ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

a. Pa. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. a on }e do}i za njima kada mu Allah. r. osim Ebu-Bekra.s. Kupio je dvije jahalice. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu.a.” Kada je do{ao do K’abe.{. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog.. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. u nekom od trenutaka no}i ili dana. pa kad je zavr{io s opisom. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. pa mu vjerujem. odgovori mu Resulullah. zajedno”.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.{. d`. ili nave~er. “Da.. d`. d`.{.” Ebu-Bekr. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. Ebu-Bekr. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. kako opisuje Mesd`idulAksa.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe.. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id.{. a Resulullah je. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. ako bi slu~ajno {ta bilo. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. a. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. rekav{i “saputnik”. mo`da ti Allah dadne saputnika. pa kad ga je vidio. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik.. Allahov Poslani~e?”. a. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. u~ini Poslanika saputnikom. on bi se `rtvovao da . Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib.s. pe}ini izvan Meke. rekao je: “Istinu si kazao.{. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni).s. da naredbu. sklonio ih kod sebe i hranio ih. Nego vjera. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. a. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. d`. `arko je `elio da mu Allah. upita Ebu-Bekr.a. upravo mislio na sebe. koji je bio mu{rik. kod Sebe ne sastavi. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro... r. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. d`... Abdullaha ibn Urejkit...s. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko.

planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Boj se Allaha i primi islam.inhasa. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog.. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . mnogobo`aca i jevreja.. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha.. ne bi uzajmljivao od nas imetak. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. poniznosti i dobro}udnosti. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu..a. Tokom tog vremena Abdullah. Od Njega smo nezavisni.” Nakon svega. a.s.s. Hudejbiji.” . Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. Ebu-Bekr. Te{ko je ne za~uditi se. Ebu-Bekrov sin. jednog dana ode kod ... nastavljaju}i pozivanje u islam. I jevreji su se bili skupili kod njega. Hajberu. kako li~nost poput Ebu-Bekra. Hendeku.inhasa da ga pozove u islam. Vama zabranjuje kamatu.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. Jevreji su.. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. postao punac. r.inhasu.inhas. Kada se Poslanik. I Muhammed. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . a. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. a On je zavisan od nas. Ebu-Bekre. Pa da je On nezavisan od nas.s. odgovori: “Boga mi. a. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. nego je On siromah u odnosu na nas. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. dolazio bi Amir ibn . u~vrstio u Medini. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . te je tako Allahovom Poslaniku. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Uhudu. zna{ da je Muhammed. kao {to va{ vo|a tvrdi. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. u po~etku. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. Kada bi Abdullah oti{ao.inhas mu. Ebu-Bekrovom k}erkom. Allaha mi. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. a. a nama je . Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. pri osvajanju Meke.s.

a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.a. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju.{. Poslanik se razboli. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. jedanaeste godine po Hid`ri. koja je bila uz samu d`amiju.. a potom oti{ao ku}i u Seh. d`. daleko od njega.. U ponedjeljak ujutro. Bio je zaokupljen mislima . Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik..inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.s. da nije ugovora izme|u vas i nas. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. a.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio.. r. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . a.a. rekao: “Ljudi. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi.a. a. Poslije toga je u{ao s Alijom.. sabrao se. Ebu-Bekr.A Prvih dana rebiul-evela. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav.s. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik.” PRVI HALI. odsjekao bih ti glavu.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. r. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost.s. Ako bi on umro ili ubijen bio. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. kao nasljednik Resulullaha.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. ko je obo`avao Muhammeda. i ljudima odr`a vaz. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. a. a.s. a s. pripremaju}i se da.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. koja je bila izvan Medine. umro. preselio.. Omer. Zamolio je Allaha. od ljudi primi zakletvu na vjernost.. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje.s. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. poglavar Hazred`a.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika.ne bi nam je dozvolio. a i prije njega je bilo poslanika. neka zna da je Muhammed.s. a zatim. Poslanik.. a. a ko je obo`avao Allaha... r. da je nezavisan od nas . dvanaestog rebiul-evela. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje.s. i pokazav{i vrhunac samokontrole. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade.s.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. a. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . a. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. o Allahov neprijatelju.

a. pa mu je malo ljudi povjerovalo. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. Kada su se Arapi. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Kada je Ebu-Bekr stigao. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. a. Nisu odustali. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. A vi. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Od nas su vladari. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. me|u ensarijama. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova.s. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. iako ih je bilo malo. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Allah mu je uzeo du{u. jedan od na{ih. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. Ebu-Bekr.s. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas..’” Potom se trojica istaknutih ashaba. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. a od vas namjesnici. on je poslao po Ebu-Bekra. Ni{ta se ne}e odlu~iti. o ensarije. i milom i silom. Po~eli su da dublje . Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Za{titili ste njega i njegove ashabe. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. a ne drugih. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. jezikom punim moralne podr{ke.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Doista je Muhammed. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih.. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. pokorili Allahovoj odredbi. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega.

Bojte se Allaha i ne protivite im se. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. a drugom ruku Ebu-Ubejdea..a. i dio samog islama. r. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru.. prvaci smo me|u ljudima. a.s.” Ebu-Bekr.. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem.s. i od prisutnih zatra`i da urade isto. a. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. a vi muhad`iri. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. kao nasljedniku Allahova Poslanika. r. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. Od nas su vladari. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. iskoristio je trenutak.s. [to se Arapa ti~e. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. primili smo islam prije vas.. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. Tu su svi dali prisegu. te ga po~e napadati i prijetiti mu.a. pomaga~i Allahovi. r. a od vas su namjesnici. osim S’ada ibn Ubadea. Njime je pokazao sebi i . re~e: “Tako mi Allaha. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. Allah nam osigurava blagodati. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. ustao da bi se obratio prisutnima ..” “Mi smo muhad`iri.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. iako smo prethodnici u vjeri. ensarijama. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. u namjeri da okon~a stvar. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.. Zar nije Muhammed. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. kada je Be{ir zavr{io.. nikad ne}e saznati o ovome.to je bio prvi njegov govor. i ne osporavajte im njihovo pravo. takti~nosti i postepenosti. najplemenitijeg smo roda. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .” Ebu-Bekr. koji je bio vrhunac mudrosti. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. Svi prisutni su. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). potom.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. doista.. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. Njegov odgovor naljuti Omera. iz Kurej{a. pa vi ste ih vrijedni. a. a vi ste ensarije. poglavar Evsa. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. pa. Ebu-Bekr je potom. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima...a. a potom.

htjela su da osvoje Medinu.s. preseljenja na ahiret. Istina je emanet.. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. nema mi pokornosti. Na jugu. Na sjeveroistoku.a. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. od kojih su Abs i Zubajn. neka su. iako nisam najbolji od vas. pa ako budem postupao ispravno. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. a. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. r..s.a. vi me sprije~ite u tome. r.. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. te je opremio vojsku i dok je pala no}. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom.. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. a ako budem grije{io. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. a. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. . pod zastavom islama. u tami no}i. a da ne}e biti poni`en. Ebu-Bekr. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. u Jemenu.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. krenuo njihovim tragom. i zavladati cijelim Jemenom. izabran sam da vas vodim. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. Ustanite na namaz. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. zabludu i otpadni{tvo. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. vi me pomozite. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Nevjerovatnom brzinom. r. okupljenih na Arapskom poluotoku. muslimanske sablje kosile su otpadnike. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. opet... Ebu-Bekr. La` je obmana. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku.a. Neka arapska plemena.

. odgovarali su ga od toga. i da opomene onoga ko ima pameti. da nema druga. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. d`. r. u Jemen.s. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. svim stvorenjima. Te vojskovo|e i mjesta su: . svima do kojih do|e ovo moje pismo. Protiv takvih }emo ratovati.s. .{. Allah . koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. . Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. sa Istinom od Njega. . Jedan.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. Spremio je jedanaest vojnih odreda.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Vedi’a i Haris. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. Potom je Ebu-Bekr. Milostivog.s. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. osim Kojeg drugog boga nema.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. . i da se obistini govor nad nevjernicima. Isto tako. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. bili oni u islamu ili se odmetnuli. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. . a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. naro~ito Alija. ali istaknuti ashabi. . . i da je Muhammed. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au.. a. a. .. Zahvaljujem Allahu. Absa i Zubjana. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. pred vama.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. u Omanu. Njegov rob i Poslanik. r..Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu.Halid ibn Seid na granice prema [amu.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo.a. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. a zatim u Hadremevt. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. namjesnika Allahovoga Poslanika...a. Kada zavr{i s njima. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. . Svjedo~im da je Allah. .

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. a. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat.s.s. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. a. . kada je mnogima oprostio. Bio je jedan od velikih heroja islama. niste mi se du`ni pokoravati. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu.

djeda Murrea. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. od plemena Adijj ibn Ka’b. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj.. Adijj je osmi Omerov djed.s. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a. Omer vodi porijeklo. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. a. Ebu-D`ehlovog amid`e. a on Nufeov.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma.s. a on Abdul-Uzzaov. on Kirtov. sin Omerovog amid`e. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. a on Rebbahov. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. a on Abdullahov. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. dakle. a on Rezahov. . uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Umejjeta.s..A. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom.OMER IBN EL-HATTAB. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. od osmoga koljena. okrenu{e se u~enju ~itanja. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. a.. Njegova majka zvala se Hansema. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Tako|er. na ~elu sa Omerovim ocem. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. a on Adijjev. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Naime. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. Tejma i Abdu{-[emsa. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. R. vjeri. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. a on Ka’bov.

Njegov je otac bio strog prema njemu. mjesta obraslog gustim drve}em. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi.preko dva metra. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. pa me osna`i. nje`an prema siroma{nima. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. plemenit prema nevoljnicima. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Pitao je o njemu. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. ja sam slab. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. a udarao bi me kada ne bih radio. visini. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. ~vrste gra|e. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Kada bi i{ao. Po izgledu. pamtio je stihove i prozu toga vremena.s.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. pa me u~ini dare`ljivim. strelja{tvo. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. blag prema nemo}nima. . pa je ~uvao svoj imetak. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. a. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. jakih mi{i}a. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Bio je izuzetno visok . Bio je ljevoruk. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. ja sam {krt. obdaren znanjem i snagom. Bo`e moj. bijel ten. No} me je zaticala. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. snazi tijela. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. ja sam grub pa me u~ini blagim. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. Bo`e moj.

bio je uz njih. jer mi je sve ovo dosadilo. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. neprijateljski odnosio prema njemu. Jednog dana Ebu-Bekr. a ona je to odbijala. r. Omere. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Omer se.a. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. ostavljam te. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.s.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. a on je ka`njavao svoju robinju. Udaraju}i je.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi.. odlazimo u Allahovu zemlju. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a.s. a. a. a..Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. [ta vi{e..s. prolazio je pored Omera.s. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. a. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao.s.. Tuga mu je obuzela srce. a. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. Allahov Poslanik. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. Vidjela sam na njemu saosje}anje. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. kao i ostali kurej{ijski plemi}i.” . Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. a. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. i njegovoj misiji. tako mi Allaha. r. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu.. a. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha..s. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. re~e Omer. Zaklju~io je da je Resulullahova. tra`io je od nje da se odrekne islama. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Kada mu je udaranje dosadilo. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.s. koje prije nisam vi|ala. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.a. kada smo krenuli prema Abesiniji.. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu.. vjera uzrok nejedinstva. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Muslimani su se skupljali i spremali na put. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. Omer je volio svoj narod.’ ‘Neka je Allah s vama’. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku..

”.atima. “Allahov Poslani~e.” Allahov Poslanik. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. Tada . “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . rekao je: .odgovori . dok joj je krv tekla iz glave. tako mi Allaha.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. a.. Utom.s. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. “Nikakvi” .” “Jesu. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. Tako mi Allaha.atima.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. a. ^uv{i Omera. me|u njih sko~i . pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije.atima. upita Omer. nadam se da te je Allah...” . a. a . pokaja se za ono {to je uradio. upitao je. “Kakvi su to glasovi?”. Dok je prilazio ku}i.”. da mu odem i primim Islam. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. a. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. o Omere!” “Reci mi. d`. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. a ako je do{ao `ele}i zlo. primili su islam i slijede Muhammeda. o Habbabu. pa re~e: “Da.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. ubit }emo ga njegovom sabljom. odgovori mu Neim. Otvorio mu je Seid.s. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro.” Kad je Omer pro~ita.atima stade ispred njega. a.s.s. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. gdje je Muhammed.” “Ne boj se.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.. odabrao dovom Njegova Poslanika. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. dobit }e dobro. Ovo je Omer ibn el-Hattab. tako mi Lata i Uzza’a.’ Tako mi Allaha.” “Bojim se da ti dam.s. tako mi Allaha. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. Habbab se sakri u drugu sobu.{. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. pa je po~eo lupati na vrata.

Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. a Omer ibn el-Hattab je sve . a. a Kurej{ije su. Bili su mu odani pratioci. Omera je Resulullah. blizu. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. Hunejnu.. Nije popu{tao niti je kome laskao. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. a. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. do{ao sam ti.s. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo.” Poslije druge prisege na Akabi.s. Allahov Poslanik. r... vjerujem u Allaha. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. a. `estoko pora`eni. re~e Resulullah.s. pa smo klanjali.. “O Allahov Poslani~e. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu...s.s.. njegova hid`ra bila je pobjeda.. pri{ao mu je Resulullah.. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. pri osvojenju Meke i drugima.a. Allahov Poslanik. Allahovom pomo}i. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega.s. “Za{to si do{ao. nastoje}i posti}i primirje. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. a.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Takav je bio i na Hudejbiji. bio je ponosan. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno.a. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. uvijek spremni za pomo}. Hudejbiji. Omerovim prihvatanjem Islama. Slali su svoje izaslanike na pregovore.s. Omer. r. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. Ebu-Bekr. r. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. i Omer.. tekbirom poprati Omerove rije~i. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. odlu~io posjetiti Harem. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam..s. a njegova vladavina milost. a. Pa kada je to u~inio. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. Hendeku. a.a.” Allahov Poslanik. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima..a. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. Gledao sam nas. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. a. Toga dana je Allahov Poslanik. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha.

. te ga upita: “O Allahov Poslani~e.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. Poslanik.. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”... “Jesu. ne shvataju}i {ta u~e. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika.. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. je tada rekao: “Allahu moj.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. naime. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. razjasni nam o vinu. a zatim bi klanjali. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. r.s. re~e Resulullah. a srd`ba je jo{ njime vladala. ne}u Mu se suprotstaviti. zato je oti{ao Ebu-Bekru.. i pitao ga o vinu. re~e Omer. i rekao mu: “Ebu-Bekre. “A zar mi nismo muslimani!?”. smatraju}i da je ispravno. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. klanjam i osloba|am robove. a.s. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava.. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. niti }e me On iznevjeriti. pa ode Allahovom Poslaniku. zbog onoga {to sam tada uradio.s. i potom se objavi ajet: . upita ponovo Omer. ali je {teta ve}a od koristi.. a. a.. postim. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. odgovori Ebu-Bekr.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. ponovo }e Omer. “Jesmo. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.a.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno.pokori mu se. pitao ga o vinu.a.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. r. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio.

” 2 Muslimani su nastavili piti vino. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. ostavio bi mnoge stvari.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage.. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. a on od Ukajla. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. Ja sam ga promatrao . niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. ne klanjajte u pijanom stanju. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. prevagnuo bi Omerov tas.s. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. i kocka.. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. on od Zuhejra.{ejtanovo djelo. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. i kumiri. stekao mnogo znanja. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. a on od Kutejbe. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. dok ne budete znali {ta govorite. On im je predlagao Omera.a.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. Tada Allah.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. d`. vino. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. pa sam se napio iz nje. a znanje svih ljudi na drugi tas. r.{. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. a. on od Lejsa.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.

Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. Allahu moj. Ujutro. isku{ao sa mnom. pa me u~ini dare`ljivim. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. r. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. o ~emu postoje dva predanja.a. D`amija je bila prepuna. Omer. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. Tako mi Allaha. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. vratio se ku}i. muslimanima. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. a Omer je govorio: “O ljudi. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i.a. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. ve} Omera ibn el-Hattaba. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san.. ja sam {krt. uistinu. sigurno }u ga kazniti. Bojao sam se smutnje.a. a.s.s. Hvalili su ga i podr`avali. Du{a mu se umirila. pa ga prihvatite i pokorite mu se. r. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Predlo`io sam im.. r.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba.a.. a kada sam blag prema nekom. a on je nastavio: “Allah vas je. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda.” Nakon toga. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. ja sam slab. Kada su se skupili.. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu.. ja sam grub.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. navodi me da budem o{triji prema njemu. r.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. Bit }u odlu~an i povjerljiv.a.). a. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg.. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. r. ja sam samo jedan od vas. Omer je bacio pogled prema nebesima. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. nisam se puno dvoumio. Allahu moj. pa me oja~aj. A ko bude lo{. ne bih se prihvatio ovoga.. ovim sam `elio dobro ljudima. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru.” O~i su mu zarosile suzama. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. sljede}eg dana.a. r. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. . svako va{e pitanje koje mi do|e. pa me u~ini blagim. ja }u li~no preuzeti.

I takav sam ostao s Poslanikom. zatim u{li u nju. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. a ElMusenna je bio me|u njima.s. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni.. A prema dobrim. bio me|u nama. Bio je zadovoljan sa mnom... “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. Zatim sam preuzeo hilafet. d`.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. Nakon {to su stigli u Medinu. a mi smo pravovjerni. a znajte. on je vo|a. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. Ja se pokoravam istini . Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. a. a.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. i neka je hvala Allahu.s. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. ljudi. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. da bi se on pokorio istini. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. i bio sam mu kao rob i sluga. Bio je zadovoljan sa mnom. Vo|a pravovjernih pope se na minber. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe.s. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. a. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. istinu ste rekli. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. plemenitost i blagost. da je ta o{trina oslabila. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. ali je ostala nad nasilnicima. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. kako to Allah.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima.. ili }u te kazniti. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. i hvala Allahu. ‘Bio sam s Poslanikom.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u.{.

Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. o Allahovi robovi. jako se obradova. razrijedili smo ih na Sevadu. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. isto ih ~eka i poslije Sevada. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo.. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. pa ih tra`ite od mene. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. a zatim redom ostali muslimani. in{allah. ja sam otac va{ih porodica. Bojte se Allaha. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. osim {to je On odredio. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. nanijev{i im te{ke gubitke. Ljudi. jer je on bio prvi koji se prijavio. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. Tako njegovi stanovnici i opstaju. .. A kada ste u d`ihadu. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. na meni je da vas ne dovodim u propast. i da sa~uvam va{a prava. i ako Bog da. Prije nisu bili napadani. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. bogobojaznog i siroma{nog. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu.

Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. El-Musenna je krenuo brzo. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. porazili. Muslimani su ih ponovo stigli. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. postavio bih ga za vojskovo|u. a kada }e se povu}i. Sukobile su se dvije vojske. dok su muslimani bili nasuprot njima. a nakon toga i grad Baksijas. Tako mi Allaha. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Nemoj brzo donositi odluke. koji zna trenutak kada }e napasti. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. te krene za Perzijancima. Kada se vojska opremila za pokret.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Razdvajala ih je samo rijeka. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . te bez borbe zauzeli Kesker. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha.

Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. mi smo bili njegovi za{titnici. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. r. da se nije bacio u smrt. da mi pre|emo rijeku do vas. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. ne gubite nadu. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. ali Ebu-Ubejde. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. i muslimana. ponovo sakupljaju}i vojsku. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. ili da mi pre|emo rijeku do vas. odred za odredom. ili da se povratio. Zato. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. kad je pre{ao rijeku . ili da nas ne napadate. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. svaki musliman je siguran od mene. a mi vas ne}emo napadati. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. Taj’e i Has’ama. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. . odazivaju}i mu se pokorni. Naprotiv. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. El-Ezda.” “Pre|ite vi”. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Bo`e.” Poslije Bitke kod mosta. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih.zauzeo dobre polo`aje. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. odgovorio je El-Musenna. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima.. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce.a. ja }u mu pomo}i.

Uistinu. Postavljam te za vo|u Halidove vojske.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. Hvala Allahu. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Allahovim fadiletom. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Koji je odredio smrt EbuBekru. U toj bici. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. Prvi potez koji je na~inio Omer. Hvala Allahu. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. POVRATAK NA [AMSKI . “Bitka na Jermuku. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. i nema drugog bo`anstva osim Njega.. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. nadaju}i se plijenu.a. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske.. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. gdje je bio potreban.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Preuzmi njegovu vojsku. Milostivog.” Omera ibn el-Hattaba. Oporu~ujem ti bogobojaznost.a. ve} radi Gospodara Omerovog. [alji izvidnice ispred velike skupine. iz zablude na svjetlo. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. ostvarena je velika pobjeda. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. S njom je i definitivno eliminiran . muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. neka je salavat na Njegova Poslanika. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. jer Allah se ne stidi istine. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Vjernici su bili istinski radosni. a bio mi je dra`i od Omera.. Borbe u Iraku su potom utihnule. Koji me je obavezao da volim Omera. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. r. po njegovoj naredbi. Koji je dao vlast Omeru. “Bitku na Kadisijji”. za tzv. tzv.. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. r. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. Ali.

i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. bez namjere borbe protiv njih. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima.. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Kada je Allahov Poslanik. eslemna. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. r. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. rekao je: “Bo`e moj.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. . ljudi su bili odu{evljeni njime. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Zatim je naredio da se ubije. a.a. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. Kad se sreo s njima. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. r. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika.a.s. u toku ratova protiv otpadnika. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani.. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. a. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Rekli su: “Sebe’na. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. Naime. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam.s. obavije{ten o onom {to se desilo.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika.. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe.

Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane.. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. konja.. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. perzijski je kralj `elio borbu. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza.ejrezanom pobijeni su.. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. I hvala Allahu. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu.. na sjever Perzije.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. Hurmuzan je tu primio islam. r. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. po~ela su stizati u Medinu.a. a da ga ne odaberete i uputite meni. iskustva ili ratne sposobnosti. jedna za drugim. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. [to br`e. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju.. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . Zato je Omer. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova.Na drugoj strani. nastoje}i da ih prevare. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. rekao je: ” Tako mi Allaha. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Me|utim. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. posljednja upori{ta Jezded`irda. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. .

{to mu je pove}alo samouvjerenje.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. boje}i se da se muslimani ne razi|u. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. . Amr je u{ao u Ari{.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. Namjerno je i{ao polaganim tempom. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Molio ga je. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat.Egipatski narod bio je potla~en.a. . Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. r. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Izrabljivan je u zemljoradnji. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. . dobrom rodu poljoprivrednih usjeva.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom.. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. Ali se Omer. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. po rijekama i ogromnom bogastvu. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. koji je bio pobjegao na sjever. . bizantijskim kraljem. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. prostranosti zemlje. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. dvoumio.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. te .” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora.

Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. imetka. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. Ako se umanji rod. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. r. crkava. kada prestanu poplave. Ne zabranjuje im se trgovina. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. . Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. vjere.ermu. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. garancija Njegova Poslanika.. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi.ustat. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. a davat }e je. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Omeru. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. Milostivog. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. uvozili ili izvozili robu. Ako neko od njih ne prihvati. krstova. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. na kopnu i na moru.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika.a. svejedno. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. zatim Belbis. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Atrapon je uvidio snagu muslimana. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. ostao u rukama muslimana.” Stanovnicima Nebe. oduzet }e mu se prava u skladu s tim.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. po tre}inu. tra`e}i od njega pomo} i opremu. Egipat je. Sagradio je d`amiju. Dokument je napisao Virdan. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. u iznosu od pedeset miliona. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. hvala Allahu. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.

Sakrio se blizu . u srijedu.O ljudi.. odre|eni su vam farzovi i sunneti.. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava.. Bo`e moj. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. Po obi~aju. a. Ujutro se obratio muslimanima. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa.s.” 9 Ako me Allah po`ivi.. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. ako neko umre. i okrenuv{i se prema muslimanima. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja.” U ranu zoru. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika.s.. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. Utom. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an.. a pove}ao se broj pot~injenih. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu.ejruz el-.arisi. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. a ako su dvije. rob El-Mugire ibn [u’bea. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju.. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. rije~ima: “O ljudi. To vam Allah obja{njava da ne zalutate... a sve vam je obja{njeno. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. a ima sestru. kao kelala. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. oronule su mi kosti. snaga me izdaje.. njoj polovina njegove ostav{tine. ostario sam. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10.. a. u~e}i dovu: “Bo`e moj. Ako su oni bra}a i sestre. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. ispravio bi ga. vidio sam uistinu san. Osim brige da vas zavedu drugi. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. Ostavljeni ste. a ne bude imao djeteta. a Allah zna sve. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom.

radijallahu anha. a ako ne.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. i Ebu-Bekra. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. oboriv{i ga na zemlju. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe.a. Aliji ibn Ebu-Talibu. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. r. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. r. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici.. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. Talhi ibn Ubejdullahu. Kada me ponesete. jer ako mi bude kod Allaha dobro. a. Zubejru ibn Avvamu. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. a.. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. jer ako imadnem kod Allaha dobra. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. pa koji god bude izabran. Kada je preselio.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. raniv{i nekoliko muslimana.s.. rekao je: “Hvala Allahu. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. a ako ne bude. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega.s. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. zamijenit }e mi ih boljim. jer Allah najbolje zna o meni.a. Nemojte pretjerivati oko mog mezara.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. i Ebu--Bekra. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. Nakon ranjavanja. on }e biti halifa poslije mene. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. i kada je po~eo namaz.: “Abdullahu. skinut }e mi ih.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. po`urite. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. ali da on nema pravo da bude izabran.” . bio je zadovoljan njima. Allahov Poslanik. a. Potom je poku{ao pobje}i. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. Allahova Poslanika. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene.s.. Neka ne izlaze za mnom `ene.

dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu.” Tako je oporu~eno.a.a. to sam `eljela za sebe. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. pa su ga uputili prema d`amiji. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. radijallahu anha. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Bio si kreposan i dobar. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. Nazvan je . ispravljao si nepravdu.” Osman ibn Affan i Alija. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. sine Omerov.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. a ako ne.Divan li si brat po islamu. odbojan prema la`i. r. nego da imaju halifu.A.a.. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. r. a o`ivio sunnet. na{ao je ~ovjeka . ne}ete me prete}i u pohvali njega. r. naklonjen istini. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom.” VRLINE OMERA. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. navodi se Omer kao primjer.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. dozvolila.. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. ali }u njemu dati prednost nad sobom. o Abdullahu. R. Potom ih je pitao gdje on boravi. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. odnesite me na mojoj postelji. Uni{tio si smutnju. I ~esto kada se govori o pravdi. o Omere.. ali ga nije na{ao.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. o Ebu-Hafse.. Pa ako mi se da dozvola. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. unesi me. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. ukopaj me u muslimansko mezarje. Potra`io ga je u d`amiji. kada umrem.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.

ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. sa svojim {tapom pod glavom. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. uveo po{tu. a i Arapi kao prvi muslimani... Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka.a. Kad bi saznao da je neko u oskudici. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. . On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. toliko je bio blag. sakriven od sunca. Arapi prije. prvi je koji je postavio divane (urede). u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. Sam. plate i protokole. r. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio.s. a.

.

r. a on sin Ebu el-’Asov. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu.s. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a on je ~etvrti djed Muhammedu. a on Malikov. a. a on Iljasov.a.. k}erkom Allahova Poslanika. a on Abdu{-[emsov. vodi porijeklo od Umejje.OSMAN IBN A. a on Galibov. R. a. a Kusajj je sin Kilabov.ihrov. a imao je {est godina. a on sin Murrinov. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. a. a on Nadrov. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. a on Abdul-Menafov. ~iji su potomci Emevije. a on Meidov. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. a on Muzejminov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.s.s. a peti Osmanov djed.s. a on Adnanov. . a on sin Abdu{-[emsov. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda..s. a on Kinanov. Osman. a on . koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif.. a on Mudrekov. sina Rebiovog. k}erka je AbdulMuttalibova. od koga su nastale ha{imije. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a. k}erka Kurejzova. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. oca Abdu{-[emsa.AN. a on Luejjov. a on sin Mudar Nizarov. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena... koji je sin Habibov. a on K’abov. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. sin je Affanov. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on Kusajjov. a on sin Umejje. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika.A. a. Osmanova mati bila je Erva.

slugama i onima koji su od njega zavisili. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. Me|u njima je bio i Osman. O sebi je rekao: “Allaha mi. a imao je vrlo lijep rukopis. gustu kosu. naro~ito stopala i {ake. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao.s. uredno i luksuzno poku}stvo. Allahov Poslanik.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr.’ Allahov Poslanik. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. Bio je bogat i dare`ljiv. srednje visine. Obavio je svoj posao i oti{ao.a..s.a. i zatra`io dozvolu za ulazak. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. samilostan i dobro}udan. a.s. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi.s. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. a potom je do{ao Omer. r. obavio svoj posao... pravog nosa. krupnih o~iju. Prirodno je prezirao nasilje. Osman je u{ao. obavio je {to je htio i oti{ao. tamnoput. zimi u [am.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.. a zatim iza{ao. okrugla lica. a. bio je lijepog izgleda. a. Nije pio alkohol niti je bludni~io.s. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. r. Allahov Poslanik.’” Osman.. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu.a. a.. imao je sav komfor. a ljeti u Jemen. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. r. dozvolio. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Potom je do{ao Osman.. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. Allahov Poslanik. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu.. za razliku od mladi}a Meke toga doba.a. r. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. iskren i pouzdan. . znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. nje`ne ko`e. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. krupne ru~ne i no`ne kosti. Isticao se mirno}om. @ivio je ~isto i uredno. i zatra`io dozvolu za ulazak. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. r. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine.s. iskustva i lijepog opho|enja..” Odr`avao je rodbinske veze. Bio je vrlo stidljiv. a.a. pa mu je Poslanik... dozvolio mu je. a. sjeo je i popravio svoju odje}u. a Omer. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. Bio je vrlo strpljiv.. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i.s. blagosti. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. Imao je veliku bradu koju je knio.a.. da u|e. r.. a. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Nije promijenio svoj polo`aj. Imao je duga~ke podlaktice.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao. no} je za njihov odmor.

a. te on izgovori {ehadet i primi islam.s. . nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. slijepi. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. kao razborit ~ovjek. primio islam na ~udan na~in.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. niti koriste. a bit }e{ sa~uvan zla. ja sam Njegov Poslanik. a. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima.. Jednog dana je kod svojih uku}ana. pa opet do deset. odazovi se Allahu. r. lijep si i rije~it. ga je odu{evio. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena..” Osman. kako pri~a Hafiz ibn Asakir.. i on mu re~e: “Osmane. a. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. pa ga slijedi. pa opet triput. tada su oti{li kod Poslanika. Dobit }e{ dobro. r. a bila je vrlo lijepa i privla~na. Allahov je Poslanik. gluhi. k}erkom plemenitog porijekla.a. Poslanik. r. pozdravljen si triput uzastopno.s. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. tebi i svim stvorenjima. kipovi ti ne mogu nauditi. k}erka Poslanikova.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. a.. Osmane! Kako ti. pa sam je upitao: ‘Tetka. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane.. o`enit }e{ se ~ednom `enom. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno.s..s.a. a.. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. Rukajja. Bogami. takvi su kakve si ih opisao. ugledao je Ebu-Bekra. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz.

a.s. on nikada nije bio uz la`. te su svi. pa njih dvoje bijahu. svoju du{u ti.. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. u islam. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. a. na istini.. a Allah upu}uje na Istinu.s.s. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. Poslije nekog vremena. u njegovoj poslani~koj misiji. a... a. Pa slijedi Muhammeda.s.” . Doveo je Osmana ibn M’azuna.s. a. Ebu-Leheb. a. Abdurrahmana ibn Avfa. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. mjesec i sunce nad horizontom. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. poslani s Istinom. r.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. Osman. njegovim uzrokom i zaslugom. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. Resulullah. amid`a.. Allahov Milosni~e. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. r. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. {to ga ~ovjek vidje. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. a. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. sine Ha{imovi}a. a.s. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. @rtvujem za tebe. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum.. Kada je obavljen razvod.s.a. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. O`eni ga svojom k}erkom.. primili islam. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. poslan svim stvorenjima. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Allahov Poslanik.. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. Poslanikov.

. r..s.. i Ebu-Bekra. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum.. Poslanik.. r. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija.s. Dok su oni stigli. Osman.a. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru.s. Rukajja je preselila na ahiret. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. a Osman se pobratio s njim. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu.a.. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah.s. Poslije smrti Rukajje. imetak.s. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. poslao po pomo}. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). odredio je dio ratnog plijena za Osmana. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.s. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale. {to mu je on dozvolio.. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. dao bih je za tebe. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. brata Hassana ibn Sabita. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. a.a. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. pa su se vratili u Meku. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. Me|utim. a. poslav{i ih u spas karavana. Allahov Poslanik. me|utim. a. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.. Ebu-Sufjan je. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.s. tre}e godine po Hid`ri. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Poslanik. a. osjetiv{i opasnost. a.s. zbog toga {to je . Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. Osman.. Jednoga dana je do Poslanika. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. r.a.s. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. r. dijele}i s njima dom.” Osman. Ukopan je u Medini. a. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. vjen~ao ga je njom.s.. kao da je i on u~estvovao u bici. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje.a. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu.s. a. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. r. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. a. Allahov Poslanik.a. a s njom nije imao djece. a..s. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r... koji je bio pjesnik Allahova Poslanika.. dobro i zlo. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.. a. a.. a. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu.

Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. Bio je sa Poslanikom. Hatib Ebu el-. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. a ovaj od Osmana en-Nehdija.s. r.s.. a ovaj od Alija ibn Asima. r. r. a na vratima je bio Ebu-Bekr.s. a.a. Potom sam zatvorio vrata. ~eprkao je zemlju {tapom.s. u{ao.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. nazvao selam i sjeo.a. prenose}i od svog oca.’ Ustao sam..” Hilal je pri~ao. r. Hunejnu.s. ustani. S’ad ibn Ebi-Vekkas.s. a ovaj od Osmana bin Gajasa. nazvao selam i sjeo.’” Osman. Alija ibn Ebi.. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn.a. Zatvorio sam vrata. a ovaj od Ebu-Sufjana. Osman ibn Affan. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. re~e: ‘Abdullahu. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. a. Hudejbijji. a ovaj od Jahje ibn D`afera. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik.Talib. Zubejr ibn el-Avvam. Abdurrahman ibn Avf. a.s. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu..s. i obraduj ga D`ennetom.. a. na najvi{em je stupnju. Poslanik. a. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik.. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. Poslanik.s.a.. zahvalio je Allahu.s. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. pa Resulullah.: ‘Vo|o pravovjernih. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`.’ Potom je u{ao.a.. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. a Allahov Poslanik. a ovaj od Ebu-Avane. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. srodio se s Allahovim Poslanikom. a Poslanik. a. a.’ Ustao sam i otvorio vrata. re~e: ‘Abdullahu. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji.... Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. ustani i otvori.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. u{ao. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. Omer ibn el-Hattab. a.s. na Hendeku. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. kada neko ponovo pokuca. zahvalio je Allahu. nazvao selam i sjeo. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a.. Talha ibn Ubejdullah. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. Hajberu i obavio Oprosnu umru. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. Allah neka je zadovoljan s njima.. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . a. a.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra.s.

Resulullah.. Osmana ibn Affana. d`. a ona je tada bila te{ko bolesna. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.s. a.s. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji.s.a. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena. poslao.s. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen.s. u to vrijeme je poslan u Meku..’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam.a. r.. a.. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. poslao je Osmana.. poslao je Osmana u Meku.a.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. ko bi me za{titio.. a.. a.s. a. r.. r. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana..’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste.a. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. Poslanik. Allahov bi ga Poslanik.’ On se prima~e.s. r.a. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . Osman. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. a Poslanik. bojim se za sebe od Kurej{ija. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene. Osman.{. a. svjedo~im da mu je Allah. a. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. ne uradi prije mene. pa mu je Omer. pitat }u te ne{to... r. rekao: ‘Allahov Poslani~e. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj..” Poslije toga. Poslanik. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. oprostio.s. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. a.a.’ Tada mu Abdullah ibn Omer.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. Muhammed. bio je Poslanikov izaslanik u Meki.. Kada je Osman . Ostao je da joj pomogne.. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. r. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. poruci.

r. a imao je golemo bogatstvo.’” HILA. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. konje.a. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e.. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. a. [to se ti~e Osmana.’ Omer.s.” . prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara.s. od prvih dana.. a Poslanik. Poslanik. a. a. Osmane! Tako mi Allaha..58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta.a. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. Trebali su deve. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. a. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. r.a. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. r. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. Kad je Poslanik. dao je sav svoj imetak.s.. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. Talhi ibn Ubejdullahu. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. davanjem polo`aja i zadu`enja. a. ali bez prava na svoju odluku. on je opremio tre}inu vojske. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. r. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.arisija. dostavljao D`ibril. Aliji ibn Ebi-Talibu.a.s. hranu i pi}e. a. a.ET Halifa Omer. Allahov Poslanik. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. koje je vodio Allahov Poslanik... ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.s. a. prilo`io je pola svog imetka. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima.” Osmanu je rekao: “Osmane. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. a. Tri dana trpio je nanesne rane. r. htio da ide na Tebuk. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. Zubejru ibn Avvamu. Omer.a.s. rekao je: ‘Pi{i... Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. Ebu-Bekr. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika.s.s...s. a da nije bio plemenit prema njemu. a. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. Bila sam uz Allahova Poslanika. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. pa ga je Poslanik..s.

” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji.” “Sla`emo se!”. r. Mikdad. ispeo se na minber i rekao: . Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira .Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. reko{e.” Potom su se svi razi{li. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. To je trajalo tri dana i no}i. odgovori{e: “Svakako. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.a. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. zaslugama. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. r. a ne da }ete raspravljati.. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. kada ih je vidio. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti.a. pitao je i djecu u mektebima.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika.. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. rekav{i: “Ustani ti. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji..a. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. Abdurrahman.” Alija i Osman. Abdurrahmanu ibn Avfu.” Osman je {utio kao i Alija. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. ima{ obe}anje od nas. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. S’adu ibn Ebi-Vekasu.-javno i tajno. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. r. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu.” Poslije Omerova ukopa. Suhejbe. r.a. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.

postane suho i vjetrovi ga raznesu. kada bi vazio ljudima.{.a. r. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman. ne mogu. ipak. koja vje~no ostaju. nelagodu i uzrujanost.. i re~e: “Gospodaru. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. a. Alija. a dobra djela. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. r. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra.. mogu. koju Mi s neba spu{tamo. Vo|u pravovjernih. ni Aliji ni Osmanu. kao halifa.. a..{. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.” Izgled Osmana. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. odbacio i tra`ite ahiret.a. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana.a.a.. jer je Allah. a. Ne budite nemarni. r. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. a.{. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha.{. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. donio salavat na Njegova Poslanika. a zatim se ohrabrio.” Ljudi su se okupili oko Osmana. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. Alija. Po~eo je drhtati i zamuckivati. r.. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. r. koje i poslije natapanja vodom. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.a. d`.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. zahvalio je Allahu.s.. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.s. d`.. d`. dok je bio na minberu. Zar nije dunjaluk prepun obmana.s. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. Ebu-Bekr. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. upu}ivao je na njegovu tremu.s.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu...60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. da bi mu dali prisegu. d`.. {ejtan ne pokoleba. rekao da je on bolji.

i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Budite povjerljivi. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Alija. imat }ete je. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. a kada je na{ao Hurmuzana. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. bio on musliman ili zimmija13. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. postigli ste uz one koji vas slijede. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. Omer. pa da vas Allah drugima zamijeni. neprijatelja na kojeg budete nailazili. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. pa ga ostavi. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere.a. pa kada to do|e. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. Uzmite pravo i dadnite pravo. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene.” Podanicima je napisao. Po{to oni nisu imali nasljednika. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. obra}aju}i se halifi Osmanu. Dadnite sigurnost. tra`e}i povjerenje.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija.. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina.. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. Lijepo postupajte prema zimmijama. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. a ne pastiri. me|utim. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni.a.s. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. Allahov Poslanik. a ne kao poreznici. sigurnosti i povjerenja.. stavio ju je u Bejtul-mal. hilafet). Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. r. a.’” . i njega. umjesto toga uvedu novotarije. nestalo je stida. Zatim. r.

iako je imao dvadeset pet godina. r. . a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku.a. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe.. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Kada je stigao u Gruziju. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje.a.. r. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. zarobiv{i velik broj ljudi. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. a kada je Osman.. Zbog toga je smijenio S’ada. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. a zatim Armeniju. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa.a. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. preuzeo hilafet smijenio ga je. r. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. Lahko je osvojio Azejberd`an.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. koji je bio namjesnik {est godina. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda.

da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Poslije. . muslimani su navalili na Bizantijce. dok mu nije udovoljeno. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote.. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. pa su obavijestili halifu.a. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane.. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Osvojili su ga. r.a. Muavija ibn Ebi-Sufjan.” ^im je pala no}. po{alji pouzdanog. Nije prestao dodijavati halifi. pitaju}i za odobrenje. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Muslimani su se pobojali tolike vojske. molio je Allaha da pobijede i uspiju. r. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Halifa Osman.

a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. odlu~ili napasti Afriku s mora. r. Abdullah ibn Ebu-Sarh. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju.. r. {to je ovaj pokorno i u~inio. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje.. Toga dana se Osman. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu.a.. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. ratovao je po Africi. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Kada smo se usidrili. Allahov je Poslanik. Stigla ga je Ibn.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. D`erd`il. pa nije ni poku{ao pobje}i. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. razbje`ali su se na sve strane. dozvoljeno je da se ubije).s. r.a.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. a. u me|uvremenu.. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku.a. . nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. po nare|enju halife. a nama u lice.a. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Abdullah ibn Ebi-Serh. vjetar se uti{ao. Kada je stigao do tog mjesta. koji se odlu~io za borbu na moru.RIKE Halifa Osman. Bizantijci su. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Abdullah ibn Zubejr. a. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. proglasio dozvoljenom (tj.a. r. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Ovaj ga nije ni primijetio. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno.s. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. r... kralj Berbera. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.

a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. Voda je bila poprimila boju krvi. Osman ga je vratio. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. bio protjerao. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu.s. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! .” . zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom.a. ne pitaju}i halifu. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. nakon {to ga je Poslanik. Poginuo ih je veliki broj. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. d`. a. ostala u rukama muslimana. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. sabljama i no`evima.. Ebu-Bekr i Omer . Allah.s. a.. uga|ao im je i bio blag prema njima.. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. pa mu je Osman pru`io uto~i{te.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove.. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima.a. ~iju je krv Poslanik. Voda!. r. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. r.. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. bili su odbili da se on vrati u Medinu.{. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. bio proglasio halalom. a Afrika je. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe.. dao je pobjedu muslimanima. Allahovom pomo}u. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. iako ga je on osvojio.. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. a postavljanjem drugih. a svoju k}er udao za njegovog sina.

a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika..a. r. rekao: “Vo|o pravovjernih. Oni ne piju. poturio sam svoja ple}a. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Oni nemaju emira.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. ali je on vas bio pritisnuo. a. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu.. a ja sam bio blag prema vama. prije nego se vratio u [am. Tako mi Allaha. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Muavija je. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. pa za{to sam bio vo|a. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. Allaha mi. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. [amlije su i dalje u pokornosti. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. osim mulj i proizvode samo hr|u. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Oni slijede prvog koji se pobuni. htjeli to ili ne. ka`njavao vas i kudio. i obja{njavao i iznosio ~injenice. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. pa ste se podigli protiv mene.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov.a. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. r.” Muavija re~e: . Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. pa ste mu se pokoravali. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. kojeg je Osman. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Allaha mi. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio.s. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se.

ihri. Do{lo je vrijeme had`a. sjedite!” Ljudi su posjedali.. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. a onda je nastavio: “Medinelije. a me|u kojima: Hasan.. r.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta.U ku}u su halifinu upali: Muhammed .s.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri.a. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. kada budu grije{ili. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. da predvodi ljude u obavljanju obreda. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. Allah vas po`ivio.. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. Do{li su u Medinu. Kada su do{li. poslao je po Aliju. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. a. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Husejn. Mugire ibn el-Ahnes. Polahko. Allah vas ~uvao. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. Ako me ubijete. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. a nisu mu ~ak ni vodu davali.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. a divan je On Za{titnik. Rasporedili su se oko njegove ku}e.a. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. ne}e se dogovoriti za imamet. zabranjuju}i mu da iza|e. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. kom{ijama. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. opkolili je. ne ubijajte me.” Muavija re~e: “Allaha mi. obratio im se iz ku}e. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Osman. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. ili }e{ poginuti ili ratovati. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. r. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. rekav{i: “Ljudi.

a. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. a `ena mu Naila bint el-. Ta pravila su ostala do danas. r. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. oboriv{i ga na stranu.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e.. .68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Na Allaha se oslanjam. Imetak se slivao u Medinu. Zatekli su ga da u~i Kur’an. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. i devet puta ga udario no`em. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila.a. a u njemu je bilo jo{ `ivota. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. prozom i pri~om. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Ljudi su ga oplakali poezijom. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. govore}i: “Tri su za Allaha.. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. a {est {to si meni skrivio. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. pjesnik. r. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Osman ibn Affan.erafisa sjedila je do njega.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Tako Hasan ibn Sabit.. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. r. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. koji je bio Poslanikov. a ona je postala prijestolnicom.s. izrekao je ove stihove: ..ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici.. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja.a. te do granica Indije i granica Turske. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. a. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. pro{irio je Poslanikovu.s. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi.a. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave.

da biste se kod mezara Muhammeda. ru`na li vam puta. plemenitom i pravednom. u~injeno da bi zastra{ilo.s. Ru`nim li ste putem po{li. tabut na ramenima ljudi odneso{e. sela }e vam biti stani{te. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. {ta li je unutra. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. koja se kolje kod vrata mesd`ida.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. a. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. O K’abe. . `alosti ti.. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. a naredba emira nije sprovo|ena. razasuti svuda brzo se sabra{e. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. a. borili s nama. du{e.. tek iza{lo sunce od toga zatamni.s. odvratna li djela. me|u palmovicima. zetu Allahova Poslanika. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. Ako se okrenete. Maloprije pro|o{e. ne prestaj uporno plakati. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. pokriven mezar. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. Ubistvo halife. Osmanu ibn Affanu. oko Medine. Zun-nurejnu.

.

A. d`. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika.ALIJA IBN EBI-TALIB.. Potpuno se predao Allahovoj vjeri.s. Nahranio bi nevoljnika. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. a on je sin K’abov. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. a. pobo`nosti i skromnosti. omiljen i samilostan prema sirotinji. Od istaknutih ashaba. a. a. on mu je bio najbli`i ro|ak. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. primio bi putnika i ugostio ga. a on Kilabov. . tako da je dijelio sve {to je imao. svim svojim bi}em i djelima. k}erka Eseda. Allahovom Poslaniku. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta).. Bio je neporo~an. sina Ha{imova. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. koji su bili rod Allahova Poslanika. a sam zano}io gladan. Bio je ~ista srca. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a on Ha{imov. Mati mu je bila . a on AbduMenafov. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.s. a sam bi spavao na podu.{.atima. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti.atimin mu`. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. slavljenje i veli~anje Allahova. sin je Ebu-Talibov..s. Spoznao je da je iman bogobojaznost. bio je amid`i} i zet . a on Abdul-Muttalibov. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. R. a on Kusajjov.

povjerljivost i mudrost.. Ali.s. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. a. Koji nema druga. d`.. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. koji je kratak bez obzira koliko trajao. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute.. naro~ito kada bi bio u bici. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. koje je podvla~io surmom. Imao je veliku bradu.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. onda nikom ne govori o ovome. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. Pozivam te Allahu Jednom. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. A kako ne bi bio takav. . koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. u pokornost i obo`avanje Njega. a. ako ne}e{ u islam. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. visokoga ~ela. i od njega je primio svojstva.s. pa mu re~e: “Alija. Bija{e u~en i obrazovan.s. a poznavao je njegovu iskrenost.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. koja su rijetka kod drugih ljudi. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. krupnih o~iju. o{trouman i brzo je pamtio. dubokoga razumijevanja. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. za{titnika i brata. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. a. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. lijepoga lica.{.s. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. kada je Ebu-Talib saznao za to. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju.. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Bio je srednje visine. i izjavio {ehadet. Hodao je brzo. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. tamnoput. Kada su zavr{ili. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. a. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu.” Poslanik. a ostavljanje Lata i Uzza’a.

i njegove vjere... . r. a. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. nakon Hid`re. a malo imetka. a. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e.a. bratimio muslimane u Meki. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. a da on sam nije primio islam. on se pobratimio sa Alijom. a.s.s. a. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. Alija. nije vidio pogodnije osobe od Alije. a zatim je isto u~inio i drugi put.s.s..s. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.s.. a.. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. a. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.. a. Poslanik. u dru{tvu Ebu-Bekra. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja. Alija.s. u Medini.. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. ^udno je. r. bio je blizak i privr`en Resulullahu. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas...Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a.s. Poput Musaa. a.s. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. a. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. Muhammed.a. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. a. bratime}i muhad`ire i ensarije.s. pomislili su da le`i Muhammed. Kada je Poslanik. Resulullaha. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. a. ogrta~em. r. Kada je Poslanik. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata.s. a.a. i da bude uz njega i uz Aliju.s. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. po{to je njegov otac imao veliku porodicu.

naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. Poslanik.ekiha ibn el-Mugiru. a.s. Alija nije izostao ni iz jedne bitke.s. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Allaha mi.s.. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. a. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.s.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. oti{ao do njega. znanje i vjeru. zagrlio i zaplakao. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. Bio je u `ari{tu borbe. osim iz pohoda na Tebuk. a. a. tragove. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. Kada se bitka rasplamsala. a..s.s. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara.. iza{ao prema Medini.. a. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Slijedio sam Resulullahove. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.. jer ga je Allahov Poslanik.s. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. odmarao. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . pa ga.s. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. ostavio kao namjesnika Medine. a..” Poslanik. Alija je nosio zastavu crne boje. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. a.. r. postojan kao stijena. a. kojoj su dali naziv “Ikab”. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”.”Na to je Allahov Poslanik. a potom sam napustio Meku. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. k}eri. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru.. Aliju.a. danas se dobro pokazala. a. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. Ebu-Kajsa ibn el-.s. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. nikada nisu zaboljele noge. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. Od tada..atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje.s. nije u stanju da hoda. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. U svakoj bici koju je Poslanik. Ina~e. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. vodio. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. oti{ao je ku}i kod k}erke .” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao.s.. a.

s. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. a. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. a. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu..a.. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio.s.s. Hasana i Husejna. a.atimu.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. ogasulili su Resulullaha. Usame ibn Zejd i [ekran. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . Alija ga je prislonio na prsa... a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. a. Jednom prilikom Resulullah. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. .. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Dok ga je gasulio. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. r. a. . Abbas ibn el-Muttalib. a. a. a. Alija je bio na nivou pomo}nika. poslao je Ebu-Bekra. i na dunjaluku i na ahiretu.” Poslanik ga je slao na razne zadatke.s. koji je imao upalu oka.s.s.s.adl ibn Abbas. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika.. koji su iziskivali o{troumnost.” Zatim je pozvao Aliju. On se borio. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom.atimu.s. a u vezi s tim. dok ga je Alija kupao. Allahov Poslanik.” Ebu-Rafi’. {to poslije mene vi{e nema poslanika. sluga Resulullahov. kako si divan. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). a Poslanik. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. sluga Poslanikov. pa Alija re~e: “Ja.. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. a.. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. pa se vratio. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. Pisao je razne dopise i ugovore. Kusum ibn Abbas. . Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu.. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. i `iv i mrtav. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. iza{li su njeni branioci. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. Tako|er. da je rekao: “Allahov Poslanik.”16 Kada je Poslanik. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli..” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. preselio na ahiret.s.s. a. zajedno je blagoslovio Aliju.. Njegovim uzrokom i zaslugom. dok su ga Abbas. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam..” . pa se zapodjenula borba.adl i Kusum okretali. ali ih nije osvojio. pa mu je. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu.s. poslao.. strpljenje i hrabrost. .” Allahov Poslanik. s tim.” Na Allahovom Poslaniku. a.

a. vo|a pravovjernih Omer. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. nema nijednog ajeta.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. oja~aj mu govor.. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio.’” Bio je najotvoreniji. r.s. osim {to ti je dato. {alje{ me u Jemen. a. a u vrijeme Omerovog hilafeta. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah.a.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.s.’ Tako mi Allaha. najsmjeliji i najrje~itiji. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. Alija je bio glavni savjetnik. u Jemen. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. Alija je bio veliki u~enjak.a. obukao. a. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. . pa si potro{io. a. poderao i pojeo.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru.s.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. bio je savjetnik i glavni kadija. pitat }e me o presudi. r. r. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. Kada je poslan plijen s Kadisijje.. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. a ja ne}u znati?’ Poslanik... pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. koji je izdao mnoge presude. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe.. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti.

r. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. neka je Allah zadovoljan njime. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. HILA. halifa Osman nije uva`io njegov savjet.. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga.s.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. me|u prvim je primio islam. a. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda.a. a on je odbijao.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. Ljudi su ga slijedili.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. Alija se popeo na minber. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. Muhammeda ibn Mesleme. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera.s. a nakon {to dado{e prisegu. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. u . a. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. Zejda ibn Sabita. budi mi svjedok.. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. iz razloga koji Allah zna. niko ne mo`e ispraviti. Oni su uporno navaljivali. osjetili su da dolaze nevolje. zet Allahova Poslanika. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. ali me niste slu{ali.” Bio je golemoga roda. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. koji }e ih voditi. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. A ono {to Allah ho}e. Uzvi{en i Velik je On. me|utim. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. poznavao je sunnet.

jer vas o~ekuje ahiret. Se’id ibn el-’As nad Kufom. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. okoristite se od njega. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Blago postupajte. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Ako vidite dobro djelo. Hubejba ibn Meslemu. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Kod njega su se okupili Talha. a klonite se zla. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. pa }e mu sabrati vojsku. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Abdullaha ibn Kajsa el-. dok razmislim. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. namjesnika oblasti Palestine. a ako vidite zlo. Malika ibn Habiba nad Mahom. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. a svakom od vas }e do}i smrt. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. ostavite ga. bila je osveta Osmanovim ubicama. koji je ina~e bio pametan i razborit. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida.arzovi koje obavljate radi Allaha. namjesnika Himsa. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Uzmite dobro. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Dok je o tome razmi{ljao. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. odvest }e vas u D`ennet. En-Nusejra nad Hemzanom.ezarijja. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Halifa mu odgovori: . a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. . On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. namjesnika Jordana. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. namjesnika Kanserine. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Hubej{a nad Sebzanom. Mugire.

Nego. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi.. ako ga smijeni{ iz [ama. Govorio mu je: “Bojim se. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. a danas varao. a {ta danas. a kada je stigao do Tebuka. to se nikad ne}e dogoditi”.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. a ko nije. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. a. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. {to im je on i dozvolio. naro~ito Muaviju u [amu.s. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. nego spremi sa za [am.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. ako me poslu{a{. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao.: I tako mi Allaha. re~e mu halifa.. rat je varka.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a.” Upitali su ga: . kao {to ka`e Allahov Poslanik. da }e to biti uzrok. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr.. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. nakon {to je stare smijenio.” “Allaha mi. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.

erafide. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. U me|uvremenu. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Bila je. . koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. kako bi podstakao ljude. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. Kod naroda su se probudili osje}aji. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. dobro do{ao. i jedna grupa koja je ostala neutralna. a ako te poslao neko drugi. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. kako bi ih vratio u pokornost. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. Nakon tri mjeseca. na . N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. na desno krilo. Ustrojio je vojsku. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. ali ni na jedno nije dobio odgovor. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. onda se vrati. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. Svi su prevareni. odgovorio je. tako|er. izuzev nekolicine. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. odgovori{e. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu.

koji je bio na desnom krilu vojske. Poslanikove `ene bile su u Meki. Kada je odlu~io krenuti u [am. Majka vjernika. Sukob je brzo obustavljen. neka je Allah zadovoljan s njom. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. tako mi Allaha. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. Njena nosiljka je postavljena na devu. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. pa su se vratile u Medinu. . amid`i}a Ebu-Ubejde. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Neki su. Majka vjernika. a nakon pregovora. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. majke vjernika. Ai{a. bez ijednog poginulog. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Ostale Poslanikove `ene. Ako si nam do{la dobrovoljno. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. nisu htjele i}i u Basru. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa.a. opet. vrati se ku}i. r. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. ali su se brzo razi{li. predlagali da se ode u Basru.. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. Talha. Zubejr je govorio isto {to i Talha. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Buknula je stra{na bitka. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Talhe. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Ai{a. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. a ako si do{la pod prisilom. Slijede}eg dana. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. pa se po~ela spremati za put.

Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. pravda vlada me|u nama.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. I ovaj ummet se mora podijeliti. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. malobrojnosti. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. sve dok ne poka`u zulum prema nama. izmirenje me|u ljudima. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. kao {to su se podijelili narodi prije nas. a da je ne iskoristimo. poznati ashab. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. Islam nam je vjera. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar.. dadne. a Kur’an nam je vodi~. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. evo. divan li je ashab Allahovog Poslanika. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. to i `elimo.s. a ako odbiju da se povuku. mora biti. a ono {to porekne to odbacite. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj.. a. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. ako Allah. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. postupit }emo lijepo s njima. Ja sam vas.s. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Muhammedom. da bi razdor me|u ummet ubacio. a halifa im re~e: “Klonite ga se. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. te prihvativ{i za uzde njegova konja. re~e: “O Vo|o pravovjernih. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. jer to je put va{ega Poslanika. Ono {to On odredi. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. islamom kao vjerom. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. Abdullah ibn Selam.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Ako se oni povuku.{. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. tako mi Allaha.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. a. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. d`.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. ne izlazi iz Medine. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. Me|utim. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima .82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru.

Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. izdvojili su se i oti{li od vas. sporazumjeli smo se. [urejhom ibn Evfom. tada bi sigurno . on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. A ako odbijete.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. E{terom enNehaijem. pa re~e: “Ja sutra putujem. za sada. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. a ako se budete borili protiv njih. Alija ima ve}e pravo da. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. isplatit }e vam se. onda se ne postupa po Kur’anu. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. Ako se situacija smiri. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. pa se spremite. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. Ako ih ostavite. Dajte prednost oprostu. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. kontrirate sami sebi.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. pa kada su do{li. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. Salimom ibn S’alebom.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. Osmanove ubice i njihove prista{e. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. Ali. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. Tako|er. {to je mnogo obradovalo halifu.

Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom.. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Ovako je bilo. d`. Alija. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. pa mu ona re~e: “Sinko. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. oti|i me|u ljude. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. ako se ljuti{ na mene. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika.” U me|uvremenu. Nakon bitke. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane.s. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo.. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. a Alijina skupina dobila je okr{aj. Ti si supruga na{eg Poslanika. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. to je tvoja volja. Deva je jako zarikala.. Bitka je okon~ana. K’aba ibn Sevara. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Na dan polaska.s.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. . a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. r. i na dunjaluku i na ahiretu. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. a. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika.{. a. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. A ti.. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. vidjev{i {ta se desilo. Kad je htjela napustiti Basru. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Muhammeda ibn Ebu-Bekra.a. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. neka je Allah. ne ljutimo se jedni na druge. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. Ovaj ga je ubio na spavanju. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. Majka vjernika Ai{a.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Me|utim. pa su ga obavijestili. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. kako bi za{titili Majku vjernika. zasuli su njenu nosiljku strijelama.

poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. halifa im se obratio. ili dok se ne izru~e halifi. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. To se oteglo ~itav mjesec. borit }e se protiv njega. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. ili dok se na izru~e halifi. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Iraka.” Odsjeo je u Rahbu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Perzije i Egipta. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Ai{a. i E{’asa ibn Kajsa. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. a odvra}aju}i od zla. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Tu se se sukobile dvije vojske. pa se povede te{ka bitka. pa se uputio ka Nehili. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. Kada su mu do{li. D`erir je oti{ao u [am. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Muavija je odbio dati prisegu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. Be{ira ibn el-Ensarija. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Stigav{i. Kada mu je D`erir do{ao. napustila Basru i oti{la u Medinu. U protivnom.INU Nakon {to je Majka vjernika. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro.. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. izaslanici su rekli: . Okr{aji su se vodili svaki dan. pa ne}u ni ja. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. u njoj se ulogorio.

Gospodaru brda. i stani{te zvijezdama. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. izgubili su i propali. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. u~vr{}enih. Gospodaru oblaka. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. a ako oni pobjede . Gospodaru la|i. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. koja okru`uju kopno. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. i mno{tva koje ne vidimo. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa.” . o Gospodaru Zemlje.” Potom je postrojio redove vojske. pot~injenih.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. Isto je to uradio i Muavija. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. . Sukob se otegao mjesecima. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. bez pobjednika i pora`enoga. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. Svi su se ljudi okupili oko njega . vo|a muslimana. Muavija! Allaha nam. ako nam danas dadne{ pobjedu . a da napravimo razdor me|u njima. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. a ne miriti?! Daleko je to. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. Prekini ovo. Poslije ovih njegovih rije~i. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Vojska iz Basre. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. neko pristane.Allah ih je uputio na ispravan postupak. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Tvoj amid`i} Alija.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. bitka }e splasnuti. a ako se razi|u. Allaha mi. a nikakve rezultate nisu donijeli. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja.predlo`i Amr ibn el-’As. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. Molim Allaha da te ubije zbog toga. pa ako pristanu. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. a neko odbije. Gospodaru dubokih i velikih mora. Muavija. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Po{to su se pregovori otegli. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga.” “Boj se Allaha. te se zapodjenu te`ak okr{aj. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. zaklju~i Muavija. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom.podari mi {ehadet. Allaha mi. o Adijj! Nikada. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”.

Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. radite {ta ho}ete”. Allaha mi. da odbijemo poziv”. tad se javi{e Me{ar ibn .na to }e halifa .Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. onda se borite. “nastavite kako ste i po~eli. ako ste pokorni. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. Poznajem ih bolje od vas. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. a i kad sam odrastao. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan.kako bi pristupili Kur’anu. “O Allahovi robovi”.” “Upamtite {ta sam vam zabranio.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. oni u~e Kur’an. osim da nas zavaraju. odvrati im halifa. pristalice harid`ija: “Alija. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. Habib ibn Mesleme. a upamtite i svoje rije~i. Amr ibn el-’As. [to se mene ti~e. ali ne razumiju njegove propise. Muavija.. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. ibn Ebu-Mu’it. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. . ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. pozva ih halifa. . “Ja se borim protiv njih.. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. a ako niste. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. odgovori{e mu. Te{ko vama. dru`io sam se s njima u djetinjstvu.” Me|utim.

Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba.” Me|utim. sve dok se oni ne digo{e protiv .88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. govorili su. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. a tako|er. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Ne}e se donijeti sporazum. govore}i: “Allaha mi. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. ina~e poznat po lukavstvu. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. odo{e za Nehrevan. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. re~e im Ebu-Musa. ako mene ne odredi{ za sudiju. “Izabran si za sudiju”. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. na to }e Musa. a obavio bi se u Ezrehu. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. odgodio bi se do naredne godine. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. On se bio povukao iz borbe. od svake strane po jednoga. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. Odredi me uz sudiju. Zatim. drugim ili tre}im. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. me|utim. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. a nije njegovo da kr{i ugovore. zapao si u nevolju. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. Ahnef ibn Kajs. reko{e mu. Kada se halifa vratio u Kufu. naka je Allah s njima zadovoljan. “Hvala Allahu kada je tako”. Ustvari.

Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. polet im je splasnuo i izgubili su volju. Aliji ibn Ebi-Talibu . a Muavija je u~vrstio svoju vlast. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Muavija . naro~ito nakon presude. Vo|o pravovjernih”. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. ponovo je upitan. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. Poslije dugih pregovora. ne uzev{i petinu. Svaki put kad bi se desila bitka. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku.Amr re~e: “Ebu-Musa. optu`iv{i ga da je nevjernik. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz.” “A {ta su onda. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”.

Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. [amljani su uzeli maha. zbog mno{tva smutnji. On je u{ao u Medinu. r. a bilo je to uo~i petka. S njima je bio. predvodi ljude u namazu umjesto njega. nakon dolaska u Kufu. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici.najpobo`niji i najskromniji.a. odbiv{i da budu uz njega. kada se jedan odrekao Alije. Hafiz ibn Kesir. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane.vojska se digla protiv njega. te da treba pobiti njihove namjesnike. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. a Ira~ani su ga napustili.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu.. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. i Verdan er-Rubabi. sakrio se pred Muavijinom ku}om. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. govorili su. Kada je . I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. naju~eniji i najbogobojazniji. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. tako da je prezirao `ivot.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. imao je jake bolove u stomaku. Kada ga je vidio. on je. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. te po~eli napadati sa svih strana. a volio smrt. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. bija{e ostavljen i napu{ten. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. opisuju}i te dane. nereda i spletki. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. tako|er. njegov zapovjednik policije. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. uprkos svemu. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. Vojska mu je oslabila.

Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. Hasane. Milostivog. ubij ga. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg.s. jer sam ~uo Allahova Poslanika. odgovorio je Ibn-Muld`em. On je va{ brat i moj sin. ako umrem od njegova udarca. Toga dana. a ne izgubili te.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. a . dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. ubijte ga. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. Govorite istinu. pa makar se radilo i o bijesnom psu. o pitanju njihovoga brata. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. Radite po Kur’anu. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem.” A Hasanu i Husejnu je. a znate da sam ga volio. stigli su ga i uhapsili. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a. Ipak. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. pa makar vam bila u~injena. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. upitao ga je ponovo halifa. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” .” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku.. osim moj ubica. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. odgovorio je. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. Ako umrem. koju je ostavio prije ed`ela. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. a ako ostanem `iv. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. Budite nasilniku protivnici.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu.” U zadnjoj halifinoj oporuci. vi bolje znate od mene. ho}emo li prisegu dati Hasanu. ako te izgubimo. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu.

. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Allah je uz va{e podanike. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. Njegov je rob i poslanik. Allaha mi. da ne izbjegavate jedan drugog. doista su posve}eni Allahu. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. Allah je uz bijednika i siromaha. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. Tako mi Allaha. On nema sau~esnika. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. Zatim. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. ne}e biti ni nadgledane. Poslije ukopa Alije. a. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika.s. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Neka je na vas selam i milost Allahova.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.. . Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Allah je uz Kur’an.atime. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. a dove vam ne}e biti usli{ane. obredi moji. Allaha mi. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. jer ako su prazne. klanjanje moje. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. zatim }ete Allaha moliti. jer Allah stra{no ka`njava. a. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Govorite lijepe rije~i. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Allaha mi. Molim Allaha da vas pomogne. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. `ivot moj i smrt moja. a. Gospodaru svjetova. prou~iv{i ~etiri tekbira. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. on gasi Gospodarevu srd`bu. blizu . Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. o Poslanikovo. Allaha mi. Allah je uz zekat. potomstvo. tre}i. Allaha mi.. a odvra}anje od zla. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allaha mi.s. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. kao {to vam je to Allah naredio.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed.s. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Allaha mi. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. pa da vam vladari postanu najgori od vas. Bojte se Allaha. Allah vas ~uvao. Allaha mi.

istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Bio je naju~eniji vladar. Ko je on i {ta u njemu bi. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. ne}ete saznati. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. ne obaziru}i se na dunjaluk. oplakuju}i ga. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. u~enjakom. Ebu-Esved ed-Du’eli. u ibadetu i tra`enju nauke. {to je obuvao obu}u i skidao je. halifa je imao {ezdeset tri godine.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. ~itao Kur’an i jasne dokaze. presude i oporuke. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. od svih ljudi najboljega. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. knjigama i govorima. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Pjesnici. pobo`njakom i mud`ahidom.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. . . zemlja bi se ispunila pravdom. Alijom ibn Ebi-Talibom.

.

Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. R. a. Hvala neka je Allahu.. . a on El-Harisov. a on Dabbeov. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. {to je tako bilo.{.. Abdurrahman ibn Avf.a.A. d`. Po{to su mu se odazvali.s. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam..EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH.{. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. neka je sa svima njima Allah. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. Allahov Poslanik. Izabrao je nekolicinu njih.s. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.ihrov. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. odveo ih je Poslaniku. d`. r. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Zubejr ibn el-’Avam. a on El-D`errahov. a on Uhejbov. zadovoljan. a on Hilalov. a on . a.

A.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. a. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha.s. blijedoga lica..s. Kada pri~aju s tobom. a. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. U isto vrijeme. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. Me|utim. r..’” . Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.s. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.a. a.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. a kad pri~a{ s njima.s. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. po~e se okretati lijevo-desno. kao i u knjigama historije islama. Bija{e visok. a. r.. kada bi ga ~ovjek sreo.S...s. otmjen i elegantan. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. pa je Resulullah. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. klanjao podne. nekako bi se odmah oraspolo`io. Resulullah. a. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. slu{aju te.a. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. slabe brade. mr{av. a. a mi smo zadovoljni sa muslimanima..” Omer ibn el-Hattab. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika.s.. Kada je Allahov Poslanik.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. ne la`u. kada bi to situacija zahtijevala.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. znao se preobratiti da bude poput lava.. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. i rekla mu: “Ebul-Kasime. najljep{e naravi i najve}ega stida. Abdullah ibn Omer. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. re~e: “Do|ite ve~eras. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.. Oni su: Ebu-Bekr.

budu u ljubavi sa onima. Ebu-Ubejdov otac. a. ili sinovi njihovi.s. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.s. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. a taj konjanik stalno ga je progonio. Resulullah. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. uprkos svim nevoljama. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. ili bra}a njihova. on je imao duboke razloge. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. nevjernik. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. a i oni Njime. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. zagri`en u svome kufru.. To je Allahova strana. . On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen.{. tako postojan je bio u islamu. ili ro|aci njihovi. po nare|enju Allahovoga Poslanika. Me|utim. na sijelima.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet.. zlostavljanja i poni`avanja. a. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. a. sabljom razbijao nevjerni~ke redove.s. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. a. Allah je njima zadovoljan.. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. Naprotiv. blizini .s. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi.{. d`. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i.. d`. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao.. makar im oni bili o~evi njihovi. a. a on je bio ~vrst i pouzdan. Ebu-Ubejde je.. Bio je mu{rik. Naime. `ele}i podijeliti mejdan s njim.u d`amiji. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. i koliko je imao povjerenje u njega. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju.. u bitkama i u pohodima. ono {to }emo uz Allahovu.s. u~e}i tekbire.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Allahovom pomo}u. da u njima vje~no ostanu.

a krv mu je tekla niz lice.s. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade.s. neka je na sve njih Allahov selam. pa je pribli`io lice njegovom licu. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove.s. obuhvatio prvu halku usnama. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika.. Me|utim.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. tako da je pao na zemlju. sna`no je stisnuo zubima. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji.s. zadu`io: iskreno. a. a. povjerljivo i ustrajno... a. `ele}i ga dokraj~iti.s. a... koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. ne obra}aju}i pa`nju {to je . U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.s. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. poginuo. licu i izvadio i drugu halku. trgnuli su se. amid`u Allahovoga Poslanika. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. {tite}i ga vlastitim tijelima.. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Kad ju je izvadio. a.. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba.. neka je Allah zadovoljan njime. a. a. Zbog odredbe koju je Allah htio. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”.s. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. slomio mu se zub. a.s. a.s. {to jo{ vi{e skrha muslimane. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. pri ~emu je slomio drugi zub. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. Od hrane su imali samo ranac hurmi. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. Trebalo je izvr{iti zadatak. pa ga ranili u lice. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede.. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. a zatim je polahko i nje`no povukao. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. a. Ashabi su ga okru`ili.s. polomili su mu kutnjak. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. Allahov Poslanik. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. `iv. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira..

kada je Resulullah. uz Allahovu pomo}. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. Kada je hurmi nestalo.a. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu.. Allahov Poslanik. Hurmu su stavljali u usta i sisali. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu.. Naime. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. a kad je i hurmi po~elo nestajati.s. nasjekli su palmovoga li{}a. a poslije pili vodu cijeli dan.s. na put. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.s. savjetnik i povjerenik.s. a. a. SEKI.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.s. Nakon {to je Allahov Poslanik. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.s..s. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno... a. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. a. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. . velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. a.. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. neka je Allah zadovoljan njima svima. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. nije preselio na ahiret. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.. a. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Krenuo je Ebu-Ubejde. r. Prisega je data Ebu-Bekru. ispustio svoju plemenitu du{u. a. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. jer sam ~uo Allahovog Poslanika.

Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda.s. bore}i se pod Halidovom komandom. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. neka je Allahov blagoslov na njega. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde.. preseljenja na ahiret. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Jezida ibn Ebi-Sufjana. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Allah se ne stidi istine. Milostivog. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. zanemario je polo`aj. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. iako je imao pravo na to. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. sredstva i oru`je. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. r.a. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. vo|stvo. vladara pravovjernih . ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Selamun alejkum. ugled. jer se on borio na Allahovom putu. a. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici.s. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. a.. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. . izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. da bi muslimani ostvarili pobjedu.

neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. njihovu skromnost prema dunjaluku. Ovakva je bila veli~ina ashaba. Naime. a da ne po`elim da budem kao on. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. odgovorio im je. uz Allahovu pomo}. pa je primi.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. pa ga je odveo ku}i. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. a njega smijeni. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. i nijedan od vas. u stvari. ne nadma{i me u bogobojaznosti. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. pa te tek onda obavijestiti. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Klanjao si iza mene dok je vlast. iskazuju}i mu dobrodo{licu. pripadala tebi?”. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu .nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. bio on crven ili crn. odgovorio je Ebu-Ubejde. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. ovako je pobje|ivala vjera Istine. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. sretan {to ga je vidio. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . “Neka je Allahov oprost na tebe. “Allah ti oprostio. a nisi me obavijestio. a kada je on ~uo za to. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. samilosna.

Kada je umro. a njihova nesre}a je i moja nesre}a.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Zaista.s. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. d`. u dru{tvu s plemenitim ashabima. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. obavite had` i umru. Allah mu mezar osvijetlio.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. Halifa Omer.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. Kada ti do|e ovo pismo. Koji mu je to omogu}io. a. postite ramazan. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. sablje i {tita. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. nemojte da vas dunjaluk upropasti. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. znam za {to sam ti potreban. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. ovo mi je dovoljno za `ivot.” Ostao je sa svojom vojskom.. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.. zapovjednika. Esselamu alejkum ve rahmetullah. kojom je Allah. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. neka je hvala Allahu. dijelite sadaku.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom.. Ja sam u muslimanskoj vojsci. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. predvodi ljude u namazu”. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. . ummeta.. savjetujte vo|e i nemojte ih varati.s. poznata kao “Kuga Emvasa”19. a. budite ponizni. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}.a. a ako ti do|e danju. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe.{. imao je pedeset osam godina. u prostranim d`enetskim vrtovima. uzeo `ivote velikog broja ashaba. Ni{ta vi{e. r. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih.

PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. Poslanik. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. krupnih crnih o~iju.. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. Pored njega islam su primili. podnose}i sve neda}e i tegobe. svijetle puti. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. R. a. promijenio mu je ime u Abdurrahman. tako|er: Osman ibn Affan.s.ABDURRAHMAN IBN AV. . Bija{e nje`an i miran. sin je Abdul-Avfov. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija.. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Allah. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. pravilnoga nosa. a on Zuhrov. d`. a on Kilabov. r. a on sin El-Harisov. Zubejr ibn el-Avvam.a. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. Nakon {to je izjavio islam. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. krupnih {aka i prstiju.{. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. srednje visine.A.

{.s.. a. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana.s. a. daju}i mu neopozivu prisegu. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. tzv. Kada je Allahov Poslanik. “Ku}u islama”. suosje}aju}i s njima. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti.s. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. obo`avali su Allaha. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik.s. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. d`. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. Abdurrahman ibn Avf je.. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. a. Vjerovjesnik. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet.s. te je u~injena i druga hid`ra.. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. kao i drugi. Tu. Abdu Amr. a. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. a. a. . naredio je hid`ru u Abesiniju.. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. Tako|er. ne bi se odazivao. a.. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.s. a.s. njihovom domovinom. slijede}i Allahova Poslanika. u tu|oj zemlji.s. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos..

Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. re~e mu Poslanik. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.’” .{. a. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja... pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen.. uputi me na pijacu. Dova koju je Resulullah. Muhammed. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.s. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . a.s.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. Poslanik. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. a. a. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. nego. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. d`. a.. O`enjen sam dvama `enama. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.s.. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine.s.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. Poslanik. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. najbogatiji sam u Medini. im je osvijetlio srca dini-islamom.s. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. koji su povjerovali u poslani~ki poziv. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika.. a.. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Kada je hid`ra u~injena.. o`enio se.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu.s.stanovnika Medine. makar ovcom. pa se njom o`eni.

a.s. skromno naoru`ani. vratio..s.. oti{ao radi svoje potrebe. a. ali mu Poslanik. Naprotiv. a Allahov Poslanik. Zaista. prozivaju}i ga predislamskim imenom. Krenuo je prema njemu isukane sablje. pa su muslimani formirali d`emat. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi... a njegov `ivot “jeftin”.s. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama..” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. posredstvom dove odabranoga Poslanika.s. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. Svojim tijelom je. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. a. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. Bio je sav izranjavan..s. bilo je nastupilo namasko vrijeme.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. Naime. Izrugivao mu se. u svakoj bici i pohodu. Druga po~ast bila je ve}a od prve.s. Kada se Resulullah. a. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana.s. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe.. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. Abdurrahman se `estoko rasrdio. a. a Allahov Poslanik. Abdurrahman je klanjao namaz.s. vje{t konjanik i junak. a Resulullah je klanjao iza njega.s. a. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. koji mu je u Meki nanio velike patnje. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu.s. a. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. izabrav{i za imama Abdurrahmana. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja.. bio je odsutan. a. zajedno s . i njegovom te`njom za halal-zaradom. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. a. a. A bio je veliki mud`ahid.. nai{areti da nastavi.

a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. upita ga ponovo Resulullah..” Resulullah. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. davao je po pola imetka. ganut njegovim postupkom.s. a. dvije hiljade dajem u ime Allaha. Kada je Allahov Poslanik. d`... zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. pa tre}i. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla.. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. Abdurrahman je.. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku.s. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. a. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu.s. Abdurrahman je. rekao je Abdurrahman. “[ta?”.” Za vremena Allahova Poslanika. imam ~etiri hiljade dirhema. zatim . Prvi put je bio ranjen. Resulullah. “Allahov Poslani~e.{. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. do kraja bitke. Kada god bi Allah. a. jer ho}u poslati vojsku. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. Potom je ranjen drugi put.s. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. spre~avao napad Kurej{ija.s. a. kada bi mogao. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . ode ku}i i donese kesu novca. odgovori Abdurrahman. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. htio opremiti vojsku. a.s. a. a. ~uv{i ovo.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. a. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. i Njegov Poslanik. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. d`. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. Bez obzira na rane.s. Velika je mudrost Allahova. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. pove}ao njegov imetak. imetak mu je postao jo{ beri}etniji.” Poslije ove dove. a. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika.s. pa deseti.{. koliko je mogao. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk.. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika... {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama.s. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. tako bi i on pove}ao dijeljenje.

tre}inom ih je rje{io dugova. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica. pa je Ai{a.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. Tre}inu im je dao na kredit. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. .” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.s. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. a tre}inu im je poklonio. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. reko{e joj. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. a. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. a.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. pa re~e: “Da sam mogao.. dolazi iz [ama. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.. neka je Allahov blagoslov na nju. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. u{ao bih hodaju}i.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini.s. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha.

jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. bio zadovoljan. . a ako bi mu pokrli noge..s. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. da izme|u sebe izaberu halifu. Alija . a me|u njima i Abdurrahmana. a. otkrile bi mu se noge.. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. ~itavu svotu je podijelio.bio je u njihovoj pratnji. rije~ima: “Allaha mi. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela.a. ]efin mu je bio njegov ogrta~. r.a. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici.. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. a svi su se slo`ili s njegovim izborom.r. Hamza je poginuo. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Ako bi mu pokrli glavu. a. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. on je ostao na usluzi Poslanikovim .” Abdurrahman je izabrao Osmana. a.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. bio na samrti.. Me|utim. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. a on je postio.s.s. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. r. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. kada bi htjele obaviti had` . ugled i polo`aj. majka Allahova Poslanika. Kada je Omer. za halifu. `enama. Ako bi htjele iza}i .a. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. preselio svome Gospodaru. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva.. a bio je bolji od mene. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.” Tako se odrekao polo`aja..s. pa kada je Resulullah. on se sustegao od polo`aja. Ahiret mu je bio stalna preokupacija.s. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale.. a. Kada je Omer.. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. koliko god mu se pove}avao imetak.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. neka je Allahov selam na sve njih. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. a.a. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. a bio je bolji od mene.. r. umro. otkrila bi mu se glava. iz koje je bila Amina bint Vehb. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.s. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.i{ao bi s njima u Meku. a.

110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. osim strpljivi.a. u sedamdeset petoj godini `ivota.s.a. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. Osmanom ibn M’azunom.. a. a. Ebu-Bekra i Omera. Njegov tabut nosio je Poslanikov. r. a... Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Allah te Svojim rahmetom obasuo. Alija ibn Ebi-Talib. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. r.” Smotala se jedna od zastava islama.a. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. . r.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.s. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Ostavio si la`. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. Ali Abdurrahmana. primiv{i dovu Svoga Poslanika. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. r. d`. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika.. r. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. Iza njega je ostalo hiljadu deva.{. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. ga je opskrbio. bilo je stid to prihvatiti. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.a. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Allah.. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. Opra{taju}i se od njega. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.a. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. da }e se ukopati jedan do drugoga. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas.s. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova.s. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. a. a me|u njima i halifi Osmanu . stotinu konja i tri hiljade ovaca..s.

slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja.ihrov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. a on Malikov.. a on Lu’ejjov. malo je govorio. a on Amrov. odgovoran u odnosima s ljudima. pun. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda.SE’ID IBN ZEJD. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. R. ina~e stalo`en i miran.a.A. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a kada bi progovorio. smirenost i pronicljivost. Bio je visok. a on Abdul-Uzzaov. a on Adijjev. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. a on Kartov. a on Rebahov. a on . Bio je izuzetno inteligentan. a on K’abov. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. sin je Zejdov. a on Abdullahov. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a on Nufejlov. krupnih {aka. a on Rizahov. guste kose i brade koju je knio. Kada je bio na sijelu. a on Nadrov. r. a on Galibov. bijeloga tena. .

rekao: “Zejde. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru.s. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Na kraju ga je protjerao iz Meke. Muhammede.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi.’ On re~e: . prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. Omerov otac. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. i sna`no ga udario.” Od Esme. a. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. prije nego {to je po~eo primati Objavu. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. a onda je Poslanik. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga.s. za razliku od Kurej{ija. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. Stvoritelja. r. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. neka je Allahov selam na nju. `ele}i pravu vjeru. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. Ebu-Bekrove k}erke. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a..a. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. da govori: ‘Kurej{ije.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. nije mojom krivicom. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. a moja vjera je Ibrahimova vjera. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. a. ~inio bih ga. koji su mahom obo`avali kipove i idole.. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. a. iz grada ratnika i hvalisavaca.s.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola.. Naime.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. ali ne znam. Naime..

a. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te.s.. `eni Amira ibn Rabi’e.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika.s. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. kada je Omer.a.s. pa mu srce obuze tuga i `alost..Poslanik je poslan. r. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika.” Omer re~e: . od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. prolazio pokraj njih i vidio ih. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. Bi~evali su ih. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i.. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi.. pa joj rekao: “Je li to odlazite. r.a.” Kada bi htio obaviti molitvu. a. Utje~em Ti se od onoga. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.s. Muslimani su se sastali dogovorenog dana.” Zatim bi se predano molio.s. o svome ocu. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. Umro je prije nego {to je Muhammedu. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.atimom bint Hattab. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet.. po~ela dolaziti Objava. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. r. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. njegova zvijezda je iza{la. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. ga|ali kamenjem. sa svojim stvarima.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . a. Zastao je promatraju}i taj prizor. i i{~ekivali trenutak polaska. a da ga nisu isprobali na muslimanima. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.a. Resulullah.. Allaha mi. a. odlazimo u Allahovu zemlju. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. a.

Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. strast te zaslijepila.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a.s..” “A ko to iz moje porodice.s. ^im je u{ao.s. po~eo {iriti novu vjeru.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. a . re~e Omer. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. a ti radi {ta ti je volja. On je zaveo Kurej{ije. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra .” Na to }e .. Njegova sestra . tome vjerolomniku.” “Dakako. upropastio njihove sinove.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Kada se pribli`io. “Allaha mi. re~e Nu’ajm. U to vrijeme.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.atima”. a.” Nu’ajm }e njemu. i sestra i zet. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. sakrili su Habbaba u drugu sobu. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. Niz lice joj je potekla krv.atime. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.” “Ne boj se.. Tada mu oboje. ali ga je krio.s. da ga ubijem.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita.s.?”.. a. vjeru.” Nastavio je svojim putem. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . Sna`no je zakucao na vrata. te mu re~e: . a.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. upita Omer. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. koji je bio iz istog plemena kao i Omer. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. Se’id je otvorio vrata. a.. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije... a. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. reko{e: “Jeste. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka.

Talha ibn Ubejdullah. preselio u Medinu. a. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{.s. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. Se’id ibn Zejd.s. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima.. a. Alija. bio siguran od mu{rika. na svim boji{tima: na Hendeku. Hudejbiji. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr... dao mu je dio ratnog plijena. Omer. a.. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika.. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah.s. Hajberu. a. a. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. a. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. kao da je i on u~estvovao u boju. a. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Milostivi. snagom i vje{tinom u jahanju. . ukratko.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Hunejnu. To je ozlojedilo Kurej{ije.Hanife. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. a. a u namazu iza njega. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. bitka muslimana i Kurej{ija. Allahov Poslanik. a.s. Nakon {to je Poslanik.. ve} da bude pouka onome koji se boji. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Koji se na Ar{ uzdigao.s. Jednog dana je Allahov Poslanik. S’ad ibn Ebi Vekkas. Omer ustade.. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. u boju i okr{aju ispred njega.s.s.s.s. u `ari{tu borbe.

pa je jednog dana oti{ao halifi. koriste}i princip napad-povla~enje..razmi{ljao je o slanju vojske u [am. [urahbil. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. Uglavnom. Ebu-Bekr. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. Zubejra ibn Avvama. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. Ebu-Bekr. Alije ibn Ebi-Taliba.a. safovi muslimana su se u~vrstili. prihvati ovaj plan. a da im je halifa ~estitao na tome. r a. konjice i pje{adije.. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. tj. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. r. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Osmana ibn Affana. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. a ti. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Talhe ibn Ubejdullaha. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje.. boravio je u Medini. r.. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. r. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. nasljedni~e Allahova Poslanika. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. r. okupio je svoje savjetnike. ali niko nije proniknuo u njegove misli. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. r. Ako i ti vidi{ tako.a. Abdurrahmana ibn Avfa.a. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.a. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. Ebu-Bekr. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida.. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba.a.” Se’idu se u . sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika.. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. r. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Omerov prijedlog je podr`ao Osman.a..

Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. tako|er. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. hvaljen neka je Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. U Bici . u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. Halid je vojsci naredio da se brani. Toga . najve}e bitke vo|ene u [amu. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. a u centru Se’id ibn Zejd. gdje su muslimani. ali da ne uzvra}a napad. a Bizantijci su napadali. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Ona je promijenila cijeli tok historije. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. koriste}i strijele i koplja. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . Zubejr. Muslimani su pobijedili i u toj bici. ostvarili sjajnu pobjedu. . Himsa i Ba’lebeka. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. odigrala se kod Mered`us-Sifra. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. Muslimani su se odupirali. . arapskih kr{}ana. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. S’ad i Ebu-Ubejde.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Halid je bio na ~elu konjice. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Druga bitka. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. na lijevom Ha{im ibn Utbe. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. odigrala se na tlu Palestine. .a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom.

U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. a ne brojnost”. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. ako Bog da. a nama je to li~ilo poput grmljavine. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve.a. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama.” Poslije ove sjajne pobjede. Se’id je od halife Omera. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. branite se {titovima i {utite.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. a. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. r.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. . odgovori mu Halid. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Allahovi robovi. budite strpljivi. nastavlja dalje Se’id. srca punog vjere. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. a malom porazi.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas.s. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. bez straha od smrti. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Odapinjite strijele.

ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. a da ga je Erva potvorila. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se.s. a. ako la`e. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. Ona nije samo klevetala Se’ida. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika.s. u Akiku.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. a.’ Gospodaru moj.{. gdje je bilo sporno zemlji{te. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu.. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu.a.. a..Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. d`.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. . mezara. To je vrlo te{ko palo Se’idu. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. ashabu Allahova Poslanika. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret.s. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin... da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. po`elio se Medine i blizine Poslanikova.s.” Nakon kratkog vremena. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. Uzvi{en je Allah. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. u Medini je pala jaka ki{a.

.

udarac mu je bio nezadr`iv. tamnoput. Stalno je bio na le|ima konja. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. Kada bi udario sabljom. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. a on Ha{imov. majke Zubejra ibn Avvama. ma~evanje i bacanje koplja. konjani{tvu. u potrazi za plijenom. R. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. svjetlom ozarena lica. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. {irokih prsa. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. lovac i pustinjak. @ivio je `ivot koji je `elio.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. strelja{tvu. bez uzmicanja.A. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. k}erke Abdul-Muttalibove. Kako je rastao. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Ro|eni je brat Safijje. vje`baju}i ga|anje strijelom. cijenjen i uva`avan od svih. Bio je visokog rasta. bio je po{tovan. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama.

Naime. bio kod K’abe. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. Hamzina. a Allahov Poslanik. zamakao. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. tako|er. a. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . Kada se Hamza vra}ao iz lova. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. amid`e i prijatelja Hamze.s..s. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute..njegovo najdra`e zanimanje. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. zabavljao se predan lagodnom `ivotu.s.a. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. Naime. a. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. slu{kinja Ebu-Leheba. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. On je.s. a. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.. veza sa Allahovim Poslanikom. Kada je Resulullah. ni{ta nije odgovarao. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa.s. Kada je Allahov Poslanik. a. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Osedlao je konja. Allahov Poslanik.... nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. brat po mlijeku. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. amid`a. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. amid`i~na Poslanikove. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. Taj dan Allahov je Poslanik.s.. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A.s. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. koji je ina~e bio vrlo lijep. a. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. a. uzeo svoj luk i krenuo u lov . Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a. ide i sa maj~ine strane. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. mu~ili su ih. a dobro je znao njegovu iskrenost. Resulullahov. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. a. I{ao je na sijela. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.s. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a.s. r. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. a.. dojila ih je Suvejba..s.s. A u to vrijeme Hamza.. obilazio je mekanske klubove. a. a. i{ao na dvoboje. majke.

. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Dobro je poznavao svoga brata.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. “A kako je Muhammed. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. Tu su bili i neki iz Benu... ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. odsje~e Hamza. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. potvrdio je islam.. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. ni rije~ da izusti.s. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova.” Hamza se rasrdio. Uputio se ravno njemu. tako je i ne}u odustati. pa jedan od njih re~e: “Hamza.s. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. “Ponovi svoje psovke preda mnom. on nikad u `ivotu nije slagao. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. “A {ta me spre~ava?”. Allaha mi. iako ga nije bio prihvatio.. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. pretrpio od Ebu-D`ehla. pri~ao je poslije Hamza. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Hamza se na mjestu uko~i. ako smije{”.. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. dosta je! Tako mi Boga. te se uputio ku}i.” Idu}i ku}i. a. Hamzini nagli pokreti.s. prije nego ode svojoj ku}i.. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. Ebu-D`ehlovi.s. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. Neizmjerna je mudrost Allahova.. a vi me sprije~ite ako mo`ete.. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. a. Kada je ovo ~uo. nisam oka sklopio. re~e Hamza. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu.. puni odlu~nosti i ~vrstine. .. razmi{ljao je Hamza. reagovao?” . pa re~e: “Pusti.. a. Vide}i da je situacija postala napeta. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.Mahzuma. a. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. Meni se razjasnilo {ta je s njim. “Ebu-D`ehl je {utio. upitao je. priklju~io Muhammedu).

Koji daje dobro ljudima.. Naime.” . Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. a. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. a.s. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega.. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu.. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu.s. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Uzvi{enog Boga. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. a. a. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. Kada ih je rastavio... Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. Allahov lav. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. vjeru. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu.. Me|utim. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu.s.s. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”.s. a. kad se smiri{e. Njegov Poslanik. Mnoge Mekelije i Arapi. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. Allahov Poslanik. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. ne ponese je niko prije.s. Hamza se vratio nazad u Medinu. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. a. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.” Hamza je stao pred Resulullaha. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. ponosan i gord. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. posebno mladi}i. i sprije~io mogu}i sukob. Resulullah. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. Zastava pobjede Dobro~initelja. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam.s.s. a. a.. iako su bili malobrojni.

.. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva.s.. Bajrak je bio bijele boje. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. Krv je {ikljala iz noge. ili ga zatrpati ili poginuti. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Me|utim. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. U me|uvremenu. a Poslanikov. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. ~ime se izaziva ratobornost. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf.s. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. Ova su dva bajraka bila crne boje. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. a. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. a.s. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. a. a prije svega Allahova Poslanika. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda.s. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. i njegove poslanice. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. blagoslov je bio nad njima. dok se manji broj vratio u Meku.a. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Me|utim. i muslimana. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. a. r. . ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.. Kurej{ije su sko~ili.s. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. Aliju ibn Ebi-Taliba. a. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. a ostala vrela zatrpali. Ako bi ga zaplijenio. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek.

s. Potom su svi slo`no. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. Isto tako..). Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. re~e: “Ubejd ibn Haris... mnogobo{tva i zablude. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. pobjegli su na sve strane. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Hamza. Rasplamsala se `estoka borba. a. ~ulo se poput grmljavine. Alija. upita ih Utbe. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . kao jedan. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. navaljuju}i na muslimane. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. tako|er. Allahu ekber. Hamza. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Hamza. Hamza je hodao me|u muslimanima. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su.. Alija.” (Allah je najve}i. Hamza protiv [ejbe. ranjavali i zarobljavali mu{rike. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. navalili na Kurej{ije. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima.. “Ensarije. a Alija protiv Velida. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. Muslimani su ubijali. jednim udarcem ga oborio na zemlju. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Mu{rika obli krv i izdahnu. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili.” Ubejde se borio protiv Utbeta. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije.” Resulullah. udario ga sabljom i ubio ga. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede.

Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. a. a.” Tako su. pod okriljem dini-islama.s. `eni Ebu-Sufjana. ibn Abdullaha.. i na njegovoga amid`u Hamzu. imetak. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. kreni i ti. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. r. i boga mi. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. spremni smo za borbu protiv muslimana. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. Muslimani su se vratili u Medinu. Allahovom voljom.a. Sve su tome podredili: skupljali su opremu.s. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. dosta nam je zla nanio. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru.. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca.Medine. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. a. pa ako ga ubije{. nema boljeg za ovu stvar od njega. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . odgovori{e. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. ali nisu nikoga mogli na}i. Zove se Vah{i.. Kad mi krenemo. Jedinog.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe.s. tvoja meta je Hamza. kako bi . Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in.. spremaju}i se za veliku bitku. bit }e{ oslobo|en ropstva. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave . Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. “Bogami. nevjerovanja i zablude. Osveta Muhammedu.’” [to se ti~e Kurej{ija. ljude.na vjerovjesnika Muhammeda.” “Ko je taj.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. Jednog. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi..

a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo.” Taj rob nije mogao.s. te su zapali u tugu i srd`bu. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Krenuo je prema meni. . Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. Potom sam mu pri{ao.” Hamza je pao kao prvak {ehida. “Sve je ovo tvoje. “Allaha nam.. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.” Allah je. brda nedaleko od Medine. ali ga je smrt nadvladala. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Ubio sam ga da bih bio slobodan. pa kada ga nije mogla sa`vakati. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. krv je bila svuda oko njega. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. amid`e i prijatelja.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Hamza je napadao. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. a. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Allaha mi. rasje~en trbuh. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Vah{i. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Kada sam ga ugledao. spremao sam se i vrebao ga. me|utim.. ispljunula ga.. Njena mr`nja prema Hamzi. Ni{ta mu nije moglo stati na put. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. Allahov Poslanik. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. ako ubije{ Hamzu. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. rastrgano tijelo. Kada ga je Hamza ugledao. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Sjeo sam. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. izgledao je kao razbje{njeli lav. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu.” Pa je rekao . Bitka je bila `estoka i surova. zlatu i nakitu.atimi i Safiji: “Radujte se.

Ebu-Ja’la. o Hind. Hasan ibn Sabit. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. a. pjesnik. ~ist i pouzdan. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine.. `rtve ubijanja. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. kao hrabri lav u svojoj {umi. nit’ od pla~a nit od tuge. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. A i ti..s. da Bog dao! . to je. Svi muslimani time su pogo|eni.a.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova.s.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}.s. i On zna one koje su na pravom putu. Koji kroti konja kad se uzjoguni. ti ga slijedila. a ti ost’o slavan.”22 Kada je pao. za Hamzu tog ~ovjeka. amid`a. A i ti. pogo|en time i sam Poslanik bi. Poslanik. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. klanjao d`enazu. Nakon ukopa. uko~ile se ruke Vah{ijeve. Poslanikov. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. a. bolje za strpljive. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. ne zamijeni istinu da la` uzme. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova.. rekao je: “Allah ti se smilovao. doista. Strpljiv budi . al’ koristi nema. tvoji temelji ti sru{i{e se. pla~i. bez poroda ostala. ne prestaji. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. Pjesnici su se nadmetali. o Hind. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. a ako otrpite. I ne tuguj za njima. istaknut na vrhu sinova Ha{ima.

’ Ispri~ao sam mu. Pripremio sam se. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. U `ivotu svome ja tugovat }u. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. koji bija{e za{titnik. D`ubejr ga je oslobodio. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. To je ono {to smo molili i nadali se tome. a. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. Hamzu. Vah{i je. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi.s. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te.s. Potom sam pobjegao u Taif.s. zaista. dobio sva obe}anja. Allahov Poslanik. Naime.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba.s. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.’ Allaha mi.s. bio sam s njima.s. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. Musejlemu. Kada me vidio. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. s puta da me ne vidi. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. da primi islam.. nadam se da }e mi Allah oprostiti. protresao koplje. a.” . Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom.. Allaha mi. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. meni je bilo te{ko da odem s njima. a. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. a. a. Govorim. do dana oslobo|enja Meke. a jecaj kida mi nutrinu. oslobo|en sam. a. za Lavom Allahovim. Kada su se vojske sukobile. ili bilo gdje drugo... dok sam o tome razmi{ljao.

a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. ..Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. r.a. pao kao {ehid na Uhudu.

.

nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Abdu-Menafov. guste kovrd`ave kose. R. I zaista. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e.. Pa ~ak. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. kao da se pripremao za neke velike du`nosti.VEKKAS.ehrov. a on Zuhrov.A.SA’D IBN EBI . a on Uhejbov.v. niska rasta. a on Murretov. Nosio je nadimak Ebu-Ishak.s. postao je najve}i strijelac u historiji islama. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. a on .a. a on Galibov. Majka mu je Hamna. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. bez mr`nje i pakosti. a on En-Nedrov. I pored sna`nog mu{kog izgleda. s. a on Malikov. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. a on K’abov. vje`baju}i strelja{tvo. a on Luejjov. . a on Kilabov. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. Bio je krupna tijela.

iz tame na svjetlo. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. srce ga je mamilo njoj. veliki plemi}.s. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i.v.a. odjednom me osvijetli mjesec. i pred njim izjavio primanje islama. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja..{.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. Taj mladi}. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. od mu{karaca. vjeru pravde i istine. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve .s. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Poslanik. odgovorili su. To su bili Zejd ibn Haris. po~eo sam ga slijediti. da iza|em. Poslanikovim posredstvom. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. nije se klanjao kumirima. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. s. A osim toga. Sutra.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. d`. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro.a. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. poziva u islam. kad je svanulo.s. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. ~ime se sam ponosio.. ugledna i plemenita roda. Primio sam islam.a. pa se uputio Vjerovjesniku. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela.v. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. s.. s. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. obavije{ten sam da Resulullah.v. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.

misle}i da }e. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. kad je vidi u kakvom je stanju.a.’ Kad je vidjela moju odlu~nost.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. Kad se poja~ao pritisak na njega. do koje mjere je bio vezan za nju.v. da ima{ hiljadu du{a. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. ali ona je to o{tro odbijala. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. majko. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje.s. udovoljiti njenom zahtjevu. Njeno gladovanje se odu`ilo. Ali. nije bilo te{ko da izabere. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Ali to ga ne odvrati od islama. koliko god da te volim. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. s. Oti{ao je kod majke. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. Bio sam joj poslu{no dijete. Tako mi Allaha.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. Tad sam joj rekao: ‘Majko. jako se uznemirila. popustila je i po~ela jesti . ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva.a. i kosti su joj oslabile. Sreli su se iman. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. Ipak.. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku... nova vjera sa druge strane. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. slab i bez dokaza pred Istinom. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. s. zvali su ga da bar vidi majku. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv...s. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. jako sam je volio. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama.nerado.v..” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: .

Sa’dovog brata. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Umejr ibn Ebi-Vekkas.v. Umejr je bio me|u {ehidima. Umejrova radost bila je ogromna. iz Bitke na Bedru. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. na ~elu sa Poslanikom. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. gospodom i velikanima. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. Meni }ete se poslije vratiti.s. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Sa’dov brat. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj.v.” (Lukman.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. zbog mlade dobi. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. s. onoga o kome ni{ta ne zna{.s.a. Muslimani. Ali ga je plemeniti Poslanik. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Sa’d i Umejr. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.a. s. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. .. odu{evljeni. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. stajao je u muslimanskim redovima.s. mladi}.. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. s. pa oni. Bitka je bila `estoka. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke.a. pa makar bio mlad. ti ih ne slu{aj. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom.v.

Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas.s. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.” Poslanik.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. zbog njegove ispravne vjere.v. majke Allahovog Poslanika. s. Vezivala ih je i rodbinska veza . Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. s. pratio ga u stopu. bio je amid`a Amine bint Vehb.a. stavljaju}i se u slu`bu njemu. Uhejb ibn Menaf.a. . s. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.a.. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . s.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. obradovao je Sa’da D`ennetom. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. bio je to Sa’d.a. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.s.v.s..s. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. u njegovom Pozivu. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.v.a. s.a..a. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. ja }u te ~uvati. Sa’dov djed. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. majke vjernika.” Domalo. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.v. u{ao je.s.. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. s. bio je u njegovoj blizini. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. s.s. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah.s. Blago njemu. kad im se pribli`io Sa’d.v.v.v..” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. ~istote du{e i dubokog imana.

. Ali.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. iskrenih u vjeri.v.a.v.s. Sukobi{e se dvije skupine. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen.” . koji je tada bio u redovima mu{rika. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki..a.. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. osim Sa’da. s.a.. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. {tite}i ga svojim tijelima. Primijetio ga je Poslanik. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. s. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. Me|u njima je bio i Sa’d.a.. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. pa mu re~e. i osvetili se za Bedr. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. Muhammeda ibn Abdullaha... s.a. r. brane}i ga svojim `ivotima. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. Muslimane ste`e muka. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid.v.s. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. s. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib.. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. makar bila te{ka i opasna. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima.s.v. Muslimani se uznemiri{e. u svakoj situaciji. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku.s. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana.

Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. istr~a odbjegla deva. kao da ne{to tra`i. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. iz jedne pregrade. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. Talhu i Zubejra. otkloni od njega bolest. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik..a.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja.’ Nije pro{lo dugo kad. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Gazala ga je sve dok nije umro. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca.” . Vladaru ljudi. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. U ime Allaha. Bo`e ljudi. klanja dva rekata. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat.’ Sa’d potom uze abdest. govore}i: “Bo`e moj. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. Posjedovao je dva oru`ja. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). pa Te vrije|anje njih srdi. s. me|u ljude. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Bo`e moj. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. u~ini zdravim njegovo srce.s. njegovu du{u i njegovo tijelo.v. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. upravi njegovu strijelu.

r. prekr{iv{i ugovor.a. Me|utim. a sve {to je vi{e dijelio. muhta~ima i nevoljnicima. Za svoga `ivota.s. Obi{ao ga je Poslanik.v. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. dobit }e{ za to nagradu. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. ponovi Vjerovjesnik. i halife Omera. s.. stekao je veliki imetak.. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. “Da li da dam. “A pola?”. istinski borac-konjanik. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. Uvijek je dijelio i poklanjao. a da se tu nije na{ao Sa’d.v.a. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. ispunjenog radom. “Ne!”. Sa’d je dobio mnogo sinova. a i tre}ina je puno. nije {krtario. Allah mu je vi{e pove}avao imetak.s.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca.v. rade}i dozvoljeno (halal). re~e Vjerovjesnik. Poslije toga.a. za sve ono {to podijeli{. oko osamdeset godina. upitao je Sa’d. s. Halifa Omer el-. onda.s.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. A uistinu. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. . Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake.a. re~e Poslanik. s. dijelio je sirotinji. tre}inu?” “Da. Sa’d se borio za vremena Poslanika. tada je imao samo jednu k}erku. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. nego da tra`e od drugih.

Allah je najve}i. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. otkada je poslan pa sve do svoje smrti.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke.a. Na po~etku bitke. vo|e perzijske vojske. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta.. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. klanjao je podne namaz.. Kad je do{ao da se oprosti od njega. u islam.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. {to ovaj odbi. . po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. a zatim izdao naredbu za pokret. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Allah je najve}i. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.a. Allahu ekber.. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Omer el-. r. Vojske su se izmije{ale. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. vo|u Kisrine vojske.. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. to je pravi put. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Slu{aju}i savjete halife. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. podsti~u}i ih na d`ihad.... Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku..aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja.. Nakon brojnih ~arki. Obratio se muslimanima. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). vo|enja muslimanske vojske.. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki.v.. Sa’d pozva Rustema.s. Uslijedila je bitka. done{ena na koplju. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. Dr`i ih se dobro. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. Perzijanaca. Po{to im je izlo`io situaciju. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Sa’d se razbolio. s.. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.

Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. s. Sa’d zapade u veliku tugu..a. ~uo sam Allahovog Poslanika. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. namjesnika [ama. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. d`.. oprosta. Izdvojio se od svijeta. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. u svim bitkama.. r. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. borave}i me|u svojim devama.s. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju.. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha.. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. ako udarim vjernika.{. a ako udarim nevjernika. veliki junak. r.. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. presije~e ga.s. onaj koji se borio sa Poslanikom. osvaja~ Perzije. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. kojom.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas.a.. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava.a. odbija sukob me|u muslimanima. Nakon toga.. ni{ta mu ne na{kodi.. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. s.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. osami se.a. r.v. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.a. voli Allahovu vjeru.v. kao namjesnik Iraka. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). govore}i mu: “Amid`a. ..

” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. d`ihad i iman. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha... ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. A kad su ga otvorili. pohaban i izderan. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada.. Ukopan je u Medini. veliki heroj me|u herojima islama. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. na Bekiji. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini.” . Kazao je porodici da su to njegovi }efini. na{li su ogrta~.. Nai{aretio je na ormar da ga otvore...

.

A otac mu. supruge Poslanika. smirena pogleda.v..a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. sina Abdullahova. U sebi je nosio sve odlike junaka. a on je sin Esedov. tamne crne puti. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. s. radijallahu anha. El-Avvam ibn Huvejlid. skladnoga tijela.v. a on je sin Murrov. rijetke brade. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. a on je sin Kusajjov.s..v. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. r.s. smion i preduzimljiv. r. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika.a. a on je sin Abdul-Uzzaov.a. Bio je ~ovjek srednjega rasta. vjerovjesnika Muhammeda. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima.a. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. Majka mu je Safijja. obogativ{i je plemenito{}u.A.ZUBEJR IBNUL-AVVAM.s.. ozarena lica. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. bio je hrabar ~ovjek. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. a on je sin Huvejlidov. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. R. i Majke vjernika. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. . s.a. s. a on je sin Kilabov.

r. d`. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. brinula se o njoj i timarila je. te se odazvao pozivu. Zubejr ga je zanemarivao. Zubejr je bio me|u muhad`irima. k}erkom Ebu-Bekra.a. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. r.s.” Me|utim. dok bi on bio u mukama. a koja je kasnije postala “ku}a islama. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. ~ista i plemenita roda. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. Esma.a.. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne.. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. k}i Ebu-Bekra. Allaha mi.. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. ljudske tvorevine..a. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. objavljuje islam i slijedi novu vjeru.. ote`ana disanja.v. da . U vrijeme kada se o`enio Esmom. O`enio se Esmom. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. s.v. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Majke vjernika..a. Do{ao bi Zubejrov amid`a.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. s. Zubejr je bio siroma{an mladi}. koje niti {tete niti koriste. On je jedan od {esterice ashaba.. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. Allah. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.. usprotivio bi se. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. sestrom Ai{e. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. Oslobodit }u te ovog mu~enja. i pored svojih muka. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. koji se o`enio Esmom.. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere.s. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. Uputio se Poslaniku..a. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. Taj vrsni mladi}. r.{.

A ako je vijest ta~na. Pa. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega.a. i ubiti ga.a... dok je bio mali broj muslimana. a bio je naumio ne{to opasno. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. s. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. pa ga upita: “[ta ti je. s.” Tu Poslanik. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. a ljudi su se sklanjali ispred njega. bjesne}i poput sna`nog vihora. A Allahov Poslanik. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. s. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.a. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu. sastajao se sa ashabima tajno.v.v.a. Ugledao je Allahovoga Poslanika.. ili }e on njih poubijati.s. s.v.. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti.s.s. mu~e}i ih i maltretiraju}i. Allahov Poslanik.a..s.v.. ubijati ih i kositi. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao..s. Ako je glasina la`na. . kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. Na po~etku islamskoga poziva. Poslanik. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. hrabrosti i odlikama. s.s.v.a. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu..a.v.s. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. i ma~u u ruci. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. preselio je na ahiret zadovoljan njime. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. i bit }e {ehid. ili }e oni ubiti njega. s. A {to je jo{ vi{e od toga. po svojoj preduzimljivosti. Zubejre?” A on mu odgovori. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.v. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. s. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.

s. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. s. {to nisam vidio ni na jednom drugom. Znao je Allahov Poslanik. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber.a. Bilo je svo izbrazdano sabljama. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom.s... a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. uistinu. uvijek u prvom redu. Vojnici su bje`ali ispred njega.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. bio je.v. Desilo se da je rimska vojska. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.v.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. vidio sam po tvome tijelu. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. sve dok nije stigao do kraja e{alona. pa mu je iskazao veliku po~ast. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu.. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr.a. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu.s. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju.. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom.” A onda udari sam na rimsku vojsku.a. hrabrosti. bila broj~ano ve}a.. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. Bio je nepobjedivi junak i borac..” Pobjeda je bila njihova. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. od uboda no`em i strijelom. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. Nasrtao bi u bitkama. udaraju}i sabljom desno-lijevo. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. r. da to nije zaslu`io. junak bez premca. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. na mjestu gdje se on borio. pa sam mu vidio tijelo. svaku od ovih rana sam zadobio.

od jedne grupe muslimana. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. niti zemljarine.s. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. osim borbe na Allahovom putu.s. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama.s. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika.a. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u.a.. U svom postupku ostao je jedinstven. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. s. a svoga daid`i}a...v. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.a.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. . a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. niti prikupljanja poreza. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. niti bilo ~ega drugog. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema.v.. s. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti.v. Hamze ibn Abdul-Muttaliba.a. s. s. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze.v. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba.s.” Pa blago mu se na toj po~asti.

Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. r. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. Svoj bol je sa~uvao u sebi. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. rekav{i sa punom vjerom. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u.a. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. po~e{e udarati sabljom. i Zubejra ibnul-Avvama.. te sam provali njihovu zasjedu. pa ih spopade panika. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. nije u~inio niko prije njega. Ta opsada se oduljila. Naime. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. s. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. r. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. a oni se nisu predavali. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih.v. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. me|utim. Poslanik. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. .a.s.. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. mo`da. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. vo|i plemena Havazin. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i.a. jer islam zabranjuje kasapljenje. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Sa rijetkom hrabro{}u. r. zidine i visine.a. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Po`uri{e.. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. bje`e}i prema Meki. Maliku ibn Avfu. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. ne misle}i na osvetu. razbje`ali su se na sve strane. oko njihovih utvrda. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. da spase svoje glave. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz.

.. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. a bio je zadu`en.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. Talha i Zubejr. r. nasuprot Ai{e. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. radijallahu anha. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. Umro je. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. bio u dugu.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. Alija. toliko da je kada je umro.. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. Pa bi ga On odu`io.a.a. Bio je potpuno uvjeren.. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. pa kada su se sastali..a. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Na{ao se Alija. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. odu`i njegov dug.. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. rekav{i: “Tako mi Allaha. r. r. Bave}i se trgovinom. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. zatra`i pomo} od mog Gospodara. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova.. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. Oslanjao se na Gospodara svjetova. r.a. Bio je ~ovjek od odluke. re~e: . nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. sirotinji i na Allahovom putu.. stekao je ogromno bogatstvo.

preselio je na ahiret smr}u {ehida. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.. s.a. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju.a. borac kome nije bilo premca. s. sad se sje}am. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. r. . preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta.. koji tako|e pade kao {ehid.v. a mi smo bili na tom i tom mjestu.. Zubejr. i bit }e{ nepravedan prema njemu..” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. 47).a.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre.. pa je stade ljubiti. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.Hid`r. r.‘” (El . pa ti re~e: ‘Zubejre. ti }e{ se boriti protiv njega. Allaha mi.v.a.a. r. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz.. rekao je Alija ibn Ebi-Talib.. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. Allaha mi.’” Tako je uga{en `ivot velikana...’” Zubejr mu odgovori: “Da.s. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.. s.v. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. da mu je D`ehennem. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu.s.. privu~e je sebi. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. Kada je Alija.. Tako ti Allaha.a.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. “Nadam se da budem ja.” Alija ibn Ebi-Talib. ne}u se boriti protiv tebe.. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om.s. bio sam to zaboravio.

sin Abdullaha. . a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. a on Habibov. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. R. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a on El-Harisov. d`. posredstvom meleka D`ibrila. propagira me|uljudsku jednakost... a on Henzilov. sitan. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. a.s.A. a on Gafilov. Muhammed. a.ABDULLAH IBN MES’UD. a on Kahilov. crnoput.s. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre.. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. a on Sahilov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. a on S’adov. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje.s.arov.{. a on Tejimov. a on Semhov. a on . a on Mudrikov. a. Uprkos tome. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. mr{avih nogu. a on Mahzumijev. a on Ilijasov.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

upita ponovo halifa. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. Ko opra{ta. Veli~anstvenim. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak. Najgora je zarada kamata. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju.a. a. re~e halifa..’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. r. Najbolja je opskrba bogobojaznost. mud`ahidima u pohodu na Tebuk. re~e: ‘Allahu moj. r. a.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Kada su ga spu{tali u kabur. a.s. Najte`e su gre{ke la`i. kao {to smo spomenuli. @elju koju tra`i istinski musliman.a.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’.) “Nemam potrebe za njom.s.... “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. Najgore je sljepilo neznanje. a najgora je hrana jetimski imetak. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e.s.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti.. zano}io sam s njim zadovoljan.. nakon {to se vratio u Medinu. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. a.’” . a.. gdje sam zatekao Poslanika. Iskopali su mu kabur te Poslanik. Resulullah.. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. jer sam ~uo Poslanika. Ebu-Bekra i Omera.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. i oni ga primaknu{e.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova.s. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim.s. Slavljenim.. i Allah }e njemu oprostiti. kao {to i jeste.

D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i.. Ukopan je u El-Bekiji. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . islam jeste vjera jednakosti. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda.s. Abdullah ibn Mes’ud preselio je.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. istine i pravde. a. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Jer. . mezarju svijetle Medine.

.

kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. sin je El-Erettov. kupuje ga i prodaje. ona ga je oslobodila. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Poru{ili su {atore. a on Sa’dov. skru{ena i slomljena srca. a on Menatov. a on Hazimov. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. a on Ka’bov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. Skupili su otete `ene i djecu. a on D`endelov. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. Kada je bio dijete. Nakon podu`ega slu`enja. @elio je nadoknaditi propu{teno. R. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Prema njemu se ljubazno odnosila.A. a on Zejdov.HABBAB IBN EL-ERETT. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. daju}i mu {to . a on Temima et-Temimija.

Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Bio je srednjega rasta.besmislenom i punom nepravde i tiranije. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. uistinu. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. o `ivotu . @elio je na}i ne{to. ~vrstoga stava. Sablje koje je on pravio. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. crne kose. bila je jedinstvena. njihovom pona{anju i postupcima. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. a dirhemi su se gomilali ispred njega. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. sme|eg tena. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. mr{av. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. . Djetinjstvo mu je bilo tu`no. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. izborana lica. o ljudima. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. Bio je smirena osoba. li{enosti i patnje. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. a on utu~en i usamljen. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. vitke gra|e. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota.

Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. prenosio je odlu~no svoju poruku. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. drugi put ~arobnjak. Habbab je krio svoj islam.s.” Allahov Poslanik.. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. r. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. ne mare}i za njihovo prisustvo. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama.s. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. koji je odzvanjao .s.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. sa~uvana je od izmjene i zaborava. a. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. po~eo je analizirati poziv. za cijelo ~ovje~anstvo. d`.. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. za razliku od svih prija{njih. nije poslao nikakav dokaz.. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Ta poruka je univerzalna. i pridru`iti se d`ematu vjernika. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju.{. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. a. a ~esto mu je svra}ao i u radnju.. Njegov Poslanik.s. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. a.s. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda.. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji.s.a. tre}i put ludak. a. Hvala neka je Allahu na tome. a. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. a.. a. I ta Uputa. pa ga nisu na{li kod ku}e. a. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. kome je do{ao D`ibril. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme.s. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. Savjetovali su ga. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. obo`avanja jednog jedinog Boga. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. blagoslovljenih prethodnika. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. nasilju i bestidnosti. sklonih grije{enju.s.s. nepravdi. a Allahov Poslanik. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. a. poslije mu je dolazio ku}i.

kao {to si obe}ao. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik.” Ona im nije povjerovala.s. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda.s. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. ali se prisilio ustati i oprati lice. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. udaraju}i ga pesnicama i nogama. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. Me|utim. Ostavila ga je u takvom stanju. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. Po~eli su ga provocirati i psovati. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . primio sam islam. a.. Kada je do{ao svijesti.. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. a. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”.. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. a.s. govorio je Habab opiru}i se. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. a. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Me|utim. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. bjesnila je Ummu Enmar. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Jednostavno. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. odlu~an da slijedi put istine i pravde. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik.s. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste.. upita: “Jesi li zavr{io. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio.. Jedan od onih koji su ga ~ekali.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Jedva se mogao kretati. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela.

s.s. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. d`. . Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. i vuka za svoje stado. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali... Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. i upitali ga: “Allahov Poslani~e.s... zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. a. Tako mi Allaha. a. a.s. a.. a on je bio strpljiv i ~vrst. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Allah je najve}i. Suhejb ibn Sinan. Bilal ibn Rebbah. Oni su stavljani u `eljezne oklope. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. a njegov amid`a Ebu-Talib. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. a. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. pa bi ga stavili u nju. Poslije njih. Prvi koji je izjavio islam bio je.. naravno. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. a. i spre~avao napade na njega. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Me|utim.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.s. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. samo bi tiho uzdisao. Izjavio je svoj islam. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. Hvala pripada Allahu. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. vi po`urujete (nestrpljivi ste). Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. a. odvajaju}i ga od kostiju. u njegovoj bolesti. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija..s. Allahov Poslanik. na zlostavljanja idolopoklonika. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika.{. predani i stabilni u vjeri.s. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. i Ebu-Bekra. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu.. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke.

s. Slavljen neka je Allah Mudri.naprotiv. slomljena srca od milosti i brige. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. nepokolebljiv. Ona bi zapalila vatru.s. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Vratilo joj se .{. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. d`. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. . Poku{avala ga je odvratiti od vjere. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. svezanih ruku i nogu. on se dao na uslugu novoj vjeri. I{ao je od ku}e do ku}e. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . Digao je ruke ka nebu. mole}i Allaha.: “O Bo`e moj. izvora snage muslimana. u nevjerovanju i zabludi. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane.. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. r. a. Bol joj je prolazila kroz kosti. pomozi Habbabu. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. a. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Umrla je od toga lijeka. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. on je.. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. a.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. po~ela je da zavija kao pas. Gledao ga je Poslanik. Habbab je postajao ~vr{}i. podnosio sve u`ase. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. me|utim.s. Allahov Poslanik. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola..a. grcaju}i od bola. Posje}ivali su je vra~ari. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. smireniji i stabilniji.

Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. Omer po~e udarati Se’ida.atima tada ustade. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. re~e im. koji je ve} bio primio islam. sav uzrujan i u nevjerici.” Omera ibn el-Hattaba. Omere?”. Me|utim. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. r. ... Nufejla. a. a. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.” Kada je Omer vidio takvu krvavu.. Boga mi. islam je izuzetno oja~ao. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. Poslanikovoga. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera.. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra.s. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. lica oblivena krvlju..Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. a.s. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. a ti radi {ta ho}e{. a. a. Vjerovjesnik. re~e Omer. i u~io im Kur’an. Resulullah. ti sam sebe zavarava{. Omer se okrenu i. Kada su za~uli Omerov glas. uputi se ku}i. A ti gledaj {ta }e{”. a oni su tajili da su primili islam.s.atima. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju.s. smatraju}i njega najve}im krivcem za to. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. Kad to ~u. Ebu-Bekr. Kad njegova sestra . upitao je. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. “Ho}u Muhammeda. a. Omere.atima ustade da brani svoga mu`a. Alija i drugi. “Gjde si se uputio. pa ih je. ve} su primili islam i slijede Muhammeda. a . .. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. a.s.s. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. “Boga mi. pokaja se zbog tog {to je uradio.s.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. i njegovu vjeru. ~im je u{ao. Ubit }u ga!”. mu`a Omerove sestre ..” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. ali je to krio. re~e mu Nu’ajm. odgovori{e. pa se sa`alio na njih.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . pa je dovio: “Allahu moj. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. amid`e. “Boga mi. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju.a.atime. Habbab se sakrio u sobu. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. nasuprot Omera.

iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. ako se odrekne{ ove stvari (islama).. donese tekbir. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. `ele}i da joj brat primi islam. Allah. re~e Omer. dat }emo mu. a. ubit }emo ga njegovom sabljom”..” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta.s. u skladu sa svojim mogu}nostima.s. Allah }e ti dati veliku nesre}u.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.s.. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. da mu izjavim svoju pokornost”. re~e.. re~e da mu otvore da u|e. a. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. Omer je ustao i okupao se. re~e mu sestra. a. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita. a.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. oja~aj islam Ebi. srce mu se otvorilo za vjerovanje. ako ho}e dobro.s. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. opasan sabljom”.. Uhudu. a.strpljiv i nepokolebljiv. “ “Ne boj se!”.. a.’ Allah. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom.s. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. A ako `eli zlo. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. Allahov Poslanik. obavijestio je Resulullaha.. Okupaj se pa }u ti ih dati!”. Kada je stigao. Omere!” “Ho}u do Poslanika. Kada ga je ashab uveo.. tako mi Allaha. re~e Omer. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. I Allahov Poslanik. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. . Habbabu. Resulullah. re~e Hamza. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. U bitkama na Bedru. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i..s.” “Allahov Poslani~e.. “Pustimo ga.s..” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. a.

” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. a. Kada se Alija. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio.. klanjao si namaz.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. a. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela..s. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. r.{. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. Vo|o vjernika. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. Habbab od Allahovoga Poslanika. pa su mu rekli: “Raduj se. do{av{i do predgra|a Kufe. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e.radi ono {to govori{. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. re~e im: ‘Da. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja.s.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. a.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina.s.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. kad do|e Habbab. pa je upitao: . Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj.a. d`. sjede kraj njih i u{uti se. o Ebu-Abdullah. a dunjaluk nam se otvorio. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi.. prenosi. Tra`io sam od Allaha. vra}ao sa Siffina. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. pa mi je dvoje dao. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. vidio je sedam kaburova. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . Oni su pro{li. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol.” Umro je trideset osme hid`retske godine. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota.. a uskratio jedno. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. pa mi je udovoljio. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. a kada je zavr{io.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. preselio na ahiret. a. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. troje. Mi smo ostali poslije njih. pa mi je to uskratio. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas. osim njih. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.. mo`da. pa mi je i to udovoljio. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. pa je odu`io.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. u {ezdeset tre}oj godini `ivota..s. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u.

vjernici. Bo`e. ~vrstom vjerniku. strpljivom i postojanom muslimanu. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Allah mu ne}e uskratiti nagradu.Allah }e biti zadovoljan s njim. . o stanovnici kaburova. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. muslimani. Tvojom dobrotom. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. mud`ahidu.. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. r. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas.” Alija.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. zadovoljan s onim {to mu je dato .a.

~vrsto tijelo. mu je podario sposobnost u trgovini. Bio je lijepa i elegantna izgleda. bijelu put koja je naginjala crvenoj.. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. Allah. Kada bi se okretao. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. gustu kosu. Bio je srednjega rasta. a on . a on K’abov. el-Kure{ijja et-Tejmijja.A. okretao bi se ~itavim tijelom. d`. a on Amrov. sina Malika el-Hadremijja. a on K’abov. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. k}erka Abdullaha. a on Tejjimov. {irokih prsa i ple}a.TALHA IBN UBEJDULLAH. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. a on Kenana Ebu-Muhammeda. krupnoga tijela. a on Osmanov. a on Malik en-Nadrov. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. imao je lijepo lice.ihrov. R. velikih stopala. a on Murretov. a on Galibov. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. . a on Luejjov. sin je Ubejdullahov. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. a on S’adov. Pro~uo se po svojoj snazi. Majka mu je S’aba. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.{.

{. od ~etverice. a. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. upitah. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’.s. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.. Allah. a slijedi ga Ebu-Bekr. Pridru`i mu se {to prije. otvorio mi je prsa za islam. Kada sam stigao. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. omiljen i skroman. Bio je ~estit i po{ten trgovac. Bio sam tre}i. uputio ga je kada je bio izvan Meke.’ Bio sam mu blizu. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. pred njim. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. mladi}u. koji mi je predstavio islam.. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. i pristupio muslimanskim redovima.{. i da bi u{ao u Allahovu vjeru..’” “Njegove rije~i su me dojmile”. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. lijepoga ahlaka. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. d`. i ispri~ao mi ne{to o tome.s. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. d`.. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. Njegov je Poslanik.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Iza}i }e iz va{e zemlje. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. a. palmi i izvora... Zatim sam tu. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. a on je posljednji poslanik. Allah. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. a. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Bio je jednostavan ~ovjek.” .s.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda.

a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. a. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. mladi}eva majka’. zbog svoje vlasti i utjecaja. Zato su ustali protiv muslimana. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah.. Ali. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. vlast. Tako|er. odgovori{e mi. Od Kurej{ija.s. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. Me|utim. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. Oni su i{li za njim. a. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. preuzeti vo|stvo njihova naroda. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. gurali ga i udarali po glavi. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Jednostavno. neka je hvala Allahu na tome. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. Zbog ovoga slu~aja.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi.. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. koji je napustio svoju vjeru. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”.s. . On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija.

i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. Allahov Poslanik. savjetuju}i se sa muslimanima.’ Allahov Poslanik. odlu~nost i upornost. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. a. Oti{ao je i obavio zadatak. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. tada jo{ nije bio primio islam.s. a..s. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. a.s. oglu{iv{i se o Resulullahove. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. a. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.s. naredbe.s. podijelio je mud`ahide. Ostavili su svoje polo`aje.. a. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.. a. Resulullah. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. a to je bila zlatna prilika. Kada se sreo sa Resulullahom. a.. re~e mu Resulullah. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.. a. naredbe. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane.. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. stajao je na mjestu borbe.. a. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. a.s. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. a.. a kada se vratio u Medinu. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira.s. odrediv{i svakom zadatke.s. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.s. zbunjeni i ra{trkani. Napao je iza brda.. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena.’ ‘Ima{ nagradu’.s.. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra.s. Kada su stigli do brda Uhud.s.. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. a. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. Allahov Poslanik.

a. Neko drugi”. Kada se okru`enje steglo. a.” I on se borio dok nije pao kao {ehid.. re~e Allahov Poslanik. a. a.. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. re~e Resulullah”..s. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u..Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika. jedini muhad`ir.s.s.. neko drugi”. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. “Nagrada ti je D`ennet.s.” Resulullah.s. zbijeni jedni uz druge. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. “Ne ti. a. a. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Kada su do{li do jedne stijene.. a.s.. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Allahov Poslanik. Uprkos tome.re~e mu Allahov Poslanik. Talha.. a. htio je da se popne na nju. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha..s. a mu{rici su ih slijedili.” “Ne... re~e: “Da. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga.” Resulullah. pa je ostao samo Talha. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. Bo`iji Poslani~e. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega.s. Me|utim. Ashabi su {titili Resulullaha. on je postavio svoju ruku i zaustavio je.. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. Bo`iji Poslani~e..s. a. pa Resulullah. ti. Majka vjernika. javi se Talha.. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu.” .s..s.s. Resulullah. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. a..’” Allahov Poslanik. a. a. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. Resulullah. a. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu.s. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. . pripremaju}i strijelu da ga ubije. a. a. Ai{a. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.s.s. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. bio je na stijeni na vrhu brda.. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. Bo`iji Poslani~e”.. Bo`iji Poslani~e.. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. re~e: “Da. a bili su daleko od njega. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u.

d`.s.s... U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu.s. na {to mu je Resulullah. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha.” O nadimku @ivi {ehid.’ re~e Resulullah. u~inio je ono {to i prije.s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah.. a. Poslanik... pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani .. Ovaj ponovi pitanje. a. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.s.s. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. brane}i Poslanika. a prst mu je bio odsje~en. koji mu je dao Allahov Poslanik.s. a. Talha)..s. Bo`iji Poslani~e.s.. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik. Beduin je upitao i tre}i put. a.. a. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. putu.s. a.a.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. Ebu-Bekr.s. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu.. a. Ah!”. a Allahov Poslanik. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku... rekao: “Da si rekao bismillah.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. a. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.. a Resulullah se opet okrenu. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e.. Tu je dobio nadimak Dobri Talha.” Resulullah. Resulullah. okrenu se od njega. a. obu~en u zelenu odje}u. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. a. a.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli.s.s. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah..{. nazvao me Dobri Talha. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam.s. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. pa smo ga izvukli odatle. ga je nazvao Dobri Talha. a. {to od uboda koplja..s.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika.. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. r.” (tj. a.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek... U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.. a Allahov Poslanik. a. {to od strijela. sjedio je sa ashabima. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha... a. a Resulullah. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.

ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista.”. ti si uistinu velikodu{an. Resulullaha.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta .’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. udavao neudate. siroma{tvo bje`i. tako mi Allaha. Obmanjen je. pa re~e: “Zaista. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno.a.. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi.. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.. a. Od mladi}a toga znanog. r. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. . Allahov Poslanik. a.siroma{nima. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. davaju}i mu iz svoga imetka.s. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik.a. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. obradovao je njegov postupak. Tako|er.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i.s. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu.” Allah. brinuo se o njihovom stanju. pa mu kaza: “Talha. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. odje}e i hrane. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. d`. re~e Alija. ‘Pa podijeli ga. re~e mi. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. r. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti.. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. a da mu ga niko ne tra`i.. iskopao bunar. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. nemo}nima i muhta~ima.” @enio je neo`enjene.{.. D`abir ibn Abdullah. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.

sestrom Majke vjernika Habibe. Neka je hvala Allahu. neka je Allah. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. a.s.s. pitao za njega ako ga ne bi vidio.s.. mnogo je volio svog ashaba Talhu.{.. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. A. a.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju. d`. a. Hamnom bint D`ah{. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik.{. Rukajjom bint Ebi-Umejje.s. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. a.s. htio da pita za mene. a.s. ..ari’om bint Ebi-Sufjan. zadovoljan sa svima njima. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.s. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom.. d`.. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik.. krasnog. a. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en.s. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. a. `ude}i za {ehadetom. a. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. a. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu.. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika.{. d`. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. Poslanik. junaka na Allahovom. ako ho}e{ dobrovoljno..s.s.S.. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. U~inio ga je bliskim sebi. u njemu je vidio vjernika. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. a. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.s.. sestrom Majke vjernika Zejnebe.. . prijatnog. putu.: Dare`ljivi Talha. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. ~istog?’ Tako|er. sestrom Majke vjernika Ai{e. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. a. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku.

r. r. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Talha i Zubejr..{... Bo`e sa~uvaj. ubijen. ako u biti ja druk~ije mislih. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.. Po{to je Osman. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni.a.a. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. a. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima.. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. odbili su dati prisegu. . i da }e biti nasilnici prema njemu. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom.s. r.. nasilno u nju provalila i ubila ga. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom.a. a me|u njima su bili: Ai{a.a. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. d`. r. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . kao halifi muslimana. a. govore}i: “Bo`e moj.s. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. r.a. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. nered i podjela je vladala me|u ljudima. Alija.. Muslimanski su se redovi razjedinili.

povukao se iz sukoba. d`. milost i zadovoljstvo na njega.” Isti san je sanjao tri no}i. Umro je.. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. . {to nepokretne imovine. a imao je {ezdeset ~etiri godine. Naime. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. d`.. iznosila je trideset hiljada dirhema. Neka je Allahova. a u gotovini hiljadu dinara. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. r.. usmrtio ga. {to novca i ostalog bogatstva. da zaustavi veliku smutnju.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. uznemirava me voda.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah.{. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode.a. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao.{. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah.

a on Ebu-Ehvenov. a Kas je sin Durejmov.EL-MIKDAD IBN AMR. a bradu je knio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. a on Malikov. Bio je bogobojazan. krupne o~i. a on El-Hafov. a on Sumameov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on Kasov. a on Rebi’aov. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on E{-[eridov. Bio je visokoga stasa. a on Amrov. R. sastavljene obrve. {iroka pojasa. a on Ehvedov. a on S’adov. . Imao je gustu i bujnu kosu. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. a on Matrudov. {irokih ramena. a on Kuda’e el-Behravija. razvijena ogromnoga tijela.A. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. pomo} siroma{nima i muhta~ima. sin je Amrov. a on S’alebov. razvijenih prsa. a on Duhejrov. a on Behraov. a Amr je sin S’alebov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Luejjov. ~iste du{e. a on Malikov. a on El-Kajnov. a on Amrov.

a. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. a pored toga.s. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Izme|u ostaloga. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. a.a.s. kao donosioca radosnih vijesti i istine. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima.s. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.s. naredio je muslimanima hid`ru.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. tra`e}i njegovu za{titu. i saznao ciljeve njegova poziva. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom.. ostavljaju}i svoj rodni dom. a. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. iz oblasti Hadremevt. a bio je jo{ mladi}. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje.. Nije bio imu}an.. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. Resulullah.s. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. kona~no nastanio u Medini.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. a. bje`e}i od osvete.. Allahov Poslanik. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. tra`e}i uto~i{te.s. El-Mikdad ibn Amr.. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. vjerovao u njega i zavolio ga. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. a. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. a. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. vrije|ale bi ga i zlostavljale. Nakon {to se Poslanik. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda.s. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. a. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju.. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. r. me|u onima koji primi{e islam. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . {to je bio obi~aj Arapa prije islama.

zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. putu. Obi~aj Allahovoga Poslanika. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. zatra`io njihovo mi{ljenje. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom.. VITEZ BEDRA El-Mikdad. a.. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika.s. me|utim. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. a.. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala.{.. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske.s. Kurej{ije su bile spremnije. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. ostali su radi upornost. Nakon sastanka dvije skupine. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. {to se ti~e vojskovo|a.. a.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab.a. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”.. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. a. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.{. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. d`. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju.s. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. a. Po{to je Poslanik.. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.s. r.a. Tada je El-Mikdad ibn Amr . U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. a. r. U njegovom se srcu u~vrstio iman.. r. i obrazlo`iv{i im stvar.a. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i.” Kada je Poslanik. Mogli su se vratiti bez borbe. konjanika i junaka. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris.. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. putu. a. d`.. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. od glave{ina. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik..s. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. smjelost i iskrenost. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. da budem uz njega. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike.a.s. skupio je muhad`ire.. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. r.s. r.a. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.

s. Kreni. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost.. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. a mi }emo se boriti uz vas. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. . preplivali bismo ga s tobom. vo|a i plemi}a. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. Tako mi Allaha. d`.{.. zaista mi je Allah. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. mi smo s tobom. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini.. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. re~e. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. a.s.{. Allahov Poslanik. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom.. {to god uradi{. i obavijestio.” Ozari se lice Allahova Poslanika. mi ovdje ostajemo’. obe}ao jednu od dvije skupine. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.s. kao da sad gledam kako ginu. bio je obradovan govorom S’ada. obra}aju}i se Poslaniku. a. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. a. ovim se Poslanik. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. a.. nare|uje. {ta predla`ete?”. Rekao je: “Krenite i radujte se. Bo`iji Poslani~e. S’ad ibn Mu’az. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka..a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. Vjerovatno }e ti Allah. kako ih je Resulullah..s.. d`. Tako mi Allaha. a. d`.. a. r. Hvala neka je Allahu na tome.{. izvr{avaj ono {to ti Allah. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti.s.s. mi smo s tobom.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji.

Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Pou~en `ivotnim iskustvom. d`. Kada se vratio iz te pokrajine. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. r.. bio je istinski iskreni musliman. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. sve dok nije za{ao u godine. a. ne daju}i mu da se opravda.{.. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani.. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. Na dunjaluku je bio skroman.s.{.a. i da mu ne bi oslabio iman. d`. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Dugo vremena se nije `enio. spasio ga je.. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.s..a. uvijek je bio uz istinu. putu. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. a kada je za to saznao emir. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. Poslanik. Resulullah. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. a. njima sam vladao.s.s.. koji je plavio njegovo srce. pa se on vratio muslimanima. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. zadovoljan jednostavnim `ivotom. a. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. r. a. d`. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. El-Mikdad.{. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. a. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. brate?” . ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. Bio je ponizan i iskren.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi.. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Allah.s..

” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. a. a nije me ni saslu{ao. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. Tako mi Allaha.s.” El-Mikdad se obradova. u prvom redu zahvalite Allahu.. a. “Ali.{. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. Allaha nam.. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . odgovorio mu je emir. Me|utim. kojima je Allah.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja..” El-Mikdad ga je dugo gledao. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Uvidio je emir da je pogrije{io. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”.s.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. Neka uzme svoje pravo od mene. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. Zato. Bio je izuzetno otvoren i jasan. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. Prekr{io sam njegovu zabranu. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. Moj `ivot je `rtvovan za islam.{. a. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. pa je rekao: “Allah ti oprostio. d`. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. i ni{ta osim toga. emire. pa me kaznio. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. a islam }e ostati slavan. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu.. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Nije `urio u davanju presude ljudima. pa re~e: “Pogrije{io sam. re~e mu Mikdad.s. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. d`. pa se uputio pravo emiru.” I zaista. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom..” El-Mikdad se naljutio zbog toga.

izvoru i uputi i putem hadisa. Ibn-Mes’ud..{. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. odgovori mu El-Mikdad. Allah. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik.. r.: “Zaista mi je Allah. da je rekao: “Nije bilo poslanika.s. uo~io je njegova svojstva. Bo`iji Poslanik. volio je El-Mikdada. Omer..” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. a. D`’afer.. i tu`io mu se. O`enit }u te svojom k}erkom. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza.. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu.s.a. Hasan.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. htio je da ga po~asti. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. a da mu nisu data sedmerica. a. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. na{em ustavu.” Kada je Poslanik. a.S.s..s. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. El-Mikdad i Selman. podsti~u}i ga na `enidbu. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e.. Selman..” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. To su primijetili ashabi. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. Ammar. Rekao je Resulullah. plemenitoga roda. a. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. od Allahovoga Poslanika. a.s. d`. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Alija. d`. volio je El-Mikdada ibn Amra.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. Poslanik. Malo zatim. kao {to je on. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli.s. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka.s. El-Mikdad i Bilal. reci nam njihova imena. A. a. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha. a.a. pa ge je volio i Njegov Poslanik. brate.s. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. a.a. Huzejfe.” Odabrao mu je .. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. a.s. r... Ebu-Bekr. Ebu-Zerr.s.{. namjesnika i saputnika. a. `ivljenjem po Kur’anu. r. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. Husejn.

dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. El-Mikdad ibn Amr. a.a. Mukavkis je skupio svoje ministre.a. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. r. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. ili da pristane pla}ati d`izju. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. r. r. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje.. a El-Mikdad izvana. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. r. hvala neka je Allahu. O`enio ga je Dub’aom. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. r. ili da preda zemlju bez borbe. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj..192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu..a. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. Mukavkis je odbio islam. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji.a. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. Nakon isteka ta ~etiri dana.a. Kada se Amr ibn el-’As. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. mnogo se rastu`io. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. a. . Harid`e ibn Huzzafe. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Tako su se spustili u grad.s.s. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Kada je Poslanik. preselio na ahiret. Koji je odredio da tako bude.. a.s. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca.

Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada.. u D`efru izvan Medine.a. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. r. te je stalno boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji. u sedamdesetoj godini `ivota. . trideset tre}e godine po Hid`ri.

.

Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. a on Nasrov. a on Ebi-Kajsov. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos.s. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. R. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. Bio je o{trouman i blage naravi. a on Amirov.s. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. a on Haselov. a on Malikov. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a on Abdul-’Uzzaov.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. a. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. sin je Ebi-Ruhmov. a poslove je obavljao planski i uspje{no. a on Abdul Vuddov. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost.A. Za razliku od svojih vr{njaka. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. a. . Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. djeda Allahovog Poslanika.

s. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. u miru i spokojstvu. Sve u svemu. a... a. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu.s. na Benu-Lihjan.s. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. a. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. srcem ispunjenim vjerom. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.s. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva.. Ali. d`. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. te{ko pora`eni. a. a prva je bila Bitka na Bedru.s.{. u pohodu na Benu-Kurejza. preseljenja na ahiret. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. a. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. na Devmetul-D`endelu. na Hajberu. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. na Benu en-Nadir. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu.. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. neka je Allah zadovoljan svima njima. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. a. po naredbi Allahovoga Poslanika. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. obo`avaju}i Allaha.. na Hudejbiji. i bio mu blizak pored razlike u godinama. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke.s. na Hunejnu i u Taifu.: u pohodu na Benu-Mustalik. . Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. Me|utim.s.s. a.s. a. na Hendeku.. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. rodbine koji je povjerovao u Objavu. Zavolio je Poslanika.a. prilikom oslobo|enja Meke. a. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. Nakon Resulullahovog. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. u kojoj su Kurej{ije. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika.s. a. r.. pa nastavi{e sa provokacijama. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. daleko od Meke.

a to je te{ko. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Ulejs i El-Hiru33. to se dogodi. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Emgi{iju. samoinicijativno.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. r.a. Poslije oslobo|enja El-Hire.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. u isto~ni dio zaljeva.. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. naspram grada Istahara. U tom periodu. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. . Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. osim onima koji su bogobojazni. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. . jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. podijelio ih je u tri grupe: . Bila je te{ka i o{tra.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. Ipak. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Erbez. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Tu se priklju~io islamskoj vojsci.{. tako da je oslobodio: El-Mezar. iako su bili u nezavidnoj poziciji. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. ne{to odredi. Huvejl se odlu~i za bitku. Nakon toga. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. komandant perzijske vojske. . El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. d`. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku.

pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Ipak. [ehrek ga sa vojskom presrete. Kada je Utbe ibn Gazvan. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva.a. zamijenio ga je Ebu-Sebre. me|utim. Predvodio ju je [ehrek. ostatak vojske. rasporedi u poluluk. U isto vrijeme. poznati vojskovo|a. Sa’sa’ ibn Muavija. namjesnik Basre. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Et-Terd`uman ibn . tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Abdurrahman ibn Sehl. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs.ulan.. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. a ispred je poslao izvidnicu. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. halifa Omer. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Allahovom pomo}i. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana.a. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Huzejfe ibn Muhsin. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Zatim. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Nakon toga. u isto vrijeme. a toga nisu bili svjesni. skrivene od Perzijanaca. zapovjednik prve grupe. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. oti{ao obaviti had`. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. r. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. Kada je halifi Omeru. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. Ta vojska iza|e iz Basre. Naime.. Nehar ibnul-Haris. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. Arfed`e ibn Herseme. te ih. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. idu}i od bokova. .a. Med`ze’e ibn Sevr. me|u kojima: Asim ibn Amr. a oni se oduprije{e napadu. r.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. r. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. poznatijih junaka i vojskovo|a. Povukli su se prema Istaharu. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu.

Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra.. izuzetno lijepe vrtove.” Do halife Omera. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. Omer. divno bistra i ~udna. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Muslimani su. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. Uputio im je poziv koji dade rezultat. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. kada se sretnu. kao u Bagdadu i Mehli. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Opsada je Tustura trajala nekoliko .a. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. kralj Perzije. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. te da krenu prema Hurmuzanu. Med`d`e’ ibn Sevr. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. u mjestu zvanom Erbek.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. Jezded`ird. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. kraj u kojem se odvi manja bitka. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. tako|er. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. Rijeka je bila veoma duboka. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. te da u njoj. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. K’ab ibn Sur. izme|u ostaloga. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. budu: El-Bera’ ibn Malik. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. i prve iz Basre i druge iz Kufe. r. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. izme|u ostalih. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. jer je u danima vru}ine jako hladna. Huzejfe ibn Muhsin. Asim ibn Amr. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. tako|er. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i..a. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. Arfed`e ibn Hersem. r.

Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. nije dao sigurnost. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. {to Ebu-Sebre i izvr{i. “Daj im sigurnost uz d`izju”. r. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. za to. a da nas vi ~uvate... Me|utim. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. mo`ete iznevjeriti. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. da mu on sudi. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. a muslimani koji su ~ekali ispred.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. i plus.a.a.{. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura.. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo.” . znaju}i da im on. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. d`. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. Allahovim emrom. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. r. odgovorio je halifa. kao zapovjednik islamske vojske.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. neka je hvala Allahu. tra`e}i njegovo mi{ljenje.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Ako `elite. Zvao se Muknef. pristajemo da vam pla}amo d`izju. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali.

Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. u ibadetu pored Allahove ku}e. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. a ukopan je u Meki. .a. r. U vrijeme halife Osmana. preselio je na ahiret.

.

a on Alijev. a on El-Hazred`a el-Ensarija. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. crne o~i. Bio je izuzetno pronicljiv. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. a on Udejjov. R. a on sin Amrov. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. a on Evsov. . sin je D`ebelov. a on Amrov. koji bi se ukazali kada se nasmije. inteligentan i razuman. a on Adijjov.MUAZ IBN D@EBEL. a on Aizov. a on K’abov. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. davali su mu jo{ ljep{i izgled. Njegovi bijeli zubi. a on Tezidov. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. a on S’adov. Krasilo ga je lijepo lice. blistavi zubi. a on Esedov. a on D`e{mov. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca.A. a on Saridin. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e.

. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. uprkos tome {to je bio veoma mlad. stisnuo njegovu mubarek ruku. a. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje.. a. Poslanik. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima.s. a. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. a.{.. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. Allah. Imao je osamnaest godina.s.. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. r. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. a.s. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. Po~eo je kovati planove. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. pozivaju}i ljude u islam.s. da mu dadne prisegu.s. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a.. za susret sa Allahovim Poslanikom. a.. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.. d`. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. Zahvaljuju}i ovoj metodi. prije nego {to ga je vidio. a. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. rukuju}i se sa Poslanikom. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.. Allahov Poslanik. a.. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. Odmah je u njih povjerovao. Poslije “Prve prisege” na Akabi. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. pa primi{e islam i . rade}i to javno ili tajno.s. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. koji je upoznao tajne dru{tva. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. a du{u mu obasja svjetlo islama.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika.s.s..a. i istovremeno. pravdi i miru koje donosi islam.

pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. oko ku}e. uze{e kipa i sablju. da znam ko je ovo s tobom uradio. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. “Tako mi Allaha. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. evo ti sablja i brani se. . Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. zbog njegove mo}i. da si ti bo`anstvo. Tako su i uradili. koji je bio od rijetke vrste drveta. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Amr. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Tra`io ga je po ku}i. ne dodirnuv{i ga. r. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. prikradu ku}i i uzmu kip. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. po obi~aju. Nadjenuo mu je ime Menat.. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. Amr je. Amr ga je pogledao. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. Kada je svanulo. ne govore}i nikome ni{ta. a zatim mu re~e: “O Menatu. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e.” Kao da mu je pao kamen sa srca. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. sigurno bih ga kaznio i ponizio.a. Amr je imao svog li~nog kipa. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. ali ga ne na|e. Pa ako u tebi ima ikakva dobra.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. ali ti zna{. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva.

s.. a. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s.s. stigao u Medinu. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. budno{}u i pa`ljivo{}u. a.’” To je `elio Mu’az.. . bio je i Mu’az ibn D`ebel. Vjerovjesnikov. Osman ibn Affan... Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab.s. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. Detaljno je poznavao islamske propise. ja sam te zavolio. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Jedne prilike Allahov Poslanik. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. Time se nije zadovoljio. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. a.. Nisam korak zakora~io. Na svakom skupu sa Poslanikom. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. re~e mu: “Spoznao si istinu. zadovoljan njima svima. posmatrao ga je dok je klanjao. a. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa.. a.s. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. neka je Allah. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama.{. obaveza se pisati kur’anske ajete. pa je se dr`i.s. tako mi Allaha.s. Ubejj ibn K’ab...206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. a.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. a. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje.. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. Niti sam ikada zano}io. a.. a.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. d`. a. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. Resulullah.” Poslanik. pomozi me da Te spominjem. posavjetova ga: “Mu’aze..s. Poslanik.

” Naravno da je Mu’az.. a nemo}an sam. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke.. r. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha..s. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. a. Allahu. znao ko je Mu’az.. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. a.a. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i.. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. ne uzev{i ni{ta. r. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu.s.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. Nije ga zanimalo bogatstvo.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. r. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. d`. Enes ibn Malik. a.. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. plemenit u~enjak i veliki pravnik.a. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. a. da pobjegnem od nje. r. Allahu moj.a. iskreno od srca. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. Omer.. r. Ti si `iv i vje~an.s. a. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. i to potvrdi dva puta.s. plemenite du{e. Osim toga. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja.. Vjerovjesnikovo. govora vrednije od svakog imetka. Mu’az je bio dare`ljiv. jer je bilje`enje Allahovoga. rekao istinu. vrednija od svakog blaga. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.a. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. a klone}i se zabranjenog. Kada ga je vidjela.a.s. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. u}i }e u D`ennet. jer je Resulullah. Naime. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. govorio je: ‘Allahu moj.’ Poslanik. iskren i povjerljiv. me|utim. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. a. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a.s. a. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. dozvoljeno.’” Uz sve ovo.{.. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel..s. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera.. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr.

a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. Tako i bi. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. Resulullah. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. da se sastanu sa Mu’azom. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika..s. vratio se u Medinu. hod se otegnuo. pa je on poslao po njega.s.. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. Kada je ta grupa krenula. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. a.s. pa posla po Mu’aza.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. Kada je Mu’az do{ao. Kada je do{ao. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.. a on danima nije izlazio iz ku}e.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. Kada je zavr{io svoju misiju. r. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu.a. tra`imo svoje pravo. Ebu-Bekr. Omer ibnul-Hattab . a.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. re~e Mu’azu: “Mu’azu. r.s. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku.” Naime. Poslanikov. i Ebu-Bekru. Mu’az ibn D`ebel je jahao.’” Poslije ovoga. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi...’ Allahov Poslanik. a. zasuzi{e o~i od bola.s. Allahov Poslanik.. Allahov Poslanik.” Mu’azu. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. a. a.” Omer se nasmija. a.. Omer se za~udi ovome. a.s. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu.. a.s. a. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo.a.s.s.s. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik... a.. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. pa se bio mnogo zadu`io. a neki odbi{e. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. izabran je za halifu. a. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an.s. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju.

a ti se tu na{ao i spasio me. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru.s. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. re~e mu: “Usnio sam sino}. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. a. a. Na ovo se Poslanikovo. oti{li su Ebu-Bekru.. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar.s..” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. a bio sam na vodenoj pu~ini. odgovori Mu’az. Mu’az to odbi. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. a. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. Po{to ga je na{ao.” Poslanik. a. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. da sam prestao plivati. Na tom su se i razi{li.” U^ITELJ . pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. Kada je Resulullah. ne}u uzeti od tebe ni{ta.s. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in.s.” Tome se i Omer obradova.” Odmah potom.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. a. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. rekav{i: “Mu’azu. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika..s.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. slao Mu’aza u Jemen. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. a {ta zabranjeno.. pa sam se upla{io da }u potonuti. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”.

” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. Ubade ibn Samita. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. ko je on.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put.s. Nije pri~ao. Kada se sastanak zavr{io. osim ako ga upitaju. bijelih blistavih zuba. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. izaberite sami. ostavite u njemu jednog od vas. Ostala su trojica. a.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. obratili bi se njemu i pitali ga. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju.s. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.. re~e im: “Po~nite sa Himsom. i prije nego {to }e krenuti.’” O njemu. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost.. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a.” . Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. Drugi neka ide u Damask. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. tako|er. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. dr`ao dersove i predavanja. koji je sjedio pored mene. Upitao sam nekog ~ovjeka. a bio je najmla|i. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. Potrebna su mi trojica izme|u vas. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. a me|u njima jednog mladi}a. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. a tre}i u Palestinu. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel.’ Od tada sam ga zavolio. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. ako `elite. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. Kada je pri~ao. a. {utio je. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. Nije im ni{ta govorio.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru.

a..” Neka se Allah. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. iskreno se pokoravam”. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. boravio je u Palestini. . Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. nije samo podu~avao ljude.. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. r.” Mu’az.. Allahu. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. govore}i: “Dobro do{la. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. r. A Mu’az re~e: “Posti. d`. u svojoj trideset osmoj godini `ivota..: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. pa prekini post. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda.. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. Pred smrt.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. a. Klanjaj i spavaj. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. bogatio se)..Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. Do|e voljena u siroma{tvu.. odgovori ~ovjek.. a danas se nadam od Tebe. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke.a.s. pozivaju}i: “Allahu. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. smrti. bojao sam se Tebe. r. Poredili smo ga sa Ibrahimom.a. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. a. r. Obavljaju}i svoju du`nost.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az.{.. Omer. oporu~io bih njega.a.a. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite..s. r. vjere i pokornosti Tebi.. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj..

.

adl. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. a on Ha{imov..adla. isticao se jakim glasom i strogo{}u. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. bijeloga tena. sin je Abdul-Muttalibov. Tako|er. R. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. a stariji je od njega samo tri godine. Abdullaha. Ubejdullaha. El-Harisa. Kesira. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.s. amid`a. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. puna~ak. Kasma. a on Abdul-Menafov. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. Nadimak mu je bio Ebul-. a. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. Abdurrahmana. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. . M’abeda i Temama. Avna.A. On je Resulullahov. Bio je visok. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. nje`ne ko`e i lijepoga lica.

35 Ibn-Abbas. a ljudi su ga slijedili. Me|utim. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega..adl. k}erka Abdul-Muttalibova. njegova sestra Atika. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. a da u nju nije u{ao jedan njen dio.! Nevjernici. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. pa je primila islam Ummu . Potom je uzeo stijenu i bacio je. a.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. To je uradio i prije Bitke na Bedru. a. Naime. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. a. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. a. pa je sli~no povikao. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. pa mu je rekla: ‘Brate moj. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio.s. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. u~inio hid`ru u Medinu. ali ga je tajio. sluga. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.s. Dok su oni bili oko njega. . Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. zatim je u{ao u mesd`id.s. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. Abbas je htio da po|e s njim.. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati... plemenitom Poslaniku. ali mu je Resulullah. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. u susretu sa drugom grupom ensarija. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. Velid ga je ispri~ao ocu.. tako mi Allaha. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37.s. Resulullahov.” Kada je Allahov Poslanik. koji mu je bio prijatelj.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. pa ja. ispri~ala mu je san koji je usnila. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.

upitao sam. ako bude istina {to ka`e. k}erke . Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. Abbas je nosio Poslanikove. Govorili su o Atikinom snu. a da ni{ta nisi u~inio. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru...s.. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. ~vrstog lica. Allah najbolje zna. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. sa `eljom .. ali on od mene nije imao velike koristi.. sedlo mu se nakrivilo.. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. desit }e se. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike.s. a ako pro|e tri dana od toga. Kada je Allahov Poslanik. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’. ako se povrati. a..Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. pa sa~ekat }emo tri.’ ‘A {ta je sanjala’. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. rekao mi je.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Kada je pala no}. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. o{trog jezika i ledenog pogleda.’.. a.adle. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. suprostavit }u mu se. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana.’ Kada sam zavr{io tavaf. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. pomislih u sebi: ‘[ta mu je.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut.” Da Resulullah.. Bio je ~ovjek sitan. a.s. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika.. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. U pomo}. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. Tako mi Allaha.s. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. a. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. uradio sam tako. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. Deva je rikala. a ti si slu{ao. re~e: ‘Ebu-.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. Ne vidim da }ete ga spasiti. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao.’ Tako mi Allaha. tajno slao vijesti o njima. a da se ni{ta ne dogodi. pridru`i nam se. kada zavr{i{ tavaf. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. te smo se razi{li. pridru`io sam im se i sjeo..

s. pade obilna ki{a. a. Allahov Poslanik. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. Tada je rekla: “Kunem se.s. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto.” Kada ga je prona{la.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. a da je to krio. A opet. ako prona|em Abbasa.. a.. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Abbasova majka je Nebila.s. a. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. ispunila je svoj zavjet.{.. zatim je uzeo Abbasa za ruku. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka.. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib.{.s. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. d`. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik.s. imao je visok polo`aj u Meki. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita.s. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Kada je Allahov Poslanik. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. za ki{u. kao {to smo spomenuli. dok je bio `iv. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. . Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. a. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. preselio na ahiret. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. a. tako da im ni{ta ne usfali. koji je tada imao tri godine. d`. pa nas napoji.. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. a. Kada je oslobo|ena Meka. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. u~inio hid`ru u Medinu. Ki{a zadugo nije pala....

a. blizini. onda ga se sada pro|ite. ratnici. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. nakon {to vam do|e. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Ga|amo strijelama dok ih ima. pa im re~e: ‘Vi ste. Abbas je bio u Poslanikovoj. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. a.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Resulullah.s. Allahov Poslanik.s. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik... zna~i. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. ratnici. tako mi Allaha. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Prije druge prisege na Akabi. U ratu smo odgojeni. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.s.” . a. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Odbio je sve.. a.. zatim kopljima dok se ne polome. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. a.” Poslije govora Abbas je u{utio... osim da se pridru`i vama. imamo kompletne oklope. a. na vama je da to i podnesete. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. kao {to znate Muhammed je od nas. i njegovoj vjeri.. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu.s.s. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja.s. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo.s. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. Do{ao je. Odbranili smo ga od na{eg naroda.. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. a.

a.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.s.s. on je ostao u Meki. a.s. a. Naime. `alosna i zabrinuta. nije oka sklopio. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. a..’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.s. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika... a. o njihovim pokretima. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. a.s. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika. a. jer ima{ ~ime. skinuli smo okove Abbasu. odgovorio je. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika..s. . A Allah pra{ta i milostiv je. amid`e koji nisu primili islam.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika...” Abbas mu je odgovorio. a. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u..s. protive}i se: “Allahov Poslani~e...: “Allahov Poslani~e.s. Mu~ila ga je nesanica. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. Iza{ao je pod prisilom.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. a. brata Benu-Harisa. Oni su bili Ukajl i Nevfel.” Allah o tome najbolje zna.” Resulullah. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. a.s. zahvatila tuga. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. Te no}i Allahov Poslanik.. rekao je amid`i: “Abbase. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. kada je rekao: “. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena.s. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. Resulullah. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. To je imao na umu Allahov Poslanik.. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. o otkupu zarobljenika. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.

a.. a muslimani. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika.. A kako i ne bi bili.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~.s.. pru`aju}i mu za{titu. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. Usame ibn Zejd. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. U svakom slu~aju.. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. Bili su gordi .s. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. pa oni su oslobodili Meku.zadivljeni sobom i svojom silom. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. a. Rebi’a ibn Haris. . uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. iza{li su da se bore lahkomo. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u.s. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. u vojnim pohodima i ratovima. zbunjeni.s. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. D`e{m. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena.s.. prate}i Allahovoga Poslanika.s.s. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Sekif i dr. prenera`eni. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je .. Slavljen i Uzvi{en je Allah. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena.adl. a. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. Me|utim. Nasr. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik. Omer ibnul-Hattab. Ejmen ibn Ubejj.. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. a.s.s.. a.” Po~eli su bje`ati na sve strane.. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. a. a. Muslimani su i{li `eljni borbe. Allahov Poslanik.. bez ikakve pripreme. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama..Talib. misije pustili {iroko ra{irene korijene... D`’afer ibn Ebi. a. Kurej{ije su primili islam. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta.. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. iznena|eni. Ta plemena su Hevazin. a. Resulullah..

. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili.. na njegov lijepi ahlak i vrline. milostiv prema svojoj porodici.s. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. koliko god da je prostrana bila.. Sekif... Allahov Poslanik. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. a. a. bilo bi mu dovoljno. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik... a.s... d`.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti.. o Ummu Sulejm!”. a.s.. a me|u njima i Abbas. ozari radost. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas.. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. Nego vam je zemlja. Ti si mi pre~i od oca i majke. Na dan Hunejna Allah. re~e joj Resulullah. Odazivamo ti se. tijesna postala.. mnogo pomogao i trudio . o vi koji ste dali prisegu. neka je hvala Allahu na tome.s.. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude.s. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.. Allahov Poslanik. a. Resulullah. Allahov Poslani~e. Do{li su do sebe.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom.s.{. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. bio je ponosan na svoga amid`u.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. k}erka Milhanova. a i da jeste.” Lice Allahovoga Poslanika. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. govore}i: “Odazivamo ti se.. Allahov Poslanik. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. jer to zaslu`uju. On je najbolji.. rodbini i plemenu. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. sjedio sa ashabima.. uistinu. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. Bio je cijenjen i po{tovan. te gromoglasno povika: “O ensarije. a obojica su bili halife. rekav{i mu: “Da.. a. pa ste se u bijeg dali. Bio je bogat i dare`ljiv.” Abbasa nije volio samo Poslanik. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i.s. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. supruga Ebu-Talhe. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika.s. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. a. primakla mu se.” “Allah je dovoljan.s.. a. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. a.

a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. okupili su se oko njega u sobi Ai{e.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. . nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. a. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. razbolio. Majke pravovjernih. putu. Abbas je iza{ao iz ku}e. ali nema lijeka od smrti. a vidio je da su kod Resulullaha.s. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. ~etrnaestoga red`epa. trideset druge godine po Hid`ri. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba.. Zakopan je u Bekijji.s.. Abbas je bio uz njega. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. Kada se bolest pogor{ala. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek.” Kada se Allahov Poslanik.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. a. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. a. vidio sam smrt na Poslanikovom.. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. Preselio je u petak..{.s. d`.

.

a. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.s. a Allah. majci Allahovog Poslanika. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. a on Amirov. mu{tuluk. a. a on Zejda el-Lata. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.s. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. zauzimala je posebno mjesto.s. tj.. a on Sevrov. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. a on sin K’abov. a. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk.. kojim je to zabranjeno i poni{teno.. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a.{. Ummu Ejmen je . sin je Zejdov.. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.. a on En-N’umanov. a on Imruul-Kajsa. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Za nju je Poslanik. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. hid`re u Medinu. R. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini.. d`. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. d`. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika.A. a nosila je nadimak Ummu Ejmen.. a. a on sin Harisov.s..{. prije Poslanikove. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke.” Kod plemenitoga Poslanika. a. a on sin [erahilov. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. Bija{e poti{tena i tu`na srca.s... a on Kelbov. a on Vebra el-Kelbija. a on sin Zejdov.USAME IBN ZEJD. on Refidov.

Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. gajio posebne simpatije. a.{. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. ispravna mi{ljenja. pljosnata nosa. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid.s. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. jakih mi{ica i srednjega rasta. sa svojim ocem i ostalim muslimanima.. a. a Allah pra{ta i samilostan je. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta.s. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. d`. .” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. lice se ozari. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. Upu}ivao je dovu Allahu. Bio je ~edan i lijepa ahlaka.. Posjedovao je izrazitu pronicljivost.s. Zbog toga ga je izuzetno volio. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi.s. odlu~i da oda po~ast Zejdu. a ova vijest pokri brige i probleme. d`. Crne puti.{. grijeh je ako to namjerno u~inite. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. Ako ne znate imena o~eva njihovih. a. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine.s.. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom.. to je kod Allaha ispravnije. dobro shvatanje stvari i situacije. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. a. sna`na skladno gra|ena tijela. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. prema kome je Poslanik. Allahov Poslanik.. ~ista srca..s. a. Poslanik.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. kovrd`ave kose.s. a. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji.. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. a. mud`ahid na Allahovom putu.s.. . A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. a.

pri{ao mu je. a..Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. i to petkom. Poslanik..s. prema Usami.. a. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. a. a.s. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. poklonio je Resulullahu. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. ponosan i sretan zbog toga.. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. Resulullah. pljosnata nosa. Hasan i Usame bili su istih godina. Allahov Poslanik.s. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo.’” Resulullah. ozarena lica.. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. rekao mi je da mu o~istim ranu.s. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika.s. a. obukao samo jedanput. pa pade i ozlijedi ~elo. Jedan od prvaka Kurej{ija. bijele ili crne. a. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio.s. a. a.. govorio: “Allahu moj. Taj je ogrta~ Poslanik. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. On je odbio da ga primi. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. . a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. Majke vjernike. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.. A Usame je bio crne puti.” U godinama dje~ijih nesta{luka. isisao krv i ispljunuo je. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. ljubavi prema Usami. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. Me|u njima nije pravio razliku. a. a. To je bilo prije pohoda na Bedr.. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi..s. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku.s. Hakim ibn Hizam.s. kovrd`ave kose. pa bi cupkaju}i i grle}i ih.. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv.s.s.s. Naime. Hasan je bio bijeloga tena. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. a Usamu u drugo. a meni se gadilo da to uradim.atiminim sinom Hasanom. Ona to nije odmah u~inila. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd.. izuzetne ljepote. prenosi se da se Poslanik. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. Dok je Usame bio dje~ak.. poslije ga je skinuo i dao Usami. pa ih voli i Ti. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . Prenosi se od Ai{e. ja ih volim. a.

Spremi podmuklu klopku. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr.. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. Poslanikov. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. a.. Oti{ao je Resulullahu. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu.. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. a. rukovanje sabljom. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju..s. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu.. a.s.s. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. a. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. D`e{em. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. Poslanikov. a..s. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. Povikao je: “Do|ite ovamo. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.{. a. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. a on je stasavao u nao~ita.s. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. pa odo{e Allahovom Poslaniku. skloni se u stranu doline.. d`. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib.s.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota.. putu protiv nevjernika. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.. i pokrene pohod na Meku. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke.. ga|anje lukom i strijelom i jahanje.s. sna`na i ~vrsta mladi}a. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Osam godina prije oslobo|enja Meke. Omer ibnul-Hattab.s. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. Poslanik.s. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja..s. a. Poslanik. a. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. a. pa mu dozvoli i dade mu oru`je.. Allahov Poslanik. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. a. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. gledaju}i skori poraz muslimana. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. Me|utim. Alija ibn Ebi-Talib. Allahov Poslanik.

u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. pomo}i spasi muslimansku vojsku.s. Omera ibn el-Hattaba. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana.. a. Tako|er. EbuUbejdu i mnoge druge. Kroz posljednje izdisaje. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. a.” Dok se vojska spremala. On. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Allah. d`. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika.{. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika.. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Sti`e to i do Poslanikovih. a. Uprkos pogibiji Usaminog oca. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. razbolje se Poslanik. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. d`. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. a. a. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni.... Naredio je da se spremi velika vojska. mjestu izvan Medine. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana.. Tako mi Allaha. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida.s. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.s. Mislim da je on jedan od najboljih. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje ..Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. nije posustao niti je gubio nadu..adl ibn Abbas. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske. koju je vidio. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju.s.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu.{. na {ta se Usame javno po`ali.s. pa po`elite mu dobro. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. `ude}i za {ehadetom. on je za komandovanje najpodobniji. Usame osta ~vrst vjernik. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. da pro{iri islam u njoj. Allahovom. Allahov Poslanik. Neka ide Usamina vojska.

. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu.. a. muslimani ga upita{e {ta je uradio. dozvoli mu. a da.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. a.. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. kao halifi i stala na njegovu stranu. stavio bih i ja svoju. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik.{. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani.” Na takvim principima `ivi islam.s. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom.. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Ali. ve} da Allahova rije~ bude gornja. ve} je ostao neutralan.s. vjerovjesnika Muhammeda. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. a. njegovoga vo|e. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. a. prema granici El-Belke. Ibn el-Hattabu!”. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.s. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. starijeg od Usame. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. r. nikada!” Kad se Omer vrati.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. a. a.a.s.. re~e Ebu-Bekr. Halifa Allahovoga Poslanika.s. putu. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. Ophrva ga neopisiva tuga. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. vojsci.{.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha.s.. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.s. “Postavio ga je Poslanik. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. d`.. d`.” . vodi~a i u~itelja. a. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo.. ako odlu~i da {alje vojsku. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. te krenuo u svoju ~asnu misiju.

Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima.. a zatim mi re~e: ‘Usame. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. preseljenja na ahiret. a. Lice Allahova Poslanika. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. a.: ‘O Usame.. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu.s.s. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Dvije godine prije Resulullahova.. Zbog toga je bio veoma veseo.s. . pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. a bio je tek navr{io osamnaest godina.s.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. neprestano je to ponavljao.s.. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. promijeni se. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi.s. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. a. a. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. a na to }e meni Poslanik. a.

.

El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. Bio je visokoga stasa. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. a on M’utebov. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu.A. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. a on Mes’udov. ~vrst na nogama. {irokih ramena. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. a on S’adov. sjajni zubi i kovrd`ava. a on Avfov. krupnoga tijela. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. Obdaren intelegencijom. a on Amrov. Njegova majka je Umame. a on K’abov. . Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on Malikov.EL-MUGIRE IBN [U’BE. jakih ruku. R. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. a on Ebi-Amirov. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Krasili su ga bijeli. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov.

s. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.. a. a. a. a.. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. Pozvao ih je u islam. a ne radi borbe. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. nanesena velika uvreda. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. Resulullah.s. Naime.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. spreman da polo`i vlastiti `ivot. vjere u poslanstvo Muhammeda.s. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. a.s... Uputio se u Medinu. A kada ih je Allahov Poslanik. odgovorio im je da je . a. na{ao Allahova Poslanika.s. i objavio svoje primanje dini-islama.s.s. [este godine po Hid`ri.. a. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. psuju}i i deru}i se na njega. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu.s. napustio. Resulullah. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. a. a. sve do oslobo|enja Meke. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam.s.s.s.. [to se ti~e El-Mugire. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. a.. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. Resulullah. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. U toj situaciji.. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. a. a. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. sina Abdullaha.. gradu u kojem je Poslaniku. Mes’udom i Habibom. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. Allahov Poslanik.s. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru.

ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. Allahov Poslanik. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. Iznesite svoje mi{ljenje. staviv{i ruku na sablju..Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. bradu dok je govorio. reko{e mu Kurej{ije. meni pokorne... a majka mi je Sabia bint Abdi [ems... u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.. kako je stra{an i grub. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.s. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. Promrljao je: ”Te{ko tebi. a. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. poslu{ajte me. a. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. a. d`.a. Vi dobro znate da je od vas moj otac. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”.. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik.s. sve dok su oni u njoj. brane}i ga.. a.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. Kurej{evi}ka.... Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. Urve se usudio uzeti Poslanikovu.” “Idi”. re~e mu Resulullah. Neka je Allah. Tako|er.s. a. a.s. r.. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om..” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha. a.s. Resulullah. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena.s. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. a..s. osmjehnu se. me|utim. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba.. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. prije nego {to ti je odsje~em”..s. sru{io Lata. tako mi Boga.{.s. potvrdi{e Kurej{ije. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. a. re~e mu. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. . El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani.

ode Huzejfe ibn Muhsin. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. Huzejfe ibn Muhsan. Rabijj ibn Amr.” S’ad je odredio najbolje vo|e. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . Bisr ibn Ebi-Rehm. Kirfe ibn Zahir et-Temimi.rat. objasnio mu situaciju koja je pred njima. kao da su nam posebno va`ni. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. kojim se Rustem nije zadovoljio. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. .d`izju. izvrsne govornike i mislioce. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. ve} zatra`i novog pregovora~a. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Arfed`e ibn Herseme. Ako im odemo u ovom broju. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. . Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. Nakon Halidovog prelaska u [am. Poslije Huzejfe. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Rabijja se sastao sa Rustemom.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. a ni tvoj brat nije o{te}en. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. Poslije Rabijje. `ele}i time zapanjiti muslimane. Naime. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. prije borbe na Kadisijji.islam. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: .

nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. mazge i hiljadu dirhema. Nego. opominjao. tako po{tovanog i inteligentnog. vi ste me pozvali. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. bilo mu je ime Abbud. Boga mi. u zlu danu po njih. osim dan-dva ili mjesec-dva. a neprijatelj nas ne porazi. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima.. vi ste za nas bezvrijedni. a kada vas zadesi su{a. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. vratite se odakle ste do{li.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. Bog vam zdravlje podario. “Ti si nas tra`io. prokleo Bog na{e prvake. Stoga. kao {to je to slu~aj kod nas. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. o Abbude. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Ko napravi ne{to. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”..poslije bude zadovoljan s nama.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. zato ka`i {ta ima{. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Jedan drugog ne pot~injavamo. govore}i: “Istinu je. Kada nas Bog kazni .” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost..Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. ti si Arap. i zahvaliv{i Allahu. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. El-Mugire ga je stalno presijecao. do|ete po pomo} kod nas. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. Me|utim. Ponosno pobje|ujemo. ~asni smo me|u narodom.. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire.. rekao Arap. obrati se El-Mugiri. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari.. vratite se. Nema nigdje kralja poput na{eg. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. On tim upravlja . Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. pa idite svojim putem.” Ovim govorom. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas.. ja~i smo od neprijatelja.

Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. upita Rustem.{. po`elio bih izgubiti i drugo oko.s. Tako je bilo dok Allah. Nema primirja izme|u vas i nas. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive..” Ove rije~i naljuti{e Rustema. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. te`ak `ivot i razdor. a u islamu imate sve {to i mi.. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. na{e lo{e stanje. u protivnom . Budi na{ {ti}enik. a ja }u vas se svih rije{iti. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. a neki silom. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.ulazak u islam. mi je poznajemo i ne pori~emo.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. narediv{i mu da kad budu prelazili most. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. mole}i da se primi od njega. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa.ili davanje d`izje. ni to ne pori~emo. sve dok ne u|u u vjeru. kosti i krv.{.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. ko od nas bude ubijen . d`. i obaveze su nam jednake. nismo du`ni dati. iskren i da je poslat od Allaha. a drugi su odbili. a ako bi od nas {ta zatra`ili. Povjerovali su mu iskreni. . Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. a. d`. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . borit }ete se?!” “Zna~i.ulazi u D`ennet. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en.” Kada je vojnik kazao {ta je imao.rat. Ne}e osvanuti ni zora. poslu{no i smjerno.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. A kad smo u pitanju mi. Mi jedemo le{inu.. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. neki potpuno uvjereni. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. U takvoj smo.” .

Drage volje ulazimo u va{u vjeru. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje.. Iza sebe su ostavili veliki plijen. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Na Kadisijji je. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. a on je ve} ubijen. r. tako|er. dan-no}.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Muhammedun Resulullah”.. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. oru`je i poginule. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. iako su bili malobrojni. pojedina~nim dvobojima. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Posljednjeg dana borbe. Kada im je El-Mugire oti{ao. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. . Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema.. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. rasporedi vojsku u desetine. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. kada je ~uo ove rije~i. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. obavijestio je S’ada. Bje`ali su. i jo{ nekoliko njihovih velikana. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema.a. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom.

@elio je obaviti had`.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. El. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan.Mugire odvoji se po strani sukoba. a on ga odredi namjesnikom Kufe.a. bio zadovoljan s njima obojicom. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. . r. Bje`ali su. Naime. ali je on bio zauzet nekim poslom u . zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana.. Neka je Allahov selam na njih. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca.. Allah. pomisli{e da je to ogromna vojska. ne dade pobjedu. d`. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. koji ga smijeni s te du`nosti. pa kad ih Perzijanci vidje{e. jednog od velikana Eberkbaza. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. a muslimani su ih gonili. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu.{. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. d`.{. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana.uratu. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. Kada se situacija smirila.a.ilkana. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz.. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. blizu Basre. El-Mugire dade prisegu Muaviji. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. ubiv{i mnoge od njih. ostav{i neutralan. r. da ne bi obeshrabrili ljude. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. formirali jaku konjicu pod komandom . gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be.

kod njega je strpljivost i samilost. postojanost. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.” Pedesete godine po Hid`ri. `estoko si ka`njavao neprijatelje. Amr ibnul-’As. Srditi ga u grob strpa. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. Ukopan je u Kufi. a da iz nje nije na{ao izlaz.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. El-Mugire je za rukovo|enje. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. a Zijad je i za malo i za veliko.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. Amr ibnul-’As je za velike probleme. a da nije posegao za ispravnim. El-Mugire je preselio na ahiret. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. opisuju}i sposobne Arape.” .

.

R. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. a tako|er je bio sklon {utnji. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. a on El-Hazred`in. {irokih prsa. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. crn ten. smjelost i odva`nost. . Bio je sr~an i ~vrstoga stava. a on Abdu-Vuddov. stabilan hod. Bio je srednjega rasta. a ovaj sin Zejdov. Znao je kada }e se privu}i protivniku. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. vje{to bi udario sna`nim udarcem. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. a on Saidov.A. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. Volio je oru`je. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. a on je Sa’lebov. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. okruglo lice. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. oki}en saburom i postojan. Odlikovala ga je hrabrost. krupnoga tijela. a on K’abov. gustu kosu. on sin Levzanov. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. sin je Har{eov. ~vrstoga vrata. imao je jake {ake i mi{i}e. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. Kada bi hodao.SIMAK IBN HAR[E.

a. a. r.. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . Allah.s.. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. a. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. Kada je stigao u Meku.s. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e.s. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. saznao je da se karavan Kurej{ija. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke.. a. Resulullah. vra}a iz [ama. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Stvoritelja svega.s.{. broj se muslimana uveliko pove}avao. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika.s. Poslanik. pove}ao se broj muslimana u Medini. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. bio je napregnut i oprezan...s. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. a. Muhammeda ibn Abdullaha.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. Njegova ~ista. a. Tako. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. osiroma{iti ih i pot~initi. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija.s. koji je predvodio Ebu-Sufjan. a. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am..a. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. onda je Medina srce islama.. . d`. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u.

U me|uvremenu. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Mi smo strpljivi u ratu. Allahov Poslanik. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. a. U me|uvremenu.. a. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. s Allahovom pomo}i. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. a mi smo s tobom. i govorio. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. Allahov Poslani~e. Kada je zavr{io. savjetovao se sa ensarijama. Poslanik. zlo. Poslije toga. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. dok su drugi navaljivali da se bore. Muslimani su predlo`ili Poslaniku.” Kada se pribli`io vrelu. Nakon toga.s. ~ime }e{ biti radostan.a. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. Tako mi Allaha. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. a.. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. iskreni u bici. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. Kreni sa nama. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az.a. .s..s. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. r. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Poslanik. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. Tako mi Allaha. a. uputi dovu za njega. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo..” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. r. a da sva ostala vrela zatrpaju. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega... Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. postupi onako kako ti Allah naredi.s. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. mi smo uz tebe. mi }emo ovdje ostati. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu.” Poslanik. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti.s. ve} sada vidim bitku. postupaj kako `eli{. Ustao je tada Ebu-Bekr. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. a. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga.

probijaju}i redove Kurej{ija. d`. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. Poslanik. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. Muhammed vas je potakao na osvetu.. Abd.{. a.s. Kad je prihvatio ponudu. i muslimana. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. ubio je va{e najbolje. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda.od Kurej{ija. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. i `ele}i osvetu. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. Hamza. re~e: “Da..244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. njegov sin Velid. I takav. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. opreme i svega drugoga . pa se strovali na zemlju. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. a..s. dok mu je krv {ikljala iz noge. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. Voljom Allaha. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. re~e: “Ustani. a.” Dvoboj se zavr{i. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. On je pao na le|a. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. Odgovaraju}i i cijenjeni. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje..s.s.s. koji je podlegao od posljedica rana. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Ubejde ibn el-Haris. a. a. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove.s. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. Tada Resulullah. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. Nakon pogibije El-Esveda. u~estvovali su i jevreji iz Medine. ali mu{rici to odbi{e. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Safvan i Ikrime... zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. a mu{rici Utbe. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. a.

. u podno`ju brda pokraj palme.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. Allahov Poslanik.s.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. Prije nego {to je po~ela borba.. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. Ona je izgubila oca.. Allahov Poslanik. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah.. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. a. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. amid`i}a Allahova Poslanika.s.. da okove ja ne trpim nikad. To je isto ~inila Hinda. Kada se kona~no opremila.s. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana.. Nakon {to je Allahov Poslanik. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i.s. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. a. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. a.” .. tako da je sakupljena velika vojska.. a. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. dade. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. brata i amid`u. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. tra`e}i je. tra`io je mi{ljenje ashaba. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. a `ena Ebu-Sufjana. s tim njenim pravom. Bo`iji Poslani~e.” Pa mu je Poslanik. osim u ovakvoj prilici.s. a. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. a. a.” Ebu-Dud`ane je hodao.s..{. d`.s. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. nasuprot Medine. a Resulullah. Kada ga vidje kako se kre}e. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. saznao za pokret Kurej{ija.s. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. Poslanik. a. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu.

. poku{avaju}i odbiti mu{rike. kao halifa muslimana.. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika.s. a ovo je bila zlatna prilika. Kada je stigao u El-Jemamu.s.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. a.samozvanoga poslanika. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba.” Na ovo je Poslanik.a. Halid. izabran je Ebu-Bekr. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca.s. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom.. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. a. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. nakon boja. a. kada se Resulullah. r. dao je svoju sablju k}erki .a.. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima.. r. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. I njen mu` Alija.. Kada su muslimanski strijelci. Naime. organizirao je i ustrojio safove.atimi da opere krv s nje. O njemu je Poslanik.a. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.s. koji su bili na vrhu brda. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen.. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. vidjeli povla~enje Kurej{ija. vratio u Medinu. pa se muslimani . rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. a. Zaobi{ao je brdo. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Tako mi Allaha. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi.s.s. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. a. a. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili.. koji su bili okupiljeni oko la{ca. da presude odmetni{tvu. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. r. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. nije me izdala. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a.

Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. Iman je plamtio u njihovim srcima. {ehidu mu’minu. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. vitezu. mud`ahidu. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. povratili su snagu nakon klonulosti. . Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab.

.

ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.” .pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. dostojanstven i ozbiljan. a. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio... Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. a.s. Zeberkan ibn Bedr. Devete godine po Hid`ri. Kajs ibn Asim.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. povikali su: “Muhammede. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. a sin je Amra et-Temimija..s. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. Bio je visok oko dva metra. Imao je taman ten. a. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao.. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. Kada je iza{ao pred njih. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. R.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI... {iroka prsa i bujnu kosu. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. Ujejne ibn Hisn.40 .. imao je izrazito razvijeno tijelo. poznatoj kao “Godina delegacija”. Hattat ibn Jezid. Akre’a ibn Habis. duge noge.s. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. vratio u Medinu.A. bez obzira na opasnosti. Do{li smo da se nadme}emo . Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Kada su do{li pred mesd`id.

s. Nakon toga. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas..s.” Allahov Poslanik. ovo mu je poklonjeno. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. te je oti{ao u Medinu.. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan.... Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir.s. a.s. a.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. Tada. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. i da bude u njegovoj blizini. a. riznici pravoj. pa su ga ljudi zavoljeli. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. a. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. jednog za drugim. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika... Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. postao je blag.s.. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika.s. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih. a. a.s. Mi uni{tismo te dvorce. a. Ibn-Amra islam je oplemenio. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. na to re~e: “To je vrhunac. i istakav{i svetost Objave.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam.. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. i svoga konja.. Brinuo se o konjima. . Hassan ibn Sabit. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina.

Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Halifa je to i u~inio. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . a zatim je Halid organizirao vojsku.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. kukavica. zarobiv{i ih. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. Prije nego je krenuo prema Iraku. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Zapovjednik cijele te oblasti. u kojem je bio privremeni logor.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Do{li su u mjesto Nebad`. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. bio je Hurmuz. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. pa radi kako umije{ i mo`e{. Naredio mu je pokret na Beni-Kab.a. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. r. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. u blizini bunara sa vodom. ili borba. muslimani su izveli brz napad na odmetnike.a. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu.. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. halifa je naredio da se oslobode. r. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Ka’ka’ je obustavio borbu i. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr.

pa ih je rasporedio u bojne redove. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. U protivnom.. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. te je brzo skupljena velika vojska. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. Ne ~inite to jer je to lo{ znak.. s ciljem da ubiju Halida.” I po obi~aju. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida.. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. izgra|enog na obalama Eufrata. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. ~ija je koli~ina bila teret karavana. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. Me|utim. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. pa se okrenu{e u bijeg. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. dok vrijeme ne donese potpun poraz. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. a me|u njima i Hurmuz. a zatim povezao lancima.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance.. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e.. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. kako su prethodno i isplanirali. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje... muslimani su vodili kod grada Ulejsa.. odlu~io se na borbu. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. najhrabrije i najplemenitije. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Borba je bila neizbje`na.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Boj se bije na sve strane. Pao ih je veliki broj. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. arapskih kr{}ana. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade.

a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. a iscrpili su i svoje neprijatelje. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. preuzmi zapovjedni{tvo vojske.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. a mi Hurmuza pregazismo. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. Ebu-Sulejmane. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. prijestolnici Kisre. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. a Hira je dobijena sporazumom. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa.” . Perzijanci su tonuli u poraz. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. Dabia. po~eli su bje`ati. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. Allah }e ti upotpuniti nagradu. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. ako nam podari{ pobjedu. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu.

Dok su muslimani opsjedali Damask. D`abijska. Osvojio je Basru. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Adija ibn Hatima Taija. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Plan je bio precizan i te`ak. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. zadr`avaju}i dah. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. mala i ksanska vrata. kose}i sabljama protivnike. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka.eradisova. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Kada se popnu na zidine. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Tomova. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Opsada nije bila jaka niti stalna. a Halid. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. I krenuli su. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. osvojiti grad. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Dirara ibn Ezvera. sa isukanim sabljama. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. uz Allahovu pomo}. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. i uz Allahovu dozvolu. Jurnuli su u grad izvana. . jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Krenuo je u osvajanja. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. a {irina oko hiljadu metara. Dirara ibn Hattaba. Dok je stigao na front u [am. Ijjada ibn Ganma. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan.ahl Bisan. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Ed`nadin i . Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih.

a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. I hvala Allahu.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. gustih i debelih obrva. hrabrost i vje{tinu. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. ^uv{i to ime. a Ka’ka’ je sna`nim . stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. bje{e uni{teni. `ure}i prema Kadisiji. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”.{ehide “Bitke kod mosta”. sve su pal~eve svoje grizli. Selita i ostale mud`ahide . Ovaj pade kao klada na zemlju. odgovorio je. Padali su poko{eni sabljama. muslimani su pobijedili. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. Naime. stra{noga izgleda. poznavaju}i njegovo iskustvo. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. Muslimani su zau~ili tekbire.

Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. . Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Toga dana. drugu prijestonicu Kisre. kada su stigli do Rustemovoga {atora. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Ka’ka’ je kru`io oko slona. Nakon toga pali su gradovi Medain. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. pa kad je ugledao priliku. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. nisu nikoga na{li.. njihovih velikih junaka. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se..” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. Kad joj se pribli`io. protiv najhrabrijih ljudi. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. samo u dvobojima. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. ubijen je Rustem. pobjegao je iz grada.. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. zapovjednik pozadine perzijske vojske. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. D`elula i Hanikin.. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. ovamo.. a muslimani su ga lahko zauzeli. Me|utim. zapovjednik perzijske vojske. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Rustem.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan.

a. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu.. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.. . U Basri je Alija. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a.a. Me|utim. r. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. r. stajao nasuprot Ai{e. i pojave velike smutnje.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. Majke vjernika. u Palestinu. te je malo trebalo da izbije `estoka borba.

.

R. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela.s. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a on Med`de’in. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. postupcima i stavovima. a on Adijjev. njeguju}i ih i trguju}i njima. a. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. i kod halifa poslije njega. a on sin Halidov. sin je Meslemin. a on Hazred`ov. Ro|en je u obrazovanoj porodici. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. visok i pro}elav. . razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. a on Malikov. bez dodavanja ili oduzimanja. a on Amrov. Bio je krupan.. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac.MUHAMMED IBN MESLEME. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa.A. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. a on El-Harisov. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje.

Planirao se udru`iti sa Es’adom. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. Nakon toga. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Kada su zavr{ili namaz. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu.s. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. a. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. a oni mu se. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Allahovom milo{}u. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. Allahov Poslanik.s. bore}i se protiv njega. rame uz rame. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. ~uo je u~enje Kur’ana. blagim i skru{enim glasom.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Spoznao je da je istinita i ispravna. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. `ele}i ispitati pravu istinu. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. U po~etku. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. naime. a. a nakon {to je ovaj to u~inio. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. odakle je {irio islam. a. a. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. iza jednoga predvodnika. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. sav se bio posvetio poslovima oko konja. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. . Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo.s. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Muhammed ibn Mesleme.. Allahova Poslanika. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. U{ao je. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu... Tako.s. jednoga dana.

s. A kada je Resulullah..{.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. merhaben ja hajre-da’i. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. a... Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju.{. Bio je me|u prvima do neprijatelja. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Njegovi sinovi: Abdurrahman. po~asti {ehadetom. a. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. a. a njega cijenjenim ashabom. D`a’fer. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. Allah..s. neka je hvala Allahu. Abdullah. a. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. d`. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. Allahov Poslanik.s. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.s. mud`ahid. d`i’te {erreftel-Medineh. a. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja.s. uprkos te{koj poziciji muslimana.s. d`.. a. u~inio hid`ru u Medinu. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. `ude}i da ga Allah.s. komentiraju}i njegove poruke i upute. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi.. d`i’te bil emril muta’i. S’ad. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . ejjuhel meb’usu fina. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. a.

K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan.s. Poslanikov. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. pjesnik. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.s. kao psi} koji za kujom cvili. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Muttalib ga je primio i ugostio. da brani plemi}ko porijeklo.. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.” K’aba je.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. al’ ne uze pouku... a. a. ako je Muhammed ubio ove. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. Koji im podari pobjedu. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. iz plemena Tajj.” Hasan ibn Sabit el-Ensari.s. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. jednom prilikom u Meki. a. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. zbog Bedra se suze liju.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. za kojima o~i suze. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. pla~i. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . ubijeni. Allahov Poslanik.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku.

rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi ..” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i.s..s.. a. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. re~e da pri~a. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.s. a. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. a ti je zataji. Ja }u ga ubiti.” K’ab mu. do{le njegove la`i i potvore.. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. a.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. a. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. iznose}i la`i i potvore.” Poslanik. a.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. Oti{li su nadomak njegove trv|ave.s. Kada je za to saznao Allahov Poslanik.s. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. Allahov Poslani~e. Ina~e je bio veoma bogat. a.” Resulullah.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. okru`en izobiljem i rasko{i. brat Benu-Harisa. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” .. pozvao ga je i upitao za{to to radi.s. radoznao..adli bint Haris. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. umorili se od `ivota. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. posebno o Ummul-. To vam je dozvoljeno. Kada su do Resulullaha. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. presjekli su nam puteve. rastavili se od porodica.

a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. ne sumnjaju}i ni{ta.. Da me na{ao da spavam. odazvao bi se. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. ne bi me probudio”. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.odgovori K’ab.s. njegova mlada.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. i iznijeli mu svoj plan. tako mi Boga. a. odgovori joj K’ab.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. .s. njemu je Resulullah. A D`ezia. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. a on se ba{ to ve~e o`enio.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog.” Oti{li su do K’above tvr|ave. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat.. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. pa ga Ebu-Naile zovnu. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. a. a da K’ab ne posumnja ni{ta. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. . “U oru`ju je poravnanje”. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. K’ab je ustao da iza|e. a.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. Po{to ga tako nisu ubili. Allahov neprijatelj. Moj Allahu. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada.s.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. a ratnici ne izlaze u ovim satima. Ti ih pomozi. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa.

Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja.s. poslije njega poni`en bi Nudajr..” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta.s. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. lavovi razjareni bje`e. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Allahov Poslanik. a. Nastojao ga je prevariti.. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. odva`nog. a.. K’abu njegova brata da ide.. prevara i izdaje. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj.s. na{im rukama poznatih junaka.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. a tako i bi. a kada ubijam. pa je Allahov Poslanik. obuzeo ih je veliki strah. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Nakon toga. a. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. a. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’.s. Zapovjednik u njoj je bio Merhab. Ujutro.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. A Mahmud41 je brat povjerljivog.

” Resulullah. Allahu moj. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. u Medini. Svi su imali povjerenja u njega.s. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. poznavao je njegove vrline.a. r. Obojica su se krili iza drveta... a `elim ga osvetiti. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. i odsjekao mu glavu. kako kosim. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi..266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. r. ali ga on zaustavi svojim {titom. re~e: “Iza|i na dvoboj.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. a. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. a.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. a. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave.. o Hajbere. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. samo ponosni ubicu ka`njavaju.s. a. upravi. Allahov Poslani~e”. javi se Muhammed ibn Mesleme. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. Za sve u {to je sumnjao. Bio je jasan i iskren u govoru. ali i ona presje~e granu. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova.a. finansijama i vojsci. Tako mi Allaha.. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta.s. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima... ostavio kao svog namjesnika u Medini. zaista. nisam osvetio ubijenoga brata. Halifa Omer ibn el-Hattab.” Zatim je do{ao Alija. Po{to se pro{irila islamska da’wa. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. Kad ovaj pade na zemlju. osim u pohodu na Tebuk. kada ga je Allahov Poslanik.s.

Postao je poznat po preciznosti u istrazi. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. ili da je manjak.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. blizu ~ar{ijske pijace. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. Poslije ovoga slu~aja. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Me|utim. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. r. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. tamo{njega namjesnika.a. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno.. “Umorio me `amor ~ar{ije”. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. S’ad ibn Ebi-Vekkas. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. po svome obi~aju. Hvala neka je Allahu na tome. precizno i ta~no. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. r.a. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa.. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. r. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Muhammed je to odbio uzeti. sagradio je dvorac od }erpi}a. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. tada{njega namjesnika Kufe.a. . rekao je S’ad.

a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi..268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. odva`nom junaku. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. velikoj `rtvi. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece.s. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. taj skromni vjernik. ili dok ti ne do|e smrt.a.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. i Muavije ibn Ebu-Sufjana.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju.. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. Muhammed je preselio na ahiret. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. r.a. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. a.” Boravio je u ku}i. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. bio je u slu`bi halife. iskrenom vjerniku. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. On je Muhammed ibn Mesleme. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. a potom preselio u Rebezu. . r.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio.

a on Sehrikov.A. a on . a zvali su ga Selman el-Hajr. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a on sin Mursilanov. R. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. Pravo ime bilo mu je Mabeh. Bio je visok. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. {irokih prsa i svijetloga lica. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. rodom iz D`ija. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. pa je imao krupno tijelo. a on Behbuzanov. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. .ARISI. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. sin je Buzih{anov.arisi. a bujna kosa. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. tra`e}i su{tinu i smisao. istaknuta me|u ~asnim ashabima.SELMAN EL-.ejruzov.

Otac me je pitao {ta sam radio. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. d`. slijede}i svoga oca i svoj narod. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. ^im mi se ukazala prilika. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. pa sam mu rekao: ‘O~e. pa mi to privu~e pa`nju.{. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. a njegova ljubav je. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. a noge mi zaveza u lance. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. ~ija se rije~ strogo slu{ala. kako sam ja rastao. kao {to vidi{. Rekoh: ‘Boga mi.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. po`elio sam da budem njihove vjere. bivala sve ve}a. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. daleko od ljudi i dru{tva. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. Pozvao me je i rekao: “Sine. sin poglavara sela. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Zadu`ili su me da lo`im vatru. vratio sam se ku}i.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. ne mogu oti}i na imanje. ovo je bolje od na{e vjere. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. a na imanje uop}e i ne odoh.ni no}u ni danju.. Kada se smra~ilo. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. zadivila me njihova molitva. Kada sam ih saslu{ao. u toj vjeri nema nikakva dobra. odgovori{e mi. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. pla{e}i se za njega. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran.

re~e mi on. Kad njemu do|e ed`el. da te slu`im i da u~im od tebe. odgovorili su.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. Nedugo zatim je umro. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. osim jednog iz Mosula.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Isaa. prima hedije. vjeri poslanika Mesiha. izme|u crnih brda. Ali. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. oti{ao sam u Mosul. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. a kad se i njemu pribli`ila smrt. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu.’ Kada je pobo`njak umro. u Bizantiji. krenuh putem [ama. sina Merjemina. tajno. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. oti|i. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. a ja se oslobodih okova i s njima. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. crkveni dostojanstvenik”. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. pa ako mogne{ oti}i do njega. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. prepoznat }e{ ga. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. upitao sam ga isto {to i one prije njega. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. a. a kada mu se primakla smrt. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. kada ga vidi{.’” .. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Izuzetno sam ga zavolio. On ne jede od milostinje. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im.s. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. a. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. Oni mi uskoro odgovori{e. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji.s. Nastavlja dalje Selman. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at.

s. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. u Kuba’u. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu.. Ostao sam. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. a. a kad sam ~uo za va{e stanje. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici.’ Spustio sam potom hranu pred njih.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. ne jede milostinju. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. a.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. u plemenu Amra ibn Avfa. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. ovo je jedno od obilje`ja. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. ^ekaju}i. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene.. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. Me|utim. ~im je to izgovorio. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. umalo da padnem s nje.s. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. odlu~io sam je dati vama. Bio sam na palmi. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. Oti{ao sam s njim u Medinu i. kao hedijom. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. zaista. sa Arapskoga poluotoka. ~im sam je ugledao. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju.’ . Rekoh sebi: ‘Allaha mi. a.s. a gazda je sjedio ispod nje.’ Spustio sam hranu pred njega. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao.” Allaha mi. Allaha mi. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene.

Allahov Poslanik. eskalirao. napali muslimane s le|a. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. ovo je drugo obilje`je. i onih koji ga slijede. Primijetiv{i {ta namjeravam..s. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati .s. a.s. Allah me. jede ono {to mu se da kao hedija. a. i muslimansku zajednicu. a. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja.s. Jednog dana Resulullah. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.’ Napisao sam mu pismo. a Resulullah. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna.s. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari.. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi. @ivio sam me|u muslimanima. ubrzo. a.s. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. a.. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom.. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. Resul. zbog ulaska mnogih ljudi u islam.s. sa Poslanikom. Stajao je okru`en ashabima. kao i ostali koji `ive u Medini. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati.s. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. naredio je ashabima da mi pomognu. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab.. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. Pete godine po Hid`ri. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. oslobodi ropstva. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. jednu je obukao a jednu pregrnuo.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. a. Primio sam islam. Na sebi je imao dvostruku odje}u.s.. slobodan. a. a. a. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. kona~no im do{li glave. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji..

. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene.. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. Znoj je oblivao njihova lica. i kazao: “Allahov poslani~e. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi.a. Allahu ekber… “ Selman. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. r. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik.” . a pukotina se pove}ala. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. duboki i {iroki. a.s. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Me|utim.s. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put.s. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Resulullah.. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Ona se malo otcijepila. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Tada Allahov Poslanik. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije.. kopaju}i rovove.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. a. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. a. Bespomo}no su udarali. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. prije dolaska nevjerni~ke vojske. Resulullah. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. Selman je stajao kraj njega. a. bez obzira na njenu mnogobrojnost. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. a me|u njima i Selman.. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov.s. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima.” Poslanik. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Ona su bila kao za{titna brana Medine.s. a. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena.

s. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.a. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. r.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. ^itao je prija{nje objave. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. a danju je postio. ehlul-bejta.. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. r. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama..a. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a..s. “Ko se ovoga dosjeti?”.. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. Kasnije se Resulullah.. ehlu-bejta. r. a. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. . duboko u no}. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. za{titi muslimane. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. Poslanik.s.a. a i ovu sada{nju. Alija. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. r. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. a i odmaraj. On je more nepresu{no. a. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. Njegov drug provodio je no} u ibadetu.. a. Allahovim emrom.” U Medini. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor.a. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni.s.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Selman. o{troumnosti i razboritosti. ali od toga nije bilo nikakve fajde. a. Poku{ali su okru`iti Medinu. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i.s.. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. Posti.. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. klanjaju}i. a.

Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. slu`e}i islamu. r. svu bi je podijelio sirotinji. Da mi je Omer zabranio da tako radim. a. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. a ovaj od Hasana ibn Alije. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. Odbijao je primati platu. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. . o osvojenju Perzije i Bizantije. izaberi zemlju!” Me|utim. bje{e u Medini. Bio je korpar. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine.. Radio je od zanata koji je poznavao. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri.s. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. bogatstvo i la`no predstavljanje. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih.s. Selman. Medain je bio bogata i plodna oblast..” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. a. Halifa Omer. r. Hi{am prenosi od Hasana. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. obrazovanju i ja~ini vjere. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar.r... a jedan podijelio kao milostinju.a. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. zatim bih radio i prodao ga za tri.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. a kada bi je ve} uzeo. razdijelio bi je narodu. Kada bi govorio ljudima. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. a. odbio ju je primiti. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio.. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. Kad bi mu do{la pla}a. od toga bih jedan ostavio za novu liku..a. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah.s. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Htio je pove}ati svoja dobra djela. Prezirao je luksuz. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. drugi potro{io za opskrbu porodice.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. ne bih ostavio taj posao. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. mudrosti.a.

Radi kako `eli{. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. Allah. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. ali zemlja ne radi ni za koga. Selman im nazva selam.” Odgovorio mu je Selman.{. nastanio se u Iraku. i{ao je Selman.. Naime. dok ne do|emo do tvoje ku}e. Selmana el-. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. U tovaru su bile hurme i smokve. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. d`. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. r. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar.{.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. r.a. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. a desio mu se kao upravitelju Medaina. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. Ebu-Derda. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. koji su sjedili kraj nekog du}ana. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a.. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. a on je mijesio tijesto za hljeb. d`. r. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . Kada je htio napraviti sebi ku}u. Allah.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu.arisija. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota.. Pi{e{ mi da te Allah. opskrbio imetkom i potomstvom.{. ali mu je on odbi dati. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji.a. rekav{i: “Ne.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. d`. pomislio je da je jedan od siromaha. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.a. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.. te`ak toliko da ga je svega izmorio.

on je zaplakao pred njim. Poslanik. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. a. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. u brizi kada si zabrinut.a. Neka se Allah. A vidi mene.. zbog te ~e`nje. Kad bude{ stajao.{. preselio je zadovoljan tobom. a.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha.a. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. r. Selmanu el-Hajru.. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule.” Selman se te{ko razbolio.. smiluje Selmanu el-. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. o Sa’de. Ammara ibn Jasira i Selmana. a. glava }e ti dodirivati plafon.s.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. ali vole miris. noge }e ti dodirivati zid.. nego.. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. d`.arisiju. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. r. do{ao u posjetu. a kad bude{ spavao.{.” Plakao je Selman. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu. mudro{}u i skromono{}u.. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. . znanjem. ispunjen bogobojazno{}u. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. d`.s..s.

u`ivanje i korist. a on Enejfov. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. dubokog razmi{ljanja. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. Rijetko je govorio. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. puna~kih obraza. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm.{. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. a on Halanin. krupnih o~iju. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. d`. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. tamne puti. iskrenoga govora. a on E{d`e’a. ~istoga posla. a on Amirov. a on Rejsov. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. R. a on S’alebin.NU’AJM IBN MES’UD. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje.A. U islamu je bio odani vjernik. a on Bekrov. vitkoga stasa. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. koji je samo za sebe tra`io profit. sin je Mes’udov.. . a on Subej’a. U d`ahilijetu je bio beduin. Tako je nau~io borbene vje{tine. dugoga lica. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. a on Kunfuzov. Bio je vrlo snala`ljiv. ~vrstoga dr`anja. Zahvaljuju}i Allahu.

On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava.. {to im je i bio glavni cilj. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Kada bi do{ao. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. a bli`e Meki nego Medini. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. da ih zlostavljaju i provociraju. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. . Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. nasla|ivanje i pi}e. a.. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. mire}i jedne. na putu izme|u Meke i Medine. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. a zava|aju}i druge.s. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. i njegovu misiju. u~vrstio u Medini. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. a. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Pored svega toga. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. a.s. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima.s. rade}i sve da tako i ostane. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik.. Me|utim. Oni su vladali Arapima. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima.

.s. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. jednakosti i vjere.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. a. te da se upute prema Medini. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini.. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje.s. slabost u du{ama muslimana. a. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. da je stave u opsadu. a.s. .s. Zatim. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. Allahov Poslanik.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. Kada ga iskopa{e. a. i muslimani: muhad`iri i ensarije. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. a. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Bitka na Uhudu.. Dok se sve to odvijalo. a zatim vojno poraze. Allahov Poslanik. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . zametnu unutra{nje probleme. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. . ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika.arisi. da iskopaju kanal ispred Medine. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. svojim saveznicima. a Njegov Poslanik. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. Ra~unali su da se Resulullah. kako bi bili brojniji. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . predlo`i Poslaniku.. a. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. ustvari. Kurej{ije.da jevreji. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna.. pregovore i dogovore.s. Pleli su se konci velike zavjere. i njegove sljedbenike. a.s. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. sa malim brojem muslimana. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. koja je mogla donijeti. a. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima.s. uz poraz.. medinskih jevreja. prije nego je uputio poziv izvan njega. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. odnosu on s njima.. jedan od ashaba. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a.s. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. vjere i njegove ~asne misije. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. Selman el-. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu.

. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. a. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. d`. pa naredi mi {ta `eli{. a. Vratio se u svoju postelju. U ranu zoru uputi se ka Medini. Allah. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. d`. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. a. a.s.. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija.. i njihovom stavu. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili.{. a. ljubavi i saradnji. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. primio sam islam.” . u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim.. jer rat je varka. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.s. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”.s. a. srete se s njim.{.s. odzvanjalo je u njegovim u{ima.. pa pomozi nas ako mo`e{. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. jevreja i plemena Gatafan. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti.s.” Poslanik. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika.s. vjerovanju. a. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. i njegovo poslanstvo. a. Ono {to mu je Poslanik. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. Osjetio je da je pozvan u islam.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine.. koji je `ivio me|u jevrejima.. obavljanju namaza.s.. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. i re~e im: “O Benu-Kurejza.s.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo.

porobiti `ene i oteti imovinu. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. oni odgovori{e. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. Oni su stranci za Medinu. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. Zato ne {aljite . Ako saveznici pobijede Muhammeda. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. nastavi Nu’ajm.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. nisu u stanju u kojem ste vi. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. “i obavijestili su ga o tome. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. prijatelju na{.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. poma`u}i njegove neprijatelje. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. va{a djeca i va{e porodice. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. vratit }e se u svoj grad sigurni. tj. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. u kome je va{a opskrba. a vas ostaviti izlo`ene osveti.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti.” “To ti obe}avamo!”. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. re~e im Nu’ajm. kao zalog kod sebe. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. pobjeda i plijen su njihovi. va{ imetak. a stati na njegovu stranu.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave.

. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. d`. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha.. ako ih zatra`e. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu.a. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. iskoristit }e je. a. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud.s. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. jer }e biti ubijeni.. u~inio je ogromnu uslugu islamu.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. Neki od nas su to prekr{ili. a na{i konji i deve malaksali su.. r. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima.s.{. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega..” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. a.s. ti si najbolji pomaga~. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. prenosi od Resulullaha. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. dan u kome ni{ta ne radimo. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. zato koliko sutra. snala`ljivosti i mudrosti. pa ih je sna{la nesre}a. i vi to znate. Nu’ajm ibn Mes’ud. Ako bude suprotno tome. plan je uspio. a. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar.a. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. vratit }e se svojim ku}ama. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. Nu’ajmov. kao {to je iznio Kurej{ijama.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. r. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e.

dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. a.. a. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri.. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. a.’” Na dan oslobo|enja Meke. u Medini. Preselio je na ahiret. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. r. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. odsjekao bih vam glave.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. Poslanik. skromnosti i bogobojaznosti. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. Tako mi Allaha. za vrijeme halife Osmana ibn Affana..a. Nu’ajm..s.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio.’ Tada Poslanik. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.s. r. .a.s. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.” Nakon osloba|anja Meke. odanog muslimana i velikog borca za islam.

.

a. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. . po~asti {ehadetom. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a on Selmanov. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. a on je sin Sinnanov.a. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini.s. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. d`. d`. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. r. `ele}i da ga Allah. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. Napu{tao je mjesto borbe. a on Abdullahov. Juri{ao je u bitkama.. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. a on Ku{ejrov. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. neuvezan u vojsku.{.SELEME IBN EL-EKVE’A. On bi se ogla{avao njime. a on je sin Eslema es-Selemijja. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. Bio je duboko samouvjeren. Ljudi su bje`ali ispred njega. a on Malikov. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. Njegovo oru`je bila je sablja. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. bore}i se kao pojedinac. Bio je slobodni ratnik. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. Seleme ibnul-Ekve’a. Sin je El-Ekve’a. jer Seleme bija{e br`i od konja. kao mud`ahid.. dao mu je jak i prodoran glas.A. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. Allah. a on Huzejme. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme.. R. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka.{.

imao je duge potkoljenice. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. ~vrste mi{i}e... Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam.s. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. dok su se Allahov Poslanik.. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. r. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. a. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. naime. U svakom mjestu u koje je do{ao.a. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. pri~alo se o Vjerovjesniku. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. Bio je inteligentan i o{trouman.. r. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. knio je kosu i bradu. . Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. koji je pozivao u islam.s. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika.s. a.ezarijj je. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. Seleme ibnul-Ekve’a. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine.a. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. brane}i je svom svojom snagom i imetkom.. a. slu{ao hadis Poslanika. iz Medine. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere.s. a. Bio je mr{av.

sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. r. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. on se nije povukao.s.s.s. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. a. Potom se popeo na jednu uzvisinu. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. poput vihora. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. Seleme je za samo jedan trenutak.a. oteli mu `enu.. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. govore}i: “Uzmi je.. Prvi koji je saznao za to. Kada se skupila grupa. voljom. a.a. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. i drugi. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. r. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. Seleme ibnul-Ekve’a. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. Kada su gotovo stigli do njega.. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. ukrali deve i uzmakli sa plijenom.. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. r. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. r.. koriste}i brzinu. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja. Napada~i su ubili ~ovjeka. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi..a. Danas je va{ nesretan dan. Poslanik...Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. Me|utim. r. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. r. poput fatamorgane. bez preciznih i posebnih na~ela i planova.” .a. varku i dosjetljivost. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. d`. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana.. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli.a. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. Allahovom.a. Njegov su poziv ~ule Medinlije. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. Poslanik. koju. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.{. a. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. r..a. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.

Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve.. Allahov Poslanik. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici.. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a.. a poslije i na Hajberu. a protiv muslimana.a. Seleminog amid`e. doveo bih preostale deve. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama.s. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. odrecituj nam koju svoju pjesmu. a. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. Resulullah. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom..” Allahov Poslanik. a. pa mu je rekao: “Si|i. na Hudejbiji. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani.” Ovaj je si{ao sa svoga konja.s. a...s.. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik.s.s. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. U Medini je Seleme. spremni da ih pobiju.a. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. a ljude bih zarobio. Uprkos tome. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi.s. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. a. Resulullah. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. a. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. sine El-Ekve’a. r. razbili su redove napada~a. nasmija se i uputi dovu za njega.. r. a. stao pred Poslanika. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a.s. a. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. Na po~etku Bitke na Hajberu. da recituje. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke.

. borio i napredovao. r. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu.a. a.. Seleme je rekao: “Poslanik. Desila se jaka i `estoka bitka. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. ne dadne pobjedu. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. nasuprot njih stoje}’. r.{. r.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. pred njegovim o~ima on se. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i.” Sljede}eg dana Resulullah. a. zabrinut i upla{en. na tom mjestu preseli. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. a ja sam ga slijedio... iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. Krenuo je..{. jahao je na svom konju. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. neprijatelja. Amir ibnul-Ekve’a.s.a. On je nastavio sje}i njome..s. Gospodaru.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam.{..a. Selemu. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah.” . koja se ne da opisati. `ene i djecu. d`. a njegove o~i bile su bolesne. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. kao {to ljudi ka`u.. sjeku}i sabljom glave Allahovih. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. a.a.. d`. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. d`. i nije se vratio dok mu Allah. U jednom trenutku nepa`nje. pozvao je Aliju. r. ne klonuv{i.. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. smiluje. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. ova tegobna scena mnogo rastu`i.s. Allahov Poslanik.. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. d`. Seleme je.{.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje.a. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. Sedamnaeste godine po Hid`ri. . Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima.a. nalazi se na sjeveru Iraka. d`.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. koji je bio u Kufi. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. r. Poslali su izaslanika. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. Ne ~inite izdajstvo.odred usmjeren prema Nisibehu. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Poluotok je prostran.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. jeste svjedok. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. r. r. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Iza toga. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Istovremeno. Allah. Taglib i En-Nimr.a. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm.{. Milostivog. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku.. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. a On je dovoljan kao svjedok. sve do oblasti [ama. r.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. . . Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata..a. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada.. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. imetaka i bogomolja..a. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. r.. prema sjeveru prote`e se pustinja. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad.

ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Raskif. jeste svjedok. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Njegovi meleki i muslimani.. i njihovih `ena. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . stanovnicima Er-Ruhaa. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: ..“ Ijad.{..a. Nakon toga. jednom velikom utvr|enom gradu. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. spasiv{i tako vlastite `ivote... Osvojio je Semisat. zatim Surud`. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. r. Nakon toga. va{i imeci i oni koji su sa vama. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. d`.a. r. a zatim ga je opkolio. Milostivog.. D`isr Minbed`. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Milostivog.. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. Zaista. a On je dovoljan kao svjedok. r. jeste svjedok.a. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. r. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.a. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum.a. grad na desnoj obali rijeke. d`.{. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. i njihovog potomstva. Ijad. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. uputio se u Nisibeh. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata.a.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. r. r. Nakon {to ga je opkolio. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. O njima je Ijad. Allah. Allah. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike.a. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. Napisao je: “U ime Allaha. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. i muslimana s njim.. Ijad. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. r. tra`e}i sporazum. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja.

Plemeniti.. u [am.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade..a. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota.s.a.a.. r. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. a. r. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. slobodu im dariva{e. hrabri borci. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. d`. to je svita ~estita.. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. {utljivom mud`ahidu. i zulum tada prestade. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. Neka se Allah. smiluje Ijadu ibn Ganmu. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. . NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida.. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. Ukopan je u Medini. pisao je halifi Omeru.. osvaja~u Poluootoka. r. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. r. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el.{. Pobjednici ~asni tada.a.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. tra`e}i Ijada sebi. na podru~ju [ama.

navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova.SUMAME IBN USAL. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. vi{e je {utio nego govorio. Kada bi govorio. o{troga pogleda. sin je Usalov. a on Meslemin. a on Hanifin. Crnoput. upalih o~iju. a on sin Luhejma el-Hanefijja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. a on En-Nu’manov. popunjenoga tijela. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . a on Jerbu’a. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. bez rasprave i pitanja. a on Sa’lebin. vi|an na polo`ajima i u bitkama. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. koju je pu{tao do ramena. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. koji je zadavao strah konjanicima. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. a on Ed-Duelov. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. . sna`nih mi{i}a. orlovskoga nosa. a on Ubejdov. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. nosio je dugu i nje`nu kosu. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak.kipu. glas mu je bio miran i dubok. a on Sa’lebin. Bio je poglavar u svome narodu.A. Bio je visokoga stasa. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. R.

re~e Sumame i nasrnu na njega. ali ga je Sumame odbio.s.s. Isto tako. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. bez razumnog rezonovanja. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu.. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. ~ak i ubijao. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. a svoju krutost. potcjenjivao i zlostavljao. a. bilo je `estoko i bez mjere. koji je boravio u Bahrejnu. bez obzira ko bio.. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. Tra`io je muslimane. a.s. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”.s. Odabrani Poslanik. a kada mu to nije po{lo za rukom. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Nije dopu{tao nikome. a. Jednog dana Allahov Poslanik. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. a. krenuo je nazad u Medinu. zarobljavao ih. vrije|ao ih. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. i saznati ~asna muslimanska imena.s.a. odgovorio mu je El-’Ala. Munzir se odazvao pozivu.... da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. a. Na to ga je. a. . Na to je podsticao i suplemenike. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. A. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. a El-’Ala.. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. Sumame je saznao za njih. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao.S. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. r.s.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put.. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao.s. nakon obavljenog zadatka.. a. zemlje plemena Benu-Hanife. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.

Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. Kada su stigli do mesd`ida.. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. Ako mi se smiluje{. Kada je Resulullah. Vratio se ku}i. zahvalan sam ti na tome. Odmah ga je prepoznao. Nakon toga je Allahov . d`. a. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e.. a posebno Resulullah.s. a. za njegov slu~aj. ne znamo.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. Ako mi se smiluje{.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku..s.s. zahvalan sam ti na tome. Tada je zamolio Allaha.s. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. a. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. a. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. ima{ pravo na to. Nakon toga. ima{ pravo na to. i da se mlijeko nosi Sumami.s. do{ao u mesd`id.s.s. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. re~e Sumame. tra`i. Resulullahu.” Allahov Poslanik. Ako ho}e{ da me ubije{.s. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Naredio je da se muze njegova deva.{. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. a. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Ako ho}e{ imetak. ako ho}e{ da me ubije{. a. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. a nisu ni znali koga su zarobili. dobit }e{ koliko `eli{”.. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko.. Resulullah. Sumame je tu ostao do jutra.. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku.s.” Poslanik.. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti... Muhammede.. a. a. ujutro i nave~er. a Poslanik.. a. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima.

” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika. a. a. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. I tako mi Allaha. odgovori mu: “O Sumame. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe.s.” Bo`iji Poslanik. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. . islam bri{e ono {to je bilo prije njega. Allahov Poslani~e. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Sumame. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada.. I tako mi Allaha. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”.s. odgovori mu Resulullah.s. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. Zaista. Rekao je. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. a. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. Na njemu se oprao i o~istio.s. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. a. a. tako mi Allaha. nema prijekora za tebe.. a volio bih obaviti umru. tako mi Allaha. da su ga svi prisutni mogli ~uti. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. pa si mi postao najdra`e stvorenje... niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. pa {ta misli{.s. a zatim se vratio u mesd`id. pa mi je postao tvoj grad najdra`i.s. Bo`iji Poslanik. `elio je smiriti Sumamino srce.. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. sebi ja samo}u odabrah. a. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. i rekao: “O Allahov Poslani~e.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima.s.. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru... a.

kod Tebe su blagodati i vlast. ali ga drugi.a. r. r. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. odazivam.. Gospodaru. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. r. Slijedim Allahovu vjeru. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane.. Okupili su se oko njega spremnih sablji.. Ti sudruga nema{. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Tako mi Boga. psovali su ga. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. Val skupo}e je zahvatio . ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. odazivam Ti se. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru.”. odazivam Ti se. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. na to nije obra}ao pa`nju. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e.” Sumame. Ti nema{ u tome sudruga. dr`e}i koplja i strijele.. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. slijedim vjeru Muhammedovu. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. samo Tebi pripada svaka hvala. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.a. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. ako mu nanesete ikakvu {tetu. kralj El-Jemame. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Odazivam Ti se. Do tada. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. “Odazivam Ti se. ali Sumame.s. spremio. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah.. Zaista.a. nakon {to se vratim u El-Jemamu. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. nasilno u{ao u Meku.. a.” Kada je stigao u El-Jemamu.

naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. a. poslao je .s. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Nakon {to je Allahov Poslanik. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. r. r. odabrani samilosni Allahov rob. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost..a. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. udovoljio je njihovom zahtjevu. Sumame ibn Usal. da ga ubije.. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. a. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. a. r.s.a. To je bio Musejlema ibn Habib.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.s.urata ibn el-Ad`elija. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda..la`ac. `ivio je me|u svojim narodom. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . Za vrijeme Poslanika. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. Allahov Poslanik. r. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.. a.a. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. Sumame. iz razli~itih povoda.. Pa.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. Halifa Ebu-Bekr. {to je ovaj i u~inio. poznat kao Musejlema el-Kezzab .. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. a. ^VRSTA VJERA Sumame. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan.s. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. Napisali su pismo Poslaniku...a.s.a. zla i varanja. a. da s njim podijeli vlast. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. smatraju}i da je on poslanik.. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. pojedini Arapi. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu .. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. a. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima..s.. r.s.

Pa ko `eli od vas neka se priklju~i.. u njima nema dobra. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. El-’Ala ibnul-Hadremi. d`. kao zapovjednik.. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. odlu~io je da i on ide s njim. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka.{.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. Zaista }e ih Allah.a..a. r. d`.. Kada je Sumame. .{. d`. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. na Allahovom putu. me|utim.a. Ebu-Bekr. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. r. rekao im je: “Tako mi Allaha. za odredom njegovih mud`ahida). Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. r. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife.a.{. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. Kada je napu{tao svoj narod. Allah. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. r. saznao za njegovo zadu`enje. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. znamo {ta oni `ele. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu... ko ih se prihvati. bio je zadu`en da.. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. Zaista.

d`. r.” Razjarena masa nije mu povjerovala.{. Neka se Allah. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. vidio. r. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili.. smiluje Sumami ibn Usalu. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. odgovorio je: “Ne. ~istom muslimanu. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. El-’Ala.a. Tako je Sumame. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. . ~vrstom vjerniku i junaku. r.. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn.a. r. mnogo mu se dopalo.. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a..a. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. Nagrnuli su na Sumamu.a. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu..

sin je Sevrov. suhonjava lica. hodio je po njenim ravnicama. a on Ufejrov. Poznavao je i pustinju. hrabri vitez. Bio je mi{i}av. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica.MED@ZE’ET IBN SEVR. o{trouman i blag. a on Ka’bov. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. Med`ze’et je bio visokoga stasa. . Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. a on Zuhejrov. R. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. jahao i lovio. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. a on Amrov. crne kovrd`ave kose. More mu je bilo poput mejdana. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. izrazite mu{kosti. vitkoga tijela. brzih pokreta. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. imao je mogu}nost izvje`bati se.A. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. pomr{av. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. tamnosme|e puti.

iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. El-Jemame. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah... To je bila porodica Mudar.{. a Muhammeda. d`. a. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. Po~ele su pristizati vijesti. [ejban i Ad`el. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. prednja~io je me|u drugima. koji je Poslanikovom. Esved el-Ansi i drugi. . El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru.s. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. Benu-Zehel.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. a. r. a.a. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. Benu-Hanife. Kada su se sastali sa Poslanikom. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. a.. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija.s. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. a. Neki su opet. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. r. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.s. bilo je pleme Abdul-Kajs. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. bila su pod vla{}u El-Menazira. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. a kada ga je prihvatio. odbijali davanje zekata. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. preselio je na ahiret Poslanik. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna.s..s. i kada im je on predstavio islam.s. a.a.. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima.s.. a. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. kao Poslanika.s. a.

.Suvejd ibn Mukarrin. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. zaobi{ao El-Hatma. poslan je Tuhametu u Jemen. je.El-’Ala ibnul-Hadremijj. Maliku ibn Nuvejriji.a.a. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail.a. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. . u slu`bu muslimanske vojske.a. . poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. . poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. a Med`ze’et. r. r.a.a...a. .a. a. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba.. a nakon toga u Hadremevt.. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali.s.a. . El-’Ala . koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj.Halid ibn Velid.Tarife ibn Had`iz.a.. r. Vedi’a i Haris.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. . vo|e otpadnika. r. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani.. Zatim. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. put kojim idu zalutali. .Ikrime ibn Ebu-D`ehl. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu.[urahbil ibn Hasne.. r. r. sa grupom iz plemena Temim. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma..a. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti..a. r. poslan je u Dubau u Oman. .. . r. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. r. poslan je stanovnicima Mehre.. r. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail..Halid ibn Seid. r. r. suprotstavio svom silom.Arfed`e ibn Hersem. poslan je iza Ikrima. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. [to se ti~e Med`ze’eta. . gone}i El-Hatma. u Bahrejn.. .a. r.. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. r. Tome se Ebu-Bekr. r.Amr ibnul-’As.a. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. r. prema [amu.a.a. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. Abs i Zibjan. potom. Vo|e su bili: .. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. poslan je plemenima Kuda’a.

a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. r. vo|a islamske . r.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i.a.a. Muslimani tu pado{e u opsadu.a. Iznena|eni. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. r. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba... Med`ze’et ibn Sevr.a. muslimani proba{e probiti put do Basre. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja.. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. r. r. gdje su se usidrili.. d`. On je bio prvi komandant. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs.a. Arfed`e ibn Herseme. r. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. koji je bio smje{ten u Basri..a. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.a. kao da time nije `elio Allahu.{.. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. udovoljiti. i Es-Sevr.a. r. r. r. Me|utim. bez hrane. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Ebu Bekr.. Med`ze’et ibn Sevr. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Huzejfe ibn Muhsin.. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. El-Ahnef ibn Kajs.a. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi.a. r. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. radi njihova osvajanja. Nehar ibnul-Haris. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. Spremio je vojsku bez dozvole halife. r. El-’Ala . Podijelio je na tri skupine. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren.

a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. Slao je pisma u kojima je.a.a. Asima ibn Amra. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. koji je bio namjesnik halife Omera. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. r. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. Med`ze’eta ibn Sevra. r.. r. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova.a.. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. D`aluli i El-Ehvaz. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. i {to je dalo novi pravac historiji.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. r. Med`ze’et ibn Sevr.. .. r. Arfed`a ibn Hersemu. stajalo: “O narode Perzije. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. koji je bio u Basri. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati.a. r.. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. JUNAK TUSTURA Nakon toga. gdje se nalazio Hurmuzan. u Basri. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. izme|u ostalog..” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. r. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke.a. zeleni vrtovi i bogati trgovi.a. r. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. Ka’ba ibn Sevra. r. one su br`e od kamila. Huzejfu ibn Muhsina. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. putem El-Ehvaza.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu.a.a. r. u njemu su prekrasne ba{~e.a. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. Med`ze’et ibn Sevr. r.a.a. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.a. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.. r.a. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. dokazani junak islamske vojske. miran i blistav grad. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Ibn-Batuta. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. r. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. histori~ar i putopisac.

ako bi se zakleo Allahom na ne{to. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. a mi smo poglavari naroda. nije sreo Hurmuzana u Irbiku.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. podari nam pobjedu nad njima. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva.a. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. r. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. neko ra{~upan i pra{njav.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur.a. zakuni se Gospodarom. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. r. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Bi{r ibn Rebi’a. Abdullah ibn Bi{ir . r..” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Muslimani su okru`ili Tustur. On bi mu ispunio zakletvu. Haseke el-Hanzalijj. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje.{. r. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.a. r. Med`ze’et ibn Sevr. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. kome niko ne pridaje pa`nju. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. utvrdila se i blokirala sve ulaze.. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.: “Mo`da. r.a. d`. Ka’b ibn Sur. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Hurmuzan je ubio svog brata. a namjerava i meni u~initi zlo.a. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. Verka ibnul-Haris. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. sa svojom vojskom. Gospodaru. r. i El-Bera’ ibn Malika.a.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.a... a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima.a. r. i kada ga je pro~itao. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a.

Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. r. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. Omer re~e: “E Hurmuzane.a.. i El-Beraa ibn Malika. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. a na nogama je ostavio ~izme.a. upita halifa. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. i on pade kao {ehid.a. Plivali su dok nisu u{li u grad.. Kada su se skupili u unutra{njosti grada.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. r. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. r. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. r.a. Muslimani su ih prepoznali. i ubio ga je ma~em. r. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. r. pa pri~aj s njim.. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta.a. bio je vo|a prve grupe. da mu on presudi. po putevima i oko ku}a Tustura. Med`ze’et ibn Sevr. Bilo ih je tristo {ezdeset. r. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza..” Omer ga pogleda i re~e: “Ne.a. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra.a. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. kako bi mu on presudio. Me|utim. halifu jako rastu`i. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. Odigrala se `estoka bitka. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere... da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima.

. ali uprkos tome. ne ubijte ga..” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. Zaista si ga za{titio. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. koji je pratio su|enje. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi. Allaha mi.” “Rekao si: ‘. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. r.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. Rasr|en. on je istinito posvjedo~io. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. .” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.a..” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. spa{avaju}u ubicu smrti. a Omer re~e: “Donesite mu vode. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. progovori: “Istinu je rekao.’” To su potvrdili i prisutni. bio je brat El-Bera’a.a.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi.” Hurmuzan proli vodu na zemlju. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.” U tom trenutku Enes ibn Malik. samo sam htio da se osiguram njome. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje.. r.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. dok je `edan. ili }e{ mi dati obrazlo`enje. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. o Emirul-mu’minine.” Enes ibn Malik. ili }u te kazniti.

pogibije. . r. U doba halife Osmana.. Ebu Musa el-E{’ari... r. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. r.a. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. ustrajnom vjerniku. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove. {ehidu. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.. mud`ahidu.{.a.a.a. r. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. Neka se Allah.

.

. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. a on Haramov. hodao je sporo i imao spore pokrete. a on Saridov. a on Jezidov. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. vitak.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR.A. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. Nije o drugima lo{e govorio. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on K’abov. Ebu-D`abir je bio o{trouman. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. Bijele puti. a on Esedov. sin je Amrov. R. Bio je srednje visine. a on Alijev. a on S’alebov. a on Selemov. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. Knio je kosu i bradu. dugog lica. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. a on S’adov. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. a on D`u{emov. a on Ganemov. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. Imao je blagu narav i vedar nastup. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija.

” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. ako bude htio da ih kazni. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. d`. ako bude htio da im oprosti. odgovorili su: “Ho}emo.. ili.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. i zaista. oprostit }e im. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika.. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. pozivao je ljude u vjeru. odmah su povjerovali u njega.{. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. Avf ibn Haris. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. d`. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad.s. “Ljudi.. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. Allahov Poslanik. Za vrijeme had`a. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. me|utim. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. Zatim smo .s. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. tako nam Allaha. Rafi’a ibn Malik Ad`lan.{. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. znali su da je on o~ekivani Poslanik. kada su ~uli Muhammedov. govorili su jedni drugima. a.. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Na slijede}i had`.s. odgovorili su oni.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. da ne}emo lagati. ne}e biti niko ja~i od tebe. Allahov Poslanik. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.. a.s. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. a.. Kutba ibn Amir ibn Ravad. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. kaznit }e ih. a. da ne}emo svoju djecu ubijati. govor. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja.” Napustili su ga. da ne}emo krasti i bludni~iti.

rekao: “Oti{li smo na had`. poglavara od plemi}a . koji je bio jedan od na{ih plemi}a. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.s. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. Izabrali su dvanaest ljudi. ako budete to uradili. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. a.s. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. Allahovom Poslaniku. a da Resulullah.s. a.. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. a. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. Uistinu.” Allahov Poslanik. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. neka znate.gorivo za d`ehenemsku vatru. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . a. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. a. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. a. i Medinelija. stanovnike Meke. a. a. Postao je poglavar. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi... Prenosi se od K’aba ibn Malika da je.. na Akabi.s. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam.s. mu{rika. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. ostaviti ga (islam). ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. Allahov Poslani~e.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene.s. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. ti si poglavar i prvak. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. Allaha mi. polo`ili su prisegu na islam. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. poveli i Ebu-D`abira... Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda.ako }ete. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te.s. taje}i od njega da su pre{li na islam.52 Zatim je Allahov Poslanik. Onda smo ga pozvali u islam. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. I tako su. Allahovom odredbom. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu.s. bude odgovoran za muslimane. na sastanak.” “Prihvatamo ga.. kasnije nazvan “Druga Akaba”..

Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. Abdullaha ibn Harama. Ubadea ibnus-Samita. niti zaboraviti ubijene o~eve. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. ubio je na{e najbolje ljude. Amra ibn Hakema. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. ne prezaju}i od smrti. Allahov Poslanik.. koji su bili njegove sluge.s. i Njemu `ivot predav{i. d`.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika.. a. sav nakit na mom tijelu. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. licem u lice. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. S druge strane. d`. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana.{. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke.” Rekli su: ”Da. a. Ebu-D`ehla. El-Berau ibn M’aruu.s. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. Abdullaha ibn Revahu. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. vodili s plemenom Kurej{. Es’ada ibn Zuraru. a zatim i Muhammeda..” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani.s. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. za moga amid`u Tuajma. veli~aju}i Allaha. a. glave kufra i {irka. i njegove ashabe dok su bili u Meki.s. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. a. Mobilizirao je robove Abesince. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. sa srcima punim vjere na Allahovom. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. putu. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. Ikrime ibn D`ehl. sinu Merjeminom. Muhammed nam se opasno osvetio. [ejbu ibn Rebi’u. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. slobodan si. a ja sam jemac za svoj narod.” ..” Ebu-Sufjanova `ena..{. i muslimana. Utbeta ibn Rebi’u. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. D`ubejr ibn Mut’im.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika.

. mi }emo vas zagrliti. tra`ili su od Allahova Poslanika. Allaha mi. strijelci na . u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. a. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. Resulullah.pobijedili smo. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. vratit }e se s neuspjehom . kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. Allahov Poslani~e..s. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci.s. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.. a. a nemamo pravo. a. @ene su i{le iza vojske.s. Allahov Poslanik. udarale u bubnjeve i pjevale. Allahov Poslanik. da ih {titi. saznao je za spremu Kurej{ija.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. ma kakav ishod bitke bio. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. ponajboljih strijelaca. mi smo te ‘natjerali’ na to53. ostavit }emo vas. @ene su i{le iza vojske.s. ostani u gradu.” Poslanikovo. Kada su ga muslimani vidjeli. izgubili smo. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. ostat }e u najgorem stanju. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. i neka je Allahov blagoslov na tebe. a. Ako ho}e{. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk.. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika.s. Nazirala se pobjeda muslimana. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. odgovorio je Allahov Poslanik. koji su bili nao{treni za borbu. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. `ene i djeca }e ih kamenovati.s. Allahov Poslanik. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. ako budu ostali. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. da }e pasti u ropstvo.. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. a ako budu u{li.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. Imam dug.. Me|utim. Mo`da budem prvi {ehid. Allaha mi.. bit }e to rastanak bez ljubavi. pa da je skine — prije nego se bude borio”. a.. a. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. a ako se budu vratili. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. ne izlazi im u susret.” Muslimani su `estoko napali mu{rike.onako kako su i do{li. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . Muslimani. ostani (u Medini).. Ako budete pobjegli. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli..

. obavijesti one koji su za mnom’. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. odgovorio mu je: ‘Zaista. s namjerom da ih ukopa u Medini..s. zbog duga koji mu je otac ostavio.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.. Ostavio mi je dug i porodicu. ve} sam prije rekao. Allahov Poslanik.s. .”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha.a. a. nije govorio s ljudima bez zastora. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik.. nikada Allah.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. tra`i. Kada su strijelci napustili polo`aje. vidio je rupu u muslimanskim redovima.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.’55 Allah. Allahov Poslanik. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali.s.. a. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.{. a ova bitka je uzela probrane vjernike. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku.{. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a.s. Ja }u ti dati. a. Muslimani su do`ivjeli poraz.. izgledali su kao da su umrli ju~er. a.’ Allahov Poslanik. d`. pa je objavio Allah. r. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. da budem ponovo ubijen.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. a. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.s. Ne.{. a. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama..s. d`. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. moj otac je ubijen.. meleki ga svojim krilima {tite od sunca. d`. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara.

a on Aizov. Nije znao ni ~itati ni pisati. svi bi {utili i pomno ga slu{ali.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. a on Amrov. tamne puti. grlatog glasa. Bio je velika srca.{. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. ruku i nogu. jakog. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. {irokih o~iju. podario mu je razboritost i jak razum. velikih ple}a. a on Hedmov. a on Tabiha el-Muzenija. pustinjak. R. hrabra i preduzimljiva osoba. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. a on Nasrov. a on Abdul-Sevrov. Nosio je nadimak Ebu-Amr. okruglog lica. a on Latimov. Bio je visokog rasta. d`. razborita govora. kosu je knio. a on K’abov.A.. a on Evsov. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. Allah. Tih u dru{tvu. jakog tijela. kad bi govorio. a on Osmanov. Poznat kao konjanik. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. a on Habe{ijev. . a on Hed`irov. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.

gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e. odlu~io sam sutra i}i kod njega. jedinoga Stvoritelja. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam.. dopirale su do njihovoga plemena.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. Pred sami polazak u susret Resulullahu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. jer Allah pra{ta i samilostan je. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. ne{to bli`e Medini. i licemjerstvo ima svoje stani{te.. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. o Bici na Bedru i Uhudu. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. Narod je tekbirao.s. a. zabludu i zavjeru.? Ljudi. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. a. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e.” . o njegovoj hid`ri u Medinu. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. ustao je i rekao: “Narode moj. da objave svoj prelazak na islam. Zaputili su se ka Resulullahovom. a. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. zaista.. a. pa su ih neki pratili s interesovanjem. Kada su se svi skupili..{. mesd`idu..s. pa ko `eli da mi se pridru`i.. i nismo saznali o njemu osim dobro. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. a.s. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. dobro djelo. On poziva Istini i samilosti.s. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. Resulullah. d`.s. a. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira... To im je.s. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu.

Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Smrt Poslanika.s. Okupio je ljude. Muslimani su krenuli u pohod. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Allahovom pomo}i. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Ipak. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Murra. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. Nakon Resulullahova. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a islam je bio uzvi{en s njima. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. a.. a. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane.. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida.s. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. puna bereketa i blagoslova. Tra`ili su od njega da se . a. Zazve~ale su sablje. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha.. En-Nu’man je nosio zastavu. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Zibjan i dio plemena Kinane..Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Vjerovjesnik. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Din je slabio. Ostali su pobjegli. a. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. pobijedi{e. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. a. a odmetnici to nisu znali. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika.s.s. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. A porodica Mukarrina. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. preseljenja na ahiret. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. Na dan oslobo|enja Meke. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. a.s..s. predvode}i konjanike. En-Nu’man je pod Poslanikovom.

a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. vo|om Perzijanaca. islam se nikada ne bi uspostavio. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. d`. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida..s. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. hvala neka je Allahu. .{. da ostanemo bez tebe. r. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. stigav{i do Mizara. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. na tome. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. nego se vrati u Medinu.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. rekao mu je: “Gdje }e{.. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. Alija. Allaha mi. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo.a. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. bitka je nazvana “Dolina krvi”. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. grupa i bajraka islamske vojske. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. a. a da po{alje vojsku.. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. r.. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e.a. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. Nakon toga. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.

da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. . a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. Stali su spram muslimana. posljednim kraljem Sasana. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. 2. jedan od najve}ih vo|a. ili da izabere borbu. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. odredio im i raspodijelio vo|e. .Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. ili da pla}a d`izju. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. predvodnik izaslanika. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. Perzijanci su stigli na drugu stranu. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. ono {to islam nare|uje. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. borba. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. 3. a zatim se stacionirao u El-Hiri. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Neki od njih bili su vrlo pametni. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. tj. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. a neki su bili odli~ni pregovara~i.

Zaustavili se na vratima dvorca. Stranci u na{oj zemlji. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili.. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose..” “Izvoli. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. dat }u mu prednost. Na nogama su nosili ko`ne sandale. Izaslanici su u{li. Je li zato {to smo ih se okanili. Re~e: “Na’leh. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. ja }u odgovoriti u na{e ime.{. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e.. a ako neko drugi `eli da odgovori.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.. . Stranci... Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.” Kada je ovo ~uo.. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. a u nekim slo`ili. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. d`. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. odgovori ti”. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). Na’leh. tra`e}i dozvolu za ulazak.

a ru`no ru`nim. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. a ako ne. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. Perzijanci osta{e potu~eni.. niste joj se mogli suprotstaviti.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. a. ili primi islam bit }e{ spa{en. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. Pa ako odbijete. a ako i to odbijete. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. pa je i to u~inio. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. . nemojte se ponositi time. Nije pozvao nijedno pleme. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. Govorio je dugo. d`. I odigra se Bitka na Kadisijji. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. primit }emo i ~uvati vas. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. jedan od izaslanika.{. i oni koji su pri{li svojom voljom.. Nemate vi{e ni{ta kod mene. a drugi protiv njega. Ako prihvatite na{u vjeru. onda vam objavljujemo rat. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. a da se nisu me|usobno odvojili. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. Ako nam budete pla}ali d`izju. ili borbu. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. Na vama je da odlu~ite.” Nato se Jezderd`id naljuti.s. I ako vas je glad natjerala. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. ja bih vas ubio. htio. onda }emo se boriti protiv vas. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. Kad smo slali na{u vojsku na vas. Jedan dio je uz njega. pa ih je opet ~ekalo svako dobro.

Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Utbe ibn Amr. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. El-Mugire ibn [u’be. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. pisao je Emirul-mu’mininu. Amir ibn Metar. Be{ir ibnul-Hasasija. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. “Vallahi. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. a potom iz Basre i Kufe. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. a da je Ira~anin”. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. kao po~ast prema njemu.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera.” “Zaista. Ebul-Huber. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Rubijj ibn Amir. Hanzala el-Katib.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . glavnog grada Kisre i osvojiti ga. reko{e. Kada je zavr{io. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. ne brini se. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. on je iz Iraka. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. re~e halifa. D`erir ibn Abdullah el-Humejri.” “Ko je on. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore.

A kada budu napustili tvr|avu. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. ubijaju}i Allahove neprijatelje. Mukarrinovi sinovi. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. Trajala je tri dana. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. . Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. ali bez uspjeha. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Dvije vojske sa isukanim sabljama. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Najzad. Kada im se Perzijanci suprotstave. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama.” Svima se svidi ovaj prijedlog. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. I zaista. Kada se vratio. Opsada se odu`ila. ali nije bilo pora`enih. neka oni pobjegnu nama. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. tako da je odmah preselio kao {ehid. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. tako da niko nije ostao u tvr|avi.ethul-futuh”. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “.

Med`a{ia i Su’uda. Dirara. d`. Huzejfu.Malika.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Utbu. Suvejda. Abdullaha.. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Komes i D`erd`an. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. . blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Da Allah. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima.{.

r. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi.E. a bila je ensarijka. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima.A. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama.a. Kad je bio mali. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. Odrastao je kao rob. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. . pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. R.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila.

grijeh je ako to namjerno u~inite. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. Allahov Poslanik. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija.a. Ubijen je u Bici na Bedru. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. Allah.a. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed.” .a. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise..a. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. Tako|er..346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. skupile su se sve islamske vrijednosti. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda.v. r. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. r. a Allah pra{ta i samilostan je. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Salim.a. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike.v. r. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. A ako ne znate imena o~eva njihovih.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. to je kod Allaha ispravnije. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. s. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena..{.s.s. d`. s. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu..s.v. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.a. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. r. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. s. kao {to je prethodno Poslanik. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri..

Bili su i ostali najbolji prijatelji.s.a. r.a.atimin otac. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe.a. Kada je do{la. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. s. odgovorila je.a.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. u~inio hid`ru u Medinu. s.s.s. r. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika... .a. Me|utim.v.v. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob.a. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio.a.a.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. s. Kada je i{la. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e.v. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.a.a. koja je ne{to zakasnila. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.s. predvodio je vjernike u namazu.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.. Poslanik.... s. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.v.. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . r.v. Krasile su ga mnoge vrline. upitao je {ta ju je zadr`alo. r. “Majke pravovjernih”. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. s. iskreni i odani jedan drugom. Salim je prije Poslanika. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. r. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. s. . On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to..a. otac Ebu-Huzejfe.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a..s. Stajali su iza Allahovog Poslanika. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Nakon zavr{etka bitke... Koji te dao mom ummetu. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.a.a.v.s. a me|u njima bio je i Omer. s.v.v. ~ekao Ai{u.s.” Salim. iz njega je vrilo znanje i razboritost.v. r.” Jednog je dana Poslanik. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. bio opkoljen. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. r.. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. sa prvim muhad`irima.a. r.s. a Omer.. s.. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.a. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an.a. s.a. r. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. Tako|er. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.s. Salim tada nije bio me|u `ivima. za~ula je u~enje Kur’ana. pa je rekao: “Hvala Allahu.. je rekao: “Da je Salim `iv.’ Pa je Poslanik.a. a Ebu-Huzejfe i Salim.

” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme.v. Allahov Poslanik.. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je.. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. najve}i junaci i ~estiti muslimani.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. Bili su me|u najboljim ljudima.. rat ne izbi. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu.. koji su bili jo{ uvijek nevjernici.s. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.a. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. pa im re~e: “Te{ko vama. Nakon {to ih zaveza{e.v. s. s.a. svijet je ve} pre{ao na islam. Nakon {to je Poslanik. polo`i{e oru`je. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad.. r. prilikom oslobo|enja Meke. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. a postado{e sigurni.v.. bili su skupa na Hendeku. postat }ete zarobljenici.a. na Tebuku. Stigao je Halid. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. Halid naredi .” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem.s. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. Me|utim. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. pa su ratovala protiv islama. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. s.s. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. na Hunejnu.a. na Hajberu. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. Tako mi Allaha.. bez namjere da ratuje. oslobodio Meku.

Moj Gospodaru. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.{.s. s.a..s. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.a. ja nemam udjela u Halidovom postupku. s.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.v. r.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. zamalo su se po~eli udarati. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. s. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. d`. prvi je bio moj sin Abdullah. Zatim su se sastali sa Poslanikom. s. mole}i od Allaha. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. D@. pa je rasprava dostigla vrhunac. ja nemam udjela u Halidovom postupku.v.. Halid se po~eo braniti.a. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.. i obznanili prihvatanje islama. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e.v... upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da.v. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. ja nemam udjela u Halidovom postupku.. s. Halid je povikao pa je ovaj u{utio.. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.a.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.s.s.v.a. oprost.v. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. s. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti.a.” Srd`ba Allahovog Poslanika. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . srednjeg rasta. a Salim je postajao sve stro`iji.. r. Allahov Poslanik.s.” [EHADET NA ALLAHOVOM. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.. Moj Gospodaru. Allahov Poslanik.s.[.. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika.a. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. Poslije toga.a. Salim se povukao u stranu da klanja.

a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Nakon smrti Poslanika. s. te je morao ~ekati poja~anje. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. koji je bio primio islam. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka.. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. koji su mu vjerovali. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima.. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. zinaluk.s. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. r.v.a. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne.a. a. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. Muslimani su krenuli u napad. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. ostavljaju}i bojno polje. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Broj njegovih pristalica se pove}ao. uputio se. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. Ebu-Bekr. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. Do`ivio je poraz. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda.s. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. s. Kada je vidio snagu muslimana. .350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi.v. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. Halid. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. slijedili ga i ratovali za njega. po halifinom nare|enju.s.a. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame.. a ostale vratiti pod okrilje islama. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha.

dok je u~io kur’anske ajete. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. nosio je zastavu u jednoj. r. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. Zatekli su ga na izmaku `ivota. On je rekao: “Prislonite me uz njega. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. a sablju u drugoj ruci.{. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd.a. ~asnom vjerniku.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. Dok je Salim disao posljednim izdisajima.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. odlu~io je da se ne mi~e.. Poginuo je na istom mjestu. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana.. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. @ivjeli su kao dva brata. Salime.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. nakon zavr{etka bitke. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. iskrenom muslimanu.” Rekli su mu: “On je pored tebe. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Neka se Allah smiluje.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Obukao je }efine. d`. . Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. kao {ehidi. pali. i jedan do drugog. r.a.

.

uskog struka. Protiv njega vodio je jaku kampanju. a on Amrov. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. s.” Bio je po{ten. pro}elav. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga.a. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. sin je Mez’unov. a on K’abov. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Kada bi govorio. a on Luejjov. mr{avoga tijela. govorio bi nje`nim i tihim glasom. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem.A. crne puti. a on Vehbov.OSMAN IBN MEZ’UN. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.v. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. upozoravao kako alkohol odnosi razum. rijetke kose. a on D`umehov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama.s. nje`noga srca i ~iste du{e. R. a on Hasisov. . pa da mi se smiju oni ni`i od mene. skoro da se nije ~uo. a on Habibov. Bio je srednjega rasta. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. a on Huzafeov.

Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. grdio ga. omalova`avao. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima.. Sin njegovoga amid`e. prave}i kipove.s..a. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju.v. poziv... Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik.a...59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. s.s. On je povjerljivi.v. s. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.a.a. `estoki du{man islamu i muslimanima.v. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. Umejje ibn Halef. nisu se odrekli islama. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. po~eo se raspitivati o na~elima islama.s. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara.. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Naprotiv.s. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha.. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. Osman je poveo i svog sina Saiba. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. iskreni. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva.. pustio je suze saosje}aja. s. Allahov Poslanik. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj.v. ljubavi i nje`nosti. s. s. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana.. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im .v. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Allahov Poslanik. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.a. udarao.. istinoljubivi.s.. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl.

s. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. Borio si se protiv ~asnog.a. ponizili te. da Bog da. Kada su stigli do obronaka Meke. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih.. ali ne}e biti kako ti `eli{. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. ali }e se tebi u glavu zabiti. Informacije su tada bile {ture.. U ALLAHOVOJ. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. objelodanila se la`. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. s. sa islamom i Njegovom objavom. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara.. . pobio si narod koji te {titio. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu.60 O{tri vrhove strijela. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme.s. D@. sin amid`e Allahova Poslanika. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru.... Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. jakog. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib.v. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. A da su u Meki. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.a.s.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu.v.[.

” Velid ga upita: “Da nisi.s. imetak i porodicu.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire.a.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. a Kurej{ije su bili ushi}eni. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha.. s. a on je njihov brat u vjeri. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku.. moj brate. re~e Osman. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. Zatra`io je od njega za{titu. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija.a. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Osman nije bio spokojan.v. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. poni`avaju}i i udaraju}i.” “Nema sumnje. Zato.{. a svi oni `ive za isti cilj.” Izabrao je `ivot poput njihova. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi. Nakon nekog vremena. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. odri~em se.” Osman tada re~e: . Me|utim. “svako u`ivanje je prolazno. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti.v.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno.a. do{ao je da se odrekne moje za{tite. a na prsa mu stavili kamen. odgovori mu Osman.v. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika.. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. vjerom i misijom. evo. Tre}eg su vezali za vrat. nastavio je Lebid. d`.” “Istinu je rekao. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. i slijediti primjer svojih drugova. s. za{titu. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.s. ovo je gubitak za mene. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. bio napadnut ili provociran?” “Nisam.. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. njegove za{tite”. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. s.s. Ta. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. kao {to sam ti je ja javno dao.

” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. Ebu-Abdu{-[emse.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. Pa ja }u.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. sretan je. a koga Allah u~ini zadovoljnim.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. o narode. tako mi Allaha. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. ako ho}e{. iako govorite: zalutao i zabludio. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. brate moj. Milosni }e to nagradom nadoknaditi.. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. ja nisam ludak. . pa hajde. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. ovo ti nije trebalo.” “Tako mi Allaha.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno.. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. pa re~e: “Kurej{ije. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. Bio si u sigurnoj za{titi. Zbog toga `elim Allaha. na to }e Osman. Ne ljuti se radi njegova buncanja. vrati se u moju za{titu. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. rukama bezbo`nika neupu}enog. Ja sam u Allahovoj za{titi.

a Osman je bio u redovima mud`ahida.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo. s.. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj.v. s.v.. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. s. s.” Poslanik.s.a.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . a izgledala je nervozno i uznemireno. a vra}ao se u drugoj.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor.. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. mona{tvo nam nije propisano. s. `ena..s. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. jer je u vjeri na{ao ~istotu. s. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. Allahov Poslanik. Poslanikove. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. rekao mu je: ‘Osmane. no}u klanjaju}i. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una.. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. Allah me nije poslao sa mona{tvom.a. nastoje}i da se o~isti od grijeha. obla~io je grubu odje}u. potpuno je napustio `ene. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. s. neporo~nost i zadovoljstvo. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.’ Nakon toga. Provodio je `ivot danju poste}i. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima.v.s. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno.. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. pa sam je upitala o tome.s.a.v.v. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. a klanja no}u. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. poslije sreo Osmana.v. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. od ibn S’ada.s. A kada je Resulullah. jeo malo hrane. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. o Allahov Poslani~e.s. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.v.. Allah me nije poslao sa mona{tvom.s.a. pa mu je oti{ao.a.a.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima.. im re~e: “Tako }e sigurno biti. u{ao je Allahov Poslanik. odselio je u Medinu. a ja sam mu to spomenula.. najukusnijih jela i otmjene odje}e.a. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.

” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio.s. s. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku.” Poslanik. rekao je: “Allah ti se smilovao.s.. da posti{.. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.v. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe.v.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. s.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. u Medini.v.a.v. Ibn Mez’une. nageo se nad njim. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.. s.” Allahov Poslanik. s. rekao mu je: “Ne.a.. ne `alite suze.a. pa je onda podigao glavu.. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. s. s. zavolio ga je zbog njegove ~istote.a.. pa tre}i put.s.s.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i.s. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. joj je rekao: “To je njegovo djelo.a.v.v. pa dozvoli mi. . Poslani~e. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor.v. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu.” Poslanik. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. o Ebu-Saibe. Ibrahim. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.. s. Zatim se nageo drugi put. a ukopan je u Bekijji. za Osmanovom smr}u.. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima..a. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika. Ali na tebi je.s. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.v. Potom je podigao svoju glavu.s.s.a. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. Osmanu ibn Mez’unu. Na dan kada je do Poslanika. da se kastriram.. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. s. Oti{ao si sa dunjaluka.a. kada je Osman umro. Allahov Poslanik. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. pa smo i mi zaplakali. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. niko vam za njih ne}e prigovoriti. rekao mu je: “Ibn Mez’une.

a..v. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Kada je Resulullah. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. .s.a.s. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. s. krenuo u Bitku Bevat. s.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom.v.

lijepoga lica. a lice nje`no{}u i vedrinom. k}erka Ubade. sin je Samitov. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. s. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. a on Avfov. a on Asremov.A. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. Nadimak mu je bio Ebul-Velid.v. a on sina Malikovog. a on Avfov. Bio je visok. Zauzimao je odlu~ne stavove.a. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a on S’alebov. R. tako|er. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. a on Amrov. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Govor mu je bio blag i osje}ajan. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. sina Nadlovog. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom..s. a on Kajsov. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. a on . Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a on Ganemov. puna~kog tijela. {irokih prsa i ple}ki.UBADE IBN SAMIT. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. a on Kavkalov. a on sina Ad`lanovog.ehrov. On je.

Kutbe ibn Amir...a. ne boje}i se. Abbas ibn Ubade. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. Zekvan ibn Ebu-Kajs. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama.a. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.a. i Medinelija na Akabi. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili.v. da ne ~inimo zinaluk.a. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said.s.s. Ukbe ibn Amir.s. u ime Allaha. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. i to je iskup. s. s. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a.s. Re~eno nam je: ‘. Auf i Mu’az ibnul-Haris. Jezid ibn S’alebe..s. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. {irile su se po Medini i njenoj okolici..” Allahov Poslanik. . na rat. da ne krademo. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. tako|er.v. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. ako ho}e kaznit }e. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. s. s. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga.a.a..s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. bude predstavnik muslimana Meke. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.v.. s.v. da ne ubijamo na{u djecu. pa onda }e ta stvar pred Allaha. s. u radosti i u `alosti. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi.v. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. s tim da Resulullah. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. Dogovorili su se. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku... s. Ako budete obmanjivali. nakon {to je Resulullah. nagrada vam je D`ennet. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.v.s..v. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.v. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit.Ako sa~uvate ugovor. a ako ho}e oprostit }e.a. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika .s.a. ni~ijeg prigovora. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. na istom mjestu. s. gdje ih je Poslanik. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. To je bilo prije nego {to je propisana borba.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.

Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika.v. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.s. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. Kada je krenula da iza|e iz du}ana.v.. ako mi budemo ratovali. s. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. Kada se vijest pro{irila po Medini. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. vi znate da sam ja Poslanik. saznat }e{ ko su ratnici. Allahov Poslanik.s.s..v. Tako nam Boga.v. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. s.” Allahov Poslanik. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.a.a..” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.[.a.. s. i rekao: “Allahov Poslani~e.” Allahov Poslanik.v. presudi.. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. s.. Ostali su razo~arani. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi.a. muslimanka. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. Me|utim. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. pa im re~e: “O skupino jevreja. a ona nije ni{ta primijetila. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. D@. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. s. Me|utim. oti{ao je Poslaniku.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}.a. pa kada je vidio {ta se desilo. Primite islam.v. Kada su je vidjeli. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. Me|utim. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. nisu se zaustavili samo na tome.s. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em .a.v. s.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. s. i muslimana. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica.s. Jedna Arapka. u Medinu.s.. mu je na to odgovorio: “Tvoji su.a. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. pa si iskoristio priliku protiv njih. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.s.

A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. uistinu.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima.v. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. a zatim osvojio. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Hudejbiji. od nasrtaja mu{rika. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. bogat kr~mama i du}anima. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. Allah.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija.s. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. s. zapadno od grada Himsa.a. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika.v. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. neustra{ivost i poduzetnost. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati.s. Taifu i u drugim bitkama.. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Latakija ja primorski grad. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. s. . Na Hendeku. Hunejnu. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. najte`om zakletvom. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. kajati.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici.a. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.

Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Nakon osvojenja Latakije. uvjereni da su muslimani oti{li. Tako su i u~inili. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. a kada se spustio mrak. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. {to je Ubade odobrio.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Ubade je krenuo priobalnim putem. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Potom je sagradio d`amiju. ali je i njega uspio zauzeti. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Na kraju je smislio sjajan plan. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. narediv{i da se crkva ne dira. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Prvi u nizu bio je grad Belde. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. sjede}i na konjima. Tu su proveli ~itavu no}. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. ozna~avaju}i po~etak napada. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. . pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati.

peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. {tavi{e.v. s. Ubej ibn K’ab.tas za tas.v. a prodaja na zajam nije po{tena. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana.” Oti{ao je u Medinu. (tj..a. stekao je znanje i obrazovanje. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere.s.. taj uzima kamatu. Nakon Damaska. s tim da je~ma bude vi{e. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. s. iz ruke u ruku. s. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. Prodaja na kredit nije po{tena. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. i podu~avao ih Kur’anu. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.ista koli~ina za istu koli~inu. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. halifa Omer ibn el-Hattab.. s tim da srebra bude vi{e. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji.mjera za mjeru. . Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.a. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu.a.a. zlato za zlato . zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu.tas za tas. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.v. iz ruke u ruku. Zar ne ide srebro za srebro . Usprotivio se Muavijinom pona{anju. Od Allahovoga Poslanika. `ivota.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Kada ga je vidio. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro.. Naime. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.v. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. nad Ubadeom).s. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. Zar nije p{enica za p{enicu .” Allahov Poslanik. Mu’az ibn D`ebel. a on mu je grubo odgovorio. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. je~am za je~am . s.s.s. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem.

Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. . u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota.

.

a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. brzih pokreta. s.A. Nakon {to bi spoznao su{tinu. Ba{ u to vrijeme Poslanik. s. prihvatio bi ih kao ~injenice. a muslimanima pripade velika pobjeda. tamnoput.v. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. a on sin Rebi’e.. a on sin Hizjemov. sin je Amirov. a on sin Selmanov. . Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. Bio je srednjeg rasta. R. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju.a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.a. zauzeo bi odgovaraju}i stav. Njegova majka bila je Erva.v. i njegovim ashabima. jakih mi{ica i podlaktica. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Pa`ljivo je rasu|ivao. lahkih koraka.s.. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju .SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. a on sin S’adov. k}erka Ebi-Mu’ajta.s.

a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. Odveza{e ga. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. uti{anom masom. u~io u svome namazu. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Hubejb. a oni su. jo{ bih klanjao. psuju}i i grde}i ga. r. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. a da se ti spasi{?” . Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. Prodali su ga porodici El-Haris. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle.a. Kada je zavr{io namaz. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima.. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. puni mr`nje i divlja~kog zanosa.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Za~udi ga ta njegova smirenost. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. ako mi dozvoljavate. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. Zatim ga veza{e za stablo drveta. Kao i ostali mladi}i Meke. te dovedo{e u Meku. me|utim.

” I taj prizor se zavr{i. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. koji je bio naseljen jevrejima.. Allahu moj. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. Narod se po~e razilaziti. s. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti.a.v. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Po~e analizirati i razmi{ljati. Tebi se vra}am. ali ih drugi sprije~i{e u tome. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. prorijedi ih. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce.[..a. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. a bila mu je to prva bitka pod . pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu.s.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.” BORBA NA ALLAHOVOM. s.. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. I tako. govorio im je: “Tako mi Allaha. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija.s. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. D@. Resulullah. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. Zaista je islam zov istine. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. pogled mu je bio uprt u nebo.v. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. a da se Muhammedu i trunka zla nanese.. grad sjeverno od Medine. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber..

Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. kloni{ se grijeha i prekr{aja. koji je ustrajan u pravdi.. Dozvoli mi.. `rtvuju}i se za {ehadet. blagoslovio je pobjedu na Hajberu.v. o Se’idu! Dosta si rekao. putu.. Me|utim. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak.a. Ti si. a kad je Se’id htio krenuti. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. {uti{. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene. uputama i savjetima. `estok prema nevjernicima. Ebu-Bekr mu dozvoli... ~uva{ rodbinske veze. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. pro|e neko vrijeme.. r. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{.a. milostiv prema vjernicima. po{alji i mene s njim. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre.s. Oko Poslanika. misije i u~vr{}ivanju temelja islama.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. ponizan.a. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. Bilal. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.v.. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.njegovi ashabi.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. ti si onaj koji o~ituje Istinu. s.. sudi po istini i pravdi. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. Kako znam. s. du{a Allahovog Poslanika. Allah ti se smilovao. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.a. koliko je to bio u mogu}nosti. Ispuni se velika Allahova odredba.a. pa se .” Na to mu Ebu-Bekr. moja je `elja da idem u d`ihad. d`. vrati se svome Gospodaru.v.{.a. hrabri ljudi .v.s. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. r. tako mi Allaha. da se priklju~im muslimanima.s.a. d`.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. r.{. s. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.s. u osvajanje [ama. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. a ti ne izdaje{ naredbu. i veli~a{ Allaha. rade}i po Poslanikovim. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. d`. bili su veliki.. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. Allah. kako sam saznao. s.{.

u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu.. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. kad nam odredi{ susret. Allah. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. d`. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.a. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i.{. Allah.. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. U isto vrijeme preseli i Jezid. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. ga u~inio blagoslovljenim. Allah vam se smilovao.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Ako si nam odredio da se rastanemo. sa~uva me poraza i bje`anja. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. Izlo`io sam se pogibiji. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. sa~uvao. Kad sam se sreo sa neprijateljem.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. izme|u Hajfe i Jafe. Kada su se muslimani spremili da krenu.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. d`. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. krenu{e ka [amu. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza.. predvode}i jednu grupu muslimana. ali im to nije koristilo. te me Allah.{.{.{. d`. Dignite svoje ruke. shvatio sam da im se dova primila.” ^im je do{ao u [am. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat.. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. preseli na ahiret. Kada je Muavija oslobodio . Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. d`. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. r. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. sa Allahovim blagoslovom. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine..” Se’id i muslimani. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. gdje ih se sakupio veliki broj. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. Allahu. malom naselju u pokrajini Gazza.

Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.a.a. {. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. da je rekao: ‘Allah.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. s. d`. Otkloni pote{ko}e. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. vjerovanja i poniznosti. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. Omer.s.. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu..a. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. sakupit }e ljude radi obra~una.{.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.. {. izabran za halifu. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere.s. dao upravu.a... podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. d`.. d`. d`. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom.. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.{. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. na oslobo|enju Kajsarije. d`.v. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha.a. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. s. d`. r. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.{. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.” Omer.{.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. Omere. svojoj porodici i svojim zetovima. otkako je Omer. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. upita ga: “Se’ide.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.v. r. r.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. r.a. nasljednika.. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha.

a. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. odgovori{e..a. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. r. r. ^esto su pravili urote protiv namjesnika.{. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a.a. Tamo ga ljudi zavolje{e. r. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. htio postaviti namjesnika u Himsu.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama.. r. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa.” Se’id ibn Amir. d`. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. “To je na{ namjesnik”. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha.. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.a. upita ih Omer.. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. Kada je Omer. pobunama i mnogim `albama. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. ja }u tebe postaviti. “Ko je Se’id ibn Amir?”.’ Zatim }e Allah.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. oti{ao je u Hims. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une.

a onda iza|em. d`. Kada ih je Se’id primio. a ono nas uzrujava i brine.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest.a. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. r.. r. u ime svih njih. U{la smutnja u moju ku}u. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. Jedan. re~e: “Oslobodi je se. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza.. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.” ^ovjek koji je govorio sjede.” Ona mu. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. zovemo ga. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu.. Kada je stigao.. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. I na kraju. Omer. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. a tada sam bio mu{rik. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. udovicama. pa po{to je ja operem. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. ~ekam da mi se osu{i.. a da . naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti.a. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. a on nikome ne odgovara.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. zaista.{. kao da ga je zadesila nezgoda. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. progovori: “Vladaru pravovjernih. pa tek krajem dana iza|em.a. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. Omer ibn el-Hattab. tako mi Allaha. ali evo moram. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. djeci siro~adi i besku}nicima. Pro|e nekoliko dana. ne znaju}i za dinare. r.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. prezirao sam spominjati razloge.

Bio je ~istog duha. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. ~vrstog imana.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi..’ Tako mi Allaha.. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti. r. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. ~iste du{e.{. . slijede}i ~asne muslimane prethodnike.a. preseli svome Stvoritelju. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. a zatim re~e: “Hvala Allahu. d`. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u.

.

a on Amirov. na koje se Poslanik.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. samopouzdanje i smjelost. R. a on sin Musirov. Bija{e visok. . a on K’abov. jo{ u ranoj mladosti. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca.. strategiju napada i povla~enja. oslanjao u ratnim pohodima.s. a on Lejsov.v. ponosito srce. a poznavao je i plivanje. ~vrste i smirene nerve. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. ravnomjerno razvijenog tijela. upalih o~iju. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. kori{tenje oru`ja. a on Avfov. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. a on Bekrov. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. s. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. Posjedovao je vrlo lijepu narav. mr{av. Nau~io je jahanje. a. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi.A. a bili su smje{teni zapadno od Medine. izdu`enoga lica. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. a on Kelbov.a. prema moru. sin je Abdullahov.GALIB IBN ABDULLAH.. a on D`’aferov. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. a on Abdu-Menafov.

s..v. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. jednog dana do Poslanika. Galib se nastanio u Medini.a. s. i da su u{li u islam. Tako je..a.a. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo .v. sreli su El-Harisa ibn .. s. s.. i izjavi svoje primanje islama.a. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. s. s. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom .s.a. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini.s. mjesto njihovog prebivali{ta. dobru i pravdi. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. vidio sam ne{to kod Benu-Abda.v. po{ao u ratni pohod. Poslije toga. Oko ikindije toga dana. Naredio im je da napadnu Kedid. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. s.v.v.s. Poslanikov.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana.a.v. naredio je da se opremi odred vojske.. Pove}ao im se broj stoke. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. Tako|er.a. obo`avanju Jednog Jedinog Boga.” Poslanik. s. kao da kuju kakvu zavjeru. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. Stanovao je predgra|u Medine. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. Bilo ih je stotinu dvadeset.s.. Nakon odre|enog vremena. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. u plemenu Benu-Abd. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija..380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku.s.v.s. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik.s. a da pojedince od njih ubiju. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi.a. a ljudi su im postali osori i grubi. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. s. Jednoga dana. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha.v. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. a kada je pala no}. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. idu}i prema Kedidu. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam.

pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega.a. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. s. a na kraju.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. koji je ubio veliki broj muslimana. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. on je pobjegao. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke.v. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. Bila je to parola u njihovim pohodima.s. ako ti se bude opirao. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Napali su ih neo~ekivano. Stali su mu iznad glave. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Veliki broj su ih ubili i ranili. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. dok su ostale zarobili. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. vidio sam . odsijeci mu glavu. kod Galiba. a mud`ahidi su ponavljali za njim. da izjavi primanje islama.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. a ako bude{ ne{to drugo. jer je no}. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. do njega Galib ibn Abdullah. pa su ga zarobili. najbolje vrijeme za napad. snagu i dobru strategiju u borbi. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. Tu su ostali do no}i. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. Usame je bio na ~elu odreda. ostatak rastjerali. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”..

Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama.. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. Nakon {to je Poslanik.s. nije znao {ta da ~ini. redovno je slao Resulullahu. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. pa re~e: “Usame. s.a. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i.s. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. Allah je pomogao Svoju vjeru. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom.v.s. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.v.a.a.{. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. preselio na ahiret. d`. u prethodnici muslimana. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.a.a. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. kao {to se kajao i Galib.. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. r. radi {irenja islama u njima. Kada sam prenio Poslaniku.v. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. Tako|er na Hunejnu. Tokom puta. Meka je osvojena.a.s. {ta se desilo. s. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. Tada je poginuo veliki broj muslimana. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha.. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. Galib je uvidio da je Poslanik. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili.v. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.a.. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. s. Kada je Allahov Poslanik. r. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. r. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.. odlu~io osloboditi Meku.s. s. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.v..a. s. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. s.s.. Halid ibn Velid.. vje{tih i iskusnih na putu. zamahnuli na njega sabljama.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana.v. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. r.a. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. lice mu se promijeni.a. me|u njima i . zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana.

El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. a post slabi i umanjuje snagu. Omer ibnul-Hattab. Pomo} je neprekidno stizala. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas.. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. do{ao je El-Musenna. va{im udjelom. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. a kada su se sreli sa El-Musennom.. Nakon dolaska pomo}i.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. nasuprot njih. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. tamo su na{i prethodnici. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. . koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no .a. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. pridru`ili su se njegovoj vojsci. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. na ~elu plemena Er-Rebab. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. na ~elu boraca iz Ezda. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom.. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. pa je prema njima krenuo Mihran. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. te je stigao do mjesta El-Buvejb. pa je ustao i rekao: O rodbino. Irak. koje je imalo ~etiri stotine boraca... Irak. na ~elu velike vojske. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. S druge strane.a. Pomo} je po~ela pristizati. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. r. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. r. Nakon toga. a oni su odgovorili: “U [am. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane..” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen.prema Iraku ili [amu. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani.

Kada je primio Musennino pismo. Omer ibnul-Hattab. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. El-Musenna ibn Haris. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. U isto vrijeme. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. prije nego Rustemova vojska krene na njih. Priprema za hajr jeste strpljenje. r..” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. r. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz.a. pa mu je Abdurrahman ibn Avf.a. prijestolnicu Kisra. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje.. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu.. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine.a.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.a.. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. ispra}aju}i ga. udarati i u sredinu perzijske vojske.a. S’ad ibn Ebu-Vekkas. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. te grupa koja se borila iza slonice. odgovorio mu je Abdurrahman.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr.. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. r. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi.a. tako|er. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. r.. lijevim i desnim. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. Znaj da za sve treba priprema. r. upita Omer. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. r. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. r. strpljenje na onome {to te sna|e i . Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku.a. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. a. i s hajrom po~ni. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. i vratiti ih na Arapski poluotok. pa ~uvaj moju oporuku. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. spremne da istrijebe muslimane. Omer ibn el-Hattab.

a. Bolest ga je privezala za postelju. S’ade ibn Ebu-Vekkase. ne bri{e lo{e s lo{im. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. .v. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. Ubio ga je vrlo brzo.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. pa preuveli~ati. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. ve} bri{e lo{e s dobrim. perzijskoga vo|u Rustema. Njega molite. d`. Sutra }e pri~ati. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju.s. O skupino Mead. Galib ibn Abdullah. rije~ vam je zajedni~ka.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. On }e vam se odazvati.. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. Allah. Smjelo i odva`no nastupaju}i. Pa. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. arapski pjesnici i njihovi govornici. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. obra}aju}i se svome narodu. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). bili su `estoki prema njima. Me|utim. osim da Mu se bude pokorno. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. Galib ka`e: “Boga mi. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. pa prenijeti drugima. blizu mjesta bitke. vi ste njihov spas. Idite me|u ljude. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. pa ih podsti~ite na borbu. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno.{. rekao je: “Ljudi. Prou~io je ~etiri tekbira. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. muslimani su krenuli prema Perzijancima. Zaista. On }e vam pove}ati. zaista.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. Prije po~etka borbe. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. s. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. vi ste njihovi poglavari. a Perzijanci prema muslimanima.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. od Njega tra`ite.

a. povjereniku va`nih zadataka.a. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. . Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. junaku El-Buvejba.. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. r..a. r.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r.

Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . na granici Bahrejna. on sin Alijev. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. istaknute o~ne jagodice. tra`e}i hranu i vodu za stoku. njenih puteva i staza. a on je sin S’adov. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima.” . [ama i Arapskoga poluotoka. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. sitne o~i. OSOBINE . jake tjelesne konstrukcije. a on sin Habibov. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija.urat. R.A. rijetku kosu. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. jakog pam}enja.urat je. Zastali su u pustinji Ubelleh. Imao je mo} preciznog zapa`anja. najbolje poznavao puteve.URAT IBN HAJJAN. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. ~uveni histori~ar. a on Abdul-’Uzzaov. a on Hajjetov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. a on S’alebov. a on sin Rebi’ov. pa je Ibn-Hibban. od svih ljudi. a on Led`imov. a on sin Ad`elov. a on S’abov. Bio je srednjega rasta.. a sin je Hajjanov.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. napisao: “. a on Bekrov. usko lice. Imao je sme| ten.

unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. a Zejd ibn Haris..a. koji. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. Zejd. Bili su u }orsokaku. . ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. ali da putuju novim putem. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.s..urata ibn Hajjana zarobljenog. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.v. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. .” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno.a. Ned`dom.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. zapovjednik muslimanske izvidnice. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . Roba je bila u srebru. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Zaplijenili su ga.v.JANOV VODI^ . pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. s.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. zarobio je .urata u Meku. potro{it }emo sve {to imamo. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. Tako|er. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. ne bi zalutao. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. Jedan je ensarija vidio . objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. vratili su se u Medinu.urata ibn Hajjana.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. zaplijeniv{i veliko bogatstvo.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu.urat ibn Hajjan”. kada bi i{ao `mire}i.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. s. re~e Zem’a.s. i ostali koji su bili s njim.

Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.s. s. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. koji su bili .a.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. a drugi put bi odlazio u Meku.a.” Kada je ..v. . ali je odmah pao u ruke muslimana.urat upitao: “Brate Arape. ne ubija vjernike. Kurej{ije su. krenuli prema Medini.v. ulogorili su se izvan Medine. s. KUREJ[IJSKI UHODA . stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.. s. . zbunjeni. obavijestio je o tome muslimane.) oslobodi i posla njegovom narodu.v.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . sa saveznicima..v. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. Kada je Allahov Poslanik.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.. spasit }e{ se . Pozvao je . a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.a. Selman el-. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. zaustavi{e pokret. .Allahov Poslanik..urat doveden pred Resulullaha.s. obznani svoje primanje islama.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine. s.a. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana..da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine.s. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . s. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. pa ga on (Poslanik.. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.v. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu.a. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.s.s. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih.

a.uratu. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.urat ispred Zejda pokazuju}i put. Allahov Poslanik.” Poslanik.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. a sa njim je izdajnik.s.s. s.v. r.v. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Tu su izveli napad na karavan. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. .v. Adijj ibn Hatim. Kada su iza{li.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.. Tada . pa`ljivi i oprezni.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. a Allahov Poslanik. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje.. poslao .urat re~e: “Ja sam musliman. . Tihim glasom molio je da u .s. la{cu i odmetniku.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. pado{e licem na tle.urat se vratio svome plemenu.a.urat ibn Hajjan. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. Allahov Poslanik. Zbog toga je Resulullah. s.v.s.s. Me|utim.a.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a.v.v.a. s. r.{. tvrdio za sebe da je poslanik. s. .urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. . Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.a.a.a. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. Krenuo je .. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.s.. govorio..v.v... govorio je poslije da je Allahov Poslanik.s.a. na nekom savjetovanju. a . zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara. To se {irilo me|u ljudima. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio.v. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika.. s. a od velike radosti bio je sav ustreptao.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. pogledao ga je. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.a. s.v. Allahov Poslanik. s. s.s.” Kada je za ovo ~uo. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. s. s. Me|utim..s.s. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje.s.uratu bude dobra. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.s. s. koji naredi da ga ubiju. . ga je ve} bio zavolio..urat i Ebu-Hurejre. Od njih je . oprostio.. s.urat se vratio u Medinu.a.. dobio je obavje{tenje o njemu. s. dodijelio .a..a. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.a. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. Za . d`.. a broj njegovih pristalica je naglo rastao.v.a.a. Jednom prilikom je . u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.v. r.s.a.v.

dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah.a. a ko ostati sa Musennom.s.a. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . Musenna je to odbio. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. r. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.a. . zbog njegove brzine kretanja. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el... Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. r. r. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Tako. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. ne prezaju}i od smrti.urata ibn Hajjana.s.a. Ulis i Hira. i Be{ir ibn Hasasije.v. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. s. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Kada je red do{ao na . Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . postao je halifa muslimana.urat. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. .Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune.v. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika.” .. a kada . Halid je oti{ao na front prema [amu. Pred njim pado{e gradovi Mezar. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa..a. Amgi{ija.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu.uratovog prisustva u okr{aju. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. pa Halid pristade. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. stanovnik Jemame. s. Ebu-Bekr.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom.

a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.urat i Utejbe uradili. a s njima rimska vojska i Perzijanci. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. Nimra i Ijad.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici.. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. r. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. Opravdali su se.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. kazav{i da je to ra{irena izreka. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom.urata ibn Hajjana el-Ad`lija.urata ibn Hajjana. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . Pa ako poraze neprijatelja. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo.urat. . u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. Jedan dio njih natjerali su u vodu. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. Kada je halifa saznao {ta su . r. a na lijevom krilu . Ostali su kratko vrijeme u Medini. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . govore}i im: “Potop .a. a . . Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. Potom je osvojen Mosul. perzijskim kraljem. . . . `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. . U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad..urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.a. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit.

{. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. . Ukopan je u Kufi.a.uratu ibn Hajjanu. Neka se Allah. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.urat ibn Hajjan.a. r.. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.. . smiluje . Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. r. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana.

.

a on D`ervin.HUZEJ. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. bez ljubaznosti i okoli{anja. a on Rebi’in. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. dubokoga pogleda. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. O tome nije govorio drugima.. smiren. srednje gra|ena tijela. sin je Haslov.A. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. a on El-Harisov. R. vitka stasa. a on Abesov. Bija{e svijetla lica. Nadimak mu je bio El-Jeman. s. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. a on Mazinov. o{tro bi ga prekorio.v. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. d`. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.E IBN EL-JEMAN.s. Allah. a on Amrov. .. a on sin D`abirov.a.{. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe.

Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli .s. Huzejfe. s. bio je iskrena li~nost.v. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e.. od malih nogu.a.a.s. a ako `eli{. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe..a. “Kad je tako.. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika..v. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe.a.a. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. s. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. osim Bitke na Bedru. odgovorio mu je Poslanik. Naime. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. r. onda sam ensarija. s.v. [to se ti~e nadimka El-Jeman. ti si od muhad`ira”. poznat kao Mekelija porijeklom. r. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. r. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama.a. kojim su zvali njegovog oca. On i njegov otac izostali su iz te bitke.s.. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. a Medinlija po mjestu `ivljenja. s. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{.s.v.a.. r. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija.. ti si ensarija. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. jednim ensarijskim plemenom. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam..a.s. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. s. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. pa su poslije povukli ovu zabranu. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete.a.v. prozva{e El-Jeman. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.

{. naoru`anim kopljima. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha.s.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. Kada se bitka zao{trila. . obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje.v. Poslanik. nare|eno je da im budu stra`a. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. Kad smo stigli do Poslanika. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. a tra`ite pomo} Allaha.a. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke...s.v. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. protiv njih.63 Danas-sutra nama je umrijeti.a.a.s. Bje{e to na dan Uhuda..v. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu.v.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. d`.. od mu{rika. s. d`.” Allahov Poslanik.{. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni. s.. s. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. s.s. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.a. a starijim ljudima.

skrivaju}i zlo u sebi. odgovorili smo.. r. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina.s.s.a. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika.” Kad je Resulullah.. koji su bili u muslimanskom d`ematu. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. Me|utim. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. tajno su se dogovorili. s. ljubav prema njemu.a. s.. odustali su od namjere i pobjegli. s. a On je najmilositviji.v.. Sigurno je da Vjerovjesnik.a. ovaj je ne htjede uzeti za sebe.s. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.” .s.. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). Kad muslimani uo~i{e gre{ku.a. Me|utim.a.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. s.v.v. s.. Munafici. odgovorili smo. a Amr ibn Jasir je tjera{e.s.. to je moj otac!” Me|utim. i vodio je.s. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju..a.a.v.s. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.s. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.. Allahov Poslanik.a. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. s. bilo ih je dvanaest. Huzejfe ih pogleda.v. zaboli ih to u du{i. On re~e: “Bili su to munafici. razo~ara{e se i pokleko{e duhom.s.v. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.v. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. a da ih muslimani nisu znali. s.a. s. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e.v.a..v. Allahu moj.” “Bili su maskirani. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas.. Resulullah. Resulullah. njih dvanaest. njihovi planovi su propali. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je. da Allahovoga Poslanika.. povikao je prema njima... o~e.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. s.

Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. d`. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. Resulullah. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. a ako ne bi. te njihovih karakteristika. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. bez obzira na ogromni rizik i opasnost.v. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. ispred njih su bili Kurej{ije. Resulullah. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka.s. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. r. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. r.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”.v.{. r. i Omer bi izostao sa d`enaze.a. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. s. Huzejfe.s. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.” Huzejfe je dodao: “Omer. s.. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. ne dadne vlast nad njima.a.a.. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega. i on bi mu je klanjao. odgovorio je.v. pa ih onda po~ne ubijati.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.. s. .a..” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima.a.a. njegov iman bje{e jak i velik.... najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. Kad bi neko umro od muslimana.s..

a Allah. Tada Allahov Poslanik. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}.’ ‘Da!’.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. rekao sam. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. Kle~ao sam.s.v. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. skoro da nije ni zavr{io dovu. s.v.s.. Munafici su se po~eli izvla~iti. Uvuci se u njihov logor. koji mi je dosezao do koljena.{. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom.. Dok sam i{ao. s. sa njegove desne i sa lijeve strane. jedan po jedan.v. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. Allahov Poslani~e.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. s. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’.a.a. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. iza nas.’ Tako mi Allaha.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. izvidi {ta je uistinu. d`. sjedili smo poredani u dva reda. pa pro{aptah: ‘Da.’ Krenuo sam. sin toga i toga. a. pro{av{i kroz razne opasnosti.. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a.. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. on re~e. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. sve dok nas ne ostade tri stotine. pa nas obavijesti. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. ili oko toga broja. Kome{ali su se i izvla~ili. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Ustao je Allahov Poslanik. prou~i: ‘Allahu.’ . Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Zato. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. neka svako od vas provjeri ko je do njega.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je.s.a. Benu-Kurejze. Allahov Poslanik.

Valeri i Validinur. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena.. a Benu-Kurejza nas je napustio. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. Da mi Resulullah.. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. neka bajrak preuzme Huzejfe. postavio za emira cjelokupne vojske. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih.a.a. a njega to jako obradova. osvojeni su Hemzan. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. niste se usaglasili u odluci. Kad je zavr{io i vidio me. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi.. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. {to konjanika. stradale su nam deve i konji. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. lijepom zahvalom.. pa zahvali Allahu.v. {to strijelaca. {to pje{aka.v. Ako on pogine.s. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. r. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.a.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. r. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. odrije{io joj noge. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. s. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. Halifa Omer.. zajahao je i udario da ustane. . Njegovim u~e{}em i posredstvom. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. s. ubio bih ga strijelom. r.a. te da se upute ka Nehavendu. ~vrstim kao stijena. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida.s. uz Bo`iju pomo}.a.’ Uputio se tada prema svojoj devi.{. d`. a ako i on pogine. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah.” Srele su se dvije vojske. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. a En-Nu’mana ibn Mukarrina.. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika.

Posje}ivao ih je i obilazio.a.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje...a. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak.a. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Istinito je Allahovo obe}anje. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.. Navalite o ljudi Bedra. spretno ih ubijaju}i. s. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. kako je halifa naredio.a.a. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika.. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke..” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. Putovanje ga je iscrpilo. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. Halifa Omer ibnul-Hattab.... Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. Neka mu se dadne {to tra`i.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. odvratio je Huzejfe. prihvati ga Huzejfe.samo hranu.. sunce mu promijenilo boju. s. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. udarao je na neprijatelja.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man.. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber... dok sam me|u vama”. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. a on je udovoljavao njihovim potrebama.v. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba..s. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. r. koji je dojahao na magarcu. r. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.. Huzejfe.” Pitali su: . Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. heroja u bitkama za Irak i Perziju. r..v. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain.s. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. Allahu ekber.

a..” Kad ih je vidio da su novi. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. Namjesni{tvo. posljednje {to je kazao. i ne samo prezirao.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. licemjerja i munafikluka.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije... Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Njegova briga za islam bila je stalna.” Huzejfe.. ^isto srce. r.. u kojem sija svjetiljka. Huzejfi. njegove izreke govore o `ivotu. pozva ga u Medinu. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao.a. kako ga je Huzejfe razumijevao.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. Pa. jeste srce vjernika. r. . nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. okru`uje je gnoj i krv. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.a. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. do{la si. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. r. bile su rije~i: “Dobro do{la. o uputi. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Kada je trebao u}i u grad..” Po njegovom mi{ljenju. ni ko{ulja mi nije potrebna. pa koje nadja~a.. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. vlasnika dva svjetla.a... nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. r. rastaju}i se sa plemenitom du{om. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo.. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. o vjeri i vjerskim du`nostima. ve} se svom snagom borio protiv toga. nije mi `ao. osjetio je dolazak meleka smrti. okru`uje ga ~ista voda... Tako|er. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane.. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. Pa primjer je imana poput primjera drveta. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. a to je prezirao. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. smrti. Jednom prilikom halifa Omer.. Do{la si sa `udnjom prema meni.. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. ili lo{ijima. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.

a. . Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. preseli svome Gospodaru..404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana. r.

a on Amrov. r. Amr je opet sin Avfov.. mirnoga pogleda.a. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on Zejdov.A. Bio je miran i stalo`en. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. a on Amrov. finoga glasa. Bio je srednjega rasta. a on Umejjin. a on Malikov. a on sin [ehidov. obdario ga je velikim razumijevanjem. mo}nim da podnosi bol i patnju. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. a on Zejdov.. R. tamnoput. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. Pored toga. . Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. Allah.{. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. kao i vje{t borac na polju d`ihada. a on Avfov. lijepe gra|e.UMEJR IBN SA’D. d`. ~ak i do u`asnih napora i umora. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. mnogo je razmi{ljao. sin je Sa’dov.

Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. s. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. koji je u sjeni El-D`ulasa..a.a. Zbog toga je Poslanik.a.a.. i u njegovoj ku}i. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. Umejr je bio tek stasali mladi}. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. Poslije toga.a.v. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. r. ..s.a. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. s. gdje je objavio njegovo primanje islama.. umro. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama.v. d`.s.v. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. odrastao je u ku}i koja je znala za islam.. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. On je primio islam nerado. Na njega je dosta uticao njegov otac.v. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. Od tog momenta bio je uz Poslanika. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji.s. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. nakon {to je ~itava Medina primila islam. a bio je jo{ dje~ak. Pratio ga je i opona{ao. r. s.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr.tra`io je priloge i dobrovoljce. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period.{. srebro. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. daju}i ih kao prilog. Kada je napunio deset godina. Jednoga dana Poslanik. s. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. osjetio svu udobnost `ivota. Klanjao je za njim. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato.a.v.s. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. objavio proglas za d`ihad . dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Po~eli su mu dolaziti..s. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. imovinu i jaha}e `ivotinje. niti iz vjerovanja. s. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata.

iskren. on je slagao i izmislio na mene. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. Osman ibn Affan. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. r. neka zna{.a. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. prigrlio i bio dobar prema njemu... Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. mi smo gori od magaraca.s.. Ali.. a ti.s. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.a. Tako mi Allaha. poslije Muhammeda ibn Abdullaha.v. s.s.v.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e.v.v. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku. Resulullah. s. razotkrit }e te. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i.a.s. s. ono {to si rekao. dao je dvije stotine oka zlata. tako mi Allaha. s. s. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. Abdurrahman ibn Avf. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. s. `rtvovali su se.a. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. r.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. od tebe.a.v. rekao si ~udan i pogrdan govor.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu.. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana.a.. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. s.s. upita ga Resulullah. Me|utim.a. a ako ih sakrijem. u onom {to poziva od poslanstva.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. zatra`io je da ostane s njim. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku.v. Poslanik. pa re~e: “Boga mi.s. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. a suze radosti kvasile su njegovo lice.a. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. Ali.a.s. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. eto. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. u `elji da slome volju i umanje zanos. I pobijedio je iman u njegovom srcu.” . neki su ~ak {irili glasine..v. Kada je do{ao. Poku{a odbiti optu`bu od sebe.

A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu.” . preobrazio u pravoga muslimana. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.a. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. Njegovu je du{u obuzeo strah. Srce mu je po~elo jako kucati. Allahovom voljom. a bojazan ga u~ini blijedim.. a Umejrovim posredstvom. a Umejr je rekao istinu. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.s. d`. s. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. odjednom se umiri. Pa ako se pokaju..v. a zatim je Allahov Poslanik.v. Prisutni su po~eli da zagledaju.a.v.s.{. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. Bo`iji Poslanik. s. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. govorili su drugi. s.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. lice mu je poblijedjelo. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim.a. nasmija{e se njegove usne. O Bo`e. o Bo`iji Poslani~e... a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. a Vjerovjesnik.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. istinoljubiv i vjeran”.a. d`. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika.v.s.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. s. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.s.a. kajem se Allahu. bit }e im dobro. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. ~as El-D`ulasa. Bo`e.s. a ako glave okrenu. Zatim se zakleo Allahom.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a.. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. o~i mu zablista{e. otkrij istinu. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.a. s.v. o~iju uprtih u Poslanika. ~as Umejra. El-D`ulas je slagao.v.s. s. El-D`ulas se. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.{. pa je molio: “O Bo`e. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. To je potrajalo kratko.

pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja.s.v.a.a..a.. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. kada bi htio da imenuje namjesnika. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek.a. Emirul-mu’minin. pa se Umejr mnogo ra`alostio. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe.. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. vjernika. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. ali jasnih.a.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. osje}aju}i prazninu i samo}u.a. borca. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika... upravlja njihovim interesima. u hrani koju jede. A ako je me|u njima kao emir. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. izgleda kao emir. s. d`. precizno i ~isto. a da emir nije. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama..v. Rekao je: “Hvala Allahu.Umejra ibn Sa’da. da vodi njihove poslove. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. . Omer ibn el-Hattab. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no. zapadno i sjeverno. r. Kada je stigao. r. kada je me|u narodom. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. Tako|er. r. Omer.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. i rade na {irenju islama. r. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. s. da izgleda kao jedan od njih. Nakon Ebu-Bekra.s. i u onom gdje stanuje. s...v. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. u~enoga mud`tehida.a. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . r.a. Uzjahao je svoju jahalicu. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu.s. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. preselio je na ahiret. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba.. upu}uje ih i okre}e pravom putu. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. Rekao je vrlo malo rije~i. Pro{irila se njena teritorija.{.

. s. a Vo|i pravovjernih.. a njegova kapija je istina. r.a. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. Pro{la je godina dana. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. r. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu.. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. O ljudi.s.. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. bio je u nedumici u pogledu Umejra. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. izgubila se za{tita ove vjere. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.a. Omer. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. Napunio je mje{inu vodom. a snaga oslabila.. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. prebacio je preko ramena.a. Kosa mu je porasla. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. Tvr|ava je islama pravednost. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. sa mnom nije ni{ta. koji je bio u Medini.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest...” Kada je primio pismo. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom.v. re~e on. I predade se svom poslu. d`. Kada ga je vidio u takvom stanju. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”.s. Tako mi Allaha. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. . a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. r. Umejra ibn Sa’da. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.a. Kada je stigao u Medinu. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “.{. s..a. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.Kada ti do|e ovo moje pismo. bez jaha}e `ivotinje.v.

za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.. r. .a. d`. donio bih ga tebi. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. r. Kada su skupili. “Ne!”. povukao se iz javnoga `ivota. re~e Umejr. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat..a. Da je ostalo i{ta od njega. pobo`nom namjesniku. napusti Omera. ~asnom ~ovjeku. r.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer.a. upita Omer... Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. on je bio uporan u ne}kanju. u ~istom i blistavom `ivotu.. Ovo jako obradova Omera. i takav nepokolebljiv. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.a. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.{.” Omer ga upita za{to.a. dje~aku vjerniku.” Umejr.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. umro je u Palestini gdje je i ukopan. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. r. r.” Omer. smilovao se Umejru ibn Sa’du. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. r. Me|utim.a. mimo Allaha.a. iskrenom vjerniku. r. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa. Allah. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr..” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.

.

R. Sin je Ma’da Jekriba. . Tako|er. a on Mazinov. Pustinjaka osokoli pustinja. a u pustinji je na{ao snagu. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. lovio i borio. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on je sin Abdullahov. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. nau~i ga da ne zna za poraz. bogobojaznost i spoznaju Allaha. a on Husmov. a on Rebi’e. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Bio je poznat na podru~ju Jemena. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja.{. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima.AMR IBN MA’D JEKRIB. ponos i bogatstvo. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. U njima je opisivao ushit i ponos. na konju se utrkivao. a on Munebbiha. Bio je spretan jaha~. a on S’abov. a on Zejda el-Ekbera. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. daje mu svoje blago. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. a on Sa’da el-A{ireta.A. Volio je jahanje konja. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. d`. Rebi’a je sin Seleme. a on El-Harisov. a on Amrov. a on Munebbiha. a on Amrov. a on Zubjeda el-Asgara. a on Rebi’e.

a i njega je odvra}ao od puta u Medinu.a. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.a. po imenu Muhammed. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. pa mi takve dobro znamo.a. ja ti savjet davah jasan. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. s.s. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. naginju}i svoje tijelo prema naprijed.. ~vrste gra|e. smatraju}i njegov prijedlog suludim. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja.. s. a `ivio je od borbe i plijena.s. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. Ime te sablje bilo je “Samsame”.v. do~ek gosta. Nakon {to je stigao u Medinu. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. Hodao je sporo. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava.s. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji.v.v. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. Nakon osvojenja Meke. duguljastoga lica. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. i veli~inu i snagu islama. sitnih o~iju.s. ~esto ih je knio. s. s. skrbni{tvo siromaha. u kome je spas ti du{i . s oprezom posmatrao ljude. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Ali. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma.v. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. pa ako bude Poslanik. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku.a. Imao je prisnoga prijatelja.. ti si poglavar svoga naroda. kao soko.” Kajs je odbio zahtijev Amra.. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Tu se Amr s njim susreo. daju}i i potvr|uju}i prisegu. s. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim.s. osme godine po Hid`ri. Bio je visok. kao {to to govori. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. Rekao mu je: ”O Kajse. Imao je gustu kosu i bradu. slijedit }emo ga. dok je.v.a.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. tamnoput..

s.v. meni iz po~asti.vidio je u njemu velikoga heroja. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam.. zarobi one u njemu... poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. po{to nije ~uo ezan.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . a obi~no su heroji zadivljeni herojima.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i.. Me|utim. . “Samsamu”. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. pa je pokloni Halidu. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . tzv.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.s. r. a u njemu se ne u~i ezan.. juna{tvo i vjeru.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara.a. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. dobro~instvo. sablja moja. odvrati Amr. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. opisuju}i njegovu vrijednost.Poziv glasan. iako je redovno obavljao namaz i postio. r.a.” . zarobio ih je. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. Bo`iji Poslanik. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. trebao osloboditi ovaj moj narod. u bogobojaznosti i ibadetu.a. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku.

kada je Bo`iji Poslanik. Napisao im je: “O pobunjenici. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom.. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.a. . Muhad`ira ibn Umejja.. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. El-Esvedova vojska napala je Bazana. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. Ebu-Musa el-E{’ari. r.. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha.v. preuzeo hilafet.a. s. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom.a. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. mi imamo najve}e pravo na to.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. r. u Jemenu. r. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. On je tada ve} bio u islamu.a.. a dio zarobio. `ivota. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci.s.: Mu’az ibn D`ebel.s. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). s.a.s. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. a bio je iz mjesta Kehfu Dan.s.. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. r. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. s. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. .. s.v. U me|uvremenu. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu.a. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. preselio na ahiret. biv{om Bazanovom `enom. u{la u njega i ubila vladara. a vi imate svoju zemlju i imetak.v. i Halid ibn Se’id.v.. Kada je Ebu-Bekr.a. provalila u grad. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. Sklonio se u svoju ku}u. Dio ih je pobio. r.a.a.. da ubije El-Esveda. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. To se desilo pred kraj Resulullahovog.

{. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. obavljaju}i had`.. na konjima brzim. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. r. odazivam. kose}i lijevo i desno. Imao je bogato ratno iskustvo. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. mole}i Allaha. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu.. po~eo se povla~iti. ku}i mu. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. I do~ekao je zlatnu priliku .. Krenuo je Amr. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije..Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. .a. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. `ure}’. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. Poslije. Amr se nije mogao strpiti u Medini. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. govorimo kako nas je Allahov Poslanik.’ Sada.s. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere.v. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.v. r. Jahao je svoga konja.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. Moje pleme Zubejr do|e ponizno.a. s.’. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.{. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se.s. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. doline i pustinje prevaljuju}’.a. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. hvala Allahu. sa isukanom sabljom. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. oti{ao je do Amra. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. ispri~avaju}’ se. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. podu~io. s. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. moj Gospodaru.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu.. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. d`. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. d`. Sve brda. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib.. van Arapskog poluotoka. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio.a. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”..

r. r. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. nakon {to Halid ibn Velid. r. pozvan je u islam. Poslije smrti halife Ebu-Bekra.a. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife... pa krenu{e ka Iraku.a.. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. r.. r. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije.a. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. trebalo je krenuti prema Perziji. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. r.a.. Sabrao je veliki broj mud`ahida.a. perzijski kralj.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. a nikako u sredi{tu Perzije... Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji.. Jezded`ird. r. Muslimani su se odazivali. re~enom prije njegove smrti. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Ako pobjede muslimani. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. sa oko sedam stotina mud`ahida. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Sa’dov plan. Lav sa kand`ama. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.a. r.irasa ibn Hajjana es-Sehnija.a.a. r. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. Prema uputama halife prije bitke. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. re~e: “Na{ao sam ga. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida.a. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. a bili su i fizi~ki najspremniji . koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku.. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i ..418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. nosa~e bajraka i poglavare plemena.

r.a. Ako do|ete na vrijeme. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida.. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. ponosa i dostojanstva. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. Amr ibn Ma’d Jekrib.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. uzvrati{e mu oni. imao je dvije zlatne narukvice. vo|a njegove vojske. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. jer lav je postojan. Odabrao je borbu. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope.”. Amr je udario svoga konja. S njim se uputio ka muslimanima. sa vije{}u o borbi. budite lavovi. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme.. r. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. li~e jarcima. a muslimani su. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. jo{ zapanjeni od prizora. na}i }ete . Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. Na{ao se ispred jednog od slonova. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem.a.a..a. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. r. Vojske su se izmije{ale.. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. Na drugoj strani. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. sko~iv{i sa njega. a strijela se zabi u njegov tobolac. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. r. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. merd64. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. Kada im se pribli`io. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. hvala neka je Allahu na tome. ne broje}i ratnike na slonovima. Dohvatio je svoj luk. slomio je Perzijancu vrat. Asim ibn Amr et-Temimi. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. a zatim ga zbacio s konja. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. sve ukopati u kanalima Kadisijje... pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti.

Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade.. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. u d`ihad. napali su na konjanika i oborili ga s konja. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. koga su oborili s konja.{. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli.a. putu. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. r.. pa kad su to muslimani vidjeli. uprkos tome {to je bio za{ao u godine.a.. Sumnjali smo u tri osobe. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. nastavio je sa borbom na Allahovom. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. i Kajsa ibn Mek{uha.{.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. u osvit zore. a Amr ibn Ma’d Jekrib. okretni i spretni. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. Prema Amru je. Ubijen je i Rustem.” [EHID Amr. a imao je vi{e od devedeset godina.. kao i prije. r.a. D`abir ibn Abdullah. Borio se u svom stilu i po obi~aju..420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. r. pa je tako uhvatio konja za uzde. zaustavio ga. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. popeo se na njega i nastavio boj. osim Koga drugog boga nema. krenu Rebi’a sa mud`ahidima.a. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra.. bio je jedan od njih. pojahao jedan Perzijanac. r. sve vitezovi sna`ni. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. odnijeli su ga i lije~ili. kao malobrojni junaci.a. pa ka`e: “Tako mi Allaha.. a on je uhvatio za nogu njegova konja. d`. dok je bio na zemlji. r.a. Milostivome pokorni. d`. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. zatim uhvatio i za drugu. Na kraju bitke. zapovjednik perzijske vojske. . Brzo ih rastjera{e. r. Amra ibn Ma’da Jekriba. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog.

pjesniku. konjaniku. u kojem je i preselio. vjerniku.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. Reci svima. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. .” Neka se Allah. d`. mud`ahidu. Ustao je. junaku Kadisijje.. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Probudili su ga. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. pa su ga htjeli prenijeti. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Poslije toga je ubrzo preselio. sna`ni pobjednici. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao.{. Ukopan je u gradu Revzi.

.

a on S’alebov. bijele puti pro{arane crvenilom.s. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. a on Harisov.v. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. kako u predislamskom. d`. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. . a on Ebu-Huzejmov. Kada je do njega doprla Muhammedova. Bio je predstavnik plemena. povjerovao je u Allaha. a on Tarifov.A.a. a on K’abov. Iraka i Jemena. njegov prvak i velikan.a. krupnih ruku i stopala. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. ~vrst. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. a on Dulejmov. a odluka presudna. a on El-Hazred`ov. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom.s.{. Bio je stasit. s. tako i u islamskom periodu. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja.v.. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. a on Saidov. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo.SA’D IBN UBADE R. s.. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. sin je Ubadin. Zvali su ga Ebu-Sabit. Rije~ mu je bila slu{ana. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. krupan.

sa mekanskim mu{ricima dogovorio da.v. s. Istupiv{i pred njih. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci.. Vrativ{i se u Medinu. pili. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. dini islama. pogotovo u strelja{tvu. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba.v. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Pa ako Allah u~ini da se izmire.v. i izlo`iti im novu vjeru. s. makar privremeno.a. okoli{anja i prevare. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. u plivanju je bio me|u prvima.{. Usavr{io je ~itanje i pisanje. kod njega jeli. s. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala.s. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. Govorio je ono {to misli. Nakon {to se ~asni Poslanik. d`. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti.. spavali i nalazili za{titu.a.s. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. odgovori{e.. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti.s. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa.v.a.a. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. s.s. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. kao i ~istote du{e. Allahov Poslanik. ponovo sastanu slijede}eg . Stanovnici Medine.. jasno}e.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Tako|er.. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. bez zaobila`enja. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha.

{. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. s. Sljede}e godine.s... d`. Kontrolirali su trgova~ke puteve.v. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. r. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki.. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.v.. putu. s.a.a. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. rekao sam. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. ali je ime ~asnoga Poslanika. Allah. izbila je grupa Kurej{ija. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.a.s.. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka. u dogovoreno vrijeme. Doveden je u Harem. s. to je ovaj ~ovjek.” .s. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda.s.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama. i primili islam. istina je to {to je rekao’.’ Pa sam to i uradio. d`.v. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. s. nema u njima hajra nakon ovoga. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom.s. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji.a.a.’ Dok sam bio u njihovim rukama. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. a oni me vukli po zemlji. i primio islam.v. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. a potom su ga po~eli gurati.a. rekao sam: ‘Tako mi Boga. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. od toga tri `ene. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. s. Bilo ih je sedamdeset troje. reko{e: ‘Tako nam Boga..v. htio je.{. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. Kurej{ije su bili kao ludi. Sastali su se sa Poslanikom. udarati i psovati. vi{i od ostalih.

je o tome rekao: “Allahov Poslanik. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.a. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu.s. bilo je poznato po o{trini u bitkama. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.v. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija. Tako|er. s.s.a. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom.v. O slavi koju je u`ivao. r. Nakon {to su ga po~astili.a. i njegove strijele probadale su njihova tijela.. s.v. Allahov Poslanik. krenuo je na put za Medinu. s.. vje{tini i mnogobrojnosti..a.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida.a. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. Abdullah ibn Abbas. hu{kaju}i ih na Poslanika..v. s. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem. jer nisu znali koga imaju u rukama. u ~emu nije imao premca.. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. s.. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. nastanjeno blizu Medine.v.v.a.a.s. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. ugostili i opremili svim potrep{tinama.v.a. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. s.s. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. s. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. s.a. Vjerovjesnik.. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.a.v. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. s.s.v. i njegovim ashabima. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.s.s.s.. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. i pokazali hrabrost i prodornost. Pleme Gatafan.s.a. . prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor.v. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u.s. uo~io je njegove plemenite osobine. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. s.

uputio tobom.” U isto vrijeme.. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du.a.a. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. nije htio sam donijeti odluku. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. visoki polo`aj i pobjedu islama.. s.. Na dan osvajanja Meke. d`.s.v. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.a.s. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. s.s. a pogotovo njihovoga Poslanika.s. prolazio pored njega u grupi ensarija.v.v.a. tako mi Boga. d`. Izme|u ostalih.v. s. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. s. koga je malo podalje ugledao. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. a kamoli sada kad nas je Allah.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana.. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. obradova{e njihovi stavovi.. s. posavjetova sa ashabima. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika. uzvikuju}i tekbire.a.s... istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. pa kada je Poslanik.a.. uradi.{. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.. . ve} se. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. s.a..” Resulullaha.v. d`.. pa zahvali Allahu.. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. s. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. iskazuju}i Poslanikov..v. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e.{.s. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.{.s.” Poslanik. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje.” Utom se Poslanik. hvale}i i slave}i Allaha.v. Ali ako nije.

.s. s. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao..s.a.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.. sav usplahiren od radosti. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.s. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. a ni ja malom nisam pristojan.{. njegovoj porodici i imetku. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.{. dao mu je ogroman imetak.. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. d`. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. upu}uju}i dovu Allahu. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.s.a.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. s. s. neka je na njih selam Allahov.a.a. s. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. A opet.v. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. neko grupu.s.v. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. neko bi poveo da ugosti jednoga.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. podari mi slavu.v. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.v. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno. meni ne pristoji malo. s. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. Nema slave bez djelovanja. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika.a.{. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. a Sa’d osamdesetericu. Gospodaru moj. otvorenoj za sve...” Allahov Poslanik. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. rije~ima: “Gospodaru moj. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj.a.. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu.. d`. Resulullah. digao bi potom ruke i zamolio Allaha.a.v.s.. a ni djelovanja bez imetka.s. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Allah. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. s. U njoj su gladni hranjeni.s. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu..a.v. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. s.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.v. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom. d`. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. te serjed65 . Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i.v. neko dvojicu.: ‘Gospodaru moj. s.

dosti}i. Allahov Poslanik.. bez straha i bojazni od pote{ko}a.. postupcima. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. smirio bi se i prihvatio to. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. pogotovo ensarije.a. starje{ina Evsa. vo|o na{ juna~ki. eventualno. odazvaste se uputi vje~noj.a. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. pojasnio kako je ispravno. budi nam za{titnik... i spremnosti da polo`i `ivot za njega.. Njegove osobine. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.a. kod Allaha Ljepote . s. d`.a. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim.irdevsa. pored onih koji su za{titili i pomogli. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.s.irdevsa ~ekaju. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.a. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom.v. a to je i od drugih zahtijevao. tra`e}i od Allaha d`ennete . priznaju}i Poslanika. znanijim od svih i kaju}i se Allahu.v. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter.v. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili.s.s. o Sa’de Evsi. a Poslanikov. bez sumnje. . podijelio je ratni plijen. s..s.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de. Znate da }ete cilj kome stremite.s. o Sa’de Hazred`i. s. suprotstavi. s. s.{.a. i Sa’d ibn Ubade. s. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.v. ili da im se. A nakon {to bi mu Resulullah.v. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom.s.v. jer one koji iskreno za uputom tragaju. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. poglavar Hazred`a.

.s..s. lica ozarenog imanom.a.a. s jedne strane. da ho}ete.v. pa vas je Allah uputio. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj.s. da ste. s. smrti.a. Allahov Poslani~e?”. Poslanik. Po{to se okupi{e. sve {to sam spomenuo. s. s.s. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. s njima)”. s druge. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.. Sastala se tuga za Poslanikom.” @ele}i da zna njegov stav. nastavi: “Ensarije.s. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. i protjeran pa smo te prihvatili. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio.. i razjedinjene. i bez igdje i~ega.a. i razgovara s njim. s. obrati: “Ensarije. pa smo te utje{ili. Resulullah.a.” SEKI.v. i briga za muslimanskim vo|stvom. u~inili vi ensarije. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom.a. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.’ Znate. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. i u oskudici.s. s. s.. upita ga: “A gdje si ti tu. pa smo ti pomogli. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. odgovori{e... Onda je Resulullah. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima.a. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”.s.v..v. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. reko{e.v... im se sa osmjehom.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.... “Tako mi Allaha. s. i odba~en. preselio na ahiret.s. s..a.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.v.. Allahov Poslanik. odgovori Sa’d otvoreno. njegovom podjelom i udjelom.v.. pa smo ti povjerovali.. pa vas je Allah obogatio.v.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.

oni to redom i u~ini{e. a Omer. r. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. Posjedali su naokolo. posvetiv{i se ibadetu. govore}i: “Daj svoju ruku.” Na ovo se za~uo `amor. d`. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. izvrsnom mud`ahidu. . pa neka bude jedan vo|a od nas. da rasprave tu stvar.a. smiluje Sa’du ibn Ubadi. `estokom ratniku. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka.{. odred za islam. Neka se Allah. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. a drugi od vas.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. dare`ljivom vjerniku. a vi muhad`iri ste dio nas. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri.. Povukao se iz javnog `ivota. namazu i u~enju Kur’ana.. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. dajem ti prisegu na pokornost.

.

O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Sura Er-Rahman. Sura En-Nahl. Koji je sva~iji pratilac.{.. ajet 125-128. “Kurziv”. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka.. Ebtah: dolina u Meki. Sura:Ta-ha. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika.uzeto iz ajeta. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura En-Nahl. ajet 53. Sura El-Bekara. ajet 255. Sahihu Muslim. Ovo je govorio iz svoje skromnosti.s. ajet 43.ikh . Sura Et-Tevba. Sura-Mud`adela. ajet 123. Mezarje u Medini. Sura El-Kehf.). (prim. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. ajet 144. Kuds ili Jerusalem. rec. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. Kelala: onaj koji umre. ajet 90. Sura Ali-Imran. ajet 219. ajet 33. glavni grad Palestine. ajet 1-6. ajet 45-46. Sura Et-Tevba. ajet 176. Sura Ez-Zumer. ajet 7-8. U~a~ Kur’ana. ajet 1-2. ajet 128. Sunenu Et-Tirmizi. ajet 22. (prim. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”.{erijatski pravni odnos. ajet 90-91. Sura Zilzal. Sura El-Bekara. . a. Sura El-Bekara. [ti}enik islamske dr`ave. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Sura El-Maira. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. . Sura En-Nisa. i na dono{enje salavata i selama na njega. prev. Emvas: ime oblasti u Palestini.). Sura En-Nisa. 314/3. d`.

ajet 51. Sihr: obmana napravljena vra~anjem..a.. i da ne}e djecu svoju ubijati. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. a koja se spominje u suri El.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. Tj. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.” Zna~i. to {to je sjeo na prijestolje.. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. Allah. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. u doba u i prije objave Kur’ana. bili su vrsni pjesnici i govornici.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. gdje Allah. gdje ina~e sjedi njegov brat. odabrao da bude rival pjesnikinjama. Arapi.s.. . tj. mnogo pra{ta. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa.v. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Tj. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. a bili su pozvani da to poku{aju. . ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. “.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom.) Sura El-Maida. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. rasplakavalo ljude. Tj. i da ne}e bludni~iti. ajet 169. Arapsko ime .{.da budem ponovo ubijen. s.. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. a. naime. s.s. 160. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. rec. u zna~enju “Povjerljivi”. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. ka`e: “O Vjerovjesni~e. Muhammed ibn Mesleme.v. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. d`. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. Mjesto u Etiopiji. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova.52. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke.a. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. i On je Milostiv.a. Sura Ali-Imran. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. zaista. uveseljavalo tu`ne. Bekijja: ime mezarja. objavio je Kur’an. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. {to aludira na daljinu i te`inu puta.s. a.. str.(prim. prev.s.Mumtehine 12. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.s. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.v. s. ni{ta nije promijenilo njegova brata.

.................................................................. 26 VRLINE EBU-BEKRA ............... 20 OSVOJENJE [AMA ........................................................................................ R............... 30 PRIMANJE ISLAMA ............................................................ 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..... 52 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................................................................................................................... 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................. 44 PRESELJENJE NA AHIRET ................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ........... 22 PRESELJENJE NA AHIRET ....................A................................................ 10 PRIMANJE ISLAMA ...........................................................................................RONT .....A...................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ....................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH .............................. 48 OSMAN IBN A..........................A......A......AN.................................... .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 11 PRVI HALI............................................................................................................... 39 POVRATAK NA [AMSKI . ............................................................................................................. 63 ........................................................................................................................................................ 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ............ 18 OSVAJANJE IRAKA .......................................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB........................................................ 53 ZUN-NUREJN .................... 62 U [AMU ...................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ......................................... 29 LI^NOST ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 42 OSVAJANJE EGIPTA .................................................................................................. 54 HILA.........................EMIRUL-MU’MININ ............................................................................................................................................................................................... ...................................A ........................................................................................................................................................................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK........................... R...................................... R......................................................................................................................................................................................... R................. 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ............ 51 OSOBENOSTI .......................................... .................................. 46 VRLINE OMERA...... 9 LI^NOST ...................................................................................................ET ...........................

............................................................................................................ ....................... 103 LI^NOST .............................. ...............................................................................................................................................................................................................................................A........................................................INU ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ................................. 97 EHTEM .. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................................ 81 BITKA NA SI..................................................................................................................................................................................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV................................................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ........... 73 U^ENI SUDIJA ...... 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ................................ 106 STALNI D@IHAD .......................................................................................................................................................................A........................................................................................A...........................................................................................................................................................................S........................ 103 PRIMANJE ISLAMA ............. 104 U MEDINI .................................................................................................................................................................................................................................................. 90 VRLINE ........................................ 103 NJEGOVO IME ................................................... R............................................................................................ 95 PRIMANJE ISLAMA .................................................. 76 HILA............ 88 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................. 77 “BITKA KOD DEVE” . 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH......................................................................................... 103 HID@RA ...................................................................................................... 71 OSOBINE .RIKE ..................................................... 96 TE@AK ISPIT ..................................................................................... 106 ............................................................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .................................................................................................................................................................... R..........436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A................................................................................................................................................. .................. R............................................................................................................. 95 LI^NOST ..............................................................................................................................................................................................................E BENU-SAIDE ................. 98 SEKI..................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ..... A........................... 99 PREMA [AMU ..................................................................................................... 95 PORIJEKLO ................................................................................................................................................ 105 VELIKA ^AST ............................................ 71 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB........................................................................................................ET ............................................ 64 POBUNA ........................................................................................................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ............................................................................................................................ .......... 67 VRLINE ............. 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA..................................................................................... 85 SUD .........................

.......... 110 SE’ID IBN ZEJD.......................................................................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA .................... 133 LI^NOST ................................................................................................................................................................................................................................................................... 116 OSVAJANJE [AMA ............................................ R....... 142 PRESELJENJE NA AHIRET ................. 124 HEROJ BEDRA ............................................................................................. 122 PRELAZAK NA ISLAM ......................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................. ....... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB............................................................................................................................................................ 121 OSOBENOSTI .............................................................................................................................................................................................................................................. 143 ........ 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ....................... R......................................................................................... 125 PRVAK [EHIDA ..................................................................................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ............. 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI .....A.................................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA ............................................ 121 AMID@A............................................................. 134 TE[KO ISKU[ENJE ........................................... 113 NA BOJNOM POLJU ...... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA .................................................................... 138 DVA ORU@JA ......................................................................................................... 141 VELIKA SMUTNJA ........................................................................................................................................................................................................................................................................................ 130 SA’D IBN EBI .........................................................................................................VEKKAS..........................................................................................................................A............................................................................................................................................ ............... 108 SKROMNI ................................................................................... R......................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ................................................... 140 OSVAJANJE PERZIJE ...................................................................................................... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA .................................................. 107 POTRES U MEDINI .................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA ...................................................................................................................................... 109 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................................... BRAT I PRIJATELJ .....................................................A.................................................................................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ......................................................................................................................................................................................... 122 ALLAHOV LAV .............................................. 134 POSLANIKOV DAJD@I] ............................................................................................................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ............................................... ........................................................................................................................................ 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ......................................................................................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ..................................... 111 LI^NOST ..............................................................................

............................................................................................. 165 TE[KO DJETINJSTVO ............................................ 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............................................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................... 178 .................................................................................................................................................................................... R..... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH...................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU .. ............................................................................................................................................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ......................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU............ 151 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................... 147 JUNAK BEZ PREMCA ..... 175 OSOBENOSTI ..................................................................................................................................E ............... 170 STRPLJIVI MUD@AHID .......................................................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD....................................... 156 PRAVNIK UMMETA ........................................................................................................ 162 HABBAB IBN EL-ERETT..............................................................................................................................................................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM............. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ................................................. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................ 153 POVJERLJIVI DJE^AK ............................................................................................. .........................................A................................................................................. 175 PRIMANJE ISLAMA .......................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ......................................................................................................................................................................................... R..................................................................................................................................................................... 167 PRAVEDNA OSVETA ............................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ........................................................................................................A................................................. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI .......................................................................................................... 154 PRVI KARIJA ............................ 153 LI^NOST ........................................................................A..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 158 TE@I OD UHUDA ......................................................................A....................................................................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................... 145 LI^NOST ..... 153 PRELAZAK NA ISLAM ........................................................................................... ............................................................................................................................. 166 SVJETLOST @ERAVICE ......................... 153 NJEGOVO IME ............................................................................................................................................................................... R................................................................................................................................................................. 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA .......... . 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................... 177 TALHIN DAN .............................................. R.................................................................................................. 145 ^VRSTA VJERA .................................................................................................................................................................................. 160 PRESELJENJE NA AHIRET ................. 145 ISLAM ............................................................

............................. ........................................................................................................................................................................................................................................................... 195 NJEGOV ISLAM ...................................................................... .......................................... 191 NA POLJU D@IHADA ..........................................................................................................................................................................................A.. 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................ R........................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM................... .......... 180 DARE@LJIVI TALHA ....................................................................................................................................................................................... 214 ................ 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ................................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ................................................................ 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA .............Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ...................... R...................................................................................................................................................... A.... 184 EL-MIKDAD IBN AMR.................................................................................................................................. 203 OSOBENOSTI .......................................................A........ 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................... 186 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................A............ 183 PRESELJENJE NA AHIRET .........................................S................................................S..................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ............ 182 VELIKA SMUTNJA ........................ 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA............................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI............ 185 PREDISLAMSKI PERIOD ............................................................................................ 187 MUDRI POBO@NJAK ......................................................................................................................... R......................................................................................................................... R................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 213 NJEGOVA LI^NOST ...... .............................................................................................. 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB................................................................................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL................................................................................A................................................. 200 PRESELJENJE NA AHIRET ... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA............ ........................................................................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ......................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR .............................................................. ........... ...................................................................................................... 186 VITEZ BEDRA ..................................................................................................................................................................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......... 207 U^ITELJ ............................................................................................................................................................................ 213 PRIMANJE ISLAMA ........... 203 PRIMANJE ISLAMA ........ 195 LI^NOST ...................................................... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................... 196 NA BOJNOM POLJU ........................................................................ A.............................................................................................................. 185 OSOBENOSTI .........................

.. R...... R..... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................... 249 POKORAN MUD@AHID ............................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ......... 223 LI^NOST ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA .............................................. 244 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................. 219 PLEMENITI ................................................................. 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI..................................... 241 OSOBENOSTI .... 232 HISTORIJSKI SUSRET ....................A............................................................................ 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................... 253 .........................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ................................................................................................................................ 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ..................... 231 OSOBENOSTI ................................................................. R........................................................ 223 ODGOJ U ISLAMU ............................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................. 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............. ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 227 OKRUTNA LEKCIJA ...................................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ............................................................... 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE.................................................................................... ...................................................................................... 242 CRVENI POVEZ ............. 239 SIMAK IBN HAR[E........................................................................................................................................................................................................................................................................................................... .................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A ............................................................................................................................................................................................................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 232 ISKRENI BORAC ................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ....................................................................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG .............................................................................. 249 IME I OSOBENOSTI .......................A................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK ....................................................................................................................................................... 221 USAME IBN ZEJD..... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ........................... R......................................... 250 NAJPRIJE IRAK .................................................................................................................................................................................. 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 234 NA KADISIJJI ......................... 251 PREMA [AMU .........................A.............. ...................................................................................................................................................................A...................

............................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A................................................A.. 276 PRESELJENJE NA AHIRET ............................ 282 NOSILAC BAJRAKA ............................................................................................A................................................................... .. 270 KR[]ANIN .......................................................................................................................................................................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ....................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ........................................ 284 PRESELJENJE NA AHIRET ............................... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................. 269 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................................................... 280 VELIKA USLUGA . 287 SELEME U ISLAMU ........................................................................................................................................................................................................................................................... R...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ARISI.............................................................. 261 PRVI DOBROVOLJAC ................................................ 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................................................................................................. 268 SELMAN EL-............................................................................................................ R................................................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................. .........A.......... 273 SELMAN JE OD NAS ................................................................... 271 PRIMANJE ISLAMA .................................................. 288 PRISEGA NA SMRT ............................. ...... 293 ............................................................................................................................................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD................................................... R.........................TIJA .............Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU .................................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ..............................................................................................................................................................................................A.......................................................................................................................................................................................................................................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA ..................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED .............................................. 279 NJEGOVA LI^NOST ................................................................................................................... R........................................................................................................................................................... 260 ASHABSKA PORODICA ................. 269 VATROPOKLONIK .............. ............................................................................................................................................. 259 NJEGOVA LI^NOST ....................... 280 PRELAZAK NA ISLAM .................................................................................. 265 POVJERLJIVI ............................... 292 MEDINSKI MU.................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME..................................................................... 259 PRIMANJE ISLAMA ................. 287 OSOBENOSTI ...................................................................................................................... 266 DRVENA SABLJA ............................................................................................................................................................................. 268 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA ...............................................

.................................................A............................................................................. 299 [EHADET ......................................... ............................................................................................................................................................................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL ...... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................. ........................................................................................................................................................................................................ ................................................................................................................................. 316 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................ 315 ^VRSTA VJERA ............................................................................................................... ............... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................A..... 310 SUMAME IBN USAL.................................................................................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET ..........................................................................................................................A..................................... PUTU .................................................................... 303 PRIMANJE ISLAMA ......................................................... 320 ^VRSTO VJEROVANJE ........................ 323 SU\ENJE HURMUZANU ................................ 311 LI^NOST ............................................................................... 308 NAMJESNIK [AMA ........................................................................................................................................................................................... 295 OSOBENOSTI .......S........................................................................................................................... R.............................................[............................................................................................................................................................................................................................................ R................ R................................................ 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ............................................................................. 303 OSOBENOSTI .......................................................................... 294 EL-BERA’ IBN MALIK.......................... 312 PRIMANJE ISLAMA ............................................................ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ........................................................................................................... A............................................................................................................ R......................................................................................................................................... .............................................. 313 PRVA TELBIJA ....... R............... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ................................... 319 OSOBENOSTI ..................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................... 329 ...................... 298 BITKA KOD EHVAZA ....................................................................................................................................................................................... 311 RESULULLAHOV................................................................................................... NEPRIJATELJ .............................. 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM................................................................................... D@...... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................... 295 PRIMANJE ISLAMA ..................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR.............................................................................................................................................................................................................. 325 POGLAVAR PLEMENA ................................ 322 JUNAK TUSTURA .....................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET .................. 296 BITKA NA JEMAMI ............................. 301 IJAD IBN GANM.............................. 319 PRELAZAK NA ISLAM ....................................................................................................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR...................A................................................................A....................................

.............................................................[................................................................................................... R.............................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................... 345 NJEGOVA LI^NOST ....................................................................... R.. 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ..................A......................................... R.................................... 358 PRESELJENJE NA AHIRET .......... ZA[TITI ........................................................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....A............................................................................... PUTU ............................................... 348 [EHADET NA ALLAHOVOM................................................................. ..........................................................................................................................................................................................A....................................................................... 361 ZASTUPNIK ............... 364 .. D@................................................................................................. 362 ODANOST ALLAHU.................................................... 340 JUNAK NEHAVENDA ....... R................ 363 OSLOBODILAC LATAKIJE .............................................................................................. 354 MUHAD@IR .................................................................................[.................................................................................................................... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU .. 359 SAIB IBN OSMAN ............. 345 PRIMANJE ISLAMA ........................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ........................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...............A.......... D@................................................................................................ 329 STARJE[INA ................................. 346 U D@IHADU ............................................................................................................................................................................................................... D@.....................................[................................................. 339 HISTORIJSKI SASTANAK ................................. 335 MUBAREK-KU]A ..................................................................................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN....................... 355 POBO@NJAK .......................... 361 LI^NOST .................................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ........................................................ .............................. 349 OSMAN IBN MEZ’UN...... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...... 353 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................... ................................................................................... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ........ 360 UBADE IBN SAMIT......... 330 [EHID .......................................... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK .................................................................................................................................................................................................. 346 NAUKA I PO[TENJE ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 347 HRABRO DR@ANJE ............................................... 335 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................... ................ ..........................................................E..................................................................................................... 354 U ALLAHOVOJ......................................................................................................................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ...........

................................ ....................... 396 TEGOBNA NESRE]A .................... R........................................................................................................... ..........................................................................................................................E IBN EL-JEMAN....................................................................................................................................... 381 JUNAK EL-BUVEJBA ................................................................................................................................................ 389 ^ESTITI VJERNIK ...................................................................................................................................................................... 379 LI^NOST ......................................................................................................................... 403 .....JANOV VODI^ .................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ............................................. R......................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI...................................................................................... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ...URAT IBN HAJJAN...................................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA ...................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE .....................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ....... PUTU .............................. 397 POZNAVALAC TAJNE ......................A....................................................................................................A....................................................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 395 PRELAZAK NA ISLAM ...................................... D@................................................................................................................................. 369 BORBA NA ALLAHOVOM.................... 379 PRIMANJE ISLAMA ............................................................ .... 395 LI^NOST .................................... 387 EBU-SU.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ........................ 384 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................. 382 EL-KADISIJJA ............................................................................. 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ................................................................................................. R.......................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................. 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................... R................................................... 398 OBAVJE[TAJAC ......................................................................................... 387 OSOBINE .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 393 HUZEJ................................................................................. ................................................................................................ 399 NOSILAC BAJRAKA .................................. 375 PRESELJENJE NA AHIRET ....... 377 GALIB IBN ABDULLAH....................A......................................................................................................................................................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 371 SKROMNI VJERNIK ....... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU .................................................................................................................... 380 ISKU[ENJE ................................................................................................................................................................................. 374 NAMJESNIK HIMSA .....A........................................................................................................................................ 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA .................................................................................................................................................... 386 ........................................................[...........................................................................................

......................................................................................... 418 [EHID ............................ 416 NADOKNADA .............................................................................................................................................................. 409 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................... R.............. 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................. ..................................................................................................... R.................................................. 433 ..... 425 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................... 429 SEKI..........................................A................................................................................................................................. 406 NAMJESNIK HIMSA .......................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D............................................................................................................. 423 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................... 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ........... 413 PRIMANJE ISLAMA .................................................................... 406 TE@AK ISPIT ............................................................................... 428 ^ISTOTA DU[E ....................................................................A...................................................................................... 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB................................................................................................................................................................................. 405 NJEGOV ISLAM ................................................ .............................................................................. 424 ZAROBLJENIK .......................................................................... 405 OSOBENOSTI ..............................................................................................................................................................................................A............................ .......................... 417 JUNAK KADISIJJE ..................................................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 415 ODMETNIK ........................................................ 423 LI^NOST ..........................E BENU-SA’IDE ...................................................................................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................................... 413 OSOBENOSTI .............................. 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ............................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE.................................... 431 BILJE[KE ... R..................................................................................................................................................