ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

{.s. ili nave~er. kako opisuje Mesd`idulAksa. mo`da ti Allah dadne saputnika. odgovori mu Resulullah. Allahov Poslani~e?”. r. zajedno”. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. a.s. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. pe}ini izvan Meke. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Kupio je dvije jahalice. rekav{i “saputnik”. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. a.{. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. u nekom od trenutaka no}i ili dana. rekao je: “Istinu si kazao. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. u~ini Poslanika saputnikom. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Nego vjera. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. sklonio ih kod sebe i hranio ih. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. kod Sebe ne sastavi. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko.. upita Ebu-Bekr..Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. Ebu-Bekr. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru.{. a on }e do}i za njima kada mu Allah. koji je bio mu{rik.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah..” Ebu-Bekr. d`. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. d`. d`. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. pa kad ga je vidio. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu..a..s. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog.. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. `arko je `elio da mu Allah. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. a. upravo mislio na sebe. pa mu vjerujem. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. Abdullaha ibn Urejkit. a. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. d`. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. da naredbu.{.. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno.. d`. on bi se `rtvovao da .. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id.{.” Kada je do{ao do K’abe.. “Da. pa kad je zavr{io s opisom. r. ako bi slu~ajno {ta bilo. a Resulullah je.a. osim Ebu-Bekra. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni.s. Pa.

s. kao {to va{ vo|a tvrdi.. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama.. dolazio bi Amir ibn . Ebu-Bekr.. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Hendeku. I Muhammed. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). Vama zabranjuje kamatu.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu.. Hajberu. a. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. Ebu-Bekrovom k}erkom. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. a nama je ..14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. Boj se Allaha i primi islam. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Te{ko je ne za~uditi se. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Ebu-Bekre. Jevreji su.” Nakon svega.inhasa. a. pri osvajanju Meke. odgovori: “Boga mi. mnogobo`aca i jevreja. a. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. u~vrstio u Medini. nastavljaju}i pozivanje u islam.s.s.. poniznosti i dobro}udnosti.s. zna{ da je Muhammed. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Hudejbiji. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke.inhasa da ga pozove u islam. Kada se Poslanik. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. nego je On siromah u odnosu na nas. r. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. I jevreji su se bili skupili kod njega.a. a. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. Tokom tog vremena Abdullah.inhas. Uhudu. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . u po~etku. Allaha mi.inhas mu. Ebu-Bekrov sin. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru.” . u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. jednog dana ode kod . Od Njega smo nezavisni. Pa da je On nezavisan od nas. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija.inhasu. kako li~nost poput Ebu-Bekra. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. ne bi uzajmljivao od nas imetak. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.. te je tako Allahovom Poslaniku. a On je zavisan od nas. postao punac. Kada bi Abdullah oti{ao.

a. poglavar Hazred`a. a potom oti{ao ku}i u Seh. U ponedjeljak ujutro. koja je bila izvan Medine. a i prije njega je bilo poslanika. preselio. i pokazav{i vrhunac samokontrole.. a. od ljudi primi zakletvu na vjernost.s.s. Omer. dvanaestog rebiul-evela. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje.s. a. r. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. a. da nije ugovora izme|u vas i nas. odsjekao bih ti glavu. Poslanik se razboli. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. o Allahov neprijatelju. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario .s. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. i ljudima odr`a vaz. a zatim.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide.. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav..a. a. Zamolio je Allaha. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima.. Bio je zaokupljen mislima . sabrao se. pripremaju}i se da.. umro. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. kao nasljednik Resulullaha. r. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. jedanaeste godine po Hid`ri..s. Ako bi on umro ili ubijen bio.. daleko od njega.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.{.s. a. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. a.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. koja je bila uz samu d`amiju. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. Ebu-Bekr.a.. a s.a.” PRVI HALI.A Prvih dana rebiul-evela. da je nezavisan od nas .ne bi nam je dozvolio. r. neka zna da je Muhammed. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. a ko je obo`avao Allaha. rekao: “Ljudi.s. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.s.. ko je obo`avao Muhammeda.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. Poslije toga je u{ao s Alijom. a. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje.. Poslanik. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi.

Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. pa mu je malo ljudi povjerovalo. jedan od na{ih. a ne drugih. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. a od vas namjesnici. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. pokorili Allahovoj odredbi. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Ni{ta se ne}e odlu~iti. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti.s. Kada je Ebu-Bekr stigao. Od nas su vladari. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. a. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. Nisu odustali. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. A vi.. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. iako ih je bilo malo. Za{titili ste njega i njegove ashabe. i milom i silom. Allah mu je uzeo du{u. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. jezikom punim moralne podr{ke. Kada su se Arapi. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. on je poslao po Ebu-Bekra.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Ebu-Bekr. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima.. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad.s. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. me|u ensarijama. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni.’” Potom se trojica istaknutih ashaba.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. o ensarije. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. Po~eli su da dublje . niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. Doista je Muhammed. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. a.

” “Mi smo muhad`iri. iz Kurej{a. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. ensarijama. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. Bojte se Allaha i ne protivite im se. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. te ga po~e napadati i prijetiti mu. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem.a. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. prvaci smo me|u ljudima. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .to je bio prvi njegov govor. ustao da bi se obratio prisutnima .Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam)... Allah nam osigurava blagodati. Ebu-Bekr je potom. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. a vi muhad`iri. [to se Arapa ti~e. Njegov odgovor naljuti Omera. u namjeri da okon~a stvar. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta.s. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. a od vas su namjesnici. pomaga~i Allahovi. najplemenitijeg smo roda. kao nasljedniku Allahova Poslanika. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. osim ovdje prisutnih Kurej{ija... Njime je pokazao sebi i . r. r. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama.” Ebu-Bekr. pa.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. poglavar Evsa. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. i dio samog islama. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. i ne osporavajte im njihovo pravo.. a. a vi ste ensarije. pa vi ste ih vrijedni. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. takti~nosti i postepenosti. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. r. Svi prisutni su. i od prisutnih zatra`i da urade isto. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja... re~e: “Tako mi Allaha. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. a. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. koji je bio vrhunac mudrosti.. Zar nije Muhammed. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana.a. potom. iskoristio je trenutak. primili smo islam prije vas. iako smo prethodnici u vjeri.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. nikad ne}e saznati o ovome. doista.” Ebu-Bekr. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. kada je Be{ir zavr{io. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru.. a. Od nas su vladari.a. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. a potom.. osim S’ada ibn Ubadea. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. Tu su svi dali prisegu.s. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima.s. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije.

. . u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. r. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. i zavladati cijelim Jemenom. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. od kojih su Abs i Zubajn. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. pod zastavom islama. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. preseljenja na ahiret.a. r. a ako budem grije{io. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. zabludu i otpadni{tvo. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. Na jugu. La` je obmana. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka.. Neka arapska plemena. a. u Jemenu. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova.. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. Istina je emanet. nema mi pokornosti.a.s. izabran sam da vas vodim. iako nisam najbolji od vas.s. a. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. opet. Ustanite na namaz. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. Ebu-Bekr. u tami no}i. Nevjerovatnom brzinom. r..a. a da ne}e biti poni`en. okupljenih na Arapskom poluotoku. htjela su da osvoje Medinu. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. Ebu-Bekr. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. vi me sprije~ite u tome. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi.. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. pa ako budem postupao ispravno. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. krenuo njihovim tragom. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik..18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. muslimanske sablje kosile su otpadnike. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Na sjeveroistoku. te je opremio vojsku i dok je pala no}. vi me pomozite. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. neka su.

Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Svjedo~im da je Allah. .. . . Allah .Halid ibn Seid na granice prema [amu. Potom je Ebu-Bekr. odgovarali su ga od toga. Spremio je jedanaest vojnih odreda. . i da opomene onoga ko ima pameti.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. namjesnika Allahovoga Poslanika. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. da nema druga. sa Istinom od Njega.s. a.. bili oni u islamu ili se odmetnuli.s. r. .Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. Protiv takvih }emo ratovati. Milostivog.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. i da je Muhammed. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. a.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. a zatim u Hadremevt.a. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. r.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. ali istaknuti ashabi. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. u Jemen. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri.. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. Vedi’a i Haris. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu.s. Te vojskovo|e i mjesta su: .{.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. Isto tako. . svim stvorenjima. u Omanu. svima do kojih do|e ovo moje pismo. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. d`. a. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. . Absa i Zubjana. Njegov rob i Poslanik.. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. pred vama. Jedan. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. i da se obistini govor nad nevjernicima. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu.. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. naro~ito Alija. Kada zavr{i s njima.a. . Zahvaljujem Allahu. . . osim Kojeg drugog boga nema.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. a. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. a.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. Bio je jedan od velikih heroja islama. niste mi se du`ni pokoravati.s. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva.s. . Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. kada je mnogima oprostio. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu.

od plemena Adijj ibn Ka’b. Umejjeta. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha.. a on Rezahov. a on Adijjev. a. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. a on Nufeov. od osmoga koljena. a on Abdullahov. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. na ~elu sa Omerovim ocem. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. a. Omer vodi porijeklo. a on Rebbahov. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. R.A. Adijj je osmi Omerov djed. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Tako|er. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan.s. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. vjeri. okrenu{e se u~enju ~itanja. dakle. djeda Murrea. on Kirtov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. sin Omerovog amid`e. a on Ka’bov. Njegova majka zvala se Hansema. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. Naime. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl.s. Ebu-D`ehlovog amid`e.OMER IBN EL-HATTAB. Tejma i Abdu{-[emsa.s. a. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. ... a on Abdul-Uzzaov.

Pitao je o njemu. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. . ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. blag prema nemo}nima. pa me osna`i. Bio je ljevoruk. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. ja sam grub pa me u~ini blagim. obdaren znanjem i snagom. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. strelja{tvo. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. visini. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama.s. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. ja sam {krt. ~vrste gra|e.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. jakih mi{i}a. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Bio je izuzetno visok . pamtio je stihove i prozu toga vremena. Kada bi i{ao. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. plemenit prema nevoljnicima. pa je ~uvao svoj imetak. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. bijel ten. a udarao bi me kada ne bih radio.preko dva metra. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. Njegov je otac bio strog prema njemu. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Bo`e moj. a. No} me je zaticala. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Bo`e moj. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. nje`an prema siroma{nima. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. mjesta obraslog gustim drve}em.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. pa me u~ini dare`ljivim. snazi tijela. Po izgledu. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. ja sam slab.

Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. Omer je volio svoj narod.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. prolazio je pored Omera. a on je ka`njavao svoju robinju. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda.. ostavljam te. kada smo krenuli prema Abesiniji.’ ‘Neka je Allah s vama’.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. Vidjela sam na njemu saosje}anje.. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu.s. Omer se. Muslimani su se skupljali i spremali na put. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.s. odlazimo u Allahovu zemlju. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. a.a. Kada mu je udaranje dosadilo.” . naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. i njegovoj misiji. re~e Omer. Omere... r. Zaklju~io je da je Resulullahova. tako mi Allaha. neprijateljski odnosio prema njemu. Tuga mu je obuzela srce.. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. a. Udaraju}i je.s.. Allahov Poslanik. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha.s.s. a. [ta vi{e. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. a ona je to odbijala. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.s. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. tra`io je od nje da se odrekne islama. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. r. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. koje prije nisam vi|ala. Kada se pove}ao teror nad muslimanima... Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. a. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. bio je uz njih. a.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.a. vjera uzrok nejedinstva. a. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. Jednog dana Ebu-Bekr. a. jer mi je sve ovo dosadilo. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.s..

upita Omer.” “Ne boj se.” Allahov Poslanik. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda..32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.atima stade ispred njega. Utom. dok joj je krv tekla iz glave. Habbab se sakri u drugu sobu. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .s. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. me|u njih sko~i . pa je po~eo lupati na vrata. Otvorio mu je Seid. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. a ako je do{ao `ele}i zlo. a..odgovori . “Nikakvi” . da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah.s. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. a. tako mi Lata i Uzza’a. “Kakvi su to glasovi?”.” . odgovori mu Neim. pa re~e: “Da. gdje je Muhammed. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.s.atima. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. upitao je. ^uv{i Omera. da mu odem i primim Islam.”. a .atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.{. “Allahov Poslani~e.” “Jesu.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. tako mi Allaha. primili su islam i slijede Muhammeda. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.s. o Habbabu. o Omere!” “Reci mi..s. rekao je: .atima. tako mi Allaha.’ Tako mi Allaha.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. Tada . ubit }emo ga njegovom sabljom. a. nadam se da te je Allah. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. a.” “Bojim se da ti dam.”.. a.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. Ovo je Omer ibn el-Hattab. Dok je prilazio ku}i..atima. pokaja se za ono {to je uradio. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.” Kad je Omer pro~ita. Tako mi Allaha. dobit }e dobro. odabrao dovom Njegova Poslanika. d`. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.

kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega.s.. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. Pa kada je to u~inio.” Poslije druge prisege na Akabi. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku.s. njegova hid`ra bila je pobjeda. uvijek spremni za pomo}. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. nastoje}i posti}i primirje. do{ao sam ti.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao.. Allahov Poslanik. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. Omera je Resulullah.a.s.s. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija.. r. tekbirom poprati Omerove rije~i. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu.. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. Gledao sam nas. “O Allahov Poslani~e.s. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. bio je ponosan. Ebu-Bekr. a. odlu~io posjetiti Harem. Takav je bio i na Hudejbiji. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. r.a. Allahovom pomo}i.” Allahov Poslanik. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Hunejnu. Hendeku. Allahov Poslanik. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. pa smo klanjali. vjerujem u Allaha.. a. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Omer. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo.. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. a..a. Toga dana je Allahov Poslanik. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli.s. a. a.s.a.. “Za{to si do{ao.. r.. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Omerovim prihvatanjem Islama. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima.. blizu.s. pri{ao mu je Resulullah. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme..” Nakon hid`re Allahova Poslanika. `estoko pora`eni. a Omer ibn el-Hattab je sve . Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. a njegova vladavina milost. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. Nije popu{tao niti je kome laskao. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. a Kurej{ije su. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Hudejbiji. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. a. Slali su svoje izaslanike na pregovore. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Bili su mu odani pratioci. a. re~e Resulullah. i Omer. pri osvojenju Meke i drugima.

” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. zato je oti{ao Ebu-Bekru. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. a. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. te ga upita: “O Allahov Poslani~e.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. je tada rekao: “Allahu moj. i pitao ga o vinu. a srd`ba je jo{ njime vladala. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. razjasni nam o vinu. odgovori Ebu-Bekr. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. pa ode Allahovom Poslaniku.s. niti }e me On iznevjeriti.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. ne shvataju}i {ta u~e.a. i potom se objavi ajet: . ponovo }e Omer. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. pitao ga o vinu.s. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. a. zbog onoga {to sam tada uradio. “A zar mi nismo muslimani!?”. re~e Resulullah... re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. Poslanik. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.a...” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. ne}u Mu se suprotstaviti.pokori mu se. i rekao mu: “Ebu-Bekre. klanjam i osloba|am robove. “Jesu.. postim. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. re~e Omer. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. smatraju}i da je ispravno.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. upita ponovo Omer. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.. ali je {teta ve}a od koristi. r. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. a zatim bi klanjali. “Jesmo.s.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. naime... a.. r.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki.

{ejtanovo djelo. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. a. prevagnuo bi Omerov tas. On im je predlagao Omera.a. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Ja sam ga promatrao . on od Zuhejra. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. a on od Kutejbe.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. vino. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. dok ne budete znali {ta govorite. ostavio bi mnoge stvari. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima.s. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. on od Lejsa. stekao mnogo znanja. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik.. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . a znanje svih ljudi na drugi tas. ne klanjajte u pijanom stanju.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. r. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku.. a on od Ukajla.{. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. d`. i kocka.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. Tada Allah. i kumiri. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. pa sam se napio iz nje.

neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. sljede}eg dana. ja sam grub. muslimanima. ve} Omera ibn el-Hattaba. pa me oja~aj. vratio se ku}i. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. nisam se puno dvoumio. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg.a. Bit }u odlu~an i povjerljiv.). Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. r. ja sam {krt. Allahu moj. A ko bude lo{. Tako mi Allaha. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. svako va{e pitanje koje mi do|e. r.a.” Nakon toga. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. a Omer je govorio: “O ljudi. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. navodi me da budem o{triji prema njemu.a. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Kada su se skupili. Allahu moj. a.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. a kada sam blag prema nekom. ovim sam `elio dobro ljudima.” O~i su mu zarosile suzama. Omer.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. isku{ao sa mnom. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro.. r. pa ga prihvatite i pokorite mu se. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. pa me u~ini blagim.s.. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. ja }u li~no preuzeti. o ~emu postoje dva predanja.. a. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. r.. .” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu.a. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. Omer je bacio pogled prema nebesima. r. ja sam samo jedan od vas. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. ne bih se prihvatio ovoga. r. ja sam slab. Bojao sam se smutnje. Predlo`io sam im. Du{a mu se umirila. pa me u~ini dare`ljivim.. Hvalili su ga i podr`avali. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. sigurno }u ga kazniti. a on je nastavio: “Allah vas je. D`amija je bila prepuna.. uistinu.a. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj..a. Ujutro.s.

da je ta o{trina oslabila. a. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. Vo|a pravovjernih pope se na minber. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. ljudi. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. Ja se pokoravam istini . kako to Allah. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Bio je zadovoljan sa mnom. Bio sam njegov sluga i pomo}nik.. a ElMusenna je bio me|u njima. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. i hvala Allahu.{.s. Bio je zadovoljan sa mnom. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. ‘Bio sam s Poslanikom. plemenitost i blagost. Nakon {to su stigli u Medinu. d`. i neka je hvala Allahu. on je vo|a. I takav sam ostao s Poslanikom. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. a znajte. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije.. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. Zatim sam preuzeo hilafet. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. bio me|u nama. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. i bio sam mu kao rob i sluga. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. ili }u te kazniti. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost.. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. ali je ostala nad nasilnicima. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha.s.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. da bi se on pokorio istini. istinu ste rekli.. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. a mi smo pravovjerni. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. a. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. zatim u{li u nju.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. a. A prema dobrim.s.

Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. osim {to je On odredio. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Prije nisu bili napadani. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. jako se obradova. i ako Bog da. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e.. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. . razrijedili smo ih na Sevadu. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. isto ih ~eka i poslije Sevada. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro.. jer je on bio prvi koji se prijavio. i da sa~uvam va{a prava. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. a zatim redom ostali muslimani. ja sam otac va{ih porodica. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. pa ih tra`ite od mene. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. A kada ste u d`ihadu. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. na meni je da vas ne dovodim u propast. Ljudi. in{allah. bogobojaznog i siroma{nog. Tako njegovi stanovnici i opstaju. nanijev{i im te{ke gubitke. Bojte se Allaha. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima.

ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. postavio bih ga za vojskovo|u. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Nemoj brzo donositi odluke. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. El-Musenna je krenuo brzo. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. koji zna trenutak kada }e napasti.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. porazili. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Kada se vojska opremila za pokret. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. dok su muslimani bili nasuprot njima. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. te krene za Perzijancima. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Tako mi Allaha. Muslimani su ih ponovo stigli. a kada }e se povu}i. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Sukobile su se dvije vojske. a nakon toga i grad Baksijas. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Razdvajala ih je samo rijeka. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. te bez borbe zauzeli Kesker. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku.

kad je pre{ao rijeku . Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. . Taj’e i Has’ama.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. ja }u mu pomo}i. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. a mi vas ne}emo napadati.. da mi pre|emo rijeku do vas. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. ili da nas ne napadate. mi smo bili njegovi za{titnici. da se nije bacio u smrt. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. odazivaju}i mu se pokorni. svaki musliman je siguran od mene. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih.” “Pre|ite vi”. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. Bo`e. ili da mi pre|emo rijeku do vas. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. odgovorio je El-Musenna. Zato. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. ne gubite nadu. Naprotiv. r.a. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba.zauzeo dobre polo`aje. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem.” Poslije Bitke kod mosta. ili da se povratio. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. i muslimana. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. ponovo sakupljaju}i vojsku. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. El-Ezda. ali Ebu-Ubejde. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. odred za odredom.

Hvala Allahu.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. Borbe u Iraku su potom utihnule. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Uistinu.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra.. r. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. a bio mi je dra`i od Omera. za tzv. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. jer Allah se ne stidi istine. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Vjernici su bili istinski radosni. ve} radi Gospodara Omerovog. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Koji je dao vlast Omeru. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. r.” Omera ibn el-Hattaba. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Oporu~ujem ti bogobojaznost. Koji me je obavezao da volim Omera. tzv. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu.a. POVRATAK NA [AMSKI . S njom je i definitivno eliminiran . Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. Milostivog. U toj bici. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. gdje je bio potreban. iz zablude na svjetlo. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. “Bitka na Jermuku..” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. neka je salavat na Njegova Poslanika. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. po njegovoj naredbi. Hvala Allahu.a. [alji izvidnice ispred velike skupine. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. “Bitku na Kadisijji”.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. nadaju}i se plijenu. Ali. Prvi potez koji je na~inio Omer. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Koji je odredio smrt EbuBekru. Preuzmi njegovu vojsku. Allahovim fadiletom. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra.. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku.. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. ostvarena je velika pobjeda. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast.

rekao je: “Bo`e moj. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. Zatim je naredio da se ubije. Kada je Allahov Poslanik.s. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. Kad se sreo s njima. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. . Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. r.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa.. a. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid.. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe.a.a. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio.. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. a.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Rekli su: “Sebe’na. eslemna. obavije{ten o onom {to se desilo.s. Naime. bez namjere borbe protiv njih. u toku ratova protiv otpadnika. r. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. ljudi su bili odu{evljeni njime. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju.

Zato je Omer. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. konja.ejrezanom pobijeni su. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. nastoje}i da ih prevare. rekao je: ” Tako mi Allaha..Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. r.Na drugoj strani. Hurmuzan je tu primio islam.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan.. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. I hvala Allahu. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. po~ela su stizati u Medinu.. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Me|utim. a da ga ne odaberete i uputite meni. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. iskustva ili ratne sposobnosti. na sjever Perzije. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. . u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. [to br`e.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu.. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. jedna za drugim. posljednja upori{ta Jezded`irda.. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova.a. perzijski je kralj `elio borbu. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja.

bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. . Namjerno je i{ao polaganim tempom. boje}i se da se muslimani ne razi|u.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. bizantijskim kraljem. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. {to mu je pove}alo samouvjerenje. Amr je u{ao u Ari{.a. prostranosti zemlje. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en.. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. r. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. Izrabljivan je u zemljoradnji. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. te .” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. dvoumio. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. Ali se Omer. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. . pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina.Egipatski narod bio je potla~en. po rijekama i ogromnom bogastvu.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. .Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. Molio ga je.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. . Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. koji je bio pobjegao na sjever. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta.

oduzet }e mu se prava u skladu s tim. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. a davat }e je. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama.. Egipat je. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. Ako se umanji rod.ustat. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. ostao u rukama muslimana. uvozili ili izvozili robu.a. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Ako neko od njih ne prihvati. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. vjere. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. u iznosu od pedeset miliona. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. krstova. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. garancija Njegova Poslanika. svejedno. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. . zatim Belbis.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Ne zabranjuje im se trgovina. Sagradio je d`amiju. Atrapon je uvidio snagu muslimana.ermu. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. na kopnu i na moru. Dokument je napisao Virdan. imetka. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Omeru. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. tra`e}i od njega pomo} i opremu. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. crkava. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. Milostivog. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi.” Stanovnicima Nebe. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. hvala Allahu. po tre}inu. kada prestanu poplave. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. r. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e .

a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta.” U ranu zoru. vidio sam uistinu san. rije~ima: “O ljudi.ejruz el-. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. a pove}ao se broj pot~injenih..” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. a. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. ostario sam. kao kelala. odre|eni su vam farzovi i sunneti. ispravio bi ga. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. rob El-Mugire ibn [u’bea. Bo`e moj.. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.s.. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Ujutro se obratio muslimanima. a.. snaga me izdaje. u~e}i dovu: “Bo`e moj. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. u srijedu.. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. Utom. Osim brige da vas zavedu drugi.” 9 Ako me Allah po`ivi. njoj polovina njegove ostav{tine. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an.. Ostavljeni ste. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. i okrenuv{i se prema muslimanima. a ako su dvije.s. a ima sestru.arisi. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. oronule su mi kosti. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. a ne bude imao djeteta. Po obi~aju. Ako su oni bra}a i sestre.. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom.. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih.O ljudi. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. Sakrio se blizu . Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. a sve vam je obja{njeno. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10.. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. ako neko umre. a Allah zna sve. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa.

Potom je poku{ao pobje}i.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Nakon ranjavanja. Talhi ibn Ubejdullahu. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. jer ako mi bude kod Allaha dobro. i Ebu-Bekra. Neka ne izlaze za mnom `ene. a. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici.: “Abdullahu. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. jer Allah najbolje zna o meni. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. Kada je preselio. Kada me ponesete. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju.s..” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. raniv{i nekoliko muslimana. Allahov Poslanik. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. Aliji ibn Ebu-Talibu. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. i kada je po~eo namaz. a.. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam.s. oboriv{i ga na zemlju. ali da on nema pravo da bude izabran. r. pa koji god bude izabran. Zubejru ibn Avvamu. a ako ne bude. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e.. i Ebu--Bekra. Allahova Poslanika. skinut }e mi ih.a. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.a. po`urite. jer ako imadnem kod Allaha dobra. bio je zadovoljan njima. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer.s. a..” . radijallahu anha. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. r. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. a ako ne. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. zamijenit }e mi ih boljim. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. on }e biti halifa poslije mene. rekao je: “Hvala Allahu. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam.

zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. ne}ete me prete}i u pohvali njega. R. Nazvan je . a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. navodi se Omer kao primjer. unesi me. dozvolila. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. na{ao je ~ovjeka . a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. Pa ako mi se da dozvola.a. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. naklonjen istini. o Omere. ali ga nije na{ao. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. r. to sam `eljela za sebe.” Tako je oporu~eno.” Osman ibn Affan i Alija. I ~esto kada se govori o pravdi. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom.Divan li si brat po islamu. nego da imaju halifu. radijallahu anha. pa su ga uputili prema d`amiji. r.a. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. o Ebu-Hafse.A. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Uni{tio si smutnju. ispravljao si nepravdu. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. sine Omerov. r... Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. Potom ih je pitao gdje on boravi. Bio si kreposan i dobar. Potra`io ga je u d`amiji. ukopaj me u muslimansko mezarje. a o`ivio sunnet. kada umrem.” VRLINE OMERA.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju.a. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. odbojan prema la`i. o Abdullahu. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. a ako ne. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. odnesite me na mojoj postelji. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima..

Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka.. plate i protokole. prvi je koji je postavio divane (urede). . toliko je bio blag. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. a i Arapi kao prvi muslimani.a. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. uveo po{tu. r. sa svojim {tapom pod glavom. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.s. Arapi prije. Kad bi saznao da je neko u oskudici. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. sakriven od sunca.. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. a.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. Sam.

.

Osmanova mati bila je Erva. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a Kusajj je sin Kilabov. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. k}erkom Allahova Poslanika. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. r. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. a on K’abov. a on Nadrov. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. koji je sin Habibov.. Osman. a on je ~etvrti djed Muhammedu. a on Malikov. a on sin Mudar Nizarov. a imao je {est godina. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a peti Osmanov djed. oca Abdu{-[emsa.s. a.s.. a on Meidov. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom.s. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. a.. a on sin Umejje. a on sin Abdu{-[emsov. a on sin Ebu el-’Asov. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib.AN. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. ~iji su potomci Emevije. . Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu..s. a on Mudrekov. a on Luejjov. vodi porijeklo od Umejje. a. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. R. a on Iljasov.s.ihrov. sina Rebiovog. a on Kinanov. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. a.A. a on Abdu{-[emsov. a on Kusajjov.a. od koga su nastale ha{imije. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena. a on sin Murrinov.. a on Abdul-Menafov. sin je Affanov. a on Adnanov. a on Muzejminov. a. a on .OSMAN IBN A. k}erka Kurejzova. k}erka je AbdulMuttalibova. a on Galibov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.

pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo.a.s. iskren i pouzdan.s. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija..a. da u|e. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. r.a. r. r. obavio je {to je htio i oti{ao.. r. a imao je vrlo lijep rukopis..s. krupne ru~ne i no`ne kosti. Potom je do{ao Osman.’ Allahov Poslanik. a.s. obavio svoj posao... Zube je u~vr{}ivao zlatom.a. srednje visine. a. bio je lijepog izgleda. Me|u njima je bio i Osman. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. a potom je do{ao Omer. slugama i onima koji su od njega zavisili.. zimi u [am. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. no} je za njihov odmor. a. Prirodno je prezirao nasilje. Imao je veliku bradu koju je knio.’” Osman.. i zatra`io dozvolu za ulazak..” Odr`avao je rodbinske veze. nje`ne ko`e. Bio je vrlo stidljiv. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman. iskustva i lijepog opho|enja. Imao je duga~ke podlaktice.a. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. Posebno je bio milostiv prema ro|acima.s. pravog nosa. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. a zatim iza{ao. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. naro~ito stopala i {ake. gustu kosu. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao.s..” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. samilostan i dobro}udan. za razliku od mladi}a Meke toga doba.. okrugla lica. Obavio je svoj posao i oti{ao. Isticao se mirno}om.. Nije promijenio svoj polo`aj. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. Bio je vrlo strpljiv. i zatra`io dozvolu za ulazak. a. sjeo je i popravio svoju odje}u. a. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. a.s. Osman je u{ao. Allahov Poslanik. pa mu je Poslanik.. Bio je bogat i dare`ljiv.. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. O sebi je rekao: “Allaha mi. tamnoput. r. Nije pio alkohol niti je bludni~io. Allahov Poslanik. blagosti. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. uredno i luksuzno poku}stvo. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Allahov Poslanik. . nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje.a. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.. a Omer. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. a. a ljeti u Jemen. krupnih o~iju. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. @ivio je ~isto i uredno. dozvolio mu je. r. dozvolio. imao je sav komfor. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.

odazovi se Allahu. pa ga slijedi. ja sam Njegov Poslanik. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e.s. Bogami. a. a. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima.. Allahov je Poslanik.. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. a. tebi i svim stvorenjima. a bit }e{ sa~uvan zla. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. tada su oti{li kod Poslanika.. Poslanik. takvi su kakve si ih opisao. lijep si i rije~it. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. pozdravljen si triput uzastopno.. ugledao je Ebu-Bekra. pa opet triput.. niti koriste. te on izgovori {ehadet i primi islam. r.s.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je.. kao razborit ~ovjek. a. slijepi.” Osman. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. Jednog dana je kod svojih uku}ana.. Osmane! Kako ti. pa opet do deset. Rukajja. gluhi. k}erkom plemenitog porijekla. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. kipovi ti ne mogu nauditi.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. primio islam na ~udan na~in.s. r. r.a. a bila je vrlo lijepa i privla~na. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. pa sam je upitao: ‘Tetka. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz.a. ga je odu{evio. o`enit }e{ se ~ednom `enom. . Dobit }e{ dobro.a. i on mu re~e: “Osmane. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. k}erka Poslanikova.s.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.

U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. mjesec i sunce nad horizontom.. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. r. a.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. Rekao je poslije: “Najljep{i brak.. te su svi. Osman. poslani s Istinom. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. {to ga ~ovjek vidje. a. on nikada nije bio uz la`. Poslije nekog vremena. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. r.a.s. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. pa njih dvoje bijahu. Doveo je Osmana ibn M’azuna. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje.s. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. a. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum.s. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. a. poslan svim stvorenjima. @rtvujem za tebe. u islam. a. O`eni ga svojom k}erkom.” .s. Allahov Milosni~e. a Allah upu}uje na Istinu. na istini. Ebu-Leheb.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. Resulullah. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. njegovim uzrokom i zaslugom. Abdurrahmana ibn Avfa. Poslanikov.a.. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem.. sine Ha{imovi}a. Allahov Poslanik.. a. amid`a. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. Pa slijedi Muhammeda... do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom.s. a. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.s. Kada je obavljen razvod.. primili islam. u njegovoj poslani~koj misiji.s. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. svoju du{u ti. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima.

Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. r. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. {to mu je on dozvolio. Poslije smrti Rukajje.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. r. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. i Ebu-Bekra.. vjen~ao ga je njom. Ukopan je u Medini.. me|utim. a.s. Osman. Allahov Poslanik.a.s.a..s.a. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku.s. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. Dok su oni stigli. poslav{i ih u spas karavana.a.a. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum.. a.. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital.. a Osman se pobratio s njim. a. a. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. dobro i zlo. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. kao da je i on u~estvovao u bici.” Osman. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. zbog toga {to je .s... brata Hassana ibn Sabita. Ebu-Sufjan je..a. Poslanik. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. a.. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima.. Jednoga dana je do Poslanika.s. a. Tako je do{lo do Bitke na Bedru.. Allahov Poslanik. a. r. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. Osman. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.s.s. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru.. imetak. dao bih je za tebe.. tre}e godine po Hid`ri. a. Me|utim. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.s. a s njom nije imao djece.s.s. a. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. odredio je dio ratnog plijena za Osmana.s. dijele}i s njima dom. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. Rukajja je preselila na ahiret. r. Poslanik. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. a. pa su se vratili u Meku. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. r. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. a. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). poslao po pomo}. a. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. osjetiv{i opasnost. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum.

pa Resulullah. a.: ‘Vo|o pravovjernih.Talib... u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. nazvao selam i sjeo.. a. Allah neka je zadovoljan s njima. srodio se s Allahovim Poslanikom. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a. Zatvorio sam vrata..’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.a. a Poslanik. Poslanik. nazvao selam i sjeo. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. u{ao.a. Abdurrahman ibn Avf. a na vratima je bio Ebu-Bekr. a. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.’ Potom je u{ao.s. re~e: ‘Abdullahu. Zubejr ibn el-Avvam. r. Hunejnu. r. Alija ibn Ebi.. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. a. Hatib Ebu el-.” Hilal je pri~ao.. zahvalio je Allahu.. r.’ Ustao sam. Poslanik.’ Ustao sam i otvorio vrata. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom.s. na Hendeku. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. Bio je sa Poslanikom. Hajberu i obavio Oprosnu umru.s. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. re~e: ‘Abdullahu. a. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu.s. ustani. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. a ovaj od Ebu-Sufjana. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. a ovaj od Ebu-Avane. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. a ovaj od Osmana en-Nehdija. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ .s. a ovaj od Osmana bin Gajasa. a. a. zahvalio je Allahu.a.. a ovaj od Jahje ibn D`afera. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. a. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. a Allahov Poslanik. u{ao.’” Osman. a ovaj od Alija ibn Asima. a..adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i.a. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. Potom sam zatvorio vrata.s.s.s. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana.a. Osman ibn Affan. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. a. nazvao selam i sjeo... a. Hudejbijji. ustani i otvori. i obraduj ga D`ennetom.s.s. kada neko ponovo pokuca.. prenose}i od svog oca. na najvi{em je stupnju. Omer ibn el-Hattab. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.s.. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. Talha ibn Ubejdullah.s. ~eprkao je zemlju {tapom. r. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. S’ad ibn Ebi-Vekkas.

. Kada je Osman . a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. a.. pitat }u te ne{to...a.s. Resulullah. poruci. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen.s.s. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. r. a Poslanik.s.. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . Osman. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. oprostio. a ona je tada bila te{ko bolesna. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova.s.{. Osmana ibn Affana. svjedo~im da mu je Allah. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. d`.a. r. r.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. Osman..’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. r. a. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.a. u to vrijeme je poslan u Meku. a.s..’ On se prima~e. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. ko bi me za{titio. bojim se za sebe od Kurej{ija. poslao je Osmana. a. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. ne uradi prije mene.s. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. Poslanik.. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer..’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. rekao: ‘Allahov Poslani~e. poslao.. a.” Poslije toga. Muhammed.a.a.a. Allahov bi ga Poslanik. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.. poslao je Osmana u Meku. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. Ostao je da joj pomogne. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. r. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. a.. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. a. a. pa mu je Omer. r.s.

bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. a.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. r..a.. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava.’ Omer.a.s.. r..a. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. a.s. a Poslanik. on je opremio tre}inu vojske.. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. a imao je golemo bogatstvo. konje. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. a. a.a. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. dostavljao D`ibril.s. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. od prvih dana. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva..s. r. Zubejru ibn Avvamu.s.. Talhi ibn Ubejdullahu.s. Tri dana trpio je nanesne rane. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta..” Osmanu je rekao: “Osmane.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. a.a. r. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. [to se ti~e Osmana. Trebali su deve.arisija. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. rekao je: ‘Pi{i. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. ali bez prava na svoju odluku. a.. a.. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. Omer. a da nije bio plemenit prema njemu.s. r. a. Aliji ibn Ebi-Talibu. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje.ET Halifa Omer. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. dao je sav svoj imetak. Osmane! Tako mi Allaha. prilo`io je pola svog imetka. koje je vodio Allahov Poslanik.s.s.s. a. Kad je Poslanik. Bila sam uz Allahova Poslanika. davanjem polo`aja i zadu`enja. Ebu-Bekr.’” HILA.. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. htio da ide na Tebuk. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. pa ga je Poslanik. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.” . Poslanik. a. Allahov Poslanik. hranu i pi}e. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega.

ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira .-javno i tajno. ispeo se na minber i rekao: . zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu.a. Abdurrahman. To je trajalo tri dana i no}i. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima.. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. reko{e. r. odgovori{e: “Svakako.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. kada ih je vidio. S’adu ibn Ebi-Vekasu. ima{ obe}anje od nas. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Abdurrahmanu ibn Avfu. a ne da }ete raspravljati. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana.a. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.a. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. zaslugama.” Osman je {utio kao i Alija. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti.” “Sla`emo se!”. Suhejbe. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. r. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice..a. r. Mikdad. r.” Alija i Osman.” Potom su se svi razi{li. pitao je i djecu u mektebima.. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora.” Poslije Omerova ukopa. rekav{i: “Ustani ti. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni.

nelagodu i uzrujanost. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. ni Aliji ni Osmanu. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.s.. r.{. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. kada bi vazio ljudima. Po~eo je drhtati i zamuckivati. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. rekao da je on bolji. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti.s. r. da bi mu dali prisegu.s. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice.. Vo|u pravovjernih. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. d`. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk.. donio salavat na Njegova Poslanika. zahvalio je Allahu. Ne budite nemarni... Ebu-Bekr. d`.. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.s. postane suho i vjetrovi ga raznesu.{. ipak. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj.” Ljudi su se okupili oko Osmana. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. odbacio i tra`ite ahiret. i re~e: “Gospodaru. Zar nije dunjaluk prepun obmana. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru..’”12 Prvo s ~im se susreo Osman. d`. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera... {ejtan ne pokoleba.. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. koja vje~no ostaju.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi.a. mogu. upu}ivao je na njegovu tremu. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana.{.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu.a. r. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. a. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.. koje i poslije natapanja vodom. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem .” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.a. d`..{. ne mogu. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. a zatim se ohrabrio. a. r. Alija. a. r. kao halifa.a. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. Alija. a. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra.a.” Izgled Osmana. koju Mi s neba spu{tamo. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. jer je Allah. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. dok je bio na minberu. a dobra djela.

nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. a. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera.. stavio ju je u Bejtul-mal. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. obra}aju}i se halifi Osmanu. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci..s. hilafet). me|utim. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je.a. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. tra`e}i povjerenje. pa ga ostavi..a. pa kada to do|e. a kada je na{ao Hurmuzana. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. pa da vas Allah drugima zamijeni. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. bio on musliman ili zimmija13. postigli ste uz one koji vas slijede. neprijatelja na kojeg budete nailazili. Lijepo postupajte prema zimmijama. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. a ne kao poreznici. r. sigurnosti i povjerenja. Budite povjerljivi. umjesto toga uvedu novotarije. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Zatim.” Podanicima je napisao. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. Uzmite pravo i dadnite pravo. Po{to oni nisu imali nasljednika. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. Dadnite sigurnost. imat }ete je. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Omer. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. i njega. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze.’” . sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. a ne pastiri. Alija.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. r. nestalo je stida. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Allahov Poslanik. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere.

Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio.a. Lahko je osvojio Azejberd`an. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. koji je bio namjesnik {est godina. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Kada je stigao u Gruziju. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. zarobiv{i velik broj ljudi. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. r.a. Zbog toga je smijenio S’ada.. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. r. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. preuzeo hilafet smijenio ga je. iako je imao dvadeset pet godina. r. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. . a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. a zatim Armeniju.a. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. a kada je Osman.. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima..

dok mu nije udovoljeno. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Kada je Habib stigao do Morijanova logora.a.a. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Muslimani su se pobojali tolike vojske. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Osvojili su ga. muslimani su navalili na Bizantijce. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. r. Nije prestao dodijavati halifi. pa su obavijestili halifu. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Muavija ibn Ebi-Sufjan. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam.” ^im je pala no}. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Halifa Osman.. molio je Allaha da pobijede i uspiju.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. po{alji pouzdanog.. . Poslije. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. r. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. pitaju}i za odobrenje.

{to je ovaj pokorno i u~inio. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. r. r.. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi.. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. pa nije ni poku{ao pobje}i.. Bizantijci su. r. . iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom.a. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno.. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. proglasio dozvoljenom (tj.a. odlu~ili napasti Afriku s mora. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Kada smo se usidrili.s. a nama u lice. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke.a. ratovao je po Africi. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. D`erd`il. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. razbje`ali su se na sve strane. Abdullah ibn Ebu-Sarh. u me|uvremenu. Allahov je Poslanik. vjetar se uti{ao. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. po nare|enju halife. kralj Berbera. Toga dana se Osman.s. koji se odlu~io za borbu na moru. r. Abdullah ibn Ebi-Serh. Abdullah ibn Zubejr. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik.RIKE Halifa Osman. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor.. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. a. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.a. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih.. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. a. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Ovaj ga nije ni primijetio. dozvoljeno je da se ubije). Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. r. Kada je stigao do tog mjesta. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. Stigla ga je Ibn. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju.a.

. bio proglasio halalom.” .” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. iako ga je on osvojio. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. Voda!. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu.. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre.. ne pitaju}i halifu. Poginuo ih je veliki broj. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. dao je pobjedu muslimanima. a. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. nakon {to ga je Poslanik. r. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. uga|ao im je i bio blag prema njima. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta.a. sabljama i no`evima. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. pa mu je Osman pru`io uto~i{te.. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. Osman ga je vratio. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili.a.. bio protjerao.. bili su odbili da se on vrati u Medinu. a Afrika je. ostala u rukama muslimana. Voda je bila poprimila boju krvi. Allahovom pomo}u. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. a svoju k}er udao za njegovog sina. a postavljanjem drugih. ~iju je krv Poslanik. r.s. a. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.s.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. d`.{. Allah... Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Ebu-Bekr i Omer .

Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. r. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice).” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. htjeli to ili ne. pa ste mu se pokoravali. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Tako mi Allaha. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. i Muhammed ibn Ebu-Bekr.s. prije nego se vratio u [am.a. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. a ja sam bio blag prema vama. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. rekao: “Vo|o pravovjernih.a. ka`njavao vas i kudio. ali je on vas bio pritisnuo.. kojeg je Osman. i obja{njavao i iznosio ~injenice. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Allaha mi. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Muavija je.” Muavija re~e: . poturio sam svoja ple}a. osim mulj i proizvode samo hr|u. pa za{to sam bio vo|a. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. a. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. Allaha mi. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete.. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. [amlije su i dalje u pokornosti. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Oni slijede prvog koji se pobuni. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. r. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. pa ste se podigli protiv mene. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. Oni nemaju emira. Oni ne piju.

Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. Ako me ubijete. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. da predvodi ljude u obavljanju obreda. Polahko. a nisu mu ~ak ni vodu davali. a divan je On Za{titnik.s. opkolili je. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. obratio im se iz ku}e.a. r. ne ubijajte me. Do{lo je vrijeme had`a.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Kada su do{li. rekav{i: “Ljudi. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog.. r. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an.. Rasporedili su se oko njegove ku}e. Allah vas ~uvao. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. Husejn. a onda je nastavio: “Medinelije. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim.. a Allah je odredio za ovaj ummet da. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan.ihri. Mugire ibn el-Ahnes.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan.” Muavija re~e: “Allaha mi. zabranjuju}i mu da iza|e. poslao je po Aliju. a me|u kojima: Hasan. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. Do{li su u Medinu.a. a. kom{ijama. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. Allah vas po`ivio. sjedite!” Ljudi su posjedali.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. ili }e{ poginuti ili ratovati. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. kada budu grije{ili. Osman. ne}e se dogovoriti za imamet.

a `ena mu Naila bint el-. pjesnik...” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. pro{irio je Poslanikovu. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. a {est {to si meni skrivio. r.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. Ta pravila su ostala do danas. Na Allaha se oslanjam. a. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Osman ibn Affan. a u njemu je bilo jo{ `ivota. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila.. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. izrekao je ove stihove: . Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. Imetak se slivao u Medinu. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.s. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. r. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. koji je bio Poslanikov. Zatekli su ga da u~i Kur’an. a. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. prozom i pri~om. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. Ljudi su ga oplakali poezijom. i devet puta ga udario no`em. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.s. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu.erafisa sjedila je do njega. . Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu.. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Tako Hasan ibn Sabit.a.. te do granica Indije i granica Turske. govore}i: “Tri su za Allaha. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice.a. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. r.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede.a. oboriv{i ga na stranu. a ona je postala prijestolnicom.

plemenitom i pravednom.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. tek iza{lo sunce od toga zatamni. Maloprije pro|o{e.s. du{e. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. tabut na ramenima ljudi odneso{e. sela }e vam biti stani{te. razasuti svuda brzo se sabra{e. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. Ubistvo halife. odvratna li djela. a. O K’abe. borili s nama. Osmanu ibn Affanu. koja se kolje kod vrata mesd`ida. Ru`nim li ste putem po{li. oko Medine. Ako se okrenete.. `alosti ti. ru`na li vam puta. {ta li je unutra. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio.. ne prestaj uporno plakati. me|u palmovicima. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. . a. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. da biste se kod mezara Muhammeda. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. zetu Allahova Poslanika. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na.s. pokriven mezar. Zun-nurejnu.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. u~injeno da bi zastra{ilo. a naredba emira nije sprovo|ena. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika.

.

sina Ha{imova.{. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. primio bi putnika i ugostio ga. Bio je neporo~an. a sam bi spavao na podu. Mati mu je bila .atimin mu`.. tako da je dijelio sve {to je imao. a on Abdul-Muttalibov. Allahovom Poslaniku. pobo`nosti i skromnosti. a on Kilabov. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Spoznao je da je iman bogobojaznost.A. Bio je ~ista srca. a. a. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). R. a. d`. sin je Ebu-Talibov. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im.atima.s. omiljen i samilostan prema sirotinji. k}erka Eseda. Nahranio bi nevoljnika.ALIJA IBN EBI-TALIB. . Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. a on Kusajjov. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. slavljenje i veli~anje Allahova. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. koji su bili rod Allahova Poslanika. Od istaknutih ashaba. svim svojim bi}em i djelima. a on Ha{imov. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. a on AbduMenafov.. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju.s. bio je amid`i} i zet .. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. a sam zano}io gladan. a on je sin K’abov. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. on mu je bio najbli`i ro|ak.s.

. a. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. o{trouman i brzo je pamtio. a ostavljanje Lata i Uzza’a. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. Imao je veliku bradu. ako ne}e{ u islam. A kako ne bi bio takav. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. u pokornost i obo`avanje Njega. koje je podvla~io surmom.{. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. lijepoga lica. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. naro~ito kada bi bio u bici. a. . na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. povjerljivost i mudrost. a. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. tamnoput.. a poznavao je njegovu iskrenost. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha.s. a. Bio je srednje visine. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. Kada su zavr{ili. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi.s. Pozivam te Allahu Jednom. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. za{titnika i brata.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena.s. koja su rijetka kod drugih ljudi. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. onda nikom ne govori o ovome. koji je kratak bez obzira koliko trajao. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. Hodao je brzo. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. dubokoga razumijevanja. krupnih o~iju. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika.s. pa mu re~e: “Alija... kada je Ebu-Talib saznao za to. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. d`.” Poslanik. Koji nema druga. i od njega je primio svojstva. visokoga ~ela. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. i izjavio {ehadet. Ali. Bija{e u~en i obrazovan.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a.

Muhammed. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a.s. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. a. a. . njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.s. ^udno je. a.s. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. bratimio muslimane u Meki.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika.. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. a.s. a. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. a. a. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. a malo imetka. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. i da bude uz njega i uz Aliju..a..a. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. a. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. Poput Musaa. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. a. r. u dru{tvu Ebu-Bekra. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. a da on sam nije primio islam.. Poslanik. Kada je Poslanik. a. Alija. Resulullaha..s.s. ogrta~em.s.s. a. Alija. r. a zatim je isto u~inio i drugi put. nakon Hid`re. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. u Medini. Kada je Poslanik. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on.a.s.s.s... nije vidio pogodnije osobe od Alije. on se pobratimio sa Alijom. pomislili su da le`i Muhammed. bio je blizak i privr`en Resulullahu.. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. bratime}i muhad`ire i ensarije..s. r. i njegove vjere.

. vodio. osim iz pohoda na Tebuk.s. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. jer ga je Allahov Poslanik. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Poslanik.s. a potom sam napustio Meku.. a. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. pa ga. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda... nikada nisu zaboljele noge.s. odmarao. postojan kao stijena.s. oti{ao do njega.s. Allaha mi. a. Ina~e. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik.. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. a.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika.. a. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. a. nije u stanju da hoda. vidjev{i otekline na njegovim stopalima.. k}eri. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. Kada se bitka rasplamsala. U svakoj bici koju je Poslanik.a. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. a. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik.s. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. tragove. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. Slijedio sam Resulullahove.” Poslanik. ostavio kao namjesnika Medine.s.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. znanje i vjeru.. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.s. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Aliju. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli.ekiha ibn el-Mugiru. Alija je nosio zastavu crne boje. Od tada. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. zagrlio i zaplakao.s. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. oti{ao je ku}i kod k}erke .s. kojoj su dali naziv “Ikab”. r. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. a. Ebu-Kajsa ibn el-.. iza{ao prema Medini. Evsa ibn M’abera ibn Levzana... a. Bio je u `ari{tu borbe. a.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao.. a. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau.s. a. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’.”Na to je Allahov Poslanik. danas se dobro pokazala.

Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. dok su ga Abbas. . dok ga je Alija kupao. a. a. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . Pisao je razne dopise i ugovore. da je rekao: “Allahov Poslanik. kako si divan. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. poslao je Ebu-Bekra. sluga Resulullahov. Usame ibn Zejd i [ekran. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio... iza{li su njeni branioci. Hasana i Husejna.” Allahov Poslanik. a. a. sluga Poslanikov..Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a.s. a. strpljenje i hrabrost.. a. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. Kusum ibn Abbas. koji su iziskivali o{troumnost.s.atimu.s. Alija ga je prislonio na prsa. koji je imao upalu oka. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. preselio na ahiret. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju.. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao.s.. Abbas ibn el-Muttalib.” Ebu-Rafi’.adl ibn Abbas..” Poslanik ga je slao na razne zadatke. Dok ga je gasulio. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik.” Na Allahovom Poslaniku. s tim.s.. Njegovim uzrokom i zaslugom.adl i Kusum okretali. . a u vezi s tim. ogasulili su Resulullaha. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. {to poslije mene vi{e nema poslanika. a. poslao. a.atimu. . pa se vratio. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku.s.s..s. Tako|er. pa mu je. i `iv i mrtav. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib.”16 Kada je Poslanik..s. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera.” Zatim je pozvao Aliju. ali ih nije osvojio. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. r.s. Alija je bio na nivou pomo}nika. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom.. a.” . Jednom prilikom Resulullah.a. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. . a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. a. a Poslanik. a.. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. On se borio. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv).s. pa se zapodjenula borba. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u.. zajedno je blagoslovio Aliju. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. pa Alija re~e: “Ja. Allahov Poslanik. i na dunjaluku i na ahiretu.

pa si potro{io. a. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara.a. r. r.s. obukao. a. Kada je poslan plijen s Kadisijje.a. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. a u vrijeme Omerovog hilafeta. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. . {alje{ me u Jemen. pitat }e me o presudi. a ja ne}u znati?’ Poslanik. Tako je Vo|u pravovjernih Omera...” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. r. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu.a.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. vo|a pravovjernih Omer. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. oja~aj mu govor..” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i.’” Bio je najotvoreniji. Alija je bio veliki u~enjak. a. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. koji je izdao mnoge presude. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja.. bio je savjetnik i glavni kadija. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio.’ Tako mi Allaha..sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta.s.s. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. najsmjeliji i najrje~itiji. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. nema nijednog ajeta. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. osim {to ti je dato. Alija je bio glavni savjetnik. poderao i pojeo. u Jemen. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi..

za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. me|u prvim je primio islam. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. Oni su uporno navaljivali. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu..Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana.s. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. neka je Allah zadovoljan njime. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu.a. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. me|utim. a nakon {to dado{e prisegu. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera.” Bio je golemoga roda. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. a on je odbijao. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. a. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. koji }e ih voditi. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. osjetili su da dolaze nevolje.. HILA. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. iz razloga koji Allah zna. Zejda ibn Sabita. a. A ono {to Allah ho}e. Uzvi{en i Velik je On. u . pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. Alija se popeo na minber. ali me niste slu{ali. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. Ljudi su ga slijedili. Muhammeda ibn Mesleme. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. niko ne mo`e ispraviti. budi mi svjedok. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. zet Allahova Poslanika.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. r. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu.s. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. poznavao je sunnet.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama.

Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. En-Nusejra nad Hemzanom. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. namjesnika oblasti Palestine. jer vas o~ekuje ahiret. a klonite se zla. Kod njega su se okupili Talha. namjesnika Jordana. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. pa }e mu sabrati vojsku. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Dok je o tome razmi{ljao. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. . u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. koji je ina~e bio pametan i razborit. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. Hubejba ibn Meslemu.ezarijja. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. ostavite ga. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. odvest }e vas u D`ennet. Mugire. namjesnika Kanserine. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Malika ibn Habiba nad Mahom. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. dok razmislim.arzovi koje obavljate radi Allaha. Abdullaha ibn Kajsa el-. namjesnika Himsa. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Blago postupajte. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. bila je osveta Osmanovim ubicama. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. a svakom od vas }e do}i smrt. Uzmite dobro. Hubej{a nad Sebzanom. okoristite se od njega. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Halifa mu odgovori: . Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Ako vidite dobro djelo. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. a ako vidite zlo. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. a Talha je tra`io upravu nad Basrom.

a ko nije. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom. Nego.: I tako mi Allaha.” “Allaha mi. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. ako me poslu{a{. re~e mu halifa. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. nakon {to je stare smijenio. kao {to ka`e Allahov Poslanik. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. rat je varka. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. nego spremi sa za [am. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao.. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. ako ga smijeni{ iz [ama. naro~ito Muaviju u [amu.s. {to im je on i dozvolio. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. a {ta danas. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. to se nikad ne}e dogoditi”. a kada je stigao do Tebuka. a danas varao. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.” Upitali su ga: . a. da }e to biti uzrok. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e... Govorio mu je: “Bojim se.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike.

nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. tako|er. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. dobro do{ao. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. a ako te poslao neko drugi. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. kako bi ih vratio u pokornost. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b.erafide. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. odgovorio je. na . Kod naroda su se probudili osje}aji. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. Bila je. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. onda se vrati. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. Svi su prevareni. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. . N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. Nakon tri mjeseca. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. izuzev nekolicine. odgovori{e. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. i jedna grupa koja je ostala neutralna. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. kako bi podstakao ljude. U me|uvremenu. Ustrojio je vojsku.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. na desno krilo. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. ali ni na jedno nije dobio odgovor. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu.

Ako si nam do{la dobrovoljno. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. koji je bio na desnom krilu vojske. pa su se vratile u Medinu. Sukob je brzo obustavljen. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. tako mi Allaha. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Talhe. nisu htjele i}i u Basru. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji.. Majka vjernika. Majka vjernika. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. Slijede}eg dana. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Njena nosiljka je postavljena na devu. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. bez ijednog poginulog. . opet. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva.a. predlagali da se ode u Basru. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. r. Neki su. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. neka je Allah zadovoljan s njom. Ostale Poslanikove `ene. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Ai{a. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. vrati se ku}i. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. a nakon pregovora. Kada je odlu~io krenuti u [am. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. amid`i}a Ebu-Ubejde. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Poslanikove `ene bile su u Meki. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. Talha. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. a ako si do{la pod prisilom. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. stigla je do mjesta zvanog Merbed. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. majke vjernika. ali su se brzo razi{li. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. pa se po~ela spremati za put. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Ai{a. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Buknula je stra{na bitka.

mora biti. Islam nam je vjera.s. re~e: “O Vo|o pravovjernih.s. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. a halifa im re~e: “Klonite ga se. tako mi Allaha. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. I ovaj ummet se mora podijeliti. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. sve dok ne poka`u zulum prema nama. a ako odbiju da se povuku. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. evo. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. Ja sam vas. dadne. a Kur’an nam je vodi~. Abdullah ibn Selam. ne izlazi iz Medine.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. a ono {to porekne to odbacite. a. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. pravda vlada me|u nama. Me|utim. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. divan li je ashab Allahovog Poslanika.. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. a da je ne iskoristimo. malobrojnosti. izmirenje me|u ljudima.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. jer to je put va{ega Poslanika. postupit }emo lijepo s njima. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. kao {to su se podijelili narodi prije nas. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. ako Allah. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. to i `elimo. islamom kao vjerom. poznati ashab. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. Ako se oni povuku. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. te prihvativ{i za uzde njegova konja..” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. Ono {to On odredi. a. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. d`. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Muhammedom.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima .{. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. da bi razdor me|u ummet ubacio.

sporazumjeli smo se.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. E{terom enNehaijem. {to je mnogo obradovalo halifu. pa se spremite. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. kontrirate sami sebi. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. Ako ih ostavite. Ali.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. Alija ima ve}e pravo da. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. izdvojili su se i oti{li od vas. onda se ne postupa po Kur’anu. Osmanove ubice i njihove prista{e. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. za sada. Dajte prednost oprostu. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. a ako se budete borili protiv njih. tada bi sigurno . Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. Salimom ibn S’alebom. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. A ako odbijete.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. [urejhom ibn Evfom. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. isplatit }e vam se. Ako se situacija smiri. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. pa kada su do{li. Tako|er. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. pa re~e: “Ja sutra putujem. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba.

Nakon bitke.s. a. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju..” U me|uvremenu.s. Bitka je okon~ana. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. . K’aba ibn Sevara. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude.. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Kad je htjela napustiti Basru. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom.a. oti|i me|u ljude. ako se ljuti{ na mene. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. Ovako je bilo. a Alijina skupina dobila je okr{aj.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Me|utim. r. vidjev{i {ta se desilo. Majka vjernika Ai{a. i na dunjaluku i na ahiretu.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Ovaj ga je ubio na spavanju. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. Alija. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. ne ljutimo se jedni na druge. Deva je jako zarikala. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put.. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. kako bi za{titili Majku vjernika. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. to je tvoja volja. pa mu ona re~e: “Sinko. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. A ti. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. pa su ga obavijestili. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku..{. d`. Na dan polaska. a. Ti si supruga na{eg Poslanika. neka je Allah. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. zasuli su njenu nosiljku strijelama. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra.

Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor.. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Kada su mu do{li. ili dok se na izru~e halifi. ili dok se ne izru~e halifi. a odvra}aju}i od zla. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Osmanovog namjesnika u Hemezanu.” Odsjeo je u Rahbu. Kada mu je D`erir do{ao. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Perzije i Egipta. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Tu se se sukobile dvije vojske. Stigav{i. pa ne}u ni ja. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. Ai{a. Iraka. halifa im se obratio.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. napustila Basru i oti{la u Medinu. pa se uputio ka Nehili. Muavija je odbio dati prisegu. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. To se oteglo ~itav mjesec. Be{ira ibn el-Ensarija. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Okr{aji su se vodili svaki dan. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. izaslanici su rekli: . U protivnom. i E{’asa ibn Kajsa. u njoj se ulogorio. borit }e se protiv njega. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka.INU Nakon {to je Majka vjernika. D`erir je oti{ao u [am. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. pa se povede te{ka bitka. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu.

Sukob se otegao mjesecima. neko pristane. Allaha mi. Gospodaru oblaka. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. Vojska iz Basre. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. pot~injenih. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili.” “Boj se Allaha. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. Tvoj amid`i} Alija. pa ako pristanu. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Gospodaru dubokih i velikih mora. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja.predlo`i Amr ibn el-’As.Allah ih je uputio na ispravan postupak. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. o Adijj! Nikada. .86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. Poslije ovih njegovih rije~i. Po{to su se pregovori otegli. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Muavija! Allaha nam.podari mi {ehadet. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Molim Allaha da te ubije zbog toga. zaklju~i Muavija. Svi su se ljudi okupili oko njega . a nikakve rezultate nisu donijeli. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. bitka }e splasnuti. ako nam danas dadne{ pobjedu . a ne miriti?! Daleko je to. bez pobjednika i pora`enoga. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. o Gospodaru Zemlje. Gospodaru la|i. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. a stvorenjima dao da korist iz njih vade.” . te se zapodjenu te`ak okr{aj. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Isto je to uradio i Muavija. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Prekini ovo. izgubili su i propali. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. a neko odbije. i mno{tva koje ne vidimo. Muavija. Allaha mi. koja okru`uju kopno.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. u~vr{}enih. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. a ako oni pobjede . a da napravimo razdor me|u njima. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. i stani{te zvijezdama. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Gospodaru brda. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa.” Potom je postrojio redove vojske. a ako se razi|u. vo|a muslimana. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo.

Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. “nastavite kako ste i po~eli. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. a ako niste. “O Allahovi robovi”.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. onda se borite. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. Muavija. pozva ih halifa. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. Allaha mi. osim da nas zavaraju. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. da odbijemo poziv”. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. a i kad sam odrastao. radite {ta ho}ete”. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. pristalice harid`ija: “Alija. tad se javi{e Me{ar ibn .kako bi pristupili Kur’anu.” “Upamtite {ta sam vam zabranio.na to }e halifa .’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. .. oni u~e Kur’an.” Me|utim. [to se mene ti~e. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. Poznajem ih bolje od vas. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. a upamtite i svoje rije~i. ali ne razumiju njegove propise. .Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe.. Habib ibn Mesleme. ibn Ebu-Mu’it. odvrati im halifa. ako ste pokorni. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. Te{ko vama. Amr ibn el-’As. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. odgovori{e mu. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. “Ja se borim protiv njih.

Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. odo{e za Nehrevan. ina~e poznat po lukavstvu. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. naka je Allah s njima zadovoljan. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Ne}e se donijeti sporazum. a obavio bi se u Ezrehu.” Me|utim. reko{e mu. govorili su. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. re~e im Ebu-Musa. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. a tako|er. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. sve dok se oni ne digo{e protiv . govore}i: “Allaha mi. Ahnef ibn Kajs. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. Zatim. me|utim. od svake strane po jednoga. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. Kada se halifa vratio u Kufu. “Hvala Allahu kada je tako”. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. “Izabran si za sudiju”. Ustvari. odgodio bi se do naredne godine. zapao si u nevolju. Odredi me uz sudiju.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. On se bio povukao iz borbe. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. na to }e Musa. a nije njegovo da kr{i ugovore. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. ako mene ne odredi{ za sudiju. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. drugim ili tre}im.

ne uzev{i petinu. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. Muavija . Poslije dugih pregovora.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Vo|o pravovjernih”. polet im je splasnuo i izgubili su volju. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Aliji ibn Ebi-Talibu . Muavijina vojska vra}ala bi se u [am.Amr re~e: “Ebu-Musa. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. ponovo je upitan. optu`iv{i ga da je nevjernik. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Svaki put kad bi se desila bitka. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. naro~ito nakon presude. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas.” “A {ta su onda. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom.

kada se jedan odrekao Alije. Hafiz ibn Kesir. uprkos svemu.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. imao je jake bolove u stomaku. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. naju~eniji i najbogobojazniji. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. [amljani su uzeli maha.a.najpobo`niji i najskromniji. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. zbog mno{tva smutnji. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. njegov zapovjednik policije. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub.. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. bija{e ostavljen i napu{ten. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. a volio smrt. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. nakon dolaska u Kufu. opisuju}i te dane. tako|er. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. te po~eli napadati sa svih strana. odbiv{i da budu uz njega. nereda i spletki. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. predvodi ljude u namazu umjesto njega. on je. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. a bilo je to uo~i petka. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. te da treba pobiti njihove namjesnike. r. Vojska mu je oslabila. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. govorili su. Kada je . a Ira~ani su ga napustili. Kada ga je vidio.vojska se digla protiv njega. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. S njima je bio. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. i Verdan er-Rubabi. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. sakrio se pred Muavijinom ku}om. On je u{ao u Medinu. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. tako da je prezirao `ivot. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije.

Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. ako te izgubimo. a ne izgubili te. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. pa makar vam bila u~injena.. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. Milostivog.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. odgovorio je Ibn-Muld`em. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. ubij ga. a znate da sam ga volio. Toga dana. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. upitao ga je ponovo halifa. odgovorio je. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. Ako umrem. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. osim moj ubica. Ipak.” U zadnjoj halifinoj oporuci. ubijte ga. a ako ostanem `iv. o pitanju njihovoga brata. Govorite istinu. a . zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”.s. ho}emo li prisegu dati Hasanu.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. a. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora.” A Hasanu i Husejnu je. stigli su ga i uhapsili. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Radite po Kur’anu. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Hasane. vi bolje znate od mene.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. jer sam ~uo Allahova Poslanika. ako umrem od njegova udarca. Budite nasilniku protivnici. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. pa makar se radilo i o bijesnom psu. koju je ostavio prije ed`ela. On je va{ brat i moj sin. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje.

Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. a. ne}e biti ni nadgledane. Allaha mi. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Allaha mi. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. Allaha mi. Njegov je rob i poslanik.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. Neka je na vas selam i milost Allahova. Allah vas ~uvao. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. a. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allaha mi. Tako mi Allaha. Govorite lijepe rije~i. Allaha mi. zatim }ete Allaha moliti. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. a. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Poslije ukopa Alije. Bojte se Allaha. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allah je uz zekat. Allah je uz va{e podanike. prou~iv{i ~etiri tekbira.. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. pa da vam vladari postanu najgori od vas. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. on gasi Gospodarevu srd`bu. da ne izbjegavate jedan drugog. klanjanje moje. jer ako su prazne. Gospodaru svjetova. o Poslanikovo. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Allaha mi. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Allaha mi.. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. potomstvo.s. Zatim. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allah je uz Kur’an.. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. tre}i.atime.s. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. jer Allah stra{no ka`njava. Molim Allaha da vas pomogne. Allaha mi. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. a dove vam ne}e biti usli{ane. kao {to vam je to Allah naredio. On nema sau~esnika. . da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. a odvra}anje od zla. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. `ivot moj i smrt moja. obredi moji.s. Allah je uz bijednika i siromaha. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. blizu . Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. doista su posve}eni Allahu.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju.

Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. ne obaziru}i se na dunjaluk. Pjesnici. halifa je imao {ezdeset tri godine. pobo`njakom i mud`ahidom. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. presude i oporuke. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. Bio je naju~eniji vladar. u ibadetu i tra`enju nauke. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. Ebu-Esved ed-Du’eli. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. zemlja bi se ispunila pravdom.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. ~itao Kur’an i jasne dokaze. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. oplakuju}i ga. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. .adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. od svih ljudi najboljega. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. knjigama i govorima.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. Alijom ibn Ebi-Talibom. ne}ete saznati. . D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. u~enjakom. Ko je on i {ta u njemu bi. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. {to je obuvao obu}u i skidao je.

.

primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Abdurrahman ibn Avf. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. odveo ih je Poslaniku. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH.s. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. zadovoljan. a on Hilalov. r. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. a. d`.a. Po{to su mu se odazvali.s. a on Uhejbov. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.ihrov.. a on Dabbeov. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. . a on El-Harisov.. neka je sa svima njima Allah. {to je tako bilo. Zubejr ibn el-’Avam. R. Allahov Poslanik. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost.{. Izabrao je nekolicinu njih.{. a on . Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.A.. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. a on El-D`errahov. a. d`. Hvala neka je Allahu.

Kada pri~aju s tobom.s.s. a. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. slabe brade.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. Me|utim.s. Kada je Allahov Poslanik. Oni su: Ebu-Bekr. A. Abdullah ibn Omer. blijedoga lica. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. U isto vrijeme. i rekla mu: “Ebul-Kasime. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a kad pri~a{ s njima. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.a. a. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha. kao i u knjigama historije islama..96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. kada bi ga ~ovjek sreo...s..” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. klanjao podne..’” . Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. znao se preobratiti da bude poput lava. otmjen i elegantan. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha.. pa je Resulullah. bila je ~vrsta i stabilna poput planine.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. a. r. a.S.. slu{aju te.s. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. r. najljep{e naravi i najve}ega stida. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. po~e se okretati lijevo-desno. Resulullah. kada bi to situacija zahtijevala. a. nekako bi se odmah oraspolo`io. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. Bija{e visok. mr{av. a. ne la`u... najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. re~e: “Do|ite ve~eras.” Omer ibn el-Hattab.s.a.

Resulullah. a taj konjanik stalno ga je progonio. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. Naime. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. a on je bio ~vrst i pouzdan.. da u njima vje~no ostanu. ili sinovi njihovi. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. po nare|enju Allahovoga Poslanika.. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. a. ono {to }emo uz Allahovu. Me|utim. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an.. Allahovom pomo}u.. zlostavljanja i poni`avanja.s. u bitkama i u pohodima.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. uprkos svim nevoljama. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. budu u ljubavi sa onima. Naprotiv. Ebu-Ubejdov otac. a. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. ili ro|aci njihovi. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i.. Ebu-Ubejde je. toliko spreman da ulo`i na putu Istine.. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. blizini . na sijelima. d`. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. nevjernik. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. i koliko je imao povjerenje u njega. d`. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. makar im oni bili o~evi njihovi. zagri`en u svome kufru. a. a. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. Allah je njima zadovoljan. tako postojan je bio u islamu. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost.s. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek.s. `ele}i podijeliti mejdan s njim.s. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. a. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.u d`amiji. a i oni Njime. . taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. u~e}i tekbire.{.s. ili bra}a njihova. on je imao duboke razloge. To je Allahova strana. Bio je mu{rik. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju.{..

a.. a krv mu je tekla niz lice.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu.s. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom.. Trebalo je izvr{iti zadatak. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. slomio mu se zub. {to jo{ vi{e skrha muslimane. povjerljivo i ustrajno. a.. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. obuhvatio prvu halku usnama.. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. a..s. polomili su mu kutnjak.s. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik.s. Allahov Poslanik. a. a. pa je pribli`io lice njegovom licu. ne obra}aju}i pa`nju {to je . a. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. Kad ju je izvadio. Od hrane su imali samo ranac hurmi. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. {tite}i ga vlastitim tijelima. zadu`io: iskreno. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. neka je Allah zadovoljan njime. a zatim je polahko i nje`no povukao.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik.s. a. Zbog odredbe koju je Allah htio. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. Ashabi su ga okru`ili.. Me|utim. licu i izvadio i drugu halku. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo.s. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik.. poginuo.s.s. pa ga ranili u lice. tako da je pao na zemlju.s. a. trgnuli su se. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. a.. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. neka je na sve njih Allahov selam.. sna`no je stisnuo zubima. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. pri ~emu je slomio drugi zub. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. a. `ele}i ga dokraj~iti. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. amid`u Allahovoga Poslanika.s.. `iv. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost.

savjetnik i povjerenik. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. a.s.s. Nakon {to je Allahov Poslanik.s. a.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.. a. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. a poslije pili vodu cijeli dan. a. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu.. kada je Resulullah.. na put. r. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. ispustio svoju plemenitu du{u. a. neka je Allah zadovoljan njima svima. Naime. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. a. SEKI. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil.. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.s.s.. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. Allahov Poslanik. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. . uz Allahovu pomo}.s.. a. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. Prisega je data Ebu-Bekru. nasjekli su palmovoga li{}a. Kada je hurmi nestalo.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. Hurmu su stavljali u usta i sisali..a.s. Krenuo je Ebu-Ubejde. nije preselio na ahiret. a kad je i hurmi po~elo nestajati. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.

zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. da bi muslimani ostvarili pobjedu.a. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima.. zanemario je polo`aj. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. sredstva i oru`je. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. . a. Jezida ibn Ebi-Sufjana. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. iako je imao pravo na to. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. vo|stvo.s. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. preseljenja na ahiret.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde.. neka je Allahov blagoslov na njega. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. ugled. vladara pravovjernih . bore}i se pod Halidovom komandom.s. Allah se ne stidi istine. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. r. Milostivog. a. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. jer se on borio na Allahovom putu. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Selamun alejkum. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu.

Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. Ovakva je bila veli~ina ashaba. Klanjao si iza mene dok je vlast. pa je primi. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. a kada je on ~uo za to. i nijedan od vas. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. uz Allahovu pomo}. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. bio on crven ili crn. Naime. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. samilosna. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. pripadala tebi?”. u stvari. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. “Allah ti oprostio. njihovu skromnost prema dunjaluku. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . “Neka je Allahov oprost na tebe. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . odgovorio je Ebu-Ubejde. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. a da ne po`elim da budem kao on. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. iskazuju}i mu dobrodo{licu. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. pa ga je odveo ku}i. pa te tek onda obavijestiti.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. ne nadma{i me u bogobojaznosti. sretan {to ga je vidio. ovako je pobje|ivala vjera Istine. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. a nisi me obavijestio. odgovorio im je. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. a njega smijeni. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. bila je pravi odraz njegove skromnosti. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba.

Esselamu alejkum ve rahmetullah. obavite had` i umru.” Ostao je sa svojom vojskom. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. imao je pedeset osam godina.s. a potom ispustio svoju plemenitu du{u.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. Ni{ta vi{e. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. poznata kao “Kuga Emvasa”19. . jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. Koji mu je to omogu}io. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. r. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. budite ponizni. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. neka je hvala Allahu. a. a. Allah mu mezar osvijetlio. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. ovo mi je dovoljno za `ivot. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. Ja sam u muslimanskoj vojsci. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. sablje i {tita.. dijelite sadaku. ummeta. znam za {to sam ti potreban. kojom je Allah. predvodi ljude u namazu”. nemojte da vas dunjaluk upropasti. uzeo `ivote velikog broja ashaba.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Kada je umro.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. u dru{tvu s plemenitim ashabima. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.s.. postite ramazan. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. d`. a ako ti do|e danju. savjetujte vo|e i nemojte ih varati.. Halifa Omer.{.a. Zaista. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. u prostranim d`enetskim vrtovima. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.. Kada ti do|e ovo pismo. zapovjednika.

@elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. promijenio mu je ime u Abdurrahman. srednje visine. podnose}i sve neda}e i tegobe. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.ABDURRAHMAN IBN AV. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. a. pravilnoga nosa. krupnih {aka i prstiju. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. a on Kilabov. d`. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. svijetle puti.A. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. . a on Zuhrov. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. krupnih crnih o~iju. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. sin je Abdul-Avfov. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. Pored njega islam su primili.{.a.s. r. R.. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. a on sin El-Harisov. Allah. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija.. Zubejr ibn el-Avvam. tako|er: Osman ibn Affan. Bija{e nje`an i miran. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. Poslanik. Nakon {to je izjavio islam.

a. a. u tu|oj zemlji. obo`avali su Allaha. Abdurrahman ibn Avf je. a. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana.. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. njihovom domovinom.s. d`. naredio je hid`ru u Abesiniju. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. te je u~injena i druga hid`ra.. kao i drugi. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. Kada je Allahov Poslanik. Vjerovjesnik.s. tzv. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a. ne bi se odazivao. slijede}i Allahova Poslanika. Tako|er. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti.. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. Abdu Amr. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. “Ku}u islama”.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. daju}i mu neopozivu prisegu. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. a. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom.s.. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.s.s.{.s.s. suosje}aju}i s njima. a. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman.. a. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. Tu. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. . Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot.. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. a.s.

Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . Poslanik. o`enio se. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari.s. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Kada je hid`ra u~injena. a. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.. makar ovcom.. a. pod njim bi na{ao zlato ili srebro.. pa se njom o`eni. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi.{. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine.. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. d`. nego. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu..s. najbogatiji sam u Medini. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. a.s.stanovnika Medine. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. a.. Dova koju je Resulullah. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao.. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen.s.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. Muhammed. uputi me na pijacu. im je osvijetlio srca dini-islamom.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.s.’” . a. koji su povjerovali u poslani~ki poziv. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama..s. O`enjen sam dvama `enama. Poslanik. a. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. re~e mu Poslanik..

. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}.s. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. A bio je veliki mud`ahid. a. pa su muslimani formirali d`emat. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju.. a. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. a. a. Kada se Resulullah..s. a Allahov Poslanik. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. vje{t konjanik i junak. koji mu je u Meki nanio velike patnje. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. Bio je sav izranjavan. a Allahov Poslanik.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. nai{areti da nastavi. a. Abdurrahman se `estoko rasrdio. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik.. a njegov `ivot “jeftin”. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom.s. Zaista. oti{ao radi svoje potrebe.s. bio je odsutan.s. a.. Svojim tijelom je..s. a. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. Naprotiv. i njegovom te`njom za halal-zaradom. posredstvom dove odabranoga Poslanika.s. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. izabrav{i za imama Abdurrahmana.. Naime. Izrugivao mu se.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. vratio. Abdurrahman je klanjao namaz. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama.s. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. bilo je nastupilo namasko vrijeme.s. Druga po~ast bila je ve}a od prve. u svakoj bici i pohodu. Krenuo je prema njemu isukane sablje.. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. a. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. a.s. prozivaju}i ga predislamskim imenom. skromno naoru`ani. zajedno s . STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. a Resulullah je klanjao iza njega.. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. a. ali mu Poslanik. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju.

Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku.. dvije hiljade dajem u ime Allaha.s. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. a. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika.. Kada god bi Allah. do kraja bitke. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. koliko je mogao. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. a. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk.. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. upita ga ponovo Resulullah. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. “Allahov Poslani~e. d`.s. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba.s.{. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj .s. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. Kada je Allahov Poslanik. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara.s. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. Prvi put je bio ranjen. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a. ~uv{i ovo. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. a.” Za vremena Allahova Poslanika. Resulullah. zatim .s.. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. spre~avao napad Kurej{ija.. rekao je Abdurrahman. a. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. pove}ao njegov imetak. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. i Njegov Poslanik. a. Bez obzira na rane. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka..s. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. pa deseti. pa tre}i. jer ho}u poslati vojsku. Velika je mudrost Allahova.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. imam ~etiri hiljade dirhema..{.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. Abdurrahman je. d`. odgovori Abdurrahman. ganut njegovim postupkom.s.” Resulullah. ode ku}i i donese kesu novca. davao je po pola imetka.. a. htio opremiti vojsku.s. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. tako bi i on pove}ao dijeljenje.” Poslije ove dove. a. kada bi mogao. Abdurrahman je. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. a. “[ta?”. Potom je ranjen drugi put.

” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Tre}inu im je dao na kredit. u{ao bih hodaju}i.. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. pa re~e: “Da sam mogao. neka je Allahov blagoslov na nju.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. dolazi iz [ama.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. a. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.s. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. reko{e joj. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela.s. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. a tre}inu im je poklonio. a.. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. tre}inom ih je rje{io dugova. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. pa je Ai{a.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. . O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini.

pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. a. otkrila bi mu se glava. preselio svome Gospodaru. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. a. Ako bi mu pokrli glavu..Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv.s.s.a.. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik.. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. r. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. on se sustegao od polo`aja. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.i{ao bi s njima u Meku. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. a. a me|u njima i Abdurrahmana. . Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.bio je u njihovoj pratnji. a bio je bolji od mene. on je ostao na usluzi Poslanikovim . Kada je Omer. ~itavu svotu je podijelio. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu.” Abdurrahman je izabrao Osmana. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. rije~ima: “Allaha mi. Ako bi htjele iza}i . Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. Kada je Omer. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. iz koje je bila Amina bint Vehb.a..s. pa kada je Resulullah.. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. neka je Allahov selam na sve njih. a. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu..a. da izme|u sebe izaberu halifu. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. bio na samrti. umro. koliko god mu se pove}avao imetak. Alija .” Tako se odrekao polo`aja. bio zadovoljan. za halifu. a on je postio. a bio je bolji od mene.r. a.. r..s.s..s. Me|utim. r. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. Hamza je poginuo. ]efin mu je bio njegov ogrta~. kada bi htjele obaviti had` . otkrile bi mu se noge. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. a. a ako bi mu pokrli noge. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj.a. ugled i polo`aj. `enama. majka Allahova Poslanika.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.

stotinu konja i tri hiljade ovaca.a.a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo. bilo je stid to prihvatiti. Ali Abdurrahmana. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf..{. a. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. r. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.a. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova.s. primiv{i dovu Svoga Poslanika. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. a. Allah te Svojim rahmetom obasuo. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Alija ibn Ebi-Talib.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. Opra{taju}i se od njega.a. Osmanom ibn M’azunom. Ebu-Bekra i Omera. r. da }e se ukopati jedan do drugoga. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. a. Ostavio si la`. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. r. ga je opskrbio.a. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. osim strpljivi. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. u sedamdeset petoj godini `ivota.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. d`. Iza njega je ostalo hiljadu deva.s.” Smotala se jedna od zastava islama.s. Allah.s..s. a.. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. . r.. a me|u njima i halifi Osmanu . dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas.. r.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo.. Njegov tabut nosio je Poslanikov. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast.

isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. a on K’abov. a on Nadrov. pun. smirenost i pronicljivost..SE’ID IBN ZEJD. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a on Nufejlov.a. a on Lu’ejjov. a on Abdul-Uzzaov. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. guste kose i brade koju je knio. a on Rizahov. a on Abdullahov. malo je govorio. sin je Zejdov. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Bio je izuzetno inteligentan. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka.ihrov. Bio je visok. a on Galibov. bijeloga tena. a on Adijjev. a kada bi progovorio. ina~e stalo`en i miran. Kada je bio na sijelu.A. odgovoran u odnosima s ljudima. . a on Amrov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. R. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. a on Rebahov. a on Malikov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. krupnih {aka. r. a on . a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. a on Kartov.

isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. i sna`no ga udario. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili.’ On re~e: . pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. iz grada ratnika i hvalisavaca. za razliku od Kurej{ija. a. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom.. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. rekao: “Zejde. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.” Od Esme. a. `ele}i pravu vjeru.s. ~inio bih ga. neka je Allahov selam na nju. Stvoritelja. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani.. Me|usobno su izmijenjali pozdrave.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a.a. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. Omerov otac.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. da govori: ‘Kurej{ije. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. nije mojom krivicom. prije nego {to je po~eo primati Objavu. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. Na kraju ga je protjerao iz Meke.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Ebu-Bekrove k}erke.s. Muhammede..s. a moja vjera je Ibrahimova vjera. ali ne znam.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. Naime. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. Naime. a. r. a onda je Poslanik.. koji su mahom obo`avali kipove i idole.

Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.. o svome ocu. i i{~ekivali trenutak polaska. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim.. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. a. odlazimo u Allahovu zemlju. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane.s. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu.Poslanik je poslan. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. a.a. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. r. r. a. a da ga nisu isprobali na muslimanima. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. sa svojim stvarima.s.” Kada bi htio obaviti molitvu. `eni Amira ibn Rabi’e.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. njegova zvijezda je iza{la.atimom bint Hattab. kada je Omer. u pobo`nosti i pokornosti Tebi.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. r. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da.s.s.” Zatim bi se predano molio. a. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. Utje~em Ti se od onoga. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. Umro je prije nego {to je Muhammedu. Resulullah.s. po~ela dolaziti Objava. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te.a.. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. Bi~evali su ih. a. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom .. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. Zastao je promatraju}i taj prizor.” Omer re~e: . pa joj rekao: “Je li to odlazite. Allaha mi. pa mu srce obuze tuga i `alost. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.a.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju .. prolazio pokraj njih i vidio ih.. ga|ali kamenjem.

^im je u{ao. Tada mu oboje..? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.s. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. Kada se pribli`io. On je zaveo Kurej{ije. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. tome vjerolomniku.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. Sna`no je zakucao na vrata.” “A ko to iz moje porodice. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. ali ga je krio. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid.atima”. vjeru..atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. Nu’ajm je tako|er bio primio islam..atime. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed... te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. Niz lice joj je potekla krv.s. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu.” “Ne boj se. Se’id je otvorio vrata. a. upita Omer. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. po~eo {iriti novu vjeru. re~e Nu’ajm.” Nastavio je svojim putem. upropastio njihove sinove.s.” “Dakako. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. a. U to vrijeme. a ti radi {ta ti je volja.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav.s. a.” Na to }e .s.. reko{e: “Jeste. te mu re~e: .” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. Njegova sestra . Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. sakrili su Habbaba u drugu sobu. i sestra i zet. a.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. strast te zaslijepila.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. Omer se zaputio ku}i svoje sestre .. re~e Omer. a . da ga ubijem. koji je bio iz istog plemena kao i Omer.” Nu’ajm }e njemu. “Allaha mi. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio.?”. a.

s. Hudejbiji. Nakon {to je Poslanik. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. Omer ustade.. a u namazu iza njega..s. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. bio siguran od mu{rika. a. u boju i okr{aju ispred njega.. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Omer. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka.Hanife. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. Jednog dana je Allahov Poslanik. Alija. preselio u Medinu. . U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. a. kao da je i on u~estvovao u boju. bitka muslimana i Kurej{ija. Milostivi. a. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. a. Se’id ibn Zejd. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. Hajberu. Talha ibn Ubejdullah. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. u `ari{tu borbe. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. dao mu je dio ratnog plijena. a. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. na svim boji{tima: na Hendeku. a.s. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika..s. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku.s.s. a. S’ad ibn Ebi Vekkas. To je ozlojedilo Kurej{ije. ve} da bude pouka onome koji se boji.. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. snagom i vje{tinom u jahanju. Hunejnu.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. Allahov Poslanik... a.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva.s. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. ukratko. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Koji se na Ar{ uzdigao. a. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu.s.

a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Uglavnom. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. r a.a. r. Ebu-Bekr. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. a da im je halifa ~estitao na tome. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga..116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. konjice i pje{adije. [urahbil. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. boravio je u Medini. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Ebu-Bekr. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. koriste}i princip napad-povla~enje. Osmana ibn Affana. r.a. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome.. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab.a. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. r.” Se’idu se u . kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. spremaju}i se za osvajanje Perzije. safovi muslimana su se u~vrstili. r. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju.. pa je jednog dana oti{ao halifi. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.. Zubejra ibn Avvama.. nasljedni~e Allahova Poslanika. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju.a.. Ako i ti vidi{ tako. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. ali niko nije proniknuo u njegove misli. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Ebu-Bekr. Alije ibn Ebi-Taliba. tj. Abdurrahmana ibn Avfa. okupio je svoje savjetnike. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. prihvati ovaj plan.a. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. a ti..a. r. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. r. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. Talhe ibn Ubejdullaha.

Himsa i Ba’lebeka. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. a Bizantijci su napadali. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. Ona je promijenila cijeli tok historije. . Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Halid je vojsci naredio da se brani. Halid je bio na ~elu konjice. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. U Bici . Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. ostvarili sjajnu pobjedu. tako|er. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. . Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Zubejr. odigrala se na tlu Palestine. S’ad i Ebu-Ubejde. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. Muslimani su pobijedili i u toj bici. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. odigrala se kod Mered`us-Sifra. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. ali da ne uzvra}a napad. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. koriste}i strijele i koplja. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Toga . Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. arapskih kr{}ana.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. gdje su muslimani.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. Druga bitka. hvaljen neka je Allah. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. na lijevom Ha{im ibn Utbe. a u centru Se’id ibn Zejd. Muslimani su se odupirali. . najve}e bitke vo|ene u [amu.

Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. a ne brojnost”. a nama je to li~ilo poput grmljavine. .s. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. nastavlja dalje Se’id. srca punog vjere. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. a.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Odapinjite strijele. branite se {titovima i {utite. bez straha od smrti. a malom porazi. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. Se’id je od halife Omera. odgovori mu Halid. Allahovi robovi.” Poslije ove sjajne pobjede. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. r. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca.a. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. ako Bog da. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. budite strpljivi. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. sve dok nam Allah nije dao pobjedu.

gdje je bilo sporno zemlji{te. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. . a.’ Gospodaru moj.s. Uzvi{en je Allah. Ona nije samo klevetala Se’ida.. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. u Akiku. a. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom.a. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. To je vrlo te{ko palo Se’idu. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio.. ashabu Allahova Poslanika. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se... a da ga je Erva potvorila.{. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. ako la`e. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. mezara. a. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja.s. po`elio se Medine i blizine Poslanikova.s. d`.” Nakon kratkog vremena.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu..s. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. u Medini je pala jaka ki{a. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje.

.

Ro|eni je brat Safijje. R. k}erke Abdul-Muttalibove. bez uzmicanja. tamnoput. a on Ha{imov. ma~evanje i bacanje koplja. u potrazi za plijenom. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. lovac i pustinjak. . svjetlom ozarena lica. cijenjen i uva`avan od svih. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. Kako je rastao. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. bio je po{tovan. Kada bi udario sabljom. majke Zubejra ibn Avvama. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica.A. Stalno je bio na le|ima konja. Bio je visokog rasta. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. {irokih prsa.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. vje`baju}i ga|anje strijelom. strelja{tvu. udarac mu je bio nezadr`iv. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. konjani{tvu. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. @ivio je `ivot koji je `elio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov.

Naime. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. amid`i~na Poslanikove. a. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. amid`a. a. On je.. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. a. a. a. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. Kada je Resulullah. A u to vrijeme Hamza. a. a. a Allahov Poslanik. Kada se Hamza vra}ao iz lova. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. koji je ina~e bio vrlo lijep. a. tako|er. obilazio je mekanske klubove. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. I{ao je na sijela. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva.s. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. r.s. mu~ili su ih. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. Taj dan Allahov je Poslanik.s. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.s... nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. slu{kinja Ebu-Leheba. Hamzina. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. brat po mlijeku.. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu.s. neka je Allahov selam i blagoslov na nju.s.. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. veza sa Allahovim Poslanikom.s.. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. a..s. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju.s.a. zamakao.. a. amid`e i prijatelja Hamze. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega.njegovo najdra`e zanimanje. Naime.. uzeo svoj luk i krenuo u lov . dojila ih je Suvejba. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. ni{ta nije odgovarao. Resulullahov. ide i sa maj~ine strane. Allahov Poslanik. Osedlao je konja.s. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . Kada je Allahov Poslanik.s. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo.. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. a. majke.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. bio kod K’abe. i{ao na dvoboje. a dobro je znao njegovu iskrenost. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. zabavljao se predan lagodnom `ivotu.

.” Hamza se rasrdio.Mahzuma. prije nego ode svojoj ku}i. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. a vi me sprije~ite ako mo`ete. a. pa jedan od njih re~e: “Hamza. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. ako smije{”. Dobro je poznavao svoga brata. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. a. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. . a.. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. on nikad u `ivotu nije slagao. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio.. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. “A {ta me spre~ava?”. Allaha mi. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. “Ponovi svoje psovke preda mnom. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova.s. a.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. “A kako je Muhammed. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. nisam oka sklopio. Tu su bili i neki iz Benu. tako je i ne}u odustati. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem.. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. Ebu-D`ehlovi.. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.s.s. Vide}i da je situacija postala napeta. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed.. pretrpio od Ebu-D`ehla. Uputio se ravno njemu. Kada je ovo ~uo. razmi{ljao je Hamza. re~e Hamza. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo.. Hamzini nagli pokreti.. odsje~e Hamza. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Neizmjerna je mudrost Allahova. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. “Ebu-D`ehl je {utio.. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. upitao je.s. Hamza se na mjestu uko~i.” Idu}i ku}i. ni rije~ da izusti. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. dosta je! Tako mi Boga. puni odlu~nosti i ~vrstine. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. potvrdio je islam. pa re~e: “Pusti. te se uputio ku}i... pri~ao je poslije Hamza. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. iako ga nije bio prihvatio. reagovao?” . priklju~io Muhammedu)..

.s. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu.s. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. a. Zastava pobjede Dobro~initelja. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. a.. Njegov Poslanik. a. Hamza se vratio nazad u Medinu. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Koji daje dobro ljudima. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu.” Hamza je stao pred Resulullaha. i sprije~io mogu}i sukob. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”.s. kad se smiri{e. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. vjeru. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. Me|utim.. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik.. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.. ne ponese je niko prije. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu.s. Naime... a. ponosan i gord. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. a. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula.s. Allahov Poslanik. Kada ih je rastavio. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Allahov lav. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. posebno mladi}i. iako su bili malobrojni. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. a. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama.s. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa.s. a. a. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra.s. Uzvi{enog Boga. Mnoge Mekelije i Arapi.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju.” .. Resulullah.

pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. ~ime se izaziva ratobornost. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu.. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. a ostala vrela zatrpali. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. U me|uvremenu.. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija.a. i njegove poslanice.s. r. a. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Me|utim. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.s. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Aliju ibn Ebi-Taliba. Me|utim. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija..s.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. Ako bi ga zaplijenio. Kurej{ije su sko~ili. . a. a Poslanikov. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. dok se manji broj vratio u Meku. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. a. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. blagoslov je bio nad njima. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara.. a prije svega Allahova Poslanika.s.s. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. Ova su dva bajraka bila crne boje. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. Bajrak je bio bijele boje. a.. Krv je {ikljala iz noge. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. a. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. i muslimana. ili ga zatrpati ili poginuti. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu.

a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi.. mnogobo{tva i zablude. Alija. Alija.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Muslimani su ubijali. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. ~ulo se poput grmljavine. Potom su svi slo`no. “Ensarije.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”.. re~e: “Ubejd ibn Haris. Isto tako. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Hamza. kao jedan. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. Rasplamsala se `estoka borba. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Hamza protiv [ejbe. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. tako|er. Hamza. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. navalili na Kurej{ije. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili... navaljuju}i na muslimane. Allahu ekber. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. a Alija protiv Velida. Hamza. Hamza je hodao me|u muslimanima. upita ih Utbe.” Resulullah. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. ranjavali i zarobljavali mu{rike.” (Allah je najve}i. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana.).. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i.s. Mu{rika obli krv i izdahnu. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi.” Ubejde se borio protiv Utbeta. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. pobjegli su na sve strane. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. a. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. udario ga sabljom i ubio ga.

. Zove se Vah{i.” “Ko je taj. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. spremni smo za borbu protiv muslimana. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. a. kreni i ti.a.s. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru.na vjerovjesnika Muhammeda. `eni Ebu-Sufjana. Jedinog. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. nema boljeg za ovu stvar od njega.. ljude..s. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Jednog.’” [to se ti~e Kurej{ija. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva.s. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. pod okriljem dini-islama. Osveta Muhammedu. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. nevjerovanja i zablude. kako bi . Kad mi krenemo. ali nisu nikoga mogli na}i. a. a. i boga mi.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. pa ako ga ubije{. imetak. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima.” Tako su. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. i na njegovoga amid`u Hamzu. odgovori{e. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. r. bit }e{ oslobo|en ropstva. tvoja meta je Hamza. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika.Medine. dosta nam je zla nanio. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana.. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.. ibn Abdullaha. Allahovom voljom. “Bogami. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. spremaju}i se za veliku bitku. Muslimani su se vratili u Medinu.

” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. Allaha mi. “Sve je ovo tvoje. rasje~en trbuh.” Allah je. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. ispljunula ga. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. ali ga je smrt nadvladala. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. izgledao je kao razbje{njeli lav. Krenuo je prema meni. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. . istrgao svoje koplje i vratio se u logor. rastrgano tijelo. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju.. spremao sam se i vrebao ga. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. zlatu i nakitu. a. Sjeo sam. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. Kada sam ga ugledao. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. ako ubije{ Hamzu.. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. Ni{ta mu nije moglo stati na put. Ubio sam ga da bih bio slobodan. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. “Allaha nam. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Bitka je bila `estoka i surova.. me|utim. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. pa kada ga nije mogla sa`vakati. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. te su zapali u tugu i srd`bu.” Taj rob nije mogao.” Hamza je pao kao prvak {ehida. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem.” Pa je rekao . Kada ga je Hamza ugledao. krv je bila svuda oko njega.atimi i Safiji: “Radujte se. Potom sam mu pri{ao. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. amid`e i prijatelja. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Hamza je napadao. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. Njena mr`nja prema Hamzi. Vah{i. Allahov Poslanik. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. brda nedaleko od Medine. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu.s.

da Bog dao! . pogo|en time i sam Poslanik bi. I ne tuguj za njima. Koji kroti konja kad se uzjoguni. bolje za strpljive..” Hamzina pogibija djelovala je na sve. to je. i On zna one koje su na pravom putu.a. A i ti. Strpljiv budi . o Hind.s. a ti ost’o slavan. ti ga slijedila. rekao je: “Allah ti se smilovao.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. ne zamijeni istinu da la` uzme. o Hind. pla~i. a ako otrpite. klanjao d`enazu. za Hamzu tog ~ovjeka. tvoji temelji ti sru{i{e se. pjesnik. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. ne prestaji. istaknut na vrhu sinova Ha{ima.. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. ~ist i pouzdan. al’ koristi nema. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. `rtve ubijanja.”22 Kada je pao. uko~ile se ruke Vah{ijeve. Hasan ibn Sabit. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. kao hrabri lav u svojoj {umi.s.s.. bez poroda ostala. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. Nakon ukopa. doista. A i ti. Pjesnici su se nadmetali. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. Ebu-Ja’la. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. Svi muslimani time su pogo|eni. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. Poslanik. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. Poslanikov. a. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. a. nit’ od pla~a nit od tuge.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. amid`a.

da primi islam. a jecaj kida mi nutrinu.s. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. dok sam o tome razmi{ljao. a. Musejlemu. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. protresao koplje.s. dobio sva obe}anja. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme.” . Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. Allaha mi. Kada su se vojske sukobile. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. U `ivotu svome ja tugovat }u.. Vah{i je. a. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi.’ Ispri~ao sam mu. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. Kada me vidio..’ Allaha mi. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. do dana oslobo|enja Meke. s puta da me ne vidi. a. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. bio sam s njima.. Allahov Poslanik.s. koji bija{e za{titnik. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. oslobo|en sam. Govorim. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. Hamzu. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. meni je bilo te{ko da odem s njima. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. To je ono {to smo molili i nadali se tome. Potom sam pobjegao u Taif. a. za Lavom Allahovim. zaista. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. nadam se da }e mi Allah oprostiti. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. a.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. ili bilo gdje drugo.s. D`ubejr ga je oslobodio. Pripremio sam se. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.s.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. Naime. a.s. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen.

a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. r.a.. . pao kao {ehid na Uhudu.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza.

.

SA’D IBN EBI . a on Murretov. vje`baju}i strelja{tvo. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku.. a on En-Nedrov. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. I pored sna`nog mu{kog izgleda.VEKKAS.s. a on . s.A.ehrov. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. postao je najve}i strijelac u historiji islama. a on Zuhrov. I zaista.a. niska rasta. . Nosio je nadimak Ebu-Ishak. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. guste kovrd`ave kose. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. a on K’abov. a on Kilabov. R. Majka mu je Hamna. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove.v. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. a on Malikov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. a on Uhejbov. bez mr`nje i pakosti. a on Luejjov. a on Abdu-Menafov. Pa ~ak. a on Galibov. Bio je krupna tijela.

134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. A osim toga. da iza|em. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro.s. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Sutra. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.a. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. po~eo sam ga slijediti. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . Taj mladi}.v.{. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. s. pa se uputio Vjerovjesniku. vjeru pravde i istine. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. poziva u islam.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. odjednom me osvijetli mjesec. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. iz tame na svjetlo. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’.v. Poslanik.s.a.s. s. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam.. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. ~ime se sam ponosio. od mu{karaca. srce ga je mamilo njoj. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. s. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. Primio sam islam. ugledna i plemenita roda.. Poslanikovim posredstvom.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. i pred njim izjavio primanje islama. veliki plemi}. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. kad je svanulo. nije se klanjao kumirima. To su bili Zejd ibn Haris. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. obavije{ten sam da Resulullah.a.. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. d`. odgovorili su. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.v.

svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. Tad sam joj rekao: ‘Majko.. misle}i da }e. Bio sam joj poslu{no dijete.a... Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. i kosti su joj oslabile. do koje mjere je bio vezan za nju. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. slab i bez dokaza pred Istinom.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. Tako mi Allaha. jako sam je volio. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. nije bilo te{ko da izabere. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.v. koliko god da te volim. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Ali. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina.nerado. Sreli su se iman. majko. Ali to ga ne odvrati od islama.s. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. pa da ih ispusti{ jednu po jednu.s. kad je vidi u kakvom je stanju. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika.. ali ona je to o{tro odbijala. Kad se poja~ao pritisak na njega. udovoljiti njenom zahtjevu. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. da ima{ hiljadu du{a. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Ipak. zvali su ga da bar vidi majku.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. popustila je i po~ela jesti . jako se uznemirila. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre.. Njeno gladovanje se odu`ilo. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. nova vjera sa druge strane. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio..a.v. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. s. Oti{ao je kod majke. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . sve dok joj se ne ugrozi `ivot. s. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati.

Bitka je bila `estoka. s. mladi}. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. odu{evljeni. iz Bitke na Bedru. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. s. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. pa makar bio mlad. Umejr ibn Ebi-Vekkas. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. pa oni. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi.s. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. Ali ga je plemeniti Poslanik. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. na ~elu sa Poslanikom.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika.” (Lukman. ti ih ne slu{aj. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a.a. tek {to je navr{io ~etrnaest godina.. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.s.. Sa’dovog brata.a.v. Umejrova radost bila je ogromna. Meni }ete se poslije vratiti. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama.s. Sa’d i Umejr.v. onoga o kome ni{ta ne zna{. zbog mlade dobi. Umejr je bio me|u {ehidima. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. . i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. Muslimani. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. s. gospodom i velikanima. Sa’dov brat. stajao je u muslimanskim redovima. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida.a.v. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku.

a. u{ao je.v.a. . vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.a.s. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e.s.v.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka..’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. ~istote du{e i dubokog imana.s. zbog njegove ispravne vjere. Vezivala ih je i rodbinska veza . Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika.a. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti.v.. kad im se pribli`io Sa’d.v. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika.v. ja }u te ~uvati. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.a. s.” Poslanik.. bio je amid`a Amine bint Vehb. majke vjernika.s. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu. s. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.v.. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.” Domalo. bio je u njegovoj blizini. pratio ga u stopu.a.a. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. s. obradovao je Sa’da D`ennetom. stavljaju}i se u slu`bu njemu. Blago njemu. Uhejb ibn Menaf. s. s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . Sa’dov djed. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika..ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. s. s.v.s. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. bio je to Sa’d.s. majke Allahovog Poslanika. u njegovom Pozivu.

za tebe bih `rtvovao i oca i majku. makar bila te{ka i opasna. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. Primijetio ga je Poslanik.v.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja..v. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen..a.s. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili.s.v. Muhammeda ibn Abdullaha.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine.a. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama.. iskrenih u vjeri. r. Muslimani se uznemiri{e. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. osim Sa’da..” . s...s.a. Muslimane ste`e muka. u svakoj situaciji. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. s. s. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. Me|u njima je bio i Sa’d. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. i osvetili se za Bedr. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. {tite}i ga svojim tijelima. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. s..a. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku.. brane}i ga svojim `ivotima. Sukobi{e se dvije skupine. Ali. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. koji je tada bio u redovima mu{rika..s.v. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. pa mu re~e. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika.a.

Bo`e moj. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge.’ Nije pro{lo dugo kad. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima.v. njegovu du{u i njegovo tijelo. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe.a. govore}i: “Bo`e moj. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. upravi njegovu strijelu. iz jedne pregrade. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. s. Talhu i Zubejra. Posjedovao je dva oru`ja. Bo`e ljudi. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. pa Te vrije|anje njih srdi. U ime Allaha. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. u~ini zdravim njegovo srce. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. ~ija je dova bila iskrena i ~ista.’ Sa’d potom uze abdest. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. istr~a odbjegla deva. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj.s. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. klanja dva rekata. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. Vladaru ljudi. otkloni od njega bolest. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. Gazala ga je sve dok nije umro. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. me|u ljude.” . Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju.. kao da ne{to tra`i. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu.

nije {krtario. Me|utim.a. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. Za svoga `ivota. . za sve ono {to podijeli{. “Da li da dam. re~e Poslanik.v. prekr{iv{i ugovor. s. oko osamdeset godina. a sve {to je vi{e dijelio. “Ne!”. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. rade}i dozvoljeno (halal).a. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. A uistinu. a da se tu nije na{ao Sa’d. Sa’d je dobio mnogo sinova. a i tre}ina je puno. stekao je veliki imetak. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake.s. s. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. muhta~ima i nevoljnicima.v.s. nego da tra`e od drugih. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. “A pola?”. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. Obi{ao ga je Poslanik. dijelio je sirotinji.s. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo.. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. Sa’d se borio za vremena Poslanika. i halife Omera.a.a. s. istinski borac-konjanik.. Poslije toga. onda.v. re~e Vjerovjesnik. Uvijek je dijelio i poklanjao. tre}inu?” “Da. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Halifa Omer el-.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. ispunjenog radom. r. ponovi Vjerovjesnik. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. tada je imao samo jednu k}erku. upitao je Sa’d. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. dobit }e{ za to nagradu.

te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja.. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. s. to je pravi put.. u islam. .” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske.. Dr`i ih se dobro. Po{to im je izlo`io situaciju. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. {to ovaj odbi. Perzijanaca.a. vo|u Kisrine vojske.a. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Sa’d se razbolio. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. a zatim izdao naredbu za pokret. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber.. Slu{aju}i savjete halife. done{ena na koplju. Vojske su se izmije{ale. Sa’d pozva Rustema.... Na po~etku bitke. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u.. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. Kad je do{ao da se oprosti od njega. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. Allah je najve}i.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor.. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog.. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Nakon brojnih ~arki. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Allah je najve}i. vo|e perzijske vojske. podsti~u}i ih na d`ihad. Obratio se muslimanima..s. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Omer el-. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. Uslijedila je bitka. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.v. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Allahu ekber. r. vo|enja muslimanske vojske. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. klanjao je podne namaz. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki.

.a. ako udarim vjernika. kojom.. kao namjesnik Iraka. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju..a. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen.. r. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas.. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. voli Allahovu vjeru. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.a. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). veliki junak. d`... osvaja~ Perzije. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan.v.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. onaj koji se borio sa Poslanikom. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava.. s.s. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. s. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu.a. odbija sukob me|u muslimanima. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”.v.s.{.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. Nakon toga. r.. presije~e ga. a ako udarim nevjernika. r. Izdvojio se od svijeta. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. ni{ta mu ne na{kodi. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba.a. namjesnika [ama. osami se. u svim bitkama. oprosta. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. ~uo sam Allahovog Poslanika.. govore}i mu: “Amid`a. Sa’d zapade u veliku tugu. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. borave}i me|u svojim devama.

mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. na{li su ogrta~.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. Kazao je porodici da su to njegovi }efini.” ..” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost... Ukopan je u Medini. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. veliki heroj me|u herojima islama.. pohaban i izderan. Nai{aretio je na ormar da ga otvore.. A kad su ga otvorili. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. na Bekiji. d`ihad i iman.

.

ZUBEJR IBNUL-AVVAM. a on je sin Abdul-Uzzaov. obogativ{i je plemenito{}u. U sebi je nosio sve odlike junaka. smirena pogleda. vjerovjesnika Muhammeda. a on je sin Kusajjov. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam.s. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.a.A. El-Avvam ibn Huvejlid. s. smion i preduzimljiv. r.a.s. supruge Poslanika. . r.v. rijetke brade. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika..a.. a on je sin Huvejlidov. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. i Majke vjernika. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov.a. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. ozarena lica. a on je sin Kilabov. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. bio je hrabar ~ovjek.s. Majka mu je Safijja. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija.a. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. s. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. A otac mu. sina Abdullahova. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. Bio je ~ovjek srednjega rasta. a on je sin Esedov. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. a on je sin Murrov. R. s. tamne crne puti. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima.v. radijallahu anha.v.. skladnoga tijela.

.. ote`ana disanja. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. O`enio se Esmom. koje niti {tete niti koriste. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. dok bi on bio u mukama. Oslobodit }u te ovog mu~enja.. r. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. koji se o`enio Esmom. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. ljudske tvorevine. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. Zubejr je bio me|u muhad`irima.a. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio.. te se odazvao pozivu. d`. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. r. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab.. ~ista i plemenita roda. Taj vrsni mladi}. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. Allaha mi.{.. Zubejr je bio siroma{an mladi}. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Do{ao bi Zubejrov amid`a. U vrijeme kada se o`enio Esmom. Allah. r. objavljuje islam i slijedi novu vjeru.v. i pored svojih muka. da . s.a. On je jedan od {esterice ashaba. Zubejr ga je zanemarivao.a.” Me|utim. k}erkom Ebu-Bekra.a. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile.s. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. sestrom Ai{e. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. s. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja.. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru.. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika.s. Uputio se Poslaniku.a. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Esma.v.. brinula se o njoj i timarila je. a koja je kasnije postala “ku}a islama. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. usprotivio bi se.. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. Majke vjernika. k}i Ebu-Bekra.

v. pa ga upita: “[ta ti je. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. ubijati ih i kositi.s.. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.. hrabrosti i odlikama.s.v. a bio je naumio ne{to opasno.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. Allahov Poslanik.a. s.a. i bit }e {ehid. sastajao se sa ashabima tajno. A ako je vijest ta~na. s. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. mu~e}i ih i maltretiraju}i. po svojoj preduzimljivosti.s.v. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.a. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.v. s. A Allahov Poslanik.s. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.. Poslanik.a. Ugledao je Allahovoga Poslanika. ili }e oni ubiti njega. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes.” Tu Poslanik. Na po~etku islamskoga poziva.a.s.s. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. s. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika. Pa. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. bjesne}i poput sna`nog vihora. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. i ubiti ga. a ljudi su se sklanjali ispred njega. Ako je glasina la`na...v. s.a.. s. . ili }e on njih poubijati.. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.a. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. i ma~u u ruci. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra..v.s. Zubejre?” A on mu odgovori. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. preselio je na ahiret zadovoljan njime. A {to je jo{ vi{e od toga. dok je bio mali broj muslimana. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki.v. s.

a. od uboda no`em i strijelom.a. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. s. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. bila broj~ano ve}a. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. vidio sam po tvome tijelu.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. sve dok nije stigao do kraja e{alona. {to nisam vidio ni na jednom drugom. uistinu. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. da to nije zaslu`io.. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. Nasrtao bi u bitkama. Bilo je svo izbrazdano sabljama.s.. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. Bio je nepobjedivi junak i borac. Desilo se da je rimska vojska. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber.s. Vojnici su bje`ali ispred njega.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. uvijek u prvom redu. svaku od ovih rana sam zadobio. pa sam mu vidio tijelo.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika.. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom.” Pobjeda je bila njihova. Znao je Allahov Poslanik. r. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. s. bio je. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka... samim tim {to je silno `udio za {ehadetom.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik.a..: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. hrabrosti. udaraju}i sabljom desno-lijevo. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. pa mu je iskazao veliku po~ast.v. na mjestu gdje se on borio. junak bez premca. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda.v.” A onda udari sam na rimsku vojsku. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put.

s. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a.. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en.s.a. s. niti prikupljanja poreza. s. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. od jedne grupe muslimana. . Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.” Pa blago mu se na toj po~asti..a.v. a svoga daid`i}a.v. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. niti zemljarine.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika.s. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. osim borbe na Allahovom putu. s. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. U svom postupku ostao je jedinstven.a. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u.a.. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. niti bilo ~ega drugog.. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti.v. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra.v.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.s.s. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.

r. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. te sam provali njihovu zasjedu. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. bje`e}i prema Meki. a oni se nisu predavali. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. vo|i plemena Havazin. nije u~inio niko prije njega. Svoj bol je sa~uvao u sebi. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. ne misle}i na osvetu. zidine i visine. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza.s. Naime.v. s.a. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. r. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. mo`da. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. oko njihovih utvrda. r. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. po~e{e udarati sabljom. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Maliku ibn Avfu. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. jer islam zabranjuje kasapljenje. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz.a. rekav{i sa punom vjerom. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Ta opsada se oduljila. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. Sa rijetkom hrabro{}u. i Zubejra ibnul-Avvama. razbje`ali su se na sve strane.. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana..150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Po`uri{e. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici.. pa ih spopade panika. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. Poslanik.a.a. me|utim. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. . da spase svoje glave.

” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu.. Umro je.a. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. zatra`i pomo} od mog Gospodara. nasuprot Ai{e. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. r.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. rekav{i: “Tako mi Allaha. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Pa bi ga On odu`io. odu`i njegov dug. Talha i Zubejr.. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. re~e: . pa kada su se sastali. Alija. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. stekao je ogromno bogatstvo. r. sirotinji i na Allahovom putu. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.. radijallahu anha.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. r. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. Bio je ~ovjek od odluke. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. r.a. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. a bio je zadu`en. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj.a.. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova.. toliko da je kada je umro. Na{ao se Alija.a. bio u dugu. Bave}i se trgovinom. Oslanjao se na Gospodara svjetova. Bio je potpuno uvjeren... nego je dijelio onima koji su bili u potrebi.

v.’” Tako je uga{en `ivot velikana.a. Kada je Alija.s. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. koji tako|e pade kao {ehid..” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. r.s.. privu~e je sebi... Zubejr. bio sam to zaboravio. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.a. “Nadam se da budem ja. s. sad se sje}am. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina.. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik.. 47). Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju.a.. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. i bit }e{ nepravedan prema njemu. s. borac kome nije bilo premca. Allaha mi. ti }e{ se boriti protiv njega. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. s.Hid`r. r.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre.” Alija ibn Ebi-Talib.. a mi smo bili na tom i tom mjestu.. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. da mu je D`ehennem.a. pa je stade ljubiti.s. .‘” (El . r. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om.’” Zubejr mu odgovori: “Da.a.. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.a.v. preselio je na ahiret smr}u {ehida.. Tako ti Allaha. ne}u se boriti protiv tebe. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.v. Allaha mi..’ A on ti re~e: ‘Zubejre.. pa ti re~e: ‘Zubejre.

. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. a on Mudrikov. R. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku.arov. a. a on S’adov. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. sin Abdullaha. mr{avih nogu. d`. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. a on Mahzumijev. posredstvom meleka D`ibrila. a on Kahilov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. a on El-Harisov. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje.{. Uprkos tome. a on Sahilov. a on Tejimov. a on Semhov. a on Ilijasov. crnoput. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a. a on .s.s. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana.A. Muhammed.. a. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja.s. a on Habibov. a on Gafilov. propagira me|uljudsku jednakost. sitan. a on Henzilov..ABDULLAH IBN MES’UD. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. .

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

s.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. i Allah }e njemu oprostiti. re~e: ‘Allahu moj. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. mud`ahidima u pohodu na Tebuk. nakon {to se vratio u Medinu.. kao {to smo spomenuli. jer sam ~uo Poslanika. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Najbolja je opskrba bogobojaznost. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. r. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. a.. a.. zano}io sam s njim zadovoljan. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. gdje sam zatekao Poslanika. r. Najgora je zarada kamata. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura.) “Nemam potrebe za njom. re~e halifa.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. “Za ~im osje}a{ potrebu?”.. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.s. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.s. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara.a.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.a.. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. a.. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju..162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Najgore je sljepilo neznanje.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. Najte`e su gre{ke la`i. a najgora je hrana jetimski imetak. kao {to i jeste.s.s. a. Resulullah. @elju koju tra`i istinski musliman. Ebu-Bekra i Omera.. Ko opra{ta. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju.’” .” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu.. upita ponovo halifa. a. i oni ga primaknu{e. Iskopali su mu kabur te Poslanik. Slavljenim. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo.. Veli~anstvenim.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. Kada su ga spu{tali u kabur.

uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. . Jer. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. Ukopan je u El-Bekiji. a. islam jeste vjera jednakosti. istine i pravde. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda..s. mezarju svijetle Medine.

.

TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett.HABBAB IBN EL-ERETT. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. skru{ena i slomljena srca.A. Nakon podu`ega slu`enja. a on Ka’bov. Skupili su otete `ene i djecu. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. @elio je nadoknaditi propu{teno. R. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. a on Menatov. a on Sa’dov. ona ga je oslobodila. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. a on Temima et-Temimija. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. Prema njemu se ljubazno odnosila. a on Zejdov. a on D`endelov. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. kupuje ga i prodaje. Poru{ili su {atore. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. Kada je bio dijete. daju}i mu {to . Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. a on Hazimov. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. sin je El-Erettov.

a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. @elio je na}i ne{to. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. crne kose. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. o ljudima. Bio je srednjega rasta. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. njihovom pona{anju i postupcima. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. bila je jedinstvena. izborana lica. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. Sablje koje je on pravio. ~vrstoga stava. o `ivotu . Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. sme|eg tena. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. li{enosti i patnje. Bio je smirena osoba. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. mr{av. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke.besmislenom i punom nepravde i tiranije. a dirhemi su se gomilali ispred njega. Habbaba je smatrala svojim ortakom. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. uistinu. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. . Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. a on utu~en i usamljen. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. vitke gra|e. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja.

a. kome je do{ao D`ibril. a. a ~esto mu je svra}ao i u radnju.. nasilju i bestidnosti. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima.s. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. blagoslovljenih prethodnika. a.s. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa.. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. prenosio je odlu~no svoju poruku.s. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Ta poruka je univerzalna.. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove.. d`. poslije mu je dolazio ku}i.a. Savjetovali su ga. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. a. tre}i put ludak. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. sa~uvana je od izmjene i zaborava.. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi.s. ne mare}i za njihovo prisustvo. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. a. a.. obo`avanja jednog jedinog Boga. koji je odzvanjao . za cijelo ~ovje~anstvo. a. Njegov Poslanik. a.. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva.s.{. po~eo je analizirati poziv. za razliku od svih prija{njih. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali.s. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. Habbab je krio svoj islam. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. a Allahov Poslanik. drugi put ~arobnjak.s. i pridru`iti se d`ematu vjernika. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme.s. I ta Uputa. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. sklonih grije{enju. nije poslao nikakav dokaz. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a.. Hvala neka je Allahu na tome. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. nepravdi.” Allahov Poslanik. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. pa ga nisu na{li kod ku}e. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. r.s. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. a.

. ali se prisilio ustati i oprati lice. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. a. a. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik.. Jednostavno. Kada je do{ao svijesti.s.. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. Me|utim.. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu.s. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. Jedan od onih koji su ga ~ekali. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. primio sam islam. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Po~eli su ga provocirati i psovati. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na .168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio..s. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Ostavila ga je u takvom stanju. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo.” Ona im nije povjerovala.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. govorio je Habab opiru}i se. Me|utim.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. upita: “Jesi li zavr{io. a. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. Jedva se mogao kretati. odlu~an da slijedi put istine i pravde. udaraju}i ga pesnicama i nogama. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. bjesnila je Ummu Enmar. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. kao {to si obe}ao.s. a. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik.

odvajaju}i ga od kostiju... naravno. d`. u njegovoj bolesti. a. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. Allah je najve}i. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. pa bi ga stavili u nju. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. Oni su stavljani u `eljezne oklope. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. i spre~avao napade na njega. vi po`urujete (nestrpljivi ste). ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. . a. a on je bio strpljiv i ~vrst. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Me|utim. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. a. i Ebu-Bekra... Poslije njih.s. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Bilal ibn Rebbah..Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika.s.s. Izjavio je svoj islam. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. na zlostavljanja idolopoklonika.{. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. Prvi koji je izjavio islam bio je. a njegov amid`a Ebu-Talib.s. Hvala pripada Allahu. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. Allahov Poslanik. i vuka za svoje stado. Tako mi Allaha. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.s.s. predani i stabilni u vjeri. i upitali ga: “Allahov Poslani~e.. a. a.. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji..s. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. samo bi tiho uzdisao. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. Suhejb ibn Sinan. a. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. a. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge.

Ona bi zapalila vatru. Gledao ga je Poslanik. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. Posje}ivali su je vra~ari.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri.a. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere .{. smireniji i stabilniji. Habbab je postajao ~vr{}i. po~ela je da zavija kao pas. izvora snage muslimana. Poku{avala ga je odvratiti od vjere.. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. I{ao je od ku}e do ku}e. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. d`. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. me|utim. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. a. Vratilo joj se . svezanih ruku i nogu.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. a. Bol joj je prolazila kroz kosti. .naprotiv. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Digao je ruke ka nebu. on je. u nevjerovanju i zabludi. grcaju}i od bola. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. a. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. slomljena srca od milosti i brige.s. podnosio sve u`ase.. r.: “O Bo`e moj.s. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. on se dao na uslugu novoj vjeri. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu.. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. Slavljen neka je Allah Mudri. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika.s. nepokolebljiv. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. Umrla je od toga lijeka. Allahov Poslanik. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. pomozi Habbabu. mole}i Allaha.

Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. “Gjde si se uputio. Kada su za~uli Omerov glas. a. Ubit }u ga!”.” Omera ibn el-Hattaba. nasuprot Omera.atima.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. lica oblivena krvlju. upitao je. odgovori{e. Vjerovjesnik. a .. re~e im. i njegovu vjeru. amid`e. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . ti sam sebe zavarava{. smatraju}i njega najve}im krivcem za to.a. Habbab se sakrio u sobu. uputi se ku}i. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. pa se sa`alio na njih. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. islam je izuzetno oja~ao.. a. . Kad to ~u. .atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. Boga mi..s.atime. Poslanikovoga.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Nufejla. r. mu`a Omerove sestre .s.s.. “Ho}u Muhammeda. i u~io im Kur’an. Omere. a.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.. pa je dovio: “Allahu moj. re~e mu Nu’ajm. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . a. Me|utim. “Boga mi. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba.atima ustade da brani svoga mu`a.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. Omere?”. Resulullah.. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. Kad njegova sestra . Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. Omer se okrenu i.. a. sav uzrujan i u nevjerici.s. re~e Omer. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. A ti gledaj {ta }e{”. pa ih je. ~im je u{ao.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a ti radi {ta ho}e{. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. koji je ve} bio primio islam. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib.atima tada ustade.s. “Boga mi. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.s. a. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. pokaja se zbog tog {to je uradio. Omer po~e udarati Se’ida. Alija i drugi. a oni su tajili da su primili islam. Ebu-Bekr. a. ali je to krio.s.

Habbabu. oja~aj islam Ebi. U bitkama na Bedru. Omer je ustao i okupao se.s. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere.s. Allahov Poslanik.s...” “Allahov Poslani~e. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. Omere!” “Ho}u do Poslanika. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. Allah }e ti dati veliku nesre}u.s.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. re~e Hamza. obavijestio je Resulullaha.. a. ako se odrekne{ ove stvari (islama). a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. Resulullah. “Pustimo ga. . I Allahov Poslanik. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”.. Uhudu.. Allah. a. a. a. opasan sabljom”. re~e.strpljiv i nepokolebljiv..” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. re~e Omer.. a. `ele}i da joj brat primi islam.s. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. Okupaj se pa }u ti ih dati!”.. da mu izjavim svoju pokornost”. re~e mu sestra. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. donese tekbir. Kada je stigao.. u skladu sa svojim mogu}nostima.s.. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. “ “Ne boj se!”. re~e Omer. A ako `eli zlo. ako ho}e dobro. a. dat }emo mu.s. srce mu se otvorilo za vjerovanje. re~e da mu otvore da u|e. Kada ga je ashab uveo.. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{..’ Allah.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. tako mi Allaha. ubit }emo ga njegovom sabljom”. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. a. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.

do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol..s. Mi smo ostali poslije njih. Vo|o vjernika. o Ebu-Abdullah. pa mi je i to udovoljio.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. r. do{av{i do predgra|a Kufe. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. Tra`io sam od Allaha. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. pa je odu`io. pa mi je udovoljio.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. pa mi je to uskratio. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. preselio na ahiret. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. a. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. a.{. u {ezdeset tre}oj godini `ivota.. a uskratio jedno. mo`da.. a. a dunjaluk nam se otvorio. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. vra}ao sa Siffina. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah.s.” Umro je trideset osme hid`retske godine. pa mi je dvoje dao. re~e im: ‘Da. a.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru.a.. sjede kraj njih i u{uti se. d`. pa su mu rekli: “Raduj se. vidio je sedam kaburova. troje. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe.radi ono {to govori{. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. pa je upitao: .” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. prenosi. a kada je zavr{io. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. osim njih. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. klanjao si namaz. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega... pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. Oni su pro{li. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. Habbab od Allahovoga Poslanika. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. Kada se Alija.s.s. kad do|e Habbab.

oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Bo`e. Tvojom dobrotom. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una.Allah }e biti zadovoljan s njim.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas.. ~vrstom vjerniku.a. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. vjernici. muslimani. zadovoljan s onim {to mu je dato .174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. r. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti.” Alija. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. mud`ahidu. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. . Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. strpljivom i postojanom muslimanu. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. o stanovnici kaburova. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.

d`. bijelu put koja je naginjala crvenoj. Kada bi se okretao. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. . {irokih prsa i ple}a. a on S’adov. sin je Ubejdullahov. a on .{. a on Kenana Ebu-Muhammeda. a on Amrov. k}erka Abdullaha. Bio je lijepa i elegantna izgleda. el-Kure{ijja et-Tejmijja. krupnoga tijela. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. sina Malika el-Hadremijja. Bio je srednjega rasta. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. Majka mu je S’aba. a on Galibov. a on Luejjov. Allah. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. R.A. imao je lijepo lice.. a on Malik en-Nadrov. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.TALHA IBN UBEJDULLAH. okretao bi se ~itavim tijelom. Pro~uo se po svojoj snazi. velikih stopala. a on K’abov. a on K’abov. gustu kosu. mu je podario sposobnost u trgovini.ihrov. a on Murretov. a on Tejjimov. ~vrsto tijelo. a on Osmanov.

Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. a. lijepoga ahlaka..’” “Njegove rije~i su me dojmile”. od ~etverice.s. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. Njegov je Poslanik. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. d`. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. i ispri~ao mi ne{to o tome.” .176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke.. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Iza}i }e iz va{e zemlje. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Zatim sam tu.s. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. Allah. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. a.{. omiljen i skroman. mladi}u. Allah. a on je posljednji poslanik. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. i da bi u{ao u Allahovu vjeru.. Bio je ~estit i po{ten trgovac.. a slijedi ga Ebu-Bekr.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. d`. koji mi je predstavio islam.. Pridru`i mu se {to prije.’ Bio sam mu blizu.. pred njim.s. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. uputio ga je kada je bio izvan Meke. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. a.{. Bio sam tre}i. otvorio mi je prsa za islam. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. Bio je jednostavan ~ovjek. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. i pristupio muslimanskim redovima. Kada sam stigao. upitah. palmi i izvora.

a. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. Zbog ovoga slu~aja. vlast. odgovori{e mi. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. Zato su ustali protiv muslimana.. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Oni su i{li za njim.s. zbog svoje vlasti i utjecaja. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. gurali ga i udarali po glavi. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. .” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. Me|utim. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. Jednostavno. koji je napustio svoju vjeru. mladi}eva majka’. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. Od Kurej{ija. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. preuzeti vo|stvo njihova naroda. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Ali. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Tako|er. a. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija.s. neka je hvala Allahu na tome.. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi.

Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. re~e mu Resulullah. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.... Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. savjetuju}i se sa muslimanima. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. a.s. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na.s.s. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. oglu{iv{i se o Resulullahove. a. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini.s. Ostavili su svoje polo`aje. a. a. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. Napao je iza brda.’ ‘Ima{ nagradu’. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru.. Resulullah. a. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.s. Kada se sreo sa Resulullahom. naredbe. tada jo{ nije bio primio islam.s. Allahov Poslanik. a.s. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio.. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. a. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. zbunjeni i ra{trkani. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. Allahov Poslanik. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira.’ Allahov Poslanik. Kada su stigli do brda Uhud. odlu~nost i upornost. a.. Oti{ao je i obavio zadatak.s. a. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e..s. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.s. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. a.s. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. a to je bila zlatna prilika... `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. podijelio je mud`ahide. naredbe.s. a. a.. odrediv{i svakom zadatke. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. stajao je na mjestu borbe. a kada se vratio u Medinu..

Kada se okru`enje steglo..s. Resulullah. a. a.s. Bo`iji Poslani~e. a. ti. Talha. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u.. zbijeni jedni uz druge. Majka vjernika. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.. Kada su do{li do jedne stijene.. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. a.. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim...” I on se borio dok nije pao kao {ehid. “Nagrada ti je D`ennet. pa Resulullah. Bo`iji Poslani~e”. re~e: “Da. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu. a. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu..’” Allahov Poslanik. a mu{rici su ih slijedili.... a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku... a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga.. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. a.s. Uprkos tome. a. zabrinuti da mu se {ta nije desilo.s.s. .s.s. a. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. htio je da se popne na nju. jedini muhad`ir. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Neko drugi”.s. a. a. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. pa je ostao samo Talha..” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. a. re~e Allahov Poslanik. a. Allahov Poslanik. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. a. Ashabi su {titili Resulullaha. bio je na stijeni na vrhu brda.” “Ne. on je postavio svoju ruku i zaustavio je..re~e mu Allahov Poslanik. a.” . javi se Talha.s. Ai{a.s.s. pripremaju}i strijelu da ga ubije. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. a.. Resulullah. re~e Resulullah”. a bili su daleko od njega.s.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti.s.” Resulullah. Me|utim. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. Jedan ensarija re~e: “Ja }u.s. Bo`iji Poslani~e.s.. re~e: “Da.” Resulullah. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot.. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. Bo`iji Poslani~e. neko drugi”. “Ne ti. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika.

Ah!”.s. Talha). Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. Ovaj ponovi pitanje. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. Resulullah. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre.s. a. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. Poslanik. a. a. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik.’ re~e Resulullah. r. sjedio je sa ashabima... Beduin je upitao i tre}i put. putu. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. a.. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu.. a. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. a.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli....s.. a.” (tj. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu.s. a Resulullah. ga je nazvao Dobri Talha. nazvao me Dobri Talha. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik..s. koji mu je dao Allahov Poslanik. obu~en u zelenu odje}u. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. d`. {to od uboda koplja. a. a prst mu je bio odsje~en.. a.s.” Resulullah.s.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se.. a.. rekao: “Da si rekao bismillah. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani .. okrenu se od njega.s. a.a. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. im re~e: “Ispred vas je va{ brat. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.s. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.s. Bo`iji Poslani~e. u~inio je ono {to i prije. pa smo ga izvukli odatle.. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. Ebu-Bekr. a.s. a Resulullah se opet okrenu. a.s..” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda..s.{. {to od strijela...” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.s.. a Allahov Poslanik.. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. brane}i Poslanika. a. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. na {to mu je Resulullah..s.. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi.” O nadimku @ivi {ehid. a. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. a Allahov Poslanik.

r.. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. pa re~e: “Zaista. Allahov Poslanik. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. r. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. siroma{tvo bje`i. ~inio je hajr svome plemenu i porodici.a. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka.s. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. d`. iskopao bunar. a. a. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.siroma{nima. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . Resulullaha. Kada je pred njega stavljena gomila imetka.” @enio je neo`enjene. brinuo se o njihovom stanju. Od mladi}a toga znanog.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem..{. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema.a. odje}e i hrane.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.s. ti si uistinu velikodu{an. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. pa mu kaza: “Talha. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. tako mi Allaha.” Allah. nemo}nima i muhta~ima. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada.”. ‘Pa podijeli ga. obradovao je njegov postupak.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”.. davaju}i mu iz svoga imetka. re~e mi. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. . udavao neudate.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. a da mu ga niko ne tra`i. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. Tako|er. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. re~e Alija.. D`abir ibn Abdullah.. Obmanjen je. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti.

s. a. Hamnom bint D`ah{. mnogo je volio svog ashaba Talhu. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu.s.S. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.: Dare`ljivi Talha... Pitao je o namazu pa mu je Resululalh.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. sestrom Majke vjernika Zejnebe. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom.s.{. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. Poslanik. a. prijatnog.{. junaka na Allahovom. a..ari’om bint Ebi-Sufjan. Neka je hvala Allahu.s.s.. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. htio da pita za mene. d`. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika.. a. `ude}i za {ehadetom... a.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.s. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku..s. d`. Rukajjom bint Ebi-Umejje.s. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en.{. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov.s.s. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. a.. putu. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. d`. a. U~inio ga je bliskim sebi. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. ~istog?’ Tako|er. Allahov Poslanik. sestrom Majke vjernika Habibe. zadovoljan sa svima njima. krasnog. . sestrom Majke vjernika Ai{e. pitao za njega ako ga ne bi vidio. A. ako ho}e{ dobrovoljno. a. neka je Allah. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi.. a. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam. a. a.. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. .s. u njemu je vidio vjernika.

. a.a.. d`. r. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu.a. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. kao halifi muslimana. odbili su dati prisegu.a. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. Po{to je Osman.{. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . Talha i Zubejr. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. r. . a.a. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. i da }e biti nasilnici prema njemu. Alija. r. govore}i: “Bo`e moj.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. Bo`e sa~uvaj. ubijen. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. ako u biti ja druk~ije mislih.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke.. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni.. Muslimanski su se redovi razjedinili. nasilno u nju provalila i ubila ga. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali... r. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim.a. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. a me|u njima su bili: Ai{a. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom.s.. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. r. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom.s. nered i podjela je vladala me|u ljudima.

Naime.{. Umro je. iznosila je trideset hiljada dirhema.” Isti san je sanjao tri no}i. da zaustavi veliku smutnju..” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. povukao se iz sukoba. Neka je Allahova.{. a imao je {ezdeset ~etiri godine. d`.. {to novca i ostalog bogatstva. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. milost i zadovoljstvo na njega. a u gotovini hiljadu dinara. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. usmrtio ga. . {to nepokretne imovine. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. d`. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao..a. r. uznemirava me voda. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha.

a on Duhejrov. a on El-Hafov. a on Ebu-Ehvenov.A. ~vrstih ruku i krupnih {aka. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. {iroka pojasa. sin je Amrov. Bio je visokoga stasa. a on Sumameov. Bio je bogobojazan. {irokih ramena. a on S’alebov. a on Behraov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. . pomo} siroma{nima i muhta~ima. a on El-Kajnov. a on Kasov. a Kas je sin Durejmov. R. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. Imao je gustu i bujnu kosu. a on Kuda’e el-Behravija. a on Amrov. a on Malikov. sastavljene obrve. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. a on Rebi’aov. a bradu je knio. razvijenih prsa. ~iste du{e. a on Ehvedov. a on Matrudov. razvijena ogromnoga tijela. a on S’adov. a on Luejjov. a Amr je sin S’alebov. a on Malikov. krupne o~i. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti.EL-MIKDAD IBN AMR. a on Amrov. a on E{-[eridov.

naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije.. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. a. tra`e}i njegovu za{titu. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. tra`e}i uto~i{te.a. bje`e}i od osvete. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi.s. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. Allahov Poslanik. iz oblasti Hadremevt. a. Nakon {to se Poslanik. Izme|u ostaloga.s. a bio je jo{ mladi}.. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. r.s. a. Nije bio imu}an. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. El-Mikdad ibn Amr. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.. naredio je muslimanima hid`ru... PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. a. i saznao ciljeve njegova poziva.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane.. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . a. a. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved.. Resulullah. a. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. me|u onima koji primi{e islam.s. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. kao donosioca radosnih vijesti i istine.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. ostavljaju}i svoj rodni dom. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima.s. {to je bio obi~aj Arapa prije islama.s.s. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. kona~no nastanio u Medini. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. vjerovao u njega i zavolio ga. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. vrije|ale bi ga i zlostavljale. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. a pored toga. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija.

a. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela.. i obrazlo`iv{i im stvar. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. zatra`io njihovo mi{ljenje. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.s. konjanika i junaka. a. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. {to se ti~e vojskovo|a. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku.. skupio je muhad`ire.. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha... r. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra.a. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom.. od glave{ina. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. a.. ostali su radi upornost. da budem uz njega. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. Po{to je Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama.. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. r. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom.a.a. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. smjelost i iskrenost. Mogli su se vratiti bez borbe. a. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. r. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik.s. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. d`. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. Tada je El-Mikdad ibn Amr .” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. Nakon sastanka dvije skupine. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud.” Kada je Poslanik. U njegovom se srcu u~vrstio iman.. r. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala..s.a. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo.a. a. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri..{.s. Kurej{ije su bile spremnije. me|utim. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.s. a. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. putu. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima.s. r. d`. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. putu.s. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. Obi~aj Allahovoga Poslanika.. VITEZ BEDRA El-Mikdad. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. a.{.

htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. {ta predla`ete?”. preplivali bismo ga s tobom. zaista mi je Allah. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. a. nare|uje.” Ozari se lice Allahova Poslanika. d`.. r. bio je obradovan govorom S’ada. kao da sad gledam kako ginu.s. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte.. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost.s. izvr{avaj ono {to ti Allah. i obavijestio...s. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom.s. a. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. a. Bo`iji Poslani~e.{. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. obe}ao jednu od dvije skupine.. mi smo s tobom. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. Allahov Poslanik. obra}aju}i se Poslaniku. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. Tako mi Allaha. a mi }emo se boriti uz vas. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka..s. vo|a i plemi}a. a..: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. mi ovdje ostajemo’. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti.{. re~e. mi smo s tobom. a.{. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. kako ih je Resulullah.. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. . Kreni. d`. Rekao je: “Krenite i radujte se. {to god uradi{.. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. d`.s. Vjerovatno }e ti Allah.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom.a. S’ad ibn Mu’az. Hvala neka je Allahu na tome. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. Tako mi Allaha. ovim se Poslanik.

Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. Poslanik. i da mu ne bi oslabio iman.{... ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. Kada se vratio iz te pokrajine. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom.a.a. spasio ga je. r. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha..s. Allah. d`.{.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. El-Mikdad. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. r. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao.s. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. a. zadovoljan jednostavnim `ivotom.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. koji je plavio njegovo srce.s. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. pa se on vratio muslimanima. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. d`. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. sve dok nije za{ao u godine.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. d`.. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. a. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. putu. bio je istinski iskreni musliman. a.s. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama.. brate?” . a. a kada je za to saznao emir. a. Dugo vremena se nije `enio. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. Na dunjaluku je bio skroman. Pou~en `ivotnim iskustvom. Bio je ponizan i iskren..s. ne daju}i mu da se opravda. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.. uvijek je bio uz istinu.{. Resulullah. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu.. njima sam vladao.

pa je rekao: “Allah ti oprostio. odgovorio mu je emir.” El-Mikdad se obradova. Moj `ivot je `rtvovan za islam. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. pa me kaznio. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. Allaha nam. kojima je Allah. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. Tako mi Allaha.{... Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika..{.s. re~e mu Mikdad. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. i ni{ta osim toga.s. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. Uvidio je emir da je pogrije{io. Nije `urio u davanju presude ljudima. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.. d`. pa se uputio pravo emiru. a islam }e ostati slavan.” I zaista. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Bio je izuzetno otvoren i jasan. d`.. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”.” El-Mikdad ga je dugo gledao. Neka uzme svoje pravo od mene. Prekr{io sam njegovu zabranu. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. Me|utim. a. emire. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. a. u prvom redu zahvalite Allahu. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. pa re~e: “Pogrije{io sam. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. “Ali. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. a. Zato.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. a nije me ni saslu{ao.s. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje.

r. reci nam njihova imena. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu.a. A. volio je El-Mikdada. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. To su primijetili ashabi. d`.s. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. El-Mikdad i Selman. El-Mikdad i Bilal. izvoru i uputi i putem hadisa.. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. brate. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza..a.. Allah. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha.. kao {to je on. Selman. od Allahovoga Poslanika. Bo`iji Poslanik. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku.: “Zaista mi je Allah. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. a..” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. a.{. Husejn. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. Ebu-Zerr.” Kada je Poslanik. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA.s. a.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr.s. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. a. a da mu nisu data sedmerica. Omer. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama.. Hasan.s. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. namjesnika i saputnika. i tu`io mu se. podsti~u}i ga na `enidbu.s. a. r. a. htio je da ga po~asti. da je rekao: “Nije bilo poslanika. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. volio je El-Mikdada ibn Amra. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Ebu-Bekr.s. a.a. odgovori mu El-Mikdad. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. Rekao je Resulullah.S.. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be.. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. `ivljenjem po Kur’anu. Malo zatim.” Odabrao mu je .” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost.. pa ge je volio i Njegov Poslanik. r. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada.. d`. uo~io je njegova svojstva. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. D`’afer.{. plemenitoga roda. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. Poslanik.s. Huzejfe. a. Alija. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje.s. na{em ustavu. O`enit }u te svojom k}erkom..s. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. a. Ammar. Ibn-Mes’ud. a.s.

Kada se Amr ibn el-’As. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Tako su se spustili u grad.. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome.s. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. r. Mukavkis je odbio islam.. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. El-Mikdad ibn Amr. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. r. Kada je Poslanik. . hvala neka je Allahu. a.a. Koji je odredio da tako bude. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima.s. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. a El-Mikdad izvana. r. preselio na ahiret. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. r. Nakon isteka ta ~etiri dana. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. a. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca.. mnogo se rastu`io. a. O`enio ga je Dub’aom.s. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu..a. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. r. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. ili da pristane pla}ati d`izju.a. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.a.. ili da preda zemlju bez borbe. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Mukavkis je skupio svoje ministre. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Harid`e ibn Huzzafe.a.

. trideset tre}e godine po Hid`ri. r. u D`efru izvan Medine. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada.. te je stalno boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji.a. u sedamdesetoj godini `ivota.

.

a on Ebi-Kajsov. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. sin je Ebi-Ruhmov. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. R. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. a on Abdul Vuddov.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. . a poslove je obavljao planski i uspje{no. a on Amirov. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. Za razliku od svojih vr{njaka. a. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a on Abdul-’Uzzaov. Bio je o{trouman i blage naravi.A. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. a on Nasrov. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. djeda Allahovog Poslanika. a on Malikov. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. a on Luejja elKure{ija el-Amirija.s.s. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Haselov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. Sin je tetke Allahovoga Poslanika.

a. pa nastavi{e sa provokacijama. Zavolio je Poslanika. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.. na Hendeku. na Hajberu. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu.. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju.s. Ali. neka je Allah zadovoljan svima njima. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. a. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u.: u pohodu na Benu-Mustalik. a. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik.{. rodbine koji je povjerovao u Objavu. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. a. Sve u svemu. i bio mu blizak pored razlike u godinama. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. obo`avaju}i Allaha. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. na Hudejbiji. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. a. a. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom.. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika..a.s. na Hunejnu i u Taifu.s. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. po naredbi Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama.s. a. a prva je bila Bitka na Bedru. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. na Devmetul-D`endelu. srcem ispunjenim vjerom. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom..s. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. na Benu-Lihjan. preseljenja na ahiret. Nakon Resulullahovog. . Me|utim. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio.s. u miru i spokojstvu..196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. daleko od Meke. d`. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. prilikom oslobo|enja Meke. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. a. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. te{ko pora`eni. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane.s.s. a. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.s. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. r.s. u pohodu na Benu-Kurejza. ostavili svoje ubijene na bojnom polju.. u kojoj su Kurej{ije. na Benu en-Nadir. a.

r. Bila je te{ka i o{tra. Erbez. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. . u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Emgi{iju. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. ne{to odredi. a to je te{ko. U tom periodu. to se dogodi.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Ipak. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. podijelio ih je u tri grupe: . iako su bili u nezavidnoj poziciji. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. d`. Ulejs i El-Hiru33.a. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on.. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. . samoinicijativno.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. osim onima koji su bogobojazni. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Poslije oslobo|enja El-Hire. Huvejl se odlu~i za bitku. u isto~ni dio zaljeva. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. tako da je oslobodio: El-Mezar. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. komandant perzijske vojske. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret.{. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. . pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. naspram grada Istahara. Nakon toga.

me|u kojima: Asim ibn Amr. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. skrivene od Perzijanaca. Ipak. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Povukli su se prema Istaharu. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Ta vojska iza|e iz Basre. Naime.. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. Kada je halifi Omeru. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. halifa Omer. me|utim. . a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. Abdurrahman ibn Sehl. u isto vrijeme. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. U isto vrijeme. a toga nisu bili svjesni. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. Predvodio ju je [ehrek. rasporedi u poluluk. Zatim. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. a oni se oduprije{e napadu. Kada je Utbe ibn Gazvan. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. ostatak vojske.a. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. Allahovom pomo}i. te ih. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. idu}i od bokova. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. Med`ze’e ibn Sevr. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. a ispred je poslao izvidnicu. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. namjesnik Basre. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. zamijenio ga je Ebu-Sebre.ulan. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. Huzejfe ibn Muhsin.a. Arfed`e ibn Herseme. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. poznati vojskovo|a. r. Sa’sa’ ibn Muavija.a. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. zapovjednik prve grupe. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. r. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i.. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. [ehrek ga sa vojskom presrete. poznatijih junaka i vojskovo|a. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. Nakon toga. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. r. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Nehar ibnul-Haris. oti{ao obaviti had`. Et-Terd`uman ibn . Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara.

Jezded`ird. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao.a. Rijeka je bila veoma duboka. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. Huzejfe ibn Muhsin. r. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. jer je u danima vru}ine jako hladna. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Med`d`e’ ibn Sevr. r. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. tako|er.” Do halife Omera. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. u mjestu zvanom Erbek. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. Omer. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. budu: El-Bera’ ibn Malik.. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. tako|er. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. Uputio im je poziv koji dade rezultat. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. K’ab ibn Sur. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. kraj u kojem se odvi manja bitka. izuzetno lijepe vrtove. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed.. izme|u ostaloga. Asim ibn Amr. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. kao u Bagdadu i Mehli. Arfed`e ibn Hersem. izme|u ostalih. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. kralj Perzije. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. divno bistra i ~udna. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. Opsada je Tustura trajala nekoliko . a da je vodi Suhejl ibn Adijj.a. kada se sretnu. Muslimani su.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. te da u njoj. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. i prve iz Basre i druge iz Kufe. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. te da krenu prema Hurmuzanu. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice.

Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. pristajemo da vam pla}amo d`izju. muslimani i njega stavi{e u opsadu. neka je hvala Allahu. nije dao sigurnost. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. Zvao se Muknef. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. a muslimani koji su ~ekali ispred.a. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. Ako `elite.{. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba.. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Me|utim. mo`ete iznevjeriti.a. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. r.. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. d`.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Allahovim emrom. kao zapovjednik islamske vojske. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo.” . pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. znaju}i da im on. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. za to. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. odgovorio je halifa. r. a da nas vi ~uvate. “Daj im sigurnost uz d`izju”.. {to Ebu-Sebre i izvr{i. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. tra`e}i njegovo mi{ljenje. i plus. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. da mu on sudi.

Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. r. . a ukopan je u Meki. u ibadetu pored Allahove ku}e. U vrijeme halife Osmana. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. preselio je na ahiret.a. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota.

.

a on D`e{mov. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. koji bi se ukazali kada se nasmije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. . a on Amrov. a on Udejjov. a on Aizov. davali su mu jo{ ljep{i izgled. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a on Adijjov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja.A. a on Alijev. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. a on sin Amrov. sin je D`ebelov. Bio je izuzetno pronicljiv. a on Tezidov. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni.MUAZ IBN D@EBEL. a on El-Hazred`a el-Ensarija. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on Saridin. a on S’adov. a on Esedov. crne o~i. a on K’abov. Krasilo ga je lijepo lice. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. Njegovi bijeli zubi. R. inteligentan i razuman. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. a on Evsov. blistavi zubi.

s.. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. Allahov Poslanik. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. a.. pa primi{e islam i .. a. Imao je osamnaest godina. pravdi i miru koje donosi islam.s. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. a. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. za susret sa Allahovim Poslanikom. uprkos tome {to je bio veoma mlad. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.s. koji je upoznao tajne dru{tva. rade}i to javno ili tajno. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici... a. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. Poslanik. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. Allah. Odmah je u njih povjerovao.s. Po~eo je kovati planove. stisnuo njegovu mubarek ruku. da mu dadne prisegu. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. i istovremeno. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.. a.s. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. a. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. Zahvaljuju}i ovoj metodi.. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. koji nije mogao zadr`ati suze kad je.s.. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine.a.{. prije nego {to ga je vidio. d`. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. a du{u mu obasja svjetlo islama.s. r. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. a. Poslije “Prve prisege” na Akabi. rukuju}i se sa Poslanikom. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika.s. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. a... pozivaju}i ljude u islam.

ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. uze{e kipa i sablju.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip.. da si ti bo`anstvo. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Amr je. Tra`io ga je po ku}i. ne dodirnuv{i ga. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Kada je svanulo. prikradu ku}i i uzmu kip. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. ali ga ne na|e. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. Amr je imao svog li~nog kipa. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega.” Kao da mu je pao kamen sa srca. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. a zatim mu re~e: “O Menatu. ali ti zna{. zbog njegove mo}i. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. sigurno bih ga kaznio i ponizio. Amr. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. koji je bio od rijetke vrste drveta.a. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. Tako su i uradili. po obi~aju. Amr ga je pogledao. r. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. ne govore}i nikome ni{ta. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. “Tako mi Allaha. evo ti sablja i brani se. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Nadjenuo mu je ime Menat. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. da znam ko je ovo s tobom uradio. oko ku}e. . Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj.

” Poslanik. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima... a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. a. a.s. zadovoljan njima svima. posmatrao ga je dok je klanjao. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. a. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti... a.. a. Detaljno je poznavao islamske propise. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Na svakom skupu sa Poslanikom. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. re~e mu: “Spoznao si istinu....s. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama.s. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. Time se nije zadovoljio. obaveza se pisati kur’anske ajete. Ubejj ibn K’ab.. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. a. Resulullah. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. a. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. d`. a. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. pa je se dr`i.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. budno{}u i pa`ljivo{}u.{. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Jedne prilike Allahov Poslanik. tako mi Allaha.’” To je `elio Mu’az. a. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. Poslanik..” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. posavjetova ga: “Mu’aze. stigao u Medinu. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}.s. Niti sam ikada zano}io.s. pomozi me da Te spominjem. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Osman ibn Affan. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima.s. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. neka je Allah.. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.s. a. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. Nisam korak zakora~io. . ja sam te zavolio. bio je i Mu’az ibn D`ebel.s.s. Vjerovjesnikov. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama.s.

vrednija od svakog blaga.{. Ti si `iv i vje~an. a.” Naravno da je Mu’az. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. jer je Resulullah. a klone}i se zabranjenog. Allahu... r. ne uzev{i ni{ta. govorio je: ‘Allahu moj.. a. r. r. iskreno od srca. Osim toga. a. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. d`. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta..a. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera.. znao ko je Mu’az.s. a.a. u}i }e u D`ennet. Naime.. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” .a.s.. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. govora vrednije od svakog imetka. i to potvrdi dva puta. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’.’” Uz sve ovo. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel.. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. da pobjegnem od nje. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. rekao istinu. r. a. iskren i povjerljiv. me|utim.s. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. Mu’az je bio dare`ljiv.s. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. plemenite du{e. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik..” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. jer je bilje`enje Allahovoga. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke.a. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika.. plemenit u~enjak i veliki pravnik. Enes ibn Malik. Vjerovjesnikovo. a. Nije ga zanimalo bogatstvo. dozvoljeno. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az.’ Poslanik. Allahu moj.a. Kada ga je vidjela. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.. r. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu.s. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. a nemo}an sam. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.s.s. a. Omer.

Kada je do{ao.. Omer ibnul-Hattab . Kada je ta grupa krenula.s. a. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. pa se bio mnogo zadu`io.” Omer se nasmija. a. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika.. a. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. r. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu.s. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. Tako i bi. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. zasuzi{e o~i od bola. Ebu-Bekr.” Mu’azu.. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an.a. i Ebu-Bekru.s. a. Resulullah. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika.s. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. a neki odbi{e. Omer se za~udi ovome.s. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. izabran je za halifu. vratio se u Medinu. re~e Mu’azu: “Mu’azu. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. hod se otegnuo. pa je on poslao po njega. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku.s. a. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. Kada je zavr{io svoju misiju. a. pa posla po Mu’aza. tra`imo svoje pravo. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. a. a on danima nije izlazio iz ku}e.s. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke.’ Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. da se sastanu sa Mu’azom.s. a... a. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. r..” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. Allahov Poslanik. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an.s. a.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. Poslanikov.” Naime.a.. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda.’” Poslije ovoga.. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. Mu’az ibn D`ebel je jahao. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. Kada je Mu’az do{ao.. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. a..s. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati..s.

. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi.s. a. a. a. Na tom su se i razi{li. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. Po{to ga je na{ao. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. rekav{i: “Mu’azu.” U^ITELJ .” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno.” Odmah potom. da sam prestao plivati. oti{li su Ebu-Bekru. pa sam se upla{io da }u potonuti. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.” Poslanik.. a. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu.” Tome se i Omer obradova.s. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. a ti se tu na{ao i spasio me. a. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. a {ta zabranjeno. a bio sam na vodenoj pu~ini. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar.. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. Kada je Resulullah. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. re~e mu: “Usnio sam sino}. slao Mu’aza u Jemen.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. ne}u uzeti od tebe ni{ta. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . Na ovo se Poslanikovo.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. odgovori Mu’az. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. Mu’az to odbi.s.s.s..

pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. Kada se sastanak zavr{io. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega.. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. re~e im: “Po~nite sa Himsom. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. Drugi neka ide u Damask. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. ostavite u njemu jednog od vas. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. a tre}i u Palestinu.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. osim ako ga upitaju. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. Ostala su trojica.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. Ubade ibn Samita. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. tako|er.s. a.” .. Upitao sam nekog ~ovjeka. ko je on. koji je sjedio pored mene. a bio je najmla|i. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. a. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Kada je pri~ao. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. obratili bi se njemu i pitali ga. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. izaberite sami.s.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. dr`ao dersove i predavanja. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. bijelih blistavih zuba. {utio je. Nije im ni{ta govorio. a me|u njima jednog mladi}a.’ Od tada sam ga zavolio. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman.’” O njemu. Potrebna su mi trojica izme|u vas. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. i prije nego {to }e krenuti. Nije pri~ao. ako `elite.

{. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. nije samo podu~avao ljude. oporu~io bih njega. r. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. Omer. Klanjaj i spavaj. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. r. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. vjere i pokornosti Tebi. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu.a. Poredili smo ga sa Ibrahimom..a. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj.. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke.. bogatio se). a. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. pa prekini post. r.. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. d`. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. govore}i: “Dobro do{la. r.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. Allahu. iskreno se pokoravam”. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Do|e voljena u siroma{tvu. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov.s.a. Obavljaju}i svoju du`nost. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. smrti.. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. u svojoj trideset osmoj godini `ivota..Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u... r.a. a.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. boravio je u Palestini.. odgovori ~ovjek. . bojao sam se Tebe.” Mu’az. a danas se nadam od Tebe. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda.a. Pred smrt..” Neka se Allah. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. A Mu’az re~e: “Posti. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu...s. pozivaju}i: “Allahu.

.

Bio je visok. a on Abdul-Menafov. M’abeda i Temama. Abdurrahmana.s. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. amid`a. Nadimak mu je bio Ebul-.. sin je Abdul-Muttalibov. El-Harisa. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Avna. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. Kesira. nje`ne ko`e i lijepoga lica.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. isticao se jakim glasom i strogo{}u.adla. puna~ak. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. . bijeloga tena. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. a on Ha{imov. Tako|er. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. On je Resulullahov. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. Kasma. Abdullaha. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba.adl. Ubejdullaha. R.A. a stariji je od njega samo tri godine. a.

’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. a.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj.35 Ibn-Abbas.. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati.. a ljudi su ga slijedili. Me|utim.s.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. Dok su oni bili oko njega. ali ga je tajio. pa mu je rekla: ‘Brate moj. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. a. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. To je uradio i prije Bitke na Bedru.s. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. koji mu je bio prijatelj. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. u~inio hid`ru u Medinu. u susretu sa drugom grupom ensarija. . Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. a. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa.! Nevjernici. sluga. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. Potom je uzeo stijenu i bacio je. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. pa ja. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. tako mi Allaha. ispri~ala mu je san koji je usnila. plemenitom Poslaniku. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. Velid ga je ispri~ao ocu.” Kada je Allahov Poslanik. Resulullahov. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. pa je sli~no povikao. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. zatim je u{ao u mesd`id.s. ali mu je Resulullah. Abbas je htio da po|e s njim.s. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. Naime. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. a.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. njegova sestra Atika. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. k}erka Abdul-Muttalibova.. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. pa je primila islam Ummu ..adl..

te smo se razi{li. upitao sam. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. o{trog jezika i ledenog pogleda..adle. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. Ne vidim da }ete ga spasiti. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. sa `eljom .’ Tako mi Allaha.. Bio je ~ovjek sitan.. pridru`io sam im se i sjeo..s.’. Govorili su o Atikinom snu. Allah najbolje zna. Deva je rikala. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. kada zavr{i{ tavaf. suprostavit }u mu se. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. pomislih u sebi: ‘[ta mu je.’ Kada sam zavr{io tavaf. U pomo}. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida.s.. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi.. rekao mi je. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. desit }e se. Kada je Allahov Poslanik. a. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. Tako mi Allaha. ako bude istina {to ka`e.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. a. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. pridru`i nam se. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. pa sa~ekat }emo tri. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. Kada je pala no}. a.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. tajno slao vijesti o njima. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam.. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. sedlo mu se nakrivilo. ~vrstog lica. uradio sam tako. a da ni{ta nisi u~inio.. ako se povrati. ali on od mene nije imao velike koristi..” Da Resulullah. a da se ni{ta ne dogodi.s. Abbas je nosio Poslanikove.. a. a ako pro|e tri dana od toga. re~e: ‘Ebu-. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. k}erke ..’ ‘A {ta je sanjala’.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike.s. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. a ti si slu{ao.

. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. a. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. za ki{u. u~inio hid`ru u Medinu. dok je bio `iv. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. A opet. Jednoga dana izgubio joj se Abbas.{. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.s. Kada je Allahov Poslanik. tako da im ni{ta ne usfali. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. . a... Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj.. a da je to krio.. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. d`. pade obilna ki{a. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom.. Kada je oslobo|ena Meka.~uvanje K’abe i napajanje had`ija.s. a. koji je tada imao tri godine. Ki{a zadugo nije pala.s. Tada je rekla: “Kunem se. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana.s..s.s. pa nas napoji. Abbasova majka je Nebila. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. preselio na ahiret. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. a. a. ispunila je svoj zavjet. zatim je uzeo Abbasa za ruku. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. imao je visok polo`aj u Meki. d`.. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto.” Kada ga je prona{la. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova.{. Allahov Poslanik. ako prona|em Abbasa. kao {to smo spomenuli.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. a.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.

daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Allahov Poslanik. Prije druge prisege na Akabi.” Poslije govora Abbas je u{utio. pa im re~e: ‘Vi ste. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija.. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Odbranili smo ga od na{eg naroda. kao {to znate Muhammed je od nas. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju.s.. osim da se pridru`i vama. Ako ga mislite pot~initi i poniziti. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku.s. Odbio je sve. i njegovoj vjeri... spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. a. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. a. nakon {to vam do|e.s. zatim kopljima dok se ne polome. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Do{ao je..s. Resulullah.” . nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. zna~i.. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. a.s.s. na vama je da to i podnesete.. imamo kompletne oklope. onda ga se sada pro|ite. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj.. a. U ratu smo odgojeni.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. a. a. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.s. ratnici. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. Ga|amo strijelama dok ih ima. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. a. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. blizini.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Abbas je bio u Poslanikovoj. tako mi Allaha. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. ratnici. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.

Iza{ao je pod prisilom.. zahvatila tuga. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere.s. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika.” Allah o tome najbolje zna.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.s.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika.” Abbas mu je odgovorio.s.s.s.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. a. Mu~ila ga je nesanica. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika.s. a.s.. rekao je amid`i: “Abbase. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika..” Resulullah.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. a. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. Naime. on je ostao u Meki. protive}i se: “Allahov Poslani~e.. a. A Allah pra{ta i milostiv je. brata Benu-Harisa. To je imao na umu Allahov Poslanik. skinuli smo okove Abbasu. amid`e koji nisu primili islam. o njihovim pokretima. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. a... Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro. a. `alosna i zabrinuta. Oni su bili Ukajl i Nevfel.. o otkupu zarobljenika. a. .s.. nije oka sklopio. odgovorio je.s. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. kada je rekao: “. jer ima{ ~ime. Resulullah. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga.: “Allahov Poslani~e. a.. Te no}i Allahov Poslanik.s. a. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. a.

arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. Kurej{ije su primili islam. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. pa oni su oslobodili Meku. A kako i ne bi bili. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. Ejmen ibn Ubejj. Resulullah. a.s. iznena|eni. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. a.. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. a. Me|utim.. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.. pru`aju}i mu za{titu.Talib.. zbunjeni... a.s. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. D`’afer ibn Ebi. misije pustili {iroko ra{irene korijene. . Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku..s.” Po~eli su bje`ati na sve strane. a muslimani. Nasr. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. Slavljen i Uzvi{en je Allah. a.s.s. iza{li su da se bore lahkomo.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. bez ikakve pripreme. a.s.. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u... Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . U svakom slu~aju. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana.zadivljeni sobom i svojom silom. prate}i Allahovoga Poslanika. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Bili su gordi .. a. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. D`e{m. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Sekif i dr. Usame ibn Zejd. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. u vojnim pohodima i ratovima.adl. Allahov Poslanik....ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. Omer ibnul-Hattab. prenera`eni. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.s. Ta plemena su Hevazin. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku.s. Muslimani su i{li `eljni borbe. Rebi’a ibn Haris. a. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika.. a.s.

bio je ponosan na svoga amid`u. na njegov lijepi ahlak i vrline. te gromoglasno povika: “O ensarije. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. ozari radost.{. a me|u njima i Abbas. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i.s. govore}i: “Odazivamo ti se. koliko god da je prostrana bila..” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. tijesna postala. uistinu. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je.. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. Do{li su do sebe. neka je hvala Allahu na tome.. sjedio sa ashabima. pa ste se u bijeg dali. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili..220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. Nego vam je zemlja. supruga Ebu-Talhe. rekav{i mu: “Da..s.. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Ti si mi pre~i od oca i majke.s. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo.. o vi koji ste dali prisegu. a i da jeste. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. a.. o Ummu Sulejm!”. a..s. Bio je bogat i dare`ljiv. bilo bi mu dovoljno. Na dan Hunejna Allah. Allahov Poslanik.s. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. Bio je cijenjen i po{tovan. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.s. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.s. a. a. jer to zaslu`uju. re~e joj Resulullah.. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. Resulullah.. rodbini i plemenu.” Lice Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. a. a. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. Odazivamo ti se. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika.. k}erka Milhanova.. a obojica su bili halife. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana.. On je najbolji. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. a... primakla mu se.. milostiv prema svojoj porodici.s. mnogo pomogao i trudio .” “Allah je dovoljan. Allahov Poslanik. d`. Allahov Poslani~e. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.” Abbasa nije volio samo Poslanik... S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik.. a. a.s. Sekif.

Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. a. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. .s. a vidio je da su kod Resulullaha. a. a.. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. Zakopan je u Bekijji. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. Abbas je bio uz njega. Majke pravovjernih.{. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. putu. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. Preselio je u petak. Abbas je iza{ao iz ku}e. trideset druge godine po Hid`ri.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom.s.. d`. ali nema lijeka od smrti.. Kada se bolest pogor{ala.s.” Kada se Allahov Poslanik. vidio sam smrt na Poslanikovom. razbolio. ~etrnaestoga red`epa. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek.. okupili su se oko njega u sobi Ai{e.

.

prije Poslanikove.. Bija{e poti{tena i tu`na srca.. a on sin [erahilov. a on En-N’umanov. a. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. zauzimala je posebno mjesto.. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. on Refidov. a on Zejda el-Lata. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. a Allah. kojim je to zabranjeno i poni{teno. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed.{. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. Za nju je Poslanik. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.” Kod plemenitoga Poslanika..s.A. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. a on sin K’abov.. a on Imruul-Kajsa.s. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. a. majci Allahovog Poslanika.. hid`re u Medinu. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. Ummu Ejmen je . sin je Zejdov. R. tj. a on sin Zejdov. a on sin Harisov.. a on Kelbov.s. a on Sevrov. a. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. a on Amirov. a on Vebra el-Kelbija.s.s. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio.. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana.USAME IBN ZEJD. d`. a. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija... mu{tuluk. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.{. d`. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. a. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.

jakih mi{ica i srednjega rasta. gajio posebne simpatije.s. Zbog toga ga je izuzetno volio.s. Bio je ~edan i lijepa ahlaka.s. a ova vijest pokri brige i probleme. a. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom.. ispravna mi{ljenja.. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. grijeh je ako to namjerno u~inite. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. sna`na skladno gra|ena tijela. kovrd`ave kose.s. .s. a. . Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid..” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. a. Upu}ivao je dovu Allahu. lice se ozari. a. dobro shvatanje stvari i situacije. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.{. to je kod Allaha ispravnije. Poslanik.. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. odlu~i da oda po~ast Zejdu.. pljosnata nosa. Crne puti. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa.. sa svojim ocem i ostalim muslimanima.{. d`. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. prema kome je Poslanik.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo.s. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. Posjedovao je izrazitu pronicljivost.. Ako ne znate imena o~eva njihovih.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu.s. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. a. ~ista srca. Allahov Poslanik.. a. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika.s. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. d`. mud`ahid na Allahovom putu. a Allah pra{ta i samilostan je. a. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. a.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i.

da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. izuzetne ljepote. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. . Naime. Resulullah. Ona to nije odmah u~inila. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. i to petkom. a. To je bilo prije pohoda na Bedr. kovrd`ave kose... jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. ozarena lica. obukao samo jedanput.. pri{ao mu je. Prenosi se od Ai{e. ponosan i sretan zbog toga.s. poslije ga je skinuo i dao Usami. a. Jedan od prvaka Kurej{ija. Allahov Poslanik. A Usame je bio crne puti. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama.. pa ih voli i Ti. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. Majke vjernike. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. a Usamu u drugo.. Hasan je bio bijeloga tena. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika.s. a. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. rekao mi je da mu o~istim ranu. a.s.. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Poslanik. pa pade i ozlijedi ~elo. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. a. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je.. a. prenosi se da se Poslanik. On je odbio da ga primi. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. ljubavi prema Usami.atiminim sinom Hasanom.s. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. a meni se gadilo da to uradim. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti.’” Resulullah. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. Dok je Usame bio dje~ak. a.. a. a. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo..s.s. Hasan i Usame bili su istih godina. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. poklonio je Resulullahu. ja ih volim. Hakim ibn Hizam.. Me|u njima nije pravio razliku.s. isisao krv i ispljunuo je. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.s. govorio: “Allahu moj.. bijele ili crne.s. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag.s. pljosnata nosa. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom .s. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. Taj je ogrta~ Poslanik.” U godinama dje~ijih nesta{luka. a.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. a. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je.s. prema Usami..

a. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u.. pa odo{e Allahovom Poslaniku. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. a.. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn.s. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Poslanik. a.. Omer ibnul-Hattab. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. a.s. a on je stasavao u nao~ita. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. rukovanje sabljom.. Spremi podmuklu klopku. Poslanikov. Oti{ao je Resulullahu. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota.. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. ga|anje lukom i strijelom i jahanje.s.. gledaju}i skori poraz muslimana.. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Alija ibn Ebi-Talib. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Me|utim.s.. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. a. Povikao je: “Do|ite ovamo. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu.{. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Allahov Poslanik. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. sna`na i ~vrsta mladi}a. i pokrene pohod na Meku.s.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. d`. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani.s.. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. Allahov Poslanik. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.s. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib..s.. Osam godina prije oslobo|enja Meke. Poslanikov. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. Poslanik..s. a. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom.s. putu protiv nevjernika. a. a. skloni se u stranu doline. a. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. D`e{em. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. a. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr.

Neka ide Usamina vojska.s. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu.s. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana.. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Usame osta ~vrst vjernik. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. koju je vidio. razbolje se Poslanik. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. EbuUbejdu i mnoge druge.{. a. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. on je za komandovanje najpodobniji.s.. a. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. Tako|er. pa po`elite mu dobro. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske.{. On. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Kroz posljednje izdisaje.. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. d`. a. a. Mislim da je on jedan od najboljih. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske.. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. Uprkos pogibiji Usaminog oca. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska.s. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. Naredio je da se spremi velika vojska. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. Tako mi Allaha. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana.. pomo}i spasi muslimansku vojsku.. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . mjestu izvan Medine. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Allahovom. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.. d`. Allah.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. nije posustao niti je gubio nadu. `ude}i za {ehadetom. Allahov Poslanik. na {ta se Usame javno po`ali.adl ibn Abbas. Sti`e to i do Poslanikovih.” Dok se vojska spremala. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba.s. Omera ibn el-Hattaba.. da pro{iri islam u njoj. a.

re~e Ebu-Bekr. kao halifi i stala na njegovu stranu. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj.. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno.s. vjerovjesnika Muhammeda.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. a. a. a. prema granici El-Belke. r.s.s. a. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru.. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj.. a. stavio bih i ja svoju. vojsci. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. muslimani ga upita{e {ta je uradio. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. njegovoga vo|e. Ali. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. dozvoli mu. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.a. a.s. starijeg od Usame. a. te krenuo u svoju ~asnu misiju. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika.” Na takvim principima `ivi islam. Halifa Allahovoga Poslanika.s.. nikada!” Kad se Omer vrati.. Ophrva ga neopisiva tuga. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu.{.s.s. Ibn el-Hattabu!”. d`. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. vodi~a i u~itelja. ve} je ostao neutralan. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. putu. ve} da Allahova rije~ bude gornja. d`.. ako odlu~i da {alje vojsku. a da.{. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik.. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom.. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.” . “Postavio ga je Poslanik. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.

s. promijeni se.: ‘O Usame. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku.s.s. neprestano je to ponavljao.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. a. preseljenja na ahiret. Dvije godine prije Resulullahova. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske.. Lice Allahova Poslanika. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. . a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.s.. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. a. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.. a zatim mi re~e: ‘Usame. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a. a. a.s. a bio je tek navr{io osamnaest godina. a. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.s. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. Zbog toga je bio veoma veseo.. a na to }e meni Poslanik. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu.

.

a on Mes’udov. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. a on Malikov. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. {irokih ramena. a on Avfov. Krasili su ga bijeli. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. jakih ruku. me|u kojima i perzijski i gr~ki. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. a on S’adov. a on M’utebov. Obdaren intelegencijom. a on Ebi-Amirov. Njegova majka je Umame. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. Bio je visokoga stasa. R. . zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. krupnoga tijela. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. sjajni zubi i kovrd`ava. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. a on Amrov. ~vrst na nogama.A. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist.EL-MUGIRE IBN [U’BE. a on K’abov. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika.

Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu.. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. [to se ti~e El-Mugire. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu.s.. Pozvao ih je u islam. a. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa.s..s. a. na{ao Allahova Poslanika. nanesena velika uvreda.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu.s. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. Resulullah. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. a ne radi borbe. sve do oslobo|enja Meke. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. a. gradu u kojem je Poslaniku. Resulullah.s. vjere u poslanstvo Muhammeda. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. a. a. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Uputio se u Medinu. A kada ih je Allahov Poslanik. a..s. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. a.s. psuju}i i deru}i se na njega.. sina Abdullaha. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. odgovorio im je da je . a. Allahov Poslanik. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom.. i objavio svoje primanje dini-islama. [este godine po Hid`ri.s. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.s. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem.. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. a. spreman da polo`i vlastiti `ivot. a. Mes’udom i Habibom. U toj situaciji.s.. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.s. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida.s. a. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. Naime. Resulullah. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. napustio. a..

El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. re~e mu Resulullah... Iznesite svoje mi{ljenje. a. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. Tako|er. a. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena.” “Idi”.. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. tako mi Boga. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. a. Resulullah..s. sru{io Lata.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha. Vi dobro znate da je od vas moj otac. a. Neka je Allah.s. staviv{i ruku na sablju. Promrljao je: ”Te{ko tebi. a. r. d`..” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. potvrdi{e Kurej{ije. Allahov Poslanik.. meni pokorne.s.s.. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat.s. osmjehnu se.. kako je stra{an i grub. . “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika... sve dok su oni u njoj. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. prije nego {to ti je odsje~em”. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.s.s..{. a.. re~e mu. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba.s.. a. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. reko{e mu Kurej{ije. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. poslu{ajte me. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. a. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. a.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati..” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. bradu dok je govorio. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.a. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot.s. me|utim.. a Urve se u momentu uko~i na mjestu... Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. Kurej{evi}ka. brane}i ga.

Arfed`e ibn Herseme. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. Poslije Huzejfe. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i.” S’ad je odredio najbolje vo|e. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. izvrsne govornike i mislioce.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Rabijja se sastao sa Rustemom.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. a ni tvoj brat nije o{te}en. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. ode Huzejfe ibn Muhsin. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. Rabijj ibn Amr. objasnio mu situaciju koja je pred njima. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. Bisr ibn Ebi-Rehm. Kirfe ibn Zahir et-Temimi.d`izju. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike.islam. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. kao da su nam posebno va`ni. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. `ele}i time zapanjiti muslimane. prije borbe na Kadisijji. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. . Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. Poslije Rabijje. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. ve} zatra`i novog pregovora~a. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. . a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu.rat. Nakon Halidovog prelaska u [am. kojim se Rustem nije zadovoljio. Ako im odemo u ovom broju. Naime. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Huzejfe ibn Muhsan. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima.

pa idite svojim putem. tako po{tovanog i inteligentnog.” Ovim govorom.poslije bude zadovoljan s nama. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. vi ste za nas bezvrijedni.. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire.. u zlu danu po njih. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. Nema nigdje kralja poput na{eg...” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. ~asni smo me|u narodom. Kada nas Bog kazni . vratite se. El-Mugire ga je stalno presijecao. Jedan drugog ne pot~injavamo. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. ti si Arap. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. “Ti si nas tra`io. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Stoga. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. vi ste me pozvali. govore}i: “Istinu je. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. do|ete po pomo} kod nas. Nego.. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. ja~i smo od neprijatelja. osim dan-dva ili mjesec-dva. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. obrati se El-Mugiri. Ponosno pobje|ujemo. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. o Abbude. Ko napravi ne{to. kao {to je to slu~aj kod nas. opominjao. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u.. bilo mu je ime Abbud. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. mazge i hiljadu dirhema. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. vratite se odakle ste do{li. prokleo Bog na{e prvake. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. On tim upravlja . a neprijatelj nas ne porazi. i zahvaliv{i Allahu.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. Boga mi. rekao Arap. Bog vam zdravlje podario.. zato ka`i {ta ima{. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Me|utim. a kada vas zadesi su{a.

[to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. Ne}e osvanuti ni zora.. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika.ulazi u D`ennet. a ako bi od nas {ta zatra`ili.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. sve dok ne u|u u vjeru. po`elio bih izgubiti i drugo oko. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no.. mole}i da se primi od njega. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. te`ak `ivot i razdor. Povjerovali su mu iskreni.” Ove rije~i naljuti{e Rustema.rat.” . upita Rustem. nismo du`ni dati. kosti i krv. a drugi su odbili. a neki silom. U takvoj smo. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. i obaveze su nam jednake. mi je poznajemo i ne pori~emo. a. zatim mu uzme bogatstvo i pojede. A kad smo u pitanju mi. poslu{no i smjerno. Budi na{ {ti}enik. d`. u protivnom . ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. narediv{i mu da kad budu prelazili most. borit }ete se?!” “Zna~i. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. ni to ne pori~emo. d`.ulazak u islam. iskren i da je poslat od Allaha. Mi jedemo le{inu. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. a u islamu imate sve {to i mi. . ko od nas bude ubijen . Tako je bilo dok Allah. Nema primirja izme|u vas i nas. neki potpuno uvjereni. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno.ili davanje d`izje. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga.{. na{e lo{e stanje.{. a ja }u vas se svih rije{iti.. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa.s.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: .” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili.

Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje.. Muhammedun Resulullah”. . dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. rasporedi vojsku u desetine. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. obavijestio je S’ada.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Bje`ali su. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. kada je ~uo ove rije~i. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. Kada im je El-Mugire oti{ao. i jo{ nekoliko njihovih velikana. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. oru`je i poginule.a. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba.. Iza sebe su ostavili veliki plijen. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima.. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. iako su bili malobrojni. r. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. tako|er. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. dan-no}. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. a on je ve} ubijen. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. pojedina~nim dvobojima. Posljednjeg dana borbe. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Na Kadisijji je. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena.

Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. blizu Basre.{. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. ne dade pobjedu. pomisli{e da je to ogromna vojska. a muslimani su ih gonili. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. @elio je obaviti had`. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu.” Muslimani su navaljivali dok im Allah.{. koji ga smijeni s te du`nosti. Neka je Allahov selam na njih. ubiv{i mnoge od njih. ali je on bio zauzet nekim poslom u . d`. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. r.uratu. d`. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. formirali jaku konjicu pod komandom . ostav{i neutralan. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. Allah. da ne bi obeshrabrili ljude. r. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. jednog od velikana Eberkbaza. El. Bje`ali su.. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. Naime. El-Mugire dade prisegu Muaviji. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja.a.. . Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. pa kad ih Perzijanci vidje{e. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Kada se situacija smirila.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji.Mugire odvoji se po strani sukoba.. a on ga odredi namjesnikom Kufe.a.ilkana. bio zadovoljan s njima obojicom.

a da nije posegao za ispravnim. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. Srditi ga u grob strpa. Amr ibnul-’As. postojanost.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. `estoko si ka`njavao neprijatelje. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe.” Pedesete godine po Hid`ri. a Zijad je i za malo i za veliko. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. Amr ibnul-’As je za velike probleme. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a da iz nje nije na{ao izlaz. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. opisuju}i sposobne Arape. El-Mugire je za rukovo|enje. kod njega je strpljivost i samilost.” . Ukopan je u Kufi. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. El-Mugire je preselio na ahiret.

.

a ovaj sin Zejdov. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. sin je Har{eov. stabilan hod. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. Bio je srednjega rasta. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. on sin Levzanov. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. okruglo lice.A. a tako|er je bio sklon {utnji. Odlikovala ga je hrabrost. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. a on El-Hazred`in. Znao je kada }e se privu}i protivniku. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. vje{to bi udario sna`nim udarcem. a on Saidov. Volio je oru`je. oki}en saburom i postojan. imao je jake {ake i mi{i}e. crn ten. a on je Sa’lebov. ~vrstoga vrata.SIMAK IBN HAR[E. R. . Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. smjelost i odva`nost. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. a on Abdu-Vuddov. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. a on K’abov. krupnoga tijela. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Kada bi hodao. {irokih prsa. gustu kosu. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi.

koji je predvodio Ebu-Sufjan. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. a. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. Muhammeda ibn Abdullaha.s.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama.. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. a.a. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. Poslanik.s..s. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Allah. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. bio je napregnut i oprezan. saznao je da se karavan Kurej{ija. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am.s. .s. a. Kada je stigao u Meku. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. broj se muslimana uveliko pove}avao. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. onda je Medina srce islama. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. d`. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. a. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. Njegova ~ista. a. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. vra}a iz [ama.. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi... osiroma{iti ih i pot~initi.{. a. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. Resulullah. r. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. a. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika .. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga.s.. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Tako. pove}ao se broj muslimana u Medini.s. Stvoritelja svega. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist.

koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. a.a. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. Allahov Poslani~e. a.. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.a.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Poslije toga. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. U me|uvremenu.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. a mi smo s tobom. a. iskreni u bici.” Kada se pribli`io vrelu. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. ~ime }e{ biti radostan. savjetovao se sa ensarijama.. Tako mi Allaha. a da sva ostala vrela zatrpaju. Kada je zavr{io. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. uputi dovu za njega. Poslanik. i govorio. . a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Allahov Poslanik. ve} sada vidim bitku. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. Ustao je tada Ebu-Bekr. dok su drugi navaljivali da se bore. mi }emo ovdje ostati. Tako mi Allaha. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. zlo. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. postupi onako kako ti Allah naredi.s. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. Mi smo strpljivi u ratu.s. s Allahovom pomo}i. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga.. U me|uvremenu. r. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. postupaj kako `eli{. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. r. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. a. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo... Muslimani su predlo`ili Poslaniku. Nakon toga. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale.. Kreni sa nama. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. mi smo uz tebe. Poslanik. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije.s. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi.s.” Poslanik. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. a. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl.s.

. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika.s.s. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. i muslimana. a. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu.s. dok mu je krv {ikljala iz noge. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. probijaju}i redove Kurej{ija..s. On je pao na le|a. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena.s. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. re~e: “Ustani. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. u~estvovali su i jevreji iz Medine. a mu{rici Utbe. d`. Muhammed vas je potakao na osvetu. Poslanik. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. I takav.s. a. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Odgovaraju}i i cijenjeni. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. a. Kad je prihvatio ponudu. Abd. Voljom Allaha. Nakon pogibije El-Esveda.” Dvoboj se zavr{i... koji je podlegao od posljedica rana. a. a. Hamza. re~e: “Da. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima .{. Safvan i Ikrime. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. Ubejde ibn el-Haris. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela.. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. Tada Resulullah. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. a. pa se strovali na zemlju. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. opreme i svega drugoga . i `ele}i osvetu. ubio je va{e najbolje.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio.. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. njegov sin Velid. ali mu{rici to odbi{e.od Kurej{ija. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija.

Kada ga vidje kako se kre}e. a. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. a.. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana.. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba.... To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. nasuprot Medine. tra`e}i je. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. a. Bo`iji Poslani~e. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. a.s.. Allahov Poslanik. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. a. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan.” . na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. a.” Ebu-Dud`ane je hodao. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. Nakon {to je Allahov Poslanik. tra`io je mi{ljenje ashaba. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. u podno`ju brda pokraj palme. da okove ja ne trpim nikad. brata i amid`u.. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika.s. saznao za pokret Kurej{ija.s. Allahov Poslanik. s tim njenim pravom. Kada se kona~no opremila. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. d`. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom.s.. Ona je izgubila oca. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo.s.s.{. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. To je isto ~inila Hinda. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. a `ena Ebu-Sufjana.s.s. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi.” Pa mu je Poslanik. tako da je sakupljena velika vojska. Prije nego {to je po~ela borba. Poslanik.. a. a. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. amid`i}a Allahova Poslanika. osim u ovakvoj prilici. dade. a Resulullah.

s. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. da presude odmetni{tvu. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati..samozvanoga poslanika. dao je svoju sablju k}erki . r. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.” Na ovo je Poslanik. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski.s. a..a. a ovo je bila zlatna prilika. kada se Resulullah. a..s. vidjeli povla~enje Kurej{ija. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Naime. koji su bili na vrhu brda.a. r. I njen mu` Alija. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.. nije me izdala. Tako mi Allaha. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. r.. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Kada je stigao u El-Jemamu. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili..a.. Zaobi{ao je brdo. a. izabran je Ebu-Bekr. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba.s. a. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Kada su muslimanski strijelci. nakon boja. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. poku{avaju}i odbiti mu{rike. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. organizirao je i ustrojio safove. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane.atimi da opere krv s nje. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. vratio u Medinu.s. Halid. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. koji su bili okupiljeni oko la{ca.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske.s. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva.. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. pa se muslimani . kao halifa muslimana. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. a. O njemu je Poslanik. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. a.

Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. {ehidu mu’minu. Iman je plamtio u njihovim srcima. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. . vitezu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. mud`ahidu. povratili su snagu nakon klonulosti. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika.

.

Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. a. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. Hattat ibn Jezid.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. Zeberkan ibn Bedr.A. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika.. a.. Akre’a ibn Habis. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. Do{li smo da se nadme}emo . duge noge. Ujejne ibn Hisn. Imao je taman ten. vratio u Medinu. a. imao je izrazito razvijeno tijelo. R.40 .” . tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. bez obzira na opasnosti. povikali su: “Muhammede.s. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. {iroka prsa i bujnu kosu.s. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. Kada je iza{ao pred njih. Bio je visok oko dva metra... a sin je Amra et-Temimija. Kada su do{li pred mesd`id. Devete godine po Hid`ri.. dostojanstven i ozbiljan. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. Kajs ibn Asim. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu.. poznatoj kao “Godina delegacija”. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI..s.

Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika.s.. a. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas.” Allahov Poslanik. i da bude u njegovoj blizini. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. Hassan ibn Sabit. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. Brinuo se o konjima. a. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. . te je oti{ao u Medinu.s.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. a. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku.s. postao je blag..s. Mi uni{tismo te dvorce.s..250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid.s. Tada... a. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. a. jednog za drugim... opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. riznici pravoj. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.. Nakon toga. uprkos tome {to je imao krupno tijelo.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Ibn-Amra islam je oplemenio. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. pa su ga ljudi zavoljeli. a. i svoga konja.. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. na to re~e: “To je vrhunac.s. a. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. i istakav{i svetost Objave. ovo mu je poklonjeno..

Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Zapovjednik cijele te oblasti. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. Prije nego je krenuo prema Iraku.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. Do{li su u mjesto Nebad`. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. bio je Hurmuz. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. halifa je naredio da se oslobode. a zatim je Halid organizirao vojsku. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Halifa je to i u~inio. u kojem je bio privremeni logor. zarobiv{i ih. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. pa radi kako umije{ i mo`e{. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. r. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka.. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. r. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani.a.a. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. ili borba. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. u blizini bunara sa vodom. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. Ka’ka’ je obustavio borbu i. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. kukavica. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da .

Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Pao ih je veliki broj. Boj se bije na sve strane. Borba je bila neizbje`na. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. izgra|enog na obalama Eufrata. pa ih je rasporedio u bojne redove. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Me|utim. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. {~epao ga rukama i oborio na zemlju.. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. pa se okrenu{e u bijeg.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. a zatim povezao lancima. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare.. odlu~io se na borbu. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. U protivnom. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. a me|u njima i Hurmuz. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. arapskih kr{}ana. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.. kako su prethodno i isplanirali. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance.. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. dok vrijeme ne donese potpun poraz. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. najhrabrije i najplemenitije. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj.. te je brzo skupljena velika vojska... s ciljem da ubiju Halida.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo.. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e.” I po obi~aju.

Izvr{i zadatak koji je pred tobom.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. po~eli su bje`ati. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Allah }e ti upotpuniti nagradu. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. Perzijanci su tonuli u poraz. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj.” . o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. ako nam podari{ pobjedu. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. a mi Hurmuza pregazismo. Ebu-Sulejmane. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. a iscrpili su i svoje neprijatelje. prijestolnici Kisre. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Dabia. a Hira je dobijena sporazumom. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi.

da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Kada se popnu na zidine. uz Allahovu pomo}. . Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Dok je stigao na front u [am. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Ed`nadin i . [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Ijjada ibn Ganma. zadr`avaju}i dah. Krenuo je u osvajanja. i uz Allahovu dozvolu. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. zajedni~ki }e zau~iti tekbire.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Tomova. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Jurnuli su u grad izvana.eradisova. kose}i sabljama protivnike. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. sa isukanim sabljama. mala i ksanska vrata. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Dirara ibn Ezvera. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. I krenuli su. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. osvojiti grad. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. a {irina oko hiljadu metara. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Adija ibn Hatima Taija. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Dirara ibn Hattaba. Plan je bio precizan i te`ak. Opsada nije bila jaka niti stalna. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. a Halid. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. D`abijska. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Osvojio je Basru. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke.ahl Bisan. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Dok su muslimani opsjedali Damask. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata.

Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. bje{e uni{teni. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. ^uv{i to ime. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji.{ehide “Bitke kod mosta”. odgovorio je. gustih i debelih obrva. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. stra{noga izgleda. `ure}i prema Kadisiji. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Ovaj pade kao klada na zemlju. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. sve su pal~eve svoje grizli. muslimani su pobijedili. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. poznavaju}i njegovo iskustvo. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. I hvala Allahu. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Muslimani su zau~ili tekbire. Selita i ostale mud`ahide . Naime. hrabrost i vje{tinu. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. Padali su poko{eni sabljama. a Ka’ka’ je sna`nim .

zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. Ka’ka’ je kru`io oko slona. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon.. samo u dvobojima. drugu prijestonicu Kisre. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Me|utim. .256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. zapovjednik pozadine perzijske vojske. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. zapovjednik perzijske vojske. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. D`elula i Hanikin.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. nisu nikoga na{li. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. protiv najhrabrijih ljudi. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. ovamo. a muslimani su ga lahko zauzeli. pobjegao je iz grada.. pa kad je ugledao priliku. njihovih velikih junaka.. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Kad joj se pribli`io.. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. ubijen je Rustem.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. Toga dana. kada su stigli do Rustemovoga {atora. Nakon toga pali su gradovi Medain. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. Rustem. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se.

a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. Me|utim. stajao nasuprot Ai{e.. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. Majke vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. . i pojave velike smutnje. U Basri je Alija.a..a. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. r. u Palestinu. r. te je malo trebalo da izbije `estoka borba.

.

pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. a on Amrov. a on Malikov. i kod halifa poslije njega. bez dodavanja ili oduzimanja. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. a on Adijjev. visok i pro}elav.MUHAMMED IBN MESLEME. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko.s. R. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. Bio je krupan.. sin je Meslemin. a. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. a on El-Harisov.A. Ro|en je u obrazovanoj porodici. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. . Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a on sin Halidov. postupcima i stavovima. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a on Med`de’in. njeguju}i ih i trguju}i njima. a on Hazred`ov.

~uo je u~enje Kur’ana. jednoga dana. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. `ele}i ispitati pravu istinu. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. U po~etku.s. Allahov Poslanik. blagim i skru{enim glasom.s. U{ao je. naime.s. Allahova Poslanika.. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. a oni mu se. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza.s. rame uz rame. Muhammed ibn Mesleme. Kada su zavr{ili namaz. Spoznao je da je istinita i ispravna. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. sav se bio posvetio poslovima oko konja. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. bore}i se protiv njega. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. a. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Allahovom milo{}u. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. Tako. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. odakle je {irio islam. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. a nakon {to je ovaj to u~inio. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo.. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. a.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. iza jednoga predvodnika. a. . nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale.. a. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. Nakon toga. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu.

Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. a. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Njegovi sinovi: Abdurrahman. a.s. a.{.{.. A kada je Resulullah.s. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika.s. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. a. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv.. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. a. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. Bio je me|u prvima do neprijatelja.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca.s. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja.s. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. `ude}i da ga Allah. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. d`i’te bil emril muta’i. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.. merhaben ja hajre-da’i. Allah. d`. Abdullah. d`. a njega cijenjenim ashabom. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.s. D`a’fer. d`i’te {erreftel-Medineh. a. S’ad. u~inio hid`ru u Medinu. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju .. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. a. po~asti {ehadetom. uprkos te{koj poziciji muslimana.. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. komentiraju}i njegove poruke i upute. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu.s. Allahov Poslanik. neka je hvala Allahu.. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. ejjuhel meb’usu fina.. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. mud`ahid. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an.

zbog Bedra se suze liju. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. ubijeni. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . a. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. Koji im podari pobjedu.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. pla~i.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab.s.. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. a.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom.” K’aba je.s. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. jednom prilikom u Meki. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. a. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom.. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha.. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. Muttalib ga je primio i ugostio.s. za kojima o~i suze.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!.. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. al’ ne uze pouku.. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. kao psi} koji za kujom cvili. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Poslanikov. da brani plemi}ko porijeklo. pjesnik. ako je Muhammed ubio ove. Allahov Poslanik. iz plemena Tajj.

s. a. presjekli su nam puteve. a. okru`en izobiljem i rasko{i. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. a. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik.s.. brat Benu-Harisa. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{.. a. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. posebno o Ummul-. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je..” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba.s. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi.s. pozvao ga je i upitao za{to to radi. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. radoznao. umorili se od `ivota.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. Ina~e je bio veoma bogat. To vam je dozvoljeno. Ja }u ga ubiti. Kada su do Resulullaha. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast.. rastavili se od porodica.” K’ab mu.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi .s.” Poslanik. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. a. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . iznose}i la`i i potvore. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove.s. Allahov Poslani~e. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela.. do{le njegove la`i i potvore.adli bint Haris. a. re~e da pri~a. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.” Resulullah. a ti je zataji.. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku.

a. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. . Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. “U oru`ju je poravnanje”. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. a ta no} je bila obasjana mjese~inom.s.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. odazvao bi se. ne sumnjaju}i ni{ta. i iznijeli mu svoj plan. njemu je Resulullah. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat.odgovori K’ab. K’ab je ustao da iza|e. a. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. a on se ba{ to ve~e o`enio. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. Po{to ga tako nisu ubili.s. a da K’ab ne posumnja ni{ta. njegova mlada. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. A D`ezia. Allahov neprijatelj. . ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi.s. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. a ratnici ne izlaze u ovim satima. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. Ti ih pomozi. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme.” Oti{li su do K’above tvr|ave. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika... pa ga Ebu-Naile zovnu. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi. a. tako mi Boga.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. ne bi me probudio”. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. odgovori joj K’ab. Da me na{ao da spavam. Moj Allahu.

a.. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. poslije njega poni`en bi Nudajr. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. a tako i bi.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. a. lavovi razjareni bje`e. prevara i izdaje. pa je Allahov Poslanik.. na{im rukama poznatih junaka. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom.s. odva`nog. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . Allahov Poslanik.. K’abu njegova brata da ide. Ujutro. a.s. a. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. obuzeo ih je veliki strah. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva.s. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. Nastojao ga je prevariti. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud.. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu.s. a kada ubijam. Zapovjednik u njoj je bio Merhab. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Nakon toga. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. A Mahmud41 je brat povjerljivog. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab.

. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. u Medini. a. i odsjekao mu glavu. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne.. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Tako mi Allaha. samo ponosni ubicu ka`njavaju.” Zatim je do{ao Alija. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. ali ga on zaustavi svojim {titom. finansijama i vojsci. Allahov Poslani~e”. Za sve u {to je sumnjao. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje .. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.a.. a. javi se Muhammed ibn Mesleme. o Hajbere. zaista. Halifa Omer ibn el-Hattab. r.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. a `elim ga osvetiti. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. upravi. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu.s. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Obojica su se krili iza drveta. Svi su imali povjerenja u njega. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. ali i ona presje~e granu. a. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. r.s.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. a. kako kosim.. nisam osvetio ubijenoga brata. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. osim u pohodu na Tebuk. poznavao je njegove vrline. Bio je jasan i iskren u govoru..” Resulullah. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju.a.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. re~e: “Iza|i na dvoboj. Po{to se pro{irila islamska da’wa. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave.s. ostavio kao svog namjesnika u Medini.s. Allahu moj.. kada ga je Allahov Poslanik. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Kad ovaj pade na zemlju. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta.

pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. precizno i ta~no. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. sagradio je dvorac od }erpi}a. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. rekao je S’ad. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. S’ad ibn Ebi-Vekkas.. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. r. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Hvala neka je Allahu na tome. Me|utim. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. po svome obi~aju. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. tamo{njega namjesnika. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. r. Poslije ovoga slu~aja. “Umorio me `amor ~ar{ije”.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu.a. ili da je manjak. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Muhammed je to odbio uzeti. tada{njega namjesnika Kufe. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. .a. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. r. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. blizu ~ar{ijske pijace. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka.a. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme..

ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. odva`nom junaku. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd.a. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. i Muavije ibn Ebu-Sufjana.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. iskrenom vjerniku. bio je u slu`bi halife.. r.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti.s. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . Muhammed je preselio na ahiret.. . oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. taj skromni vjernik. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. a potom preselio u Rebezu. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore.” Boravio je u ku}i. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju.a. a. r. ili dok ti ne do|e smrt. On je Muhammed ibn Mesleme. velikoj `rtvi. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije.

SELMAN EL-. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. istaknuta me|u ~asnim ashabima. R. a on Sehrikov. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. a on . Bio je visok. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba.A. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. . rodom iz D`ija. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. a on sin Mursilanov. tra`e}i su{tinu i smisao. a on Behbuzanov. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.arisi. {irokih prsa i svijetloga lica. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. Pravo ime bilo mu je Mabeh. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. pa je imao krupno tijelo. sin je Buzih{anov. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a zvali su ga Selman el-Hajr. a bujna kosa.ejruzov.ARISI.

pa sam mu rekao: ‘O~e.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo.ni no}u ni danju. Rekoh: ‘Boga mi. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. ovo je bolje od na{e vjere. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. kao {to vidi{.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. a na imanje uop}e i ne odoh. a noge mi zaveza u lance.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Kada se smra~ilo. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Kada sam ih saslu{ao. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. ^im mi se ukazala prilika. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. daleko od ljudi i dru{tva. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. pa mi to privu~e pa`nju. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . Odr`avao ga je i sabirao `etvu. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. d`. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. bivala sve ve}a.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. po`elio sam da budem njihove vjere. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. slijede}i svoga oca i svoj narod. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Pozvao me je i rekao: “Sine. zadivila me njihova molitva. Zadu`ili su me da lo`im vatru. ne mogu oti}i na imanje.. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. u toj vjeri nema nikakva dobra. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. a njegova ljubav je. ~ija se rije~ strogo slu{ala. kako sam ja rastao. odgovori{e mi. Otac me je pitao {ta sam radio. sin poglavara sela. pla{e}i se za njega. vratio sam se ku}i.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i.{.

s. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. On ne jede od milostinje. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene.’ Kada je pobo`njak umro.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. crkveni dostojanstvenik”. prepoznat }e{ ga.s. Isaa. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. oti{ao sam u Mosul. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. Nedugo zatim je umro. kada ga vidi{. vjeri poslanika Mesiha. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. u Bizantiji. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije.’” . a. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. Ali.. Izuzetno sam ga zavolio. re~e mi on. izme|u crnih brda. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. prima hedije. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. oti|i. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. a. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. a kada mu se primakla smrt. krenuh putem [ama. pa ako mogne{ oti}i do njega. a ja se oslobodih okova i s njima. tajno. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. da te slu`im i da u~im od tebe. Nastavlja dalje Selman. odgovorili su. a kad se i njemu pribli`ila smrt. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. Kad njemu do|e ed`el. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. osim jednog iz Mosula. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. sina Merjemina. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. Oni mi uskoro odgovori{e. upitao sam ga isto {to i one prije njega. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el.

u Kuba’u. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. ovo je jedno od obilje`ja. u plemenu Amra ibn Avfa. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. Oti{ao sam s njim u Medinu i.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji..” Allaha mi. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. a.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. a. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. zaista.s.’ . gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. umalo da padnem s nje. a kad sam ~uo za va{e stanje. Ostao sam. ne jede milostinju. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. Rekoh sebi: ‘Allaha mi.s. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. Bio sam na palmi. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. kao hedijom. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. odlu~io sam je dati vama.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. Reko{e mi da su iz plemna Kelb.s. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. a gazda je sjedio ispod nje. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. a.. sa Arapskoga poluotoka. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. Me|utim. Allaha mi. ~im je to izgovorio. ~im sam je ugledao. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. ^ekaju}i.’ Spustio sam potom hranu pred njih. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika.’ Spustio sam hranu pred njega.

`arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. jednu je obukao a jednu pregrnuo. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja.s. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. Jednog dana Resulullah. i muslimansku zajednicu. a. a. Primijetiv{i {ta namjeravam.s.s. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. Stajao je okru`en ashabima. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. slobodan. ubrzo. oslobodi ropstva. a. kao i ostali koji `ive u Medini.. kona~no im do{li glave. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom.. ovo je drugo obilje`je. Pete godine po Hid`ri.. eskalirao.’ Napisao sam mu pismo. napali muslimane s le|a. Na sebi je imao dvostruku odje}u. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima.s. i onih koji ga slijede. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. a Resulullah.s. a. jede ono {to mu se da kao hedija. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. a. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika.s. a. naredio je ashabima da mi pomognu. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.s. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda..s..’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. Resul. @ivio sam me|u muslimanima.. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. Allah me.. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. a. a. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. sa Poslanikom.s. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. a. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. Allahov Poslanik. Primio sam islam..

bez obzira na njenu mnogobrojnost. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Allahu ekber… “ Selman. a. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine.. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. a me|u njima i Selman.s. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. a. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. a pukotina se pove}ala. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. Ona su bila kao za{titna brana Medine. Selman je stajao kraj njega. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Znoj je oblivao njihova lica. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. a. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac.. Resulullah. Tada Allahov Poslanik.a. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Resulullah. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a..s. prije dolaska nevjerni~ke vojske. Ona se malo otcijepila. kopaju}i rovove. Me|utim.. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. a. a. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Bespomo}no su udarali. i kazao: “Allahov poslani~e.s. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine.. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. duboki i {iroki.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima.. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice.” Poslanik.” .s. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. r.s.

savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. . a. Allahovim emrom. ^itao je prija{nje objave. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. ehlu-bejta. r. za{titi muslimane.s. a i ovu sada{nju. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. Posti..a. r. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija... Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. klanjaju}i. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. a danju je postio. Poku{ali su okru`iti Medinu. On je more nepresu{no. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. ko je od vas poput Mudrog Lukmana.. ehlul-bejta... a. r. Kasnije se Resulullah.a. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. Alija. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. “Ko se ovoga dosjeti?”. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja..a. Selman. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas.s.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a.s. duboko u no}.a. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. ali od toga nije bilo nikakve fajde.s. r. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. Poslanik. a. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. a.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. a i odmaraj. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane.” U Medini. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama. o{troumnosti i razboritosti. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. Njegov drug provodio je no} u ibadetu.. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom.s.

Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Odbijao je primati platu. Prezirao je luksuz. Htio je pove}ati svoja dobra djela.... htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.a. a ovaj od Hasana ibn Alije. bje{e u Medini. drugi potro{io za opskrbu porodice. a kada bi je ve} uzeo. r. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t.a. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. Radio je od zanata koji je poznavao. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Medain je bio bogata i plodna oblast. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa.s. razdijelio bi je narodu. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih.r. svu bi je podijelio sirotinji. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti.s. Da mi je Omer zabranio da tako radim. .. a jedan podijelio kao milostinju. r.. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. mudrosti. od toga bih jedan ostavio za novu liku. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Selman. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. a. obrazovanju i ja~ini vjere. odbio ju je primiti. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. zatim bih radio i prodao ga za tri. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. bogatstvo i la`no predstavljanje. Hi{am prenosi od Hasana. Bio je korpar. Kad bi mu do{la pla}a.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj.a. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. slu`e}i islamu. Kada bi govorio ljudima. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. ne bih ostavio taj posao.. a.s. Halifa Omer. izaberi zemlju!” Me|utim. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. o osvojenju Perzije i Bizantije. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. a. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom.

Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. ali zemlja ne radi ni za koga. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. govore}i: “Nemoj ti da nosi{.. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. Kada je htio napraviti sebi ku}u. Selman im nazva selam. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu.a. r.a. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. a desio mu se kao upravitelju Medaina.. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. i{ao je Selman. nastanio se u Iraku.a. a on je mijesio tijesto za hljeb. ali mu je on odbi dati.{. rekav{i: “Ne. Ebu-Derda.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. r. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. te`ak toliko da ga je svega izmorio.. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. dok ne do|emo do tvoje ku}e.arisija. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. pomislio je da je jedan od siromaha.{.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. koji su sjedili kraj nekog du}ana.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. d`. U tovaru su bile hurme i smokve. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. Selmana el-. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota.{. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Naime. d`. Pi{e{ mi da te Allah. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim.. opskrbio imetkom i potomstvom.” Odgovorio mu je Selman. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. d`. r. Allah. Radi kako `eli{. Allah. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla.

glava }e ti dodirivati plafon. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. do{ao u posjetu. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. smiluje Selmanu el-. a.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. ali vole miris. a kad bude{ spavao.a.arisiju.s. zbog te ~e`nje. d`. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. preselio je zadovoljan tobom.. Ammara ibn Jasira i Selmana. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik.. u brizi kada si zabrinut. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. Kad bude{ stajao. ispunjen bogobojazno{}u. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. noge }e ti dodirivati zid.. A vidi mene. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e.s. Selmanu el-Hajru. r... znanjem. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. Poslanik.. o Sa’de. on je zaplakao pred njim. mudro{}u i skromono{}u.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. Neka se Allah.{.” Plakao je Selman. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. r. a. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. d`.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. a.. nego. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara.” Selman se te{ko razbolio.s. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu.a. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom.{. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. .

Tako je nau~io borbene vje{tine. tamne puti. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. U islamu je bio odani vjernik. koji je samo za sebe tra`io profit. a on E{d`e’a. ~istoga posla.{. puna~kih obraza. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. dugoga lica. a on Subej’a.NU’AJM IBN MES’UD. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. Rijetko je govorio. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. . u`ivanje i korist. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. a on Bekrov. a on Rejsov. a on Amirov. U d`ahilijetu je bio beduin. d`. dubokog razmi{ljanja. krupnih o~iju. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. vitkoga stasa. R. Bio je vrlo snala`ljiv. a on Kunfuzov. a on S’alebin. ~vrstoga dr`anja. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. iskrenoga govora. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. a on Halanin. sin je Mes’udov. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija..A. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. Zahvaljuju}i Allahu. a on Enejfov. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar.

280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan... Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega.s. nasla|ivanje i pi}e. na putu izme|u Meke i Medine. rade}i sve da tako i ostane. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. u~vrstio u Medini. {to im je i bio glavni cilj. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. da ih zlostavljaju i provociraju. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. a zava|aju}i druge. . mire}i jedne. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. a. i njegovu misiju. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi.s. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. Oni su vladali Arapima. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. a. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. a bli`e Meki nego Medini. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu.. a.s. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Pored svega toga. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. Kada bi do{ao. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Me|utim. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane.

s. zametnu unutra{nje probleme. uz poraz.. predlo`i Poslaniku. kako bi bili brojniji. a.. Dok se sve to odvijalo. . . slabost u du{ama muslimana. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. Allahov Poslanik. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. Allahov Poslanik. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. a. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. ustvari. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. odnosu on s njima. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d.s. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. a. jednakosti i vjere. a Njegov Poslanik... pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom.s.. Kurej{ije.s. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. te da se upute prema Medini.. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. i muslimani: muhad`iri i ensarije. prije nego je uputio poziv izvan njega. medinskih jevreja. a zatim vojno poraze. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. a. Pleli su se konci velike zavjere.s. svojim saveznicima. Zatim. pregovore i dogovore. Kada ga iskopa{e. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. kao {to su Benu-Gatafan i drugi.da jevreji. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. i njegove sljedbenike. vjere i njegove ~asne misije. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. jedan od ashaba.s. da je stave u opsadu. a.. Selman el-. Bitka na Uhudu. a. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega.s. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. da iskopaju kanal ispred Medine. a.arisi. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. a.s. Ra~unali su da se Resulullah. sa malim brojem muslimana. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. koja je mogla donijeti.

s. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. vjerovanju.. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. a.{. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot.. i njihovom stavu. primio sam islam... uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili.{. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. i njegovo poslanstvo. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. srete se s njim. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. koji je `ivio me|u jevrejima.” Poslanik. a. a. a. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik.s.s. a. pa naredi mi {ta `eli{. pa pomozi nas ako mo`e{. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama.” . Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. i re~e im: “O Benu-Kurejza. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. Allah. a.s.s. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. jer rat je varka. a.. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. Vratio se u svoju postelju. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.s.s.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. jevreja i plemena Gatafan. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. obavljanju namaza..282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. d`.s. odzvanjalo je u njegovim u{ima. Ono {to mu je Poslanik. Osjetio je da je pozvan u islam. a. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. d`. ljubavi i saradnji.. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. U ranu zoru uputi se ka Medini.. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju.

” “To ti obe}avamo!”. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. u kome je va{a opskrba.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. va{a djeca i va{e porodice. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. tj. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. nisu u stanju u kojem ste vi. Oni su stranci za Medinu. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. Ako saveznici pobijede Muhammeda. Zato ne {aljite . va{ imetak. vratit }e se u svoj grad sigurni. oni odgovori{e. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. nastavi Nu’ajm.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. prijatelju na{. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. poma`u}i njegove neprijatelje. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. re~e im Nu’ajm. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. a stati na njegovu stranu.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. porobiti `ene i oteti imovinu. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. “i obavijestili su ga o tome. kao zalog kod sebe. pobjeda i plijen su njihovi. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas.

Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. jer }e biti ubijeni. Ako bude suprotno tome. ako ih zatra`e. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. dan u kome ni{ta ne radimo. snala`ljivosti i mudrosti. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim... Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.s.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota.a. ti si najbolji pomaga~. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. vratit }e se svojim ku}ama. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. i vi to znate. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. r. Nu’ajm ibn Mes’ud. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu.. r. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. kao {to je iznio Kurej{ijama. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah.s. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . iskoristit }e je. u~inio je ogromnu uslugu islamu.. pa ih je sna{la nesre}a. d`. prenosi od Resulullaha. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. Nu’ajmov. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas.a. plan je uspio. a na{i konji i deve malaksali su. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti.{. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. a.s.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. Neki od nas su to prekr{ili.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. zato koliko sutra.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. a. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku... a.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha.

s. Poslanik.a.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. a. u Medini. .. skromnosti i bogobojaznosti. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju.s. r.s.’ Tada Poslanik. Tako mi Allaha.” Nakon osloba|anja Meke..a. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. Nu’ajm. r.. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. Preselio je na ahiret. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere. a. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. odsjekao bih vam glave. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio.. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan.’” Na dan oslobo|enja Meke. a. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj. odanog muslimana i velikog borca za islam.

.

{. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini.s. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. neuvezan u vojsku. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a on Huzejme. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. a on je sin Eslema es-Selemijja. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka.. Seleme ibnul-Ekve’a. a on Selmanov. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. `ele}i da ga Allah. a on Ku{ejrov. a on Abdullahov.a. jer Seleme bija{e br`i od konja. kao mud`ahid. Njegovo oru`je bila je sablja. dao mu je jak i prodoran glas. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. a on Malikov. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. Sin je El-Ekve’a. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. Napu{tao je mjesto borbe. On bi se ogla{avao njime.. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. d`. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. a on je sin Sinnanov. .SELEME IBN EL-EKVE’A.{. r. a. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. R. Bio je slobodni ratnik.A.. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Bio je duboko samouvjeren. Ljudi su bje`ali ispred njega. d`. bore}i se kao pojedinac. Allah. po~asti {ehadetom. Juri{ao je u bitkama. Nosio je nadimak Ebu-Ijas.

shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Bio je mr{av. a. Bio je inteligentan i o{trouman. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane.ezarijj je.s. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. a. pri~alo se o Vjerovjesniku. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-.. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste.s.. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo.. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha.. imao je duge potkoljenice. iz Medine. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere.. ~vrste mi{i}e. r. Seleme ibnul-Ekve’a. slu{ao hadis Poslanika. dok su se Allahov Poslanik. U svakom mjestu u koje je do{ao. . u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje.s. knio je kosu i bradu. a. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. r. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”.s. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. koji je pozivao u islam. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. a. naime. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom.a. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju.a. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja.

. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri.. r. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje.{. Danas je va{ nesretan dan. r. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.a. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost.s. r. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo.a. Kada su gotovo stigli do njega. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. Potom se popeo na jednu uzvisinu.” . Seleme ibnul-Ekve’a. r. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.a.. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. r. Poslanik. r. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. d`.a. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Prvi koji je saznao za to. koju. a.s.. poput vihora. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. Me|utim. Seleme je za samo jedan trenutak. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj.. ukrali deve i uzmakli sa plijenom.a. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. oteli mu `enu. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. a. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. Allahovom. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. varku i dosjetljivost. poput fatamorgane.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. voljom.. Njegov su poziv ~ule Medinlije. Napada~i su ubili ~ovjeka... sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle.a. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana..a. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca.s. Poslanik. r. i drugi. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. Kada se skupila grupa. govore}i: “Uzmi je. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. a. koriste}i brzinu. on se nije povukao. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom..

da recituje. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. r. a protiv muslimana.s. sine El-Ekve’a.. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. odrecituj nam koju svoju pjesmu.s. a. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. r. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili..s.” Allahov Poslanik.s. a. spremni da ih pobiju. stao pred Poslanika. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. a. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. pa mu je rekao: “Si|i.s.. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. Na po~etku Bitke na Hajberu. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. a. a. doveo bih preostale deve. a ljude bih zarobio. U Medini je Seleme. na Hudejbiji. a poslije i na Hajberu.s. razbili su redove napada~a. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. a..s. Seleminog amid`e. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici.a. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. nasmija se i uputi dovu za njega. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. Allahov Poslanik. Resulullah. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.. a.. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. Resulullah. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a.. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama.. Uprkos tome. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.” Ovaj je si{ao sa svoga konja.a.

. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida.. ne dadne pobjedu.. Seleme je rekao: “Poslanik. r. Seleme je. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak.. Gospodaru.s..a. neprijatelja.{. Allahov Poslanik.a.. nasuprot njih stoje}’.{. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. ne klonuv{i. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. a njegove o~i bile su bolesne.. U jednom trenutku nepa`nje. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. sjeku}i sabljom glave Allahovih. a.. On je nastavio sje}i njome. d`. smiluje.. Desila se jaka i `estoka bitka. ova tegobna scena mnogo rastu`i.a. r.” . `ene i djecu.. borio i napredovao. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. d`. zabrinut i upla{en. pred njegovim o~ima on se.. Amir ibnul-Ekve’a. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu.{. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. koja se ne da opisati.s. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. kao {to ljudi ka`u. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. r.a. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. Selemu. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. d`. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. Krenuo je.” Sljede}eg dana Resulullah. jahao je na svom konju. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. a ja sam ga slijedio. i nije se vratio dok mu Allah.{.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. a. na tom mjestu preseli. pozvao je Aliju. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. a.s. r.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Poluotok je prostran. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. d`.a... Sedamnaeste godine po Hid`ri. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima.. Taglib i En-Nimr. r. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Milostivog.. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Istovremeno.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. Allah. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . . Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. r.. . koji je bio u Kufi. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima.a. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. sve do oblasti [ama. r. Ne ~inite izdajstvo. jeste svjedok.a. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha.odred usmjeren prema Nisibehu. a On je dovoljan kao svjedok. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. prema sjeveru prote`e se pustinja. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku.{. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. . da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Iza toga. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.a. imetaka i bogomolja. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. r.a. r. Poslali su izaslanika. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. nalazi se na sjeveru Iraka.

r. a zatim ga je opkolio.a. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Milostivog. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. d`... poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. Raskif. r. Nakon toga. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. Zaista. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. jeste svjedok.. r. i njihovih `ena.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana.. tra`e}i sporazum.a. r. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.{. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma.a.“ Ijad. O njima je Ijad. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. uputio se u Nisibeh. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. Nakon toga.a. va{i imeci i oni koji su sa vama. Napisao je: “U ime Allaha. Nakon {to ga je opkolio. spasiv{i tako vlastite `ivote. D`isr Minbed`. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . r. i njihovog potomstva.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. jeste svjedok. r. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. a On je dovoljan kao svjedok. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. Ijad. i muslimana s njim. Njegovi meleki i muslimani. r. d`. Allah. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela..a. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Milostivog.{. Osvojio je Semisat. zatim Surud`.. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. Allah. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. grad na desnoj obali rijeke. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. Ijad. stanovnicima Er-Ruhaa.. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. jednom velikom utvr|enom gradu.a.a.

a. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. d`. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. r. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. osvaja~u Poluootoka. {utljivom mud`ahidu.. hrabri borci. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. Neka se Allah. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm.{. Ukopan je u Medini. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama.. Plemeniti..310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. pisao je halifi Omeru.a.a.a. tra`e}i Ijada sebi... a. . halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. r. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. to je svita ~estita. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea.s. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. na podru~ju [ama.. smiluje Ijadu ibn Ganmu. u [am.. r. r. i zulum tada prestade. slobodu im dariva{e. Pobjednici ~asni tada. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota.

a on Jerbu’a.kipu. a on En-Nu’manov. a on Sa’lebin. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi.A. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. a on sin Luhejma el-Hanefijja. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. a on Hanifin. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje.SUMAME IBN USAL. upalih o~iju. a on Meslemin. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. o{troga pogleda. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. R. Bio je visokoga stasa. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. Kada bi govorio. a on Ed-Duelov. koji je zadavao strah konjanicima. sin je Usalov. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . glas mu je bio miran i dubok. sna`nih mi{i}a. nosio je dugu i nje`nu kosu. orlovskoga nosa. Crnoput. a on Sa’lebin. popunjenoga tijela. vi{e je {utio nego govorio. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. a on Ubejdov. koju je pu{tao do ramena. bez rasprave i pitanja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. . i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. vi|an na polo`ajima i u bitkama. Bio je poglavar u svome narodu. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak.

presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”.. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. a. potcjenjivao i zlostavljao. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. a kada mu to nije po{lo za rukom. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. odgovorio mu je El-’Ala.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. Isto tako. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. bez obzira ko bio. krenuo je nazad u Medinu.s. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao.s. i saznati ~asna muslimanska imena.. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. A.. bilo je `estoko i bez mjere.. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha.s.s. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao.S. Odabrani Poslanik. Na to ga je. a. vrije|ao ih. ali ga je Sumame odbio.s. koji je boravio u Bahrejnu. Sumame je saznao za njih. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. Jednog dana Allahov Poslanik. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. a. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. a.. Na to je podsticao i suplemenike. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. zarobljavao ih.a. Nije dopu{tao nikome. re~e Sumame i nasrnu na njega. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. zemlje plemena Benu-Hanife. a. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. a. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku.s.. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. ~ak i ubijao. r... Munzir se odazvao pozivu. a svoju krutost. Tra`io je muslimane.s. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. . Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. bez razumnog rezonovanja. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. a El-’Ala. nakon obavljenog zadatka. a. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.

koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. a posebno Resulullah.. i da se mlijeko nosi Sumami. ima{ pravo na to.s. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.. re~e Sumame.s. Naredio je da se muze njegova deva. d`...s. Ako mi se smiluje{.. Resulullah.” Poslanik. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. a Poslanik. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. a.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.{. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. Odmah ga je prepoznao. dobit }e{ koliko `eli{”. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica.. Kada je Resulullah. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Nakon toga. Resulullahu.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. do{ao u mesd`id. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. a. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. a.s. Ako ho}e{ imetak. a nisu ni znali koga su zarobili. a. Muhammede. Sumame je tu ostao do jutra. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. Kada su stigli do mesd`ida. Nakon toga je Allahov . Ako mi se smiluje{.s.” Allahov Poslanik. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. zahvalan sam ti na tome.. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. a.s. tra`i. a.. za njegov slu~aj. a..s. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Kada je El-’Ala stigao u Medinu... Tada je zamolio Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. ujutro i nave~er. ako ho}e{ da me ubije{.. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. ima{ pravo na to. zahvalan sam ti na tome.s.s. a. Ako ho}e{ da me ubije{. Vratio se ku}i. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. a. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. ne znamo.

nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a.s. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. tako mi Allaha. pa {ta misli{. da su ga svi prisutni mogli ~uti.s. odgovori mu: “O Sumame. .” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. sebi ja samo}u odabrah.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. tako mi Allaha. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. odgovori mu Resulullah. a. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. Allahov Poslani~e. Sumame.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. zaista mi se tvoja jahalica svidjela.. I tako mi Allaha. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. Rekao je. i rekao: “O Allahov Poslani~e. a..” Bo`iji Poslanik. a.. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah.s. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. a. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu.s. a. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari... pa mi je postao tvoj grad najdra`i.. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. I tako mi Allaha. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. pa si mi postao najdra`e stvorenje. `elio je smiriti Sumamino srce.s. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode.s. nema prijekora za tebe. a. a volio bih obaviti umru.. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. Na njemu se oprao i o~istio. a zatim se vratio u mesd`id. a. Bo`iji Poslanik. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom.s. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. Zaista.

Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. slijedim vjeru Muhammedovu.. “Odazivam Ti se. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. odazivam Ti se. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju.. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Okupili su se oko njega spremnih sablji. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. ali Sumame. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. odazivam Ti se.”.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. odazivam. Slijedim Allahovu vjeru. dr`e}i koplja i strijele.a.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke.a. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari.. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. samo Tebi pripada svaka hvala. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice.a. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Ti nema{ u tome sudruga. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Tako mi Boga.. spremio. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Gospodaru. Odazivam Ti se. r. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. nasilno u{ao u Meku. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru.. ako mu nanesete ikakvu {tetu. nakon {to se vratim u El-Jemamu. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji.” Sumame. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. kod Tebe su blagodati i vlast. Do tada.” Kada je stigao u El-Jemamu. na to nije obra}ao pa`nju. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. r. Ti sudruga nema{. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.s. psovali su ga. a. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. Val skupo}e je zahvatio . r. kralj El-Jemame. Zaista.. ali ga drugi.

s. ^VRSTA VJERA Sumame.s.a. To je bio Musejlema ibn Habib.. r. da s njim podijeli vlast. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.s. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost.a. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. a. Sumame ibn Usal. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. Nakon {to je Allahov Poslanik. a. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje.. r.a. Napisali su pismo Poslaniku. a. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.a. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. a. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Pa. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. a. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. da ga ubije..s. r. udjeljivao sirotinji i mirio ljude.. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. Za vrijeme Poslanika. smatraju}i da je on poslanik.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. pojedini Arapi.. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Halifa Ebu-Bekr... `ivio je me|u svojim narodom. zla i varanja. Allahov Poslanik.. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. r. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. a. poznat kao Musejlema el-Kezzab . iz razli~itih povoda. Sumame.s.urata ibn el-Ad`elija. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. r. udovoljio je njihovom zahtjevu. poslao je .. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. a.. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice.. odabrani samilosni Allahov rob. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu.la`ac.a. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda.. {to je ovaj i u~inio.s.s.

~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. d`. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja.a. Zaista.{.. r. . d`. na Allahovom putu.. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. Zaista }e ih Allah.. saznao za njegovo zadu`enje. rekao im je: “Tako mi Allaha.. znamo {ta oni `ele.a.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. za odredom njegovih mud`ahida).” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.{.a. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima.{. Ebu-Bekr. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. Kada je Sumame. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. odlu~io je da i on ide s njim.a.. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. r.. r. Kada je napu{tao svoj narod. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. kao zapovjednik. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. me|utim.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.. Allah. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. ko ih se prihvati. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. r. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. El-’Ala ibnul-Hadremi. d`. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. u njima nema dobra. bio je zadu`en da.

a.” Razjarena masa nije mu povjerovala.a.{. Neka se Allah. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili.. . po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove... Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici.. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. r.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. smiluje Sumami ibn Usalu. ~istom muslimanu. Tako je Sumame.a. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. El-’Ala. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. d`.. odgovorio je: “Ne. mnogo mu se dopalo. vidio. Nagrnuli su na Sumamu. r. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. ~vrstom vjerniku i junaku. r. r.a. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma.

izrazite mu{kosti.MED@ZE’ET IBN SEVR. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. brzih pokreta. Med`ze’et je bio visokoga stasa. More mu je bilo poput mejdana. a on Ufejrov. o{trouman i blag. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Ka’bov. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. . Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. tamnosme|e puti. imao je mogu}nost izvje`bati se. pomr{av. a on Zuhejrov. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. jahao i lovio.A. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. suhonjava lica. crne kovrd`ave kose. Poznavao je i pustinju. vitkoga tijela. hrabri vitez. hodio je po njenim ravnicama. Bio je mi{i}av. sin je Sevrov. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. R. a on Amrov. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje.

a kada ga je prihvatio. d`. a.s. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija.s.s. . neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. Esved el-Ansi i drugi.s. koji je Poslanikovom. a.. a. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. El-Jemame. Benu-Zehel.{.. [ejban i Ad`el.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. odbijali davanje zekata... U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.s. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. Po~ele su pristizati vijesti. Benu-Hanife.. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio.. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail.a. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. kao Poslanika. preselio je na ahiret Poslanik. Neki su opet. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. a. Kada su se sastali sa Poslanikom. prednja~io je me|u drugima.s.a. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. a Muhammeda.s. a. i kada im je on predstavio islam.. bilo je pleme Abdul-Kajs. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. r. a. a. r. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. a. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam.s. To je bila porodica Mudar. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. bila su pod vla{}u El-Menazira.

poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. r. poslan je stanovnicima Mehre. Maliku ibn Nuvejriji.a.Halid ibn Velid... r. r. prema [amu.a. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. vo|e otpadnika.a. r.. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj... Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. poslan je plemenima Kuda’a. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. put kojim idu zalutali. [to se ti~e Med`ze’eta. Tome se Ebu-Bekr. r.Amr ibnul-’As. r. . ..a. u Bahrejn.. je..El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje.a. . Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. Vo|e su bili: .a.a.. ..Tarife ibn Had`iz. .Suvejd ibn Mukarrin.a. r. r. a. r.El-’Ala ibnul-Hadremijj.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.a. gone}i El-Hatma. El-’Ala . zaobi{ao El-Hatma. r.s. r. poslan je iza Ikrima.. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. . upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. r. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. sa grupom iz plemena Temim..a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani.a. Vedi’a i Haris. r. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. .a. a Med`ze’et. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put.. . poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim.a. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu.a. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.Ikrime ibn Ebu-D`ehl. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. poslan je u Dubau u Oman.[urahbil ibn Hasne..a. r.a.. poslan je Tuhametu u Jemen. Zatim. r.Halid ibn Seid. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom.Arfed`e ibn Hersem. Abs i Zibjan. potom. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. u slu`bu muslimanske vojske. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. . suprotstavio svom silom. .. r. . a nakon toga u Hadremevt.

prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba.. udovoljiti. Ebu Bekr. Me|utim. El-’Ala . Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj.a. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. muslimani proba{e probiti put do Basre.{. r. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr.a.a. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. r. Arfed`e ibn Herseme.. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Podijelio je na tri skupine. Muslimani tu pado{e u opsadu. r. r. El-Ahnef ibn Kajs. r. radi njihova osvajanja.. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. Huzejfe ibn Muhsin.a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.. koji je bio smje{ten u Basri. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Iznena|eni. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. bez hrane.. Med`ze’et ibn Sevr. kao da time nije `elio Allahu. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije.. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila.a. r. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. gdje su se usidrili. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. r. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. i Es-Sevr.a. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. d`. vo|a islamske . Spremio je vojsku bez dozvole halife.a.a. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud.a. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. r. Med`ze’et ibn Sevr. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca.. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji.a. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. On je bio prvi komandant. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. r.a. r.. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Nehar ibnul-Haris. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. r.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu.

a. koji je bio u Basri. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Ibn-Batuta. r.a. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. .a. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati.. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu..a. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. r. Med`ze’eta ibn Sevra. r... da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad.a. Huzejfu ibn Muhsina.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab..a. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. gdje se nalazio Hurmuzan. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Ka’ba ibn Sevra. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. r. r. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske.. one su br`e od kamila. r.a. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. i {to je dalo novi pravac historiji. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske.a. stajalo: “O narode Perzije.a.. izme|u ostalog. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. Slao je pisma u kojima je. koji je bio namjesnik halife Omera. u njemu su prekrasne ba{~e. miran i blistav grad. r. r. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda.. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. r. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. r. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. D`aluli i El-Ehvaz. zeleni vrtovi i bogati trgovi. Arfed`a ibn Hersemu. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je.a. r. Med`ze’et ibn Sevr. histori~ar i putopisac. JUNAK TUSTURA Nakon toga. u Basri.a. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. dokazani junak islamske vojske. Asima ibn Amra. r. putem El-Ehvaza.a. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. Med`ze’et ibn Sevr.a. r.

Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. r. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. d`.. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. podari nam pobjedu nad njima. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Muslimani su okru`ili Tustur.a.a. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.{. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. kome niko ne pridaje pa`nju. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. Abdullah ibn Bi{ir . ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.a. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Bi{r ibn Rebi’a. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci..a. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse.a.. ako bi se zakleo Allahom na ne{to.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. utvrdila se i blokirala sve ulaze.a..” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. zakuni se Gospodarom. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Med`ze’et ibn Sevr. r. r.. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. r. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. r. r. r. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. Gospodaru.a. i kada ga je pro~itao. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. Verka ibnul-Haris. Hurmuzan je ubio svog brata. sa svojom vojskom. neko ra{~upan i pra{njav.: “Mo`da.. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. i El-Bera’ ibn Malika. On bi mu ispunio zakletvu.a. Ka’b ibn Sur. a mi smo poglavari naroda. r. Haseke el-Hanzalijj. a namjerava i meni u~initi zlo. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta.

zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika.a. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. r. upita halifa. r.. da mu on presudi. a na nogama je ostavio ~izme. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. po putevima i oko ku}a Tustura. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij.a. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. r.. Odigrala se `estoka bitka.a. Omer re~e: “E Hurmuzane. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. i on pade kao {ehid. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. r. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. Muslimani su ih prepoznali. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. Bilo ih je tristo {ezdeset. Me|utim. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. r. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. i ubio ga je ma~em. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem.. bio je vo|a prve grupe.a. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. pa pri~aj s njim. kako bi mu on presudio. r. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.a. i El-Beraa ibn Malika. Med`ze’et ibn Sevr.a... “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . poku{ao je uvezati redove svoje vojske.. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. r. Plivali su dok nisu u{li u grad. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo.a. halifu jako rastu`i. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit.

ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. progovori: “Istinu je rekao.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi. Zaista si ga za{titio..” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.. samo sam htio da se osiguram njome. a Omer re~e: “Donesite mu vode.” Hurmuzan proli vodu na zemlju. Rasr|en. o Emirul-mu’minine.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘.. . r. ne ubijte ga. r. dok je `edan. koji je pratio su|enje.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. on je istinito posvjedo~io.” Enes ibn Malik.a.” U tom trenutku Enes ibn Malik. bio je brat El-Bera’a. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.’” To su potvrdili i prisutni. ali uprkos tome. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me.” “Rekao si: ‘. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. ili }u te kazniti.a.. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. ili }e{ mi dati obrazlo`enje. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. Allaha mi. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si. spa{avaju}u ubicu smrti.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. Omer mu re~e: “Te{ko tebi.

. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.{. {ehidu.a. r. pogibije. mud`ahidu. U doba halife Osmana. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam.. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. Neka se Allah.a.a. r. r. r. d`. ustrajnom vjerniku..Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru... Ebu Musa el-E{’ari.a.

.

Nije o drugima lo{e govorio. R. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. a on D`u{emov. a on S’adov. a on Selemov. a on Jezidov. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. a on Alijev. a on K’abov. Bio je srednje visine. a on Esedov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. Imao je blagu narav i vedar nastup. Bijele puti. . a on Saridov. Ebu-D`abir je bio o{trouman. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. hodao je sporo i imao spore pokrete. Knio je kosu i bradu. a on S’alebov. dugog lica. sin je Amrov. vitak. a on Ganemov. a on Haramov.A. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja.

{.. znali su da je on o~ekivani Poslanik. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. ako bude htio da im oprosti. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Za vrijeme had`a.. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. “Ljudi. Na slijede}i had`. oprostit }e im. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. odmah su povjerovali u njega.{. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. Allahov Poslanik. kaznit }e ih. govorili su jedni drugima. Kutba ibn Amir ibn Ravad.. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. i zaista. d`. tako nam Allaha. da ne}emo lagati. me|utim. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili.. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. a.s. Allahov Poslanik. Avf ibn Haris. govor. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.s. da ne}emo krasti i bludni~iti. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. kada su ~uli Muhammedov.s. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd.. odgovorili su oni. da ne}emo svoju djecu ubijati. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. a. odgovorili su: “Ho}emo.s. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika.” Napustili su ga. ne}e biti niko ja~i od tebe. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. d`. ili. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. ako bude htio da ih kazni. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. a.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. pozivao je ljude u vjeru..” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. a. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. Zatim smo .

Postao je poglavar. koji je bio jedan od na{ih plemi}a.s.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. poveli i Ebu-D`abira. a. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani.s. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. Onda smo ga pozvali u islam.” Allahov Poslanik. Izabrali su dvanaest ljudi. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda.ako }ete. kasnije nazvan “Druga Akaba”. a. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je.s. a da Resulullah. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. taje}i od njega da su pre{li na islam. rekao: “Oti{li smo na had`.. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. i Medinelija. na Akabi. ti si poglavar i prvak. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.s. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. na sastanak. polo`ili su prisegu na islam.s. Allahov Poslani~e. neka znate. Allahovom Poslaniku.. a. I tako su. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam..s. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima.gorivo za d`ehenemsku vatru. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. a. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. poglavara od plemi}a . a.52 Zatim je Allahov Poslanik. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom.” “Prihvatamo ga. Allaha mi. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika... stanovnike Meke. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. Uistinu. mu{rika. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. bude odgovoran za muslimane. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu.s.s. a. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. ostaviti ga (islam). ako budete to uradili. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere.. a. Allahovom odredbom. a...

d`. a. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. a. slobodan si. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau.s. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. [ejbu ibn Rebi’u. Ubadea ibnus-Samita.. sinu Merjeminom. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. a zatim i Muhammeda. za moga amid`u Tuajma. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej.s. glave kufra i {irka.” Ebu-Sufjanova `ena.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. Es’ada ibn Zuraru. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. a ja sam jemac za svoj narod. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Muhammed nam se opasno osvetio. Utbeta ibn Rebi’u. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih.. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru.. sa srcima punim vjere na Allahovom. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. veli~aju}i Allaha. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. i Njemu `ivot predav{i.{. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha.” Rekli su: ”Da.s. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. Abdullaha ibn Harama. a.{. vodili s plemenom Kurej{. licem u lice. Abdullaha ibn Revahu. a. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. S druge strane.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. u Meku su neprestano pristizali ratnici.. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. ne prezaju}i od smrti. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. Mobilizirao je robove Abesince. Ikrime ibn D`ehl. niti zaboraviti ubijene o~eve. d`.. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. sav nakit na mom tijelu. D`ubejr ibn Mut’im. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. Amra ibn Hakema. ubio je na{e najbolje ljude. Allahov Poslanik. Ebu-D`ehla.s. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. koji su bili njegove sluge. i muslimana.” . putu. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. i njegove ashabe dok su bili u Meki. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. El-Berau ibn M’aruu.

Muslimani.. vratit }e se s neuspjehom . mi }emo vas zagrliti. Kada su ga muslimani vidjeli. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. Allahov Poslanik. ostat }e u najgorem stanju. ostani u gradu. da }e pasti u ropstvo. ma kakav ishod bitke bio. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke.. `ene i djeca }e ih kamenovati. a. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. a. Allahov Poslanik. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto..s. odgovorio je Allahov Poslanik. Allahov Poslanik.. a. izgubili smo. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. Mo`da budem prvi {ehid. @ene su i{le iza vojske. a.s. Allaha mi. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju.s.. Nazirala se pobjeda muslimana. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. tra`ili su od Allahova Poslanika. a ako se budu vratili. Ako ho}e{. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. ne izlazi im u susret. da ih {titi. mi smo te ‘natjerali’ na to53. ostavit }emo vas. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. strijelci na . a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . Allahov Poslani~e. a. mi }emo prostrijeti jastuke za vas.pobijedili smo. Resulullah. koji su bili nao{treni za borbu. bit }e to rastanak bez ljubavi. a.s. udarale u bubnjeve i pjevale...onako kako su i do{li.. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. Me|utim. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo.s. ostani (u Medini). Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. a nemamo pravo. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. ako budu ostali. saznao je za spremu Kurej{ija.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske.s. @ene su i{le iza vojske. Imam dug. pa su rekli: “Allahov Poslani~e... Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. pa da je skine — prije nego se bude borio”. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom.” Poslanikovo. ponajboljih strijelaca. i neka je Allahov blagoslov na tebe.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. Ako budete pobjegli. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. a ako budu u{li. Allaha mi.

Allahov Poslanik. d`.s. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”.s. Ja }u ti dati. pa je objavio Allah. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. odgovorio mu je: ‘Zaista.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha.{... Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga..” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. obavijesti one koji su za mnom’. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar.s. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. r. a. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. nikada Allah. d`.{.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. zbog duga koji mu je otac ostavio... a ova bitka je uzela probrane vjernike. izgledali su kao da su umrli ju~er. .: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.’55 Allah. nije govorio s ljudima bez zastora. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. a. Ne.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti.s. moj otac je ubijen. s namjerom da ih ukopa u Medini. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne. a.s. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. Ostavio mi je dug i porodicu.. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. Kada su strijelci napustili polo`aje.s.a.. d`. Muslimani su do`ivjeli poraz.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama. tra`i... a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. vidio je rupu u muslimanskim redovima. ve} sam prije rekao. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. a. Allahov Poslanik. a.{. da budem ponovo ubijen. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.’ Allahov Poslanik. a.

EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. jakog. a on K’abov. ruku i nogu. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike.{. tamne puti. d`. a on Aizov. grlatog glasa. Allah.. R. a on Latimov. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. a on Tabiha el-Muzenija. razborita govora. Poznat kao konjanik. kosu je knio. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. a on Amrov. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. kad bi govorio. Tih u dru{tvu. pustinjak. a on Habe{ijev. Bio je visokog rasta. a on Abdul-Sevrov. a on Hedmov. a on Hed`irov. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. jakog tijela. a on Osmanov. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. Bio je velika srca. Nije znao ni ~itati ni pisati. a on Evsov. Nosio je nadimak Ebu-Amr. a on Nasrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. . velikih ple}a. podario mu je razboritost i jak razum.A. hrabra i preduzimljiva osoba. {irokih o~iju. okruglog lica. svi bi {utili i pomno ga slu{ali.

s. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. jer Allah pra{ta i samilostan je. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. a. i nismo saznali o njemu osim dobro. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke.s.. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. jedinoga Stvoritelja. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. pa ko `eli da mi se pridru`i. ne{to bli`e Medini. i licemjerstvo ima svoje stani{te. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure.s.. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. a. To im je.. d`.? Ljudi. a. a. mesd`idu. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. ustao je i rekao: “Narode moj. dopirale su do njihovoga plemena.. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. odlu~io sam sutra i}i kod njega. o njegovoj hid`ri u Medinu.s. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. a.. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. Resulullah. Zaputili su se ka Resulullahovom. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. o Bici na Bedru i Uhudu. On poziva Istini i samilosti.. Narod je tekbirao. a. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e. pa su ih neki pratili s interesovanjem.” .s.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li.. Kada su se svi skupili. zabludu i zavjeru. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah.s. Pred sami polazak u susret Resulullahu. da objave svoj prelazak na islam.. zaista. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.{.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. dobro djelo.

mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija.s. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. a. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. En-Nu’man je nosio zastavu. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. Din je slabio. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu.s.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. a. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. predvode}i konjanike. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Ostali su pobjegli. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Vjerovjesnik. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Nakon Resulullahova. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica.. Zazve~ale su sablje. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. a. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama.. puna bereketa i blagoslova. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana.. Murra. Okupio je ljude.. a odmetnici to nisu znali. preseljenja na ahiret. A porodica Mukarrina. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Smrt Poslanika. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. a. Ipak. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. a islam je bio uzvi{en s njima. a..s. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Tra`ili su od njega da se . Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. a. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. pobijedi{e.s. En-Nu’man je pod Poslanikovom. Muslimani su krenuli u pohod. Na dan oslobo|enja Meke. Zibjan i dio plemena Kinane. Allahovom pomo}i.s.s. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje.

Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. a. stigav{i do Mizara. nego se vrati u Medinu.s. a da po{alje vojsku. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom.a. Nakon toga.. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom.a. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. rekao mu je: “Gdje }e{. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. bitka je nazvana “Dolina krvi”. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. islam se nikada ne bi uspostavio. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca.. hvala neka je Allahu.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. d`. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku.. r. Allaha mi. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim.. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku.{. da ostanemo bez tebe. na tome. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. . Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. vo|om Perzijanaca. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. grupa i bajraka islamske vojske. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. Alija. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. r. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs.

Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. odredio im i raspodijelio vo|e. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. a zatim se stacionirao u El-Hiri. jedan od najve}ih vo|a. 3. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. ili da izabere borbu. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. . a neki su bili odli~ni pregovara~i. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. ili da pla}a d`izju. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Stali su spram muslimana. posljednim kraljem Sasana. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. Neki od njih bili su vrlo pametni. ono {to islam nare|uje. 2. Perzijanci su stigli na drugu stranu. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. a na njihovom ~elu je bio Rustem. tj. predvodnik izaslanika. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. . borba. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu.

pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. Izaslanici su u{li.” Kada je ovo ~uo. a ako neko drugi `eli da odgovori. ja }u odgovoriti u na{e ime. odgovori ti”. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. dat }u mu prednost. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete.. Zaustavili se na vratima dvorca. tra`e}i dozvolu za ulazak. Re~e: “Na’leh.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Stranci u na{oj zemlji.. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u.. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji... a u nekim slo`ili.. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. Stranci. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).” “Izvoli. Na’leh.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. . na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. Je li zato {to smo ih se okanili.{. Na nogama su nosili ko`ne sandale. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. d`. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li.. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a.

Nemate vi{e ni{ta kod mene.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. niste joj se mogli suprotstaviti. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima.. i oni koji su pri{li svojom voljom. Perzijanci osta{e potu~eni. Kad smo slali na{u vojsku na vas. a ako i to odbijete. Nije pozvao nijedno pleme. d`. ili borbu.. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. ja bih vas ubio. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. ili primi islam bit }e{ spa{en. jedan od izaslanika. Na vama je da odlu~ite. onda vam objavljujemo rat.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. a ako ne. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. Jedan dio je uz njega. Pa ako odbijete. nemojte se ponositi time. a ru`no ru`nim. Ako nam budete pla}ali d`izju.{. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. a drugi protiv njega. Ako prihvatite na{u vjeru.” Nato se Jezderd`id naljuti. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. I odigra se Bitka na Kadisijji. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. htio. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. pa je i to u~inio. a da se nisu me|usobno odvojili.s. onda }emo se boriti protiv vas. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. a.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. primit }emo i ~uvati vas. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. I ako vas je glad natjerala. . a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. Govorio je dugo.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra.

“Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. on je iz Iraka. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. ne brini se.” “Zaista. Be{ir ibnul-Hasasija. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Ebul-Huber. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda.” “Ko je on. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. “Vallahi. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. reko{e. Hanzala el-Katib. kao po~ast prema njemu. a potom iz Basre i Kufe. pisao je Emirul-mu’mininu. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Amir ibn Metar. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. re~e halifa. El-Mugire ibn [u’be. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Kada je zavr{io. a da je Ira~anin”. Rubijj ibn Amir. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. Utbe ibn Amr.

Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. ali nije bilo pora`enih. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. . Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. Najzad. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. A kada budu napustili tvr|avu. neka oni pobjegnu nama. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. tako da niko nije ostao u tvr|avi. ubijaju}i Allahove neprijatelje. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. I zaista. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Opsada se odu`ila. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Dvije vojske sa isukanim sabljama. {to zna~i pobjeda nad pobjedama.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. ali bez uspjeha. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Mukarrinovi sinovi. tako da je odmah preselio kao {ehid. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Kada im se Perzijanci suprotstave. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. Trajala je tri dana. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. Kada se vratio. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama.” Svima se svidi ovaj prijedlog.ethul-futuh”.

Med`a{ia i Su’uda. Da Allah. . blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Huzejfu. Komes i D`erd`an. Suvejda. d`.. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Dirara. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Utbu.Malika.{. Abdullaha.

pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. a bila je ensarijka. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. Odrastao je kao rob. . pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila.. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. r. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. Kad je bio mali. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija.A. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem.a.E. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama.

s.. s.s. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima.a. s. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe..a. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu.v. kao {to je prethodno Poslanik..{... to je kod Allaha ispravnije.” . kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.. s. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. A ako ne znate imena o~eva njihovih.. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe.v. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. skupile su se sve islamske vrijednosti. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. Ubijen je u Bici na Bedru. r. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. grijeh je ako to namjerno u~inite. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. a Allah pra{ta i samilostan je. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. Allah. r.s. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima.v..a. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. Allahov Poslanik. Tako|er. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. d`. r.a. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.a.a. r. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Salim. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a.

pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.a. Kada je i{la..a.a. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. s. ~ekao Ai{u.a. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom .v.s.s.. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. je rekao: “Da je Salim `iv. s. upitao je {ta ju je zadr`alo. a Omer. iskreni i odani jedan drugom. s. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. a Ebu-Huzejfe i Salim..a.” Jednog je dana Poslanik.v. r. r. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.” Salim. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. . bio opkoljen. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. Me|utim. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob..a.a. r.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. r.a. s.v. sa prvim muhad`irima. predvodio je vjernike u namazu. r. pa je rekao: “Hvala Allahu. s. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. Nakon zavr{etka bitke.. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.s..’ Pa je Poslanik. s.. “Majke pravovjernih”.atimin otac. Poslanik. iz njega je vrilo znanje i razboritost..a.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.v. otac Ebu-Huzejfe. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. s. r. Krasile su ga mnoge vrline. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. s.s.s. za~ula je u~enje Kur’ana.a. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.v. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.v.v. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika.a.a.a.a. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. Koji te dao mom ummetu.. s.a. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Stajali su iza Allahovog Poslanika. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. r.. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.a. odgovorila je.. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. Tako|er. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. koja je ne{to zakasnila.. Bili su i ostali najbolji prijatelji.. r.v. u~inio hid`ru u Medinu. Salim tada nije bio me|u `ivima. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.v. r. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.s..a.s.a. a me|u njima bio je i Omer.s.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. Kada je do{la. Salim je prije Poslanika..s. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. .

na Hajberu. pa su ratovala protiv islama. rat ne izbi. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. Nakon {to je Poslanik.s. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu.a. s. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme.s. Nakon {to ih zaveza{e.a.. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam.v. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je.a.. najve}i junaci i ~estiti muslimani. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Tako mi Allaha. bili su skupa na Hendeku. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. s. s. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. postat }ete zarobljenici. svijet je ve} pre{ao na islam. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. r. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. prilikom oslobo|enja Meke. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru.a. Bili su me|u najboljim ljudima.. Halid naredi . ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. pa im re~e: “Te{ko vama.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. polo`i{e oru`je.. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. a postado{e sigurni. oslobodio Meku. Stigao je Halid. Allahov Poslanik. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.v. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam.v.s. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. na Hunejnu... Me|utim... Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. na Tebuku. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. bez namjere da ratuje.

ja nemam udjela u Halidovom postupku. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. Moj Gospodaru. r. mole}i od Allaha. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. s.s. s.v.a. s. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. ja nemam udjela u Halidovom postupku.v. Poslije toga.v.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek.s. oprost. prvi je bio moj sin Abdullah. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. i obznanili prihvatanje islama. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim.[... primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon. srednjeg rasta.v. Salim se povukao u stranu da klanja. Allahov Poslanik.a.a.” Srd`ba Allahovog Poslanika. a Salim je postajao sve stro`iji. D@.a.. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. zamalo su se po~eli udarati....{. s. Allahov Poslanik. r. pa je rasprava dostigla vrhunac. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. Moj Gospodaru. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.a. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama..v.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.s.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.a. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu.. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe. s.a. Zatim su se sastali sa Poslanikom. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Halid se po~eo braniti. Halid je povikao pa je ovaj u{utio.s. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.v. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e.” [EHADET NA ALLAHOVOM.a. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u .. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku.s. s. d`..s.

Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a.v.s. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. Kada je vidio snagu muslimana. zinaluk. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka.s.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. ostavljaju}i bojno polje. s.. s. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. Broj njegovih pristalica se pove}ao. te je morao ~ekati poja~anje. Halid. koji su mu vjerovali. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla.. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. Nakon smrti Poslanika. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. r.a. slijedili ga i ratovali za njega. uputio se. a. Ebu-Bekr.v. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi.a. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. a ostale vratiti pod okrilje islama. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. Muslimani su krenuli u napad. koji je bio primio islam. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. po halifinom nare|enju. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu.. .” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.s. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Do`ivio je poraz. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame.

a. . a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. Obukao je }efine. Zatekli su ga na izmaku `ivota. kao {ehidi. Salime. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. On je rekao: “Prislonite me uz njega. iskrenom muslimanu. r. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. odlu~io je da se ne mi~e. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. a sablju u drugoj ruci. Poginuo je na istom mjestu. dok je u~io kur’anske ajete.a.. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere.” Rekli su mu: “On je pored tebe. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. r. d`. nosio je zastavu u jednoj. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. i jedan do drugog.. nakon zavr{etka bitke. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku.{.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. @ivjeli su kao dva brata. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Neka se Allah smiluje. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. pali. ~asnom vjerniku.

.

a.s.A. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. mr{avoga tijela. Kada bi govorio. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Bio je srednjega rasta. .OSMAN IBN MEZ’UN. skoro da se nije ~uo. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. a on Huzafeov. rijetke kose. govorio bi nje`nim i tihim glasom.” Bio je po{ten. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje.v. upozoravao kako alkohol odnosi razum. s. a on Vehbov. a on D`umehov. Protiv njega vodio je jaku kampanju. R. crne puti. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. a on K’abov. sin je Mez’unov. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. a on Amrov. a on Hasisov. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. a on Habibov. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. uskog struka. pro}elav. a on Luejjov. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. nje`noga srca i ~iste du{e.

v. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.a. s.s. istinoljubivi. nisu se odrekli islama. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. Sin njegovoga amid`e. `estoki du{man islamu i muslimanima.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik.. Allahov Poslanik.v.v. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. s. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. Umejje ibn Halef. s. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. grdio ga. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Kada je Osman ~uo za Poslanikov.. ljubavi i nje`nosti. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju.. On je povjerljivi. Naprotiv.s. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju.. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. iskreni.v.v. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce.a. omalova`avao. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. Osman je poveo i svog sina Saiba. s. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok..s.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj.a. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika.. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . poziv. pustio je suze saosje}aja. s.. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.s. po~eo se raspitivati o na~elima islama.. udarao...s. Allahov Poslanik. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima.a. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva.a. prave}i kipove.

ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru.60 O{tri vrhove strijela.s.a.a. U ALLAHOVOJ.. ali }e se tebi u glavu zabiti.v. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. pobio si narod koji te {titio. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga.v. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije.. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. D@.. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima.s. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. . Informacije su tada bile {ture. sin amid`e Allahova Poslanika. ponizili te. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. da Bog da. sa islamom i Njegovom objavom. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. Kada su stigli do obronaka Meke. s. ali ne}e biti kako ti `eli{. A da su u Meki. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. jakog. s. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda... i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib.. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla.[. objelodanila se la`. Borio si se protiv ~asnog. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme.

poni`avaju}i i udaraju}i. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. odgovori mu Osman. s. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno.. odri~em se.” “Istinu je rekao. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote.” Izabrao je `ivot poput njihova. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. Zato. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. ovo je gubitak za mene. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. a on je njihov brat u vjeri.v.a. imetak i porodicu. a na prsa mu stavili kamen. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” Osman tada re~e: . Zatra`io je od njega za{titu. Nakon nekog vremena. a Kurej{ije su bili ushi}eni. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom.{. bio napadnut ili provociran?” “Nisam.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija.v. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. Ta. Me|utim. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. do{ao je da se odrekne moje za{tite. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. njegove za{tite”. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. nastavio je Lebid. evo. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha.v. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. za{titu. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. s..a.s. Tre}eg su vezali za vrat.s.s. re~e Osman.” Velid ga upita: “Da nisi. kao {to sam ti je ja javno dao.. s. d`. i slijediti primjer svojih drugova. vjerom i misijom. “svako u`ivanje je prolazno..a. moj brate. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. Osman nije bio spokojan. a svi oni `ive za isti cilj.” “Nema sumnje.

Zbog toga `elim Allaha. sretan je. Pa ja }u. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. ako ho}e{. pa re~e: “Kurej{ije. Ebu-Abdu{-[emse. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. na to }e Osman... ovo ti nije trebalo. o narode. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju.” “Tako mi Allaha.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. tako mi Allaha.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. . Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. rukama bezbo`nika neupu}enog. vrati se u moju za{titu. Ja sam u Allahovoj za{titi. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. a koga Allah u~ini zadovoljnim. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. pa hajde. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. Bio si u sigurnoj za{titi. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. brate moj. Ne ljuti se radi njegova buncanja. ja nisam ludak. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. iako govorite: zalutao i zabludio.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha.

potpuno je napustio `ene. s. u{ao je Allahov Poslanik.v. a ja sam mu to spomenula.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. nastoje}i da se o~isti od grijeha. jeo malo hrane.a.a. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha..s. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.a..a.s. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. Allahov Poslanik. rekao mu je: ‘Osmane. s. a izgledala je nervozno i uznemireno. im re~e: “Tako }e sigurno biti. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.s. odselio je u Medinu. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.. o Allahov Poslani~e.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor.’ Nakon toga. pa mu je oti{ao.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: .s.. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. a Osman je bio u redovima mud`ahida. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt.v. A kada je Resulullah. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. obla~io je grubu odje}u.. `ena. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. no}u klanjaju}i.. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. a klanja no}u.a.v. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika.a. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. Provodio je `ivot danju poste}i. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.s. jer je u vjeri na{ao ~istotu. pa sam je upitala o tome.s.. s. s. neporo~nost i zadovoljstvo. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. s. od ibn S’ada. Poslanikove. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. Allah me nije poslao sa mona{tvom.s. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. Allah me nije poslao sa mona{tvom.. s. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj.. a vra}ao se u drugoj. najukusnijih jela i otmjene odje}e. poslije sreo Osmana.v.v.” Poslanik.v. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. mona{tvo nam nije propisano.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti.v. s. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno.a. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.

s.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i.v. s.s. za Osmanovom smr}u.s.v.” Allahov Poslanik. Allahov Poslanik.v.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. rekao mu je: “Ne.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe.s. Na dan kada je do Poslanika. Zatim se nageo drugi put.s. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.v.v. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. u{ao kod Osmana ibn Mez’una..a.a..Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. rekao je: “Allah ti se smilovao. Ibrahim.s.. o Ebu-Saibe. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor..a.. joj je rekao: “To je njegovo djelo. pa je onda podigao glavu. ne `alite suze.. Ibn Mez’une..s. Potom je podigao svoju glavu. Oti{ao si sa dunjaluka. u Medini.s.” Poslanik.a.v. a ukopan je u Bekijji.. s. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. . da se kastriram. s.v.a.a.. s.a. s. da posti{.v. pa tre}i put. nageo se nad njim. s. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima.a.s. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. Osmanu ibn Mez’unu. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. s. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. kada je Osman umro. pa smo i mi zaplakali. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. pa dozvoli mi. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.” Poslanik. Poslani~e. rekao mu je: “Ibn Mez’une. Ali na tebi je. zavolio ga je zbog njegove ~istote. niko vam za njih ne}e prigovoriti.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu.

s.. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. krenuo u Bitku Bevat. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba.s. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. Kada je Resulullah. s.a. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami.s.v.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. .v. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.a.

a on . sina Nadlovog. R. sin je Samitov. a on Kavkalov. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. puna~kog tijela.UBADE IBN SAMIT. a on Amrov. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo.. . Zauzimao je odlu~ne stavove. a on Asremov. a on S’alebov. a on sina Ad`lanovog. On je. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik.A. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. Bio je visok.s.a. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. a on Kajsov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. lijepoga lica. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. a on Ganemov. Govor mu je bio blag i osje}ajan. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao.v. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. a on sina Malikovog. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti.ehrov. {irokih prsa i ple}ki. a lice nje`no{}u i vedrinom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a on Avfov. a on Avfov. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. tako|er. s. k}erka Ubade. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. dobro je upamtio i temeljito poznavao.

Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. s. Abbas ibn Ubade. u radosti i u `alosti.s. ako ho}e kaznit }e.s. Dogovorili su se..a.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a.v. Zekvan ibn Ebu-Kajs. da ne ubijamo na{u djecu. Auf i Mu’az ibnul-Haris.v. nakon {to je Resulullah. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.a. To je bilo prije nego {to je propisana borba. bude predstavnik muslimana Meke. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. nagrada vam je D`ennet.s. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. Jezid ibn S’alebe. ni~ijeg prigovora. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. gdje ih je Poslanik. .a. Ukbe ibn Amir. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit.. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. u ime Allaha. na rat.Ako sa~uvate ugovor. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj. da ne ~inimo zinaluk.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. da ne krademo. i Medinelija na Akabi.v.s.. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . Ako budete obmanjivali. ne boje}i se.s.a. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. na istom mjestu.a..a. a ako ho}e oprostit }e. s tim da Resulullah.v. Re~eno nam je: ‘. s. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene.v...v.v. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. i to je iskup. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu.” Allahov Poslanik. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. tako|er.a. pa onda }e ta stvar pred Allaha... Kutbe ibn Amir. s. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. s. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. s. s.s. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama..s. {irile su se po Medini i njenoj okolici. s. s.s. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.v. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit.a.

Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. D@. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. s. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. Me|utim. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu.a. saznat }e{ ko su ratnici. Primite islam.v. a ona nije ni{ta primijetila.[. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.v. U tom trenutku prolazio je jedan musliman.a. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. Kada se vijest pro{irila po Medini. u Medinu. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. s.a. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. Kada su je vidjeli. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. ako mi budemo ratovali.a.v.v. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. pa si iskoristio priliku protiv njih. muslimanka.s. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava.v.v.a.. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega.” Allahov Poslanik. Me|utim.s.s.a. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah.s. s. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. i rekao: “Allahov Poslani~e. s. s. pa je rekao: “Allahov Poslani~e.v.s.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. nisu se zaustavili samo na tome..” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio. pa kada je vidio {ta se desilo. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.. Ostali su razo~arani.. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. oti{ao je Poslaniku.” Allahov Poslanik. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici.. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. s. s.s.s. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. pa im re~e: “O skupino jevreja.a. vi znate da sam ja Poslanik. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. Tako nam Boga. Jedna Arapka. i muslimana. Me|utim. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. presudi. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica.. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. Allahov Poslanik..

a zatim osvojio. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. . Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife.s. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. Na Hendeku. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. s. Hunejnu. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. od nasrtaja mu{rika. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.a. bogat kr~mama i du}anima. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Taifu i u drugim bitkama. najte`om zakletvom. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.s. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama.a.v. kajati. uistinu. Latakija ja primorski grad. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. Allah. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. neustra{ivost i poduzetnost. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. s. Hudejbiji. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine.v. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao.. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. zapadno od grada Himsa.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha.

Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. narediv{i da se crkva ne dira. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. sjede}i na konjima. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. uvjereni da su muslimani oti{li. Na kraju je smislio sjajan plan. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. Prvi u nizu bio je grad Belde. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Potom je sagradio d`amiju. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. . ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Ubade je krenuo priobalnim putem. ali je i njega uspio zauzeti. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. ozna~avaju}i po~etak napada. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Nakon osvojenja Latakije. {to je Ubade odobrio. Tako su i u~inili. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. Tu su proveli ~itavu no}. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. a kada se spustio mrak. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama.

tas za tas.a.a.mjera za mjeru.s. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. (tj. `ivota. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. {tavi{e.” Allahov Poslanik.s.. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Prodaja na kredit nije po{tena. s.a. nad Ubadeom). a on mu je grubo odgovorio.. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. s tim da je~ma bude vi{e.a.s.v. Nakon Damaska. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda. iz ruke u ruku.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Usprotivio se Muavijinom pona{anju.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. je~am za je~am .tas za tas. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. a prodaja na zajam nije po{tena. Od Allahovoga Poslanika.v. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.ista koli~ina za istu koli~inu.v. Kada ga je vidio. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. taj uzima kamatu.. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.v. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. . iz ruke u ruku. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. stekao je znanje i obrazovanje. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. s. Zar nije p{enica za p{enicu .366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. s tim da srebra bude vi{e. Naime.s. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. zlato za zlato . bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. s.” Oti{ao je u Medinu. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. Ubej ibn K’ab. Zar ne ide srebro za srebro . U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. halifa Omer ibn el-Hattab.. i podu~avao ih Kur’anu. s. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Mu’az ibn D`ebel. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.

u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. .

.

NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. tamnoput. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . a muslimanima pripade velika pobjeda.v.a. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. a on sin Hizjemov.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.. brzih pokreta.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. lahkih koraka. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. s. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. Njegova majka bila je Erva. k}erka Ebi-Mu’ajta. R. a on sin S’adov. i njegovim ashabima. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. Pa`ljivo je rasu|ivao. s.. a on sin Rebi’e.s. sin je Amirov. prihvatio bi ih kao ~injenice. Ba{ u to vrijeme Poslanik. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. jakih mi{ica i podlaktica. zauzeo bi odgovaraju}i stav. . Bio je srednjeg rasta. Nakon {to bi spoznao su{tinu.v.s. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. a on sin Selmanov.A. stvari je gledao realnim pogledom i razumno.

a oni su. Kada je zavr{io namaz. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. r. Kao i ostali mladi}i Meke. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. jo{ bih klanjao. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. Hubejb. u~io u svome namazu. Za~udi ga ta njegova smirenost. psuju}i i grde}i ga. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Odveza{e ga. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. me|utim. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. Zatim ga veza{e za stablo drveta. ako mi dozvoljavate. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. te dovedo{e u Meku. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. a da se ti spasi{?” .. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Prodali su ga porodici El-Haris. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. uti{anom masom.a. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati.

osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. Resulullah.. D@. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. pogled mu je bio uprt u nebo. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. Narod se po~e razilaziti. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja.a. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. koji je bio naseljen jevrejima.s. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi.v.” I taj prizor se zavr{i. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu.. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. ali ih drugi sprije~i{e u tome. grad sjeverno od Medine.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. s. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. I tako. Tebi se vra}am.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela.s. Allahu moj. Zaista je islam zov istine. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. prorijedi ih.[.a. s.v. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. Po~e analizirati i razmi{ljati.. govorio im je: “Tako mi Allaha.” BORBA NA ALLAHOVOM. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne.. a bila mu je to prva bitka pod . boje}i se reakcije od njegovoga plemena. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber..

. `estok prema nevjernicima.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama.a.s. pa se .v. tako mi Allaha. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. Ispuni se velika Allahova odredba. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. ti si onaj koji o~ituje Istinu. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. Bilal..a. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.s. Ti si. r. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. i veli~a{ Allaha.a. s.s. du{a Allahovog Poslanika. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. uputama i savjetima. rade}i po Poslanikovim. pro|e neko vrijeme.a. koji je ustrajan u pravdi. a kad je Se’id htio krenuti. vrati se svome Gospodaru.njegovi ashabi. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. r.. Ebu-Bekr mu dozvoli. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju.. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. d`. Oko Poslanika.a. r.a.{. a ti ne izdaje{ naredbu. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. Dozvoli mi. Allah.v. Allah ti se smilovao. Kako znam.a.{.. o Se’idu! Dosta si rekao. ~uva{ rodbinske veze. u osvajanje [ama..” Na to mu Ebu-Bekr.s. moja je `elja da idem u d`ihad. bili su veliki. `rtvuju}i se za {ehadet. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak.{. d`. {uti{. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. kloni{ se grijeha i prekr{aja. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika..v. s. putu..” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. kako sam saznao. koliko je to bio u mogu}nosti. s. s. Me|utim. da se priklju~im muslimanima. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i.v. ponizan. milostiv prema vjernicima. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. po{alji i mene s njim. hrabri ljudi . blagoslovio je pobjedu na Hajberu. sudi po istini i pravdi. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene. d`. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je.. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.

shvatio sam da im se dova primila. d`. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. gdje ih se sakupio veliki broj.. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi.{. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. Allahu. d`.. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika.{. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. ga u~inio blagoslovljenim.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. sa~uvao. Allah vam se smilovao. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. predvode}i jednu grupu muslimana. Kada je Muavija oslobodio . Kad sam se sreo sa neprijateljem. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine... Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. Ako si nam odredio da se rastanemo. r. Dignite svoje ruke. krenu{e ka [amu. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. ali im to nije koristilo. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.” ^im je do{ao u [am.. Allah. kad nam odredi{ susret. sa~uva me poraza i bje`anja. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv.a. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. malom naselju u pokrajini Gazza.{. d`. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. izme|u Hajfe i Jafe.{. d`. preseli na ahiret. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Izlo`io sam se pogibiji. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza.” Se’id i muslimani. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Allah. sa Allahovim blagoslovom. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. U isto vrijeme preseli i Jezid. te me Allah. Kada su se muslimani spremili da krenu.

pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju.. otkako je Omer.v.. vjerovanja i poniznosti. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. s.. sakupit }e ljude radi obra~una. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu.a. d`.. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.a. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. Omer.a. s. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju.” Omer. izabran za halifu.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. d`. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka. Otkloni pote{ko}e. r.a. r.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.. {.. da je rekao: ‘Allah.a. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici..{. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah..s.{. na oslobo|enju Kajsarije. {. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu.s.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo . jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha.a.. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. r. upita ga: “Se’ide.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. r.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.v. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. d`. nasljednika.. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. d`. svojoj porodici i svojim zetovima. dao upravu. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. d`.{. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. Omere. d`.{.

a sada me ostavljate! Tako mi Allaha.’ Zatim }e Allah..’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. “Ko je Se’id ibn Amir?”. r.{. “To je na{ namjesnik”.a. r. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira..” Veli~ina Se’ida ibn Amira. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. ja }u tebe postaviti. r. Tamo ga ljudi zavolje{e.a. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. r. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. pobunama i mnogim `albama. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu.. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. htio postaviti namjesnika u Himsu. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije.” Se’id ibn Amir. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. oti{ao je u Hims. Kada je Omer.a. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. odgovori{e. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.a. d`. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. upita ih Omer..

zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. pa po{to je ja operem. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran.a..376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. a on nikome ne odgovara. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. zaista. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. pa tek krajem dana iza|em. d`. udovicama. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. progovori: “Vladaru pravovjernih. I na kraju.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. Jedan. Pro|e nekoliko dana. kao da ga je zadesila nezgoda. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu.a. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. Omer ibn el-Hattab.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju.” ^ovjek koji je govorio sjede. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. ne znaju}i za dinare. ali evo moram. r. r. r. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. prezirao sam spominjati razloge. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. a da . djeci siro~adi i besku}nicima. u ime svih njih. Omer. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. zovemo ga. re~e: “Oslobodi je se. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. U{la smutnja u moju ku}u. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika.a. a ono nas uzrujava i brine.. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. tako mi Allaha. ~ekam da mi se osu{i. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne... Kada ih je Se’id primio.. a onda iza|em. a tada sam bio mu{rik.” Ona mu. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija.{. Kada je stigao.

a.{. ~iste du{e. . r. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. a zatim re~e: “Hvala Allahu. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. d`. Bio je ~istog duha.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. preseli svome Stvoritelju. slijede}i ~asne muslimane prethodnike..” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. ~vrstog imana. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi.. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.’ Tako mi Allaha.

.

na koje se Poslanik. R.GALIB IBN ABDULLAH. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. . izdu`enoga lica. a on Kelbov.. jo{ u ranoj mladosti. prema moru. samopouzdanje i smjelost.a. strategiju napada i povla~enja. sin je Abdullahov. Nau~io je jahanje. upalih o~iju. ~vrste i smirene nerve. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. a. a on Avfov. a on Lejsov. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. a on Amirov. a on sin Musirov. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. oslanjao u ratnim pohodima. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. a on Bekrov. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost.s. ravnomjerno razvijenog tijela. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib.s. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. s. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. kori{tenje oru`ja.. Bija{e visok. mr{av.A. Posjedovao je vrlo lijepu narav. a on D`’aferov. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. ponosito srce. a on Abdu-Menafov.v. a poznavao je i plivanje. a on K’abov. a bili su smje{teni zapadno od Medine. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija.

a.a.s. sreli su El-Harisa ibn .a. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi.v. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. a ljudi su im postali osori i grubi. Nakon odre|enog vremena. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. Oko ikindije toga dana.a.a.v. s. s..s. Galib se nastanio u Medini.s. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. i izjavi svoje primanje islama. a kada je pala no}. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. s.” Poslanik. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. Stanovao je predgra|u Medine.s.a.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. Naredio im je da napadnu Kedid.. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. kao da kuju kakvu zavjeru. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. Poslanikov. a da pojedince od njih ubiju. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi.s. s. s.. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. Pove}ao im se broj stoke. Poslije toga. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. Tako je. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. po{ao u ratni pohod. s. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo .s.v. u plemenu Benu-Abd.a. dobru i pravdi.v. idu}i prema Kedidu. jednog dana do Poslanika.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. Tako|er. Bilo ih je stotinu dvadeset. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. naredio je da se opremi odred vojske.v. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam.. mjesto njihovog prebivali{ta. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam.. s.v. s. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. Jednoga dana. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu.a.s..s. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.v. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom ..v. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. i da su u{li u islam.

” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. da izjavi primanje islama. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. najbolje vrijeme za napad. ako ti se bude opirao. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. vidio sam . Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. do njega Galib ibn Abdullah. jer je no}. a ako bude{ ne{to drugo. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. dok su ostale zarobili. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman.a. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Stali su mu iznad glave. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. odsijeci mu glavu. Tu su ostali do no}i. s. snagu i dobru strategiju u borbi. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. on je pobjegao. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. a na kraju. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. pa su ga zarobili. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. ostatak rastjerali. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak.v. kod Galiba. Usame je bio na ~elu odreda. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe.. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. Veliki broj su ih ubili i ranili. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara.s.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. koji je ubio veliki broj muslimana. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. Napali su ih neo~ekivano. Bila je to parola u njihovim pohodima. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. tada }emo biti sigurni ko si ustvari.

muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr.. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. u prethodnici muslimana. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama.v.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija.s. Tako|er na Hunejnu.a. Kada je Allahov Poslanik.a. Tokom puta.a. radi {irenja islama u njima. me|u njima i .s. vje{tih i iskusnih na putu. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir.a.a. Allah je pomogao Svoju vjeru. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.v.. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. preselio na ahiret. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. Meka je osvojena. Galib je uvidio da je Poslanik. s.{. d`. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. lice mu se promijeni. s.s. s. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. pa re~e: “Usame.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. kao {to se kajao i Galib. nije znao {ta da ~ini. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana.s. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. zaplijeniv{i veliki ratni plijen.. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. r.. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. Halid ibn Velid.. Tada je poginuo veliki broj muslimana.a. r. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha.v. s.s. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. Nakon {to je Poslanik.. s. s. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.a.v. redovno je slao Resulullahu. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove.s. Kada sam prenio Poslaniku.a.a.a. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. r. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.. {ta se desilo. r.v. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. zamahnuli na njega sabljama. odlu~io osloboditi Meku.v.

r. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca.. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Nakon dolaska pomo}i. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . Ja smatram da bi trebali prekinuti post. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. r. pridru`ili su se njegovoj vojsci.. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale.prema Iraku ili [amu.a. va{im udjelom. tamo su na{i prethodnici. Nakon toga.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. na ~elu plemena Er-Rebab.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. Omer ibnul-Hattab. pa je prema njima krenuo Mihran. . koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. a kada su se sreli sa El-Musennom. Pomo} je po~ela pristizati. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. S druge strane. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. koje je imalo ~etiri stotine boraca. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. te je stigao do mjesta El-Buvejb. Irak. na ~elu velike vojske.a. nasuprot njih.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. pa je ustao i rekao: O rodbino. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. a oni su odgovorili: “U [am. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. Irak. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana.. na ~elu boraca iz Ezda. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.. Pomo} je neprekidno stizala. a post slabi i umanjuje snagu. do{ao je El-Musenna.. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem.

lijevim i desnim. U isto vrijeme. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. tako|er. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. El-Musenna ibn Haris. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje.. S’ad ibn Ebu-Vekkas. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku.a.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. r. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Znaj da za sve treba priprema. r. upita Omer. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. prije nego Rustemova vojska krene na njih.a. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. udarati i u sredinu perzijske vojske. r. r.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. prijestolnicu Kisra. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni.a. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. r. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. a. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put. Kada je primio Musennino pismo.a. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja..a. i vratiti ih na Arapski poluotok. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Priprema za hajr jeste strpljenje. Omer ibn el-Hattab.a. pa ~uvaj moju oporuku. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. te grupa koja se borila iza slonice. Omer ibnul-Hattab. pa mu je Abdurrahman ibn Avf.a. r. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika.. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. i s hajrom po~ni. spremne da istrijebe muslimane. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. odgovorio mu je Abdurrahman. ispra}aju}i ga. r. strpljenje na onome {to te sna|e i .... Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga.

Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju.” Svaki se vo|a obratio svome narodu.. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a.a. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. Pa.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. S’ade ibn Ebu-Vekkase. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. osim da Mu se bude pokorno. Me|utim. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. Bolest ga je privezala za postelju.{. Ubio ga je vrlo brzo.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. bili su `estoki prema njima. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. Sutra }e pri~ati. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. . izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Njega molite. d`. od Njega tra`ite. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. arapski pjesnici i njihovi govornici. Zaista. On }e vam se odazvati. muslimani su krenuli prema Perzijancima. a Perzijanci prema muslimanima. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova.s. obra}aju}i se svome narodu. rije~ vam je zajedni~ka.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. Smjelo i odva`no nastupaju}i. blizu mjesta bitke. O skupino Mead. pa ih podsti~ite na borbu. Idite me|u ljude. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. vi ste njihovi poglavari. Prije po~etka borbe. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. On }e vam pove}ati.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Galib ka`e: “Boga mi. rekao je: “Ljudi. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom.v. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. vi ste njihov spas. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. zaista. Prou~io je ~etiri tekbira. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. Allah. pa prenijeti drugima. Galib ibn Abdullah. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). s. ne bri{e lo{e s lo{im. pa preuveli~ati. perzijskoga vo|u Rustema. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. ve} bri{e lo{e s dobrim.

pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio...a. r. r.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. junaku El-Buvejba. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.a. . povjereniku va`nih zadataka. r.a.

urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. R. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. ~uveni histori~ar. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. a on sin Ad`elov. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. a on S’alebov. od svih ljudi. Imao je mo} preciznog zapa`anja. rijetku kosu. a on Hajjetov. OSOBINE . znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. istaknute o~ne jagodice. usko lice. a on Led`imov.” . Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. Zastali su u pustinji Ubelleh. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . a on sin Rebi’ov.URAT IBN HAJJAN. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju.. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. a on sin Habibov. a on je sin S’adov. Imao je sme| ten. Bio je srednjega rasta. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. pa je Ibn-Hibban. a on S’abov. a sin je Hajjanov. jakog pam}enja. a on Bekrov. sitne o~i. tra`e}i hranu i vodu za stoku. a on Abdul-’Uzzaov. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. njenih puteva i staza.urat. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je .urat je. na granici Bahrejna. najbolje poznavao puteve. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. [ama i Arapskoga poluotoka. jake tjelesne konstrukcije.A. napisao: “. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. on sin Alijev.

u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. ne bi zalutao.. s.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj.v.urata ibn Hajjana zarobljenog.a.a. Jedan je ensarija vidio . . Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su .urat ibn Hajjan”. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Zaplijenili su ga. Zejd.JANOV VODI^ .388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Bili su u }orsokaku.s. .” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu.urata u Meku.s. Ned`dom. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. zarobio je . ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. kada bi i{ao `mire}i. vratili su se u Medinu. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. potro{it }emo sve {to imamo.v. i ostali koji su bili s njim. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. s. Tako|er. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. a Zejd ibn Haris. Roba je bila u srebru. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. ali da putuju novim putem.. zapovjednik muslimanske izvidnice. koji. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.urata ibn Hajjana. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. re~e Zem’a.

.. obznani svoje primanje islama.urat upitao: “Brate Arape. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. ne ubija vjernike.Allahov Poslanik. s. .urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. obavijestio je o tome muslimane.a. s. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. Pozvao je .. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.v.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . pa ga on (Poslanik.. zbunjeni.v. ali je odmah pao u ruke muslimana.v.v.a. Kada je Allahov Poslanik. ulogorili su se izvan Medine. a drugi put bi odlazio u Meku. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek.a. Kurej{ije su. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine.) oslobodi i posla njegovom narodu. zaustavi{e pokret.s.s.s. s. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal. Selman el-. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . krenuli prema Medini. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. KUREJ[IJSKI UHODA .. s. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana.s. ..” Kada je . koji su bili . Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku.. s. .urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu.urat doveden pred Resulullaha.s. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. spasit }e{ se . sa saveznicima.a.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.a.v.

pado{e licem na tle.s.a. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. Zbog toga je Resulullah.a. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. Od njih je . oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale.a. govorio je poslije da je Allahov Poslanik.urat re~e: “Ja sam musliman...a. s.s. Allahov Poslanik.. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. na nekom savjetovanju.a.v. Me|utim.a. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Tada .v.. Za .v.s. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu.s. s. Adijj ibn Hatim. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.s. pa`ljivi i oprezni. s.s.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio.a.” Kada je za ovo ~uo. poslao ..s..a. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. Tihim glasom molio je da u . s.urat se vratio svome plemenu. s. r. pogledao ga je. d`. ga je ve} bio zavolio.{. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. s. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.urat i Ebu-Hurejre.uratu bude dobra. s. s. a Allahov Poslanik.. r. a od velike radosti bio je sav ustreptao. Allahov Poslanik. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame.s.urat se vratio u Medinu.a.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. govorio. Me|utim. tvrdio za sebe da je poslanik. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.” Poslanik.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah..s. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.a.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. a sa njim je izdajnik. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. la{cu i odmetniku. s. r.v. s. Kada su iza{li.v. .” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. s.v.. s.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a..a.v. To se {irilo me|u ljudima. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.v. Tu su izveli napad na karavan. dodijelio .s. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. .s. ..uratu..s.v. oprostio. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. Jednom prilikom je .. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. Allahov Poslanik.a. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Krenuo je .a.v. a .urat ispred Zejda pokazuju}i put.urat ibn Hajjan. .v. s.a.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. dobio je obavje{tenje o njemu. .a.s. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu. koji naredi da ga ubiju.. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.v..a.v.

mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima.urat. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. Musenna je to odbio.a. ne prezaju}i od smrti. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Ebu-Bekr.a.a. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti.. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. s. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune.a. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. zbog njegove brzine kretanja. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. r. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. i Be{ir ibn Hasasije. Amgi{ija. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. a kada .Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. pa Halid pristade. postao je halifa muslimana. . Halid je oti{ao na front prema [amu. Ulis i Hira. s. a ko ostati sa Musennom. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske.” . a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Pred njim pado{e gradovi Mezar.a. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .s. r. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom.v.uratovog prisustva u okr{aju.. Kada je red do{ao na . Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. r. . stanovnik Jemame. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .v.urata ibn Hajjana. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.s.. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Tako..

a. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.urata ibn Hajjana. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. Pa ako poraze neprijatelja. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. govore}i im: “Potop . Kada je halifa saznao {ta su . ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. Opravdali su se.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. a na lijevom krilu .a. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. kazav{i da je to ra{irena izreka.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. r. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. . .. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Jedan dio njih natjerali su u vodu. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. .urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. . . u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. . `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. a . za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . Nimra i Ijad. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. Potom je osvojen Mosul.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi.urat i Utejbe uradili.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. a s njima rimska vojska i Perzijanci. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. r. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana.. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu.urat. Ostali su kratko vrijeme u Medini. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. perzijskim kraljem.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.urata ibn Hajjana el-Ad`lija.

a. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule.urat ibn Hajjan.{. Ukopan je u Kufi. smiluje . Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. . r.. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. .uratu ibn Hajjanu. iskrenom vjerniku i mud`ahidu.a. Neka se Allah.. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. r. d`. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.

.

v. sin je Haslov. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost.. Allah. a on El-Harisov.HUZEJ. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik.E IBN EL-JEMAN. a on Mazinov.. a on Abesov. smiren. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi.A. O tome nije govorio drugima. R. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. a on D`ervin. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. a on Rebi’in. bez ljubaznosti i okoli{anja. s. o{tro bi ga prekorio.{. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u.s. srednje gra|ena tijela. vitka stasa. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. Nadimak mu je bio El-Jeman. a on sin D`abirov. dubokoga pogleda. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. . d`. Bija{e svijetla lica.a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. a on Amrov.

r. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija.. s. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja... Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.a. jednim ensarijskim plemenom.a. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. r. odgovorio mu je Poslanik. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim.v. poznat kao Mekelija porijeklom.a.s.s.. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. r. s. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena.v. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. ti si ensarija.. osim Bitke na Bedru. onda sam ensarija. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli .v. s.a. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. “Kad je tako.a.s. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom.a. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.v. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. a Medinlija po mjestu `ivljenja.. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam.. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika..396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. pa su poslije povukli ovu zabranu.s. bio je iskrena li~nost. r.a. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. a ako `eli{. od malih nogu. s. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. ti si od muhad`ira”. s. prozva{e El-Jeman. [to se ti~e nadimka El-Jeman. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika.s. Naime. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama.a. kojim su zvali njegovog oca. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost.a.v. Huzejfe.

od mu{rika. d`. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.v.. protiv njih. s.a. a starijim ljudima. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske.s. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.a.v. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. s. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu...” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. nare|eno je da im budu stra`a. .{. Kad smo stigli do Poslanika.a. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. naoru`anim kopljima.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana..s. d`.v. s. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje.{.. a tra`ite pomo} Allaha.s.s. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije.v. Kada se bitka zao{trila.” Allahov Poslanik. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. Bje{e to na dan Uhuda.63 Danas-sutra nama je umrijeti. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli.. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Poslanik. s.

Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima.. bilo ih je dvanaest. s. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima.a.” Kad je Resulullah. Resulullah. s. a On je najmilositviji. skrivaju}i zlo u sebi.” . a da ih muslimani nisu znali.. r.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.v. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.v. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. On re~e: “Bili su to munafici. povikao je prema njima. njihovi planovi su propali. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. Sigurno je da Vjerovjesnik.s. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. odustali su od namjere i pobjegli. njih dvanaest.a. odgovorili smo.v.... “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.s. s. o~e. i vodio je.v. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. Allahov Poslanik..s. ljubav prema njemu. s..a. s. a Amr ibn Jasir je tjera{e. Munafici. Allahu moj.s. razo~ara{e se i pokleko{e duhom.. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.v.s. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”.. s. Me|utim.a.s. tajno su se dogovorili.s. ovaj je ne htjede uzeti za sebe.” “Bili su maskirani.a. Resulullah..v.s.. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo.. s. odgovorili smo. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. Me|utim.a.a. zaboli ih to u du{i.v.s.v.a. Kad muslimani uo~i{e gre{ku.. da Allahovoga Poslanika. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja.a. Huzejfe ih pogleda. s. koji su bili u muslimanskom d`ematu. to je moj otac!” Me|utim.. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. s. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika.a.v.

najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. pa ih onda po~ne ubijati. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.a..a. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega.a.a. Resulullah. Huzejfe.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba.a. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.s. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane.v. i on bi mu je klanjao. Kad bi neko umro od muslimana.” Huzejfe je dodao: “Omer.. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. njegov iman bje{e jak i velik. i Omer bi izostao sa d`enaze. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. s. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.v.a. Resulullah. ispred njih su bili Kurej{ije. odgovorio je. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. . s.{. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja.s. r. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. ne dadne vlast nad njima. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak.s. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. s.. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. r.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika.. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota.. a ako ne bi.. r.v. te njihovih karakteristika.. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.

a. Dok sam i{ao. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom.’ Tako mi Allaha.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. skoro da nije ni zavr{io dovu. jedan po jedan. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. neka svako od vas provjeri ko je do njega. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.a. Tada Allahov Poslanik. s.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. on re~e. sa njegove desne i sa lijeve strane.v. sve dok nas ne ostade tri stotine. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. pa pro{aptah: ‘Da. izvidi {ta je uistinu.a. a Allah.s. koji mi je dosezao do koljena.. pro{av{i kroz razne opasnosti. rekao sam. d`.v. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike.’ ‘Da!’. pa nas obavijesti. Allahov Poslani~e.’ Krenuo sam. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. s.s. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. a. ili oko toga broja. Kle~ao sam. s. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.{. Kome{ali su se i izvla~ili. sjedili smo poredani u dva reda.’ .. Ustao je Allahov Poslanik. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Uvuci se u njihov logor. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. Munafici su se po~eli izvla~iti. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. Benu-Kurejze.. iza nas. prou~i: ‘Allahu..v. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas.s. sin toga i toga.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. Allahov Poslanik. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Zato. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.

r. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. ubio bih ga strijelom. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe.{. Njegovim u~e{}em i posredstvom. Da mi Resulullah. a Benu-Kurejza nas je napustio. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. {to strijelaca. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. osvojeni su Hemzan.s. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama.v.. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. Halifa Omer. Valeri i Validinur. a ako i on pogine. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. s. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja.. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. uz Bo`iju pomo}.a. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. niste se usaglasili u odluci. {to konjanika.a. d`. a njega to jako obradova. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. Ako on pogine. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. pa zahvali Allahu. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika.a. lijepom zahvalom. s. . {to pje{aka. stradale su nam deve i konji. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost.a. neka bajrak preuzme Huzejfe.a.. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. Kad je zavr{io i vidio me. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj.v. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.s. postavio za emira cjelokupne vojske. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena.” Srele su se dvije vojske. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. odrije{io joj noge. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. r. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika..’ Uputio se tada prema svojoj devi. ~vrstim kao stijena. r. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. te da se upute ka Nehavendu. zajahao je i udario da ustane. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija.. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca.

s. Posje}ivao ih je i obilazio..a..402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man..” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. r. spretno ih ubijaju}i. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. kako je halifa naredio.. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain..a. dok sam me|u vama”. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.” Pitali su: . heroja u bitkama za Irak i Perziju.a. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta.s.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. Navalite o ljudi Bedra. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. r. Huzejfe.v. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. s. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. Allahu ekber. r. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . s.. Neka mu se dadne {to tra`i. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. a on je udovoljavao njihovim potrebama... Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda.. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.a. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. odvratio je Huzejfe. udarao je na neprijatelja. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.. Halifa Omer ibnul-Hattab.v.a.samo hranu.. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti.. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. Putovanje ga je iscrpilo. koji je dojahao na magarcu. prihvati ga Huzejfe. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu.. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. sunce mu promijenilo boju... NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. Istinito je Allahovo obe}anje. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.

jeste srce vjernika. pozva ga u Medinu. ^isto srce. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. bile su rije~i: “Dobro do{la. Huzejfi.... Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.. ni ko{ulja mi nije potrebna. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as.. Jednom prilikom halifa Omer. njegove izreke govore o `ivotu... halifa je iza{ao pred njega i prikrio se.a. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti.. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo.a.” Kad ih je vidio da su novi. kako ga je Huzejfe razumijevao.” Huzejfe. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. Namjesni{tvo. . smrti. odvratio im je: “Ovo nisu }efini..a. r. okru`uje je gnoj i krv. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. osjetio je dolazak meleka smrti. a to je prezirao.. licemjerja i munafikluka. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu... ve} se svom snagom borio protiv toga.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. Pa primjer je imana poput primjera drveta. o uputi.a. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku. nije mi `ao. i ne samo prezirao. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. vlasnika dva svjetla. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. posljednje {to je kazao.. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. Kada je trebao u}i u grad. r. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. rastaju}i se sa plemenitom du{om. Njegova briga za islam bila je stalna. u kojem sija svjetiljka...” Po njegovom mi{ljenju. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. Pa.. okru`uje ga ~ista voda. ili lo{ijima. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. o vjeri i vjerskim du`nostima. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. r. pa koje nadja~a. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. r. Do{la si sa `udnjom prema meni. do{la si. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Tako|er. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata.

r. preseli svome Gospodaru. . Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.a..

. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. kao i vje{t borac na polju d`ihada. Pored toga. mnogo je razmi{ljao. Bio je srednjega rasta. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. a on Amrov.{. r. mo}nim da podnosi bol i patnju. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. . Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. R. a on Avfov.UMEJR IBN SA’D. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. a on Malikov. finoga glasa. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. Amr je opet sin Avfov. Bio je miran i stalo`en. tamnoput. Allah. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. a on Umejjin. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. a on Zejdov. sin je Sa’dov.A. a on sin [ehidov.. ~ak i do u`asnih napora i umora. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on Amrov. a on Zejdov.a. d`. mirnoga pogleda. obdario ga je velikim razumijevanjem. lijepe gra|e.

odrastao je u ku}i koja je znala za islam. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.a. Umejr je bio tek stasali mladi}. koji je u sjeni El-D`ulasa. Od tog momenta bio je uz Poslanika. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. ..s. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d.s. s. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. Pratio ga je i opona{ao. Poslije toga.. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici..406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. Po~eli su mu dolaziti. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Klanjao je za njim. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~.a. daju}i ih kao prilog.s. s.s. Kada je napunio deset godina. i u njegovoj ku}i. Zbog toga je Poslanik.a. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja.a. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. s.a. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. Jednoga dana Poslanik.v. nakon {to je ~itava Medina primila islam. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata.v. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. objavio proglas za d`ihad . s.. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika.{. d`. srebro.tra`io je priloge i dobrovoljce. On je primio islam nerado. r.a.a.s. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas.v. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. niti iz vjerovanja.. Na njega je dosta uticao njegov otac. a bio je jo{ dje~ak. s. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.v. osjetio svu udobnost `ivota. gdje je objavio njegovo primanje islama. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. imovinu i jaha}e `ivotinje. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama..v. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. r. umro. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu.

a. iskren. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. s.a. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. upita ga Resulullah. Tako mi Allaha. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. mi smo gori od magaraca. neki su ~ak {irili glasine.v. a ako ih sakrijem. s. od tebe. Ali.” .Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. razotkrit }e te.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e.s. Resulullah.v. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. tako mi Allaha. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed..s. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno.. Abdurrahman ibn Avf. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.. a ti. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. u `elji da slome volju i umanje zanos. eto. dao je dvije stotine oka zlata. u onom {to poziva od poslanstva. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva.a. Kada je do{ao. s. s.v. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. Me|utim. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe.. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. rekao si ~udan i pogrdan govor. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.s.a. ono {to si rekao.v.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. zatra`io je da ostane s njim.a. s.a. Ali. Umejr se vratio amid`inoj ku}i..s. Poslanik. prigrlio i bio dobar prema njemu. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. s. I pobijedio je iman u njegovom srcu.v. r. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. pa re~e: “Boga mi.a. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku. `rtvovali su se.s. a suze radosti kvasile su njegovo lice. on je slagao i izmislio na mene.v.a. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu.s. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. neka zna{. Osman ibn Affan... s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.s. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani.a. r.v.. s. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca.

pa je molio: “O Bo`e. govorili su drugi. Srce mu je po~elo jako kucati. a zatim je Allahov Poslanik. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli.a. a Umejrovim posredstvom.. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. nasmija{e se njegove usne. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. lice mu je poblijedjelo. o~iju uprtih u Poslanika.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. s. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim.. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji.{. O Bo`e. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. a ako glave okrenu. d`.v. s.. To je potrajalo kratko.a. Allahovom voljom. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. ~as El-D`ulasa.v. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. s. istinoljubiv i vjeran”. otkrij istinu. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze.a. Bo`iji Poslanik.v.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. Bo`e. Zatim se zakleo Allahom.s. ~as Umejra. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.s.v. odjednom se umiri. El-D`ulas se. s. s.” . o~i mu zablista{e.v. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. Pa ako se pokaju. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. Njegovu je du{u obuzeo strah.. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.v.{.a. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. d`.s. bit }e im dobro.a. a Vjerovjesnik. a bojazan ga u~ini blijedim.a.s. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Prisutni su po~eli da zagledaju. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. kajem se Allahu. preobrazio u pravoga muslimana. El-D`ulas je slagao..s.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom.s. o Bo`iji Poslani~e. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. a Umejr je rekao istinu. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. s. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.

htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. s.a. ali jasnih.. r. Emirul-mu’minin. vjernika. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama....s.a.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. preselio je na ahiret. . prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. zapadno i sjeverno. da izgleda kao jedan od njih. a da emir nije. d`. Tako|er.v. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. upu}uje ih i okre}e pravom putu. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. Omer ibn el-Hattab. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. s. osje}aju}i prazninu i samo}u. u~enoga mud`tehida.a.s. kada bi htio da imenuje namjesnika. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.. i u onom gdje stanuje. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. Omer. kada je me|u narodom. upravlja njihovim interesima. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. Pro{irila se njena teritorija. precizno i ~isto.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. r. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast.. Rekao je vrlo malo rije~i.a. Rekao je: “Hvala Allahu. s. borca. u hrani koju jede.a.a. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. Kada je stigao.Umejra ibn Sa’da. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. A ako je me|u njima kao emir. da vodi njihove poslove. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Nakon Ebu-Bekra. r.s.a. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu... i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. i rade na {irenju islama.. r.v.a. pa se Umejr mnogo ra`alostio.v. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. Uzjahao je svoju jahalicu. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. izgleda kao emir.. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.{. r.

izgubila se za{tita ove vjere.. bio je u nedumici u pogledu Umejra. Kosa mu je porasla.a.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. Kada je stigao u Medinu. a snaga oslabila. d`. koji je bio u Medini. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.s.s. re~e on. Umejra ibn Sa’da. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. bez jaha}e `ivotinje. Napunio je mje{inu vodom.. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. Kada ga je vidio u takvom stanju. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.Kada ti do|e ovo moje pismo. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “..” Kada je primio pismo. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. r. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje.. prebacio je preko ramena. Tvr|ava je islama pravednost. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. a Vo|i pravovjernih. Pro{la je godina dana. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.{.a. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu.a. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. a njegova kapija je istina.. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. sa mnom nije ni{ta. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. . Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.a. r.v.v. s. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina..a.. Omer. I predade se svom poslu. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. s. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. Tako mi Allaha.. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. r. O ljudi.

upita Omer. mimo Allaha. . d`. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. r.a. r. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.” Omer ga upita za{to. umro je u Palestini gdje je i ukopan. r. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.” Omer.. dje~aku vjerniku. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. on je bio uporan u ne}kanju.{.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”.. Ovo jako obradova Omera. iskrenom vjerniku.a. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. r.a. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. donio bih ga tebi.a. “Ne!”.. r.a..” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. ~asnom ~ovjeku.a. Allah. i takav nepokolebljiv.. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li.” Umejr. re~e Umejr.a. pobo`nom namjesniku. r. smilovao se Umejru ibn Sa’du. Da je ostalo i{ta od njega. napusti Omera. Kada su skupili. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. Me|utim. r. u ~istom i blistavom `ivotu.. povukao se iz javnoga `ivota. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.

.

a on S’abov. a on El-Harisov. Volio je jahanje konja. bogobojaznost i spoznaju Allaha. a u pustinji je na{ao snagu. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on Husmov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. a on Munebbiha. a on Mazinov. Sin je Ma’da Jekriba. a on Zejda el-Ekbera. daje mu svoje blago. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on Sa’da el-A{ireta. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Rebi’a je sin Seleme. . a on Zubjeda el-Asgara. nau~i ga da ne zna za poraz. a on Rebi’e. a on Amrov. na konju se utrkivao. a on Rebi’e. a on je sin Abdullahov. Bio je spretan jaha~.{. lovio i borio. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a on Amrov. R. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. U njima je opisivao ushit i ponos. Pustinjaka osokoli pustinja. ponos i bogatstvo. d`.A. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. a on Munebbiha. Bio je poznat na podru~ju Jemena. Tako|er.

odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. Imao je gustu kosu i bradu. s. pa mi takve dobro znamo. ~vrste gra|e. duguljastoga lica. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. Hodao je sporo. a on sklon rasko{i i u`ivanjima.s. a `ivio je od borbe i plijena.. smatraju}i njegov prijedlog suludim. naginju}i svoje tijelo prema naprijed.v. s. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Bio je visok. kao soko. Tu se Amr s njim susreo. Ali.s.v. osme godine po Hid`ri. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. u kome je spas ti du{i .a. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. Rekao mu je: ”O Kajse.v. tamnoput. Nakon {to je stigao u Medinu. slijedit }emo ga. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. ti si poglavar svoga naroda.a. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam.s.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. sitnih o~iju. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je.” Kajs je odbio zahtijev Amra. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.v.. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. ~esto ih je knio. i veli~inu i snagu islama.a. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. s. s.s. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam.a. po imenu Muhammed. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. pa ako bude Poslanik. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Nakon osvojenja Meke.v. dok je. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu.s. daju}i i potvr|uju}i prisegu. s oprezom posmatrao ljude. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda.. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. s.. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik.. ja ti savjet davah jasan. do~ek gosta. Ime te sablje bilo je “Samsame”. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. Imao je prisnoga prijatelja. skrbni{tvo siromaha.a. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. kao {to to govori.

.a. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. zarobi one u njemu. odvrati Amr. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . trebao osloboditi ovaj moj narod. tzv. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. iako je redovno obavljao namaz i postio.a. r. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd.” . s. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. opisuju}i njegovu vrijednost.. Bo`iji Poslanik. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi.s. “Samsamu”.a. .vidio je u njemu velikoga heroja. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. r.v.. sablja moja. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. juna{tvo i vjeru. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara.. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. Me|utim. meni iz po~asti. a u njemu se ne u~i ezan. pa je pokloni Halidu.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . po{to nije ~uo ezan. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. dobro~instvo. zarobio ih je.Poziv glasan.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. u bogobojaznosti i ibadetu.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku.

sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.a. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi.v.. .a.s.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. provalila u grad.a.. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu.a. El-Esvedova vojska napala je Bazana. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva).iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. Kada je Ebu-Bekr.. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i.s. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. s.. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika.v. Muhad`ira ibn Umejja.s.a. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan.. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. r. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. r. r. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. mi imamo najve}e pravo na to. s. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. i Halid ibn Se’id. To se desilo pred kraj Resulullahovog. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a.a. On je tada ve} bio u islamu.v. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. s. Ebu-Musa el-E{’ari. a dio zarobio. r.a.: Mu’az ibn D`ebel. . `ivota. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. u{la u njega i ubila vladara.. a vi imate svoju zemlju i imetak.v. Dio ih je pobio. Napisao im je: “O pobunjenici.. da ubije El-Esveda. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. preuzeo hilafet. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu.. s. r.s. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu.a.a. U me|uvremenu.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. preselio na ahiret. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. kada je Bo`iji Poslanik. biv{om Bazanovom `enom. Sklonio se u svoju ku}u. u Jemenu.

. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. Imao je bogato ratno iskustvo. s. ku}i mu.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije.. odazivam. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. mole}i Allaha. s.{. d`. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. `ure}’.s. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. r. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. ispri~avaju}’ se. sa isukanom sabljom. obavljaju}i had`. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk.s. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. Krenuo je Amr. po~eo se povla~iti. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu.’ Sada. doline i pustinje prevaljuju}’. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. I do~ekao je zlatnu priliku . Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja.. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Sve brda.a. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. moj Gospodaru. podu~io. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib.’.. r.. hvala Allahu. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. Moje pleme Zubejr do|e ponizno.. kose}i lijevo i desno. oti{ao je do Amra.a.a. Amr se nije mogao strpiti u Medini.. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. . a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. van Arapskog poluotoka.a.v. Jahao je svoga konja.{. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu..v. d`. na konjima brzim. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. Poslije. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se.

Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Jezded`ird. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. r. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja.a. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. sa oko sedam stotina mud`ahida. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. pa krenu{e ka Iraku. a bili su i fizi~ki najspremniji . pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja... Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. r. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. r. re~enom prije njegove smrti.a. r. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. r.. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. nosa~e bajraka i poglavare plemena. a nikako u sredi{tu Perzije.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. Sa’dov plan.a.a. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku.a. trebalo je krenuti prema Perziji. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida.. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa.a. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Ako pobjede muslimani. Sabrao je veliki broj mud`ahida.a. Tada mu Abdurrahman ibn Avf.. r.. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.a. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. r. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. Lav sa kand`ama. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. r. pozvan je u islam.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije.a. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u.. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.. Prema uputama halife prije bitke. Muslimani su se odazivali. re~e: “Na{ao sam ga.. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. r. perzijski kralj. nakon {to Halid ibn Velid.

r.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. vo|a njegove vojske. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Dohvatio je svoj luk. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. r. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Asim ibn Amr et-Temimi.. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida.a. r.”. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. a strijela se zabi u njegov tobolac. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. a muslimani su.a. hvala neka je Allahu na tome. Vojske su se izmije{ale.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. na}i }ete .. Odabrao je borbu. sko~iv{i sa njega. Amr je udario svoga konja. a zatim ga zbacio s konja. ponosa i dostojanstva. Na drugoj strani. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. jo{ zapanjeni od prizora. Amr ibn Ma’d Jekrib. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. r. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.a. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. ili }e ih vratiti u njihove krajeve.. jer lav je postojan. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika.. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. sa vije{}u o borbi. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru.. Na{ao se ispred jednog od slonova.. ne broje}i ratnike na slonovima. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. Ako do|ete na vrijeme. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi.. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. uzvrati{e mu oni. li~e jarcima. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. imao je dvije zlatne narukvice. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Kada im se pribli`io. budite lavovi. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. sve ukopati u kanalima Kadisijje. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. merd64. S njim se uputio ka muslimanima. slomio je Perzijancu vrat. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca.a. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi.

u d`ihad. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. bio je jedan od njih. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. a imao je vi{e od devedeset godina. nastavio je sa borbom na Allahovom. D`abir ibn Abdullah. Prema Amru je. odnijeli su ga i lije~ili..a. r. d`. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. Sumnjali smo u tri osobe. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. d`. Amra ibn Ma’da Jekriba. r.. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. a Amr ibn Ma’d Jekrib.. . koga su oborili s konja. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. popeo se na njega i nastavio boj. a on je uhvatio za nogu njegova konja.” [EHID Amr. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. r. sve vitezovi sna`ni.a. kao malobrojni junaci.a. r. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. i Kajsa ibn Mek{uha. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. dok je bio na zemlji. pa kad su to muslimani vidjeli.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci.. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu.a. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. zapovjednik perzijske vojske. pojahao jedan Perzijanac. Na kraju bitke. r. okretni i spretni. zatim uhvatio i za drugu. osim Koga drugog boga nema. pa ka`e: “Tako mi Allaha. u osvit zore. Milostivome pokorni. zaustavio ga. Borio se u svom stilu i po obi~aju.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci.a.. Ubijen je i Rustem..{. r. pa je tako uhvatio konja za uzde.{. putu.. kao i prije.a. napali su na konjanika i oborili ga s konja. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. Brzo ih rastjera{e. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam.

d`. Ukopan je u gradu Revzi.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. pjesniku. Probudili su ga.. mud`ahidu. konjaniku. junaku Kadisijje.{. sna`ni pobjednici. Poslije toga je ubrzo preselio. Ustao je. u kojem je i preselio. pa su ga htjeli prenijeti. vjerniku. . smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. Reci svima.” Neka se Allah. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli.

.

s. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. krupnih ruku i stopala. s. njegov prvak i velikan. a on K’abov. ~vrst. Rije~ mu je bila slu{ana. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. a on Tarifov. a on S’alebov. a on Harisov. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. tako i u islamskom periodu. s.a.a. a odluka presudna. bijele puti pro{arane crvenilom. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. Kada je do njega doprla Muhammedova. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. d`. a on El-Hazred`ov. a on Ebu-Huzejmov. kako u predislamskom. povjerovao je u Allaha. krupan. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. a on Saidov. .{.v. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. Bio je predstavnik plemena. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. Iraka i Jemena... Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. a on Dulejmov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. Zvali su ga Ebu-Sabit.A. sin je Ubadin. Bio je stasit.v.s. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama.SA’D IBN UBADE R. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda.

s. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha.a.s.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. s. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. kao i ~istote du{e. Stanovnici Medine. jasno}e. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. spavali i nalazili za{titu. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Vrativ{i se u Medinu. s. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. kod njega jeli. okoli{anja i prevare. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina.a. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. Govorio je ono {to misli. Allahov Poslanik. u plivanju je bio me|u prvima. dini islama. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti.s.. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da.s. Tako|er. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`.s. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom.. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. i izlo`iti im novu vjeru. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer.{. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.v..v. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba.v. Nakon {to se ~asni Poslanik.a. Istupiv{i pred njih. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. Pa ako Allah u~ini da se izmire. pogotovo u strelja{tvu. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. makar privremeno.a. pili.. d`. s. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. Usavr{io je ~itanje i pisanje. odgovori{e. ponovo sastanu slijede}eg ..v. bez zaobila`enja. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci.

Sljede}e godine.s..a. putu. d`. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova.v. i primili islam. udarati i psovati. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. d`. u dogovoreno vrijeme. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.{. s. r. istina je to {to je rekao’.s. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri.a.s. vi{i od ostalih. a potom su ga po~eli gurati.” . `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama.a. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu.v. rekao sam.v. Bilo ih je sedamdeset troje.a. reko{e: ‘Tako nam Boga.’ Dok sam bio u njihovim rukama.. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama.v.a. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. to je ovaj ~ovjek. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. Kontrolirali su trgova~ke puteve. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija.v.. a oni me vukli po zemlji. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.’ Pa sam to i uradio. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. Doveden je u Harem. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. s. s.a. izbila je grupa Kurej{ija. s.s.. rekao sam: ‘Tako mi Boga. ali je ime ~asnoga Poslanika. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. htio je. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. i primio islam. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Allah. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. Sastali su se sa Poslanikom.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi.{. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. nema u njima hajra nakon ovoga..’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. Kurej{ije su bili kao ludi. s.s. od toga tri `ene..

jer nisu znali koga imaju u rukama. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. s. s.. . s. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova.a. s. nastanjeno blizu Medine. Vjerovjesnik. i pokazali hrabrost i prodornost. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem. i njegovim ashabima.a. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari.a. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom.s. Allahov Poslanik. ugostili i opremili svim potrep{tinama... Abdullah ibn Abbas. Pleme Gatafan. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. krenuo je na put za Medinu.v.a. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija. s. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom.s.v.a.a.s. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. Nakon {to su ga po~astili.a. s. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.v. O slavi koju je u`ivao.v. r. i njegove strijele probadale su njihova tijela. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu.s. s. s.v.v..a.v... a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. vje{tini i mnogobrojnosti.. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u.s. hu{kaju}i ih na Poslanika.a.a. s.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. uo~io je njegove plemenite osobine.a.s. s. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. hrabrost i uva`eno mi{ljenje. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje.v.v. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna.s.s.s. u ~emu nije imao premca. Tako|er. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. je o tome rekao: “Allahov Poslanik. bilo je poznato po o{trini u bitkama.v.s. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.

obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. a pogotovo njihovoga Poslanika.s.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e.v. Ali ako nije.” U isto vrijeme.v.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana.a. posavjetova sa ashabima. d`.{. . Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan.{..v. nije htio sam donijeti odluku.. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju... tako mi Boga. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. s. d`.a.. iskazuju}i Poslanikov.” Poslanik.v..v. s. pa zahvali Allahu. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.s.a.s. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. uputio tobom. s. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. s. uzvikuju}i tekbire.{. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima..a. a kamoli sada kad nas je Allah. koga je malo podalje ugledao. pa kada je Poslanik. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.a. visoki polo`aj i pobjedu islama. s.s.. Na dan osvajanja Meke. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.s. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. prolazio pored njega u grupi ensarija. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama.” Utom se Poslanik. s.s.s.a.v. hvale}i i slave}i Allaha.v... ve} se.. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”. obradova{e njihovi stavovi. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. d`. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. Izme|u ostalih.. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.a. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. s.. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. uradi.” Resulullaha.

njegovoj porodici i imetku. A opet. neko dvojicu. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika.. upu}uju}i dovu Allahu.: ‘Gospodaru moj. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.s. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. neko bi poveo da ugosti jednoga.. neka je na njih selam Allahov. s.s.v. d`.. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj.a. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.{. s. s. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.a. Resulullah.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . s.s.v. meni ne pristoji malo.v.. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.a. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. otvorenoj za sve.v. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje.. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. neko grupu. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.{.a. U njoj su gladni hranjeni..s. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu..s.a. s. a Sa’d osamdesetericu. d`.v. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. rije~ima: “Gospodaru moj.{. Allah. s. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom. s.s. a ni djelovanja bez imetka.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.v.v. d`. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza.a. Gospodaru moj. digao bi potom ruke i zamolio Allaha.. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nema slave bez djelovanja. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. dao mu je ogroman imetak.. podari mi slavu. te serjed65 . Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika.a.s. sav usplahiren od radosti.s. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. a ni ja malom nisam pristojan.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.a.v. s..” Allahov Poslanik.

a. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. i Sa’d ibn Ubade. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili. vo|o na{ juna~ki. smirio bi se i prihvatio to. poglavar Hazred`a. suprotstavi. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. jer one koji iskreno za uputom tragaju. a Poslanikov.irdevsa. s. postupcima. dosti}i.s.. priznaju}i Poslanika. s.v.a.s.v. i spremnosti da polo`i `ivot za njega... Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam.a. s. tra`e}i od Allaha d`ennete . eventualno. o Sa’de Hazred`i.a. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. Njegove osobine. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. kod Allaha Ljepote . suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. A nakon {to bi mu Resulullah. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. o Sa’de Evsi.s. podijelio je ratni plijen. pored onih koji su za{titili i pomogli. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter.irdevsa ~ekaju. pogotovo ensarije. d`. bez straha i bojazni od pote{ko}a. .v. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. starje{ina Evsa.a.v. Allahov Poslanik.{.s. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. a to je i od drugih zahtijevao. budi nam za{titnik. s.s. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici.s. s. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.. bez sumnje.v. s. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu.. odazvaste se uputi vje~noj. ili da im se. pojasnio kako je ispravno. Znate da }ete cilj kome stremite..v.a. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom.

po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”..v.” @ele}i da zna njegov stav. i bez igdje i~ega. odgovori Sa’d otvoreno. s. Resulullah.” SEKI. pa smo te utje{ili.v. Poslanik.a.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. Allahov Poslanik. pa smo ti povjerovali. s njima)”.s. s druge. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.v. i u oskudici.. Sastala se tuga za Poslanikom.. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi..s. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. pa smo ti pomogli. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo.. nastavi: “Ensarije. pa vas je Allah uputio.v. s.. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik.v.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima. reko{e. “Tako mi Allaha. u~inili vi ensarije.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.v.. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio.s. s. smrti.. da ste.a.s. upita ga: “A gdje si ti tu.a. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. i razjedinjene. i razgovara s njim.. odgovori{e.a.v. Po{to se okupi{e.a.’ Znate. Allahov Poslani~e?”. obrati: “Ensarije.s... pa vas je Allah obogatio.a. lica ozarenog imanom.. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj.. sve {to sam spomenuo.a..a..s. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. s.s. preselio na ahiret.. s jedne strane. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. im se sa osmjehom. s..v. i odba~en. njegovom podjelom i udjelom. s. i protjeran pa smo te prihvatili..s. Onda je Resulullah. da ho}ete. i briga za muslimanskim vo|stvom. s. s.

uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. Povukao se iz javnog `ivota. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. da rasprave tu stvar. smiluje Sa’du ibn Ubadi. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. oni to redom i u~ini{e. posvetiv{i se ibadetu. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. a vi muhad`iri ste dio nas.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. dajem ti prisegu na pokornost. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. pa neka bude jedan vo|a od nas.{. dare`ljivom vjerniku. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. a drugi od vas. r.. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. d`. `estokom ratniku.a. izvrsnom mud`ahidu. Posjedali su naokolo.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. govore}i: “Daj svoju ruku. odred za islam. Neka se Allah. namazu i u~enju Kur’ana..” Na ovo se za~uo `amor. . a Omer.

.

ajet 90-91. Sura El-Bekara. . a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. ajet 255. (prim. Ebtah: dolina u Meki. ajet 176.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura Ez-Zumer. Sura El-Maira. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. rec. “Kurziv”. i na dono{enje salavata i selama na njega.). Mezarje u Medini. Sura El-Bekara. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Sura En-Nisa. Sura:Ta-ha. ajet 1-2. Kuds ili Jerusalem. ajet 33. glavni grad Palestine. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. Sura Ali-Imran. prev. (prim. ajet 123.uzeto iz ajeta. Sura En-Nisa. [ti}enik islamske dr`ave. ajet 1-6. ajet 45-46. ajet 7-8. ajet 128. 314/3.ikh . Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Sura Et-Tevba.). Sura En-Nahl.. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. ajet 22. a. ajet 53. Sura En-Nahl. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija.{erijatski pravni odnos. ajet 144. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Koji je sva~iji pratilac..s. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Sura Er-Rahman. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. . Sura Et-Tevba. Emvas: ime oblasti u Palestini. ajet 125-128. Kelala: onaj koji umre. Sahihu Muslim. ajet 43. U~a~ Kur’ana. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Sura Zilzal. d`. ajet 90. Sura-Mud`adela.{. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. ajet 219. Sunenu Et-Tirmizi. Sura El-Bekara. Sura El-Kehf.

(prim. tj. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. s.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. rasplakavalo ljude. “. prev. a bili su pozvani da to poku{aju. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.s. odabrao da bude rival pjesnikinjama.” Zna~i.s. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. a koja se spominje u suri El. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. a.v. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. Mjesto u Etiopiji.s. u zna~enju “Povjerljivi”.52. uveseljavalo tu`ne. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. objavio je Kur’an. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. {to aludira na daljinu i te`inu puta. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.Mumtehine 12. Arapsko ime .s. . Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. ajet 169. ka`e: “O Vjerovjesni~e. mnogo pra{ta. ni{ta nije promijenilo njegova brata. gdje ina~e sjedi njegov brat. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. to {to je sjeo na prijestolje. Sura Ali-Imran.s. zaista. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke.) Sura El-Maida. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe.v. gdje Allah. bili su vrsni pjesnici i govornici. Allah. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. ajet 51. s. s. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.v. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. rec. Tj.a. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. naime. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. . Arapi.. Tj. str. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{..da budem ponovo ubijen.. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. u doba u i prije objave Kur’ana. a.a. Muhammed ibn Mesleme. i da ne}e djecu svoju ubijati. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati.. 160. d`. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. i On je Milostiv.a..ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti.. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.{. Tj. Bekijja: ime mezarja. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. i da ne}e bludni~iti.

....................................................................................................... 30 PRIMANJE ISLAMA ........ R.................................................... ................................................................................ 52 PRIMANJE ISLAMA ............. 18 OSVAJANJE IRAKA .................................................................... ....................................................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH .................................................... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................. 10 PRIMANJE ISLAMA .................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK..........................................................................................................................................................................................................A..... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 53 ZUN-NUREJN ......................................................................................................................EMIRUL-MU’MININ ..................................................................................................................................................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ..................................................................................................................................................... 63 ... 44 PRESELJENJE NA AHIRET ..........................................................................................................................................................................................................................................................................................RONT ................................................ 22 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................ ..........................ET ............................................................................................................ 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................A... 54 HILA............................................. R............................... 9 LI^NOST .......A.......................................................................................................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .......................................................................AN................... 27 OMER IBN EL-HATTAB................... 39 POVRATAK NA [AMSKI ............................................................................................................A ...................................................................................... 51 OSOBENOSTI .............................. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ............. 62 U [AMU ............................................................ 11 PRVI HALI........ 20 OSVOJENJE [AMA ......Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ................................................................................................ 29 LI^NOST ... 48 OSMAN IBN A.................................................. R........................................................................ 46 VRLINE OMERA....................... R.......................................................................................................... 26 VRLINE EBU-BEKRA ......................................................................................................................................................................................................................................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ....................................................................................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU .......................................................... .................................A..........

..................................... 103 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................................................. 103 HID@RA ...................... 85 SUD ......................... 88 PRESELJENJE NA AHIRET ......ET ............................................................................................................................A............................................................................................................................................................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ................................................................. 105 VELIKA ^AST ........................................................................................................................................................................................................................................... 98 SEKI.....................A........................................................................................................................ 71 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................................................................................................................................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB................................................................................................................. 90 VRLINE ............................ 106 ................................................. 103 NJEGOVO IME ....................................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ....................................................... R...................................................... 73 U^ENI SUDIJA ................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 77 “BITKA KOD DEVE” ........... 76 HILA.................................................................................................................................................................................................... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................... ........ .................................................................................................................................................... 96 TE@AK ISPIT ........................................... 103 LI^NOST ...................................................................................................................................... R........................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ..................................... 67 VRLINE ....................................................................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ..............................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A..........................................INU ................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA ........... 71 OSOBINE .......................................................................................................................................................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ................................ 106 STALNI D@IHAD .................................................................RIKE ...................................................................... A................................................................................................. ............................................ 64 POBUNA ........................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV............................................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ........................................................................................A....................... 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH..........................................................................................................................E BENU-SAIDE ................... 81 BITKA NA SI....... 104 U MEDINI ...................................................................................................................................................................... 97 EHTEM ................................. R.................................................................................................... 95 LI^NOST ............................................................. 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA.............................. 99 PREMA [AMU ........................................................................................................................................................ 95 PORIJEKLO .................S....................................................................................................................... ............................................................................................................................................................

....................... ................................................................................................................................................................................................................................................................................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ...................................................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA ..................................................... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ............. BRAT I PRIJATELJ ........................................................................................................................................ 121 AMID@A.................................................................................................................................................. 110 SE’ID IBN ZEJD............................................................................................................................................ .............................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ............................................................................................................................................................................................................................... 138 DVA ORU@JA ..................................................................................................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.............................. R...................................................... ....... 122 ALLAHOV LAV .......... 113 NA BOJNOM POLJU ......................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................. 125 PRVAK [EHIDA ......................................................................................................................................... 109 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................... 130 SA’D IBN EBI .................. 141 VELIKA SMUTNJA .......................................................A...... 122 PRELAZAK NA ISLAM ...............A.......................................................................................................................................................................... 107 POTRES U MEDINI ................................................................................................................................. 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ....................... R...... 140 OSVAJANJE PERZIJE .................................................................................................. 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ............................................................................................................................................. 143 ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 140 LAV SA KAND@AMA ......................................................................... R..................... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ................................................ 121 OSOBENOSTI ......................................................................................................................VEKKAS....................................... 133 LI^NOST ....................................................................... 108 SKROMNI .......................................... 142 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................ 112 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................................................................................................................... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................. 133 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................. 111 LI^NOST .................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ............................................................ 134 POSLANIKOV DAJD@I] ............... 124 HEROJ BEDRA ............................. 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ...................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE . 116 OSVAJANJE [AMA .......................................................................................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ..........................................................................................................................................................A........................................................ 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...........

................... R............................................................A.............................. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .............. 153 NJEGOVO IME ........................................................................................................................................................A........................................................................................................................... 151 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................... R.................. 153 POVJERLJIVI DJE^AK .................. 158 TE@I OD UHUDA .... 153 LI^NOST ........................................ 176 ^VRSTINA VJERNIKA ....................................................................................................................................................................................................................................................................................... ....................................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU................................................ 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ..............A..................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ............................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM....... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................ ................................................................................................. 154 PRVI KARIJA .......................................................................................................................................................................................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT............................. 167 PRAVEDNA OSVETA ................................................ 175 OSOBENOSTI ........................................................................ 147 JUNAK BEZ PREMCA ............................................................................................................................. 165 TE[KO DJETINJSTVO .... ................................................................................................................... 160 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 145 LI^NOST .......................................................................................................................................... 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................ 172 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ................................................................................................................................................ 166 SVJETLOST @ERAVICE ...................................................................................................................................................................... 145 ISLAM .............................................. 156 PRAVNIK UMMETA ....................................................................E ............ 173 TALHA IBN UBEJDULLAH.................................................. 178 .......... 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ...................................................... R................................................................. 151 ABDULLAH IBN MES’UD.................................................................................. 170 STRPLJIVI MUD@AHID ..................................................................................................................................................................................................................... ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 177 TALHIN DAN ............................ 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ................................................................................................................................................................................................A......................................................................................................................................................................................................... 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ....................................................................................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ................ 145 ^VRSTA VJERA .......................... 175 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................................................. R..........................................................................................................

.............................................................................................................. 183 PRESELJENJE NA AHIRET ........................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI............................. 214 ............... 207 U^ITELJ ............................................................................................................................... 196 NA BOJNOM POLJU ...................................... 200 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA.............................. 213 NJEGOVA LI^NOST ................................................................................................ 186 VITEZ BEDRA ............................................A......................................................................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB..................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................................. A......................................................................................................................... 182 VELIKA SMUTNJA ............. ... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................... 203 OSOBENOSTI ................... 186 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................................................................................... .............. 203 PRIMANJE ISLAMA ............. .................................................... 195 NJEGOV ISLAM ............S.....................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ................................................ R.......................... A............................................................... ........................................................................................................... ...................................................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ................................................................................................................A................................................................................................... 187 MUDRI POBO@NJAK ............................................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................. R...... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................A......................................................... ...................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA .. 185 PREDISLAMSKI PERIOD ............................................................................................................................................................................................................................. 185 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................................................................ 213 PRIMANJE ISLAMA .POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA .................................................................................................................................................................................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL..................... ...... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE .......................................................... 191 NA POLJU D@IHADA ...................................................... 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ...............................................................................................................................A....................................................................................................................................................................................................... R........................... 184 EL-MIKDAD IBN AMR................................................. 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM................................................. 180 DARE@LJIVI TALHA ..................................................................................................... R. 206 SKROMNI DOBROTVOR ....................................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA.................... 195 LI^NOST ..............................................................S....

....................................................................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI................................................ 228 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ....................... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................................ 242 CRVENI POVEZ ................................................................................... 223 LI^NOST ............. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ................ 250 NAJPRIJE IRAK ........................................................................ 221 USAME IBN ZEJD................ .. 227 OKRUTNA LEKCIJA . 249 IME I OSOBENOSTI .................................................................................................................................................................................................. 241 OSOBENOSTI ...................................................................................... .......... ........................................................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK .................................................................................................................................................. 249 POKORAN MUD@AHID ........................................................................................ R.............. R.................................................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A .................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................A................................................................................................................................................................................................................A....................................................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ............................................................................................................. 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .............. 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................................................................................................................................................. R........................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ...................................................................................................................................................................... 239 SIMAK IBN HAR[E.............. 232 HISTORIJSKI SUSRET ............................................................................................................. 231 OSOBENOSTI .................................................................................................................................................................................................................................................. 249 PRELAZAK NA ISLAM .................................................................................................................................... ...............................................................A.................................................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................... R...................................... 234 NA KADISIJJI ................................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ...................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ....................................................................................................................... 219 PLEMENITI .................................................................................................................................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 253 ...............................................................A...................................................................................... 232 ISKRENI BORAC ......................... 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE........................................................................ 251 PREMA [AMU ...................................................................................................

................................................................................ 260 ASHABSKA PORODICA ................................................................................................................................................................................................................................................................. 278 NU’AJM IBN MES’UD..................................................................................................................... R............................................................................ R........................................................................................................................... 293 .......................................................................A......................................................................................................... R.............................................................................................................................................................................................. 270 KR[]ANIN ........................................ 280 VELIKA USLUGA ... 276 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................. 271 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................................................TIJA ........................................................................ 268 SELMAN EL-........................ 279 SAVEZNIK JEVREJA .............................................................................................................................................................................. 285 SELEME IBN EL-EKVE’A.............................................................................................................................................................................................................................................. 255 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................................................................................................................... ..... 259 PRIMANJE ISLAMA ................................. 288 PRISEGA NA SMRT .................................................. ............................ ............................ 269 VATROPOKLONIK ............................................................................................. 280 PRELAZAK NA ISLAM .................................................... R.... 265 POVJERLJIVI ........................................................................................... ....................................................................... 292 MEDINSKI MU................ 273 SELMAN JE OD NAS ........................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ...................................... 287 SELEME U ISLAMU ...........ARISI...................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE .................................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................... 259 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. 266 DRVENA SABLJA ........A........................................................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET ... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............. 268 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................................................A.......... 261 PRAVEDNA OSVETA ......... 269 NJEGOVA LI^NOST ................................................ 279 NJEGOVA LI^NOST ............... 287 OSOBENOSTI .............................................................................................A........................ 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ............................................................................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME..................................................................... 282 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................

............................................ 329 ....................................................... R............... NEPRIJATELJ ................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID .............. 296 BITKA NA JEMAMI ................................................................................. 319 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................. 320 ^VRSTO VJEROVANJE ............... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 303 OSOBENOSTI ......................A.............. 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................... R................. 298 BITKA KOD EHVAZA .................................................. 301 IJAD IBN GANM...................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ............................................. 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................... 295 OSOBENOSTI ....... ....................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR........................................................................[..................................................................................................................................................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ..................................................... PUTU .............................................................................................................. R........................................................A........................................................................ 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR....................................................................................................................................... 311 LI^NOST .................................................................................................................................................................................................. 310 SUMAME IBN USAL.................... 303 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET ........ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] .......................................................................... 311 RESULULLAHOV....................................... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA .............................. A....................................................................................................................................A............................................................ 316 PRESELJENJE NA AHIRET ............................ 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM.................................. 295 PRIMANJE ISLAMA .......................................... D@......... 308 NAMJESNIK [AMA ....................................... ............................................................................................ ........................ 322 JUNAK TUSTURA ........................A....... 313 PRVA TELBIJA .......................................................................................................................................................................................................................................... ................................. R...........................S......................................................................................................... 319 OSOBENOSTI ......................................................................................A..............442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ................. R........... 299 [EHADET .................................................................... 315 ^VRSTA VJERA ...................................................................................................................................................................... .................................. 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............. 323 SU\ENJE HURMUZANU .................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 325 POGLAVAR PLEMENA ................ 294 EL-BERA’ IBN MALIK........................................................................................................................................................................................................................................................................

.......................................... 340 JUNAK NEHAVENDA ..................................................................................................... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI .............................................................................................. 330 [EHID ................................................ R...................................................... 346 U D@IHADU ............ 346 NAUKA I PO[TENJE ............. D@..... 354 U ALLAHOVOJ.................................................................................................................................................................................................... 364 .............................................................................................................. 354 MUHAD@IR ................................................................ 329 STARJE[INA ................... R................................................................................................................. 355 POBO@NJAK ............... 361 LI^NOST .......................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................ 347 HRABRO DR@ANJE ...........................................................[.............................................................. R.....................................A.................................................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN.................................................... D@...................................................................................................................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ............................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................... 345 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................ 359 SAIB IBN OSMAN ...................................................................................................A................................................... 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ............................................... ZA[TITI ............ 360 UBADE IBN SAMIT.................................................... .............................................. ......... .... 358 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................ ......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 361 ZASTUPNIK ........................ R.............................................................. ................................................................................................................... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................................A.................................E.............. 353 PRIMANJE ISLAMA ................................................................. PUTU .................................................................................................................................................................................................................................................................................. 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ..........[...................................................................................................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ........................................ 348 [EHADET NA ALLAHOVOM........................ 332 HLAD OD KRILA MELEKA .............................................. 345 NJEGOVA LI^NOST ...................................... 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ....................................................................................A.....................[............................................................................................................................................ 335 NJEGOVA LI^NOST ............ 335 MUBAREK-KU]A ................................................................ 339 HISTORIJSKI SASTANAK ...................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN....................................... 362 ODANOST ALLAHU................................................................ 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ............. D@..

.................................. 391 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................ 388 KUREJ[IJSKI UHODA .................................................... 387 EBU-SU......................................................................................................................................................................................................................................................A............................................................................................................................................................................. 397 POZNAVALAC TAJNE ..................................................................................................................................................................... R............................................... 384 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................... ..........................................................................................................................................................[.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH....................................................................................................... 395 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................ 398 OBAVJE[TAJAC ...................................................................................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ............................................................................................................................................................................... 393 HUZEJ.................................................................................................................................... 386 ................................................. D@......... 403 .................. 390 U VOJSCI PREMA IRAKU .... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................... ....................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................... R........................ 395 LI^NOST ...................................E IBN EL-JEMAN...................................................................................................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A ................... PUTU ................................................ 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ...................................................................... 371 SKROMNI VJERNIK ...........JANOV VODI^ .............................................................. 379 PRIMANJE ISLAMA ............................ 366 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................ 402 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA .... 399 NOSILAC BAJRAKA ..................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ................................... 369 BORBA NA ALLAHOVOM................. .. R.......................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ................ 380 ISKU[ENJE ..........................................................URAT IBN HAJJAN................................................................. R................. 389 ^ESTITI VJERNIK ...................................... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ................................................................................................................................................................... 379 LI^NOST .....................................................................................................A........ 381 JUNAK EL-BUVEJBA .......A...... 387 OSOBINE ................. 382 EL-KADISIJJA .......... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ............................................. 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI........................................................................... ............................................................................................................A........................................................................................................................................................................ 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................

............................................................................................................................ 406 NAMJESNIK HIMSA ........................................................................ 424 ZAROBLJENIK .... .............................................................................................................. 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ............................................................................................................................................................................................................ 413 OSOBENOSTI ..................................................................................................................................................................A..................................................A............ 433 ..................................... 416 NADOKNADA ..............................A........................................................................................................................................................................................................................ 420 SA’D IBN UBADE.............................................................................................................................................. 411 AMR IBN MA’D JEKRIB... 423 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................. 413 PRIMANJE ISLAMA ............................................ 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................. 406 TE@AK ISPIT ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 423 LI^NOST ....................................................... 405 OSOBENOSTI ...................................................................................................................................................................................... 429 SEKI.............. 415 ODMETNIK ...................................... 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ..............................................................................................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ............................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D............ 418 [EHID .......................................................... 405 NJEGOV ISLAM .................... 431 BILJE[KE ........................................................................................................................... 425 NOSILAC BAJRAKA ................................................................................................... ........................................................................... 428 ^ISTOTA DU[E ........................................................... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST .............................. R..... R.............. R.. 409 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................... ....................................................................................................................................................................................... 417 JUNAK KADISIJJE ...................................................................................................................................