ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. Nego vjera.a. Niko nije znao za Poslanikov izlazak.. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). on bi se `rtvovao da . Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. zajedno”. r. `arko je `elio da mu Allah. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. odgovori mu Resulullah.{. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. sklonio ih kod sebe i hranio ih. Ebu-Bekr. ili nave~er. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. d`. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno.. upravo mislio na sebe. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. u~ini Poslanika saputnikom. pa kad je zavr{io s opisom. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah.s. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. da naredbu. ako bi slu~ajno {ta bilo. Kupio je dvije jahalice. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha.” Ebu-Bekr. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. a on }e do}i za njima kada mu Allah. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik.. a.s. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. pa kad ga je vidio. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. upita Ebu-Bekr. pa mu vjerujem. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru..” Kada je do{ao do K’abe. a. r. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. koji je bio mu{rik...{. u nekom od trenutaka no}i ili dana. Pa. a.a. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. mo`da ti Allah dadne saputnika.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. d`.{. d`. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro.. pe}ini izvan Meke.. a. “Da. a Resulullah je.{. Abdullaha ibn Urejkit.s. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. rekav{i “saputnik”.. neka je Allah zadovoljan njima obojicom.. osim Ebu-Bekra. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. rekao je: “Istinu si kazao. kod Sebe ne sastavi. Allahov Poslani~e?”.s.{. d`. kako opisuje Mesd`idulAksa. d`.

Od Njega smo nezavisni. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. dolazio bi Amir ibn . nego je On siromah u odnosu na nas. r. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. Vama zabranjuje kamatu. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. Tokom tog vremena Abdullah. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. Ebu-Bekrov sin. a. Hendeku. u~vrstio u Medini. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.inhasu.s.s. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Hudejbiji. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. a. pri osvajanju Meke.” . Ebu-Bekrovom k}erkom.inhasa da ga pozove u islam.” Nakon svega. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. Kada bi Abdullah oti{ao. mnogobo`aca i jevreja..inhasa. te je tako Allahovom Poslaniku. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. zna{ da je Muhammed. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. Allaha mi. Ebu-Bekr. a. Pa da je On nezavisan od nas. Kada se Poslanik. Jevreji su... dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. Te{ko je ne za~uditi se. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. I jevreji su se bili skupili kod njega. poniznosti i dobro}udnosti.inhas.. postao punac. a On je zavisan od nas. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. u po~etku. nastavljaju}i pozivanje u islam.. odgovori: “Boga mi.s. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. Hajberu.s. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Ebu-Bekre. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi.. Uhudu. a nama je . koji je bio poznat po svojoj smirenosti. I Muhammed. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. a. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. kao {to va{ vo|a tvrdi. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega.a.inhas mu.. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. ne bi uzajmljivao od nas imetak. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. kako li~nost poput Ebu-Bekra. jednog dana ode kod . Boj se Allaha i primi islam.

ne bi nam je dozvolio. a i prije njega je bilo poslanika. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. kao nasljednik Resulullaha. a. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . rekao: “Ljudi.s. jedanaeste godine po Hid`ri. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude.A Prvih dana rebiul-evela.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. da nije ugovora izme|u vas i nas. o Allahov neprijatelju. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik.a..s. daleko od njega.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. odsjekao bih ti glavu. pripremaju}i se da. ko je obo`avao Muhammeda.a. a.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. d`. i pokazav{i vrhunac samokontrole. a.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu.s.. a zatim. dvanaestog rebiul-evela. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. a. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. a. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. r. umro. a ko je obo`avao Allaha. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. Zamolio je Allaha.s. a.. r.s. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. koja je bila uz samu d`amiju.. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. od ljudi primi zakletvu na vjernost. Ebu-Bekr. neka zna da je Muhammed.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio... Omer. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik.. koja je bila izvan Medine. preselio. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . Ako bi on umro ili ubijen bio. poglavar Hazred`a. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. Bio je zaokupljen mislima . a. U ponedjeljak ujutro. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Poslanik se razboli. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. r. sabrao se. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide.. Poslije toga je u{ao s Alijom. a.” PRVI HALI. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. da je nezavisan od nas ..a.s.s.. Poslanik.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik.s.{. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. a potom oti{ao ku}i u Seh. i ljudima odr`a vaz. a s.

A vi. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. on je poslao po Ebu-Bekra. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. o ensarije. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. Nisu odustali. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama... Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. Doista je Muhammed. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Ni{ta se ne}e odlu~iti. a. Kada su se Arapi. i milom i silom. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Ebu-Bekr. pokorili Allahovoj odredbi. iako ih je bilo malo. Za{titili ste njega i njegove ashabe. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. Od nas su vladari. jezikom punim moralne podr{ke. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. Allah mu je uzeo du{u. pa mu je malo ljudi povjerovalo. me|u ensarijama. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima.s.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. a od vas namjesnici. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. a. Po~eli su da dublje . da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. a ne drugih. Kada je Ebu-Bekr stigao.s. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. jedan od na{ih.

a od vas su namjesnici. pomaga~i Allahovi. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.a. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana.a. r. r. i od prisutnih zatra`i da urade isto. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). a vi ste ensarije. potom. pa vi ste ih vrijedni. takti~nosti i postepenosti. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. osim S’ada ibn Ubadea. Tu su svi dali prisegu. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja.s.s. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. Njime je pokazao sebi i . vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba.. poglavar Evsa. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. doista. Ebu-Bekr je potom. pa.. a. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i . iako smo prethodnici u vjeri.. iz Kurej{a.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. primili smo islam prije vas. a potom. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. [to se Arapa ti~e.. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. ensarijama. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. i ne osporavajte im njihovo pravo. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Od nas su vladari. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje.s. ustao da bi se obratio prisutnima .” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru..to je bio prvi njegov govor. re~e: “Tako mi Allaha. nikad ne}e saznati o ovome. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. prvaci smo me|u ljudima. a. koji je bio vrhunac mudrosti. r. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima.. a. Svi prisutni su. u namjeri da okon~a stvar. i dio samog islama.. a vi muhad`iri. te ga po~e napadati i prijetiti mu. Bojte se Allaha i ne protivite im se.. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. Njegov odgovor naljuti Omera. iskoristio je trenutak. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu.” “Mi smo muhad`iri. Zar nije Muhammed... Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. najplemenitijeg smo roda. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. kada je Be{ir zavr{io.a. kao nasljedniku Allahova Poslanika. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem.” Ebu-Bekr.” Ebu-Bekr. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. Allah nam osigurava blagodati.

{to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom.. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. izabran sam da vas vodim. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. opet. iako nisam najbolji od vas. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom.. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. u Jemenu.s. Neka arapska plemena. u tami no}i.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. Nevjerovatnom brzinom. nema mi pokornosti. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. i zavladati cijelim Jemenom. a da ne}e biti poni`en. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. a. Na sjeveroistoku. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. pod zastavom islama. a. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu.a. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama.. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Ustanite na namaz. te je opremio vojsku i dok je pala no}. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. vi me pomozite. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. r. La` je obmana. okupljenih na Arapskom poluotoku. vi me sprije~ite u tome. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. Istina je emanet.s. muslimanske sablje kosile su otpadnike. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. r. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. htjela su da osvoje Medinu. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima.. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. a ako budem grije{io. Na jugu. zabludu i otpadni{tvo.a. r.a. Ebu-Bekr. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. od kojih su Abs i Zubajn. preseljenja na ahiret. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna.. krenuo njihovim tragom. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. . Ebu-Bekr. pa ako budem postupao ispravno. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. neka su.. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva.

Milostivog. Jedan.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. u Omanu.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. .Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. r.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. bili oni u islamu ili se odmetnuli. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. Te vojskovo|e i mjesta su: .. d`.Halid ibn Seid na granice prema [amu. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. ali istaknuti ashabi. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. . da nema druga. Protiv takvih }emo ratovati.a. r. namjesnika Allahovoga Poslanika..Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. u Jemen. i da se obistini govor nad nevjernicima. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. a zatim u Hadremevt. . Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. a. a. i da opomene onoga ko ima pameti. pred vama.. Njegov rob i Poslanik. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. Spremio je jedanaest vojnih odreda. . vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. sa Istinom od Njega.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. Zahvaljujem Allahu.. . a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a.s. Vedi’a i Haris. .Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. Kada zavr{i s njima. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. .s.a. odgovarali su ga od toga. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. Absa i Zubjana.s.. . i da je Muhammed. Isto tako. svim stvorenjima. naro~ito Alija. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. . . Potom je Ebu-Bekr. osim Kojeg drugog boga nema. svima do kojih do|e ovo moje pismo. Allah . a. Svjedo~im da je Allah.{.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

a. Bio je jedan od velikih heroja islama.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku.s. kada je mnogima oprostio. niste mi se du`ni pokoravati. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. . Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. a.s. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.

@ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab.s.. a. a on Rebbahov. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Tako|er. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . a on Abdul-Uzzaov. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. a on Nufeov. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. sin Omerovog amid`e. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. na ~elu sa Omerovim ocem.s. Adijj je osmi Omerov djed. Njegova majka zvala se Hansema. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Tejma i Abdu{-[emsa. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. a on Abdullahov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. a. dakle. a. .. a on Adijjev.s. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. Omer vodi porijeklo. a on Ka’bov. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. vjeri. Ebu-D`ehlovog amid`e.OMER IBN EL-HATTAB. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. Umejjeta. od osmoga koljena. Naime. on Kirtov.. od plemena Adijj ibn Ka’b. djeda Murrea. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama.A. a on Rezahov. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. okrenu{e se u~enju ~itanja. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. R.

Bo`e moj. blag prema nemo}nima. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. plemenit prema nevoljnicima.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. ja sam {krt. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Bio je izuzetno visok . ~vrste gra|e. mjesta obraslog gustim drve}em. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. strelja{tvo. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. snazi tijela. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”.s. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. ja sam grub pa me u~ini blagim. Kada bi i{ao. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. . No} me je zaticala. jakih mi{i}a. Njegov je otac bio strog prema njemu. Pitao je o njemu. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. obdaren znanjem i snagom. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Bo`e moj. pa je ~uvao svoj imetak. pa me u~ini dare`ljivim. visini.preko dva metra. a udarao bi me kada ne bih radio. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. a. nje`an prema siroma{nima. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Po izgledu. pa me osna`i. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je ljevoruk. bijel ten. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. ja sam slab. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. Imao je svijetlu crvenkastu kosu.

jer mi je sve ovo dosadilo. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.. Allahov Poslanik. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda.. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. a ona je to odbijala.. Omer je volio svoj narod.. a.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. a. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Tuga mu je obuzela srce.. a. neprijateljski odnosio prema njemu. i njegovoj misiji. r. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.. Omer se. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. re~e Omer. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi.s. Udaraju}i je. a on je ka`njavao svoju robinju. koje prije nisam vi|ala. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.s. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. a. a. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu.s. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. a. Omere. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke.s.a. kada smo krenuli prema Abesiniji.a. Jednog dana Ebu-Bekr. ostavljam te. r. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah.. tra`io je od nje da se odrekne islama. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku.s. vjera uzrok nejedinstva. odlazimo u Allahovu zemlju. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. prolazio je pored Omera.. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. Kada mu je udaranje dosadilo.’ ‘Neka je Allah s vama’. Vidjela sam na njemu saosje}anje. bio je uz njih. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.. tako mi Allaha.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.s.” .” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Muslimani su se skupljali i spremali na put. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. a. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju.s. Zaklju~io je da je Resulullahova. [ta vi{e.

nadam se da te je Allah. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. “Allahov Poslani~e. pokaja se za ono {to je uradio.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. da mu odem i primim Islam. dobit }e dobro.” Kad je Omer pro~ita.” . pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. Tada . Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. odgovori mu Neim. a. a.” Allahov Poslanik. a. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.’ Tako mi Allaha. Tako mi Allaha. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre.” “Ne boj se. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. o Omere!” “Reci mi. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. upitao je.”. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. Habbab se sakri u drugu sobu. Omer je ~uo Habbabovo u~enje.atima. primili su islam i slijede Muhammeda.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. ^uv{i Omera.. “Nikakvi” . pa je po~eo lupati na vrata.odgovori . Utom.” “Jesu.” “Bojim se da ti dam. tako mi Allaha. “Kakvi su to glasovi?”.atima. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.atima stade ispred njega. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. d`. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .s. dok joj je krv tekla iz glave.{. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. gdje je Muhammed. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.atima. me|u njih sko~i .. rekao je: ...s. ubit }emo ga njegovom sabljom. tako mi Lata i Uzza’a. a . pa re~e: “Da.s.”. Ovo je Omer ibn el-Hattab. Dok je prilazio ku}i. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. re~e Omer i {~epa Seida za vrat.s. a.s. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a ako je do{ao `ele}i zlo.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u.. Otvorio mu je Seid. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. o Habbabu. a. tako mi Allaha. odabrao dovom Njegova Poslanika. upita Omer.

a njegova vladavina milost. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. Hendeku. a. Bili su mu odani pratioci. re~e Resulullah.a. r. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. Slali su svoje izaslanike na pregovore.s. njegova hid`ra bila je pobjeda. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. bio je ponosan.a.. Hudejbiji. pri osvojenju Meke i drugima. Allahov Poslanik. a Kurej{ije su. a. do{ao sam ti. Omerovim prihvatanjem Islama. Pa kada je to u~inio.” Allahov Poslanik. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.. a. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. Takav je bio i na Hudejbiji.a. Hunejnu. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. a Omer ibn el-Hattab je sve . nastoje}i posti}i primirje. i Omer. “O Allahov Poslani~e.. vjerujem u Allaha.. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. r. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Omera je Resulullah. tekbirom poprati Omerove rije~i.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. `estoko pora`eni. Ebu-Bekr.s. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Toga dana je Allahov Poslanik.a. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo.s. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. Omer. blizu. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. Allahovom pomo}i. a. “Za{to si do{ao. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. a.. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. Muslimani od tada znatno oja~a{e.s. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. r. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru...s. Allahov Poslanik. a.. Gledao sam nas. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika.. da ostala dvojica krenu bez odlaganja.s.s. odlu~io posjetiti Harem.. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. pri{ao mu je Resulullah. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli..Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima.s. pa smo klanjali. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu..” Poslije druge prisege na Akabi. a. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Nije popu{tao niti je kome laskao. uvijek spremni za pomo}. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega.

“Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. naime..” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki.. zbog onoga {to sam tada uradio.a. je tada rekao: “Allahu moj. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. zato je oti{ao Ebu-Bekru.pokori mu se.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”..” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. i pitao ga o vinu. r. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. ne shvataju}i {ta u~e. a zatim bi klanjali. pa ode Allahovom Poslaniku. Poslanik. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. pitao ga o vinu. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. re~e Resulullah. a. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. klanjam i osloba|am robove.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava..” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. r.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. ali je {teta ve}a od koristi. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. i potom se objavi ajet: . smatraju}i da je ispravno. “Jesmo.a. postim. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. razjasni nam o vinu..s. re~e Omer. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno.s. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju.. odgovori Ebu-Bekr.. te ga upita: “O Allahov Poslani~e.s. niti }e me On iznevjeriti. ponovo }e Omer. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik... a srd`ba je jo{ njime vladala. “Jesu. a. “A zar mi nismo muslimani!?”. a. upita ponovo Omer. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. ne}u Mu se suprotstaviti. to ispo~etka nije bilo zabranjeno. i rekao mu: “Ebu-Bekre.

s. stekao mnogo znanja. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. ostavio bi mnoge stvari. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. vino. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. on od Zuhejra. Tada Allah. dok ne budete znali {ta govorite. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. a on od Kutejbe. i kumiri. d`. a. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. i kocka. a znanje svih ljudi na drugi tas. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. r. a on od Ukajla.{. On im je predlagao Omera. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. pa sam se napio iz nje. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab..’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. ne klanjajte u pijanom stanju. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. Ja sam ga promatrao . {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite.a. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. on od Lejsa.. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. prevagnuo bi Omerov tas.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.{ejtanovo djelo.

uistinu. ovim sam `elio dobro ljudima. pozvao je Omera ibn el-Hattaba.a. pa me oja~aj.a. sljede}eg dana.s. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. ja sam grub. Tako mi Allaha. Bit }u odlu~an i povjerljiv. Omer. svako va{e pitanje koje mi do|e. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. pa ga prihvatite i pokorite mu se. a on je nastavio: “Allah vas je.a.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. ve} Omera ibn el-Hattaba. ja }u li~no preuzeti. r. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. ja sam slab. pa me u~ini dare`ljivim. r. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. Kada su se skupili.a. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. D`amija je bila prepuna. A ko bude lo{. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. Omer je bacio pogled prema nebesima... potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. Allahu moj.. nisam se puno dvoumio. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. ja sam samo jedan od vas. ja sam {krt. pa me u~ini blagim.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. r. a. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda.” Nakon toga. Bojao sam se smutnje.). Ujutro. navodi me da budem o{triji prema njemu. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. a Omer je govorio: “O ljudi. vratio se ku}i.. a kada sam blag prema nekom. isku{ao sa mnom. o ~emu postoje dva predanja. Predlo`io sam im.a.. Allahu moj. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. ne bih se prihvatio ovoga.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba.” O~i su mu zarosile suzama.. a. Hvalili su ga i podr`avali.. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e.s. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. sigurno }u ga kazniti. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. r. r. . Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg.a. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. muslimanima. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. Du{a mu se umirila. r.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda.

pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. ljudi. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. I takav sam ostao s Poslanikom.. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. Zatim sam preuzeo hilafet. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. kako to Allah. A prema dobrim. ali je ostala nad nasilnicima. a. a. da bi se on pokorio istini. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. zatim u{li u nju. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. istinu ste rekli. Nakon {to su stigli u Medinu. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. a znajte.. bio me|u nama. i neka je hvala Allahu. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe.. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr.s. Ja se pokoravam istini . a ElMusenna je bio me|u njima. plemenitost i blagost.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. on je vo|a. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. i bio sam mu kao rob i sluga. Vo|a pravovjernih pope se na minber. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. ‘Bio sam s Poslanikom. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. a mi smo pravovjerni. i hvala Allahu.s. da je ta o{trina oslabila. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha.{.. ili }u te kazniti. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. d`.s. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. Bio je zadovoljan sa mnom.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. a. Bio je zadovoljan sa mnom. ja sam s njim jo{ zadovoljniji.

On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. . Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. isto ih ~eka i poslije Sevada. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. in{allah. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. i ako Bog da. Bojte se Allaha. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. nanijev{i im te{ke gubitke. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Prije nisu bili napadani. osim {to je On odredio. ja sam otac va{ih porodica. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. o Allahovi robovi.. a zatim redom ostali muslimani. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. pa ih tra`ite od mene. A kada ste u d`ihadu. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. razrijedili smo ih na Sevadu. jer je on bio prvi koji se prijavio. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. jako se obradova. i da sa~uvam va{a prava. Ljudi. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. na meni je da vas ne dovodim u propast. bogobojaznog i siroma{nog.. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Tako njegovi stanovnici i opstaju.

Nemoj brzo donositi odluke. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. te krene za Perzijancima. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. koji zna trenutak kada }e napasti.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. postavio bih ga za vojskovo|u. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. El-Musenna je krenuo brzo. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. a kada }e se povu}i. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Kada se vojska opremila za pokret. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. porazili. a nakon toga i grad Baksijas. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Muslimani su ih ponovo stigli. Tako mi Allaha. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Razdvajala ih je samo rijeka. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Sukobile su se dvije vojske. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. te bez borbe zauzeli Kesker. dok su muslimani bili nasuprot njima.

a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. da mi pre|emo rijeku do vas. kad je pre{ao rijeku . nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. ja }u mu pomo}i.” “Pre|ite vi”. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. ne gubite nadu. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. odgovorio je El-Musenna.a. r. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. . Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. ponovo sakupljaju}i vojsku. El-Ezda. Bo`e. odazivaju}i mu se pokorni. a mi vas ne}emo napadati. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. Taj’e i Has’ama. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. mi smo bili njegovi za{titnici. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. ali Ebu-Ubejde. svaki musliman je siguran od mene. da se nije bacio u smrt. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine.zauzeo dobre polo`aje. Zato. ili da se povratio. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. Naprotiv. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. i muslimana. odred za odredom. ili da mi pre|emo rijeku do vas. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. ili da nas ne napadate. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana..” Poslije Bitke kod mosta. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide.

Prvi potez koji je na~inio Omer. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. [alji izvidnice ispred velike skupine. “Bitku na Kadisijji”. r. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Hvala Allahu. Borbe u Iraku su potom utihnule. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. ve} radi Gospodara Omerovog. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. Preuzmi njegovu vojsku. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. ve} je pokorno izvr{io nare|enje.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. “Bitka na Jermuku. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Hvala Allahu. gdje je bio potreban. POVRATAK NA [AMSKI .” Omera ibn el-Hattaba. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra.a.a. Koji me je obavezao da volim Omera. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Allahovim fadiletom. U toj bici.. S njom je i definitivno eliminiran . neka je salavat na Njegova Poslanika. Koji je odredio smrt EbuBekru. Uistinu... Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Milostivog. Oporu~ujem ti bogobojaznost. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. Ali. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Vjernici su bili istinski radosni.. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. iz zablude na svjetlo. po njegovoj naredbi. Koji je dao vlast Omeru. za tzv. nadaju}i se plijenu. jer Allah se ne stidi istine. tzv. a bio mi je dra`i od Omera. ostvarena je velika pobjeda.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. r.

Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. ljudi su bili odu{evljeni njime. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio..” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Naime. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. obavije{ten o onom {to se desilo. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Zatim je naredio da se ubije. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. r. koji se ve} pripremao za veliku bitku. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. u toku ratova protiv otpadnika.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. a. a. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.s.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. rekao je: “Bo`e moj. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. r.a. eslemna. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti.. bez namjere borbe protiv njih. Kada je Allahov Poslanik..a. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. . `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Rekli su: “Sebe’na. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Kad se sreo s njima. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika.s. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima.

. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. . Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Me|utim. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. nastoje}i da ih prevare. iskustva ili ratne sposobnosti. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. jedna za drugim..Na drugoj strani.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan.. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. [to br`e. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada.ejrezanom pobijeni su.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. po~ela su stizati u Medinu. posljednja upori{ta Jezded`irda.. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. a da ga ne odaberete i uputite meni. Zato je Omer. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija.. konja. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. perzijski je kralj `elio borbu. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Hurmuzan je tu primio islam. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu.a. na sjever Perzije. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. I hvala Allahu. r. rekao je: ” Tako mi Allaha.

Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Molio ga je. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. Namjerno je i{ao polaganim tempom. koji je bio pobjegao na sjever. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. prostranosti zemlje. . nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Izrabljivan je u zemljoradnji. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe. .Egipatski narod bio je potla~en. boje}i se da se muslimani ne razi|u. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. po rijekama i ogromnom bogastvu. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. bizantijskim kraljem.. te .Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima.a.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. . ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. . dvoumio. r. {to mu je pove}alo samouvjerenje.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. Amr je u{ao u Ari{. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. Ali se Omer. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: .

Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. Ako neko od njih ne prihvati. Egipat je. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Dokument je napisao Virdan. na kopnu i na moru. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.a. . r. tra`e}i od njega pomo} i opremu. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. Milostivog. Ne zabranjuje im se trgovina. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. u iznosu od pedeset miliona. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. zatim Belbis. Sagradio je d`amiju.ustat. Atrapon je uvidio snagu muslimana. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. imetka. vjere. svejedno. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Ako se umanji rod. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. a davat }e je. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. garancija Njegova Poslanika. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Omeru. hvala Allahu. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate.ermu. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom.” Stanovnicima Nebe. po tre}inu. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. ostao u rukama muslimana.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane.. kada prestanu poplave. uvozili ili izvozili robu. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. krstova. crkava. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke.

a ne bude imao djeteta. i okrenuv{i se prema muslimanima. oronule su mi kosti.. a ako su dvije. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama.arisi. Ako su oni bra}a i sestre.. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Osim brige da vas zavedu drugi. Po obi~aju. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Utom. Ujutro se obratio muslimanima.. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Sakrio se blizu .. njoj polovina njegove ostav{tine. odre|eni su vam farzovi i sunneti. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. To vam Allah obja{njava da ne zalutate.. Ostavljeni ste. a Allah zna sve.s. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.” 9 Ako me Allah po`ivi. ispravio bi ga.O ljudi. u~e}i dovu: “Bo`e moj. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. snaga me izdaje. rije~ima: “O ljudi.” U ranu zoru. a. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. u srijedu. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. rob El-Mugire ibn [u’bea.. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika.ejruz el-. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. kao kelala. ako neko umre.. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. a ima sestru.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. a pove}ao se broj pot~injenih. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . vidio sam uistinu san.. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. Bo`e moj. a sve vam je obja{njeno. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih.. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak.. a.s. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. ostario sam. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an.

Potom je poku{ao pobje}i. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. r.a. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. Aliji ibn Ebu-Talibu.a. i kada je po~eo namaz. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Kada je preselio. jer ako imadnem kod Allaha dobra. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega.: “Abdullahu. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. pa koji god bude izabran.s. rekao je: “Hvala Allahu. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe.s.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin.. Zubejru ibn Avvamu. Allahov Poslanik. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. a ako ne bude.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e.. Kada me ponesete. skinut }e mi ih. zamijenit }e mi ih boljim. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Allahova Poslanika. a. a ako ne. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. po`urite. Nakon ranjavanja. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene..s. a. Talhi ibn Ubejdullahu. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. Neka ne izlaze za mnom `ene. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. i Ebu--Bekra. ali da on nema pravo da bude izabran. i Ebu-Bekra.. jer Allah najbolje zna o meni. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. jer ako mi bude kod Allaha dobro. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. radijallahu anha. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo.” .” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. oboriv{i ga na zemlju. raniv{i nekoliko muslimana. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. r. a. bio je zadovoljan njima. on }e biti halifa poslije mene. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika.

D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. na{ao je ~ovjeka . r.a. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. o Ebu-Hafse. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. nego da imaju halifu.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Pa ako mi se da dozvola. pa su ga uputili prema d`amiji. ali }u njemu dati prednost nad sobom..a. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. Potra`io ga je u d`amiji. naklonjen istini.A. odbojan prema la`i. o Abdullahu. odnesite me na mojoj postelji.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. r. sine Omerov. ne}ete me prete}i u pohvali njega. r. radijallahu anha. R. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. dozvolila.” Osman ibn Affan i Alija. ali ga nije na{ao. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. kada umrem.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. to sam `eljela za sebe.” Tako je oporu~eno. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. Bio si kreposan i dobar. Uni{tio si smutnju.. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. unesi me. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. ispravljao si nepravdu. a o`ivio sunnet.” VRLINE OMERA. a ako ne. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. o Omere. navodi se Omer kao primjer. Nazvan je ..Divan li si brat po islamu. I ~esto kada se govori o pravdi. Potom ih je pitao gdje on boravi. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. ukopaj me u muslimansko mezarje.a.. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.

s.. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. prvi je koji je postavio divane (urede). sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. a. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. uveo po{tu. . sakriven od sunca. toliko je bio blag.. a i Arapi kao prvi muslimani.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. plate i protokole. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. r. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. Kad bi saznao da je neko u oskudici. Arapi prije. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. Sam. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. sa svojim {tapom pod glavom. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka.a. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab.

.

Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a on Abdu{-[emsov.A.. a peti Osmanov djed. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on Luejjov. sina Rebiovog.s. a on je ~etvrti djed Muhammedu.s. k}erka je AbdulMuttalibova. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. . Osmanova mati bila je Erva. a. a on Meidov. a on Muzejminov.. a on Mudrekov.. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. ~iji su potomci Emevije. oca Abdu{-[emsa. a imao je {est godina. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. k}erkom Allahova Poslanika.OSMAN IBN A. Osman. a on sin Abdu{-[emsov. a on Nadrov.AN. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.. a on sin Umejje. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr.s. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.a. koji je sin Habibov. a on Malikov. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe.. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a Kusajj je sin Kilabov.s. a on Galibov. a on sin Mudar Nizarov. R. a. a on Kusajjov. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.ihrov. od koga su nastale ha{imije. k}erka Kurejzova. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena.s. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. a on Kinanov. r. a. a on Iljasov. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. a. sin je Affanov. a on Adnanov. vodi porijeklo od Umejje. a on sin Murrinov. a on Abdul-Menafov. a. a on sin Ebu el-’Asov. a on K’abov. a on .

Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. r.. krupne ru~ne i no`ne kosti.a.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman.’ Allahov Poslanik. sjeo je i popravio svoju odje}u.. uredno i luksuzno poku}stvo. a zatim iza{ao... r. Obavio je svoj posao i oti{ao. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao. krupnih o~iju. nje`ne ko`e. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. za razliku od mladi}a Meke toga doba. @ivio je ~isto i uredno. r. zimi u [am.a. Osman je u{ao. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.. a. dozvolio.a. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan..s. srednje visine. imao je sav komfor. r. gustu kosu. tamnoput. Allahov Poslanik.’” Osman. Nije pio alkohol niti je bludni~io.a. Prirodno je prezirao nasilje. Bio je vrlo stidljiv. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. r. a. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. i zatra`io dozvolu za ulazak. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja.s. naro~ito stopala i {ake. Me|u njima je bio i Osman. Imao je duga~ke podlaktice. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. Bio je bogat i dare`ljiv. Imao je veliku bradu koju je knio. a. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Allahov Poslanik. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. bio je lijepog izgleda. a ljeti u Jemen.. Allahov Poslanik. pravog nosa. dozvolio mu je. i zatra`io dozvolu za ulazak. . a. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja.s. iskren i pouzdan. okrugla lica.. Bio je vrlo strpljiv. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. a.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i.. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi.. Nije promijenio svoj polo`aj. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati.. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. iskustva i lijepog opho|enja. da u|e. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. pa mu je Poslanik. a..a. Zube je u~vr{}ivao zlatom.s. Isticao se mirno}om. samilostan i dobro}udan. blagosti. slugama i onima koji su od njega zavisili. a imao je vrlo lijep rukopis. obavio svoj posao. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. r. Potom je do{ao Osman. obavio je {to je htio i oti{ao. O sebi je rekao: “Allaha mi.s. no} je za njihov odmor. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. a potom je do{ao Omer. a Omer.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.” Odr`avao je rodbinske veze. a.s.s. prijaznim govorom i lijepim ahlakom.a..

a. k}erkom plemenitog porijekla.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane.s. pozdravljen si triput uzastopno. niti koriste. i on mu re~e: “Osmane.s. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. Jednog dana je kod svojih uku}ana. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. pa ga je njena udaja jako rastu`ila.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. a. gluhi. pa sam je upitao: ‘Tetka. primio islam na ~udan na~in. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. pa opet triput. Dobit }e{ dobro. takvi su kakve si ih opisao. a bila je vrlo lijepa i privla~na.. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. kipovi ti ne mogu nauditi. kako pri~a Hafiz ibn Asakir.” Osman. lijep si i rije~it.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. o`enit }e{ se ~ednom `enom. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. a bit }e{ sa~uvan zla. tada su oti{li kod Poslanika.a. Osmane! Kako ti. Allahov je Poslanik. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga.. pa opet do deset. r. Bogami.. a. r. ga je odu{evio. Rukajja. ja sam Njegov Poslanik. r. kao razborit ~ovjek. a. odazovi se Allahu.. slijepi. pa ga slijedi.. ugledao je Ebu-Bekra. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. Poslanik.. . kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. te on izgovori {ehadet i primi islam. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi.. tebi i svim stvorenjima.a.s. a. k}erka Poslanikova.s.

r. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Rekao je poslije: “Najljep{i brak.. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. a. a Allah upu}uje na Istinu. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. Ebu-Leheb. sine Ha{imovi}a. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. Poslije nekog vremena.. Poslanikov. primili islam. amid`a. Pa slijedi Muhammeda.. @rtvujem za tebe. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. te su svi. mjesec i sunce nad horizontom.. poslan svim stvorenjima. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. on nikada nije bio uz la`. Kada je obavljen razvod. u islam. Osman.s. na istini. poslani s Istinom. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. pa njih dvoje bijahu.s. O`eni ga svojom k}erkom.s. Resulullah. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. a.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr.” . njegovim uzrokom i zaslugom. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova.. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah.a. a.. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika.s.s. a.s. u njegovoj poslani~koj misiji. {to ga ~ovjek vidje. r. a. a. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. svoju du{u ti. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika..a. Allahov Poslanik.s. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. Allahov Milosni~e. a. Abdurrahmana ibn Avfa. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.. Doveo je Osmana ibn M’azuna. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji.

Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. r. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. a. brata Hassana ibn Sabita. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. zbog toga {to je . bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. poslao po pomo}.s. a Osman se pobratio s njim.. Osman. dao bih je za tebe. dobro i zlo. a. a.s. me|utim. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.s. kao da je i on u~estvovao u bici.a. Allahov Poslanik. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. Poslije smrti Rukajje. a. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. osjetiv{i opasnost. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu.s.s. r. pa su se vratili u Meku. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum.s. r.. Jednoga dana je do Poslanika.” Osman. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. Me|utim. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. Osman. Dok su oni stigli.a.a..s. Ukopan je u Medini. Poslanik. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. a. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. r....a. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah...s. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. imetak. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. a.. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. a. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.s... Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. a. vjen~ao ga je njom. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. poslav{i ih u spas karavana. Allahov Poslanik.. Rukajja je preselila na ahiret. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. a.. Ebu-Sufjan je. a. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.a.s. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. i Ebu-Bekra. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. tre}e godine po Hid`ri. a. r. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. dijele}i s njima dom. {to mu je on dozvolio. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli.s.a.. a s njom nije imao djece.. a.s. Poslanik..

a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. r.’ Ustao sam. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. Talha ibn Ubejdullah.a.. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila. a. a ovaj od Ebu-Sufjana.Talib.’” Osman. a ovaj od Ebu-Avane.’ Ustao sam i otvorio vrata. a. Alija ibn Ebi. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. Hajberu i obavio Oprosnu umru... a. r. kada neko ponovo pokuca. Allah neka je zadovoljan s njima.s. S’ad ibn Ebi-Vekkas. nazvao selam i sjeo. Zatvorio sam vrata. a. r. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse..s. a. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. zahvalio je Allahu. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. a. srodio se s Allahovim Poslanikom. Poslanik. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. a Poslanik. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Alija ibn Asima. Hunejnu. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. Zubejr ibn el-Avvam. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. a Allahov Poslanik. a ovaj od Jahje ibn D`afera. zahvalio je Allahu. a na vratima je bio Ebu-Bekr.s. ustani i otvori..” Hilal je pri~ao. ustani. Bio je sa Poslanikom..a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. u{ao. nazvao selam i sjeo. re~e: ‘Abdullahu.. Osman ibn Affan.. prenose}i od svog oca. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik..s. a.a..s.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd.s. Potom sam zatvorio vrata. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. a. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. ~eprkao je zemlju {tapom..a. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana.s. na Hendeku.s. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. a ovaj od Osmana bin Gajasa. Poslanik. Omer ibn el-Hattab. nazvao selam i sjeo. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. Abdurrahman ibn Avf. na najvi{em je stupnju.. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. a.s.s. pa Resulullah. a. u{ao. Hudejbijji. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. re~e: ‘Abdullahu. r. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji.. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. a.: ‘Vo|o pravovjernih. Hatib Ebu el-. a. a ovaj od Osmana en-Nehdija. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom.’ Potom je u{ao.a.s.s.

Muhammed. r. poslao je Osmana u Meku.. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. a. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . a Poslanik. pa mu je Omer. Poslanik. pitat }u te ne{to.a. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. r.a. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. poslao je Osmana. svjedo~im da mu je Allah.a. Osman. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. a.s. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.’ On se prima~e.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. ne uradi prije mene. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov...’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. Resulullah. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana.{. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste.a..a. poruci. poslao. a...s.a. a.s. rekao: ‘Allahov Poslani~e. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. a. Allahov bi ga Poslanik. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. Ostao je da joj pomogne. Poslanik. Kada je Osman . a.. bojim se za sebe od Kurej{ija. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. r. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. a.. a. u to vrijeme je poslan u Meku... Osmana ibn Affana.. r. r. oprostio. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa.s. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama.. Osman. ko bi me za{titio.s. r.s.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. d`. a ona je tada bila te{ko bolesna.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber...Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije.s.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe.” Poslije toga.s.

prilo`io je pola svog imetka. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. [to se ti~e Osmana. htio da ide na Tebuk.. a. davanjem polo`aja i zadu`enja... r.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. a. a imao je golemo bogatstvo. a. Osmane! Tako mi Allaha.s. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. Poslanik. r. a.. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika.’ Omer. a da nije bio plemenit prema njemu. Talhi ibn Ubejdullahu.s. a. on je opremio tre}inu vojske. dostavljao D`ibril.s.a. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. r.s. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. a. Tri dana trpio je nanesne rane.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima.s. a. Ebu-Bekr.a.” . Aliji ibn Ebi-Talibu.s.. Kad je Poslanik. koje je vodio Allahov Poslanik. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. rekao je: ‘Pi{i.. r.. a.” Osmanu je rekao: “Osmane. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. a Poslanik. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom.s.a. Omer.. od prvih dana. hranu i pi}e. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. ali bez prava na svoju odluku. Ulagao je imetak za islam bez ra~una.ET Halifa Omer.a. dao je sav svoj imetak.arisija. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. Zubejru ibn Avvamu. konje.s.. r. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Bila sam uz Allahova Poslanika. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. pa ga je Poslanik. a.s. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-..s. Allahov Poslanik. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva..a. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju.’” HILA. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. a. Trebali su deve.

” Potom su se svi razi{li.-javno i tajno. Abdurrahman. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. zaslugama.. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.” Poslije Omerova ukopa. ispeo se na minber i rekao: .” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Mikdad. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira .a. odgovori{e: “Svakako. To je trajalo tri dana i no}i.a. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. r. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. r. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. reko{e. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi.. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. a ne da }ete raspravljati. rekav{i: “Ustani ti. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih.” Osman je {utio kao i Alija. S’adu ibn Ebi-Vekasu. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti.. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni.a. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. r. Odlu~io je da konsultira sve muslimane.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu.a.” “Sla`emo se!”. pitao je i djecu u mektebima. kada ih je vidio. r.” Alija i Osman. ima{ obe}anje od nas. Abdurrahmanu ibn Avfu.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. Suhejbe. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja.

dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. Po~eo je drhtati i zamuckivati. Zar nije dunjaluk prepun obmana.. Ebu-Bekr.s. Ne budite nemarni. dok je bio na minberu. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. i re~e: “Gospodaru.{.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.a.s.” Izgled Osmana. upu}ivao je na njegovu tremu. a dobra djela. r.a. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha.a. ni Aliji ni Osmanu.{..” Ljudi su se okupili oko Osmana. r. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.a. d`.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. Vo|u pravovjernih.a.. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. r. da bi mu dali prisegu. nelagodu i uzrujanost. Alija. koje i poslije natapanja vodom.. ne mogu.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.s. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj... d`.s. a. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. koja vje~no ostaju. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk.{. a. r. kada bi vazio ljudima. Alija. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. rekao da je on bolji. d`. a. odbacio i tra`ite ahiret. kao halifa. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.{. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. koju Mi s neba spu{tamo. zahvalio je Allahu... donio salavat na Njegova Poslanika. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. mogu. postane suho i vjetrovi ga raznesu. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice.. a zatim se ohrabrio. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. {ejtan ne pokoleba.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. a.. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. r. ipak. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. d`.. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. jer je Allah.

tra`e}i povjerenje. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. i njega. pa da vas Allah drugima zamijeni. imat }ete je. nestalo je stida. pa ga ostavi. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. pa kada to do|e. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. postigli ste uz one koji vas slijede. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. Zatim. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. hilafet). Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Uzmite pravo i dadnite pravo.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Dadnite sigurnost. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. Lijepo postupajte prema zimmijama. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. me|utim. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. r.s. obra}aju}i se halifi Osmanu..” Podanicima je napisao. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Allahov Poslanik. Budite povjerljivi. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere..’” .a. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. a ne pastiri. a kada je na{ao Hurmuzana. Omer. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. bio on musliman ili zimmija13.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. Po{to oni nisu imali nasljednika. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. r. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. umjesto toga uvedu novotarije.. stavio ju je u Bejtul-mal. sigurnosti i povjerenja. neprijatelja na kojeg budete nailazili.a.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. a. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. Alija. a ne kao poreznici.

preuzeo hilafet smijenio ga je. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Kada je stigao u Gruziju. zarobiv{i velik broj ljudi. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. r. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. r. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. . a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. r. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. a kada je Osman. a zatim Armeniju. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza.. koji je bio namjesnik {est godina. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. Zbog toga je smijenio S’ada. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Lahko je osvojio Azejberd`an.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda.a. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku.. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio..a. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. iako je imao dvadeset pet godina. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu.a.

Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. Poslije.. Halifa Osman.a. Muavija ibn Ebi-Sufjan. Osvojili su ga. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. molio je Allaha da pobijede i uspiju. Nije prestao dodijavati halifi.” ^im je pala no}. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. r. Muslimani su se pobojali tolike vojske. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. pitaju}i za odobrenje. muslimani su navalili na Bizantijce. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e.. pa su obavijestili halifu. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. dok mu nije udovoljeno. r. . po{alji pouzdanog.a. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora.

a. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. proglasio dozvoljenom (tj. r. Abdullah ibn Zubejr. Stigla ga je Ibn. Allahov je Poslanik. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. razbje`ali su se na sve strane.a. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna... Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. pa nije ni poku{ao pobje}i. po nare|enju halife. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. {to je ovaj pokorno i u~inio.a.s. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila.. dozvoljeno je da se ubije). a. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku.RIKE Halifa Osman.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. Kada smo se usidrili. r. D`erd`il... nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. odlu~ili napasti Afriku s mora. r.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Bizantijci su.s. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. koji se odlu~io za borbu na moru. vjetar se uti{ao. u me|uvremenu. .. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Kada je stigao do tog mjesta.a. r. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. r. Toga dana se Osman. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. kralj Berbera. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. ratovao je po Africi. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. a nama u lice. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini.a. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Ovaj ga nije ni primijetio. Abdullah ibn Ebu-Sarh. Abdullah ibn Ebi-Serh. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. a.

. a. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. uga|ao im je i bio blag prema njima. a svoju k}er udao za njegovog sina. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu..{. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. a Afrika je. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. r. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. ostala u rukama muslimana. bio protjerao.. Poginuo ih je veliki broj.. Allahovom pomo}u. ~iju je krv Poslanik. d`.a. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. Osman ga je vratio.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge... a postavljanjem drugih. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Voda!. bili su odbili da se on vrati u Medinu. bio proglasio halalom. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom.. nakon {to ga je Poslanik. dao je pobjedu muslimanima. sabljama i no`evima. iako ga je on osvojio. ne pitaju}i halifu.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana.s. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. Allah. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! .a. a.” . Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku.s. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Voda je bila poprimila boju krvi. Ebu-Bekr i Omer . r. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e.

hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. Oni slijede prvog koji se pobuni. kojeg je Osman. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. poturio sam svoja ple}a. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. a. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Allaha mi. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi.. Tako mi Allaha. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. pa ste se podigli protiv mene. [amlije su i dalje u pokornosti. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. osim mulj i proizvode samo hr|u. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. rekao: “Vo|o pravovjernih. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu.a. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. Allaha mi. ali je on vas bio pritisnuo. Oni nemaju emira. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). kom{iluk taman da mi se i o glavi radi.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih.” Muavija re~e: . S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. htjeli to ili ne.. Muavija je. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. i obja{njavao i iznosio ~injenice. r. prije nego se vratio u [am. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio.s. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. a ja sam bio blag prema vama. ka`njavao vas i kudio. r. pa ste mu se pokoravali. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Oni ne piju. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. pa za{to sam bio vo|a. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a.a.

Husejn. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Do{lo je vrijeme had`a. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Kada su do{li. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. Rasporedili su se oko njegove ku}e. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan.a. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Polahko. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba.a. kom{ijama. ne ubijajte me. Do{li su u Medinu. a me|u kojima: Hasan. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Osman. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. kada budu grije{ili. Allah vas ~uvao. a divan je On Za{titnik. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. da predvodi ljude u obavljanju obreda.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. zabranjuju}i mu da iza|e. r. Ako me ubijete. obratio im se iz ku}e. Mugire ibn el-Ahnes. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. ne}e se dogovoriti za imamet.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. Allah vas po`ivio. a onda je nastavio: “Medinelije.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta.. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. poslao je po Aliju.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. rekav{i: “Ljudi. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. sjedite!” Ljudi su posjedali.U ku}u su halifinu upali: Muhammed .” Muavija re~e: “Allaha mi. r. opkolili je..Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.ihri. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. a. a nisu mu ~ak ni vodu davali.. ili }e{ poginuti ili ratovati. a Allah je odredio za ovaj ummet da. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim.s. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom.

oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice.a. koji je bio Poslanikov. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.erafisa sjedila je do njega. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. a u njemu je bilo jo{ `ivota. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. te do granica Indije i granica Turske. r. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. Zatekli su ga da u~i Kur’an. a ona je postala prijestolnicom. a `ena mu Naila bint el-. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. a {est {to si meni skrivio.. r.a.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. a. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. i devet puta ga udario no`em. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Tako Hasan ibn Sabit.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. r. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu.. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Na Allaha se oslanjam. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana.. prozom i pri~om. izrekao je ove stihove: . Imetak se slivao u Medinu.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. Osman ibn Affan. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. govore}i: “Tri su za Allaha. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. .s. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. pro{irio je Poslanikovu.a. Ta pravila su ostala do danas.s.. pjesnik. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. oboriv{i ga na stranu. a.. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. Ljudi su ga oplakali poezijom.

14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. ne prestaj uporno plakati. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove.s. koja se kolje kod vrata mesd`ida. Osmanu ibn Affanu. O K’abe. ru`na li vam puta. odvratna li djela. a naredba emira nije sprovo|ena. a. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. Ubistvo halife. u~injeno da bi zastra{ilo. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. borili s nama. Ako se okrenete. {ta li je unutra.. Zun-nurejnu. tek iza{lo sunce od toga zatamni. me|u palmovicima. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. . razasuti svuda brzo se sabra{e. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. a. sela }e vam biti stani{te. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. pokriven mezar.. plemenitom i pravednom. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. `alosti ti. tabut na ramenima ljudi odneso{e.s. oko Medine. zetu Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. du{e. Maloprije pro|o{e. Ru`nim li ste putem po{li. da biste se kod mezara Muhammeda. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete.

.

Nahranio bi nevoljnika. a on je sin K’abov. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. a on AbduMenafov. a on Kusajjov. a. omiljen i samilostan prema sirotinji..s. bio je amid`i} i zet . a on Ha{imov. sin je Ebu-Talibov. a sam zano}io gladan. R. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Bio je neporo~an. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). pobo`nosti i skromnosti.ALIJA IBN EBI-TALIB.atima. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im.atimin mu`.s. tako da je dijelio sve {to je imao. Bio je ~ista srca. slavljenje i veli~anje Allahova. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. k}erka Eseda. primio bi putnika i ugostio ga. . Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. d`. a. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. sina Ha{imova.A. Allahovom Poslaniku. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. Spoznao je da je iman bogobojaznost. Mati mu je bila . a.. on mu je bio najbli`i ro|ak. koji su bili rod Allahova Poslanika.s. Potpuno se predao Allahovoj vjeri.{. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. Od istaknutih ashaba. a sam bi spavao na podu.. svim svojim bi}em i djelima. a on Kilabov. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. a on Abdul-Muttalibov.

na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. tamnoput. dubokoga razumijevanja. krupnih o~iju. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. za{titnika i brata.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. d`. naro~ito kada bi bio u bici. povjerljivost i mudrost. Imao je veliku bradu. i od njega je primio svojstva. . odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. koji je kratak bez obzira koliko trajao. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Bio je srednje visine.s. pa mu re~e: “Alija.{.. a. Kada su zavr{ili.. a ostavljanje Lata i Uzza’a. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. a. Hodao je brzo. kada je Ebu-Talib saznao za to. Ali. ako ne}e{ u islam. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. A kako ne bi bio takav. onda nikom ne govori o ovome.s.. koja su rijetka kod drugih ljudi. Koji nema druga.” Poslanik. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. o{trouman i brzo je pamtio. koje je podvla~io surmom. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam.s. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. u pokornost i obo`avanje Njega. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam.. Bija{e u~en i obrazovan. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. i izjavio {ehadet.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. a. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Pozivam te Allahu Jednom. a. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. a poznavao je njegovu iskrenost. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. visokoga ~ela.s. lijepoga lica.

pomislili su da le`i Muhammed.s. Kada je Poslanik. u dru{tvu Ebu-Bekra. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. r.s. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.s..s. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas.s. a. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. a. Alija. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. Kada je Poslanik.s. on se pobratimio sa Alijom. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. a zatim je isto u~inio i drugi put. a. r.a.s. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada.. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. a. i njegove vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu.s. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja. ogrta~em. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. Muhammed.s.s. nakon Hid`re. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika.s. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.... a.. a. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. nije vidio pogodnije osobe od Alije. bio je blizak i privr`en Resulullahu. a. u Medini.. r.. a. ^udno je. a. a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. a. a. bratimio muslimane u Meki. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku.s. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata.. .. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a da on sam nije primio islam.a. Poslanik. i da bude uz njega i uz Aliju. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. a malo imetka. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. Resulullaha. Alija. Poput Musaa.a. bratime}i muhad`ire i ensarije.

postojan kao stijena..s. iza{ao prema Medini.. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. jer ga je Allahov Poslanik. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu.s. k}eri.” Poslanik. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. osim iz pohoda na Tebuk. Evsa ibn M’abera ibn Levzana.. a.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. Alija je nosio zastavu crne boje. vidjev{i otekline na njegovim stopalima.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. a. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.. a.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Aliju. vodio.s. nije u stanju da hoda. a. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a.s.. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. Ina~e. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu.. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. a. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost.. a potom sam napustio Meku.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom.s. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. Od tada. znanje i vjeru. a. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. Kada se bitka rasplamsala. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara. zagrlio i zaplakao.s. a. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. Ebu-Kajsa ibn el-. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. Allaha mi. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. Slijedio sam Resulullahove. nikada nisu zaboljele noge. a. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava.”Na to je Allahov Poslanik.ekiha ibn el-Mugiru. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli.. Bio je u `ari{tu borbe. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik..a. a.s. kojoj su dali naziv “Ikab”.s. r.. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. ostavio kao namjesnika Medine.s. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. a. U svakoj bici koju je Poslanik.s. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. danas se dobro pokazala. a.. pa ga. tragove. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira.s. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. oti{ao je ku}i kod k}erke . U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. odmarao. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. oti{ao do njega. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. Poslanik.. rekao je: “Zovnite mi Aliju”.

s.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. Alija ga je prislonio na prsa. sluga Resulullahov.”16 Kada je Poslanik.s. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio.. a. poslao je Ebu-Bekra.. a. Usame ibn Zejd i [ekran. a Poslanik. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. Dok ga je gasulio. Allahov Poslanik. sluga Poslanikov. Jednom prilikom Resulullah. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”..” Na Allahovom Poslaniku. On se borio.” Ebu-Rafi’. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. ogasulili su Resulullaha.a. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. iza{li su njeni branioci.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. a.s. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. a. a. zajedno je blagoslovio Aliju. a.. s tim. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. strpljenje i hrabrost.” Zatim je pozvao Aliju. Njegovim uzrokom i zaslugom. ali ih nije osvojio.. .s.. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu.s. a. . a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu... a. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. Kusum ibn Abbas. kako si divan. Tako|er.” . re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika..” Poslanik ga je slao na razne zadatke. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. preselio na ahiret. dok su ga Abbas.s. . Alija je bio na nivou pomo}nika. pa se vratio.. {to poslije mene vi{e nema poslanika. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. a. poslao.adl i Kusum okretali. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib.s. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa .adl ibn Abbas. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. a. koji je imao upalu oka. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. pa mu je.” Allahov Poslanik.s.. Pisao je razne dopise i ugovore. pa Alija re~e: “Ja. a. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv).s.s. a u vezi s tim..atimu. r.s. pa se zapodjenula borba. i `iv i mrtav. i na dunjaluku i na ahiretu. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. Hasana i Husejna.atimu.. Abbas ibn el-Muttalib. da je rekao: “Allahov Poslanik. . koji su iziskivali o{troumnost. dok ga je Alija kupao.

s. najsmjeliji i najrje~itiji.’” Bio je najotvoreniji. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. koji je izdao mnoge presude. r. r.a... osim {to ti je dato.’ Tako mi Allaha.. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. nema nijednog ajeta. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. Kada je poslan plijen s Kadisijje. vo|a pravovjernih Omer. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. oja~aj mu govor.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi.. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. {alje{ me u Jemen.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. pitat }e me o presudi. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i.s. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. a. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. a. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio.a. a ja ne}u znati?’ Poslanik.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. poderao i pojeo. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga.s.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. Alija je bio glavni savjetnik. Alija je bio veliki u~enjak.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. bio je savjetnik i glavni kadija.. .a.. u Jemen. a u vrijeme Omerovog hilafeta. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. pa si potro{io. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. a. r. obukao. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti.

kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. HILA. A ono {to Allah ho}e. Alija se popeo na minber. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. a. iz razloga koji Allah zna. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. poznavao je sunnet. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. a. Ljudi su ga slijedili. zet Allahova Poslanika.. ali me niste slu{ali. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e.s. osjetili su da dolaze nevolje. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama.. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. me|u prvim je primio islam. budi mi svjedok.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. a nakon {to dado{e prisegu.s. Uzvi{en i Velik je On.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. u . niko ne mo`e ispraviti. Muhammeda ibn Mesleme. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. Oni su uporno navaljivali. S’ada ibn Ebu-Vekkasa.a. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. a on je odbijao. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. Zejda ibn Sabita. me|utim. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. koji }e ih voditi. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. r. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. neka je Allah zadovoljan njime.” Bio je golemoga roda. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula.

Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. ostavite ga.arzovi koje obavljate radi Allaha. bila je osveta Osmanovim ubicama. namjesnika oblasti Palestine. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Dok je o tome razmi{ljao. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Hubejba ibn Meslemu. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. a svakom od vas }e do}i smrt. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. dok razmislim. . Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman.ezarijja. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. pa }e mu sabrati vojsku. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Uzmite dobro. namjesnika Himsa. a ako vidite zlo. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Hubej{a nad Sebzanom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Mugire. En-Nusejra nad Hemzanom. Blago postupajte. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. namjesnika Jordana. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. okoristite se od njega. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Kod njega su se okupili Talha. odvest }e vas u D`ennet. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Abdullaha ibn Kajsa el-. Halifa mu odgovori: . Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. namjesnika Kanserine. jer vas o~ekuje ahiret. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. koji je ina~e bio pametan i razborit. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. Malika ibn Habiba nad Mahom. Ako vidite dobro djelo. a klonite se zla.

A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. a {ta danas. ako me poslu{a{. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. ako ga smijeni{ iz [ama.. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. a kada je stigao do Tebuka. Halifa odgovori: “Ne mislim tako.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. rat je varka. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a..” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. nego spremi sa za [am. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. da }e to biti uzrok.” Upitali su ga: . pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi.” “Allaha mi. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. naro~ito Muaviju u [amu. to se nikad ne}e dogoditi”. nakon {to je stare smijenio.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike.: I tako mi Allaha. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. a danas varao. Govorio mu je: “Bojim se. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. a. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. re~e mu halifa.. Nego. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. kao {to ka`e Allahov Poslanik. a ko nije. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.s. {to im je on i dozvolio.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik.

a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. U me|uvremenu. na . odgovorio je. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. Nakon tri mjeseca. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. Kod naroda su se probudili osje}aji. tako|er. ali ni na jedno nije dobio odgovor. izuzev nekolicine. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. a ako te poslao neko drugi. kako bi ih vratio u pokornost. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Bila je. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. kako bi podstakao ljude. onda se vrati. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi.erafide. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. odgovori{e. na desno krilo. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. . Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. i jedna grupa koja je ostala neutralna. Ustrojio je vojsku. Svi su prevareni. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. dobro do{ao.

odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. Talhe. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. predlagali da se ode u Basru. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. . pa se po~ela spremati za put.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama.a. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. r. od kojih je bilo hiljadu konjanika. amid`i}a Ebu-Ubejde. Sukob je brzo obustavljen. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. neka je Allah zadovoljan s njom. tako mi Allaha. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Ai{a. a nakon pregovora. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. vrati se ku}i. Ako si nam do{la dobrovoljno.. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Ostale Poslanikove `ene. Poslanikove `ene bile su u Meki. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. stigla je do mjesta zvanog Merbed. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Neki su. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Njena nosiljka je postavljena na devu. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. Kada je odlu~io krenuti u [am. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Majka vjernika. Ai{a. Zubejr je govorio isto {to i Talha. opet. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. majke vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Buknula je stra{na bitka. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Talha. bez ijednog poginulog. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. a ako si do{la pod prisilom. ali su se brzo razi{li. koji je bio na desnom krilu vojske. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Slijede}eg dana. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. nisu htjele i}i u Basru. pa su se vratile u Medinu. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Majka vjernika. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru.

Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam.{. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. ne izlazi iz Medine. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a.. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. d`. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. poznati ashab.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. evo. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Ako se oni povuku. kao {to su se podijelili narodi prije nas. sve dok ne poka`u zulum prema nama. re~e: “O Vo|o pravovjernih.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. a da je ne iskoristimo. Muhammedom. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. Ono {to On odredi. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. Ja sam vas. islamom kao vjerom.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. malobrojnosti. Abdullah ibn Selam.s. mora biti. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. dadne.s.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u.. ako Allah. a. divan li je ashab Allahovog Poslanika. to i `elimo. I ovaj ummet se mora podijeliti. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. Me|utim. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. a Kur’an nam je vodi~. Islam nam je vjera. pravda vlada me|u nama. a. te prihvativ{i za uzde njegova konja. tako mi Allaha. a halifa im re~e: “Klonite ga se. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. a ako odbiju da se povuku. jer to je put va{ega Poslanika. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. postupit }emo lijepo s njima.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. a ono {to porekne to odbacite. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. da bi razdor me|u ummet ubacio. izmirenje me|u ljudima. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio.

[urejhom ibn Evfom.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. Ali. pa se spremite.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. Salimom ibn S’alebom. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. {to je mnogo obradovalo halifu. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. Tako|er. za sada. Ako se situacija smiri. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. tada bi sigurno . na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. isplatit }e vam se. Ako ih ostavite. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. onda se ne postupa po Kur’anu. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. izdvojili su se i oti{li od vas. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. Alija ima ve}e pravo da.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. E{terom enNehaijem. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. a ako se budete borili protiv njih. Osmanove ubice i njihove prista{e. sporazumjeli smo se. pa re~e: “Ja sutra putujem. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Dajte prednost oprostu. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. A ako odbijete. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. kontrirate sami sebi. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. pa kada su do{li. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada.

pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. d`. Ovaj ga je ubio na spavanju. neka je Allah.a. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Me|utim. i na dunjaluku i na ahiretu. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima.. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. pa su ga obavijestili. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. a Alijina skupina dobila je okr{aj. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. vidjev{i {ta se desilo.{. to je tvoja volja.” U me|uvremenu. oti|i me|u ljude. Kad je htjela napustiti Basru. Alija. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. kako bi za{titili Majku vjernika. Deva je jako zarikala. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. a.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika.. r. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Nakon bitke.. Ti si supruga na{eg Poslanika. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. zasuli su njenu nosiljku strijelama. A ti. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. ne ljutimo se jedni na druge.s. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. ako se ljuti{ na mene.. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika.s. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Majka vjernika Ai{a. . pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. K’aba ibn Sevara. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. a. Ovako je bilo. Na dan polaska. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. pa mu ona re~e: “Sinko. Bitka je okon~ana.

ili dok se ne izru~e halifi. a odvra}aju}i od zla. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Stigav{i. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu.INU Nakon {to je Majka vjernika. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. U protivnom. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. halifa im se obratio. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. Kada su mu do{li. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Perzije i Egipta. Iraka. i E{’asa ibn Kajsa. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Tu se se sukobile dvije vojske. D`erir je oti{ao u [am.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Okr{aji su se vodili svaki dan. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. borit }e se protiv njega. pa se uputio ka Nehili. Muavija je odbio dati prisegu. Kada mu je D`erir do{ao. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. pa ne}u ni ja. Ai{a. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. pa se povede te{ka bitka. ili dok se na izru~e halifi. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. u njoj se ulogorio. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. izaslanici su rekli: . podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. napustila Basru i oti{la u Medinu. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. To se oteglo ~itav mjesec.. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. Be{ira ibn el-Ensarija.” Odsjeo je u Rahbu. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija.

u~vr{}enih. . odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. Isto je to uradio i Muavija. vo|a muslimana. bitka }e splasnuti. te se zapodjenu te`ak okr{aj. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. a ako se razi|u. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. izgubili su i propali. Allaha mi. a da napravimo razdor me|u njima. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. i stani{te zvijezdama. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Prekini ovo. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. neko pristane. Sukob se otegao mjesecima. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. koja okru`uju kopno. Gospodaru oblaka. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e.predlo`i Amr ibn el-’As.Allah ih je uputio na ispravan postupak. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. bez pobjednika i pora`enoga. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. o Adijj! Nikada. Tvoj amid`i} Alija. Muavija! Allaha nam. Allaha mi. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. pa ako pristanu. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. a neko odbije. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Vojska iz Basre. Poslije ovih njegovih rije~i. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Po{to su se pregovori otegli. pot~injenih. o Gospodaru Zemlje. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Gospodaru brda. ako nam danas dadne{ pobjedu .86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. Molim Allaha da te ubije zbog toga. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. i mno{tva koje ne vidimo. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. Gospodaru la|i. zaklju~i Muavija. Muavija. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo.” Potom je postrojio redove vojske. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”.” .za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. a ako oni pobjede . “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja.” “Boj se Allaha. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Svi su se ljudi okupili oko njega . a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. a nikakve rezultate nisu donijeli. Gospodaru dubokih i velikih mora.podari mi {ehadet. a ne miriti?! Daleko je to. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. tako da je izgledalo da }e ih poraziti.

kako bi pristupili Kur’anu.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. ako ste pokorni. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. pozva ih halifa. a upamtite i svoje rije~i. ibn Ebu-Mu’it. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. Te{ko vama. onda se borite.na to }e halifa . .. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. ali ne razumiju njegove propise. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. Habib ibn Mesleme. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. . ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. da odbijemo poziv”. Poznajem ih bolje od vas. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. odgovori{e mu. a ako niste. “nastavite kako ste i po~eli.” Me|utim.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. pristalice harid`ija: “Alija. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. oni u~e Kur’an. radite {ta ho}ete”.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. a i kad sam odrastao.. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. “Ja se borim protiv njih. Amr ibn el-’As.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. odvrati im halifa. [to se mene ti~e. Muavija. tad se javi{e Me{ar ibn . Allaha mi. osim da nas zavaraju. “O Allahovi robovi”.

Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. Ahnef ibn Kajs. Ustvari. me|utim. od svake strane po jednoga. re~e im Ebu-Musa. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. sve dok se oni ne digo{e protiv .88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. Kada se halifa vratio u Kufu. govore}i: “Allaha mi. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. drugim ili tre}im. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. zapao si u nevolju. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. On se bio povukao iz borbe. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. na to }e Musa. reko{e mu. a obavio bi se u Ezrehu. Ne}e se donijeti sporazum. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. odgodio bi se do naredne godine. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. naka je Allah s njima zadovoljan. govorili su. Odredi me uz sudiju.” Me|utim. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. “Izabran si za sudiju”. a nije njegovo da kr{i ugovore. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. a tako|er. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. Zatim. odo{e za Nehrevan. “Hvala Allahu kada je tako”. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. ina~e poznat po lukavstvu. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. ako mene ne odredi{ za sudiju. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega.

” “A {ta su onda. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. ponovo je upitan. Aliji ibn Ebi-Talibu . odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. Poslije dugih pregovora. Svaki put kad bi se desila bitka. naro~ito nakon presude. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. ne uzev{i petinu. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. optu`iv{i ga da je nevjernik. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. Vo|o pravovjernih”. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas.Amr re~e: “Ebu-Musa. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. polet im je splasnuo i izgubili su volju.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Muavija . a Muavija je u~vrstio svoju vlast.

Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. sakrio se pred Muavijinom ku}om. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. on je. te po~eli napadati sa svih strana. zbog mno{tva smutnji. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. Kada je . bija{e ostavljen i napu{ten. Vojska mu je oslabila. On je u{ao u Medinu. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. a volio smrt. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. predvodi ljude u namazu umjesto njega. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. i Verdan er-Rubabi. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. a Ira~ani su ga napustili. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. govorili su.a. kada se jedan odrekao Alije. nakon dolaska u Kufu. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. tako da je prezirao `ivot. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. te da treba pobiti njihove namjesnike. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. nereda i spletki. opisuju}i te dane. uprkos svemu. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. odbiv{i da budu uz njega. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. naju~eniji i najbogobojazniji. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. Hafiz ibn Kesir. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio.. S njima je bio.vojska se digla protiv njega. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. imao je jake bolove u stomaku. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. [amljani su uzeli maha. r. a bilo je to uo~i petka. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. tako|er.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . njegov zapovjednik policije. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. Kada ga je vidio.najpobo`niji i najskromniji. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz.

On je va{ brat i moj sin.. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. odgovorio je Ibn-Muld`em. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. Toga dana. a ako ostanem `iv. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. pa makar se radilo i o bijesnom psu. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih.” A Hasanu i Husejnu je. ho}emo li prisegu dati Hasanu. ako umrem od njegova udarca. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. ubij ga.s. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . ako te izgubimo.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. a ne izgubili te. Budite nasilniku protivnici. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. pa makar vam bila u~injena. Radite po Kur’anu. Ako umrem. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. odgovorio je. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. upitao ga je ponovo halifa. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. a . zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”.” U zadnjoj halifinoj oporuci. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. a znate da sam ga volio. stigli su ga i uhapsili. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. osim moj ubica. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. Ipak. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. Milostivog.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. jer sam ~uo Allahova Poslanika. koju je ostavio prije ed`ela. Hasane. Govorite istinu. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a. vi bolje znate od mene.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. ubijte ga. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. o pitanju njihovoga brata.

Poslije ukopa Alije. blizu . Allaha mi.s. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. klanjanje moje.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih.s. ne}e biti ni nadgledane. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Gospodaru svjetova. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. a. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Allaha mi. doista su posve}eni Allahu. Allah je uz Kur’an. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman.. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Allaha mi. Zatim. o Poslanikovo. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. . Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. tre}i. obredi moji. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. a odvra}anje od zla. prou~iv{i ~etiri tekbira. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Allaha mi.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. `ivot moj i smrt moja. a dove vam ne}e biti usli{ane. Njegov je rob i poslanik.. Molim Allaha da vas pomogne. Allaha mi.atime. Govorite lijepe rije~i. a. on gasi Gospodarevu srd`bu. Allah je uz bijednika i siromaha. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. zatim }ete Allaha moliti. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. pa da vam vladari postanu najgori od vas. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. jer Allah stra{no ka`njava. jer ako su prazne. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. Allaha mi. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. Neka je na vas selam i milost Allahova. Allah je uz va{e podanike. Tako mi Allaha. a.. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. Allah vas ~uvao. Bojte se Allaha. da ne izbjegavate jedan drugog. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Allaha mi. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. potomstvo. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Allaha mi. On nema sau~esnika. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je uz zekat.s.

Kurej{ije su znali kakvi god su bili. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. . vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Ko je on i {ta u njemu bi. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. Ebu-Esved ed-Du’eli. od svih ljudi najboljega. u ibadetu i tra`enju nauke. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. oplakuju}i ga. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. ne}ete saznati. . halifa je imao {ezdeset tri godine. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. u~enjakom. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. Bio je naju~eniji vladar. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. presude i oporuke.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. ne obaziru}i se na dunjaluk.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. {to je obuvao obu}u i skidao je. Pjesnici. pobo`njakom i mud`ahidom. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. ~itao Kur’an i jasne dokaze. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. zemlja bi se ispunila pravdom. Alijom ibn Ebi-Talibom. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. knjigama i govorima.

.

objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. a on Hilalov. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. Allahov Poslanik.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. neka je sa svima njima Allah. zadovoljan. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Hvala neka je Allahu. d`.. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.s. a on Uhejbov. a on El-Harisov. Izabrao je nekolicinu njih.. {to je tako bilo. r. odveo ih je Poslaniku..ihrov.A. Abdurrahman ibn Avf. a on El-D`errahov. a on . Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov.{. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Zubejr ibn el-’Avam.{. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. R. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.s. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Po{to su mu se odazvali.a. a. . d`. a. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. a on Dabbeov.

’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. nekako bi se odmah oraspolo`io.s. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. pa je Resulullah. a.. ne la`u. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. kao i u knjigama historije islama. Kada je Allahov Poslanik. a.. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.a.. i rekla mu: “Ebul-Kasime.S. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. znao se preobratiti da bude poput lava. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. re~e: “Do|ite ve~eras. kada bi ga ~ovjek sreo. a kad pri~a{ s njima. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. r.s. a. Me|utim.s. a. mr{av. Abdullah ibn Omer. A. slu{aju te. otmjen i elegantan. Oni su: Ebu-Bekr.s..s. a. Resulullah. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. blijedoga lica. a. najljep{e naravi i najve}ega stida. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.” Omer ibn el-Hattab.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. slabe brade. U isto vrijeme.’” . kada bi to situacija zahtijevala. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. Bija{e visok. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti..s. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika... klanjao podne. Kada pri~aju s tobom. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom.a. po~e se okretati lijevo-desno. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. a mi smo zadovoljni sa muslimanima.. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika..” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. r.

jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. d`. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io.{. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. uprkos svim nevoljama. a. zagri`en u svome kufru. budu u ljubavi sa onima. . udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. a on je bio ~vrst i pouzdan.. Bio je mu{rik. a taj konjanik stalno ga je progonio. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. a. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. on je imao duboke razloge.{. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. i koliko je imao povjerenje u njega. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. ili bra}a njihova. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. da u njima vje~no ostanu.. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. Me|utim. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. Allahovom pomo}u. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. Naprotiv. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika.s. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu..u d`amiji. po nare|enju Allahovoga Poslanika. To je Allahova strana. a. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. ili sinovi njihovi. ono {to }emo uz Allahovu. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. Naime. d`.s. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan... Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. a. na sijelima. `ele}i podijeliti mejdan s njim. Allah je njima zadovoljan. Ebu-Ubejdov otac. u bitkama i u pohodima.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. a i oni Njime. Resulullah. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha.. makar im oni bili o~evi njihovi. a. nevjernik. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo.s.s. zlostavljanja i poni`avanja.s. ili ro|aci njihovi. tako postojan je bio u islamu. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu.. blizini . toliko spreman da ulo`i na putu Istine. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. Ebu-Ubejde je. u~e}i tekbire. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti.

Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji.s. `iv. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. a. a krv mu je tekla niz lice. sna`no je stisnuo zubima. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”.s. pri ~emu je slomio drugi zub. pa je pribli`io lice njegovom licu. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Zbog odredbe koju je Allah htio. a.s.s. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. Kad ju je izvadio. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika..s. zadu`io: iskreno. Od hrane su imali samo ranac hurmi. a. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji.. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. polomili su mu kutnjak. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol.s. neka je na sve njih Allahov selam. licu i izvadio i drugu halku. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. Allahov Poslanik. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. pa ga ranili u lice.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. {to jo{ vi{e skrha muslimane. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. a. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. Trebalo je izvr{iti zadatak.. amid`u Allahovoga Poslanika. a. tako da je pao na zemlju.s. Ashabi su ga okru`ili. povjerljivo i ustrajno. a. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik.s. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade.. poginuo. slomio mu se zub. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo.s. a. a. obuhvatio prvu halku usnama.. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. ne obra}aju}i pa`nju {to je . a. `ele}i ga dokraj~iti. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. a zatim je polahko i nje`no povukao.. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.. {tite}i ga vlastitim tijelima. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. a.s. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. neka je Allah zadovoljan njime... a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira.. Me|utim. trgnuli su se.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje.

Kada je hurmi nestalo. . Nakon {to je Allahov Poslanik.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.s. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. Allahov Poslanik. a. Hurmu su stavljali u usta i sisali. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu.s. a.. a.. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. na put. kada je Resulullah. uz Allahovu pomo}.s. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. SEKI. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. savjetnik i povjerenik... tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. nasjekli su palmovoga li{}a. ispustio svoju plemenitu du{u.s. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu.s.. nije preselio na ahiret.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik.. r. a poslije pili vodu cijeli dan. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. Prisega je data Ebu-Bekru. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu.. a kad je i hurmi po~elo nestajati. a. a. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. Krenuo je Ebu-Ubejde. neka je Allah zadovoljan njima svima.s. a. a. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. Naime. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”.a.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.s.

preseljenja na ahiret. Allah se ne stidi istine. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. Selamun alejkum. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. r. iako je imao pravo na to. vo|stvo. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. a.. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. ugled. Milostivog. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. da bi muslimani ostvarili pobjedu. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. jer se on borio na Allahovom putu. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. neka je Allahov blagoslov na njega. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. sredstva i oru`je. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. vladara pravovjernih . a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. zanemario je polo`aj. .s. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu.a.s. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. bore}i se pod Halidovom komandom.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. a. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici..

pripadala tebi?”. u stvari. a kada je on ~uo za to. Ovakva je bila veli~ina ashaba.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. i nijedan od vas. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. sretan {to ga je vidio. ovako je pobje|ivala vjera Istine. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. samilosna. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. bio on crven ili crn. njihovu skromnost prema dunjaluku. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. pa je primi. “Allah ti oprostio. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. a nisi me obavijestio. pa te tek onda obavijestiti. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. pa ga je odveo ku}i. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. a njega smijeni. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. a da ne po`elim da budem kao on. uz Allahovu pomo}. Klanjao si iza mene dok je vlast. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. odgovorio im je. ne nadma{i me u bogobojaznosti. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. “Neka je Allahov oprost na tebe. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. odgovorio je Ebu-Ubejde. iskazuju}i mu dobrodo{licu. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Naime.

budite ponizni. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el.a.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. obavite had` i umru.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. poznata kao “Kuga Emvasa”19. a njihova nesre}a je i moja nesre}a.s. . znam za {to sam ti potreban. dijelite sadaku.” Ostao je sa svojom vojskom. imao je pedeset osam godina. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. Zaista. u prostranim d`enetskim vrtovima..s. d`. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. ummeta. ovo mi je dovoljno za `ivot.. Esselamu alejkum ve rahmetullah. a ako ti do|e danju. Koji mu je to omogu}io. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku.{. nemojte da vas dunjaluk upropasti. zapovjednika. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. r. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. Ja sam u muslimanskoj vojsci. postite ramazan. u dru{tvu s plemenitim ashabima. ako ti ovo moje pismo do|e no}u. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan.. Kada je umro. sablje i {tita. Ni{ta vi{e. neka je hvala Allahu. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. Halifa Omer. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. Kada ti do|e ovo pismo. Allah mu mezar osvijetlio. a. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. a. kojom je Allah. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. uzeo `ivote velikog broja ashaba. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. predvodi ljude u namazu”.. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih.

pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. a on sin El-Harisov. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Nakon {to je izjavio islam.a. Bija{e nje`an i miran. sin je Abdul-Avfov.{. krupnih crnih o~iju. promijenio mu je ime u Abdurrahman. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. . @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. Poslanik. a. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu.A. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. a on Kilabov. tako|er: Osman ibn Affan. R. krupnih {aka i prstiju. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Pored njega islam su primili. podnose}i sve neda}e i tegobe. d`. srednje visine. Zubejr ibn el-Avvam. r. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka... pravilnoga nosa. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. svijetle puti. Allah.s. a on Zuhrov.ABDURRAHMAN IBN AV.

. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru..{. slijede}i Allahova Poslanika. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama.s. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. Abdurrahman ibn Avf je. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. “Ku}u islama”. Abdu Amr. suosje}aju}i s njima. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. te je u~injena i druga hid`ra. Kada je Allahov Poslanik. obo`avali su Allaha. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. u tu|oj zemlji. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. kao i drugi. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje.s.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed.s. a. a.s. Tu.. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara.s.. a. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. . osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a. ne bi se odazivao. Tako|er. a.s. naredio je hid`ru u Abesiniju. a. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu.s. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. tzv. a.s... On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. a. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. daju}i mu neopozivu prisegu. njihovom domovinom. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. d`. Vjerovjesnik.

bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama.s.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari.’ ‘Priredite svadbenu gozbu.. re~e mu Poslanik.. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. a. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Muhammed. d`. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.s. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. a.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika..’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. Dova koju je Resulullah. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.s.. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. Kada je hid`ra u~injena.s. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. makar ovcom. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. uputi me na pijacu. O`enjen sam dvama `enama. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene.. im je osvijetlio srca dini-islamom.stanovnika Medine.. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. najbogatiji sam u Medini.’” . Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Poslanik. Poslanik. a. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. o`enio se. a. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.{. nego. pa se njom o`eni. a. a.s.s. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu..

a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. a njegov `ivot “jeftin”. a. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~.s. Izrugivao mu se. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. i njegovom te`njom za halal-zaradom. a. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. pa su muslimani formirali d`emat. Bio je sav izranjavan. vje{t konjanik i junak. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. Abdurrahman se `estoko rasrdio. izabrav{i za imama Abdurrahmana. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto.s. posredstvom dove odabranoga Poslanika. Zaista. a. koji mu je u Meki nanio velike patnje.. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. Abdurrahman je klanjao namaz. vratio. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. a Allahov Poslanik. a. prozivaju}i ga predislamskim imenom. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom... Naprotiv. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik.s. skromno naoru`ani. bio je odsutan.s. Kada se Resulullah. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”... a. zajedno s . nai{areti da nastavi.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. a. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. oti{ao radi svoje potrebe.s..s. Svojim tijelom je.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe.. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju.. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. a Allahov Poslanik. a Resulullah je klanjao iza njega. ali mu Poslanik. A bio je veliki mud`ahid. u svakoj bici i pohodu.s.s. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. a. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. Druga po~ast bila je ve}a od prve. Krenuo je prema njemu isukane sablje. a. a. Naime. a.s..s. bilo je nastupilo namasko vrijeme.

Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku.. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. ~uv{i ovo. a. rekao je Abdurrahman. Abdurrahman je. “Allahov Poslani~e.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. “[ta?”. pa deseti. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. Prvi put je bio ranjen. a.. a. odgovori Abdurrahman.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu.{.{. a. jer ho}u poslati vojsku. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. Kada je Allahov Poslanik. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. i Njegov Poslanik. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.. davao je po pola imetka.s. Kada god bi Allah. zatim . Jednom je dao ~etiri hiljade dinara.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. dvije hiljade dajem u ime Allaha. do kraja bitke. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje.s..s. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio.s. Potom je ranjen drugi put.. a.. a. od svoje dobrote bi je poklonio drugome.s.” Resulullah. d`. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. spre~avao napad Kurej{ija. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. koliko je mogao. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. a. ode ku}i i donese kesu novca. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. Abdurrahman je. imam ~etiri hiljade dirhema. Bez obzira na rane. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. a.” Za vremena Allahova Poslanika.s. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. pove}ao njegov imetak.s.” Poslije ove dove. upita ga ponovo Resulullah. d`. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. tako bi i on pove}ao dijeljenje. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. pa tre}i. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom..s.s. kada bi mogao. ganut njegovim postupkom.. Velika je mudrost Allahova. htio opremiti vojsku. Resulullah. a.

” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom.. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. pa re~e: “Da sam mogao. reko{e joj. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Tre}inu im je dao na kredit. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha.s. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela..” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. a. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i.s.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. . Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. tre}inom ih je rje{io dugova. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. a. pa je Ai{a. a tre}inu im je poklonio. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. neka je Allahov blagoslov na nju. dolazi iz [ama. u{ao bih hodaju}i.

a ako bi mu pokrli noge. Alija . pa kada je Resulullah. a bio je bolji od mene. ugled i polo`aj.a. a. a. preselio svome Gospodaru. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. kada bi htjele obaviti had` . pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. on je ostao na usluzi Poslanikovim . Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. r. bio zadovoljan. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.s. a bio je bolji od mene... neka je Allahov selam na sve njih.s. Kada je Omer. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.a. r. a. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. otkrile bi mu se noge. rije~ima: “Allaha mi. Me|utim. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici.s.” Abdurrahman je izabrao Osmana. Hamza je poginuo. iz koje je bila Amina bint Vehb. a me|u njima i Abdurrahmana. za halifu. bio na samrti.a. koliko god mu se pove}avao imetak.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. a. . dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika... da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. da izme|u sebe izaberu halifu. r. Ako bi htjele iza}i .s. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.s. majka Allahova Poslanika. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. a on je postio.” Tako se odrekao polo`aja. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. ]efin mu je bio njegov ogrta~. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. Ahiret mu je bio stalna preokupacija.s. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. a. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.i{ao bi s njima u Meku. a.. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Ako bi mu pokrli glavu.bio je u njihovoj pratnji...a. ~itavu svotu je podijelio. `enama. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. on se sustegao od polo`aja. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. Kada je Omer.. umro.” Potom je zaplakao i ostavio hranu.r. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. otkrila bi mu se glava. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana.

s.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.s. r. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. r.{.s.a. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. stotinu konja i tri hiljade ovaca. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Iza njega je ostalo hiljadu deva. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi.a.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. osim strpljivi. Allah te Svojim rahmetom obasuo. Ostavio si la`. r..110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. a.. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom.s. Osmanom ibn M’azunom. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. primiv{i dovu Svoga Poslanika. a me|u njima i halifi Osmanu . Ebu-Bekra i Omera. d`.” Smotala se jedna od zastava islama. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. Ali Abdurrahmana. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. r. Allah. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. u sedamdeset petoj godini `ivota. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.. .s.a. a. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. Alija ibn Ebi-Talib. bilo je stid to prihvatiti. Opra{taju}i se od njega. ga je opskrbio. a. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas.. r.. Njegov tabut nosio je Poslanikov. prvim muhad`irom ukopanim u Medini.a.. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu.a. a. da }e se ukopati jedan do drugoga. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika.

a on Abdul-Uzzaov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. a on K’abov. Bio je visok. a on Adijjev. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. a kada bi progovorio. sin je Zejdov. a on Nufejlov. . a on Rebahov. a on Amrov. bijeloga tena.a. a on Lu’ejjov. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. krupnih {aka. a on Malikov. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti.A. R. a on Nadrov. Bio je izuzetno inteligentan. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. malo je govorio.ihrov.. ina~e stalo`en i miran. a on Kartov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. a on Rizahov. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. odgovoran u odnosima s ljudima.SE’ID IBN ZEJD. r. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. Kada je bio na sijelu. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. smirenost i pronicljivost. a on . guste kose i brade koju je knio. pun. a on Abdullahov. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. a on Galibov.

za razliku od Kurej{ija. iz grada ratnika i hvalisavaca. Naime. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. rekao: “Zejde. Ebu-Bekrove k}erke. `ele}i pravu vjeru. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. Naime.. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. a moja vjera je Ibrahimova vjera.” Od Esme. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. Stvoritelja. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. a. r. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. Na kraju ga je protjerao iz Meke. a. nije mojom krivicom. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene.s. da govori: ‘Kurej{ije. ~inio bih ga. koji su mahom obo`avali kipove i idole. i sna`no ga udario. Muhammede. neka je Allahov selam na nju. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. prije nego {to je po~eo primati Objavu.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. ali ne znam. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije.’ On re~e: . On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru.s. a. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga... Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.s.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu.a.. a onda je Poslanik. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. Omerov otac.

. r. Zastao je promatraju}i taj prizor.Poslanik je poslan. r..” Zatim bi se predano molio. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. prolazio pokraj njih i vidio ih. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. a da ga nisu isprobali na muslimanima. pa mu srce obuze tuga i `alost.a.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . a. njegova zvijezda je iza{la. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. pa joj rekao: “Je li to odlazite. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi.a. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj.s.. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. kada je Omer.” Omer re~e: . a. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.s.” Kada bi htio obaviti molitvu.s. i i{~ekivali trenutak polaska. a. Utje~em Ti se od onoga. a. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba.s. odlazimo u Allahovu zemlju. a. o svome ocu. ga|ali kamenjem. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. Resulullah. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. Bi~evali su ih.. `eni Amira ibn Rabi’e. Allaha mi. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.s. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. r.. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. po~ela dolaziti Objava.atimom bint Hattab.a. Umro je prije nego {to je Muhammedu. sa svojim stvarima.. Muslimani su se sastali dogovorenog dana.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika.

upropastio njihove sinove. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. Se’id je otvorio vrata..s.s. a ti radi {ta ti je volja. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. re~e Nu’ajm.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. ~uo sam da slijedite Muhammedovu.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a.. a. a. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a.. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. strast te zaslijepila.?”. te mu re~e: .? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.. On je zaveo Kurej{ije. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. ^im je u{ao.” “Ne boj se. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul.. a. Kada se pribli`io. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . sakrili su Habbaba u drugu sobu. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed.” “A ko to iz moje porodice. “Allaha mi. ali ga je krio. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. tome vjerolomniku..” Na to }e .atime. Niz lice joj je potekla krv. a.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. koji je bio iz istog plemena kao i Omer. U to vrijeme. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. po~eo {iriti novu vjeru. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas.” Nastavio je svojim putem.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita.” “Dakako. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka.atima”. vjeru. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. da ga ubijem. a . sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. i sestra i zet.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili..s.” Nu’ajm }e njemu.s.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . Sna`no je zakucao na vrata. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. reko{e: “Jeste. re~e Omer. upita Omer. Njegova sestra . On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. Tada mu oboje. Nu’ajm je tako|er bio primio islam.s. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu.

s. a.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Omer. na svim boji{tima: na Hendeku. Nakon {to je Poslanik.Hanife. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. preselio u Medinu. Se’id ibn Zejd.s. S’ad ibn Ebi Vekkas. u `ari{tu borbe. a. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom.. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Hunejnu.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. Alija. . Koji se na Ar{ uzdigao. snagom i vje{tinom u jahanju. To je ozlojedilo Kurej{ije.. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. a. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. a. Talha ibn Ubejdullah. a.. dao mu je dio ratnog plijena. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti.s. Milostivi.. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru.s. ve} da bude pouka onome koji se boji. a. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha.s. a. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima.s. a. Hudejbiji. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega.s. a. Jednog dana je Allahov Poslanik. kao da je i on u~estvovao u boju. Omer ustade. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. Hajberu.. Allahov Poslanik. bitka muslimana i Kurej{ija. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. ukratko. bio siguran od mu{rika. a u namazu iza njega.s. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave..s. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu.. u boju i okr{aju ispred njega.

a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju.. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. ali niko nije proniknuo u njegove misli. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju. safovi muslimana su se u~vrstili.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. Talhe ibn Ubejdullaha. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. pa je jednog dana oti{ao halifi. Alije ibn Ebi-Taliba. Ako i ti vidi{ tako. Ebu-Bekr. r. Zubejra ibn Avvama. okupio je svoje savjetnike. nasljedni~e Allahova Poslanika. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. spremaju}i se za osvajanje Perzije. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. tj.. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. Osmana ibn Affana. r. r. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.a. Abdurrahmana ibn Avfa. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr.a. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. r. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. konjice i pje{adije. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. a da im je halifa ~estitao na tome. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. Uglavnom. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am.a. boravio je u Medini..” Se’idu se u .. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.a. Ebu-Bekr. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha.a.. a ti. r. [urahbil. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Ebu-Bekr.a.. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. prihvati ovaj plan. r a. r. koriste}i princip napad-povla~enje. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna.

Muslimani su se odupirali. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Himsa i Ba’lebeka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. a u centru Se’id ibn Zejd.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. najve}e bitke vo|ene u [amu. Ona je promijenila cijeli tok historije. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Halid je bio na ~elu konjice. koriste}i strijele i koplja. .a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. odigrala se na tlu Palestine. odigrala se kod Mered`us-Sifra.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. tako|er. na lijevom Ha{im ibn Utbe. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. hvaljen neka je Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. gdje su muslimani. ostvarili sjajnu pobjedu. . Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Zubejr. Druga bitka. Halid je vojsci naredio da se brani. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Toga . Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. ali da ne uzvra}a napad. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. . prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. arapskih kr{}ana. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. S’ad i Ebu-Ubejde. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. a Bizantijci su napadali. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. U Bici . To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Muslimani su pobijedili i u toj bici. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice.

odgovori mu Halid. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Allahovi robovi. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. nastavlja dalje Se’id. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. a ne brojnost”.s. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. a malom porazi. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. a nama je to li~ilo poput grmljavine. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. ako Bog da. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. branite se {titovima i {utite.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. r. srca punog vjere. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Se’id je od halife Omera. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. .a. budite strpljivi.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. a. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. bez straha od smrti.” Poslije ove sjajne pobjede. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Odapinjite strijele. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca.

mezara. u Medini je pala jaka ki{a.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje.. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. a da ga je Erva potvorila.s. a. Ona nije samo klevetala Se’ida. u Akiku. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu.. . pa se bujica slila u dolinu El-Akik.s.a.s.{.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. To je vrlo te{ko palo Se’idu. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. neka je selam i Allahov blagoslov na njega.. Uzvi{en je Allah. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila.’ Gospodaru moj. ashabu Allahova Poslanika. gdje je bilo sporno zemlji{te.s. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja.. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. a. a.. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret.” Nakon kratkog vremena. ako la`e. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. d`.

.

Bio je visokog rasta. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. a on Ha{imov. {irokih prsa. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.A. udarac mu je bio nezadr`iv. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. tamnoput. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. . svjetlom ozarena lica. ma~evanje i bacanje koplja. majke Zubejra ibn Avvama. k}erke Abdul-Muttalibove. Kada bi udario sabljom. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. vje`baju}i ga|anje strijelom. u potrazi za plijenom. Ro|eni je brat Safijje. strelja{tvu. @ivio je `ivot koji je `elio. R. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. cijenjen i uva`avan od svih. Kako je rastao. konjani{tvu. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. bez uzmicanja. Stalno je bio na le|ima konja. bio je po{tovan. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. lovac i pustinjak. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama.

a.s. A u to vrijeme Hamza. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam.s. Naime.. a. Kada je Allahov Poslanik. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu.njegovo najdra`e zanimanje. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. amid`e i prijatelja Hamze. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Allahov Poslanik. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . a. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. tako|er. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju.. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. a. r.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A.. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata.. a dobro je znao njegovu iskrenost. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a.s. mu~ili su ih. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. a. amid`i~na Poslanikove. a. brat po mlijeku.a. I{ao je na sijela. ni{ta nije odgovarao. Resulullahov. majke.s. veza sa Allahovim Poslanikom. koji je ina~e bio vrlo lijep. slu{kinja Ebu-Leheba.. uzeo svoj luk i krenuo u lov .. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. ide i sa maj~ine strane. dojila ih je Suvejba. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju.s.. a Allahov Poslanik. a. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov.s. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu..s. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. bio kod K’abe.s. Kada je Resulullah.s. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. a. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. a. zamakao. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. Kada se Hamza vra}ao iz lova. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. a. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. Taj dan Allahov je Poslanik..s. Hamzina.s.. Naime. amid`a. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. Osedlao je konja. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. obilazio je mekanske klubove. On je. i{ao na dvoboje.

ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. odsje~e Hamza.. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti.. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. potvrdio je islam. a.. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. pa jedan od njih re~e: “Hamza. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. priklju~io Muhammedu). govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije.. pretrpio od Ebu-D`ehla.s. razmi{ljao je Hamza.Mahzuma.. Dobro je poznavao svoga brata. on nikad u `ivotu nije slagao. re~e Hamza. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji.. tako je i ne}u odustati. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a.. ni rije~ da izusti. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Meni se razjasnilo {ta je s njim.” Hamza se rasrdio. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. Ebu-D`ehlovi. Neizmjerna je mudrost Allahova. a.. “Ebu-D`ehl je {utio. reagovao?” . Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. nisam oka sklopio. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. a vi me sprije~ite ako mo`ete. “A kako je Muhammed. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. dosta je! Tako mi Boga. Vide}i da je situacija postala napeta. “A {ta me spre~ava?”. Uputio se ravno njemu. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga.. a. te se uputio ku}i. puni odlu~nosti i ~vrstine. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. “Ponovi svoje psovke preda mnom. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza.. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. Tu su bili i neki iz Benu. Hamzini nagli pokreti. Kada je ovo ~uo.. iako ga nije bio prihvatio. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva.. a. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Allaha mi. ako smije{”. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. prije nego ode svojoj ku}i. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj.” Idu}i ku}i. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem.s. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. pri~ao je poslije Hamza. .s. pa re~e: “Pusti. upitao je.s. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. Hamza se na mjestu uko~i.

a. Resulullah.” . kad se smiri{e. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. a. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima.s.s.s. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. ponosan i gord. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. vjeru.s. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Kada ih je rastavio. Mnoge Mekelije i Arapi. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. Naime.. a. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje.s.. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed..124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Zastava pobjede Dobro~initelja. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.. a. a. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. a.s.. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.. i sprije~io mogu}i sukob. ne ponese je niko prije. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam.” Hamza je stao pred Resulullaha. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke.s. posebno mladi}i. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. a. Me|utim. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. Koji daje dobro ljudima. Allahov lav. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu.s. Uzvi{enog Boga. Njegov Poslanik. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. iako su bili malobrojni. Hamza se vratio nazad u Medinu. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. a.. Allahov Poslanik.

s. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. a. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. Me|utim. i muslimana. a ostala vrela zatrpali.. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija.. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. U me|uvremenu. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. ~ime se izaziva ratobornost. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana.a. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Ako bi ga zaplijenio.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik.. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. Bajrak je bio bijele boje. a Poslanikov. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. dok se manji broj vratio u Meku. blagoslov je bio nad njima. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. Kurej{ije su sko~ili. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. a. a. . na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Aliju ibn Ebi-Taliba.s. a prije svega Allahova Poslanika. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. a. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. i njegove poslanice. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. Krv je {ikljala iz noge. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija.s. ili ga zatrpati ili poginuti.s. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. r..s. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom.. Me|utim. Ova su dva bajraka bila crne boje. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. a.

vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. mnogobo{tva i zablude.” (Allah je najve}i. Hamza.” Resulullah. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. navaljuju}i na muslimane. ~ulo se poput grmljavine.. Hamza. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. udario ga sabljom i ubio ga. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. ranjavali i zarobljavali mu{rike. Hamza. Alija. Rasplamsala se `estoka borba. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. re~e: “Ubejd ibn Haris. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. Muslimani su ubijali. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Potom su svi slo`no. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana.” Ubejde se borio protiv Utbeta. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma.). tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Mu{rika obli krv i izdahnu. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. pobjegli su na sve strane. Allahu ekber. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. tako|er. “Ensarije. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. upita ih Utbe. navalili na Kurej{ije. Hamza protiv [ejbe. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Hamza je hodao me|u muslimanima.. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. Alija.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. kao jedan... Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Isto tako. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. a. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. a Alija protiv Velida.s. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji.

PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .na vjerovjesnika Muhammeda. pa ako ga ubije{. `eni Ebu-Sufjana. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Muslimani su se vratili u Medinu. Osveta Muhammedu.. kako bi . molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. a.. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. r. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice.s. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. nevjerovanja i zablude. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. tvoja meta je Hamza.s. Allahovom voljom. imetak.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i.s. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . spremaju}i se za veliku bitku. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova.’” [to se ti~e Kurej{ija. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. i na njegovoga amid`u Hamzu. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. ljude. Zove se Vah{i. ali nisu nikoga mogli na}i. ibn Abdullaha. pod okriljem dini-islama. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. spremni smo za borbu protiv muslimana.” “Ko je taj. Sve su tome podredili: skupljali su opremu.. kreni i ti. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in.Medine.” Tako su. dosta nam je zla nanio.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen.. nema boljeg za ovu stvar od njega.a. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. a. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. “Bogami. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. a. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.. Jedinog. Kad mi krenemo. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. i boga mi. bit }e{ oslobo|en ropstva. Jednog. odgovori{e.

do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. “Allaha nam. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. pa kada ga nije mogla sa`vakati. Njena mr`nja prema Hamzi. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo.s. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. bila je ve}a od mr`nje svih drugih.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. amid`e i prijatelja. Kada sam ga ugledao. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Potom sam mu pri{ao. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima.” Taj rob nije mogao. Kada ga je Hamza ugledao. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Allaha mi. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. “Sve je ovo tvoje. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. spremao sam se i vrebao ga. Allahov Poslanik. Sjeo sam. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. te su zapali u tugu i srd`bu. a.. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu.. Ubio sam ga da bih bio slobodan. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Krenuo je prema meni.” Pa je rekao . rasje~en trbuh. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. . krv je bila svuda oko njega.atimi i Safiji: “Radujte se. ispljunula ga. Vah{i. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Ni{ta mu nije moglo stati na put. brda nedaleko od Medine. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. rastrgano tijelo. ali ga je smrt nadvladala.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. izgledao je kao razbje{njeli lav. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. zlatu i nakitu. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. me|utim. Hamza je napadao.” Allah je. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Bitka je bila `estoka i surova.. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran.” Hamza je pao kao prvak {ehida. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. ako ubije{ Hamzu. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.

Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. Nakon ukopa. A i ti. Poslanikov. to je. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. amid`a. rekao je: “Allah ti se smilovao. a ti ost’o slavan. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza..a.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. Koji kroti konja kad se uzjoguni. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. Poslanik. pogo|en time i sam Poslanik bi. Ebu-Ja’la. tvoji temelji ti sru{i{e se.. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. pjesnik.. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. o Hind.s. nit’ od pla~a nit od tuge. o Hind. pla~i. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. doista. a ako otrpite.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. Pjesnici su se nadmetali. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. istaknut na vrhu sinova Ha{ima.s. A i ti. al’ koristi nema. Svi muslimani time su pogo|eni. ti ga slijedila. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. klanjao d`enazu. Hasan ibn Sabit. I ne tuguj za njima. uko~ile se ruke Vah{ijeve. ne prestaji. za Hamzu tog ~ovjeka. da Bog dao! . i On zna one koje su na pravom putu. a. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. ~ist i pouzdan.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. ne zamijeni istinu da la` uzme. bez poroda ostala. bolje za strpljive.s. a. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. kao hrabri lav u svojoj {umi. `rtve ubijanja.”22 Kada je pao. Strpljiv budi .

protresao koplje. Hamzu. a.s. Allahov Poslanik. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. a. Allaha mi.s. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te.s.. za Lavom Allahovim. dobio sva obe}anja. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. Govorim. dok sam o tome razmi{ljao. a. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. Pripremio sam se. a. Musejlemu. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. meni je bilo te{ko da odem s njima. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. Kada su se vojske sukobile.’ Ispri~ao sam mu. da primi islam. Kada me vidio.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. Potom sam pobjegao u Taif.’ Allaha mi. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. zaista. oslobo|en sam. ili bilo gdje drugo. nadam se da }e mi Allah oprostiti. a jecaj kida mi nutrinu. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. bio sam s njima.” .s. koji bija{e za{titnik. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet.s.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha.. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka.s. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. s puta da me ne vidi. do dana oslobo|enja Meke.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. Vah{i je. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. To je ono {to smo molili i nadali se tome. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika. D`ubejr ga je oslobodio. U `ivotu svome ja tugovat }u.. Naime. a. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.. a.

Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. pao kao {ehid na Uhudu. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. .. r.a.

.

i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. R. niska rasta. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. guste kovrd`ave kose. Pa ~ak. a on Murretov. I zaista. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. vje`baju}i strelja{tvo. a on En-Nedrov. a on K’abov. Nosio je nadimak Ebu-Ishak.ehrov. a on Uhejbov. a on Galibov. a on . s. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. Majka mu je Hamna. a on Zuhrov. bez mr`nje i pakosti. postao je najve}i strijelac u historiji islama. a on Kilabov.VEKKAS.v.SA’D IBN EBI . I pored sna`nog mu{kog izgleda.. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. a on Abdu-Menafov. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. a on Malikov. .a. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala.s. a on Luejjov. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja.A. Bio je krupna tijela.

a.v. d`.s.s.. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. pa se uputio Vjerovjesniku. Poslanik. da iza|em. ugledna i plemenita roda. Sutra. poziva u islam. ~ime se sam ponosio. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. i pred njim izjavio primanje islama.a. nije se klanjao kumirima. po~eo sam ga slijediti. kad je svanulo. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik.v. Taj mladi}.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. s. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. odgovorili su.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. vjeru pravde i istine. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. od mu{karaca. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. s. Poslanikovim posredstvom. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. Primio sam islam. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. To su bili Zejd ibn Haris.s. A osim toga. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. s. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam.v. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . odjednom me osvijetli mjesec. srce ga je mamilo njoj.{. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova..a. veliki plemi}. iz tame na svjetlo. obavije{ten sam da Resulullah. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro.

To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. s. Tad sam joj rekao: ‘Majko. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. do koje mjere je bio vezan za nju.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. slab i bez dokaza pred Istinom.nerado. Tako mi Allaha. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a.. majko. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. da ima{ hiljadu du{a. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu.. Bio sam joj poslu{no dijete. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. kad je vidi u kakvom je stanju. ili dok ja ne napustim svoju vjeru.s. zvali su ga da bar vidi majku. Ali. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. jako se uznemirila. Oti{ao je kod majke.a.. Kad se poja~ao pritisak na njega. Sreli su se iman.. ali ona je to o{tro odbijala. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama... grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio.a.v. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. jako sam je volio. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. udovoljiti njenom zahtjevu. Njeno gladovanje se odu`ilo. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. nova vjera sa druge strane. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. misle}i da }e. s. i kosti su joj oslabile. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. nije bilo te{ko da izabere. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. popustila je i po~ela jesti . Ali to ga ne odvrati od islama. Ipak. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru.v. koliko god da te volim.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman.s. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva.

naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. s.” (Lukman. na ~elu sa Poslanikom. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati.s. Kad se slegla pra{ina nakon bitke.. s. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. Umejr je bio me|u {ehidima.v. Sa’dov brat. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. ti ih ne slu{aj.a. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. iz Bitke na Bedru. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. odu{evljeni. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. Sa’d i Umejr. pa oni. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. gospodom i velikanima. Umejrova radost bila je ogromna. stajao je u muslimanskim redovima. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Umejr ibn Ebi-Vekkas. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu.a.s.v. Sa’dovog brata. Meni }ete se poslije vratiti. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi.a.. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. Bitka je bila `estoka. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. pa makar bio mlad. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. .s. Ali ga je plemeniti Poslanik. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. mladi}. s. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. onoga o kome ni{ta ne zna{.v. zbog mlade dobi. Muslimani.

pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. majke vjernika.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika.a. obradovao je Sa’da D`ennetom. Sa’dov djed.a.s.a.s. bio je to Sa’d. kad im se pribli`io Sa’d.v. bio je amid`a Amine bint Vehb.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.v. Uhejb ibn Menaf. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah.s. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . Blago njemu. majke Allahovog Poslanika.a. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. s..” Domalo.. .v. s. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba.s.s. zbog njegove ispravne vjere. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i.a.. s. Vezivala ih je i rodbinska veza .’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja.a.s. s.” Poslanik.v. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet. s. s. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.v. bio je u njegovoj blizini. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. s. stavljaju}i se u slu`bu njemu.. u njegovom Pozivu. u{ao je.a. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas.s.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.v. pratio ga u stopu. ja }u te ~uvati. ~istote du{e i dubokog imana.v.

i osvetili se za Bedr. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.a. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de.v.v.s. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. r.s.a. Primijetio ga je Poslanik. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Muhammeda ibn Abdullaha.a.a. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.. makar bila te{ka i opasna. Muslimani se uznemiri{e. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka.. s. s. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. {tite}i ga svojim tijelima. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja.. Muslimane ste`e muka.” . Sukobi{e se dvije skupine. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima.. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik..v.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. pa mu re~e. Ali. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama... slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. brane}i ga svojim `ivotima. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. Me|u njima je bio i Sa’d.. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja.. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. koji je tada bio u redovima mu{rika. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika.v. s.s. iskrenih u vjeri.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. u svakoj situaciji. osim Sa’da. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik.a. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. s. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.s. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid.

bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika.’ Nije pro{lo dugo kad. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. Vladaru ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. s.” . otkloni od njega bolest.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. iz jedne pregrade. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. pa Te vrije|anje njih srdi. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. u~ini zdravim njegovo srce. U ime Allaha.a. Bo`e ljudi. me|u ljude. istr~a odbjegla deva. Gazala ga je sve dok nije umro.v.. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana).s. klanja dva rekata. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Talhu i Zubejra. Posjedovao je dva oru`ja. upravi njegovu strijelu. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. Bo`e moj. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. govore}i: “Bo`e moj. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. kao da ne{to tra`i. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be).’ Sa’d potom uze abdest. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. njegovu du{u i njegovo tijelo.

r. rade}i dozvoljeno (halal). naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. Za svoga `ivota. s. tada je imao samo jednu k}erku. Sa’d se borio za vremena Poslanika. ispunjenog radom. nije {krtario. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. re~e Poslanik. dobit }e{ za to nagradu. upitao je Sa’d. Obi{ao ga je Poslanik.v. prekr{iv{i ugovor. re~e Vjerovjesnik.. A uistinu. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. “Da li da dam. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. tre}inu?” “Da. a da se tu nije na{ao Sa’d. dijelio je sirotinji.s. oko osamdeset godina. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. Halifa Omer el-. stekao je veliki imetak. i halife Omera. Me|utim. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. a i tre}ina je puno. Sa’d je dobio mnogo sinova. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. “A pola?”. nego da tra`e od drugih. onda.s. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. a sve {to je vi{e dijelio.a. ponovi Vjerovjesnik. muhta~ima i nevoljnicima.v. Uvijek je dijelio i poklanjao. za sve ono {to podijeli{.a.a. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. Poslije toga.. .140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo.v. istinski borac-konjanik. s. “Ne!”. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. s.s. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo.a.

a zatim izdao naredbu za pokret. r..Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Allah je najve}i. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Na po~etku bitke. Dr`i ih se dobro. Nakon brojnih ~arki. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Uslijedila je bitka. vo|u Kisrine vojske. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana.. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama)..a. to je pravi put. {to ovaj odbi. vo|e perzijske vojske.v. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. Po{to im je izlo`io situaciju.. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. nego samo svojom pokorno{}u Njemu.. vo|enja muslimanske vojske.a. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki.s. Sa’d se razbolio. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. Allah je najve}i. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi.. Sa’d pozva Rustema.. Vojske su se izmije{ale.. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Allahu ekber. u islam. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru.. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. Perzijanaca.. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Kad je do{ao da se oprosti od njega. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. s. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. done{ena na koplju. podsti~u}i ih na d`ihad. Slu{aju}i savjete halife.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja.. Obratio se muslimanima. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. klanjao je podne namaz.. . Omer el-. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.

a. borave}i me|u svojim devama. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. ni{ta mu ne na{kodi.a. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba.a. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). i Muavije ibn Ebi-Sufjana. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. Nakon toga. d`. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. s..v.s. Izdvojio se od svijeta. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. a ako udarim nevjernika.. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. . odbija sukob me|u muslimanima. veliki junak. osvaja~ Perzije.. Sa’d zapade u veliku tugu.a.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. osami se. s.. r.. r. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. oprosta.. r. namjesnika [ama. ~uo sam Allahovog Poslanika.s.{.. u svim bitkama. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju.. ako udarim vjernika.v.a. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen..’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta.. presije~e ga. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. govore}i mu: “Amid`a. kao namjesnik Iraka. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. onaj koji se borio sa Poslanikom. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. voli Allahovu vjeru. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. kojom.

na{li su ogrta~.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti.. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. Kazao je porodici da su to njegovi }efini.. Ukopan je u Medini. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini.” .. pohaban i izderan.. d`ihad i iman. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha.. na Bekiji.. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. veliki heroj me|u herojima islama. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. A kad su ga otvorili.

.

a on je sin Esedov. skladnoga tijela. Majka mu je Safijja.s. U sebi je nosio sve odlike junaka.a. vjerovjesnika Muhammeda. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam.v. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. El-Avvam ibn Huvejlid. s.v. Bio je ~ovjek srednjega rasta. ozarena lica. a on je sin Huvejlidov.A. A otac mu.. r.a. bio je hrabar ~ovjek. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik.. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid.. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. r. a on je sin Murrov.a. tamne crne puti.a. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.s. a on je sin Kilabov. sina Abdullahova. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. R. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. a on je sin Kusajjov.v. a on je sin Abdul-Uzzaov. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. radijallahu anha. smirena pogleda. smion i preduzimljiv.s. s. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. supruge Poslanika. i Majke vjernika. rijetke brade. obogativ{i je plemenito{}u. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. s.a.

ljudske tvorevine. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola.s. k}i Ebu-Bekra. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. Uputio se Poslaniku.. usprotivio bi se. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. i pored svojih muka. d`.{. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. s. Allah. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. O`enio se Esmom. s. ~ista i plemenita roda. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Zubejr je bio me|u muhad`irima.a. dok bi on bio u mukama. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. Oslobodit }u te ovog mu~enja. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. Taj vrsni mladi}. k}erkom Ebu-Bekra. ote`ana disanja.” Me|utim. objavljuje islam i slijedi novu vjeru.. On je jedan od {esterice ashaba. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile... koji se o`enio Esmom. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju.. a koja je kasnije postala “ku}a islama. da . brinula se o njoj i timarila je. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.. sestrom Ai{e. U vrijeme kada se o`enio Esmom. r. Zubejr je bio siroma{an mladi}.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu.. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev.a. Allaha mi. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Esma. Zubejr ga je zanemarivao. koje niti {tete niti koriste. Do{ao bi Zubejrov amid`a...a. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. r. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam.v.a. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere.a.v.. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. Majke vjernika. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. te se odazvao pozivu.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. r.s.

ili }e oni ubiti njega.s. s. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. Na po~etku islamskoga poziva. i ubiti ga.v.v.s. ili }e on njih poubijati. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.v.s.s.s. A {to je jo{ vi{e od toga.s. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama.v. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu.. A ako je vijest ta~na. ubijati ih i kositi. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. A Allahov Poslanik.v. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki.” Tu Poslanik. sastajao se sa ashabima tajno. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.a.s. s. dok je bio mali broj muslimana. s.a. . pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. hrabrosti i odlikama. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. Ako je glasina la`na.v. Ugledao je Allahovoga Poslanika. mu~e}i ih i maltretiraju}i. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. s. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. Zubejre?” A on mu odgovori. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en.a.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega..a. i ma~u u ruci. a ljudi su se sklanjali ispred njega. s.a. a bio je naumio ne{to opasno. pa ga upita: “[ta ti je. s.. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. Poslanik... s. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. bjesne}i poput sna`nog vihora. po svojoj preduzimljivosti. Pa. i bit }e {ehid. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. Allahov Poslanik.. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.a. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra.v.a. preselio je na ahiret zadovoljan njime. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki.

Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. junak bez premca. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. da to nije zaslu`io.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . vidio sam po tvome tijelu. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. s. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Vojnici su bje`ali ispred njega. r.s. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik.s. Desilo se da je rimska vojska. svaku od ovih rana sam zadobio. na mjestu gdje se on borio. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. uistinu.. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. Znao je Allahov Poslanik.v. Bio je nepobjedivi junak i borac. bila broj~ano ve}a. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. sve dok nije stigao do kraja e{alona. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom.a..’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam.v.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. hrabrosti. bio je..148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr.” Pobjeda je bila njihova.. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci.. Bilo je svo izbrazdano sabljama. od uboda no`em i strijelom. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. udaraju}i sabljom desno-lijevo. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. pa mu je iskazao veliku po~ast. pa sam mu vidio tijelo.. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju.a. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti.a. s. Nasrtao bi u bitkama. uvijek u prvom redu.” A onda udari sam na rimsku vojsku. {to nisam vidio ni na jednom drugom. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a.

v. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. s. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. niti prikupljanja poreza.s.v. od jedne grupe muslimana.a. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. . ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a.v. niti bilo ~ega drugog. osim borbe na Allahovom putu. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.a. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili..a. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili.. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. a svoga daid`i}a.. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.” Pa blago mu se na toj po~asti.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. U svom postupku ostao je jedinstven. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u.. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. s. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika.s. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. niti zemljarine. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.v. s.s.a. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. s.s. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.

jer islam zabranjuje kasapljenje. Naime. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost.v. nije u~inio niko prije njega. vo|i plemena Havazin. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. po~e{e udarati sabljom. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. da spase svoje glave. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. te sam provali njihovu zasjedu. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. razbje`ali su se na sve strane. Sa rijetkom hrabro{}u.a. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. ne misle}i na osvetu. pa ih spopade panika.. a oni se nisu predavali. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. zidine i visine. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. s. me|utim. Maliku ibn Avfu. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. r. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Poslanik.a.. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. mo`da. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. rekav{i sa punom vjerom.. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. oko njihovih utvrda.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. bje`e}i prema Meki. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Ta opsada se oduljila. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih.s. Po`uri{e. Svoj bol je sa~uvao u sebi. r. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. . te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani.a. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. r. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze.a. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. i Zubejra ibnul-Avvama.

a On mu je bio dovoljan Pomaga~.. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. sirotinji i na Allahovom putu.. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov.. r. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom.a.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Talha i Zubejr.. radijallahu anha. r. Bave}i se trgovinom. pa kada su se sastali. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima..a. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. zatra`i pomo} od mog Gospodara. rekav{i: “Tako mi Allaha. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. nasuprot Ai{e. Alija. Bio je ~ovjek od odluke.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. Pa bi ga On odu`io.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. re~e: .. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. Na{ao se Alija. r. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Oslanjao se na Gospodara svjetova.. bio u dugu. odu`i njegov dug. Bio je potpuno uvjeren. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. Umro je. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.a. r.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. stekao je ogromno bogatstvo.a. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. a bio je zadu`en. toliko da je kada je umro. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.

Kada je Alija. borac kome nije bilo premca. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Allaha mi. ne}u se boriti protiv tebe.a. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. pa ti re~e: ‘Zubejre..a... s. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. s.‘” (El . sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. s. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. koji tako|e pade kao {ehid.s. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. ti }e{ se boriti protiv njega.. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”. 47).’” Tako je uga{en `ivot velikana. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. sad se sje}am.a.’ A on ti re~e: ‘Zubejre.. rekao je Alija ibn Ebi-Talib.” Alija ibn Ebi-Talib. Allaha mi. Zubejr.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. da mu je D`ehennem..Hid`r.’” Zubejr mu odgovori: “Da. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. Tako ti Allaha.. pa je stade ljubiti. . pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.v. i bit }e{ nepravedan prema njemu. r. preselio je na ahiret smr}u {ehida.. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim..s.v. “Nadam se da budem ja.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta...v. bio sam to zaboravio. r. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. r.a.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. a mi smo bili na tom i tom mjestu.a..a. privu~e je sebi..s.

d`. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. propagira me|uljudsku jednakost. a. a on Mahzumijev. a on Henzilov. R. a on Ilijasov. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje.arov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. sin Abdullaha. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. a. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. a on Habibov. crnoput.{.s. a on S’adov. a on Kahilov. a on . sitan. a on Sahilov.. a on Semhov. .s. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre.A. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. a on El-Harisov. Muhammed.. a.ABDULLAH IBN MES’UD.. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik.s. Uprkos tome. a on Gafilov. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. a on Mudrikov. posredstvom meleka D`ibrila. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. mr{avih nogu. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on Tejimov. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

Resulullah. nakon {to se vratio u Medinu. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. a. zano}io sam s njim zadovoljan. Iskopali su mu kabur te Poslanik.a. Najbolja je opskrba bogobojaznost. i Allah }e njemu oprostiti.s.. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. a najgora je hrana jetimski imetak. gdje sam zatekao Poslanika.s.a.. a.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. r. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. Kada su ga spu{tali u kabur. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. mud`ahidima u pohodu na Tebuk.s. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e.s. Najte`e su gre{ke la`i.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. a.. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. Najgora je zarada kamata.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. re~e halifa. “Za ~im osje}a{ potrebu?”...) “Nemam potrebe za njom. Ko opra{ta. re~e: ‘Allahu moj. kao {to i jeste. Najgore je sljepilo neznanje. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. Veli~anstvenim. a.. Slavljenim.’” . Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak. jer sam ~uo Poslanika. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. r. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. a.s. Ebu-Bekra i Omera. upita ponovo halifa. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. kao {to smo spomenuli.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu.. @elju koju tra`i istinski musliman.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. i oni ga primaknu{e....

D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. mezarju svijetle Medine.s. Jer. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. istine i pravde. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. .. islam jeste vjera jednakosti. a. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. Ukopan je u El-Bekiji.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda .

.

pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. Kada je bio dijete. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. R. Nakon podu`ega slu`enja. ona ga je oslobodila. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava.HABBAB IBN EL-ERETT. sin je El-Erettov. a on Sa’dov. a on Ka’bov. a on Temima et-Temimija. Skupili su otete `ene i djecu.A. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. a on Hazimov. @elio je nadoknaditi propu{teno. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. a on D`endelov. a on Menatov. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. kupuje ga i prodaje. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. Prema njemu se ljubazno odnosila. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. skru{ena i slomljena srca. Poru{ili su {atore. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. daju}i mu {to . a on Zejdov. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost.

Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. Sablje koje je on pravio. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. njihovom pona{anju i postupcima. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. a dirhemi su se gomilali ispred njega. sme|eg tena. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo.besmislenom i punom nepravde i tiranije. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. uistinu. @elio je na}i ne{to. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Bio je srednjega rasta. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. mr{av. a on utu~en i usamljen. vitke gra|e. Bio je smirena osoba. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. ~vrstoga stava.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. o `ivotu . izborana lica. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. . Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. bila je jedinstvena. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. crne kose. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. li{enosti i patnje. o ljudima. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke.

d`. I ta Uputa. prenosio je odlu~no svoju poruku. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva.. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. a. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. a. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. Ta poruka je univerzalna.a. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili.s.” Allahov Poslanik. za cijelo ~ovje~anstvo. a. a.. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.s. r. koji je odzvanjao . ismijavali se i rugali njegovoj vjeri.. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima.. Hvala neka je Allahu na tome. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali.. drugi put ~arobnjak. sklonih grije{enju. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. a.s. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. tre}i put ludak. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede.s.s. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. pa ga nisu na{li kod ku}e. blagoslovljenih prethodnika. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. i pridru`iti se d`ematu vjernika. poslije mu je dolazio ku}i. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. sa~uvana je od izmjene i zaborava.. po~eo je analizirati poziv.s... Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. a. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. a Allahov Poslanik. nasilju i bestidnosti. odbacivanje obo`avanja idola i kipova.s. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. ne mare}i za njihovo prisustvo. kome je do{ao D`ibril. nije poslao nikakav dokaz. nepravdi.{. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. a. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. Njegov Poslanik. za razliku od svih prija{njih. a.s.s. obo`avanja jednog jedinog Boga. Savjetovali su ga. a. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Habbab je krio svoj islam. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.

. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. a.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Kada je do{ao svijesti. a. Ostavila ga je u takvom stanju. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. kao {to si obe}ao. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. upita: “Jesi li zavr{io. Me|utim..” Ona im nije povjerovala. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica.s. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. udaraju}i ga pesnicama i nogama.s. Me|utim. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. odlu~an da slijedi put istine i pravde. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Jednostavno.s.. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar.s.. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. Po~eli su ga provocirati i psovati. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. govorio je Habab opiru}i se.. primio sam islam. bjesnila je Ummu Enmar. a. a. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. Jedan od onih koji su ga ~ekali. ali se prisilio ustati i oprati lice. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. Jedva se mogao kretati. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela.

s.s. na zlostavljanja idolopoklonika. Allahov Poslanik.. i Ebu-Bekra.. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. Oni su stavljani u `eljezne oklope. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. i spre~avao napade na njega. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso.s. a. a. i upitali ga: “Allahov Poslani~e.. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Prvi koji je izjavio islam bio je. Poslije njih. a njegov amid`a Ebu-Talib. Bilal ibn Rebbah. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. Izjavio je svoj islam. d`. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Hvala pripada Allahu.s.. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. Tako mi Allaha. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. pa bi ga stavili u nju.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu. a on je bio strpljiv i ~vrst. naravno.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. u njegovoj bolesti. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. . samo bi tiho uzdisao. Allah je najve}i. a. Suhejb ibn Sinan. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. vi po`urujete (nestrpljivi ste).s. Me|utim. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. i vuka za svoje stado. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika.. a. predani i stabilni u vjeri... a. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. a. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih.{. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. odvajaju}i ga od kostiju. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. Od njih su: Habbab ibn el-Erett.s. a.s..

{. Bol joj je prolazila kroz kosti. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek.s. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. Umrla je od toga lijeka. mole}i Allaha. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. a.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. podnosio sve u`ase. Vratilo joj se . on je.s. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. a. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. slomljena srca od milosti i brige. svezanih ruku i nogu.s.. grcaju}i od bola. . Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. on se dao na uslugu novoj vjeri. Habbab je postajao ~vr{}i. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. nepokolebljiv. izvora snage muslimana.. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Slavljen neka je Allah Mudri. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Digao je ruke ka nebu. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. a. Posje}ivali su je vra~ari. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. I{ao je od ku}e do ku}e. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. u nevjerovanju i zabludi.naprotiv. pomozi Habbabu. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Ona bi zapalila vatru. Allahov Poslanik.: “O Bo`e moj. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. me|utim.a. d`. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . r. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Poku{avala ga je odvratiti od vjere.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. smireniji i stabilniji. po~ela je da zavija kao pas.. Gledao ga je Poslanik.

Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. islam je izuzetno oja~ao. “Ho}u Muhammeda.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. pa se sa`alio na njih. Ebu-Bekr. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”..s. pa je dovio: “Allahu moj. Nufejla.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. Habbab se sakrio u sobu. odgovori{e. a. ve} su primili islam i slijede Muhammeda. pa ih je. Kada su za~uli Omerov glas. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. a . upitao je.. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. Boga mi. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. a.s.atima.s. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. a. a.a. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.. nasuprot Omera. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. ti sam sebe zavarava{. mu`a Omerove sestre . koji je ve} bio primio islam.. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. ~im je u{ao. a ti radi {ta ho}e{.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Alija i drugi. r. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu.s.s.atima tada ustade. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. re~e mu Nu’ajm. Omere?”. sav uzrujan i u nevjerici. a. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. A ti gledaj {ta }e{”. lica oblivena krvlju.. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . a oni su tajili da su primili islam. i u~io im Kur’an. Omere..s. i njegovu vjeru.s.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . a. re~e Omer. “Boga mi. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. Kad to ~u.atima ustade da brani svoga mu`a. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove.. . Me|utim. pokaja se zbog tog {to je uradio.atime. Omer se okrenu i. “Gjde si se uputio. Ubit }u ga!”. uputi se ku}i. Vjerovjesnik. Poslanikovoga. a.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. re~e im. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku.” Omera ibn el-Hattaba. “Boga mi.. Kad njegova sestra . . Omer po~e udarati Se’ida. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. ali je to krio. smatraju}i njega najve}im krivcem za to. Resulullah. amid`e.

tako mi Allaha. re~e mu sestra. a. ako ho}e dobro. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. a. a.. Omer je ustao i okupao se.s. ubit }emo ga njegovom sabljom”. a. donese tekbir.. obavijestio je Resulullaha. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. Kada je stigao. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. ako se odrekne{ ove stvari (islama)...” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu..” “Allahov Poslani~e.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.. Allahov Poslanik. re~e Hamza. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. srce mu se otvorilo za vjerovanje.s. Kada ga je ashab uveo. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika.strpljiv i nepokolebljiv...172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo. o sine Hattabov? Tako mi Allaha.s.s. “Pustimo ga.s. Na njegove rije~i Allahov Poslanik.. Habbabu.s. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. I Allahov Poslanik.s. re~e. A ako `eli zlo. . pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. re~e Omer. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. dat }emo mu. Uhudu. “ “Ne boj se!”.’ Allah. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. opasan sabljom”. re~e da mu otvore da u|e. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj.. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. a.. Resulullah. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. a. oja~aj islam Ebi.. da mu izjavim svoju pokornost”. Omere!” “Ho}u do Poslanika. Okupaj se pa }u ti ih dati!”. Allah }e ti dati veliku nesre}u. U bitkama na Bedru. a. re~e Omer.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. `ele}i da joj brat primi islam. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. u skladu sa svojim mogu}nostima. Allah.

zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas. klanjao si namaz. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. Tra`io sam od Allaha. a. a. vra}ao sa Siffina. preselio na ahiret. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. a. re~e im: ‘Da. u {ezdeset tre}oj godini `ivota.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. r.” Umro je trideset osme hid`retske godine. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. kad do|e Habbab.a.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. osim njih. a uskratio jedno.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru.. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . do{av{i do predgra|a Kufe. pa je upitao: .radi ono {to govori{.. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. pa mi je udovoljio.{. pa je odu`io. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. pa mi je to uskratio.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. troje.s. sjede kraj njih i u{uti se. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. pa mi je i to udovoljio. prenosi. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. a.s. a kada je zavr{io. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. Oni su pro{li.. Mi smo ostali poslije njih. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. Kada se Alija. pa mi je dvoje dao. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. a dunjaluk nam se otvorio.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. d`. Habbab od Allahovoga Poslanika. Vo|o vjernika. o Ebu-Abdullah.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.s.. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. a nisu za svoja djela uzeli nagradu.s. pa su mu rekli: “Raduj se. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela.. vidio je sedam kaburova. mo`da.

stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. r. o stanovnici kaburova. mud`ahidu.a. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela.” Alija. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. muslimani. strpljivom i postojanom muslimanu. ~vrstom vjerniku. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja.Allah }e biti zadovoljan s njim.. . Allah mu ne}e uskratiti nagradu. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. Tvojom dobrotom. zadovoljan s onim {to mu je dato . a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. vjernici. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. Bo`e.

bijelu put koja je naginjala crvenoj. a on Amrov. {irokih prsa i ple}a. d`. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. velikih stopala. a on Osmanov. Pro~uo se po svojoj snazi.TALHA IBN UBEJDULLAH. a on Galibov. Kada bi se okretao.ihrov. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. Allah. el-Kure{ijja et-Tejmijja. sin je Ubejdullahov.{. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku.A. a on K’abov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. a on Luejjov. a on . R. mu je podario sposobnost u trgovini. a on S’adov. a on Malik en-Nadrov. a on K’abov. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. Bio je srednjega rasta. okretao bi se ~itavim tijelom. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. k}erka Abdullaha. sina Malika el-Hadremijja. Majka mu je S’aba. a on Tejjimov.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. imao je lijepo lice. ~vrsto tijelo. a on Murretov. gustu kosu. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. krupnoga tijela. . a on Kenana Ebu-Muhammeda.

bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.s. a on je posljednji poslanik... Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. lijepoga ahlaka.’” “Njegove rije~i su me dojmile”. i pristupio muslimanskim redovima. palmi i izvora.{. a.. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. a. d`. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. Iza}i }e iz va{e zemlje. omiljen i skroman. Zatim sam tu.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. Kada sam stigao. Pridru`i mu se {to prije.. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu.s. otvorio mi je prsa za islam.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. upitah. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. d`. Bio je ~estit i po{ten trgovac. i da bi u{ao u Allahovu vjeru.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. koji mi je predstavio islam. Allah. a. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.’ Bio sam mu blizu. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. uputio ga je kada je bio izvan Meke. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Allah. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. mladi}u. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. od ~etverice. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki.s. Njegov je Poslanik.” . a on se obradovao da mu se lice ozarilo. Bio je jednostavan ~ovjek. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. a slijedi ga Ebu-Bekr.. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’.’ Poznavao sam Ebu-Bekra.. Bio sam tre}i. i ispri~ao mi ne{to o tome.{. pred njim.

a. Me|utim. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri.s. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. gurali ga i udarali po glavi. Od Kurej{ija.. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. Zbog ovoga slu~aja. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Zato su ustali protiv muslimana. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. Jednostavno. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija.. mladi}eva majka’. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. vlast. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. koji je napustio svoju vjeru. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. Tako|er. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. neka je hvala Allahu na tome. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. preuzeti vo|stvo njihova naroda. Ali.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. zbog svoje vlasti i utjecaja. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. odgovori{e mi. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. . a. Oni su i{li za njim.s. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a.

naredbe. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. a to je bila zlatna prilika. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.. re~e mu Resulullah. a. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik. a. a. podijelio je mud`ahide.s. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. odrediv{i svakom zadatke. a.s. oglu{iv{i se o Resulullahove. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.. a. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane.s. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi.s. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.s. Oti{ao je i obavio zadatak. Kada se sreo sa Resulullahom. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom.s. naredbe.. Allahov Poslanik. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru.’ ‘Ima{ nagradu’. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.’ Allahov Poslanik. a. zbunjeni i ra{trkani. odlu~nost i upornost. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. Kada su stigli do brda Uhud. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija.s. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Napao je iza brda. a.s.s.. Ostavili su svoje polo`aje. a..s. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. a. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom.. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. Allahov Poslanik. tada jo{ nije bio primio islam. stajao je na mjestu borbe. a kada se vratio u Medinu. Resulullah.. a... a. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. savjetuju}i se sa muslimanima. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje.s... a. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini.s. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana.

. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u.... re~e Allahov Poslanik. Resulullah.” Resulullah.s.re~e mu Allahov Poslanik. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. Uprkos tome.’” Allahov Poslanik. Resulullah. “Nagrada ti je D`ennet.s. Bo`iji Poslani~e. a. neka je Allahov blagoslov i selam na nju.s. ti. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika..s. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika.. a..s. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. a.” “Ne. Bo`iji Poslani~e”. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku.s.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti.s. Allahov Poslanik. a..s.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. pripremaju}i strijelu da ga ubije.s. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. a.. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. a. a. . pa je ostao samo Talha. a. Majka vjernika. Bo`iji Poslani~e... padaju}i jedan za drugim kao {ehidi.. a bili su daleko od njega. re~e: “Da. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu.. a. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. htio je da se popne na nju. zbijeni jedni uz druge. Kada se okru`enje steglo. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. a mu{rici su ih slijedili. a. jedini muhad`ir. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. zabrinuti da mu se {ta nije desilo.s. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika.s.. re~e: “Da. Talha.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu. Neko drugi”.. javi se Talha. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.. Me|utim. Ai{a. a. a. a. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. neko drugi”.. Bo`iji Poslani~e. Kada su do{li do jedne stijene.s. bio je na stijeni na vrhu brda. a.” .. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha.s. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. re~e Resulullah”. pa Resulullah. Ashabi su {titili Resulullaha.s. “Ne ti.” Resulullah.s. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.. a.

s. a. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika.a.. a Allahov Poslanik. sjedio je sa ashabima. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. nazvao me Dobri Talha. putu.s. Ebu-Bekr.s..s.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. a.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda.. a. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. a. Bo`iji Poslani~e. r.’ re~e Resulullah. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. ga je nazvao Dobri Talha..s..s. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. Ovaj ponovi pitanje. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. {to od strijela. Tu je dobio nadimak Dobri Talha.” O nadimku @ivi {ehid.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. obu~en u zelenu odje}u. {to od uboda koplja. Ah!”. koji mu je dao Allahov Poslanik. d`.s. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah.. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. rekao: “Da si rekao bismillah. okrenu se od njega. brane}i Poslanika. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik. a.. a. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . u~inio je ono {to i prije. a. Beduin je upitao i tre}i put.s.s.. a.. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. a. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.. a Resulullah se opet okrenu. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. Resulullah.. a prst mu je bio odsje~en.. pa smo ga izvukli odatle.. Talha). a. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre.s. a. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah.s. a. a..s.{.s.. a Allahov Poslanik.s.. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. a. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu...s. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi.” Resulullah. Poslanik. na {to mu je Resulullah...” (tj. a Resulullah.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. a. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu... a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.

a. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.s. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu... Prolaze}i medinskom ~ar{ijom.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. D`abir ibn Abdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. davaju}i mu iz svoga imetka.a.. d`. pa re~e: “Zaista. Od mladi}a toga znanog.”.. odje}e i hrane. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. pa mu kaza: “Talha.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . udavao neudate. obradovao je njegov postupak. re~e Alija.siroma{nima. tako mi Allaha. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. a da mu ga niko ne tra`i. r. Kada je pred njega stavljena gomila imetka.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. Resulullaha. siroma{tvo bje`i. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha..” Allah. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. Allahov Poslanik. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. brinuo se o njihovom stanju.. . ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. re~e mi. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. a. nemo}nima i muhta~ima. iskopao bunar. Tako|er. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. ti si uistinu velikodu{an. Obmanjen je. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.{.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. ‘Pa podijeli ga.s. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. r. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. a.” @enio je neo`enjene.

govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. Hamnom bint D`ah{. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. u njemu je vidio vjernika. Neka je hvala Allahu. A. ~istog?’ Tako|er... O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.{. ako ho}e{ dobrovoljno. a. Rukajjom bint Ebi-Umejje. a.{.s. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika.ari’om bint Ebi-Sufjan. a. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a.. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam. a. d`. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. sestrom Majke vjernika Habibe. neka je Allah.s. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh.. . d`. a. pitao za njega ako ga ne bi vidio. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. a. Allahov Poslanik. a. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom.. sestrom Majke vjernika Ai{e. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. . sestrom Majke vjernika Zejnebe.S. a. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.s.s. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik.. htio da pita za mene. putu.. zadovoljan sa svima njima. a.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom.s. U~inio ga je bliskim sebi.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju. mnogo je volio svog ashaba Talhu.: Dare`ljivi Talha.s. Poslanik.s..{..s.s. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik.. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en.. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. prijatnog. d`. a. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. krasnog. junaka na Allahovom.s. `ude}i za {ehadetom.s. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM.

a. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. r. Muslimanski su se redovi razjedinili. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. ako u biti ja druk~ije mislih. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. i da }e biti nasilnici prema njemu. a me|u njima su bili: Ai{a. d`.. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom.. Po{to je Osman. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. Talha i Zubejr. Alija. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe.. r. nered i podjela je vladala me|u ljudima.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana.a.. nasilno u nju provalila i ubila ga. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.a. ubijen.s... Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Bo`e sa~uvaj. kao halifi muslimana. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima.a.{. r. . Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao.s. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. govore}i: “Bo`e moj.. odbili su dati prisegu. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. r. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. a.a.a. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. r. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu.

184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. a imao je {ezdeset ~etiri godine. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. d`.. Umro je.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. iznosila je trideset hiljada dirhema. Neka je Allahova. a u gotovini hiljadu dinara. {to nepokretne imovine. povukao se iz sukoba. Naime. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu.{. d`. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah.{. da zaustavi veliku smutnju. usmrtio ga. r.a. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. {to novca i ostalog bogatstva. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo.. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. uznemirava me voda.. . milost i zadovoljstvo na njega.” Isti san je sanjao tri no}i. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao.

a on Matrudov. pomo} siroma{nima i muhta~ima. sastavljene obrve. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on El-Kajnov. a bradu je knio. a on Rebi’aov.EL-MIKDAD IBN AMR. a on El-Hafov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. a Kas je sin Durejmov. a on Malikov. R. sin je Amrov. a on Amrov. a on S’adov.A. razvijenih prsa. Bio je bogobojazan. razvijena ogromnoga tijela. Bio je visokoga stasa. {irokih ramena. ~iste du{e. a on Kuda’e el-Behravija. a on Duhejrov. . Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. Imao je gustu i bujnu kosu. a on Kasov. a Amr je sin S’alebov. a on Ehvedov. {iroka pojasa. a on Behraov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Luejjov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on Sumameov. a on S’alebov. a on Amrov. a on Ebu-Ehvenov. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. a on E{-[eridov. krupne o~i. a on Malikov.

a. El-Mikdad ibn Amr. vrije|ale bi ga i zlostavljale.s. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida.. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu.s. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. a bio je jo{ mladi}. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. Izme|u ostaloga.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. iz oblasti Hadremevt. tra`e}i uto~i{te. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. Nije bio imu}an. tra`e}i njegovu za{titu. naredio je muslimanima hid`ru. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. a. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e. a. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. zatim ih je on slijedio na najte`em putu.s. bje`e}i od osvete.a.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. r. a.s. kao donosioca radosnih vijesti i istine.s. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. a. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. Nakon {to se Poslanik.. a. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju.s. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije.. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom.. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. Resulullah. a pored toga. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. me|u onima koji primi{e islam. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda... Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale.s. vjerovao u njega i zavolio ga. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana.. ostavljaju}i svoj rodni dom. Allahov Poslanik. a. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. i saznao ciljeve njegova poziva. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. kona~no nastanio u Medini.

a. od glave{ina. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom.. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika.a. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. Obi~aj Allahovoga Poslanika. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. konjanika i junaka.{. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. skupio je muhad`ire. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab...s. Mogli su se vratiti bez borbe. smjelost i iskrenost. d`. putu.s.a. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan.{. r.. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. Po{to je Poslanik. a. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. r. putu. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. VITEZ BEDRA El-Mikdad. zatra`io njihovo mi{ljenje. ostali su radi upornost. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan.. r. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. me|utim.s.a. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku.. r. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. a. U njegovom se srcu u~vrstio iman.s. a. da budem uz njega.” Kada je Poslanik. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. d`. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. a.a. a. Tada je El-Mikdad ibn Amr . i obrazlo`iv{i im stvar. r. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom.. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva.. {to se ti~e vojskovo|a.. a. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela..s. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. Kurej{ije su bile spremnije.s. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike..s. Nakon sastanka dvije skupine. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom.a. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.

s. izvr{avaj ono {to ti Allah... a. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao.{. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. a. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. Tako mi Allaha. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. i obavijestio.s.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. a.s. d`. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. mi ovdje ostajemo’. vo|a i plemi}a... El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. obra}aju}i se Poslaniku. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom.. Allahov Poslanik. ovim se Poslanik. nare|uje.” Ozari se lice Allahova Poslanika. d`. mi smo s tobom. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. Hvala neka je Allahu na tome. r.. kao da sad gledam kako ginu. bio je obradovan govorom S’ada. Rekao je: “Krenite i radujte se.{.s. Vjerovatno }e ti Allah... mi smo s tobom. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. a mi }emo se boriti uz vas. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili. obe}ao jednu od dvije skupine. {to god uradi{. a. d`. re~e. a. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine.. a.a. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. S’ad ibn Mu’az. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. Kreni. Bo`iji Poslani~e. Tako mi Allaha. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32.s. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom.{. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. {ta predla`ete?”.s. kako ih je Resulullah. zaista mi je Allah. . preplivali bismo ga s tobom. mi smo strpljivi i iskreni u ratu.

{. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. zadovoljan jednostavnim `ivotom.a. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io.. i da mu ne bi oslabio iman. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. bio je istinski iskreni musliman. njima sam vladao. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. spasio ga je. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost.{. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika.s. Bio je ponizan i iskren. koji je plavio njegovo srce. Resulullah. r.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr.s. ne daju}i mu da se opravda. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. Pou~en `ivotnim iskustvom. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. Poslanik.s. putu. Allah. a. uvijek je bio uz istinu.. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. sve dok nije za{ao u godine. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. El-Mikdad. Kada se vratio iz te pokrajine. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. r. a. Na dunjaluku je bio skroman.. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom.{. na raspolaganju za borbene i druge zadatke..a..s.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu.s. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. a kada je za to saznao emir. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira... d`. Dugo vremena se nije `enio. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. a.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. d`. pa se on vratio muslimanima. d`. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima.. a. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. brate?” . pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. a.

pa re~e: “Pogrije{io sam.s. a islam }e ostati slavan. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. a nije me ni saslu{ao. u prvom redu zahvalite Allahu. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. Moj `ivot je `rtvovan za islam. a. Allaha nam. “Ali. pa je rekao: “Allah ti oprostio. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire..” El-Mikdad se obradova.{. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . pa me kaznio.. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Zato..” El-Mikdad se naljutio zbog toga. d`. a. pa se uputio pravo emiru. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. Bio je izuzetno otvoren i jasan.{. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.s. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor.. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. Me|utim. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem.. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. Neka uzme svoje pravo od mene. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. i ni{ta osim toga. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. re~e mu Mikdad. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu.” I zaista. Nije `urio u davanju presude ljudima. Prekr{io sam njegovu zabranu. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. a.” El-Mikdad ga je dugo gledao.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. emire. Uvidio je emir da je pogrije{io. d`. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. Tako mi Allaha. kojima je Allah. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika.s.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. odgovorio mu je emir.

lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. a. A. Rekao je Resulullah. r.. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. Selman. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. Alija.s. d`. na{em ustavu. a. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. Omer. a. od Allahovoga Poslanika.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. da je rekao: “Nije bilo poslanika. a. plemenitoga roda. a.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr.s. uo~io je njegova svojstva.s. reci nam njihova imena. Bo`iji Poslanik. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe.s. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. a da mu nisu data sedmerica.. podsti~u}i ga na `enidbu.s.. r. volio je El-Mikdada ibn Amra.. Ammar. Husejn.S. `ivljenjem po Kur’anu.s.a. a. Poslanik.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. El-Mikdad i Bilal. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. volio je El-Mikdada.” Kada je Poslanik.a. Ebu-Zerr.. Ebu-Bekr.. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. htio je da ga po~asti. d`. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. O`enit }u te svojom k}erkom. Malo zatim.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik.. i tu`io mu se. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. a. kao {to je on.: “Zaista mi je Allah. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. odgovori mu El-Mikdad. Ibn-Mes’ud. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. To su primijetili ashabi.s. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima.s.s. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. a. a.. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.a.s. Huzejfe.” Odabrao mu je . pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. r. namjesnika i saputnika. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. Allah.. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike..{. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha.. brate. pa ge je volio i Njegov Poslanik. izvoru i uputi i putem hadisa. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao.{. a. El-Mikdad i Selman. D`’afer. Hasan.

s. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah.a. r. El-Mikdad ibn Amr.a. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. Kada je Poslanik. r.. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. Koji je odredio da tako bude. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom.. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. r. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. mnogo se rastu`io. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. .s. hvala neka je Allahu. r. Harid`e ibn Huzzafe. ili da pristane pla}ati d`izju. a. preselio na ahiret.a. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. a. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod.s. Kada se Amr ibn el-’As. a. Nakon isteka ta ~etiri dana.a. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. O`enio ga je Dub’aom. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. ili da preda zemlju bez borbe. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. Mukavkis je skupio svoje ministre.. Mukavkis je odbio islam. r. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. a El-Mikdad izvana. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.a. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana.. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. Tako su se spustili u grad.

Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo.a. trideset tre}e godine po Hid`ri.. Umro je na svojoj zemlji. . u D`efru izvan Medine. r. u sedamdesetoj godini `ivota. te je stalno boravio u ku}i.

.

a on Luejja elKure{ija el-Amirija. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a on Malikov. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. a on Haselov. Bio je o{trouman i blage naravi.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. sin je Ebi-Ruhmov. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. . a poslove je obavljao planski i uspje{no. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre.A.s. a on Amirov. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a on Nasrov. a. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. R. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. a on Abdul Vuddov. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib.s. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. djeda Allahovog Poslanika. a. a on Ebi-Kajsov. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. Za razliku od svojih vr{njaka. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a on Abdul-’Uzzaov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim.

obo`avaju}i Allaha. u pohodu na Benu-Kurejza. u kojoj su Kurej{ije. a. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. Zavolio je Poslanika. i bio mu blizak pored razlike u godinama. a. srcem ispunjenim vjerom. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. . Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. d`. Sve u svemu. te{ko pora`eni. daleko od Meke. pa nastavi{e sa provokacijama. a.s..s. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu.s.s. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke..s. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji.. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. a. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. na Hajberu. na Benu-Lihjan.s. prilikom oslobo|enja Meke. a. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu.: u pohodu na Benu-Mustalik. po naredbi Allahovoga Poslanika. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. rodbine koji je povjerovao u Objavu. a. a. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. na Devmetul-D`endelu. na Benu en-Nadir. a.. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. na Hunejnu i u Taifu.s. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. u miru i spokojstvu. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. a. Me|utim.{. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. r.. Ali.a. preseljenja na ahiret. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. a. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.. na Hudejbiji.s. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. a prva je bila Bitka na Bedru. neka je Allah zadovoljan svima njima. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. Nakon Resulullahovog. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. na Hendeku.s. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah.. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove.s.

Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Ulejs i El-Hiru33. ne{to odredi. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. a to je te{ko. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. u isto~ni dio zaljeva. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. samoinicijativno. Bila je te{ka i o{tra. komandant perzijske vojske. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. Nakon toga. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. podijelio ih je u tri grupe: . Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. iako su bili u nezavidnoj poziciji. to se dogodi. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi.{.a. naspram grada Istahara. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Poslije oslobo|enja El-Hire. U tom periodu. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. r. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. . Tu se priklju~io islamskoj vojsci. . . nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Huvejl se odlu~i za bitku. Emgi{iju. osim onima koji su bogobojazni.. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. d`. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Erbez. tako da je oslobodio: El-Mezar. Ipak. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama.

idu}i od bokova. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Ipak. a oni se oduprije{e napadu. Zatim. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Abdurrahman ibn Sehl. zapovjednik prve grupe. Med`ze’e ibn Sevr. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. Predvodio ju je [ehrek. Et-Terd`uman ibn .a. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Huzejfe ibn Muhsin. Naime. Kada je halifi Omeru. skrivene od Perzijanaca. Sa’sa’ ibn Muavija. [ehrek ga sa vojskom presrete. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. te ih.a. ostatak vojske. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. poznati vojskovo|a. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara.. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. Arfed`e ibn Herseme. me|u kojima: Asim ibn Amr. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili.a. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. r. oti{ao obaviti had`. Allahovom pomo}i. halifa Omer. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. Ta vojska iza|e iz Basre. Nehar ibnul-Haris. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Kada je Utbe ibn Gazvan. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. zamijenio ga je Ebu-Sebre. . U isto vrijeme. namjesnik Basre. me|utim. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs.. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. a ispred je poslao izvidnicu. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. poznatijih junaka i vojskovo|a. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Nakon toga. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. u isto vrijeme. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. rasporedi u poluluk. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. Povukli su se prema Istaharu. S’ad ibn Ebi Arfed`a’.ulan. r. r. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. a toga nisu bili svjesni. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre.

kraj u kojem se odvi manja bitka. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn.a. budu: El-Bera’ ibn Malik. izme|u ostaloga. te da u njoj. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. Med`d`e’ ibn Sevr..a. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. Opsada je Tustura trajala nekoliko . izuzetno lijepe vrtove. Omer. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. u mjestu zvanom Erbek. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre.” Do halife Omera. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Asim ibn Amr. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. kralj Perzije. tako|er. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. jer je u danima vru}ine jako hladna. izme|u ostalih. K’ab ibn Sur. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. Arfed`e ibn Hersem. Muslimani su. Rijeka je bila veoma duboka. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. i prve iz Basre i druge iz Kufe. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. kao u Bagdadu i Mehli. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. te da krenu prema Hurmuzanu. kada se sretnu. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko.. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. divno bistra i ~udna. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. r. Jezded`ird. tako|er. r. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. Uputio im je poziv koji dade rezultat.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. Huzejfe ibn Muhsin. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta.

a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. pristajemo da vam pla}amo d`izju. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. Zvao se Muknef. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. neka je hvala Allahu. znaju}i da im on. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. Ako `elite. r. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. {to Ebu-Sebre i izvr{i. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. a muslimani koji su ~ekali ispred. nije dao sigurnost. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom.. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. r. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. i plus. “Daj im sigurnost uz d`izju”. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. d`. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo.{.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. tra`e}i njegovo mi{ljenje... odgovorio je halifa. Me|utim. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. mo`ete iznevjeriti. Allahovim emrom. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. da mu on sudi.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. kao zapovjednik islamske vojske. a da nas vi ~uvate.a.” .a. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. za to. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali.

.a. a ukopan je u Meki. U vrijeme halife Osmana. r. u ibadetu pored Allahove ku}e.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. preselio je na ahiret.

.

a on Saridin. koji bi se ukazali kada se nasmije. inteligentan i razuman. a on S’adov. a on Adijjov. a on Alijev. Njegovi bijeli zubi. Bio je izuzetno pronicljiv. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom.MUAZ IBN D@EBEL. a on Esedov. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. a on Aizov. a on Udejjov. . proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. a on sin Amrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. davali su mu jo{ ljep{i izgled. blistavi zubi. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. a on Tezidov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on El-Hazred`a el-Ensarija.A. a on Amrov. Krasilo ga je lijepo lice. crne o~i. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. sin je D`ebelov. a on K’abov. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on D`e{mov. R. a on Evsov.

Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva... na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine.s. rade}i to javno ili tajno. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva.. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. pa primi{e islam i .204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. Po~eo je kovati planove. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. prije nego {to ga je vidio. Allah.s.s. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem.. Odmah je u njih povjerovao. koji je upoznao tajne dru{tva. i istovremeno. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. Poslije “Prve prisege” na Akabi.. a. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika.. Zahvaljuju}i ovoj metodi. a.s. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. a du{u mu obasja svjetlo islama. a. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. pravdi i miru koje donosi islam.. a. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. rukuju}i se sa Poslanikom. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. a. Poslanik. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. uprkos tome {to je bio veoma mlad. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima.s.. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. pozivaju}i ljude u islam. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. a. Allahov Poslanik. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel.s. stisnuo njegovu mubarek ruku. Imao je osamnaest godina. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku. d`. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. a.{. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. za susret sa Allahovim Poslanikom..a. a. r.. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine.s. da mu dadne prisegu. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom.s.

. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. ali ti zna{. r. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. Amr. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. sigurno bih ga kaznio i ponizio. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. “Tako mi Allaha.” Kao da mu je pao kamen sa srca. prikradu ku}i i uzmu kip. ne govore}i nikome ni{ta. Nadjenuo mu je ime Menat. a zatim mu re~e: “O Menatu. . Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. Amr ga je pogledao. Tra`io ga je po ku}i. ali ga ne na|e. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. oko ku}e. Tako su i uradili.a. ne dodirnuv{i ga. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Amr je. Kada je svanulo. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. da si ti bo`anstvo. uze{e kipa i sablju. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. evo ti sablja i brani se. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. da znam ko je ovo s tobom uradio. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. po obi~aju. zbog njegove mo}i. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. Amr je imao svog li~nog kipa. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. koji je bio od rijetke vrste drveta.

. tako mi Allaha. posmatrao ga je dok je klanjao. Detaljno je poznavao islamske propise.s. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. pomozi me da Te spominjem. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. a. a.” Poslanik. zadovoljan njima svima. a.. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. Vjerovjesnikov. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Ubejj ibn K’ab. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Poslanik.. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Time se nije zadovoljio.{. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. posavjetova ga: “Mu’aze. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama.. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. a.. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. a.s. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. a. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. budno{}u i pa`ljivo{}u. Na svakom skupu sa Poslanikom. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik.s. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. stigao u Medinu. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. a. Nisam korak zakora~io. a.s. Resulullah.’” To je `elio Mu’az. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. ja sam te zavolio.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. .s. neka je Allah. Osman ibn Affan. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. Cijelo svoje bi}e predao je islamu.. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima.s. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro... Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. a.. Jedne prilike Allahov Poslanik.s.s. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. Niti sam ikada zano}io. re~e mu: “Spoznao si istinu..s. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. a. pa je se dr`i. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s. obaveza se pisati kur’anske ajete. d`..” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog.

Allahu.s. govora vrednije od svakog imetka.a. a nemo}an sam. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. Allahu moj. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. Naime. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. iskren i povjerljiv.’ Poslanik. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. d`. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio.. govorio je: ‘Allahu moj.. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . u}i }e u D`ennet. Vjerovjesnikovo. Enes ibn Malik. a. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. a. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’.. a. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. r.{.s. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. Ti si `iv i vje~an.’” Uz sve ovo. Osim toga. Mu’az je bio dare`ljiv. a. r.a. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet... a. me|utim.. iskreno od srca. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. da pobjegnem od nje.a. vrednija od svakog blaga. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. plemenit u~enjak i veliki pravnik.s. znao ko je Mu’az. a..s.. jer je bilje`enje Allahovoga. jer je Resulullah. i to potvrdi dva puta. a klone}i se zabranjenog. r. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr.a. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. r. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. Omer. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga.s. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. Kada ga je vidjela. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima.s. a. moja `udnja za D`ennetom je mlaka.a. r.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik.. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. plemenite du{e...s. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. rekao istinu. Nije ga zanimalo bogatstvo. dozvoljeno.. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az.” Naravno da je Mu’az. ne uzev{i ni{ta. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.

Kada je Mu’az do{ao.s.’ Allahov Poslanik.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.s. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. Allahov Poslanik. a.s. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu.’” Poslije ovoga. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima.s. tra`imo svoje pravo. a. izabran je za halifu.” Omer se nasmija. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. pa je on poslao po njega.s. r. Omer se za~udi ovome. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. i Ebu-Bekru.” Mu’azu.s. a.a.. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.s. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. hod se otegnuo. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku..s. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. a. pa se bio mnogo zadu`io. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. Kada je ta grupa krenula. da se sastanu sa Mu’azom. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. re~e Mu’azu: “Mu’azu. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. Tako i bi. a. Allahov Poslanik. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik.. a. Mu’az ibn D`ebel je jahao. a.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac.. Resulullah.. Omer ibnul-Hattab . Ebu-Bekr. a. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. Poslanikov. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima.. Kada je do{ao. a. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. a.s.s. pa posla po Mu’aza. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. r. zasuzi{e o~i od bola.a. a on danima nije izlazio iz ku}e. vratio se u Medinu. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam.. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika..” Naime. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. Kada je zavr{io svoju misiju.s. a neki odbi{e... a..

To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke.” Odmah potom. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima.s. a. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. a. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. pa sam se upla{io da }u potonuti.. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu.s. re~e mu: “Usnio sam sino}.. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu.s. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. Mu’az to odbi. a. ne}u uzeti od tebe ni{ta..” U^ITELJ . odgovori Mu’az. a.. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. Kada je Resulullah. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. slao Mu’aza u Jemen.s. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. a ti se tu na{ao i spasio me. da sam prestao plivati. Po{to ga je na{ao.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio.” Poslanik.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”.” Tome se i Omer obradova. a {ta zabranjeno. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. Na ovo se Poslanikovo. rekav{i: “Mu’azu. a. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza .s. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. a bio sam na vodenoj pu~ini. Na tom su se i razi{li. oti{li su Ebu-Bekru.

Ubade ibn Samita. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. ako `elite. a bio je najmla|i.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. obratili bi se njemu i pitali ga. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise.s. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. Drugi neka ide u Damask.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. a. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. a me|u njima jednog mladi}a. Kada je pri~ao. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. Upitao sam nekog ~ovjeka. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. ostavite u njemu jednog od vas. Potrebna su mi trojica izme|u vas. bijelih blistavih zuba. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Kada se sastanak zavr{io. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje.’ Od tada sam ga zavolio.” .. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. ko je on. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. Nije im ni{ta govorio. {utio je. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. izaberite sami. Nije pri~ao. re~e im: “Po~nite sa Himsom. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. Ostala su trojica. dr`ao dersove i predavanja.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan.s. osim ako ga upitaju. a tre}i u Palestinu.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. i prije nego {to }e krenuti. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. tako|er. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. a. koji je sjedio pored mene.’” O njemu. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina.

Klanjaj i spavaj.a. pa prekini post. bojao sam se Tebe..s. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman..a.. .s. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. u svojoj trideset osmoj godini `ivota. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. r. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. Omer.” Mu’az. Allahu.. d`.a. govore}i: “Dobro do{la.a. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. smrti. a. Pred smrt. Obavljaju}i svoju du`nost.. r. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. vjere i pokornosti Tebi..” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. nije samo podu~avao ljude.a. r. oporu~io bih njega. Poredili smo ga sa Ibrahimom... bogatio se). pozivaju}i: “Allahu. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom.. Do|e voljena u siroma{tvu. a danas se nadam od Tebe. r. r.. odgovori ~ovjek. a.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. A Mu’az re~e: “Posti. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az.” Neka se Allah.{. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika.. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. iskreno se pokoravam”.. boravio je u Palestini.

.

. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas.. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. El-Harisa. Avna.adla. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. nje`ne ko`e i lijepoga lica. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik.A. a stariji je od njega samo tri godine. Abdullaha. a. Ubejdullaha. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Bio je visok. Abdurrahmana. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. amid`a. a on Ha{imov. isticao se jakim glasom i strogo{}u.adl. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. Kesira.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Nadimak mu je bio Ebul-. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. puna~ak. a on Abdul-Menafov. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija.s. Kasma. Tako|er. bijeloga tena. sin je Abdul-Muttalibov. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. M’abeda i Temama. On je Resulullahov. R.

zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa.. a..214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. . Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. koji mu je bio prijatelj. a ljudi su ga slijedili. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. zatim je u{ao u mesd`id. To je uradio i prije Bitke na Bedru. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. pa ja. ali mu je Resulullah.adl. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. a. Me|utim. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. pa je sli~no povikao. tako mi Allaha. u~inio hid`ru u Medinu. plemenitom Poslaniku. a. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. pa je primila islam Ummu .. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. a.s. Abbas je htio da po|e s njim. Dok su oni bili oko njega.35 Ibn-Abbas. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku.! Nevjernici.s. njegova sestra Atika. k}erka Abdul-Muttalibova. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. Velid ga je ispri~ao ocu. ispri~ala mu je san koji je usnila. pa mu je rekla: ‘Brate moj. Potom je uzeo stijenu i bacio je. sluga..’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici.” Kada je Allahov Poslanik. Naime.s. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. ali ga je tajio. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika.. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. u susretu sa drugom grupom ensarija.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. Resulullahov.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega.s.

atimu i Ummu Kulsum iz Meke. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. a da se ni{ta ne dogodi. a. a ako pro|e tri dana od toga. ako bude istina {to ka`e. upitao sam. Allah najbolje zna. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. te smo se razi{li.. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene.. Bio je ~ovjek sitan.’ ‘A {ta je sanjala’.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’..’ Tako mi Allaha. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. suprostavit }u mu se.s.. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. a da ni{ta nisi u~inio.. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. tajno slao vijesti o njima.s. Govorili su o Atikinom snu. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. Kada je Allahov Poslanik. uradio sam tako. ako se povrati.s. Deva je rikala. pridru`i nam se. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. rekao mi je. U pomo}.’ Kada sam zavr{io tavaf. a ti si slu{ao. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam.. sedlo mu se nakrivilo. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. re~e: ‘Ebu-.adle..’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. a.s. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. a.. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. Tako mi Allaha. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte.’. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. desit }e se. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. ~vrstog lica. ali on od mene nije imao velike koristi. Abbas je nosio Poslanikove. a. o{trog jezika i ledenog pogleda... a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Kada je pala no}. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. Ne vidim da }ete ga spasiti. pridru`io sam im se i sjeo.” Da Resulullah. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. pa sa~ekat }emo tri. sa `eljom . U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. kada zavr{i{ tavaf. k}erke .

.. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. d`. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. za ki{u. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv.s. a da je to krio. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima.. d`.s. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. ako prona|em Abbasa. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Kada je oslobo|ena Meka.s. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. kao {to smo spomenuli. dok je bio `iv. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. Abbasova majka je Nebila. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. u~inio hid`ru u Medinu. a. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom... Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. pade obilna ki{a. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. Ki{a zadugo nije pala. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. imao je visok polo`aj u Meki. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. pa nas napoji. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu.{. Kada je Allahov Poslanik. a. a. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. tako da im ni{ta ne usfali. ispunila je svoj zavjet.s. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. preselio na ahiret. A opet.s. a.” Kada ga je prona{la.~uvanje K’abe i napajanje had`ija..s.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. a. Tada je rekla: “Kunem se. koji je tada imao tri godine. Allahov Poslanik. zatim je uzeo Abbasa za ruku.. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom.. a.{.

savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. a. pa im re~e: ‘Vi ste.s.s.. imamo kompletne oklope. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik. ratnici. Odbranili smo ga od na{eg naroda. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. Ga|amo strijelama dok ih ima.s. osim da se pridru`i vama. Odbio je sve. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. Abbas je bio u Poslanikovoj. a. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. na vama je da to i podnesete. a. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku.. Resulullah. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. a. U ratu smo odgojeni. blizini.s. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. ratnici.” . a.s. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. nakon {to vam do|e. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. a. zna~i. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.. a. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. Allahov Poslanik.. kao {to znate Muhammed je od nas. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik.” Poslije govora Abbas je u{utio.s. i njegovoj vjeri.. tako mi Allaha. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj.. Do{ao je. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. zatim kopljima dok se ne polome. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste..’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.s.. onda ga se sada pro|ite. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Prije druge prisege na Akabi.

Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. amid`e koji nisu primili islam..s. a. a. Mu~ila ga je nesanica. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. Resulullah. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u.s.s..s. Iza{ao je pod prisilom.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. jer ima{ ~ime.. . A Allah pra{ta i milostiv je.s.” Resulullah.s.” Allah o tome najbolje zna. zahvatila tuga. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika... o njihovim pokretima. skinuli smo okove Abbasu.. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. To je imao na umu Allahov Poslanik. rekao je amid`i: “Abbase. a. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro.: “Allahov Poslani~e. kada je rekao: “.s.” Abbas mu je odgovorio. protive}i se: “Allahov Poslani~e. Naime. a. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. `alosna i zabrinuta.s. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam.. odgovorio je.s. a. o otkupu zarobljenika. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. nije oka sklopio. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”.. a.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Te no}i Allahov Poslanik. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. a. Oni su bili Ukajl i Nevfel. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. a. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. a. on je ostao u Meki.s. a. brata Benu-Harisa.. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.

.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. Kurej{ije su primili islam.. Bili su gordi .s. Sekif i dr. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. pru`aju}i mu za{titu. a. Ejmen ibn Ubejj.adl. Usame ibn Zejd.s. Resulullah. Nasr. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.s. Ta plemena su Hevazin.s.. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. bez ikakve pripreme.s. a. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. D`’afer ibn Ebi. a.. U svakom slu~aju. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.zadivljeni sobom i svojom silom. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je .. iza{li su da se bore lahkomo.s. u vojnim pohodima i ratovima. iznena|eni. zbunjeni. .s. a. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama.Talib. Me|utim. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. a. a muslimani.. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta.” Po~eli su bje`ati na sve strane. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga.. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. prate}i Allahovoga Poslanika... Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin .. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u.. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Allahov Poslanik. misije pustili {iroko ra{irene korijene. Slavljen i Uzvi{en je Allah. Rebi’a ibn Haris. a.s. D`e{m. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika... Muslimani su i{li `eljni borbe. a.. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. a. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. prenera`eni. a. Omer ibnul-Hattab.. pa oni su oslobodili Meku.s. A kako i ne bi bili. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku.

a. neka je hvala Allahu na tome. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. supruga Ebu-Talhe. govore}i: “Abbas je kao i moj otac.. a me|u njima i Abbas. milostiv prema svojoj porodici. re~e joj Resulullah. Allahov Poslanik. a. o vi koji ste dali prisegu. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. te gromoglasno povika: “O ensarije. rekav{i mu: “Da. rodbini i plemenu.. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. pa ste se u bijeg dali. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao... primakla mu se. a.s. Na dan Hunejna Allah. a.. On je najbolji. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. ozari radost. tijesna postala. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu..220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. a. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. Nego vam je zemlja.s. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.. bio je ponosan na svoga amid`u.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i.s.. uistinu. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani.. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.{. a obojica su bili halife.s... Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas.s.” Lice Allahovoga Poslanika. Allahov Poslani~e. Do{li su do sebe.s. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili.s. k}erka Milhanova.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. a. mnogo pomogao i trudio . S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. a. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i.. o Ummu Sulejm!”. Sekif. Odazivamo ti se. Bio je cijenjen i po{tovan.” “Allah je dovoljan...s. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. a. Allahov Poslanik.. Ti si mi pre~i od oca i majke. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.s. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. govore}i: “Odazivamo ti se. na njegov lijepi ahlak i vrline. Bio je bogat i dare`ljiv.” Abbasa nije volio samo Poslanik. Allahov Poslanik. a i da jeste... d`. sjedio sa ashabima... jer to zaslu`uju. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika. a. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. koliko god da je prostrana bila. Resulullah. bilo bi mu dovoljno.. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe.

” Kada se Allahov Poslanik. Majke pravovjernih. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. a.{. Kada se bolest pogor{ala. a vidio je da su kod Resulullaha. ali nema lijeka od smrti. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. putu. Zakopan je u Bekijji. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. ..s. a.. trideset druge godine po Hid`ri.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Abbas je iza{ao iz ku}e. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. ~etrnaestoga red`epa. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna.s. okupili su se oko njega u sobi Ai{e..s. razbolio.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. vidio sam smrt na Poslanikovom. Abbas je bio uz njega.. d`. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. a. Preselio je u petak.

.

kojim je to zabranjeno i poni{teno.{. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika.. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. a. a on sin Zejdov. mu{tuluk.{. sin je Zejdov. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. a on sin Harisov. a on Imruul-Kajsa. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke.. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. R. Za nju je Poslanik.. tj... majci Allahovog Poslanika. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.s. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. hid`re u Medinu. a on Vebra el-Kelbija. d`... a on Sevrov.s. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. a. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. prije Poslanikove. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio.s. a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.” Kod plemenitoga Poslanika. Ummu Ejmen je . Bija{e poti{tena i tu`na srca. a on En-N’umanov. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha.s. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. a on sin K’abov. on Refidov... Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. a. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. a on Kelbov. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. a. a on sin [erahilov. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. a on Amirov. d`.s. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a.USAME IBN ZEJD..A. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. zauzimala je posebno mjesto. a on Zejda el-Lata. a Allah. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.

kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. sna`na skladno gra|ena tijela. Crne puti. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. ispravna mi{ljenja. d`. a.s.. lice se ozari. dobro shvatanje stvari i situacije. mud`ahid na Allahovom putu. Zbog toga ga je izuzetno volio.. pljosnata nosa. a ova vijest pokri brige i probleme. a. prema kome je Poslanik...” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. a.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. d`. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. jakih mi{ica i srednjega rasta. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. kovrd`ave kose. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada.. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. to je kod Allaha ispravnije. Poslanik. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika.s. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. . Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. . a Allah pra{ta i samilostan je. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. a. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega.. gajio posebne simpatije. sa svojim ocem i ostalim muslimanima.{.s. a.s. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku.s. Upu}ivao je dovu Allahu..izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. odlu~i da oda po~ast Zejdu. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. a.s. Allahov Poslanik. a. grijeh je ako to namjerno u~inite..s. Ako ne znate imena o~eva njihovih. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. a.s. ~ista srca.{. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.

. ozarena lica. a.s. On je odbio da ga primi. prema Usami.atiminim sinom Hasanom. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo.. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. rekao mi je da mu o~istim ranu. poklonio je Resulullahu. Ona to nije odmah u~inila. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. Me|u njima nije pravio razliku. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku.” U godinama dje~ijih nesta{luka. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Dok je Usame bio dje~ak. Hakim ibn Hizam. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom .s. a meni se gadilo da to uradim. pa ih voli i Ti. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. poslije ga je skinuo i dao Usami.s.’” Resulullah. To je bilo prije pohoda na Bedr.s.. ponosan i sretan zbog toga. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.s. ja ih volim. a..s. Majke vjernike. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. govorio: “Allahu moj. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. a. kovrd`ave kose... jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Hasan i Usame bili su istih godina. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. a.. Naime. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. pri{ao mu je. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. pljosnata nosa. izuzetne ljepote.. a. isisao krv i ispljunuo je. ljubavi prema Usami. a Usamu u drugo. a.. a. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e.s. a. obukao samo jedanput.. Resulullah. a. a. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. Poslanik. bijele ili crne.s.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. Allahov Poslanik. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. prenosi se da se Poslanik.s. pa pade i ozlijedi ~elo. Taj je ogrta~ Poslanik.s.s. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. Jedan od prvaka Kurej{ija. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. Prenosi se od Ai{e.. Hasan je bio bijeloga tena. a. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. A Usame je bio crne puti. i to petkom. .s.

Oti{ao je Resulullahu. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. a. D`e{em. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana.s. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. a. a. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti..s. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. a. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Allahov Poslanik. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. a on je stasavao u nao~ita.s.. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. a. Kad se odigrala Bitka na Hendeku... Me|u muslimanima nastade panika i mete`. a... kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom.s. putu protiv nevjernika. Poslanik.. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib.. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr.. a.s. Povikao je: “Do|ite ovamo. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani.s. a. Poslanikov. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn.s. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . a.s. a. Me|utim. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. d`. Osam godina prije oslobo|enja Meke. pa odo{e Allahovom Poslaniku. Poslanikov. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Poslanik. Omer ibnul-Hattab. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. Alija ibn Ebi-Talib. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. skloni se u stranu doline. gledaju}i skori poraz muslimana. Allahov Poslanik. sna`na i ~vrsta mladi}a. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu.. i pokrene pohod na Meku.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. rukovanje sabljom. Spremi podmuklu klopku.s. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u.{. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn.. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik...s.

Kroz posljednje izdisaje. nije posustao niti je gubio nadu. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. d`. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . Mislim da je on jedan od najboljih.. Uprkos pogibiji Usaminog oca. koju je vidio. pomo}i spasi muslimansku vojsku.. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. Naredio je da se spremi velika vojska.. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Usame osta ~vrst vjernik. a..” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu.adl ibn Abbas. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. a.. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. Tako mi Allaha. na {ta se Usame javno po`ali. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca.s. On. mjestu izvan Medine. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja.. Allahov Poslanik. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana.s. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu.{. Allahovom. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.” Dok se vojska spremala. a. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. `ude}i za {ehadetom. d`.s. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske.. on je za komandovanje najpodobniji. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e.{. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika.s. a. pa po`elite mu dobro. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. Tako|er. EbuUbejdu i mnoge druge. da pro{iri islam u njoj. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Neka ide Usamina vojska. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Allah. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. razbolje se Poslanik. a. Omera ibn el-Hattaba.. Sti`e to i do Poslanikovih.s. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni.

Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. a da. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. a. putu. r. vojsci. d`. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. nikada!” Kad se Omer vrati. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. muslimani ga upita{e {ta je uradio. re~e Ebu-Bekr. a. Ibn el-Hattabu!”. a. ako odlu~i da {alje vojsku. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. prema granici El-Belke. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe.s. Ophrva ga neopisiva tuga.s.{. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. njegovoga vo|e.s.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. starijeg od Usame.” Na takvim principima `ivi islam. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. te krenuo u svoju ~asnu misiju. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. dozvoli mu. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.s. Halifa Allahovoga Poslanika. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj..s.s. za predvodnika vojske izabere nekog drugog.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima.. a.{. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika.s.. Ali.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. vjerovjesnika Muhammeda. d`... a. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. a.a. stavio bih i ja svoju. “Postavio ga je Poslanik. a. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. ve} da Allahova rije~ bude gornja. kao halifi i stala na njegovu stranu. vodi~a i u~itelja.” . ve} je ostao neutralan.. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha.. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.

ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. Zbog toga je bio veoma veseo. a.. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. Dvije godine prije Resulullahova. neprestano je to ponavljao. a. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. a. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. a bio je tek navr{io osamnaest godina. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. a. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik.s. a.s. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali.s.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.s.. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili.s. a na to }e meni Poslanik. Lice Allahova Poslanika. preseljenja na ahiret.: ‘O Usame. . a. promijeni se.s. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam... Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. a zatim mi re~e: ‘Usame.

.

OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. a on Malikov. sjajni zubi i kovrd`ava. me|u kojima i perzijski i gr~ki.EL-MUGIRE IBN [U’BE. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. Bio je visokoga stasa. . a on K’abov. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. Obdaren intelegencijom. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Njegova majka je Umame. {irokih ramena. ~vrst na nogama. jakih ruku. Krasili su ga bijeli. a on Ebi-Amirov. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. krupnoga tijela. a on Mes’udov. a on S’adov. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. a on Avfov. a on Amrov.A. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. a on M’utebov. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove.

232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. A kada ih je Allahov Poslanik. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine..s.s. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika.. a. a. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. Mes’udom i Habibom. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari.s. nanesena velika uvreda. [este godine po Hid`ri. a. a ne radi borbe. Resulullah. Allahov Poslanik.. a. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. Pozvao ih je u islam. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. i objavio svoje primanje dini-islama. a. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. gradu u kojem je Poslaniku. vjere u poslanstvo Muhammeda... psuju}i i deru}i se na njega. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. a. Resulullah. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu.s. na{ao Allahova Poslanika. U toj situaciji. napustio. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. a. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. Uputio se u Medinu.. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. a. spreman da polo`i vlastiti `ivot. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku.s. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. a. Resulullah.s. odgovorio im je da je . a.. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. sve do oslobo|enja Meke.s. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.s. a.s.s. Naime.. a.s. [to se ti~e El-Mugire. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida.s. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. sina Abdullaha. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika.. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.

” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om.s.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. Tako|er. a. potvrdi{e Kurej{ije. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. Neka je Allah.. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani.. sve dok su oni u njoj.. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”.” “Idi”. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi.. tako mi Boga. d`. poslu{ajte me.a. Iznesite svoje mi{ljenje. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. a... zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat. a. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.s. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. meni pokorne.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha. Kurej{evi}ka. a. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika.. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.s. sru{io Lata.{.. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. brane}i ga. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. prije nego {to ti je odsje~em”. a. . u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Allahov Poslanik.s. osmjehnu se.. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba. Resulullah. bradu dok je govorio. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. Vi dobro znate da je od vas moj otac. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena.s. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. Promrljao je: ”Te{ko tebi. reko{e mu Kurej{ije. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik.. staviv{i ruku na sablju.. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi.s.s. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. a. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. a.s.. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. r. re~e mu. kako je stra{an i grub.. Urve se usudio uzeti Poslanikovu.. me|utim. a. re~e mu Resulullah... a.s..

El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. izvrsne govornike i mislioce. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. Huzejfe ibn Muhsan. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . ode Huzejfe ibn Muhsin.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. Nakon Halidovog prelaska u [am. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. Ako im odemo u ovom broju.” S’ad je odredio najbolje vo|e. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. . S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. prije borbe na Kadisijji. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. Poslije Rabijje. Rabijj ibn Amr. kao da su nam posebno va`ni. Poslije Huzejfe. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. kojim se Rustem nije zadovoljio. a ni tvoj brat nije o{te}en. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. `ele}i time zapanjiti muslimane.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput .rat. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. . ve} zatra`i novog pregovora~a. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. Rabijja se sastao sa Rustemom. Arfed`e ibn Herseme. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Naime. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike.islam. objasnio mu situaciju koja je pred njima. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Bisr ibn Ebi-Rehm. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida.d`izju.

opominjao.” Ovim govorom. rekao Arap.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. Ko napravi ne{to.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. On tim upravlja .poslije bude zadovoljan s nama. o Abbude. Nego. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. Stoga. vi ste za nas bezvrijedni. Kada nas Bog kazni . a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. prokleo Bog na{e prvake. Ponosno pobje|ujemo. do|ete po pomo} kod nas.. kao {to je to slu~aj kod nas. obrati se El-Mugiri. vi ste me pozvali. Jedan drugog ne pot~injavamo. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. osim dan-dva ili mjesec-dva. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi.. pa idite svojim putem. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. mazge i hiljadu dirhema. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a kada vas zadesi su{a. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota.. a neprijatelj nas ne porazi. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom.. “Ti si nas tra`io. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. govore}i: “Istinu je. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i... vratite se. i zahvaliv{i Allahu. Boga mi. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. zato ka`i {ta ima{. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”. u zlu danu po njih.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. ti si Arap. vratite se odakle ste do{li. El-Mugire ga je stalno presijecao. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. Me|utim. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima.. ja~i smo od neprijatelja. tako po{tovanog i inteligentnog. Bog vam zdravlje podario. ~asni smo me|u narodom. Nema nigdje kralja poput na{eg. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. bilo mu je ime Abbud.

i obaveze su nam jednake. kosti i krv. zatim mu uzme bogatstvo i pojede. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. te`ak `ivot i razdor. po`elio bih izgubiti i drugo oko. A kad smo u pitanju mi.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno.ulazi u D`ennet. a ako bi od nas {ta zatra`ili. mole}i da se primi od njega. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. nismo du`ni dati. upita Rustem.” . Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. Nema primirja izme|u vas i nas.rat.. mi je poznajemo i ne pori~emo. a. u protivnom .” Ove rije~i naljuti{e Rustema. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. ni to ne pori~emo. Budi na{ {ti}enik.ili davanje d`izje. Mi jedemo le{inu. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. ko od nas bude ubijen . sve dok ne u|u u vjeru. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . Povjerovali su mu iskreni. Ne}e osvanuti ni zora.ulazak u islam. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en.s. poslu{no i smjerno. borit }ete se?!” “Zna~i. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”.. U takvoj smo. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu.{.{. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili.. d`. . a neki silom. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. a u islamu imate sve {to i mi. a drugi su odbili. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. a ja }u vas se svih rije{iti. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. Tako je bilo dok Allah. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. narediv{i mu da kad budu prelazili most. neki potpuno uvjereni.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. iskren i da je poslat od Allaha. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. d`. na{e lo{e stanje.

a on je ve} ubijen. dan-no}. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Iza sebe su ostavili veliki plijen.. Kada im je El-Mugire oti{ao. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu.. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. obavijestio je S’ada. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. iako su bili malobrojni. Na Kadisijji je. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. rasporedi vojsku u desetine. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. tako|er. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. oru`je i poginule.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. . ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. r. i jo{ nekoliko njihovih velikana. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha.a. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. kada je ~uo ove rije~i. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Muhammedun Resulullah”.. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. pojedina~nim dvobojima. Bje`ali su. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. Posljednjeg dana borbe. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom.

namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. blizu Basre. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. Neka je Allahov selam na njih. El-Mugire dade prisegu Muaviji. pomisli{e da je to ogromna vojska. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. ali je on bio zauzet nekim poslom u .{. ostav{i neutralan. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. ubiv{i mnoge od njih. jednog od velikana Eberkbaza. . Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. bio zadovoljan s njima obojicom. koji ga smijeni s te du`nosti. ne dade pobjedu. d`.Mugire odvoji se po strani sukoba. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz.{. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji.. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. da ne bi obeshrabrili ljude. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend.a. r. Allah. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. pa kad ih Perzijanci vidje{e. d`.uratu. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. r. Naime. a muslimani su ih gonili.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu.. formirali jaku konjicu pod komandom . Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. @elio je obaviti had`. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. a on ga odredi namjesnikom Kufe. El. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. Bje`ali su.a. Kada se situacija smirila..ilkana. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.

” Pedesete godine po Hid`ri. Amr ibnul-’As je za velike probleme. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. a da nije posegao za ispravnim. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. `estoko si ka`njavao neprijatelje. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. kod njega je strpljivost i samilost. a Zijad je i za malo i za veliko. Ukopan je u Kufi.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. opisuju}i sposobne Arape. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. postojanost. a da iz nje nije na{ao izlaz. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. El-Mugire je za rukovo|enje. El-Mugire je preselio na ahiret. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. Srditi ga u grob strpa. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. Amr ibnul-’As.” . i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj.

.

izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. vje{to bi udario sna`nim udarcem. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Volio je oru`je. a ovaj sin Zejdov.A. a tako|er je bio sklon {utnji. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. {irokih prsa. on sin Levzanov. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. a on Abdu-Vuddov. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. a on Saidov. a on K’abov. imao je jake {ake i mi{i}e. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. Kada bi hodao. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. stabilan hod. ~vrstoga vrata. crn ten. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. smjelost i odva`nost. Bio je srednjega rasta. a on je Sa’lebov. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Znao je kada }e se privu}i protivniku. Odlikovala ga je hrabrost. R. oki}en saburom i postojan. sin je Har{eov. a on El-Hazred`in. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. okruglo lice. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. . OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. gustu kosu. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. krupnoga tijela. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak.SIMAK IBN HAR[E.

neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u.s. d`. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom.. a. Stvoritelja svega. osiroma{iti ih i pot~initi. saznao je da se karavan Kurej{ija.. a. broj se muslimana uveliko pove}avao. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. vra}a iz [ama.s. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana.{. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. Allah. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana.s.s. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika .. r.s. koji je predvodio Ebu-Sufjan. Resulullah. onda je Medina srce islama. Kada je stigao u Meku. . Utom su ga obavijestili da je Poslanik. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja.. Tako. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Njegova ~ista.s.. bio je napregnut i oprezan. a. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u.. a. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist.. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. a.s. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu.a. Muhammeda ibn Abdullaha. a. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. pove}ao se broj muslimana u Medini. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. a. Poslanik. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha.

Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan.s. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. a.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Tako mi Allaha. ve} sada vidim bitku. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. Tako mi Allaha. Poslanik. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.. iskreni u bici.. postupaj kako `eli{. a.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. ~ime }e{ biti radostan. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. U me|uvremenu. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Poslanik. uputi dovu za njega. i govorio. a. Kada je zavr{io. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. Nakon toga. postupi onako kako ti Allah naredi.. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl.a.s. Allahov Poslani~e.s. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. mi smo uz tebe. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. r. U me|uvremenu. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. a mi smo s tobom. dok su drugi navaljivali da se bore. s Allahovom pomo}i. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. mi }emo ovdje ostati. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom.. Kreni sa nama. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana.a. a da sva ostala vrela zatrpaju. a.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Ustao je tada Ebu-Bekr. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama.” Poslanik.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. Mi smo strpljivi u ratu.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga.” Kada se pribli`io vrelu. savjetovao se sa ensarijama.. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e.. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. a.s. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. Poslije toga.s. r. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. zlo. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. . Allahov Poslanik. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani.

. a. pa se strovali na zemlju. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. Odgovaraju}i i cijenjeni. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e.{. Kad je prihvatio ponudu.. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. i muslimana. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija.” Dvoboj se zavr{i. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. ubio je va{e najbolje. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika.s.. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela.s. Abd. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove.. u~estvovali su i jevreji iz Medine.. a.s. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. njegov sin Velid.od Kurej{ija. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. probijaju}i redove Kurej{ija. a. a mu{rici Utbe. Poslanik. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. dok mu je krv {ikljala iz noge. ali mu{rici to odbi{e.. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. a. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa.s. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . Hamza. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. Tada Resulullah. d`. koji je podlegao od posljedica rana. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje.s. i `ele}i osvetu. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. On je pao na le|a. re~e: “Ustani. a. Safvan i Ikrime. a. I takav. re~e: “Da. opreme i svega drugoga . Muhammed vas je potakao na osvetu. Nakon pogibije El-Esveda. Voljom Allaha.s. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Ubejde ibn el-Haris. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku.

Ona je izgubila oca. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. Kada ga vidje kako se kre}e. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. tra`e}i je.” Ebu-Dud`ane je hodao. To je isto ~inila Hinda. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. Bo`iji Poslani~e. tra`io je mi{ljenje ashaba. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci..s. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani.{. a. a. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj.. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah..s. a Resulullah. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame.. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e.s. a. osim u ovakvoj prilici.s.. a. d`.” Pa mu je Poslanik. dade. s tim njenim pravom. u podno`ju brda pokraj palme.. a `ena Ebu-Sufjana. Nakon {to je Allahov Poslanik. a. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. Prije nego {to je po~ela borba..s. nasuprot Medine. Allahov Poslanik. amid`i}a Allahova Poslanika.. Kada se kona~no opremila. Allahov Poslanik. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. a. tako da je sakupljena velika vojska. saznao za pokret Kurej{ija.” . recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. a.. da okove ja ne trpim nikad. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. Poslanik.s.s. a.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. brata i amid`u. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje.s.

. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu..atimi da opere krv s nje. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. a. vidjeli povla~enje Kurej{ija. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. izabran je Ebu-Bekr.a. koji su bili na vrhu brda. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. pa se muslimani . poku{avaju}i odbiti mu{rike. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. organizirao je i ustrojio safove. Halid.s.. vratio u Medinu.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. kao halifa muslimana. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. a.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. dao je svoju sablju k}erki . Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.. O njemu je Poslanik. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. r. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Kada su muslimanski strijelci.a. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. a. nije me izdala. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda..s. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. r. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. a. nakon boja. Kada je stigao u El-Jemamu..s. Tako mi Allaha.samozvanoga poslanika.s.a.” Na ovo je Poslanik. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. I njen mu` Alija.. da presude odmetni{tvu. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. a. a ovo je bila zlatna prilika. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. Naime. Zaobi{ao je brdo. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. kada se Resulullah. a. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. koji su bili okupiljeni oko la{ca.s.s. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. r.

Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. vitezu. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. . {ehidu mu’minu. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. Iman je plamtio u njihovim srcima. povratili su snagu nakon klonulosti. mud`ahidu. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe.

.

R.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. Hattat ibn Jezid. a. Kada je iza{ao pred njih. Imao je taman ten. bez obzira na opasnosti. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha... Ujejne ibn Hisn.” .A. Akre’a ibn Habis. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik.. Zeberkan ibn Bedr. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.s. imao je izrazito razvijeno tijelo. {iroka prsa i bujnu kosu. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. dostojanstven i ozbiljan..” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika... njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Bio je visok oko dva metra. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. Kada su do{li pred mesd`id. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo.. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio.s. duge noge. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. a. Do{li smo da se nadme}emo . vratio u Medinu.s. Kajs ibn Asim. a. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI. Devete godine po Hid`ri. poznatoj kao “Godina delegacija”. a sin je Amra et-Temimija. povikali su: “Muhammede. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu.40 .

Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. i istakav{i svetost Objave. ovo mu je poklonjeno. i svoga konja. a. riznici pravoj.. Brinuo se o konjima. Mi uni{tismo te dvorce. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. a.. i da bude u njegovoj blizini. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas.. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. te je oti{ao u Medinu. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.s. postao je blag. Nakon toga. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. na to re~e: “To je vrhunac. pa su ga ljudi zavoljeli. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. Ibn-Amra islam je oplemenio. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku. a. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. a. .. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga.s...s.” Allahov Poslanik.s. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku.s. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. a.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. jednog za drugim..” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. a. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove.. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.. Tada. a.s. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. Hassan ibn Sabit.s.

Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. pa radi kako umije{ i mo`e{. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. kukavica. bio je Hurmuz. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Ka’ka’ je obustavio borbu i. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. u kojem je bio privremeni logor. r.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Prije nego je krenuo prema Iraku. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. u blizini bunara sa vodom. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. a zatim je Halid organizirao vojsku. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. ili borba.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. zarobiv{i ih. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Do{li su u mjesto Nebad`. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam..a. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. Halifa je to i u~inio. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Zapovjednik cijele te oblasti.a. halifa je naredio da se oslobode. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. r.

Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. {~epao ga rukama i oborio na zemlju.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce.. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. pa se okrenu{e u bijeg. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. arapskih kr{}ana. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. U protivnom. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Me|utim. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . te je brzo skupljena velika vojska. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. dok vrijeme ne donese potpun poraz. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. a me|u njima i Hurmuz. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. najhrabrije i najplemenitije.. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida.. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka.. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. izgra|enog na obalama Eufrata. kako su prethodno i isplanirali.. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. s ciljem da ubiju Halida. Boj se bije na sve strane. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati.” I po obi~aju. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare.. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. odlu~io se na borbu. Pao ih je veliki broj. Borba je bila neizbje`na.. pa ih je rasporedio u bojne redove..” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. a zatim povezao lancima.

a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. a mi Hurmuza pregazismo. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. ako nam podari{ pobjedu. prijestolnici Kisre. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Dabia.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. Ebu-Sulejmane. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. po~eli su bje`ati. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Allah }e ti upotpuniti nagradu. a iscrpili su i svoje neprijatelje. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Perzijanci su tonuli u poraz. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu.” . Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. a Hira je dobijena sporazumom. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja.

Jurnuli su u grad izvana. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. zadr`avaju}i dah. a Halid. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. i uz Allahovu dozvolu. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. mala i ksanska vrata. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. D`abijska. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. uz Allahovu pomo}. Ijjada ibn Ganma. osvojiti grad. Dok su muslimani opsjedali Damask. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Opsada nije bila jaka niti stalna. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Ed`nadin i . Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Dirara ibn Ezvera. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Osvojio je Basru. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Adija ibn Hatima Taija. Dirara ibn Hattaba. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Kada se popnu na zidine.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske.eradisova. Plan je bio precizan i te`ak. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. . sa isukanim sabljama. Tomova. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih.ahl Bisan. kose}i sabljama protivnike. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. a {irina oko hiljadu metara. Dok je stigao na front u [am. Krenuo je u osvajanja. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. I krenuli su. da bi se poslije vratili opsadi Damaska.

nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Padali su poko{eni sabljama. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. I hvala Allahu.{ehide “Bitke kod mosta”. muslimani su pobijedili. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. hrabrost i vje{tinu. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. stra{noga izgleda. ^uv{i to ime. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Muslimani su zau~ili tekbire.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. sve su pal~eve svoje grizli. muslimani su se obradovali {to je me|u njima.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Ovaj pade kao klada na zemlju. gustih i debelih obrva. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. a Ka’ka’ je sna`nim . Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. `ure}i prema Kadisiji. bje{e uni{teni. Naime. odgovorio je. Selita i ostale mud`ahide . poznavaju}i njegovo iskustvo. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli.

spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Toga dana. nisu nikoga na{li. ubijen je Rustem. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. njihovih velikih junaka. zapovjednik pozadine perzijske vojske. Nakon toga pali su gradovi Medain.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. pobjegao je iz grada. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. samo u dvobojima. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Me|utim. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. . Kad joj se pribli`io. ovamo. drugu prijestonicu Kisre.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. a muslimani su ga lahko zauzeli. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. D`elula i Hanikin. pa kad je ugledao priliku. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla.. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. Ka’ka’ je kru`io oko slona. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan... S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. protiv najhrabrijih ljudi. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. kada su stigli do Rustemovoga {atora. Rustem.. zapovjednik perzijske vojske.

stajao nasuprot Ai{e.. i pojave velike smutnje. r. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu.a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. u Palestinu. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. U Basri je Alija.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. Majke vjernika. r..a. . Me|utim.

.

a on Hazred`ov. bez dodavanja ili oduzimanja. a on Adijjev. Bio je krupan. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. postupcima i stavovima. R.MUHAMMED IBN MESLEME. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. visok i pro}elav.s. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj.. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. a on Med`de’in. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. a on sin Halidov. a on Malikov. Ro|en je u obrazovanoj porodici. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. i kod halifa poslije njega. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. a on Amrov. a on El-Harisov. . sin je Meslemin.A. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. njeguju}i ih i trguju}i njima.

a. a nakon {to je ovaj to u~inio. ~uo je u~enje Kur’ana. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama... Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu.s. U po~etku. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. blagim i skru{enim glasom. odakle je {irio islam. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. `ele}i ispitati pravu istinu. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Allahov Poslanik. Muhammed ibn Mesleme.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. a. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. sav se bio posvetio poslovima oko konja. . Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru.s. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. a. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Allahova Poslanika. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. jednoga dana.s. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. Nakon toga. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. naime. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Allahovom milo{}u.. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Tako. a oni mu se. Spoznao je da je istinita i ispravna. bore}i se protiv njega. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. iza jednoga predvodnika. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Kada su zavr{ili namaz. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. rame uz rame. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr.s. U{ao je. a.

Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom.s. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama.{.s. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. uprkos te{koj poziciji muslimana. A kada je Resulullah. a. Allahov Poslanik.. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. S’ad. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi.{. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. ejjuhel meb’usu fina. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. Allah. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. d`. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov. a njega cijenjenim ashabom. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. `ude}i da ga Allah. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika.. neka je hvala Allahu.. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi.. u~inio hid`ru u Medinu. a.. d`i’te {erreftel-Medineh. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. merhaben ja hajre-da’i. Njegovi sinovi: Abdurrahman. d`i’te bil emril muta’i. a. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost.s. a. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.s. mud`ahid. D`a’fer.. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. komentiraju}i njegove poruke i upute. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. a.s.. d`. a. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. Abdullah.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . Bio je me|u prvima do neprijatelja. a. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih.s.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. po~asti {ehadetom.s.

pjesnik. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. ako je Muhammed ubio ove..s. Muttalib ga je primio i ugostio.” K’aba je. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. pla~i. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi.. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. a.. Poslanikov. iz plemena Tajj. al’ ne uze pouku. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je .s. da brani plemi}ko porijeklo. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. ubijeni.. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu..” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. kao psi} koji za kujom cvili. a. a. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. za kojima o~i suze. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. `ivio je sam i ne ~uje se za njega.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!.s. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Allahov Poslanik. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. zbog Bedra se suze liju. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. jednom prilikom u Meki. Koji im podari pobjedu. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.

Allahov Poslani~e.” Resulullah.. a. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. radoznao.. posebno o Ummul-. iznose}i la`i i potvore. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. a. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. umorili se od `ivota. a. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu.s. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. okru`en izobiljem i rasko{i. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. rastavili se od porodica.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove.s. a. Kada su do Resulullaha. a ti je zataji. re~e da pri~a. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . brat Benu-Harisa. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az.s.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. Ina~e je bio veoma bogat. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika.s.. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.” K’ab mu.s. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. presjekli su nam puteve.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. Ja }u ga ubiti.. a. do{le njegove la`i i potvore. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama.” Poslanik.adli bint Haris. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.. Oti{li su nadomak njegove trv|ave.. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . pozvao ga je i upitao za{to to radi. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. a.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik.s.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. To vam je dozvoljeno. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i.

A D`ezia. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. a. Allahov neprijatelj. a.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom.odgovori K’ab. Po{to ga tako nisu ubili.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. . ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. i iznijeli mu svoj plan. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. .” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. pa ga Ebu-Naile zovnu.s. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”.” Oti{li su do K’above tvr|ave. a. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. ne bi me probudio”. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa.. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. tako mi Boga. a da K’ab ne posumnja ni{ta.s.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. Ti ih pomozi. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. njegova mlada. Moj Allahu. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. njemu je Resulullah. odgovori joj K’ab. odazvao bi se. Da me na{ao da spavam. a ratnici ne izlaze u ovim satima.. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. ne sumnjaju}i ni{ta. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.s.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. K’ab je ustao da iza|e. a on se ba{ to ve~e o`enio. “U oru`ju je poravnanje”.

na{im rukama poznatih junaka. odva`nog. lavovi razjareni bje`e. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. a. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. prevara i izdaje. K’abu njegova brata da ide. pa je Allahov Poslanik. poslije njega poni`en bi Nudajr. a. a kada ubijam.s. Allahov Poslanik. a..s. Ujutro. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. a. obuzeo ih je veliki strah. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab..s. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. a tako i bi. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. Nastojao ga je prevariti. Nakon toga. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.s. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina... htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. A Mahmud41 je brat povjerljivog.

re~e: “Iza|i na dvoboj. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Po{to se pro{irila islamska da’wa. finansijama i vojsci. a.s. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. a `elim ga osvetiti.a.s. r.a. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. kada ga je Allahov Poslanik. r. nisam osvetio ubijenoga brata. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . samo ponosni ubicu ka`njavaju. u Medini. a.s. o Hajbere. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. i odsjekao mu glavu. Allahu moj..s. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. Allahov Poslani~e”. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. javi se Muhammed ibn Mesleme. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom.. poznavao je njegove vrline. a. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. ali ga on zaustavi svojim {titom. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. kako kosim. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. a.” Resulullah. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost...” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav.. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. osim u pohodu na Tebuk. upravi..” Zatim je do{ao Alija. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. ostavio kao svog namjesnika u Medini. Halifa Omer ibn el-Hattab. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. Kad ovaj pade na zemlju. ali i ona presje~e granu.. Obojica su se krili iza drveta. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. Svi su imali povjerenja u njega. Za sve u {to je sumnjao. Tako mi Allaha. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. Bio je jasan i iskren u govoru. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. zaista.

ili da je manjak. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Muhammed je to odbio uzeti. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. r. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike.a. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. po svome obi~aju. . Hvala neka je Allahu na tome. Poslije ovoga slu~aja. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. tamo{njega namjesnika. r. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. sagradio je dvorac od }erpi}a. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. blizu ~ar{ijske pijace. “Umorio me `amor ~ar{ije”.a. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. tada{njega namjesnika Kufe. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. r. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. precizno i ta~no..a. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Me|utim.. S’ad ibn Ebi-Vekkas. rekao je S’ad. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi.

izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. bio je u slu`bi halife. velikoj `rtvi. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. iskrenom vjerniku..a. taj skromni vjernik. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. ili dok ti ne do|e smrt. r. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija.. a. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. Muhammed je preselio na ahiret. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja .” Boravio je u ku}i. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. . a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. ^etrdeset druge godine po Hid`ri.s. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. a potom preselio u Rebezu. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. On je Muhammed ibn Mesleme. odva`nom junaku.a. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. r. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi.

a on . Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. {irokih prsa i svijetloga lica. a zvali su ga Selman el-Hajr. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba.ejruzov. Pravo ime bilo mu je Mabeh.SELMAN EL-. . Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. a bujna kosa. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. a on Sehrikov. Bio je visok. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. sin je Buzih{anov. R. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima.ARISI. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. tra`e}i su{tinu i smisao.A. pa je imao krupno tijelo. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. rodom iz D`ija. a on sin Mursilanov. a on Behbuzanov. istaknuta me|u ~asnim ashabima.arisi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-.

. Zadu`ili su me da lo`im vatru. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom.ni no}u ni danju. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Kada sam ih saslu{ao. daleko od ljudi i dru{tva. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. slijede}i svoga oca i svoj narod. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. odgovori{e mi. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. Otac me je pitao {ta sam radio. Pozvao me je i rekao: “Sine.{. ^im mi se ukazala prilika. a na imanje uop}e i ne odoh. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. vratio sam se ku}i. a njegova ljubav je. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. ~ija se rije~ strogo slu{ala. Rekoh: ‘Boga mi. d`. ne mogu oti}i na imanje. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. zadivila me njihova molitva. kako sam ja rastao. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. pa mi to privu~e pa`nju. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. bivala sve ve}a. pla{e}i se za njega. kao {to vidi{. ovo je bolje od na{e vjere. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Kada se smra~ilo. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam .’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. u toj vjeri nema nikakva dobra. sin poglavara sela. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. pa sam mu rekao: ‘O~e. a noge mi zaveza u lance. po`elio sam da budem njihove vjere. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak .

a ja se oslobodih okova i s njima. krenuh putem [ama. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih.’ Kada je pobo`njak umro.s. vjeri poslanika Mesiha. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. On ne jede od milostinje. prima hedije. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. izme|u crnih brda. kada ga vidi{. Izuzetno sam ga zavolio. odgovorili su. da te slu`im i da u~im od tebe. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. sina Merjemina. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. a kada mu se primakla smrt. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca.’” . te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. a. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. Oni mi uskoro odgovori{e. re~e mi on. oti|i. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. ako im do|e kakav karavan iz [ama. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. a.. prepoznat }e{ ga. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. pa ako mogne{ oti}i do njega. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti.s. u Bizantiji. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. crkveni dostojanstvenik”. oti{ao sam u Mosul. Nedugo zatim je umro. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. Isaa. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. Kad njemu do|e ed`el. Nastavlja dalje Selman. Ali. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. upitao sam ga isto {to i one prije njega. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. a kad se i njemu pribli`ila smrt. tajno. osim jednog iz Mosula.

Rekoh sebi: ‘Allaha mi. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. ovo je jedno od obilje`ja. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao.s. ~im sam je ugledao. u plemenu Amra ibn Avfa. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Ostao sam. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega.’ Spustio sam hranu pred njega. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. te se ponadah da sam stigao na odredi{te.. Allaha mi.’ Spustio sam potom hranu pred njih. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu.” Allaha mi. a. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. Bio sam na palmi. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. odlu~io sam je dati vama. a. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. a kad sam ~uo za va{e stanje. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. ^ekaju}i. a. ne jede milostinju. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. Oti{ao sam s njim u Medinu i. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik.. Me|utim. zaista.s. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. a gazda je sjedio ispod nje.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. umalo da padnem s nje. kao hedijom. ~im je to izgovorio. u Kuba’u.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik.’ . a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha.s.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. sa Arapskoga poluotoka.

a. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu.s. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. a.s. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Pete godine po Hid`ri.s. a.s. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . Stajao je okru`en ashabima. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. ubrzo. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi. a. kona~no im do{li glave. a. oslobodi ropstva. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i.s. i muslimansku zajednicu.. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja...’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. Resul.’ Napisao sam mu pismo.s. kao i ostali koji `ive u Medini. napali muslimane s le|a. sa Poslanikom. a. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika.. jednu je obukao a jednu pregrnuo..Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.. a Resulullah.. slobodan. ovo je drugo obilje`je. Allahov Poslanik. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima.s. a. a.. jede ono {to mu se da kao hedija.s. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. Primio sam islam. naredio je ashabima da mi pomognu. Na sebi je imao dvostruku odje}u. eskalirao. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. a. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. @ivio sam me|u muslimanima. Jednog dana Resulullah. Primijetiv{i {ta namjeravam. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima.s. Allah me. i onih koji ga slijede. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob.

. a pukotina se pove}ala. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Ona se malo otcijepila. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. pohvali blagoslovljeno rje{enje.s. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. Resulullah. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj.s. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Resulullah. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. a.. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. Znoj je oblivao njihova lica. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik.. duboki i {iroki.s. Allahu ekber… “ Selman. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber.. a. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Bespomo}no su udarali. a me|u njima i Selman.. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. Selman je stajao kraj njega. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati.s. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. a. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. r. prije dolaska nevjerni~ke vojske. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk.” .s. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. Me|utim. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije.” Poslanik. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. bez obzira na njenu mnogobrojnost. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Tada Allahov Poslanik.. Ona su bila kao za{titna brana Medine. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. i kazao: “Allahov poslani~e.a. kopaju}i rovove. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. a. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. a.

” U Medini. Poslanik. Alija. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. r. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom.. za{titi muslimane.s. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.s. duboko u no}.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Kasnije se Resulullah. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. Posti. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. ehlu-bejta. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas... po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja...a. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. a danju je postio.a. r.a.s. r.s. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. a i ovu sada{nju. Selman. a.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. Njegov drug provodio je no} u ibadetu.. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. ehlul-bejta.. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. ali od toga nije bilo nikakve fajde. a. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom.a. klanjaju}i.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom.s. “Ko se ovoga dosjeti?”. Poku{ali su okru`iti Medinu. ^itao je prija{nje objave. a. a. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. On je more nepresu{no.. a i odmaraj. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. o{troumnosti i razboritosti. a. . Allahovim emrom. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. r.

s.. razdijelio bi je narodu. o osvojenju Perzije i Bizantije. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom.. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici.. Medain je bio bogata i plodna oblast. od toga bih jedan ostavio za novu liku. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. Radio je od zanata koji je poznavao. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. svu bi je podijelio sirotinji. a. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. Kad bi mu do{la pla}a.a. Bio je korpar. ne bih ostavio taj posao. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. Halifa Omer. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Kada bi govorio ljudima. a. Da mi je Omer zabranio da tako radim. a jedan podijelio kao milostinju. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. zatim bih radio i prodao ga za tri. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom.a. Selman.s. Hi{am prenosi od Hasana. drugi potro{io za opskrbu porodice. r..” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika.s. slu`e}i islamu.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. odbio ju je primiti. a kada bi je ve} uzeo. a ovaj od Hasana ibn Alije. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. r. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem.. bogatstvo i la`no predstavljanje. Prezirao je luksuz. Odbijao je primati platu. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. izaberi zemlju!” Me|utim. .. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. mudrosti. bje{e u Medini.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj.r.a. Htio je pove}ati svoja dobra djela. obrazovanju i ja~ini vjere. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. a.

nastanio se u Iraku. koji su sjedili kraj nekog du}ana. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Ebu-Derda. a desio mu se kao upravitelju Medaina. Allah. d`. ali zemlja ne radi ni za koga. te`ak toliko da ga je svega izmorio. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. i{ao je Selman. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji.. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.{. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. r. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar.. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. a on je mijesio tijesto za hljeb. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. ali mu je on odbi dati. r. Radi kako `eli{. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Kada je htio napraviti sebi ku}u. pomislio je da je jedan od siromaha. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. opskrbio imetkom i potomstvom. d`.{. r.a.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Allah. Naime.a. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. U tovaru su bile hurme i smokve. dok ne do|emo do tvoje ku}e. rekav{i: “Ne.a. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum.” Odgovorio mu je Selman.. Selman im nazva selam.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom.{. Selmana el-. Pi{e{ mi da te Allah. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti.arisija. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. d`.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega..

ispunjen bogobojazno{}u. o Sa’de.arisiju.a. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule.. Poslanik. mudro{}u i skromono{}u. zbog te ~e`nje.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. nego. Neka se Allah. do{ao u posjetu. noge }e ti dodirivati zid.. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika.” Plakao je Selman. d`. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. on je zaplakao pred njim.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. a kad bude{ spavao.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se.{. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara.. smiluje Selmanu el-. Selmanu el-Hajru. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. d`. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu..{. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju.. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik.s. ali vole miris.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. Ammara ibn Jasira i Selmana. znanjem. r.s. r. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. glava }e ti dodirivati plafon. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.s. u brizi kada si zabrinut. a.a. A vidi mene. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas.. Kad bude{ stajao. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt.” Selman se te{ko razbolio. a. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom.. . preselio je zadovoljan tobom. a.

a on Bekrov. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta.A. puna~kih obraza. R. a on S’alebin. ~istoga posla. a on Enejfov. dugoga lica. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. Bio je vrlo snala`ljiv. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. .NU’AJM IBN MES’UD. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. dubokog razmi{ljanja. iskrenoga govora. a on Amirov. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. d`. a on Rejsov. U d`ahilijetu je bio beduin. a on Halanin. u`ivanje i korist. a on Subej’a. Zahvaljuju}i Allahu. sin je Mes’udov. tamne puti. ~vrstoga dr`anja. Tako je nau~io borbene vje{tine. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. vitkoga stasa. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. Rijetko je govorio. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. krupnih o~iju.{. a on E{d`e’a. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. koji je samo za sebe tra`io profit.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. a on Kunfuzov. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. U islamu je bio odani vjernik. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une.

a. mire}i jedne.s. rade}i sve da tako i ostane. Kada bi do{ao. na putu izme|u Meke i Medine. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io.s. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. a. da ih zlostavljaju i provociraju. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. a bli`e Meki nego Medini. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. Me|utim. Oni su vladali Arapima. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. i njegovu misiju. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. nasla|ivanje i pi}e.. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. a zava|aju}i druge. a. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. . u~vrstio u Medini.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Pored svega toga. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`.. {to im je i bio glavni cilj. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs.s..

kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. odnosu on s njima. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu..s.da jevreji. . ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. Selman el-. a. slabost u du{ama muslimana. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. pregovore i dogovore. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Pleli su se konci velike zavjere. zametnu unutra{nje probleme. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika.. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. da iskopaju kanal ispred Medine. Ra~unali su da se Resulullah. i njegove sljedbenike. uz poraz. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini.. medinskih jevreja. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. vjere i njegove ~asne misije.. predlo`i Poslaniku. Allahov Poslanik. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema .s. a zatim vojno poraze. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. jednakosti i vjere. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. Zatim. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. sa malim brojem muslimana. Bitka na Uhudu. kako bi bili brojniji.arisi. ustvari. Kada ga iskopa{e. prije nego je uputio poziv izvan njega. jedan od ashaba.. a. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. koja je mogla donijeti. . i muslimani: muhad`iri i ensarije.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. Allahov Poslanik. a. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. a. te da se upute prema Medini. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove..s.. a Njegov Poslanik.s. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. da je stave u opsadu. a. a. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku.s. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. svojim saveznicima. a.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. Dok se sve to odvijalo. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima.s.s.s. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. a. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. Kurej{ije. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde.

i re~e im: “O Benu-Kurejza. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. obavljanju namaza. a. a. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine.. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. a. pa naredi mi {ta `eli{. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. Osjetio je da je pozvan u islam. i njegovo poslanstvo.s.. ljubavi i saradnji. koji je `ivio me|u jevrejima. primio sam islam. Ono {to mu je Poslanik.s.” . pravednosti i jednakosti me|u ljudima. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. a. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu.. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji.s. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. pa pomozi nas ako mo`e{. Vratio se u svoju postelju. a. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. odzvanjalo je u njegovim u{ima. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. i njihovom stavu. a.s. a. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e.s. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti.s.. jevreja i plemena Gatafan.{. Spozna Nu’ajm da je Muhammed.” Poslanik. d`. Allah. vjerovanju. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama.s.. a. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim.. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.. jer rat je varka. U ranu zoru uputi se ka Medini. d`.s. srete se s njim.{. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.

Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. poma`u}i njegove neprijatelje. a stati na njegovu stranu. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. prijatelju na{. porobiti `ene i oteti imovinu. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana.” “To ti obe}avamo!”. kao zalog kod sebe. u kome je va{a opskrba.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. Zato ne {aljite . potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. vratit }e se u svoj grad sigurni. oni odgovori{e. va{ imetak. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. Ako saveznici pobijede Muhammeda. nastavi Nu’ajm. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. Oni su stranci za Medinu. a vas ostaviti izlo`ene osveti.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. “i obavijestili su ga o tome. nisu u stanju u kojem ste vi. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. pobjeda i plijen su njihovi. va{a djeca i va{e porodice. tj. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. re~e im Nu’ajm.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta.

r.. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: .a. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. pa ih je sna{la nesre}a. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika.s. jer }e biti ubijeni.a. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. plan je uspio. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. iskoristit }e je.. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. i vi to znate. Ako bude suprotno tome. vratit }e se svojim ku}ama. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. snala`ljivosti i mudrosti..” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza.. a. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. a na{i konji i deve malaksali su.. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. ako ih zatra`e.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e.. ti si najbolji pomaga~. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. u~inio je ogromnu uslugu islamu. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. r. kao {to je iznio Kurej{ijama. a.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Nu’ajmov. Neki od nas su to prekr{ili.s. zato koliko sutra. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu.s. a. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. d`. dan u kome ni{ta ne radimo. Nu’ajm ibn Mes’ud. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. prenosi od Resulullaha. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti.{. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u.

s. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela.s. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. a. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.. skromnosti i bogobojaznosti. r.’ Tada Poslanik.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. odsjekao bih vam glave. Preselio je na ahiret.s. r.” Nakon osloba|anja Meke. .’” Na dan oslobo|enja Meke.a. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.a. Nu’ajm. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj. a. a.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema... Poslanik. u Medini. odanog muslimana i velikog borca za islam. Tako mi Allaha. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan..

.

kao mud`ahid. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. r.s. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”.{. a on Huzejme. dao mu je jak i prodoran glas. d`. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. a on Malikov. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. a on Abdullahov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. Ljudi su bje`ali ispred njega. R. neuvezan u vojsku. jer Seleme bija{e br`i od konja. Juri{ao je u bitkama. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. .. a on je sin Sinnanov. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a on Selmanov. po~asti {ehadetom.{.A.. Allah.SELEME IBN EL-EKVE’A. Bio je duboko samouvjeren. Seleme ibnul-Ekve’a.. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini.a. Njegovo oru`je bila je sablja. `ele}i da ga Allah. d`. Napu{tao je mjesto borbe. bore}i se kao pojedinac. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. a on Ku{ejrov. a. Bio je slobodni ratnik. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. a on je sin Eslema es-Selemijja. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. Sin je El-Ekve’a. On bi se ogla{avao njime.

Seleme ibnul-Ekve’a. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. brane}i je svom svojom snagom i imetkom.s.a. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. knio je kosu i bradu. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u.. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. naime. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. koji je pozivao u islam. imao je duge potkoljenice. ~vrste mi{i}e. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. slu{ao hadis Poslanika. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. a. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i.s. . Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane.. r.. pri~alo se o Vjerovjesniku. U svakom mjestu u koje je do{ao. iz Medine.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste... r. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima.ezarijj je. a. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam.a.s. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika.s. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. dok su se Allahov Poslanik. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. a. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. a. Bio je inteligentan i o{trouman. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. Bio je mr{av. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”.

s.. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. a. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. r.{. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. Seleme ibnul-Ekve’a. Njegov su poziv ~ule Medinlije. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.. poput fatamorgane.a. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. r. Poslanik. govore}i: “Uzmi je.. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. r. Napada~i su ubili ~ovjeka. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. koriste}i brzinu.s.” . Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca.. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni.. poput vihora. i drugi.. Prvi koji je saznao za to. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. Poslanik. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Kada su gotovo stigli do njega. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama.. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a.. Allahovom. Seleme je za samo jedan trenutak. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega.a. Me|utim. Danas je va{ nesretan dan. r. r. on se nije povukao. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. r. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu.a.a.. r. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. d`. a. Potom se popeo na jednu uzvisinu. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. Kada se skupila grupa. koju. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e.a. voljom.. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. oteli mu `enu. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. varku i dosjetljivost. a.a. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo..s.a.

Allahov Poslanik. a. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.s.s. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve.s. Seleminog amid`e. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’.s. doveo bih preostale deve. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. a ljude bih zarobio.. a. pa mu je rekao: “Si|i. Na po~etku Bitke na Hajberu. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. a. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana.” Allahov Poslanik. a.. Resulullah. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. da recituje.s.. a. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane.s. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. a poslije i na Hajberu. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi.. a... Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi..290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. a protiv muslimana. U Medini je Seleme. r. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. nasmija se i uputi dovu za njega.a. odrecituj nam koju svoju pjesmu.. stao pred Poslanika.. razbili su redove napada~a. sine El-Ekve’a. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. na Hudejbiji. r. Resulullah. a. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. Uprkos tome. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih.a. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. spremni da ih pobiju.s.

r. d`..s.. nasuprot njih stoje}’. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost.{. Seleme je.{.. ova tegobna scena mnogo rastu`i. Selemu. r. neprijatelja. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.a. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave.s. na tom mjestu preseli.a..{. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu.a. jahao je na svom konju. a njegove o~i bile su bolesne. r. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. kao {to ljudi ka`u.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. a ja sam ga slijedio. pozvao je Aliju. Seleme je rekao: “Poslanik.s. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. ne klonuv{i. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. r. a. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. Desila se jaka i `estoka bitka. zabrinut i upla{en.” Sljede}eg dana Resulullah. koja se ne da opisati. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. borio i napredovao. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. `ene i djecu.” .{.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah.. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. On je nastavio sje}i njome. d`. Amir ibnul-Ekve’a. d`. a. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. ne dadne pobjedu. smiluje... sjeku}i sabljom glave Allahovih. d`. i nije se vratio dok mu Allah. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba.. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. pred njegovim o~ima on se. a. U jednom trenutku nepa`nje. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. Allahov Poslanik. Krenuo je. Gospodaru...a..

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

r. Sedamnaeste godine po Hid`ri. Milostivog. Iza toga. jeste svjedok. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. . kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. r. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. . da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. d`. Poluotok je prostran. prema sjeveru prote`e se pustinja. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. nalazi se na sjeveru Iraka. Poslali su izaslanika. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu.{.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj.a. r.a.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. . a On je dovoljan kao svjedok.a. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . r. Istovremeno.a.. Ne ~inite izdajstvo.a. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Taglib i En-Nimr.. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad.. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe.. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. Allah.. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.odred usmjeren prema Nisibehu. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. sve do oblasti [ama. imetaka i bogomolja. r. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. koji je bio u Kufi.

i njihovog potomstva. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Njegovi meleki i muslimani.. Ijad. grad na desnoj obali rijeke.{. i muslimana s njim. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja.a.a. uputio se u Nisibeh. jeste svjedok.a.a. O njima je Ijad. Nakon toga. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. Osvojio je Semisat. r. r. r. D`isr Minbed`. r. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru.a. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. a On je dovoljan kao svjedok. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.. stanovnicima Er-Ruhaa..ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Milostivog.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. Zaista. Allah. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz.. jednom velikom utvr|enom gradu. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. d`. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. Nakon {to ga je opkolio. podru~ju u dana{njoj Turskoj. jeste svjedok. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . r. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: .Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban.a. i njihovih `ena.{. Allah. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. zatim Surud`. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Nakon toga. Napisao je: “U ime Allaha. va{i imeci i oni koji su sa vama. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. a zatim ga je opkolio.a.. r. d`. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima.“ Ijad.. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Ijad. spasiv{i tako vlastite `ivote. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. r. Milostivog.. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Raskif. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. tra`e}i sporazum.

smiluje Ijadu ibn Ganmu. d`. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. Pobjednici ~asni tada. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. r. Neka se Allah. Plemeniti.. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e.s. r. slobodu im dariva{e. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm..a. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. Ukopan je u Medini. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. hrabri borci.. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. .310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri.a. i zulum tada prestade. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota.. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. r.{. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. {utljivom mud`ahidu. to je svita ~estita. tra`e}i Ijada sebi. r.. osvaja~u Poluootoka. a. u [am. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. pisao je halifi Omeru.. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. na podru~ju [ama. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka.a.a.

popunjenoga tijela. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. sin je Usalov. sna`nih mi{i}a.A. Kada bi govorio. R. bez rasprave i pitanja. o{troga pogleda. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje.SUMAME IBN USAL. orlovskoga nosa. a on Sa’lebin. a on Jerbu’a. glas mu je bio miran i dubok. koju je pu{tao do ramena. a on sin Luhejma el-Hanefijja. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. a on En-Nu’manov. Bio je poglavar u svome narodu. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. a on Ed-Duelov. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. . a on Hanifin. Bio je visokoga stasa. upalih o~iju. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. a on Sa’lebin. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . Crnoput. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje.kipu. vi{e je {utio nego govorio. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. vi|an na polo`ajima i u bitkama. a on Meslemin. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. koji je zadavao strah konjanicima. nosio je dugu i nje`nu kosu. a on Ubejdov.

krenuo je nazad u Medinu. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. r. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. Na to ga je. zarobljavao ih.s. a. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. A.. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. nakon obavljenog zadatka. a. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam.s. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. Sumame je saznao za njih. Odabrani Poslanik.s. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.. koji je boravio u Bahrejnu. bez obzira ko bio.. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. re~e Sumame i nasrnu na njega. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. Munzir se odazvao pozivu. a kada mu to nije po{lo za rukom...312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. bez razumnog rezonovanja. vrije|ao ih. a. a El-’Ala.s. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. a svoju krutost. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. a. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. ali ga je Sumame odbio. odgovorio mu je El-’Ala.. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. Isto tako. Na to je podsticao i suplemenike. potcjenjivao i zlostavljao.s. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. Jednog dana Allahov Poslanik. . a.S. bilo je `estoko i bez mjere.s. Tra`io je muslimane. zemlje plemena Benu-Hanife. a. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. ~ak i ubijao.. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. a. Nije dopu{tao nikome.a.. i saznati ~asna muslimanska imena. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu.s. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku.

. i da se mlijeko nosi Sumami. a... Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. Ako ho}e{ da me ubije{.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru.s.. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. ne znamo. Resulullah. a nisu ni znali koga su zarobili.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. Nakon toga. ako ho}e{ da me ubije{. Tada je zamolio Allaha. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. Nakon toga je Allahov . Sumame je tu ostao do jutra. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Ako ho}e{ imetak.” Allahov Poslanik. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika.s. do{ao u mesd`id. Kada je Resulullah. a. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. a. sljede}om dovom: “Gospodaru moj..s. a. a. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. zahvalan sam ti na tome. Muhammede. a. ujutro i nave~er. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose... Naredio je da se muze njegova deva. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. Ako mi se smiluje{.. Ako mi se smiluje{. Kada su stigli do mesd`ida. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Resulullahu.. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima..s. Odmah ga je prepoznao.s. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.s. a. a.s.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.s. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. tra`i. a posebno Resulullah. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. ima{ pravo na to. dobit }e{ koliko `eli{”. za njegov slu~aj.. d`. ima{ pravo na to. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. zahvalan sam ti na tome.” Poslanik.s. Vratio se ku}i. a. a Poslanik.{. re~e Sumame..

rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. a.s.. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. I tako mi Allaha. `elio je smiriti Sumamino srce.s.. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru.s. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu.. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. I tako mi Allaha. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”.s. . a zatim se vratio u mesd`id. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. a volio bih obaviti umru. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. a. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. sebi ja samo}u odabrah.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. Allahov Poslani~e.s.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. da su ga svi prisutni mogli ~uti. Sumame. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. a. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Rekao je... Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. pa {ta misli{. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. tako mi Allaha. a. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. odgovori mu: “O Sumame. a. i rekao: “O Allahov Poslani~e. nema prijekora za tebe. islam bri{e ono {to je bilo prije njega... a. tako mi Allaha. Bo`iji Poslanik.s. Zaista. a. pa si mi postao najdra`e stvorenje.s. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. Na njemu se oprao i o~istio. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju.” Bo`iji Poslanik. odgovori mu Resulullah. pa mi je postao tvoj grad najdra`i..

Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. a. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame..a. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha.”. Tako mi Boga. Zaista.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. Val skupo}e je zahvatio . nakon {to se vratim u El-Jemamu. Okupili su se oko njega spremnih sablji. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. r. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.s. r. dr`e}i koplja i strijele. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. ali Sumame. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. psovali su ga.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. na to nije obra}ao pa`nju.. nasilno u{ao u Meku. spremio. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. kralj El-Jemame. ali ga drugi. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku.a. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. Odazivam Ti se. Do tada. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. Gospodaru. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Ti sudruga nema{. slijedim vjeru Muhammedovu. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. odazivam Ti se..” Sumame. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i.” Kada je stigao u El-Jemamu.a. odazivam Ti se. r. samo Tebi pripada svaka hvala.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. Ti nema{ u tome sudruga. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Slijedim Allahovu vjeru. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane.. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.. odazivam. “Odazivam Ti se.. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. ako mu nanesete ikakvu {tetu. kod Tebe su blagodati i vlast. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru.

. da ga ubije.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. odabrani samilosni Allahov rob. Pa. a. smatraju}i da je on poslanik. r.urata ibn el-Ad`elija. a. udovoljio je njihovom zahtjevu. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom.s. zla i varanja. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. a. iz razli~itih povoda. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje.a.a.la`ac. Napisali su pismo Poslaniku. a..a. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. To je bio Musejlema ibn Habib. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . r. a.s.s. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. ^VRSTA VJERA Sumame. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor.a. da s njim podijeli vlast. {to je ovaj i u~inio. Sumame. a. `ivio je me|u svojim narodom. r. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. a. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda.a.s. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu.. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan.. r. poznat kao Musejlema el-Kezzab . okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost.. Allahov Poslanik.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. Sumame ibn Usal. poslao je . naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. Nakon {to je Allahov Poslanik. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Halifa Ebu-Bekr.. Za vrijeme Poslanika. udjeljivao sirotinji i mirio ljude.... pojedini Arapi... tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata.s. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika.s. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. r. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod.s.

Allah. kao zapovjednik. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. El-’Ala ibnul-Hadremi.{. Zaista. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. bio je zadu`en da. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. d`. saznao za njegovo zadu`enje. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. . ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. d`..” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. rekao im je: “Tako mi Allaha. Ebu-Bekr. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti.a. u njima nema dobra. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i..{. znamo {ta oni `ele. r. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. me|utim. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a.{. d`. Kada je napu{tao svoj narod. r. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.a. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. ko ih se prihvati.. Zaista }e ih Allah...” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. r. na Allahovom putu.a.. Kada je Sumame. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. odlu~io je da i on ide s njim.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. za odredom njegovih mud`ahida)..a. r.

a. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. .. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. Nagrnuli su na Sumamu.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. ~istom muslimanu. d`. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame.a. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. Neka se Allah. r. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.a.” Razjarena masa nije mu povjerovala. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. ~vrstom vjerniku i junaku.a.. r..{. odgovorio je: “Ne. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. El-’Ala. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru.. Tako je Sumame. smiluje Sumami ibn Usalu.. vidio. r. r. mnogo mu se dopalo.

pomr{av. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. hrabri vitez. More mu je bilo poput mejdana.A. a on Ka’bov. imao je mogu}nost izvje`bati se. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. a on Ufejrov. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. o{trouman i blag. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. Poznavao je i pustinju. Bio je mi{i}av. a on Zuhejrov. R. crne kovrd`ave kose. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. . njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. a on Amrov. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. izrazite mu{kosti. Med`ze’et je bio visokoga stasa. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. hodio je po njenim ravnicama. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. tamnosme|e puti. suhonjava lica. vitkoga tijela. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. brzih pokreta. jahao i lovio.MED@ZE’ET IBN SEVR. sin je Sevrov.

320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. [ejban i Ad`el. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka.s. a. Kada su se sastali sa Poslanikom.s. To je bila porodica Mudar.s.s. prednja~io je me|u drugima. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. a. d`. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. a. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. Po~ele su pristizati vijesti. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.{. a. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce.s.... ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. a Muhammeda. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. da su se Arapi po~eli odmetati od islama... mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Benu-Zehel. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija.. odbijali davanje zekata. Neki su opet.s. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. a. a. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. kao Poslanika. i kada im je on predstavio islam. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. . Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine.s. Benu-Hanife. El-Jemame. bila su pod vla{}u El-Menazira. bilo je pleme Abdul-Kajs. Esved el-Ansi i drugi. a. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud.a. preselio je na ahiret Poslanik. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. koji je Poslanikovom.a. r. a.. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.s. a kada ga je prihvatio. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. r.

stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. zaobi{ao El-Hatma. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju.. poslan je stanovnicima Mehre.a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. vo|e otpadnika. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. .a. El-’Ala . Vedi’a i Haris. . . r. Vo|e su bili: .Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. put kojim idu zalutali.a.. gone}i El-Hatma..Halid ibn Seid. poslan je u Dubau u Oman. Zatim. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn.. r. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put.a. r.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. je..a... suprotstavio svom silom. r. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. Abs i Zibjan.a... . vo|i otpadnika plemena Benu-Temim.Tarife ibn Had`iz. u Bahrejn. a Med`ze’et. sa grupom iz plemena Temim.s.a. r. potom.Amr ibnul-’As. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. r. poslan je iza Ikrima. poslan je plemenima Kuda’a. u slu`bu muslimanske vojske. [to se ti~e Med`ze’eta.. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin.a.. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. r.a. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. . r. Maliku ibn Nuvejriji.Halid ibn Velid.a. . r. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. . prema [amu.[urahbil ibn Hasne.a..a.a. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’.Ikrime ibn Ebu-D`ehl.Arfed`e ibn Hersem. r. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put.. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. ... r.El-’Ala ibnul-Hadremijj. r. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. r. a nakon toga u Hadremevt. Tome se Ebu-Bekr. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. a. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. poslan je Tuhametu u Jemen. . ..a. . El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma.a. r. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. r.a. r.Suvejd ibn Mukarrin.

r. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. Ebu Bekr. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. Med`ze’et ibn Sevr. udovoljiti. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. Med`ze’et ibn Sevr. r. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija.a.. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Zato mu je zabranio ratovanje na moru.a.a. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Muslimani tu pado{e u opsadu. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. muslimani proba{e probiti put do Basre. bez hrane. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu.a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. i Es-Sevr.a. Huzejfe ibn Muhsin. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu.a. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio.a. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. radi njihova osvajanja. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. r. Me|utim. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. El-’Ala .. r.a.. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. koji je bio smje{ten u Basri. r. El-Ahnef ibn Kajs.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Spremio je vojsku bez dozvole halife.. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Nehar ibnul-Haris..322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. r. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. On je bio prvi komandant. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca.. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. r. r. kao da time nije `elio Allahu. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba.. vo|a islamske .{. d`. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. r. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. gdje su se usidrili. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’.. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. r. r. Iznena|eni.a. Arfed`e ibn Herseme. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Podijelio je na tri skupine.a.a.

zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. Asima ibn Amra. stajalo: “O narode Perzije. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. r. .. one su br`e od kamila.a. r. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske.. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. Huzejfu ibn Muhsina. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. u Basri... nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. zeleni vrtovi i bogati trgovi. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. u njemu su prekrasne ba{~e. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. histori~ar i putopisac. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. r. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. r. Ibn-Batuta. koji je bio u Basri. putem El-Ehvaza. r.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. Arfed`a ibn Hersemu. Med`ze’et ibn Sevr. r.a... r. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. izme|u ostalog.a. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. i {to je dalo novi pravac historiji.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je.a. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. D`aluli i El-Ehvaz. Slao je pisma u kojima je. r. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika.. r.a. r. a brzina je tada bila sudbonosno bitna.a.a. Ka’ba ibn Sevra.a. miran i blistav grad.a.a. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. dokazani junak islamske vojske.a. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. r. koji je bio namjesnik halife Omera. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. Med`ze’eta ibn Sevra. JUNAK TUSTURA Nakon toga. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Med`ze’et ibn Sevr. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab.a. r. r.a.. gdje se nalazio Hurmuzan. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad.

Hurmuzan je ubio svog brata. Verka ibnul-Haris. a namjerava i meni u~initi zlo. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. r. r. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili.a. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.: “Mo`da. r.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom.. Ka’b ibn Sur. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. Muslimani su okru`ili Tustur.a. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.{. i kada ga je pro~itao. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin.a. On bi mu ispunio zakletvu. kome niko ne pridaje pa`nju. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. i El-Bera’ ibn Malika. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.a.. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. podari nam pobjedu nad njima.a. a mi smo poglavari naroda. zakuni se Gospodarom..a.. prestao davati d`izju i prekinuo primirje.. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. r. Gospodaru. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. r. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Haseke el-Hanzalijj.. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. r. Med`ze’et ibn Sevr. Bi{r ibn Rebi’a. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. r. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. utvrdila se i blokirala sve ulaze. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad.a. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. r. sa svojom vojskom. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Abdullah ibn Bi{ir . neko ra{~upan i pra{njav. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. d`.a.

i El-Beraa ibn Malika. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. r.a. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba.a. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. Muslimani su ih prepoznali. r. upita halifa.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo.a. r. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.. r. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri.. Med`ze’et ibn Sevr. a na nogama je ostavio ~izme.. Plivali su dok nisu u{li u grad. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. kako bi mu on presudio. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. po putevima i oko ku}a Tustura. bio je vo|a prve grupe. r.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. i on pade kao {ehid.a.a. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. r. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. halifu jako rastu`i. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere.... r. Bilo ih je tristo {ezdeset. Odigrala se `estoka bitka. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. Me|utim. i ubio ga je ma~em. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Omer re~e: “E Hurmuzane.a. da mu on presudi.a. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. pa pri~aj s njim. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima.

326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. ili }u te kazniti. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. koji je pratio su|enje.a. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. . on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. progovori: “Istinu je rekao. spa{avaju}u ubicu smrti..” Enes ibn Malik. ali uprkos tome.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala..” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. samo sam htio da se osiguram njome.’” To su potvrdili i prisutni.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. ili }e{ mi dati obrazlo`enje. a Omer re~e: “Donesite mu vode.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. Rasr|en. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.a.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.. Zaista si ga za{titio. Allaha mi. r.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. r.” “Rekao si: ‘. o Emirul-mu’minine. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. dok je `edan. on je istinito posvjedo~io.. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. ne ubijte ga.” U tom trenutku Enes ibn Malik. bio je brat El-Bera’a.

ustrajnom vjerniku.. d`. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena..a. r. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. pogibije. r.a. r. U doba halife Osmana. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. r. mud`ahidu.. Neka se Allah. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove. {ehidu.. Ebu Musa el-E{’ari.a. .a.{.

.

a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Imao je blagu narav i vedar nastup.A. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. vitak. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. a on S’adov. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. a on D`u{emov. . Ebu-D`abir je bio o{trouman. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. a on K’abov.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. sin je Amrov. a on Selemov. a on Ganemov. dugog lica. a on Saridov. a on Alijev. Knio je kosu i bradu. a on S’alebov. Bio je srednje visine. hodao je sporo i imao spore pokrete. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. a on Jezidov. a on Haramov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. a on Esedov. Nije o drugima lo{e govorio. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Bijele puti. R.

Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa.s... da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati..” Napustili su ga. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. da ne}emo svoju djecu ubijati. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. oprostit }e im.{. “Ljudi. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. ili. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. a.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. pozivao je ljude u vjeru.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. odgovorili su oni. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. Allahov Poslanik.s. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Zatim smo .51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja.. a. a.. odmah su povjerovali u njega. ako bude htio da ih kazni. kaznit }e ih.. Kutba ibn Amir ibn Ravad. Avf ibn Haris. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. govorili su jedni drugima. odgovorili su: “Ho}emo. me|utim. da ne}emo krasti i bludni~iti. kada su ~uli Muhammedov.s. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. znali su da je on o~ekivani Poslanik. d`.{. a. govor. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. tako nam Allaha. da ne}emo lagati. d`. Na slijede}i had`. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. i zaista. Allahov Poslanik. ako bude htio da im oprosti. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”.s. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. ne}e biti niko ja~i od tebe. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. Za vrijeme had`a.

. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. poglavara od plemi}a .. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. Izabrali su dvanaest ljudi. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam.. i Medinelija. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam.. Allahov Poslani~e.s. a. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. ako budete to uradili. ostaviti ga (islam). a. a. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. stanovnike Meke. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. mu{rika. kasnije nazvan “Druga Akaba”. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. a. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom.” “Prihvatamo ga. a da Resulullah. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika.s. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. a. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . Allahovom Poslaniku. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.ako }ete.” Allahov Poslanik.s. Allahovom odredbom. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. a. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. Onda smo ga pozvali u islam.. Uistinu.. bude odgovoran za muslimane. taje}i od njega da su pre{li na islam. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. ti si poglavar i prvak. a.gorivo za d`ehenemsku vatru. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere.52 Zatim je Allahov Poslanik. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. a. rekao: “Oti{li smo na had`. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. na Akabi.. neka znate. Postao je poglavar.s. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. na sastanak.s.s. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. Allaha mi. polo`ili su prisegu na islam. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. poveli i Ebu-D`abira. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi.. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu.s. I tako su.s.

Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. D`ubejr ibn Mut’im. ubio je na{e najbolje ljude. niti zaboraviti ubijene o~eve. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. a zatim i Muhammeda. Utbeta ibn Rebi’u. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. S druge strane. Mobilizirao je robove Abesince. i Njemu `ivot predav{i. Ubadea ibnus-Samita. Ebu-D`ehla. i njegove ashabe dok su bili u Meki. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. El-Berau ibn M’aruu. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. Abdullaha ibn Revahu.. Amra ibn Hakema. Ubijeno je sedamdeset mu{rika.” Ebu-Sufjanova `ena. sa srcima punim vjere na Allahovom. slobodan si.s. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke..s. d`.” Rekli su: ”Da.{. licem u lice. Allahov Poslanik. koji su bili njegove sluge.s. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. veli~aju}i Allaha. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. glave kufra i {irka.. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika.s.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani.{.” . Abdullaha ibn Harama. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. putu. a. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. a. Muhammed nam se opasno osvetio. Ikrime ibn D`ehl. ne prezaju}i od smrti. za moga amid`u Tuajma. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. vodili s plemenom Kurej{. d`. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. u Meku su neprestano pristizali ratnici. i muslimana.. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. Es’ada ibn Zuraru. sinu Merjeminom. a ja sam jemac za svoj narod. a. a.. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. [ejbu ibn Rebi’u. sav nakit na mom tijelu.

Muslimani. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. a. Allahov Poslani~e. pa da je skine — prije nego se bude borio”. @ene su i{le iza vojske.. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. a. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. Ako ho}e{. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. @ene su i{le iza vojske. Mo`da budem prvi {ehid. vratit }e se s neuspjehom .s. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. ponajboljih strijelaca. strijelci na . a. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. ostani u gradu. ma kakav ishod bitke bio. Imam dug.s.. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. mi }emo vas zagrliti. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. mi smo te ‘natjerali’ na to53.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu.” Poslanikovo. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. da ih {titi. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. Kada su ga muslimani vidjeli. a.. tra`ili su od Allahova Poslanika. Allahov Poslanik. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima .. a ako se budu vratili. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. Me|utim.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. a.. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. bit }e to rastanak bez ljubavi.. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula..pobijedili smo. Nazirala se pobjeda muslimana. odgovorio je Allahov Poslanik. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. ostani (u Medini).s.s. i neka je Allahov blagoslov na tebe. saznao je za spremu Kurej{ija.. ostat }e u najgorem stanju. Resulullah. Allaha mi. ostavit }emo vas. pa su rekli: “Allahov Poslani~e.. Allahov Poslanik. udarale u bubnjeve i pjevale. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto.. Ako budete pobjegli.onako kako su i do{li.s. a nemamo pravo. da }e pasti u ropstvo. a ako budu u{li. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. izgubili smo. ne izlazi im u susret. koji su bili nao{treni za borbu. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. a. `ene i djeca }e ih kamenovati. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.s. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. Allaha mi. Allahov Poslanik. ako budu ostali.

moj otac je ubijen. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. ve} sam prije rekao. da budem ponovo ubijen.. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. a ova bitka je uzela probrane vjernike. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama. Kada su strijelci napustili polo`aje. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. izgledali su kao da su umrli ju~er.s. s namjerom da ih ukopa u Medini. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. d`. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.s.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. Ja }u ti dati.. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. d`.. a.{. a. a.s.s. d`.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. a. Ne.. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.. nikada Allah.{. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. odgovorio mu je: ‘Zaista. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. a.{.’ Allahov Poslanik. . Ostavio mi je dug i porodicu. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. a. vidio je rupu u muslimanskim redovima.. obavijesti one koji su za mnom’. Muslimani su do`ivjeli poraz. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik.’55 Allah.s.a. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. nije govorio s ljudima bez zastora.s. pa je objavio Allah. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika... Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. r.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. tra`i. zbog duga koji mu je otac ostavio. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram.

pustinjak. a on Tabiha el-Muzenija. a on Hedmov.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. a on Hed`irov. Nosio je nadimak Ebu-Amr. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. velikih ple}a. {irokih o~iju.{. . Bio je visokog rasta. Allah. kosu je knio. a on Evsov. R. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. Tih u dru{tvu. Bio je velika srca. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. tamne puti. razborita govora. a on Osmanov. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Aizov. a on Amrov. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. okruglog lica. kad bi govorio. a on Habe{ijev. a on K’abov. hrabra i preduzimljiva osoba. Poznat kao konjanik. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. a on Nasrov. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.. d`. a on Latimov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov.A. ruku i nogu. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. podario mu je razboritost i jak razum. grlatog glasa. Nije znao ni ~itati ni pisati. jakog. a on Abdul-Sevrov. jakog tijela.

. dopirale su do njihovoga plemena. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. Pred sami polazak u susret Resulullahu. ne{to bli`e Medini. a. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. On poziva Istini i samilosti. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. Resulullah. Narod je tekbirao..” . jedinoga Stvoritelja..s... Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. zabludu i zavjeru. d`. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. a.s. a. o njegovoj hid`ri u Medinu.. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.s. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. To im je. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Zaputili su se ka Resulullahovom. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. da objave svoj prelazak na islam. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. dobro djelo. pa su ih neki pratili s interesovanjem. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj.s. ustao je i rekao: “Narode moj. a.. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. i licemjerstvo ima svoje stani{te. mesd`idu. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. o Bici na Bedru i Uhudu. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. zaista. odlu~io sam sutra i}i kod njega.s. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Kada su se svi skupili. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. pa ko `eli da mi se pridru`i.s. a. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te.? Ljudi. i nismo saznali o njemu osim dobro.{. a. jer Allah pra{ta i samilostan je.

a. a. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. a. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. Vjerovjesnik. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Zibjan i dio plemena Kinane. Ostali su pobjegli. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Okupio je ljude. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. En-Nu’man je nosio zastavu.. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Smrt Poslanika.. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik.s. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Murra..s. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. a. Na dan oslobo|enja Meke. a. preseljenja na ahiret. Din je slabio.. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. a islam je bio uzvi{en s njima. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika.s.. Muslimani su krenuli u pohod. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. En-Nu’man je pod Poslanikovom. Allahovom pomo}i. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. A porodica Mukarrina. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana.s. pobijedi{e. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Nakon Resulullahova. Ipak. predvode}i konjanike. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Tra`ili su od njega da se .s. Zazve~ale su sablje. puna bereketa i blagoslova. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. a. a odmetnici to nisu znali.s.

muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. da ostanemo bez tebe. Allaha mi. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. . Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. a da po{alje vojsku. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima.. islam se nikada ne bi uspostavio... stigav{i do Mizara. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama.{.a. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. bitka je nazvana “Dolina krvi”. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. Nakon toga. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom.a. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik.s.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. d`. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. rekao mu je: “Gdje }e{. na tome. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. grupa i bajraka islamske vojske. a. r. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. nego se vrati u Medinu. vo|om Perzijanaca. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. Alija. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak.. hvala neka je Allahu. r. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku.

posljednim kraljem Sasana. a na njihovom ~elu je bio Rustem. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. ono {to islam nare|uje. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. . ili da izabere borbu. borba. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Stali su spram muslimana. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. Neki od njih bili su vrlo pametni. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. ili da pla}a d`izju. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. 3. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. jedan od najve}ih vo|a.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. a neki su bili odli~ni pregovara~i. tj. a zatim se stacionirao u El-Hiri. . predvodnik izaslanika. 2. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. odredio im i raspodijelio vo|e.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Perzijanci su stigli na drugu stranu. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi.

{. Na’leh.... Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. d`. odgovori ti”. ja }u odgovoriti u na{e ime. dat }u mu prednost.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. Re~e: “Na’leh.. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose.” Kada je ovo ~uo. a ako neko drugi `eli da odgovori. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja.” “Izvoli. Stranci u na{oj zemlji. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). Na nogama su nosili ko`ne sandale. .. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). Zaustavili se na vratima dvorca. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Izaslanici su u{li. Stranci.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. a u nekim slo`ili. a o svakom od njih bio je obje{en bi~.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Je li zato {to smo ih se okanili. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor.. tra`e}i dozvolu za ulazak. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li.

ja bih vas ubio. Pa ako odbijete.” Nato se Jezderd`id naljuti. Kad smo slali na{u vojsku na vas. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. Perzijanci osta{e potu~eni. a da se nisu me|usobno odvojili. htio. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. a ako ne. Nemate vi{e ni{ta kod mene.s. a drugi protiv njega. niste joj se mogli suprotstaviti. a ako i to odbijete. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam.. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. .” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. Ako nam budete pla}ali d`izju. a. Govorio je dugo. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. ili borbu.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. ili primi islam bit }e{ spa{en. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. i oni koji su pri{li svojom voljom. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju.{. pa je i to u~inio. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. I ako vas je glad natjerala. Na vama je da odlu~ite. I odigra se Bitka na Kadisijji. Jedan dio je uz njega. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. jedan od izaslanika.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. primit }emo i ~uvati vas. Ako prihvatite na{u vjeru.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. nemojte se ponositi time. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. a ru`no ru`nim. onda vam objavljujemo rat. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio.. onda }emo se boriti protiv vas. d`. Nije pozvao nijedno pleme. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje.

ne brini se. kao po~ast prema njemu. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Utbe ibn Amr. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. a da je Ira~anin”. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. pisao je Emirul-mu’mininu.” “Zaista. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. “Vallahi. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Hanzala el-Katib. Ebul-Huber. El-Mugire ibn [u’be. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Rubijj ibn Amir.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Kada je zavr{io. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. a odgovaraju}i je za taj polo`aj.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. re~e halifa. Amir ibn Metar. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. on je iz Iraka. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Be{ir ibnul-Hasasija. reko{e. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere.” “Ko je on. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. a potom iz Basre i Kufe. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er.

gdje su zabarikadirali ulaze u grad. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. . Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. Kada se vratio. tako da je odmah preselio kao {ehid. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama.ethul-futuh”. Mukarrinovi sinovi. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. Dvije vojske sa isukanim sabljama. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. ali bez uspjeha. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. I zaista. Trajala je tri dana.” Svima se svidi ovaj prijedlog.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. ubijaju}i Allahove neprijatelje. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. tako da niko nije ostao u tvr|avi. ali nije bilo pora`enih. neka oni pobjegnu nama. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. A kada budu napustili tvr|avu. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Opsada se odu`ila. Kada im se Perzijanci suprotstave. Najzad. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina.

Da Allah. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Suvejda. Dirara. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Utbu. Huzejfu. . Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Komes i D`erd`an.Malika. Abdullaha.{. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. d`.. Med`a{ia i Su’uda.

a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. R.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. r.. Kad je bio mali.A. a bila je ensarijka.E. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno.a. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. . postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Odrastao je kao rob.

pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda.a. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. r. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. skupile su se sve islamske vrijednosti. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u.. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Islam je ljude u~inio ravnopravnim..a.a.v.. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. s. Allah.a. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. Allahov Poslanik. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana.. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. d`. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. kao {to je prethodno Poslanik. r. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. Tako|er.v. Salim.” . tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. Kada je njegova `ena Subejta primila islam. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. r.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i.v. grijeh je ako to namjerno u~inite. s. r. a Allah pra{ta i samilostan je. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu.s.s.a.s. A ako ne znate imena o~eva njihovih. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. Ubijen je u Bici na Bedru. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu..{.. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite..a. to je kod Allaha ispravnije. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. s. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.a.

v. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim..atimin otac.a. r. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem. iz njega je vrilo znanje i razboritost. s. Salim tada nije bio me|u `ivima. .” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. r.v. r.v. predvodio je vjernike u namazu. r.a. Krasile su ga mnoge vrline.. s.a. s.’ Pa je Poslanik. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik.a. s. ~ekao Ai{u. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. Salim je prije Poslanika. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. r.a. r. Bili su i ostali najbolji prijatelji...a.s. otac Ebu-Huzejfe. Tako|er. sa prvim muhad`irima. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.v. a Omer.a.a. iskreni i odani jedan drugom. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto..v. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. Kada je i{la.s.s.. r. “Majke pravovjernih”. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.a. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.s. r.a.v.a. Stajali su iza Allahovog Poslanika.v. odgovorila je.s.. Koji te dao mom ummetu. za~ula je u~enje Kur’ana.” Jednog je dana Poslanik. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.. s. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. u~inio hid`ru u Medinu. Me|utim.a. s. s. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. bio opkoljen. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.” Salim. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. Poslanik.a... koja je ne{to zakasnila. .a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob.. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.a. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. r.a.a.v. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. s. a Ebu-Huzejfe i Salim. je rekao: “Da je Salim `iv. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga.s. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . s...s. upitao je {ta ju je zadr`alo. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.v. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.s. pa je rekao: “Hvala Allahu. Nakon zavr{etka bitke. a me|u njima bio je i Omer..s. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim.a. Kada je do{la.

. Allahov Poslanik. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. prilikom oslobo|enja Meke. Stigao je Halid. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. najve}i junaci i ~estiti muslimani. s. Bili su me|u najboljim ljudima. pa im re~e: “Te{ko vama.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. Tako mi Allaha. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. na Hunejnu. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je.a. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. na Hajberu.s. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. na Tebuku. Nakon {to je Poslanik. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. Nakon {to ih zaveza{e. bez namjere da ratuje. koji su bili jo{ uvijek nevjernici.. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en.. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je.. bili su skupa na Hendeku. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu..s. Me|utim. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad.a... r.v. oslobodio Meku. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. postat }ete zarobljenici. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam.. a postado{e sigurni.v.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko.v. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam.a. rat ne izbi.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem.a.s. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. pa su ratovala protiv islama. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. Halid naredi . svijet je ve} pre{ao na islam. s. polo`i{e oru`je. s.

ja nemam udjela u Halidovom postupku. r. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. Salim se povukao u stranu da klanja. Allahov Poslanik.... Moj Gospodaru. s.. s. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u .. i obznanili prihvatanje islama.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.a. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. mole}i od Allaha.s.a. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. r. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. s. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. ja nemam udjela u Halidovom postupku.” [EHADET NA ALLAHOVOM..” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. s..s. Moj Gospodaru.. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.v.v. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Halid se po~eo braniti. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu.a.s.a. Zatim su se sastali sa Poslanikom. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e.a. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e.s. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. D@. zamalo su se po~eli udarati.[.v. a Salim je postajao sve stro`iji.{. srednjeg rasta. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.s. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. Allahov Poslanik.s. oprost.v. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. s. prvi je bio moj sin Abdullah. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. d`.v. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. Poslije toga.. ja nemam udjela u Halidovom postupku.a. s.a.a. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.” Srd`ba Allahovog Poslanika.. pa je rasprava dostigla vrhunac.v.

. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. a ostale vratiti pod okrilje islama. Halid. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. po halifinom nare|enju. koji je bio primio islam. Muslimani su krenuli u napad. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Broj njegovih pristalica se pove}ao. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. . poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. Kada je vidio snagu muslimana.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol.. Do`ivio je poraz. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.v. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati.s. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. s. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. slijedili ga i ratovali za njega. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo.s. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. uputio se. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. s. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. Nakon smrti Poslanika. ostavljaju}i bojno polje. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi.a. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. koji su mu vjerovali. a. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. te je morao ~ekati poja~anje.a. Ebu-Bekr. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. zinaluk.v. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. r.. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. a kada je vidio snagu El-Kezzaba.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi.a.s. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane.

nosio je zastavu u jednoj. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. Poginuo je na istom mjestu. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. kao {ehidi.. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. nakon zavr{etka bitke. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu.. i jedan do drugog. iskrenom muslimanu. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. a sablju u drugoj ruci. r. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Salime. @ivjeli su kao dva brata. pali. Obukao je }efine. r. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. Zatekli su ga na izmaku `ivota.a. Neka se Allah smiluje. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju.” Rekli su mu: “On je pored tebe.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. On je rekao: “Prislonite me uz njega.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. dok je u~io kur’anske ajete. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. . Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. ~asnom vjerniku. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo.{. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas.a. d`. odlu~io je da se ne mi~e. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.

.

A. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. rijetke kose. nje`noga srca i ~iste du{e. Kada bi govorio. govorio bi nje`nim i tihim glasom. pro}elav. a on Hasisov. upozoravao kako alkohol odnosi razum. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. crne puti. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. a on Vehbov. . Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. R.” Bio je po{ten. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj.OSMAN IBN MEZ’UN. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. Bio je srednjega rasta. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. a on Luejjov. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. a on Amrov. s. skoro da se nije ~uo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.a. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. a on K’abov. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. a on D`umehov. mr{avoga tijela.v.s. a on Habibov. Protiv njega vodio je jaku kampanju. sin je Mez’unov. uskog struka. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. a on Huzafeov. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem.

i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju.s. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. s. Allahov Poslanik.. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. istinoljubivi.. Allahov Poslanik.v. udarao. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija.. pustio je suze saosje}aja. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama..s. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.v. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. s. On je povjerljivi. iskreni. s. omalova`avao. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. s.. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju.s. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj..v. s. grdio ga.v. Sin njegovoga amid`e. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. `estoki du{man islamu i muslimanima. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam.a. nisu se odrekli islama. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. poziv. Naprotiv... Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl.s... njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. Umejje ibn Halef. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. prave}i kipove. po~eo se raspitivati o na~elima islama.v.s. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana..a.a. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. Osman je poveo i svog sina Saiba. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca.a.. ljubavi i nje`nosti. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere.a.

. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. Informacije su tada bile {ture. ali ne}e biti kako ti `eli{. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. ali }e se tebi u glavu zabiti.[. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima.a. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. Borio si se protiv ~asnog. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. sa islamom i Njegovom objavom. objelodanila se la`. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. jakog. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. A da su u Meki.s.. da Bog da.. s. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. ponizili te. s. .. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. pobio si narod koji te {titio. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. sin amid`e Allahova Poslanika. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. U ALLAHOVOJ.v.a. D@..s. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije.60 O{tri vrhove strijela.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama.. Kada su stigli do obronaka Meke. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove.v.

re~e Osman. ovo je gubitak za mene. a on je njihov brat u vjeri. Ta. Tre}eg su vezali za vrat. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. Zato. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Me|utim. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. poni`avaju}i i udaraju}i..” Velid ga upita: “Da nisi. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. “svako u`ivanje je prolazno. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. Nakon nekog vremena. Zatra`io je od njega za{titu.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. do{ao je da se odrekne moje za{tite. imetak i porodicu. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. s. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. odri~em se. d`. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem.{.. a na prsa mu stavili kamen. Osman nije bio spokojan.a.” “Nema sumnje. odgovori mu Osman.” Osman tada re~e: . s.v. njegove za{tite”.a. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove.. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom.s. evo. i slijediti primjer svojih drugova. moj brate.s.v. a Kurej{ije su bili ushi}eni.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire.s. za{titu. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. kao {to sam ti je ja javno dao. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. vjerom i misijom. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. nastavio je Lebid.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. s. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom..a. a svi oni `ive za isti cilj.v.” Izabrao je `ivot poput njihova. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha.” “Istinu je rekao. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe.

brate moj. na to }e Osman. sretan je. ja nisam ludak. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. Bio si u sigurnoj za{titi. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima.. tako mi Allaha. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. .” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. iako govorite: zalutao i zabludio. Zbog toga `elim Allaha. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. rukama bezbo`nika neupu}enog.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. ve} vjernik koji je spoznao put Istine.” “Tako mi Allaha. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. o narode.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. ovo ti nije trebalo.. vrati se u moju za{titu. pa hajde. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. ako ho}e{. a koga Allah u~ini zadovoljnim. Ebu-Abdu{-[emse. Ne ljuti se radi njegova buncanja. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. pa re~e: “Kurej{ije. Pa ja }u. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. Ja sam u Allahovoj za{titi. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni.

v.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. Provodio je `ivot danju poste}i.v.v.. odselio je u Medinu. s. od ibn S’ada. pa sam je upitala o tome. jer je u vjeri na{ao ~istotu. a vra}ao se u drugoj.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.s. jeo malo hrane. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i..” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. im re~e: “Tako }e sigurno biti. s. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.” Poslanik. no}u klanjaju}i.v. rekao mu je: ‘Osmane..v.. Allahov Poslanik.a. a ja sam mu to spomenula. nastoje}i da se o~isti od grijeha. najukusnijih jela i otmjene odje}e.a.a. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt..s. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.a. a Osman je bio u redovima mud`ahida. s. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.s.s. s. poslije sreo Osmana. a klanja no}u.s. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj.a.’ Nakon toga. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.v..a. neporo~nost i zadovoljstvo. obla~io je grubu odje}u. Allah me nije poslao sa mona{tvom.s. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. Poslanikove.v. s. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. A kada je Resulullah. s.. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom.a. s. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. potpuno je napustio `ene. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. o Allahov Poslani~e. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i. pa mu je oti{ao.s. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. u{ao je Allahov Poslanik. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. Allah me nije poslao sa mona{tvom. `ena. To je stiglo do Allahovoga Poslanika...358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro. mona{tvo nam nije propisano. a izgledala je nervozno i uznemireno.

a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio... pa tre}i put. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe..a.v. o Ebu-Saibe. niko vam za njih ne}e prigovoriti.. rekao mu je: “Ibn Mez’une. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. ne `alite suze..s. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu.v. Ibrahim.s.v. s. za Osmanovom smr}u. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. pa dozvoli mi. Allahov Poslanik.v. Oti{ao si sa dunjaluka. s. da se kastriram. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati.s.a.v.a.s. Poslani~e. u Medini.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.s. zavolio ga je zbog njegove ~istote. . s.a. Zatim se nageo drugi put.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. Osmanu ibn Mez’unu.” Poslanik. pa je onda podigao glavu..” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri... o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.v.s. s. pa smo i mi zaplakali. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.a. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. s. s.” Allahov Poslanik.v. Ibn Mez’une. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima.s.. da posti{.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. Na dan kada je do Poslanika. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. rekao je: “Allah ti se smilovao. s.s.a. s. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. Potom je podigao svoju glavu.. rekao mu je: “Ne. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. kada je Osman umro. Ali na tebi je. a ukopan je u Bekijji.a.a. nageo se nad njim.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e.v.” Poslanik. joj je rekao: “To je njegovo djelo.

s.. .a. krenuo u Bitku Bevat.v.a. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba.v. s. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.s. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. Kada je Resulullah. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah.s.

a on sina Ad`lanovog. On je. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. puna~kog tijela. a on . R. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. a on Kavkalov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja.ehrov.a.A.. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao.s. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. a on Asremov. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. sin je Samitov. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Zauzimao je odlu~ne stavove. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. sina Nadlovog. a on Avfov. k}erka Ubade. a on Amrov. s. a on Ganemov. lijepoga lica. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. a lice nje`no{}u i vedrinom. {irokih prsa i ple}ki. a on Avfov. Majka mu je bila Kurretu-Ajn.v. Govor mu je bio blag i osje}ajan. tako|er. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. a on Kajsov. . a on sina Malikovog.UBADE IBN SAMIT. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Bio je visok. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. a on S’alebov.

tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje.s. Re~eno nam je: ‘. . Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. ako ho}e kaznit }e.v. ne boje}i se.v. da ne ~inimo zinaluk.v. Ako budete obmanjivali. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost.. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. da ne ubijamo na{u djecu.v.a.v. da ne krademo. nagrada vam je D`ennet.s. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. Dogovorili su se. s.a.s.a. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. Abbas ibn Ubade. s tim da Resulullah..a. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.” Allahov Poslanik... a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.a. ni~ijeg prigovora. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. bude predstavnik muslimana Meke. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. s. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. s. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.v.. a ako ho}e oprostit }e. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. s.s.a.s. i Medinelija na Akabi. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. Zekvan ibn Ebu-Kajs.s. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.v. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. Auf i Mu’az ibnul-Haris.. pa onda }e ta stvar pred Allaha. tako|er. Ukbe ibn Amir..362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.a.s.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. To je bilo prije nego {to je propisana borba. s. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. u radosti i u `alosti. {irile su se po Medini i njenoj okolici. u ime Allaha.. s.s.Ako sa~uvate ugovor. na rat. s. s. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Jezid ibn S’alebe. Kutbe ibn Amir. na istom mjestu.. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. nakon {to je Resulullah.v. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. gdje ih je Poslanik. i to je iskup. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan.a.

s.s. s.. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu.v.a.v.s. presudi. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. Kada su je vidjeli. saznat }e{ ko su ratnici. Allahov Poslanik.s. a ona nije ni{ta primijetila.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.v... i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. s. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.. oti{ao je Poslaniku. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede.a. nisu se zaustavili samo na tome.a. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica.s. ako mi budemo ratovali. Jedna Arapka.a.” Allahov Poslanik.v. mu je na to odgovorio: “Tvoji su.v.a.[. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. U tom trenutku prolazio je jedan musliman.” Allahov Poslanik. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. s. s. vi znate da sam ja Poslanik..v. u Medinu. Kada je krenula da iza|e iz du}ana.s. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. pa im re~e: “O skupino jevreja. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. i rekao: “Allahov Poslani~e. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Kada se vijest pro{irila po Medini. s. Ostali su razo~arani. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. s.a. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. pa si iskoristio priliku protiv njih. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. Me|utim. D@. i muslimana. muslimanka. Primite islam.a.. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. Tako nam Boga.s. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. pa kada je vidio {ta se desilo.s. Me|utim. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. Me|utim..v.

U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife.a. Hunejnu. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. najte`om zakletvom. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. a zatim osvojio. Latakija ja primorski grad. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. neustra{ivost i poduzetnost. od nasrtaja mu{rika.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. bogat kr~mama i du}anima.s. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. Na Hendeku.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Allah. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu.s. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu.a.. kajati. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili.v. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. s. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.v. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. s. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Taifu i u drugim bitkama. Hudejbiji. . uistinu. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. zapadno od grada Himsa. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.

Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. sjede}i na konjima. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Potom je sagradio d`amiju. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Na kraju je smislio sjajan plan. {to je Ubade odobrio. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. ozna~avaju}i po~etak napada. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Ubade je krenuo priobalnim putem. Nakon osvojenja Latakije.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Tako su i u~inili. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. uvjereni da su muslimani oti{li. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. ali je i njega uspio zauzeti. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. narediv{i da se crkva ne dira. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Prvi u nizu bio je grad Belde. . a kada se spustio mrak. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Tu su proveli ~itavu no}.

tas za tas.ista koli~ina za istu koli~inu. a prodaja na zajam nije po{tena.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. nad Ubadeom). pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji.a. Ubej ibn K’ab. i podu~avao ih Kur’anu..” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. s.mjera za mjeru. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. (tj. taj uzima kamatu. s tim da srebra bude vi{e. s tim da je~ma bude vi{e. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. Zar nije p{enica za p{enicu . {tavi{e. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. zlato za zlato . zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu.. Prodaja na kredit nije po{tena. `ivota.v.a. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.s. a on mu je grubo odgovorio. stekao je znanje i obrazovanje. .a. Mu’az ibn D`ebel. Kada ga je vidio. iz ruke u ruku. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Zar ne ide srebro za srebro . Naime. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. s. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.s. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.v. iz ruke u ruku.” Oti{ao je u Medinu. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. s. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. Nakon Damaska. halifa Omer ibn el-Hattab.. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.s. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro.a.v.tas za tas.. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana.v.” Allahov Poslanik.s. s. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. Od Allahovoga Poslanika. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. je~am za je~am .

Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. . u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.

.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. R. s. jakih mi{ica i podlaktica. Njegova majka bila je Erva. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . . NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju.s. Nakon {to bi spoznao su{tinu. Ba{ u to vrijeme Poslanik.v.s. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. brzih pokreta. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku.a. a on sin Hizjemov.. a on sin Rebi’e. a on sin Selmanov. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. a muslimanima pripade velika pobjeda. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku.A. k}erka Ebi-Mu’ajta. lahkih koraka. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. i njegovim ashabima. Bio je srednjeg rasta. zauzeo bi odgovaraju}i stav. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI.v. tamnoput. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. a on sin S’adov. s.a..orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. prihvatio bi ih kao ~injenice. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. sin je Amirov. Pa`ljivo je rasu|ivao.

a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Prodali su ga porodici El-Haris. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. r. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja.a. Zatim ga veza{e za stablo drveta. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. me|utim. uti{anom masom. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. Za~udi ga ta njegova smirenost. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. ako mi dozvoljavate. te dovedo{e u Meku. a oni su. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. a da se ti spasi{?” . koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. Odveza{e ga. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Hubejb..370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. jo{ bih klanjao. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. u~io u svome namazu. Kada je zavr{io namaz. Kao i ostali mladi}i Meke. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. psuju}i i grde}i ga. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru.

s. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah.” I taj prizor se zavr{i. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.[.. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. I tako. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Tebi se vra}am. prorijedi ih. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. pogled mu je bio uprt u nebo. s. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti.s.. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber.v. a bila mu je to prva bitka pod . Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i.v. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. govorio im je: “Tako mi Allaha. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. D@..a. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola..” BORBA NA ALLAHOVOM. grad sjeverno od Medine. koji je bio naseljen jevrejima. Allahu moj. Narod se po~e razilaziti. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. a da se Muhammedu i trunka zla nanese.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. Po~e analizirati i razmi{ljati. Zaista je islam zov istine. ali ih drugi sprije~i{e u tome.a. s. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Resulullah. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom..

Oko Poslanika.. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. r. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak..” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. s. koji je ustrajan u pravdi.njegovi ashabi.a. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. du{a Allahovog Poslanika.v. {uti{.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene. i veli~a{ Allaha. Bilal. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. po{alji i mene s njim.v. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.v. pa se .v. s. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. putu. vrati se svome Gospodaru. tako mi Allaha. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. ti si onaj koji o~ituje Istinu.. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. d`. Dozvoli mi. da se priklju~im muslimanima. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. kloni{ se grijeha i prekr{aja. ponizan. r.a.a.s.” Na to mu Ebu-Bekr... sudi po istini i pravdi.a. milostiv prema vjernicima. moja je `elja da idem u d`ihad.. s. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje. A ako ne namjerava{ poslati nikoga. rade}i po Poslanikovim. `rtvuju}i se za {ehadet.a. kako sam saznao. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. uputama i savjetima. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je.s. Allah. bili su veliki. Ti si. ~uva{ rodbinske veze. Kako znam. d`.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre.a.. d`. pro|e neko vrijeme. a ti ne izdaje{ naredbu. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. Me|utim. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. r.s. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. o Se’idu! Dosta si rekao. u osvajanje [ama.. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. Ispuni se velika Allahova odredba. a kad je Se’id htio krenuti.{. s. Allah ti se smilovao.. Ebu-Bekr mu dozvoli. `estok prema nevjernicima. koliko je to bio u mogu}nosti.{.s. hrabri ljudi .372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama.a.{.

shvatio sam da im se dova primila. sa Allahovim blagoslovom. Kada su se muslimani spremili da krenu. Dignite svoje ruke. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. U isto vrijeme preseli i Jezid. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci.” ^im je do{ao u [am. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. d`. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. Allah. predvode}i jednu grupu muslimana. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Kada je Muavija oslobodio . izme|u Hajfe i Jafe. Kad sam se sreo sa neprijateljem. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. Allah. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. te me Allah. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi... d`. Ako si nam odredio da se rastanemo. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. preseli na ahiret. ali im to nije koristilo. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. kad nam odredi{ susret. d`. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza.. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. gdje ih se sakupio veliki broj. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.{..a. krenu{e ka [amu. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. Allah vam se smilovao. Allahu. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. ga u~inio blagoslovljenim.{.{. malom naselju u pokrajini Gazza. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa.{. Izlo`io sam se pogibiji. sa~uva me poraza i bje`anja. r. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. sa~uvao. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika.. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh.” Se’id i muslimani. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene.

svojoj porodici i svojim zetovima. d`. Otkloni pote{ko}e. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha.a. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne.a. otkako je Omer. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. {.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. Omer. d`. sakupit }e ljude radi obra~una.. s.{. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. r.{. nasljednika.{. s. r. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. vjerovanja i poniznosti.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. r. da je rekao: ‘Allah. upita ga: “Se’ide.s. na oslobo|enju Kajsarije.a. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka. Omere. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane...” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. dao upravu. r. d`..a. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo . preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.v... d`.. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. izabran za halifu.a. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. d`. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.s.a. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. d`. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi.v..” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.{. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti..” Omer. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah. {.

. Kada je Omer.a. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. “To je na{ namjesnik”.a. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a.. htio postaviti namjesnika u Himsu.” Se’id ibn Amir.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. odgovori{e. pobunama i mnogim `albama.{. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije.. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. ja }u tebe postaviti. upita ih Omer.” Veli~ina Se’ida ibn Amira.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa.. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. r. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. Tamo ga ljudi zavolje{e. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. r. r. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. oti{ao je u Hims. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. d`. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti.a.a.’ Zatim }e Allah. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. “Ko je Se’id ibn Amir?”. r. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu.

[to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. Kada je stigao. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. ne znaju}i za dinare. ali evo moram. kao da ga je zadesila nezgoda. Omer ibn el-Hattab. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. a on nikome ne odgovara. prezirao sam spominjati razloge. re~e: “Oslobodi je se.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha.a.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. pa po{to je ja operem. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. a on u svojoj ku}i ne upali vatru.a. a ono nas uzrujava i brine. Pro|e nekoliko dana. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija.. zaista.. Omer.. a onda iza|em. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. udovicama. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. a tada sam bio mu{rik.a. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. zovemo ga.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. U{la smutnja u moju ku}u. d`. ~ekam da mi se osu{i. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. pa tek krajem dana iza|em.” Ona mu. r. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo.. djeci siro~adi i besku}nicima. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. a da . pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. Kada ih je Se’id primio. progovori: “Vladaru pravovjernih. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. tako mi Allaha. r.{. r. Jedan. u ime svih njih..” ^ovjek koji je govorio sjede.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. I na kraju.

a zatim re~e: “Hvala Allahu.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje.’ Tako mi Allaha. slijede}i ~asne muslimane prethodnike. r.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. d`. Bio je ~istog duha. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. ~iste du{e. preseli svome Stvoritelju. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u.{. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru.. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. ~vrstog imana. .a.

.

a on Abdu-Menafov. prema moru. na koje se Poslanik.. strategiju napada i povla~enja.A. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. ravnomjerno razvijenog tijela. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. s. a on Lejsov. a bili su smje{teni zapadno od Medine. mr{av. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima.a.s. Nau~io je jahanje. a on Avfov. Bija{e visok. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. . a on Amirov. izdu`enoga lica. a on Bekrov.. a on K’abov. a on D`’aferov. jo{ u ranoj mladosti. a on Kelbov. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca.v. a poznavao je i plivanje. Posjedovao je vrlo lijepu narav. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. sin je Abdullahov. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. R. ponosito srce. samopouzdanje i smjelost.s. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. upalih o~iju. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. kori{tenje oru`ja. oslanjao u ratnim pohodima. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. a on sin Musirov. a. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje.GALIB IBN ABDULLAH. ~vrste i smirene nerve.

pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi.v. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . jednog dana do Poslanika.a. vidio sam ne{to kod Benu-Abda.. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam.v.a. s.v.a. Jednoga dana. Tako je. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali.s. Poslije toga. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. i izjavi svoje primanje islama. s. Nakon odre|enog vremena. s.s.v. a ljudi su im postali osori i grubi.” Poslanik. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. s. Oko ikindije toga dana.v. obo`avanju Jednog Jedinog Boga.s.v. s. Bilo ih je stotinu dvadeset.a. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. Pove}ao im se broj stoke.a.a. sreli su El-Harisa ibn .. u plemenu Benu-Abd. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. s. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom.v. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. s. dobru i pravdi. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. mjesto njihovog prebivali{ta.s. Poslanikov.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima.a.s. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. a kada je pala no}. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu.s... kao da kuju kakvu zavjeru.v.. Tako|er. s. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi.. Galib se nastanio u Medini.s. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. po{ao u ratni pohod. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. Stanovao je predgra|u Medine. naredio je da se opremi odred vojske. i da su u{li u islam. a da pojedince od njih ubiju. idu}i prema Kedidu. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. Naredio im je da napadnu Kedid. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.a..s.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo .

ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. da izjavi primanje islama. a mud`ahidi su ponavljali za njim. odsijeci mu glavu.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Tu su ostali do no}i. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. a ako bude{ ne{to drugo. snagu i dobru strategiju u borbi. jer je no}. kod Galiba. on je pobjegao. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. najbolje vrijeme za napad.a. Usame je bio na ~elu odreda. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. Veliki broj su ih ubili i ranili. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. a na kraju.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. vidio sam .. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda.s. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. s. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. pa su ga zarobili. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. ako ti se bude opirao. Napali su ih neo~ekivano. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. Bila je to parola u njihovim pohodima.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. dok su ostale zarobili. Stali su mu iznad glave. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. ostatak rastjerali. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara.v. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. do njega Galib ibn Abdullah. koji je ubio veliki broj muslimana. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je.

Tada je poginuo veliki broj muslimana. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. r. zamahnuli na njega sabljama.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. r. r. Allah je pomogao Svoju vjeru. preselio na ahiret. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama.v. vje{tih i iskusnih na putu. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. me|u njima i .s. nije znao {ta da ~ini..{.. s. Tako|er na Hunejnu.a. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. Nakon {to je Poslanik. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.v. r. u prethodnici muslimana.a. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka.s.v. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. s. Tokom puta. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. lice mu se promijeni.a. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. s.s. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka.s.. pa re~e: “Usame.v.a.. Galib je uvidio da je Poslanik.. radi {irenja islama u njima.v. {ta se desilo. zaplijeniv{i veliki ratni plijen.a. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. d`. kao {to se kajao i Galib. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu.v. odlu~io osloboditi Meku. s.. redovno je slao Resulullahu. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha.a. Kada sam prenio Poslaniku. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove.. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e.a.s. s.s. s. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom.a. Meka je osvojena. Halid ibn Velid.a. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. Kada je Allahov Poslanik.a. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje..

Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. pa je ustao i rekao: O rodbino. pa je prema njima krenuo Mihran.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana.. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. te je stigao do mjesta El-Buvejb. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . tamo su na{i prethodnici. nasuprot njih. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. . va{im udjelom. upitao ih je na koju stranu bi voljeli..” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. pridru`ili su se njegovoj vojsci. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. na ~elu velike vojske.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Nakon dolaska pomo}i. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. a oni su odgovorili: “U [am. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. Pomo} je neprekidno stizala.. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. na ~elu plemena Er-Rebab. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. r.. koje je imalo ~etiri stotine boraca. Nakon toga. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. Omer ibnul-Hattab. do{ao je El-Musenna. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}.prema Iraku ili [amu. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. Irak. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Pomo} je po~ela pristizati. na ~elu boraca iz Ezda. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. Irak. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i.. a post slabi i umanjuje snagu. a kada su se sreli sa El-Musennom. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme.a. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana.a. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. pa je odgovorio: “Pre|ite vi.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. S druge strane. r.. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj.

Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. ispra}aju}i ga. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca.. Kada je primio Musennino pismo. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. Znaj da za sve treba priprema. strpljenje na onome {to te sna|e i . Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. upita Omer. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. a. i vratiti ih na Arapski poluotok. r. udarati i u sredinu perzijske vojske. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. r. prijestolnicu Kisra. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. Omer ibn el-Hattab..a.a.a.a. prije nego Rustemova vojska krene na njih. tako|er.. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. r. lijevim i desnim. te grupa koja se borila iza slonice. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. El-Musenna ibn Haris. U isto vrijeme. r. Omer ibnul-Hattab. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja.a.a. pa mu je Abdurrahman ibn Avf.. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. odgovorio mu je Abdurrahman.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. r.. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. S’ad ibn Ebu-Vekkas. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine.. spremne da istrijebe muslimane. pa ~uvaj moju oporuku. r. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. i s hajrom po~ni. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.a. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. r. Priprema za hajr jeste strpljenje.

nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. rekao je: “Ljudi. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. Galib ka`e: “Boga mi. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. zaista. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju.s. Prije po~etka borbe.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. Allah. ne bri{e lo{e s lo{im. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. . bili su `estoki prema njima. blizu mjesta bitke. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. pa ih podsti~ite na borbu. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra.v. pa prenijeti drugima. pa preuveli~ati. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). od Njega tra`ite. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. vi ste njihov spas. Zaista. Galib ibn Abdullah. Sutra }e pri~ati. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Prou~io je ~etiri tekbira.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu.. rije~ vam je zajedni~ka. a Perzijanci prema muslimanima. S’ade ibn Ebu-Vekkase. Njega molite. Smjelo i odva`no nastupaju}i. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. arapski pjesnici i njihovi govornici. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. perzijskoga vo|u Rustema. ve} bri{e lo{e s dobrim. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. On }e vam se odazvati.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. muslimani su krenuli prema Perzijancima. vi ste njihovi poglavari.{. d`. On }e vam pove}ati.a. obra}aju}i se svome narodu. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. S’ad je ujedinio islamsku vojsku.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Me|utim. Bolest ga je privezala za postelju. O skupino Mead. s. Idite me|u ljude. Pa. Ubio ga je vrlo brzo. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. osim da Mu se bude pokorno. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom.

junaku El-Buvejba.a. r.a. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. povjereniku va`nih zadataka. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. .386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba.. r. r.a. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio..

Imao je sme| ten. Bio je srednjega rasta.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. a on Bekrov. istaknute o~ne jagodice. ~uveni histori~ar. R. od svih ljudi.urat. Zastali su u pustinji Ubelleh. a sin je Hajjanov.. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . usko lice. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. rijetku kosu. tra`e}i hranu i vodu za stoku.” . a on sin Rebi’ov. napisao: “. a on S’abov. a on S’alebov. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. Imao je mo} preciznog zapa`anja.urat je. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. on sin Alijev. sitne o~i. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. a on Hajjetov. pa je Ibn-Hibban. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. na granici Bahrejna. a on je sin S’adov. a on sin Habibov.URAT IBN HAJJAN.A. OSOBINE . jakog pam}enja. jake tjelesne konstrukcije. a on sin Ad`elov. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. najbolje poznavao puteve.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. [ama i Arapskoga poluotoka. a on Led`imov. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. a on Abdul-’Uzzaov. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. njenih puteva i staza. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji.

ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija.v. Bili su u }orsokaku. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu.urat ibn Hajjan”.s. s.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. zapovjednik muslimanske izvidnice. vratili su se u Medinu. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. ne bi zalutao. Roba je bila u srebru. re~e Zem’a. . Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. Zejd. koji.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki.a. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana.JANOV VODI^ . kada bi i{ao `mire}i. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.a. Ned`dom. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. potro{it }emo sve {to imamo. .. Zaplijenili su ga. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj.urata u Meku. i ostali koji su bili s njim.v. ali da putuju novim putem.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. zarobio je . Jedan je ensarija vidio .urata ibn Hajjana. a Zejd ibn Haris. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku.s.. s. Tako|er.urata ibn Hajjana zarobljenog. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu.

s.urat upitao: “Brate Arape. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. obavijestio je o tome muslimane.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine.s. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.. zbunjeni.v. KUREJ[IJSKI UHODA .v. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini.a. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana.) oslobodi i posla njegovom narodu. s.” Kada je . ali je odmah pao u ruke muslimana. krenuli prema Medini. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.. .v. s.v.a. Kada je Allahov Poslanik. koji su bili .s.. Pozvao je . Kurej{ije su.s..urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine..a.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. a drugi put bi odlazio u Meku. obznani svoje primanje islama. pa ga on (Poslanik. Selman el-. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: .. s. spasit }e{ se . s. ulogorili su se izvan Medine.v.. . Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.s. sa saveznicima.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.a.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . . Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu.Allahov Poslanik.urat doveden pred Resulullaha. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. zaustavi{e pokret. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. ne ubija vjernike.a. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. s.

pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.{. Tada ..a. s.v.v. dodijelio . pogledao ga je. koji naredi da ga ubiju. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. dobio je obavje{tenje o njemu. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.v.. Tihim glasom molio je da u .. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.s. .urat ispred Zejda pokazuju}i put.uratu. a od velike radosti bio je sav ustreptao.v. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu. s. poslao .v. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.v. Za ..a. oprostio.s.a.s. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. s. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. To se {irilo me|u ljudima. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. Jednom prilikom je . Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. d`. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame.. tvrdio za sebe da je poslanik.uratu bude dobra.s..a.s.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah. Allahov Poslanik. s.s.a.s. . s. Allahov Poslanik. na nekom savjetovanju.. . a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.s. ...urat se vratio u Medinu. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.a.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. a sa njim je izdajnik. s.a. s..urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. . Tu su izveli napad na karavan. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik.v.a. Me|utim. govorio je poslije da je Allahov Poslanik. r.a.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.a. pa`ljivi i oprezni.v.. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. Krenuo je .” Kada je za ovo ~uo.urat ibn Hajjan. s..a..v.urat i Ebu-Hurejre.v.s.s. Zbog toga je Resulullah.s.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. s. ga je ve} bio zavolio.” Poslanik. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.urat se vratio svome plemenu. govorio.v.urat re~e: “Ja sam musliman.a.v.a. s. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. r. a . Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs. Od njih je . a Allahov Poslanik. la{cu i odmetniku.a.v. s. Adijj ibn Hatim.s. Allahov Poslanik. pado{e licem na tle.a. s. r. s. Me|utim. Kada su iza{li..s.. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.a.

Ebu-Bekr. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris.urat. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. i Be{ir ibn Hasasije. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Ulis i Hira. . stanovnik Jemame. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. s.s.. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika.v. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Kada je red do{ao na . zbog njegove brzine kretanja.a. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah.v. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika.a. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. ne prezaju}i od smrti. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. Musenna je to odbio. Amgi{ija.a. Tako.. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru.s.uratovog prisustva u okr{aju. r. a kada . priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid.urata ibn Hajjana. pa Halid pristade. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. postao je halifa muslimana. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. a ko ostati sa Musennom.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. . Halid je oti{ao na front prema [amu.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. s.a. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. Pred njim pado{e gradovi Mezar.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. r. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe.a. r. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske.” ...

urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima. . `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca.urat. Opravdali su se. . dovikuju}i im: “Potop! Potop!” ..urata ibn Hajjana el-Ad`lija.urata ibn Hajjana. a na lijevom krilu .. Jedan dio njih natjerali su u vodu. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. Kada je halifa saznao {ta su . . a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . . r. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. a s njima rimska vojska i Perzijanci.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana.urat i Utejbe uradili. a . Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. .urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. Potom je osvojen Mosul.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. . pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. r. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. Nimra i Ijad. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje.a. Ostali su kratko vrijeme u Medini. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. govore}i im: “Potop . Pa ako poraze neprijatelja.a. kazav{i da je to ra{irena izreka.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. perzijskim kraljem.

u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule.. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. smiluje . r. .urat ibn Hajjan. d`.a. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana.a. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. Ukopan je u Kufi.{. Neka se Allah. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. . r.uratu ibn Hajjanu.

.

O tome nije govorio drugima. a on D`ervin. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. ..{. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. a on Rebi’in.E IBN EL-JEMAN. Nadimak mu je bio El-Jeman. a on El-Harisov. a on sin D`abirov. a on Abesov.s. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost.A. Allah. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. bez ljubaznosti i okoli{anja. dubokoga pogleda. a on Mazinov. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. smiren. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli.. s. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.v. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik.HUZEJ. Bija{e svijetla lica. d`.a. vitka stasa. o{tro bi ga prekorio. sin je Haslov. srednje gra|ena tijela. a on Amrov. R.

od malih nogu. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.s.a. r. s. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. odgovorio mu je Poslanik. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim.s. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam.s. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. a ako `eli{.... Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. poznat kao Mekelija porijeklom.v.v. a Medinlija po mjestu `ivljenja. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.v. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. prozva{e El-Jeman. Naime.s. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. r.v. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. s. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. bio je iskrena li~nost.a. kojim su zvali njegovog oca. s. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. “Kad je tako. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. pa su poslije povukli ovu zabranu. Huzejfe...s. [to se ti~e nadimka El-Jeman..a. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom.. s.v. jednim ensarijskim plemenom.a.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.a. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio.a. r. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. onda sam ensarija.a. r.a. osim Bitke na Bedru. ti si od muhad`ira”. ti si ensarija. s.a.. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.

d`.a. protiv njih. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. s. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. naoru`anim kopljima. s. Bje{e to na dan Uhuda. a tra`ite pomo} Allaha. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske.s. d`. od mu{rika.a. Poslanik. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.{. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja.. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.{.s. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. Kad smo stigli do Poslanika. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe.” Allahov Poslanik. .s. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu..v. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke.a.63 Danas-sutra nama je umrijeti.. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. a starijim ljudima.. s.v.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke.a.. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije..v. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. nare|eno je da im budu stra`a. s. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. Kada se bitka zao{trila.v.s. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.

Resulullah. r. njihovi planovi su propali.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane.. s.a.s. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika.a. s..a.a. Allahov Poslanik. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. s.s.a.. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”..a. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. Me|utim.. s. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega..s.a.a.v.. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.v. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. ljubav prema njemu.a. koji su bili u muslimanskom d`ematu. s.” Kad je Resulullah. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. zaboli ih to u du{i. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.” . Allahu moj.s.. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.v. njih dvanaest.s. s. o~e. razo~ara{e se i pokleko{e duhom.v.s.. s.” “Bili su maskirani..s. Me|utim.. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. a Amr ibn Jasir je tjera{e.v..v. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). tajno su se dogovorili. da Allahovoga Poslanika.s. a On je najmilositviji.v. On re~e: “Bili su to munafici. Sigurno je da Vjerovjesnik.. Munafici. odgovorili smo.v. a da ih muslimani nisu znali. Huzejfe ih pogleda.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. odustali su od namjere i pobjegli. s. bilo ih je dvanaest.. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. s. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. i vodio je.s.a. Resulullah. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.v. to je moj otac!” Me|utim. odgovorili smo. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. skrivaju}i zlo u sebi. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. povikao je prema njima.

a. r. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.v. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se. i on bi mu je klanjao.{.. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. . Resulullah. odgovorio je.a...s.s.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode.s.” Huzejfe je dodao: “Omer. Kad bi neko umro od muslimana. te njihovih karakteristika... r. d`.a.. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.. r.. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega. s.a. ispred njih su bili Kurej{ije. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. s.v..a. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. Resulullah. a ako ne bi. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.v.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. Huzejfe. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. njegov iman bje{e jak i velik. s. i Omer bi izostao sa d`enaze. pa ih onda po~ne ubijati. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva.a. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. ne dadne vlast nad njima. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.

neka svako od vas provjeri ko je do njega. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. Kome{ali su se i izvla~ili. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.s. iza nas.s. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih.v. Benu-Kurejze.. Ustao je Allahov Poslanik. sjedili smo poredani u dva reda. izvidi {ta je uistinu. pa nas obavijesti. skoro da nije ni zavr{io dovu.. Allahov Poslani~e. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. prou~i: ‘Allahu. s. sin toga i toga. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. on re~e.. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova.v. a Allah. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. d`. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. a.a. jedan po jedan. Tada Allahov Poslanik. Uvuci se u njihov logor. ili oko toga broja.’ Krenuo sam.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. s.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. pa pro{aptah: ‘Da. rekao sam. sa njegove desne i sa lijeve strane. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda.a.v.a. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.’ Tako mi Allaha.’ ‘Da!’.. Kle~ao sam. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. s. Allahov Poslanik.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. sve dok nas ne ostade tri stotine. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. Zato. koji mi je dosezao do koljena.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je.’ . Munafici su se po~eli izvla~iti. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.s.{. pro{av{i kroz razne opasnosti. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. Dok sam i{ao. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada.

. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. ~vrstim kao stijena. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. pa zahvali Allahu. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe.v. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom... Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja.s. postavio za emira cjelokupne vojske. Ako on pogine. d`.a. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika.a. {to konjanika. a ako i on pogine.. {to pje{aka. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama.a. . odrije{io joj noge. neka bajrak preuzme Huzejfe.{.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. s. ubio bih ga strijelom. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu.” Srele su se dvije vojske. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. Njegovim u~e{}em i posredstvom. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah.’ Uputio se tada prema svojoj devi. r. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. stradale su nam deve i konji. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. lijepom zahvalom.v.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. s.a. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. {to strijelaca. Valeri i Validinur. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. uz Bo`iju pomo}. Da mi Resulullah. osvojeni su Hemzan.. zajahao je i udario da ustane. a En-Nu’mana ibn Mukarrina.s. te da se upute ka Nehavendu. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. niste se usaglasili u odluci. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije.a. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. r. r. a njega to jako obradova. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. Halifa Omer.. Kad je zavr{io i vidio me. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. a Benu-Kurejza nas je napustio.

namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. kako je halifa naredio. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. a on je udovoljavao njihovim potrebama.s. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.s. dok sam me|u vama”. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. Huzejfe. Istinito je Allahovo obe}anje. Posje}ivao ih je i obilazio. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. r. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu.. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje. s. Po njoj se ra{iri svjetlo islama..” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . s.a. koji je dojahao na magarcu. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.a. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. Navalite o ljudi Bedra..v..” Pitali su: . Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda.a. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. r. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. r.. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. heroja u bitkama za Irak i Perziju.. spretno ih ubijaju}i. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke.. Putovanje ga je iscrpilo.. prihvati ga Huzejfe. sunce mu promijenilo boju. udarao je na neprijatelja. odvratio je Huzejfe.. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba..samo hranu.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Halifa Omer ibnul-Hattab.a. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.v. Allahu ekber. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila.a. Neka mu se dadne {to tra`i.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina... tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu.. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane..

Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. Njegova briga za islam bila je stalna. njegove izreke govore o `ivotu. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. u kojem sija svjetiljka. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. posljednje {to je kazao. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.. bile su rije~i: “Dobro do{la. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. r. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. r. jeste srce vjernika.a. Pa. kako ga je Huzejfe razumijevao... nije mi `ao.” Po njegovom mi{ljenju. vlasnika dva svjetla. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. ili lo{ijima.a. ni ko{ulja mi nije potrebna. Huzejfi. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti.” Huzejfe. Pa primjer je imana poput primjera drveta. osjetio je dolazak meleka smrti. r. pa koje nadja~a.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima.. .. i ne samo prezirao. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. Kada je trebao u}i u grad. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega.. Do{la si sa `udnjom prema meni. ^isto srce. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu.. Tako|er.a.” Kad ih je vidio da su novi.. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu..” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.a.. pozva ga u Medinu. do{la si. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. Jednom prilikom halifa Omer. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se.. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.. r. o vjeri i vjerskim du`nostima. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. ve} se svom snagom borio protiv toga. o uputi.. Namjesni{tvo. a to je prezirao... Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. smrti.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. licemjerja i munafikluka.. okru`uje je gnoj i krv. rastaju}i se sa plemenitom du{om.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. okru`uje ga ~ista voda. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka.

404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. r. .a. preseli svome Gospodaru.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. obdario ga je velikim razumijevanjem. mirnoga pogleda. mo}nim da podnosi bol i patnju. tamnoput. kao i vje{t borac na polju d`ihada. . Amr je opet sin Avfov. d`. a on Zejdov.. a on Malikov.{. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. R. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. a on Amrov.A. Pored toga. r. a on Amrov.. ~ak i do u`asnih napora i umora. lijepe gra|e. a on Zejdov. Bio je srednjega rasta. a on sin [ehidov. a on Avfov. mnogo je razmi{ljao. a on Umejjin. Allah. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. finoga glasa. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em.a. Bio je miran i stalo`en. sin je Sa’dov. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d.UMEJR IBN SA’D.

v.a. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. r. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. Zbog toga je Poslanik. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. srebro.. Umejr je bio tek stasali mladi}. Kada je napunio deset godina. . Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao.v.{. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa.. Poslije toga.a. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. osjetio svu udobnost `ivota. koji je u sjeni El-D`ulasa. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. d`. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. i u njegovoj ku}i. imovinu i jaha}e `ivotinje. objavio proglas za d`ihad . s. Od tog momenta bio je uz Poslanika. s. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.v. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e.. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja.a. On je primio islam nerado.a. nakon {to je ~itava Medina primila islam. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. Klanjao je za njim. daju}i ih kao prilog. Na njega je dosta uticao njegov otac. s.a. gdje je objavio njegovo primanje islama.s. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i.s.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. Pratio ga je i opona{ao. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. umro.v..v. Po~eli su mu dolaziti. niti iz vjerovanja. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. s. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.tra`io je priloge i dobrovoljce.s. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. a bio je jo{ dje~ak.s. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu.. Jednoga dana Poslanik. r.a.. s.a.s. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika.

Osman ibn Affan.s. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta.v.s. tako mi Allaha. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. prigrlio i bio dobar prema njemu. Poslanik. a ako ih sakrijem.a. rekao si ~udan i pogrdan govor. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. s. Resulullah.s. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku...a. s. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. r. eto. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. Umejr se vratio amid`inoj ku}i.v.s. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Tako mi Allaha. s. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. mi smo gori od magaraca. neka zna{.” . Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. I pobijedio je iman u njegovom srcu. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. s. Me|utim. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. upita ga Resulullah. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.. pa re~e: “Boga mi. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca.. neki su ~ak {irili glasine. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe.a. s. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno.v.v. s. razotkrit }e te..a. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. a suze radosti kvasile su njegovo lice. a ti. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi.s. zatra`io je da ostane s njim. Ali. on je slagao i izmislio na mene.. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.v. Ali. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. Kada je do{ao.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.a. s. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. ono {to si rekao.a. iskren.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. r.a. od tebe. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. `rtvovali su se. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam.a. u `elji da slome volju i umanje zanos.v. Abdurrahman ibn Avf.. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed.s. u onom {to poziva od poslanstva.v. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. dao je dvije stotine oka zlata. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio.a..s. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.

Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. s.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. Pa ako se pokaju. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. d`. govorili su drugi. nasmija{e se njegove usne. Allahovom voljom.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. o~i mu zablista{e. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.s. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman.. pa je molio: “O Bo`e. istinoljubiv i vjeran”. a Vjerovjesnik.. o~iju uprtih u Poslanika.s. a Umejr je rekao istinu.a. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. kajem se Allahu. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega.v.v.{. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv.v. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. Srce mu je po~elo jako kucati. d`.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. Bo`e. O Bo`e. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.” .a. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.a. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. a bojazan ga u~ini blijedim. s. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. Bo`iji Poslanik.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. s. Prisutni su po~eli da zagledaju.s. a zatim je Allahov Poslanik. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. lice mu je poblijedjelo.a.v. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. s. a ako glave okrenu. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. s. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze.v. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. o Bo`iji Poslani~e.s. otkrij istinu. odjednom se umiri. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.a.s. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. Njegovu je du{u obuzeo strah.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. ~as Umejra..s. a Umejrovim posredstvom. preobrazio u pravoga muslimana..a. To je potrajalo kratko. Zatim se zakleo Allahom.{. s. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. ~as El-D`ulasa.. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. bit }e im dobro. El-D`ulas je slagao. El-D`ulas se.v.

prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Omer ibn el-Hattab.v. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. r... i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.{.a.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. da vodi njihove poslove.v.a. kada bi htio da imenuje namjesnika.s. i u onom gdje stanuje.. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. r. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. Nakon Ebu-Bekra. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. Kada je stigao.a. vjernika. precizno i ~isto. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. r. s. u~enoga mud`tehida. d`. Uzjahao je svoju jahalicu. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. pa se Umejr mnogo ra`alostio. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere.. Rekao je vrlo malo rije~i. A ako je me|u njima kao emir. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. Emirul-mu’minin. preselio je na ahiret. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Pro{irila se njena teritorija. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. izgleda kao emir. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor.. zapadno i sjeverno. borca.. i rade na {irenju islama. r.a. da izgleda kao jedan od njih. kada je me|u narodom.. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika.a. . htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima.a. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. a da emir nije. Tako|er. r.. Omer. s. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .. u hrani koju jede. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.v. osje}aju}i prazninu i samo}u. upu}uje ih i okre}e pravom putu. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. s.s. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba.a.. upravlja njihovim interesima. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.a. ali jasnih.Umejra ibn Sa’da. Rekao je: “Hvala Allahu.s.

zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.a.a. bez jaha}e `ivotinje.s. izgubila se za{tita ove vjere. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago.. s. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. r. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”.. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. d`. s. Umejra ibn Sa’da. Kada ga je vidio u takvom stanju. I predade se svom poslu. a Vo|i pravovjernih. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. a njegova kapija je istina. Pro{la je godina dana. sa mnom nije ni{ta.v.{. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog.. .” Kada je primio pismo.a.v.s. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. a snaga oslabila. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. O ljudi. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. r. Kosa mu je porasla.. Napunio je mje{inu vodom.. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. Kada je stigao u Medinu.. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. Tako mi Allaha.. prebacio je preko ramena. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. koji je bio u Medini. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. Omer. r. re~e on. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. Tvr|ava je islama pravednost. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu.Kada ti do|e ovo moje pismo.a. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. bio je u nedumici u pogledu Umejra.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja.a. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao..

poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. r. r.{. d`. Allah. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. povukao se iz javnoga `ivota... Kada su skupili. re~e Umejr. u ~istom i blistavom `ivotu. pobo`nom namjesniku. iskrenom vjerniku. . PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. i takav nepokolebljiv. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li.a. upita Omer.a.. “Ne!”. r. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer.a. umro je u Palestini gdje je i ukopan.” Umejr. r. dje~aku vjerniku. on je bio uporan u ne}kanju.. r.” Omer.a. mimo Allaha. ~asnom ~ovjeku. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. Ovo jako obradova Omera.. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. r.a. Me|utim. donio bih ga tebi.” Omer ga upita za{to. napusti Omera.. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga. smilovao se Umejru ibn Sa’du. Da je ostalo i{ta od njega. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.a. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.a. r.

.

d`.AMR IBN MA’D JEKRIB.{. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. . a on Amrov. nau~i ga da ne zna za poraz. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr.A. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. a on je sin Abdullahov. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. Sin je Ma’da Jekriba. a on Zejda el-Ekbera. a on Munebbiha. a on Zubjeda el-Asgara. a on Rebi’e. a on Munebbiha. na konju se utrkivao. Tako|er. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. a on El-Harisov. a on Rebi’e. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. Rebi’a je sin Seleme. lovio i borio. a on S’abov. a on Mazinov. Bio je poznat na podru~ju Jemena. R. a u pustinji je na{ao snagu. ponos i bogatstvo. bogobojaznost i spoznaju Allaha. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. Bio je spretan jaha~. a on Husmov. a on Sa’da el-A{ireta. a on Amrov. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. daje mu svoje blago. Volio je jahanje konja. U njima je opisivao ushit i ponos. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Pustinjaka osokoli pustinja.

~vrste gra|e. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim.s. Imao je gustu kosu i bradu. s. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija.a. po imenu Muhammed. ti si poglavar svoga naroda.v. ~esto ih je knio. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. smatraju}i njegov prijedlog suludim.a. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. Rekao mu je: ”O Kajse. s. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. i veli~inu i snagu islama.a. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. Nakon osvojenja Meke. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. Ali. tamnoput.. pa mi takve dobro znamo.v. kao soko. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda.v. Nakon {to je stigao u Medinu. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. Imao je prisnoga prijatelja. skrbni{tvo siromaha. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. Bio je visok. s. ja ti savjet davah jasan.v. pa ako bude Poslanik.s. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. Tu se Amr s njim susreo. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. duguljastoga lica. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika.a. do~ek gosta.. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra..v.s. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. s oprezom posmatrao ljude. s. daju}i i potvr|uju}i prisegu. dok je.s. osme godine po Hid`ri.. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. s. Hodao je sporo.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u.. u kome je spas ti du{i . Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu.” Kajs je odbio zahtijev Amra. slijedit }emo ga.s. sitnih o~iju. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. a `ivio je od borbe i plijena.a. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. kao {to to govori. Ime te sablje bilo je “Samsame”.

. juna{tvo i vjeru. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. sablja moja. Me|utim. u bogobojaznosti i ibadetu.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen..Poziv glasan.a. r. po{to nije ~uo ezan. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. trebao osloboditi ovaj moj narod.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih.” . Bo`iji Poslanik. “Samsamu”. zarobi one u njemu. a u njemu se ne u~i ezan.vidio je u njemu velikoga heroja.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. te izre~e stihove: Drug mi vjeran.s. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu.a. zarobio ih je. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. njegova je vjera jo{ bila nestabilna... pa je pokloni Halidu.. iako je redovno obavljao namaz i postio. tzv. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi.v. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. opisuju}i njegovu vrijednost. s. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. r. . dobro~instvo. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. meni iz po~asti. odvrati Amr. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd.a.

s. mi imamo najve}e pravo na to. Dio ih je pobio. kada je Bo`iji Poslanik.. i Halid ibn Se’id. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. r. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. El-Esvedova vojska napala je Bazana.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. provalila u grad.v. On je tada ve} bio u islamu. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a.. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.a.a. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. `ivota.s. Kada je Ebu-Bekr. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. . preuzeo hilafet.: Mu’az ibn D`ebel. da ubije El-Esveda.a..s. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.a..a. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. u{la u njega i ubila vladara. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. Muhad`ira ibn Umejja. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik.v. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.v. Napisao im je: “O pobunjenici. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. biv{om Bazanovom `enom.v. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. u Jemenu. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. r. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom.a. Ebu-Musa el-E{’ari. Sklonio se u svoju ku}u. r. s. s.s. s. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. To se desilo pred kraj Resulullahovog. a dio zarobio.. r.a. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. a vi imate svoju zemlju i imetak. . Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. r..a. preselio na ahiret.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika.s.. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. U me|uvremenu.a.

kose}i lijevo i desno. moj Gospodaru. mole}i Allaha. . hvala Allahu.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. odazivam. Sve brda. Imao je bogato ratno iskustvo. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Jahao je svoga konja.. `ure}’.a. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. po~eo se povla~iti. Poslije.s. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. Amr se nije mogao strpiti u Medini.s. Krenuo je Amr. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. sa isukanom sabljom. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo..v. s. obavljaju}i had`. NADOKNADA Amr je ostao u Medini.a.. ku}i mu. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio.. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. d`.v.. r. r. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. na konjima brzim.’. ispri~avaju}’ se.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u.a. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam.. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. s. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.’ Sada. podu~io. oti{ao je do Amra. I do~ekao je zlatnu priliku . zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk.. van Arapskog poluotoka. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu.a.{.{. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. d`. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. doline i pustinje prevaljuju}’.

418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama.a.. trebalo je krenuti prema Perziji.. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija.a. a bili su i fizi~ki najspremniji . Lav sa kand`ama. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda.. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. r.a. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. nosa~e bajraka i poglavare plemena. r. r. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife.. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. r. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. re~enom prije njegove smrti. Sabrao je veliki broj mud`ahida. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. a nikako u sredi{tu Perzije.a.. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. pa krenu{e ka Iraku. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib... r. re~e: “Na{ao sam ga. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Sa’dov plan. Muslimani su se odazivali. nakon {to Halid ibn Velid. r. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. Ako pobjede muslimani.. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja.irasa ibn Hajjana es-Sehnija.a. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. perzijski kralj. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. pozvan je u islam. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. r. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. r.. Jezded`ird. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka.a. Sa’d ibn Ebi-Vekkas.. sa oko sedam stotina mud`ahida..a. Prema uputama halife prije bitke. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana.a. r. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .a.

r. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove.. sve ukopati u kanalima Kadisijje. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. a zatim ga zbacio s konja.”. Odabrao je borbu. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. budite lavovi. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Amr je udario svoga konja. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. Vojske su se izmije{ale. merd64. hvala neka je Allahu na tome. Asim ibn Amr et-Temimi. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. sa vije{}u o borbi. ponosa i dostojanstva. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. uzvrati{e mu oni. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Na drugoj strani. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. slomio je Perzijancu vrat.a. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. jer lav je postojan...a. vo|a njegove vojske. Na{ao se ispred jednog od slonova.a. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. S njim se uputio ka muslimanima. sko~iv{i sa njega.. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. r. Ako do|ete na vrijeme.. a muslimani su. Dohvatio je svoj luk. r. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda.. r. imao je dvije zlatne narukvice. li~e jarcima. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. na}i }ete . podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. Kada im se pribli`io.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme.. a strijela se zabi u njegov tobolac. Amr ibn Ma’d Jekrib. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem.a. jo{ zapanjeni od prizora. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. ne broje}i ratnike na slonovima.

odnijeli su ga i lije~ili.. Borio se u svom stilu i po obi~aju. zapovjednik perzijske vojske.. kao malobrojni junaci. r. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade.{. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. Brzo ih rastjera{e. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. putu.. d`. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. pa je tako uhvatio konja za uzde. popeo se na njega i nastavio boj. sve vitezovi sna`ni.{. okretni i spretni. u d`ihad.” [EHID Amr. r.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci.. . koga su oborili s konja. kao i prije. osim Koga drugog boga nema. napali su na konjanika i oborili ga s konja. r. D`abir ibn Abdullah.. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. r.a. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. Milostivome pokorni. nastavio je sa borbom na Allahovom. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida.a. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. dok je bio na zemlji.a.a. pa kad su to muslimani vidjeli. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. zaustavio ga. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. Prema Amru je. pa ka`e: “Tako mi Allaha. d`.a.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. a on je uhvatio za nogu njegova konja. Ubijen je i Rustem.. zatim uhvatio i za drugu. a imao je vi{e od devedeset godina. bio je jedan od njih. a Amr ibn Ma’d Jekrib. Amra ibn Ma’da Jekriba. Sumnjali smo u tri osobe. i Kajsa ibn Mek{uha. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. Na kraju bitke.a. pojahao jedan Perzijanac.. u osvit zore. r. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. r.

Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. sna`ni pobjednici.{. Probudili su ga. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. mud`ahidu. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Reci svima.. d`. Poslije toga je ubrzo preselio. Ustao je. u kojem je i preselio. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. junaku Kadisijje.” Neka se Allah. konjaniku. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. pa su ga htjeli prenijeti. Ukopan je u gradu Revzi. . pjesniku.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. vjerniku.

.

{. sin je Ubadin. a on Harisov. ~vrst. Zvali su ga Ebu-Sabit. Kada je do njega doprla Muhammedova. s. Bio je predstavnik plemena. . a on El-Hazred`ov. povjerovao je u Allaha. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao... NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d.a. a on Dulejmov. bijele puti pro{arane crvenilom. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. a on K’abov. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo.s. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. Bio je stasit.A. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama.v.a. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga.v. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. s. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. a on S’alebov. krupan. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. tako i u islamskom periodu. Rije~ mu je bila slu{ana. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. a on Saidov. a on Tarifov. krupnih ruku i stopala. a on Ebu-Huzejmov.SA’D IBN UBADE R. a odluka presudna. Iraka i Jemena. njegov prvak i velikan. kako u predislamskom. d`.s. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika.

Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. i izlo`iti im novu vjeru. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti.s. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. u plivanju je bio me|u prvima.v. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom..a. kao i ~istote du{e. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. bez zaobila`enja. Usavr{io je ~itanje i pisanje. Istupiv{i pred njih.v.a. Nakon {to se ~asni Poslanik. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.s. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a.v. Govorio je ono {to misli. Vrativ{i se u Medinu.{. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. Tako|er. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana.v. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi.s. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. Pa ako Allah u~ini da se izmire. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti... Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti.. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere.a. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. jasno}e.s. dini islama. makar privremeno. s. Stanovnici Medine. s. s.. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. d`. pili. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. odgovori{e. spavali i nalazili za{titu. ponovo sastanu slijede}eg . s. kod njega jeli. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. okoli{anja i prevare. Allahov Poslanik.a. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. pogotovo u strelja{tvu.

a. to je ovaj ~ovjek. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.v. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. vi{i od ostalih. Bilo ih je sedamdeset troje. s.v. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom.v. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.s. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. Sljede}e godine. u dogovoreno vrijeme. d`.{. d`. s. od toga tri `ene..a. i primio islam.” . reko{e: ‘Tako nam Boga. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. i primili islam. Sastali su se sa Poslanikom. nema u njima hajra nakon ovoga.a. s. izbila je grupa Kurej{ija.s. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.s. Kurej{ije su bili kao ludi.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. htio je.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.’ Pa sam to i uradio.s. putu. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. s.{.a. Doveden je u Harem. r. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. rekao sam: ‘Tako mi Boga. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. a oni me vukli po zemlji.v. Allah. ali je ime ~asnoga Poslanika.. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama.a..v. s. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom.a. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi.s. rekao sam. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa.’ Dok sam bio u njihovim rukama. a potom su ga po~eli gurati. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. udarati i psovati. istina je to {to je rekao’. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.... Kontrolirali su trgova~ke puteve. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.

s. ugostili i opremili svim potrep{tinama. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.a. r. vje{tini i mnogobrojnosti. i njegove strijele probadale su njihova tijela. jer nisu znali koga imaju u rukama.a. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.s.. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija..s. s. s.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida.s.a. s.a.. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. i pokazali hrabrost i prodornost.. Abdullah ibn Abbas. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. Nakon {to su ga po~astili. Allahov Poslanik. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. hrabrost i uva`eno mi{ljenje. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. s. O slavi koju je u`ivao.v.a.s.v. Pleme Gatafan. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira. Vjerovjesnik. s. i njegovim ashabima. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna.a. s. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.v..s.a.v.. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom.. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.a.s.v.v. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. s.a. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. u ~emu nije imao premca. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.a. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. s.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili.a. nastanjeno blizu Medine.v. . Tako|er. bilo je poznato po o{trini u bitkama. uo~io je njegove plemenite osobine.s.v. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova.. s. hu{kaju}i ih na Poslanika.v. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor.s. krenuo je na put za Medinu. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. s. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku.s.v.

a.v..v. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.v.a. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. koga je malo podalje ugledao..a. nije htio sam donijeti odluku.. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom.s. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. d`. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du.” Poslanik. s. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{..a. visoki polo`aj i pobjedu islama.a.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke.” Utom se Poslanik.v.v.. iskazuju}i Poslanikov. d`.. obradova{e njihovi stavovi. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. uputio tobom. ve} se. Ali ako nije. s.” U isto vrijeme.a.v. Izme|u ostalih.s. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.s.a. posavjetova sa ashabima.{. a kamoli sada kad nas je Allah. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.s. Na dan osvajanja Meke...s.. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova. pa zahvali Allahu. tako mi Boga. pa kada je Poslanik. s. a pogotovo njihovoga Poslanika. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. s. uzvikuju}i tekbire.. hvale}i i slave}i Allaha.v.. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. s. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. s. s.s. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama...” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.” Resulullaha. d`. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj.s. prolazio pored njega u grupi ensarija. . uradi.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana.{. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti.{. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e.

s. te serjed65 . s.a..: ‘Gospodaru moj. neko dvojicu.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: .a.a. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Nema slave bez djelovanja. s. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu..{.a. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. njegovoj porodici i imetku. dao mu je ogroman imetak. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.{. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. meni ne pristoji malo. s. rije~ima: “Gospodaru moj.a.v.s.a. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.a. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. s. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. neko bi poveo da ugosti jednoga.s. a Sa’d osamdesetericu.s.v..a. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.v.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. Gospodaru moj. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. A opet. a ni ja malom nisam pristojan.s. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. d`. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. U njoj su gladni hranjeni.{. neko grupu.s. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. s. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza.v. Allah.v. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima..v. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.s.. s. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno.” Allahov Poslanik.’ Onda bi pohitao pred Poslanika.v. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. neka je na njih selam Allahov. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu.v. podari mi slavu. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. d`.. Resulullah.. s. upu}uju}i dovu Allahu. s. d`. a ni djelovanja bez imetka. sav usplahiren od radosti. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno... otvorenoj za sve. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.s.

eventualno.v.v. s. pored onih koji su za{titili i pomogli. vo|o na{ juna~ki. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku..Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.. s.a. jer one koji iskreno za uputom tragaju..v. suprotstavi. pojasnio kako je ispravno. bez sumnje. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. i Sa’d ibn Ubade.s. bez straha i bojazni od pote{ko}a.{. priznaju}i Poslanika.v. podijelio je ratni plijen. d`. a to je i od drugih zahtijevao. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. Allahov Poslanik. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az. s.. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter.irdevsa.s. kod Allaha Ljepote .s. postupcima. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem.a. . znanijim od svih i kaju}i se Allahu. s.s. o Sa’de Evsi.a. ili da im se. starje{ina Evsa.. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.a. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce.v. s.a. poglavar Hazred`a. smirio bi se i prihvatio to. tra`e}i od Allaha d`ennete . budi nam za{titnik. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. a Poslanikov. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. pogotovo ensarije. dosti}i. A nakon {to bi mu Resulullah.s. odazvaste se uputi vje~noj. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.a.irdevsa ~ekaju.v. s.s. Znate da }ete cilj kome stremite.. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. o Sa’de Hazred`i. Njegove osobine. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni.

s.” @ele}i da zna njegov stav. nastavi: “Ensarije.. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. s. Onda je Resulullah... pa vas je Allah uputio. reko{e.” SEKI.. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. da ho}ete.s. Allahov Poslani~e?”.. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. pa smo ti pomogli.s.’ Znate.a. s. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi. pa vas je Allah obogatio.. s. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Sastala se tuga za Poslanikom. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. s. s druge. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. lica ozarenog imanom.a. i bez igdje i~ega.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.s.s.s. s. “Tako mi Allaha..E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. pa smo te utje{ili.v.a. upita ga: “A gdje si ti tu. i odba~en. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.. i u oskudici. odgovori{e. u~inili vi ensarije.. i briga za muslimanskim vo|stvom.. preselio na ahiret.v. pa smo ti povjerovali. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj..a. s.v. smrti.a.v.s.s. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.... zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.a.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.v.v.v. Poslanik.a. Po{to se okupi{e. Resulullah. obrati: “Ensarije.a. im se sa osmjehom.. sve {to sam spomenuo. da ste.. s. s jedne strane. i protjeran pa smo te prihvatili. odgovori Sa’d otvoreno.. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili. i razgovara s njim. njegovom podjelom i udjelom. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. i razjedinjene. s njima)”. Allahov Poslanik. s.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.v.

PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao.{. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. Neka se Allah.a. govore}i: “Daj svoju ruku. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom.. smiluje Sa’du ibn Ubadi. posvetiv{i se ibadetu. Povukao se iz javnog `ivota. da rasprave tu stvar. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. a drugi od vas. r. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. . Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. izvrsnom mud`ahidu.” Na ovo se za~uo `amor. pa neka bude jedan vo|a od nas. a Omer.. a vi muhad`iri ste dio nas. oni to redom i u~ini{e. odred za islam. namazu i u~enju Kur’ana. d`. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. `estokom ratniku. dajem ti prisegu na pokornost. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. Posjedali su naokolo. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. dare`ljivom vjerniku.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri.

.

i na dono{enje salavata i selama na njega. ajet 219. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. ajet 123.uzeto iz ajeta. ajet 125-128. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. ajet 1-2. ajet 255. (prim. ajet 53. Sura Et-Tevba. (prim. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Sura En-Nisa. glavni grad Palestine. Sura En-Nisa.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura En-Nahl. d`. Sura Zilzal. Sura:Ta-ha. Sahihu Muslim. . Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. Sura El-Bekara. ajet 128. [ti}enik islamske dr`ave. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. ajet 43. U~a~ Kur’ana. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Sura Er-Rahman. 314/3.). Sura El-Kehf. ajet 33. rec. Sura En-Nahl. ajet 90. Sura Ez-Zumer. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija.s. Sura-Mud`adela. Sura El-Bekara. ajet 176. Koji je sva~iji pratilac.ikh .). ajet 90-91. Kuds ili Jerusalem. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Sura Ali-Imran. Sura El-Maira. . Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom.{erijatski pravni odnos. ajet 45-46. Mezarje u Medini.. ajet 7-8. prev. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima.{. Sura Et-Tevba. ajet 1-6. Kelala: onaj koji umre. ajet 144. Sura El-Bekara. Ebtah: dolina u Meki. ajet 22. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. a. Sunenu Et-Tirmizi. “Kurziv”.. Emvas: ime oblasti u Palestini.

Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. odabrao da bude rival pjesnikinjama.. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. Bekijja: ime mezarja.s. objavio je Kur’an.. u doba u i prije objave Kur’ana.s. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. Tj. str.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida.v. Mjesto u Etiopiji.(prim.Mumtehine 12.a. ni{ta nije promijenilo njegova brata. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. Arapsko ime .s. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. . i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. ka`e: “O Vjerovjesni~e. gdje Allah. ajet 51. mnogo pra{ta.v. s.s. i da ne}e djecu svoju ubijati. {to aludira na daljinu i te`inu puta. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. Muhammed ibn Mesleme. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. a bili su pozvani da to poku{aju.. ..) Sura El-Maida. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. to {to je sjeo na prijestolje. u zna~enju “Povjerljivi”. a. “. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.s. zaista. uveseljavalo tu`ne. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. ajet 169.” Zna~i.a. Allah.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. Tj. bili su vrsni pjesnici i govornici. Tj.53 Izraz za kratko vrijeme Merd.. 160. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. gdje ina~e sjedi njegov brat. s.. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. rec. i On je Milostiv.a. a. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. tj. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. i da ne}e bludni~iti. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. s. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom.da budem ponovo ubijen. naime. prev. d`. rasplakavalo ljude. Arapi.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.v. Sura Ali-Imran.{. a koja se spominje u suri El. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e.52.

.......... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............ R........................................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB .................................................................................................................................... ................................................................................................................................ 29 LI^NOST ............................................................................................................... ................................................................................................................................................................................. 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................. 18 OSVAJANJE IRAKA ....A.................................................................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .............................................................................. .. R............................................................................ 42 OSVAJANJE EGIPTA ....... R............. 26 VRLINE EBU-BEKRA .......................Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ............. 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ...................................... 20 OSVOJENJE [AMA ........................................................... 30 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................................................................................................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................ 39 POVRATAK NA [AMSKI .................................................. 51 OSOBENOSTI ......................................................................................ET ..................................................................................... 62 U [AMU .................................................................... R................A...................................................................................................................A .......................................................................................................................................... 10 PRIMANJE ISLAMA ................................... 54 HILA................ 22 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................. 63 ..............EMIRUL-MU’MININ ............. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ................................................ 52 PRIMANJE ISLAMA ......................................................... 9 LI^NOST .................................................................................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK.. 48 OSMAN IBN A.................... 11 PRVI HALI...................................................................................................................................................................................................................................................................................... 53 ZUN-NUREJN ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 31 VO\A PRAVOVJERNIH ................................................................................................................................................A....... 27 OMER IBN EL-HATTAB.....A..................................RONT ........ 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ....................................... 46 VRLINE OMERA............................................AN...................................................................................................................................................... .............................................................................................................................

................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH................................................ 68 ALIJA IBN EBI-TALIB. 95 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................................... 88 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................. ............................................. 104 U MEDINI ............................................................................................................................................. R................................................................................................................................... 76 HILA...... 103 LI^NOST .........S.......................................................... 71 OSOBINE ................................................................................................INU .......................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA................................................... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ...................................................................................................................................................... 106 ..................................................A.........436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A....................................... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................. 99 PREMA [AMU ...... 97 EHTEM .....................A......................................................................................................................... 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ............................. 101 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................... 95 PORIJEKLO ................................................................ 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................. 65 OPSADA I UBISTVO ........ 71 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 85 SUD .................. .........................................................................E BENU-SAIDE .......................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ........................................................................................................................... 64 POBUNA ............... 96 TE@AK ISPIT ................................ A................................................................................................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV....................................................................................................... 106 STALNI D@IHAD ................... 95 LI^NOST ........................................................................................... 67 VRLINE ....................................................................................................................................................................... 90 VRLINE .......................................................................... 103 NJEGOVO IME ............................................... R........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................A................................. 103 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................... 73 U^ENI SUDIJA ........................................ 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ..................................................ET ......... 103 HID@RA ................................. 105 VELIKA ^AST ........................................................................................................................................................................ ............................................................................................................... 81 BITKA NA SI..........................................................................................RIKE .................... 98 SEKI.................................................................................................. R......................................................... ............................................................................................

................................................................................... 116 OSVAJANJE [AMA .................................................... 117 USLI[ANA DOVA ........ 134 TE[KO ISKU[ENJE .......................................... BRAT I PRIJATELJ ....... 130 SA’D IBN EBI .................................................................. 122 PRELAZAK NA ISLAM ...............................................................A................................... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................. 113 NA BOJNOM POLJU .............................. 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.........................................................................................................................................................................................................................................VEKKAS.................... 112 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................. 119 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................... 111 LI^NOST ................................................................................................................................................................................................................... ............................ R...........................................................................A...................................... 124 HEROJ BEDRA .............................................. 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ............................................................................................. 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................. 125 PRVAK [EHIDA ......................... ....................................................................................................................... 110 SE’ID IBN ZEJD...............................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR .... 140 LAV SA KAND@AMA .......................................................... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................ R........................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ............................................................................................................ 138 DVA ORU@JA ...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................A............... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA .............................................................................. 122 ALLAHOV LAV ............................................................................................................................................................................................................................. 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ...................................................................................................................................................................................... 143 .............................................................................................. 142 PRESELJENJE NA AHIRET . 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ....................................................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ......................................................................................................................................................................................................... 121 AMID@A........................................................................................................................................................................... 108 SKROMNI ................. 133 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................................................. 140 OSVAJANJE PERZIJE .......................................................... 107 POTRES U MEDINI ............ R............................................................. 141 VELIKA SMUTNJA ..................................... 133 LI^NOST ......... ................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................. 134 POSLANIKOV DAJD@I] ............................................................................................ 109 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................................... 121 OSOBENOSTI .............................................................................................

......................................... 167 PRAVEDNA OSVETA ................................................................................................................................A................................................................... R................................................................................................................................................................... 153 POVJERLJIVI DJE^AK ............................................................ 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............................................................................................................................................................................................ 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................................... 153 NJEGOVO IME ............................ 160 PRESELJENJE NA AHIRET .................................A....................................................................................................................................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET .............................. 145 ISLAM ............................................................. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ......................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ...................................................................... ................................................................................................................................................................ 177 TALHIN DAN ................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................... 166 SVJETLOST @ERAVICE ........................................................................................ 147 JUNAK BEZ PREMCA ......................................................................................... R..................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ..................................................................................................................................................................................................................................... 145 LI^NOST .... 156 PRAVNIK UMMETA ................................................................................................................................................................................................................. 153 LI^NOST ............................. 173 TALHA IBN UBEJDULLAH.............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 175 PRIMANJE ISLAMA ..................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU...............................................................................................................................................................................................................................................A.. 162 HABBAB IBN EL-ERETT................................ 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU .......................................................................................................A....................................................................................... R......................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD.......438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM.......................................................................................................................................................................................................... 158 TE@I OD UHUDA ........................ 145 ^VRSTA VJERA ....................................................... . ..................................................................................................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ........................................................................................................................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE .............................. 176 ^VRSTINA VJERNIKA ................................ 175 OSOBENOSTI .................................................................................................................................................................................................................................E ........................................................................ 178 .. 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ........... 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . R. .......................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ........................................................ 165 TE[KO DJETINJSTVO ................................................ 170 STRPLJIVI MUD@AHID .............................................................................................................................. 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................. 154 PRVI KARIJA ....

..........................................A....................................................................................................................................................... 214 .........................................................................A................................... R................................................................ 195 LI^NOST .................................................................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................. R................................ 182 VELIKA SMUTNJA ................................................... 186 PRIMANJE ISLAMA ................................................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................................................ 191 NA POLJU D@IHADA ............ A.. 201 MU’AZ IBN D@EBEL................................................................................................................................................................................. R.... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ......... ................................. ...A..........S...............................A................................................................................................................... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................ .............. 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ..................................................................S............................... 185 PREDISLAMSKI PERIOD ......................................................................................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ................................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB...... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM......... 203 PRIMANJE ISLAMA ...................................... 207 U^ITELJ ................................................................................................. 187 MUDRI POBO@NJAK ................................................. 200 PRESELJENJE NA AHIRET ........ ...........Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ................................................................................................................................................................ 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA................................................................................................... A....... ............................................................................................................................................................................ 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA................................................................................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR . ................................................ 203 OSOBENOSTI .............................................................................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ... ............ R.......................................................................................... 185 OSOBENOSTI ......................... 180 DARE@LJIVI TALHA .. 196 NA BOJNOM POLJU ........................................................... 213 NJEGOVA LI^NOST ..................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ........................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI.......................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ........................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 184 EL-MIKDAD IBN AMR............................................. 195 NJEGOV ISLAM .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 186 VITEZ BEDRA ...............

....................................................... 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU .................................................................................................................................................................................................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK ................................................ 249 POKORAN MUD@AHID .......................................................................................................................................................................................... 234 NA KADISIJJI ................. ........................................................................ 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ...A.............................................................................................................................................................................................................................................................................................A...................................... 241 OSOBENOSTI ................................................... R.............. 221 USAME IBN ZEJD................................................................................................ 253 ................................................. 223 ODGOJ U ISLAMU ........................................................................................................................................................... ................. ....................................................................................................................................................................................... 227 OKRUTNA LEKCIJA .......... R....................... 242 CRVENI POVEZ ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI................................................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 226 MLADI VOJSKOVO\A ............................................................................................................................................ 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ............................................................................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................. 244 PRESELJENJE NA AHIRET ........................ 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ............................................................................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................ 249 IME I OSOBENOSTI .................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU .......................................A...................... 251 PREMA [AMU .................................................................... R....................................................... 223 LI^NOST ................ 220 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................................................................................................................. 250 NAJPRIJE IRAK ..................................................................................................................................................................................... 239 SIMAK IBN HAR[E................................................................ 232 ISKRENI BORAC ...................................................................................................................................................................................................................................... 219 PLEMENITI ................................................... ......... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............ R.................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .............................................................. 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ............................................................................................A................................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ........... 232 HISTORIJSKI SUSRET ................. 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ............................. 228 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................ 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE................ 231 OSOBENOSTI ........................................................................................................................................................................................................................

................. 292 MEDINSKI MU............................................................... 268 SELMAN EL-....................................................................................................................... R...... ............ 284 PRESELJENJE NA AHIRET .............................. 266 DRVENA SABLJA ...........................A........................................................................................................................................................................................................................................... 259 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA .................................................................TIJA ......................................................A................ 279 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................. 265 POVJERLJIVI .......................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................... ................................................................ 271 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................ 269 NJEGOVA LI^NOST ........ 275 NAMJESNIK MEDAINA ... 293 ..... ..................... 269 VATROPOKLONIK ................................................................................................................................ 279 SAVEZNIK JEVREJA ................................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED .................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................................ 259 PRIMANJE ISLAMA .................................................................. 273 SELMAN JE OD NAS .................................................................................................................................... ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 270 KR[]ANIN ................................................................................................................. R..............................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ............................ 272 MUBAREK-RJE[ENJE ....................................................................................A................. 255 PRESELJENJE NA AHIRET ...............................................................ARISI................................. 280 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................ 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME........ 287 SELEME U ISLAMU ......................................................................................................................................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A..................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ....................................................................................................................................................................................................................................... R............................................. 260 ASHABSKA PORODICA ......................................... 282 NOSILAC BAJRAKA ............................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . 288 PRISEGA NA SMRT ........ R.................. 287 OSOBENOSTI .... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...............................................................................................................................................................................................................................................A... 278 NU’AJM IBN MES’UD........ 280 VELIKA USLUGA ...........................................................................................................................................................................................................................................

.................................[................ 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........ 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................ 318 MED@ZE’ET IBN SEVR........................................................................................................................................................ ....................................................................................................................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET .................A... PUTU ..........................S................................................................... R.............................. ...................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ................................................. 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .. 296 BITKA NA JEMAMI ..........................................................................................................................................................A..................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ....................................................................... 311 LI^NOST ............................................. 320 ^VRSTO VJEROVANJE .......................................................................................................................................................................................................................................................................... 329 ................ 303 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................... ......................................................................................................................................... NEPRIJATELJ .............................................................................................................................................................. 295 PRIMANJE ISLAMA ... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM...... R................................................................................................................................................................................................................................................................. 325 POGLAVAR PLEMENA ............ 308 NAMJESNIK [AMA .............................................................. R........................................................................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ........ 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ...................................................................................................................................... 294 EL-BERA’ IBN MALIK............................... 313 PRVA TELBIJA ........... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...... D@............................................. 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR...........................A.............. 303 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................................................................. 311 RESULULLAHOV.............A................................................................................................ ................................................................................................................ 319 PRELAZAK NA ISLAM ............................ 322 JUNAK TUSTURA .....................................................................................................A....... 315 ^VRSTA VJERA ................................. R............................................................................................ .............. 312 PRIMANJE ISLAMA ........................ 316 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................... 301 IJAD IBN GANM....................................................... 299 [EHADET ......................................... 298 BITKA KOD EHVAZA ........................ 295 OSOBENOSTI ................................................................................................................................... 310 SUMAME IBN USAL............................ A..................................................... 319 OSOBENOSTI .................................................................................................................................... R.................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL .......................................................................................................................................................... 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ......................................................................................................................................................................................................................................................................

. 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN................................................. ............................................................................................................................................................................... 355 POBO@NJAK ............................................................................................................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ........................................................ 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ............................ 353 PRIMANJE ISLAMA ....................................... 345 NJEGOVA LI^NOST ................................. 345 PRIMANJE ISLAMA ..................................E...................................................................................................................................................................................... 329 STARJE[INA ...................................................... 358 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................ 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....A................................................................................................................. 340 JUNAK NEHAVENDA ... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................... 335 MUBAREK-KU]A ................... PUTU .................................................. 359 SAIB IBN OSMAN ......[.... R................................................................................................................................................................ 330 [EHID ....[........................... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ............... 346 U D@IHADU ................................................................................................................................................................. 339 HISTORIJSKI SASTANAK ...................................... D@.......................................... R...................................................................................................................................................................... 348 [EHADET NA ALLAHOVOM.... .......................................................................................... 360 UBADE IBN SAMIT........................................... D@.................A........................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN......................................................................................................................... 361 ZASTUPNIK ............................................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ......................................................................................................... ........................................................................... 346 NAUKA I PO[TENJE ........................................................................... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................ R.................................................. 364 ............................................................................................ 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ........ 354 MUHAD@IR ........................................................................................................A.................................................................................................................................................. ...................................................[............................................................................................................................................................ 347 HRABRO DR@ANJE ............................................................................................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ............................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ........................................................................................................................................................... R..................... ................................................................................................... 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ................................................................................................................. 353 NJEGOVA LI^NOST ..................................... 361 LI^NOST .................................................................................... ZA[TITI ................. 362 ODANOST ALLAHU....................................................................................................................................................................A.......... 354 U ALLAHOVOJ...... D@....................

... 386 ...................... 387 EBU-SU.................................. R..................................................... 398 OBAVJE[TAJAC ..................................................................... 395 LI^NOST ......................................................................... D@........................................................... R.......................................................................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI........... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ............................A.............. R....................................A........................................ 399 NOSILAC BAJRAKA .............. .................................................. 366 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................ 374 NAMJESNIK HIMSA .........................................................................................................................................JANOV VODI^ ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU .................................................................................................................................................................. 377 GALIB IBN ABDULLAH. 388 KUREJ[IJSKI UHODA ..........................................[........................................................A..................................................URAT IBN HAJJAN...................... PUTU ............................................................... ................................................................................................................................................................ 380 ISKU[ENJE .............................................. R.......... 397 POZNAVALAC TAJNE ......................................................................A....................................... 381 JUNAK EL-BUVEJBA ..................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A ................. 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ....................................................................... ......................... 387 OSOBINE ................................................... 379 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................................................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 403 ... 402 PRESELJENJE NA AHIRET .................. 384 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................. 382 EL-KADISIJJA .................................................................................................................................................................................. 389 ^ESTITI VJERNIK ......... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ........................ 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ..................................... 371 SKROMNI VJERNIK ........................................................................................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ................... 395 PRELAZAK NA ISLAM .......................................................................................................................................E IBN EL-JEMAN........ 369 BORBA NA ALLAHOVOM. 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................ 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................... 379 LI^NOST ............. ..................................... 393 HUZEJ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

....................................................................................................................................................... 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................... 405 OSOBENOSTI ..................................................................... 417 JUNAK KADISIJJE ......................................................A.............................................. ........................ 430 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................. 405 NJEGOV ISLAM .................................................... 413 OSOBENOSTI ................ 431 BILJE[KE ............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 425 NOSILAC BAJRAKA ..................................................................................................................... 416 NADOKNADA .................................................. 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ............................................................................................................................................................................................................. 429 SEKI........................................ 428 ^ISTOTA DU[E ................................................................................................................................................................ 406 NAMJESNIK HIMSA ................... .............................. 415 ODMETNIK ...................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.......... 423 LI^NOST ................................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET .. 424 ZAROBLJENIK .................A................................. R...................................................A...................... 433 .... R............................................................................................ 413 PRIMANJE ISLAMA ................................. 406 TE@AK ISPIT ......................................................................................................................... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST .....................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D.................................................................................................................................................................................. 418 [EHID ....................................... R................................................................................................................................................. ...........................................................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ............................................................................................................................................................................................. 420 SA’D IBN UBADE....................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM .......................................................................... 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................................................................................................................................