P. 1
Ashabi_Allahovog_Poslanika

Ashabi_Allahovog_Poslanika

|Views: 3|Likes:
Published by Ismet Emini

More info:

Published by: Ismet Emini on Mar 01, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/13/2014

pdf

text

original

ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. r. ili nave~er. pe}ini izvan Meke. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. Pa. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. upita Ebu-Bekr. d`. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa).. “Da. `arko je `elio da mu Allah. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. a. r. osim Ebu-Bekra. rekav{i “saputnik”. sklonio ih kod sebe i hranio ih. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu.. d`. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. kod Sebe ne sastavi. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik.s. a Resulullah je. Kupio je dvije jahalice. upravo mislio na sebe. Niko nije znao za Poslanikov izlazak.{.{.” Ebu-Bekr. pa mu vjerujem. rekao je: “Istinu si kazao.. Allahov Poslani~e?”. a on }e do}i za njima kada mu Allah. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. kako opisuje Mesd`idulAksa. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). da naredbu..s.{.{. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. on bi se `rtvovao da .. a. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. d`. pa kad je zavr{io s opisom. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. mo`da ti Allah dadne saputnika... a. u nekom od trenutaka no}i ili dana.s. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. Ebu-Bekr.a. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. koji je bio mu{rik. zajedno”. d`. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. ako bi slu~ajno {ta bilo.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha..a. pa kad ga je vidio..” Kada je do{ao do K’abe. Nego vjera.{. d`. Abdullaha ibn Urejkit.s. a. odgovori mu Resulullah.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. u~ini Poslanika saputnikom.

Hajberu. a. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). Ebu-Bekre. Te{ko je ne za~uditi se. Vama zabranjuje kamatu. pri osvajanju Meke. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha.s. Tokom tog vremena Abdullah. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. a. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. odgovori: “Boga mi. nego je On siromah u odnosu na nas. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. zna{ da je Muhammed. nastavljaju}i pozivanje u islam. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu.s.” . mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu.a.inhasu. Allaha mi.. u po~etku. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. postao punac. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Od Njega smo nezavisni. Pa da je On nezavisan od nas. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. dolazio bi Amir ibn . I jevreji su se bili skupili kod njega. I Muhammed.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . kao {to va{ vo|a tvrdi. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. a.s. koji je bio poznat po svojoj smirenosti.inhasa da ga pozove u islam. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru.. Boj se Allaha i primi islam. Jevreji su. ne bi uzajmljivao od nas imetak.inhas mu. poniznosti i dobro}udnosti. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. Ebu-Bekr. Uhudu.” Nakon svega. Hudejbiji. Ebu-Bekrov sin.inhas.. Kada se Poslanik. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. a On je zavisan od nas..s.inhasa.. kako li~nost poput Ebu-Bekra. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Kada bi Abdullah oti{ao. Hendeku. jednog dana ode kod . dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. u~vrstio u Medini.. r. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama.. te je tako Allahovom Poslaniku. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . a. a nama je . mnogobo`aca i jevreja. Ebu-Bekrovom k}erkom.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika.

zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. Ebu-Bekr. Bio je zaokupljen mislima ..” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire.a.s. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. poglavar Hazred`a.. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude.s.s.ne bi nam je dozvolio. i ljudima odr`a vaz.{.s. a. daleko od njega. i pokazav{i vrhunac samokontrole.. Poslanik se razboli. preselio. a. ko je obo`avao Muhammeda. r. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. odsjekao bih ti glavu. od ljudi primi zakletvu na vjernost. a.. r.. kao nasljednik Resulullaha. a.. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. a. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda.A Prvih dana rebiul-evela. a s.. neka zna da je Muhammed. da je nezavisan od nas .” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik.” PRVI HALI.s. sabrao se.. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i.a. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. r. Omer.. a. jedanaeste godine po Hid`ri. dvanaestog rebiul-evela. a i prije njega je bilo poslanika. rekao: “Ljudi.s.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. pripremaju}i se da. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. a zatim. d`. koja je bila uz samu d`amiju. o Allahov neprijatelju. Zamolio je Allaha. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario .s. a. a ko je obo`avao Allaha. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. koja je bila izvan Medine. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. Poslanik.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. da nije ugovora izme|u vas i nas.s.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. a.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. Poslije toga je u{ao s Alijom.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. umro. Ako bi on umro ili ubijen bio.a. U ponedjeljak ujutro. a potom oti{ao ku}i u Seh.. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i .

Za{titili ste njega i njegove ashabe. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. o ensarije. Doista je Muhammed. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. me|u ensarijama. i milom i silom. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. Ebu-Bekr. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. Nisu odustali. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. a od vas namjesnici. Ni{ta se ne}e odlu~iti. Kada su se Arapi. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. jezikom punim moralne podr{ke. Od nas su vladari. a. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. Po~eli su da dublje .. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. on je poslao po Ebu-Bekra. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. pokorili Allahovoj odredbi. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. jedan od na{ih. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. a.s. iako ih je bilo malo. Kada je Ebu-Bekr stigao. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja.s. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. a ne drugih. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. A vi. Allah mu je uzeo du{u. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. pa mu je malo ljudi povjerovalo..’” Potom se trojica istaknutih ashaba.

” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru.. a potom.a.. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. i ne osporavajte im njihovo pravo. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. a vi muhad`iri. iskoristio je trenutak.. takti~nosti i postepenosti. prvaci smo me|u ljudima. ustao da bi se obratio prisutnima . A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. kao nasljedniku Allahova Poslanika. osim ovdje prisutnih Kurej{ija. Svi prisutni su. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika.s. a. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije.s. kada je Be{ir zavr{io. [to se Arapa ti~e. pa vi ste ih vrijedni.a. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. pa. Njime je pokazao sebi i . pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu.” “Mi smo muhad`iri. Njegov odgovor naljuti Omera. te ga po~e napadati i prijetiti mu. najplemenitijeg smo roda.” Ebu-Bekr. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. r.. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije.. a. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru.to je bio prvi njegov govor. Bojte se Allaha i ne protivite im se.. ensarijama. a. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. Allah nam osigurava blagodati. u namjeri da okon~a stvar.” Ebu-Bekr. pomaga~i Allahovi. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. r. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr... a od vas su namjesnici. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. poglavar Evsa.a. doista. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. r. i od prisutnih zatra`i da urade isto. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. Tu su svi dali prisegu.. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. re~e: “Tako mi Allaha. Ebu-Bekr je potom. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. Od nas su vladari. nikad ne}e saznati o ovome. primili smo islam prije vas. iz Kurej{a. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima.s. i dio samog islama. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. osim S’ada ibn Ubadea. potom. iako smo prethodnici u vjeri. koji je bio vrhunac mudrosti. Zar nije Muhammed. a vi ste ensarije. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba.

pa ako budem postupao ispravno.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. vi me sprije~ite u tome. neka su. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. izabran sam da vas vodim. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr.. Istina je emanet. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. a da ne}e biti poni`en. htjela su da osvoje Medinu.. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. muslimanske sablje kosile su otpadnike. r. i zavladati cijelim Jemenom.. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. krenuo njihovim tragom. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Na sjeveroistoku. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. te je opremio vojsku i dok je pala no}. a. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. La` je obmana. Ebu-Bekr. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna.s. zabludu i otpadni{tvo. Ustanite na namaz.. od kojih su Abs i Zubajn. okupljenih na Arapskom poluotoku. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. u Jemenu.a. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. r. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika.. Nevjerovatnom brzinom. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima.a. . u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. u tami no}i. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. vi me pomozite. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife.s. Ebu-Bekr. preseljenja na ahiret. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. r. a ako budem grije{io. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”.a. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. Na jugu. opet.. nema mi pokornosti. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. a. Neka arapska plemena. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. iako nisam najbolji od vas. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. pod zastavom islama. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane.

Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. a. .Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. naro~ito Alija. d`. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. svima do kojih do|e ovo moje pismo. Absa i Zubjana. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Isto tako.Halid ibn Seid na granice prema [amu.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. u Jemen.. a. pred vama. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. Njegov rob i Poslanik. Potom je Ebu-Bekr.s.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au.s. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. bili oni u islamu ili se odmetnuli. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.{. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. osim Kojeg drugog boga nema.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. i da opomene onoga ko ima pameti. . a zatim u Hadremevt. Kada zavr{i s njima. . i da je Muhammed. ali istaknuti ashabi.. r.... Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. Svjedo~im da je Allah. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. Protiv takvih }emo ratovati. u Omanu. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao.a. . a. . . namjesnika Allahovoga Poslanika. svim stvorenjima. i da se obistini govor nad nevjernicima. Samilosnog! Od Ebu-Bekra.s. Zahvaljujem Allahu. Milostivog. Vedi’a i Haris. r. . Jedan. sa Istinom od Njega. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. . Te vojskovo|e i mjesta su: . Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. odgovarali su ga od toga. Spremio je jedanaest vojnih odreda. .Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami..Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. Allah .a. da nema druga. .

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom.s. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. . a. kada je mnogima oprostio. a. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. Bio je jedan od velikih heroja islama.s. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. niste mi se du`ni pokoravati.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.

a on Abdullahov. od osmoga koljena. od plemena Adijj ibn Ka’b. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. a on Abdul-Uzzaov. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. Njegova majka zvala se Hansema. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. Tejma i Abdu{-[emsa. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima .A. Omer vodi porijeklo. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. a on Ka’bov. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. a on Rebbahov. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. Umejjeta. on Kirtov. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. sin Omerovog amid`e. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Adijj je osmi Omerov djed. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. Ebu-D`ehlovog amid`e. Tako|er. na ~elu sa Omerovim ocem. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. a on Nufeov. vjeri. Naime. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov.s. a..s. .u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. okrenu{e se u~enju ~itanja. a on Rezahov. a. dakle. R. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. djeda Murrea. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku.. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena.s. a on Adijjev.OMER IBN EL-HATTAB. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima.. a. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti.

pamtio je stihove i prozu toga vremena. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Njegov je otac bio strog prema njemu. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. Bio je ljevoruk. pa me u~ini dare`ljivim. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. pa je ~uvao svoj imetak. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. ja sam grub pa me u~ini blagim. snazi tijela. . Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. strelja{tvo. Bo`e moj. blag prema nemo}nima. mjesta obraslog gustim drve}em. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. obdaren znanjem i snagom.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. a. visini. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Bo`e moj. Pitao je o njemu. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. a udarao bi me kada ne bih radio. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. nje`an prema siroma{nima. No} me je zaticala. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. pa me osna`i. bijel ten. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. jakih mi{i}a. ja sam slab. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Bio je izuzetno visok . ja sam {krt. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao.s. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu. Kada bi i{ao.preko dva metra. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. ~vrste gra|e. plemenit prema nevoljnicima.

razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija.. kada smo krenuli prema Abesiniji..’ ‘Neka je Allah s vama’. Zaklju~io je da je Resulullahova.” . o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. re~e Omer. Omer se.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. a.. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.. Muslimani su se skupljali i spremali na put. a. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. r. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. a ona je to odbijala.. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. jer mi je sve ovo dosadilo. tako mi Allaha.a. Jednog dana Ebu-Bekr. i njegovoj misiji. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. odlazimo u Allahovu zemlju.a. tra`io je od nje da se odrekne islama. a on je ka`njavao svoju robinju. a. koje prije nisam vi|ala. neprijateljski odnosio prema njemu. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. a.s.. Kada mu je udaranje dosadilo. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti..Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba.s. a. Tuga mu je obuzela srce. bio je uz njih. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. vjera uzrok nejedinstva.. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah.s. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Vidjela sam na njemu saosje}anje. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz.. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha. Omere. Allahov Poslanik. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.s. [ta vi{e. a.s. Udaraju}i je.s.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. prolazio je pored Omera. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. r.s. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. a. Omer je volio svoj narod. ostavljam te. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.

. dobit }e dobro.{. rekao je: . da mu odem i primim Islam. “Kakvi su to glasovi?”. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. upita Omer.”. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha. dok joj je krv tekla iz glave.odgovori . ubit }emo ga njegovom sabljom. primili su islam i slijede Muhammeda. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. Omer je ~uo Habbabovo u~enje.s. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. Dok je prilazio ku}i. Utom. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre.” “Jesu.s. a. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .”. me|u njih sko~i .32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. tako mi Lata i Uzza’a. Habbab se sakri u drugu sobu.’ Tako mi Allaha.. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. tako mi Allaha.s.atima.” Allahov Poslanik.atima stade ispred njega. o Omere!” “Reci mi. a..s. a . a ako je do{ao `ele}i zlo. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. odabrao dovom Njegova Poslanika. “Allahov Poslani~e.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. gdje je Muhammed.” Kad je Omer pro~ita.. a.. a. Otvorio mu je Seid. d`. nadam se da te je Allah.” “Ne boj se.s. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. a.” “Bojim se da ti dam. pa re~e: “Da.atima. Tada . Ovo je Omer ibn el-Hattab. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. “Nikakvi” . pokaja se za ono {to je uradio. pa je po~eo lupati na vrata. odgovori mu Neim. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre.atima.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. tako mi Allaha. o Habbabu.” . ^uv{i Omera. upitao je. Tako mi Allaha.

pri{ao mu je Resulullah. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Pa kada je to u~inio. blizu. a. re~e Resulullah. Allahovom pomo}i. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.” Poslije druge prisege na Akabi.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. a. Slali su svoje izaslanike na pregovore. a njegova vladavina milost. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Ebu-Bekr.a. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu..s. a. Bili su mu odani pratioci.s. tekbirom poprati Omerove rije~i. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. `estoko pora`eni. uvijek spremni za pomo}. vjerujem u Allaha. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. a Kurej{ije su. a. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. Nije popu{tao niti je kome laskao. Hudejbiji..a.a. pa smo klanjali. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. odlu~io posjetiti Harem. Omera je Resulullah. a. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”..s. Hendeku. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. a.s. r.s. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. Hunejnu. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam..Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao.s.a. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. pri osvojenju Meke i drugima. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. Muslimani od tada znatno oja~a{e.. a. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. njegova hid`ra bila je pobjeda. do{ao sam ti. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Gledao sam nas. r. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. Allahov Poslanik. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja.s. a Omer ibn el-Hattab je sve .” Allahov Poslanik..s... Takav je bio i na Hudejbiji... Omerovim prihvatanjem Islama. i Omer. r. “O Allahov Poslani~e.. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. Toga dana je Allahov Poslanik.. Allahov Poslanik. bio je ponosan. “Za{to si do{ao. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. Omer. nastoje}i posti}i primirje.

a zatim bi klanjali.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. smatraju}i da je ispravno.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. upita ponovo Omer. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. pitao ga o vinu. i rekao mu: “Ebu-Bekre. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio..” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. zato je oti{ao Ebu-Bekru.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik.... a srd`ba je jo{ njime vladala. ponovo }e Omer. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. “Jesmo. ali je {teta ve}a od koristi. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere.. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha.. to ispo~etka nije bilo zabranjeno. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. razjasni nam o vinu. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. re~e Resulullah. je tada rekao: “Allahu moj. ne shvataju}i {ta u~e. klanjam i osloba|am robove. “A zar mi nismo muslimani!?”. naime. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. i pitao ga o vinu.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. postim. i potom se objavi ajet: . Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta.. pa ode Allahovom Poslaniku. odgovori Ebu-Bekr. Poslanik. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. a.s.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”.. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku.pokori mu se.. re~e Omer.s. niti }e me On iznevjeriti. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora.a. “Jesu. a.a.s. zbog onoga {to sam tada uradio. r.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. r. a. ne}u Mu se suprotstaviti.

on od Zuhejra. stekao mnogo znanja. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. Tada Allah. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. a on od Ukajla. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. Ja sam ga promatrao . niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . pa sam se napio iz nje. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. d`.s.a.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. vino. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. dok ne budete znali {ta govorite. On im je predlagao Omera.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. on od Lejsa. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. i kumiri. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. a on od Kutejbe. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. ostavio bi mnoge stvari. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. a znanje svih ljudi na drugi tas. objavi sljede}i ajet: “O vjernici.{ejtanovo djelo. a. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. ne klanjajte u pijanom stanju.. r. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru.. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. prevagnuo bi Omerov tas. i kocka.{. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi.

” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. Du{a mu se umirila. sljede}eg dana. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. muslimanima. Predlo`io sam im. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. nisam se puno dvoumio.. pa me oja~aj. sigurno }u ga kazniti. r. D`amija je bila prepuna.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka.. a Omer je govorio: “O ljudi. pa me u~ini blagim. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda.. Bit }u odlu~an i povjerljiv. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. ja sam grub. r. . a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. ne bih se prihvatio ovoga. navodi me da budem o{triji prema njemu. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. Omer. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. r. Tako mi Allaha. r. Allahu moj. svako va{e pitanje koje mi do|e. pa me u~ini dare`ljivim. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. ve} Omera ibn el-Hattaba. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj.a. Omer je bacio pogled prema nebesima.a. isku{ao sa mnom. Hvalili su ga i podr`avali. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim.a. ovim sam `elio dobro ljudima.. Ujutro.” O~i su mu zarosile suzama... A ko bude lo{. ja sam {krt. a on je nastavio: “Allah vas je. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. o ~emu postoje dva predanja. ja }u li~no preuzeti. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro.s.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. ja sam samo jedan od vas.). Bojao sam se smutnje. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i.a. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. r. Allahu moj. vratio se ku}i..s. a. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san.” Nakon toga. r. ja sam slab. pa ga prihvatite i pokorite mu se. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. a kada sam blag prema nekom. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha.a. uistinu.a. a. Kada su se skupili.

plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. da je ta o{trina oslabila. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. a. on je vo|a.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. i bio sam mu kao rob i sluga.s. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana.s. Nakon {to su stigli u Medinu. i hvala Allahu. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. i neka je hvala Allahu.. ljudi. a mi smo pravovjerni. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Bio je zadovoljan sa mnom. istinu ste rekli. zatim u{li u nju.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’.. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. ali je ostala nad nasilnicima.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih.s. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. da bi se on pokorio istini. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. I takav sam ostao s Poslanikom. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Vo|a pravovjernih pope se na minber. d`. ili }u te kazniti. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. Ja se pokoravam istini . A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. a ElMusenna je bio me|u njima. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. bio me|u nama. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Bio je zadovoljan sa mnom. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. Zatim sam preuzeo hilafet... pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. a. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. A prema dobrim. ‘Bio sam s Poslanikom. kako to Allah. a znajte. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. a. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao.{.

Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. o Allahovi robovi. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. in{allah. osim {to je On odredio. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. a zatim redom ostali muslimani. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. i da sa~uvam va{a prava. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. . El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog.. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. na meni je da vas ne dovodim u propast.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. bogobojaznog i siroma{nog. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. Bojte se Allaha. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Tako njegovi stanovnici i opstaju. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. isto ih ~eka i poslije Sevada. razrijedili smo ih na Sevadu.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. ja sam otac va{ih porodica. jer je on bio prvi koji se prijavio. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. Prije nisu bili napadani. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Ljudi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti.. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. jako se obradova. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. pa ih tra`ite od mene. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. i ako Bog da. nanijev{i im te{ke gubitke. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. A kada ste u d`ihadu.

jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. koji zna trenutak kada }e napasti. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. a kada }e se povu}i. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Tako mi Allaha. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. a nakon toga i grad Baksijas. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. Muslimani su ih ponovo stigli. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. te krene za Perzijancima. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. postavio bih ga za vojskovo|u. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Nemoj brzo donositi odluke. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. Kada se vojska opremila za pokret. dok su muslimani bili nasuprot njima. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. porazili. El-Musenna je krenuo brzo. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Razdvajala ih je samo rijeka. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. te bez borbe zauzeli Kesker. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. Sukobile su se dvije vojske. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata.

Taj’e i Has’ama. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. da mi pre|emo rijeku do vas. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. ali Ebu-Ubejde. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. El-Ezda.” Poslije Bitke kod mosta. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. ili da mi pre|emo rijeku do vas.a. i muslimana. r. odred za odredom. ja }u mu pomo}i. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. . odgovorio je El-Musenna. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. a mi vas ne}emo napadati. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. Naprotiv.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. mi smo bili njegovi za{titnici. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. svaki musliman je siguran od mene.zauzeo dobre polo`aje. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. odazivaju}i mu se pokorni. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. ne gubite nadu. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. ili da se povratio. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo.” “Pre|ite vi”. ponovo sakupljaju}i vojsku. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida.. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Bo`e. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. Zato. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. da se nije bacio u smrt. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. kad je pre{ao rijeku . Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. ili da nas ne napadate.

Koji je odredio smrt EbuBekru. Oporu~ujem ti bogobojaznost. Hvala Allahu. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. neka je salavat na Njegova Poslanika. r. tzv. Milostivog. U toj bici. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. S njom je i definitivno eliminiran . kojeg manje volim od Ebu-Bekra. a bio mi je dra`i od Omera. za tzv. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak.. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski.a. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. r. “Bitku na Kadisijji”. Hvala Allahu. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Allahovim fadiletom. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. iz zablude na svjetlo. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu.a. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. nadaju}i se plijenu.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu.” Omera ibn el-Hattaba.. gdje je bio potreban.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. “Bitka na Jermuku. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. po njegovoj naredbi. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. ve} radi Gospodara Omerovog. Borbe u Iraku su potom utihnule. jer Allah se ne stidi istine. Vjernici su bili istinski radosni. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. POVRATAK NA [AMSKI .. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. Koji je dao vlast Omeru. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. Prvi potez koji je na~inio Omer.. Koji me je obavezao da volim Omera. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. [alji izvidnice ispred velike skupine.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. Ali. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. ostvarena je velika pobjeda. Preuzmi njegovu vojsku. Uistinu.

Zatim je naredio da se ubije. .” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani.. ljudi su bili odu{evljeni njime. koji se ve} pripremao za veliku bitku. a. u toku ratova protiv otpadnika. obavije{ten o onom {to se desilo. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. r.s. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. bez namjere borbe protiv njih. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. a.a. eslemna. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku.” Zato ih je Halid po~eo ubijati.. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji.. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam.s. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Naime. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Rekli su: “Sebe’na. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. r. rekao je: “Bo`e moj. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.a. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Kad se sreo s njima. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. Kada je Allahov Poslanik. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava.

Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. iskustva ili ratne sposobnosti. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. I hvala Allahu.. perzijski je kralj `elio borbu. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. Me|utim. Hurmuzan je tu primio islam.ejrezanom pobijeni su. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. rekao je: ” Tako mi Allaha. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. [to br`e. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru.a. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. jedna za drugim. konja...bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Pao je i grad-dr`ava Tuster. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. po~ela su stizati u Medinu. r. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. Zato je Omer. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. . na sjever Perzije. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. a da ga ne odaberete i uputite meni. nastoje}i da ih prevare. posljednja upori{ta Jezded`irda.. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu.Na drugoj strani. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam..

” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. r. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Amr je u{ao u Ari{. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. koji je bio pobjegao na sjever. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. {to mu je pove}alo samouvjerenje. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. Ali se Omer. po rijekama i ogromnom bogastvu. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. .. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. Izrabljivan je u zemljoradnji. boje}i se da se muslimani ne razi|u.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot.a. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . .Egipatski narod bio je potla~en. bizantijskim kraljem. Molio ga je. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. te . dvoumio. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. . Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. prostranosti zemlje. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. .” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. Namjerno je i{ao polaganim tempom.

ostao u rukama muslimana. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. imetka. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. Ako se umanji rod. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. uvozili ili izvozili robu. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. krstova. Sagradio je d`amiju. Ako neko od njih ne prihvati. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. tra`e}i od njega pomo} i opremu. u iznosu od pedeset miliona. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. vjere. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama.” Stanovnicima Nebe. na kopnu i na moru. crkava. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. a davat }e je. po tre}inu. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. . jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.a. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom.. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. Milostivog. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. garancija Njegova Poslanika. Ne zabranjuje im se trgovina. Atrapon je uvidio snagu muslimana. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta.ermu.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. zatim Belbis. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. kada prestanu poplave. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. hvala Allahu. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. svejedno. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Omeru. Egipat je.ustat. r. Dokument je napisao Virdan. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje.

objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Bo`e moj. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. u srijedu. Utom..” U ranu zoru. vidio sam uistinu san.” 9 Ako me Allah po`ivi. a... ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak.. a Allah zna sve. njoj polovina njegove ostav{tine. a ako su dvije. To vam Allah obja{njava da ne zalutate.. ostario sam. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. ako neko umre. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu... a ne bude imao djeteta. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Osim brige da vas zavedu drugi. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju.. rije~ima: “O ljudi. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. Sakrio se blizu .s. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali.. i okrenuv{i se prema muslimanima. Ostavljeni ste. Po obi~aju. oronule su mi kosti. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ujutro se obratio muslimanima. a pove}ao se broj pot~injenih. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu.. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.ejruz el-. u~e}i dovu: “Bo`e moj. a ima sestru.O ljudi. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava.. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. odre|eni su vam farzovi i sunneti.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja.s. rob El-Mugire ibn [u’bea.arisi. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. snaga me izdaje. ispravio bi ga. kao kelala. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. Ako su oni bra}a i sestre. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . a sve vam je obja{njeno. a.

a. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima.a. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. a. Zubejru ibn Avvamu. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. Kada je preselio. i kada je po~eo namaz. skinut }e mi ih. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. i Ebu-Bekra. Talhi ibn Ubejdullahu. Nakon ranjavanja. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. oboriv{i ga na zemlju.. Allahov Poslanik.: “Abdullahu. Allahova Poslanika.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt.s. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer.. on }e biti halifa poslije mene. Potom je poku{ao pobje}i. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. raniv{i nekoliko muslimana. pa koji god bude izabran.. jer Allah najbolje zna o meni.s. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. radijallahu anha. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika.” . prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. a ako ne.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. jer ako mi bude kod Allaha dobro. po`urite.. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. bio je zadovoljan njima. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro.s. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.a. ali da on nema pravo da bude izabran. rekao je: “Hvala Allahu. Aliji ibn Ebu-Talibu. Kada me ponesete. a. i Ebu--Bekra. jer ako imadnem kod Allaha dobra. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. zamijenit }e mi ih boljim. r. a ako ne bude. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. Neka ne izlaze za mnom `ene. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. r.

a o`ivio sunnet. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. r. Nazvan je . kada umrem.. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. to sam `eljela za sebe. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. radijallahu anha. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. R. o Omere. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. pa su ga uputili prema d`amiji. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.A..” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. ukopaj me u muslimansko mezarje. ali ga nije na{ao. Pa ako mi se da dozvola.a. Potom ih je pitao gdje on boravi. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. o Ebu-Hafse. odbojan prema la`i..” Tako je oporu~eno.. r.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Bio si kreposan i dobar. I ~esto kada se govori o pravdi. dozvolila.a. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima.Divan li si brat po islamu. odnesite me na mojoj postelji. a ako ne. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. naklonjen istini.” Osman ibn Affan i Alija. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. na{ao je ~ovjeka . ali }u njemu dati prednost nad sobom. Uni{tio si smutnju. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. ne}ete me prete}i u pohvali njega. ispravljao si nepravdu. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. r. navodi se Omer kao primjer. Potra`io ga je u d`amiji.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. nego da imaju halifu. unesi me.a.” VRLINE OMERA. o Abdullahu. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. sine Omerov. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.

Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka.s. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. prvi je koji je postavio divane (urede). Arapi prije. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. r. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. sa svojim {tapom pod glavom. sakriven od sunca. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. Kad bi saznao da je neko u oskudici. Sam. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u.. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici.a. .. uveo po{tu. a. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. a i Arapi kao prvi muslimani. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. plate i protokole. toliko je bio blag.

.

a Kusajj je sin Kilabov. a on Luejjov. a on Kusajjov. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on Adnanov. a on Iljasov. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a on Galibov. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on Nadrov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. k}erka Kurejzova. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr.s. a on sin Ebu el-’Asov.s. a on .. a on K’abov. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.ihrov. vodi porijeklo od Umejje. k}erka je AbdulMuttalibova. a..a. a on sin Abdu{-[emsov. sina Rebiovog. koji je sin Habibov. a imao je {est godina. a. r. ~iji su potomci Emevije.s. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. a on je ~etvrti djed Muhammedu. a on Abdu{-[emsov. sin je Affanov. . od koga su nastale ha{imije. a on Kinanov. R. a. a peti Osmanov djed. Osman. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda.s. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. a on Muzejminov. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. a.OSMAN IBN A. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on sin Murrinov. k}erkom Allahova Poslanika. a on Mudrekov.s. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. a on Malikov. a on sin Umejje. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa..A. a on Meidov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.. Osmanova mati bila je Erva.. a on Abdul-Menafov. a on sin Mudar Nizarov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. oca Abdu{-[emsa. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda.AN. a.

r. . bio je lijepog izgleda. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.s. i zatra`io dozvolu za ulazak.’ Allahov Poslanik. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. Osman je u{ao. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.s. r. zimi u [am. a ljeti u Jemen. no} je za njihov odmor. a. Nije pio alkohol niti je bludni~io.. a zatim iza{ao. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja.a. Imao je duga~ke podlaktice. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. uredno i luksuzno poku}stvo. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. dozvolio.s. a.a. obavio svoj posao. Allahov Poslanik. a.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman.. imao je sav komfor.s. r. a. slugama i onima koji su od njega zavisili. gustu kosu. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. a. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Me|u njima je bio i Osman. samilostan i dobro}udan. obavio je {to je htio i oti{ao.a. a imao je vrlo lijep rukopis.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. dozvolio mu je. da u|e. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. Bio je bogat i dare`ljiv. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Obavio je svoj posao i oti{ao. iskustva i lijepog opho|enja. r. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine.. Imao je veliku bradu koju je knio.’” Osman. krupnih o~iju. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. naro~ito stopala i {ake. Isticao se mirno}om. za razliku od mladi}a Meke toga doba. r.. Potom je do{ao Osman.. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. okrugla lica.a. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje.. blagosti.. tamnoput.” Odr`avao je rodbinske veze. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. srednje visine. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu.s. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. pravog nosa.. Bio je vrlo strpljiv.s. r. a. nje`ne ko`e.. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima.. sjeo je i popravio svoju odje}u. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. Nije promijenio svoj polo`aj. a Omer.s.. Allahov Poslanik. @ivio je ~isto i uredno.a. iskren i pouzdan. a. krupne ru~ne i no`ne kosti. i zatra`io dozvolu za ulazak.. O sebi je rekao: “Allaha mi. Bio je vrlo stidljiv. pa mu je Poslanik. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em.. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. Prirodno je prezirao nasilje. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.. Allahov Poslanik. a potom je do{ao Omer.a.

s.s. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane.a. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. ugledao je Ebu-Bekra. pa ga slijedi. Jednog dana je kod svojih uku}ana.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. pa opet triput. a. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz... pozdravljen si triput uzastopno. a bit }e{ sa~uvan zla. o`enit }e{ se ~ednom `enom.. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. tebi i svim stvorenjima. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. k}erkom plemenitog porijekla. odazovi se Allahu..s. gluhi. Bogami. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. lijep si i rije~it. Dobit }e{ dobro.. kao razborit ~ovjek. a. Allahov je Poslanik.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. r. pa sam je upitao: ‘Tetka. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. Poslanik. i on mu re~e: “Osmane. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. kipovi ti ne mogu nauditi.s. r. ja sam Njegov Poslanik. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. te on izgovori {ehadet i primi islam. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. a bila je vrlo lijepa i privla~na.a. Osmane! Kako ti. ga je odu{evio. takvi su kakve si ih opisao.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. k}erka Poslanikova. a. Rukajja. niti koriste.. pa ga je njena udaja jako rastu`ila.. slijepi. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima.a. pa opet do deset. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. primio islam na ~udan na~in. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. r. . a.” Osman. tada su oti{li kod Poslanika.

poslan svim stvorenjima. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. mjesec i sunce nad horizontom.a. r. Abdurrahmana ibn Avfa.s. na istini. a. njegovim uzrokom i zaslugom. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka.s. Pa slijedi Muhammeda.” . O`eni ga svojom k}erkom. {to ga ~ovjek vidje. pa njih dvoje bijahu.s.s. Poslije nekog vremena. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova.. a.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Allahov Poslanik.... a Allah upu}uje na Istinu. Poslanikov. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima.a. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika.s. te su svi. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. poslani s Istinom. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. a. svoju du{u ti.. Resulullah. Osman.s. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. amid`a. a. a. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom.. Kada je obavljen razvod. r. sine Ha{imovi}a. u njegovoj poslani~koj misiji. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika.. u islam. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. @rtvujem za tebe. on nikada nije bio uz la`. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje.. Doveo je Osmana ibn M’azuna. a. a.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr.s. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Allahov Milosni~e. Ebu-Leheb. primili islam.

a... Ukopan je u Medini. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum.s. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. Ebu-Sufjan je. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Jednoga dana je do Poslanika. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). brata Hassana ibn Sabita. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum.a. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. r..s.a.. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Osman. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. tre}e godine po Hid`ri. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.s. i Ebu-Bekra. Poslije smrti Rukajje. osjetiv{i opasnost. Dok su oni stigli. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret.. dao bih je za tebe. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. me|utim. r.. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost... a. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. dobro i zlo. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru.. a Osman se pobratio s njim.a. poslav{i ih u spas karavana. Me|utim. r. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. zbog toga {to je . Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. {to mu je on dozvolio. imetak. Allahov Poslanik..s. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. dijele}i s njima dom. a. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. a. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. Rukajja je preselila na ahiret. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale. Osman. a. kao da je i on u~estvovao u bici.s..s. Poslanik.s. a. a. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu..s.a. r.. a. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. poslao po pomo}.. a.a. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu... a. r. Poslanik. a s njom nije imao djece. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje.s. a. a.s.a.s. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. vjen~ao ga je njom.” Osman. pa su se vratili u Meku. Allahov Poslanik. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji.s. odredio je dio ratnog plijena za Osmana.

u{ao. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. a ovaj od Jahje ibn D`afera. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. a ovaj od Osmana en-Nehdija. a. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a na vratima je bio Ebu-Bekr.: ‘Vo|o pravovjernih. nazvao selam i sjeo..s. Zatvorio sam vrata. a.a. a.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. Allah neka je zadovoljan s njima. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. a.’ Ustao sam i otvorio vrata. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.’ Potom je u{ao. r.s. Hunejnu. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~.s. ~eprkao je zemlju {tapom. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. a. r. Hudejbijji. a ovaj od Ebu-Avane. zahvalio je Allahu. Omer ibn el-Hattab. r. ustani. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. prenose}i od svog oca. u{ao.. otvorio i vidio Osmana ibn Affana.s. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota.a.. Alija ibn Ebi. kada neko ponovo pokuca. Potom sam zatvorio vrata. S’ad ibn Ebi-Vekkas..s. Hatib Ebu el-. a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. Poslanik. Osman ibn Affan. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. srodio se s Allahovim Poslanikom.. Poslanik. nazvao selam i sjeo.a. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. a. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ .. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. Hajberu i obavio Oprosnu umru. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. re~e: ‘Abdullahu. Zubejr ibn el-Avvam. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. a ovaj od Ebu-Sufjana. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. Abdurrahman ibn Avf. r.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a. zahvalio je Allahu.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.s.. a.Talib. pa Resulullah. a Allahov Poslanik... Bio je sa Poslanikom. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. re~e: ‘Abdullahu.s.a. na Hendeku. Talha ibn Ubejdullah. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. i obraduj ga D`ennetom.s. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. a.s. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.s. a ovaj od Alija ibn Asima.’ Ustao sam. a. a Poslanik.. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji.a. nazvao selam i sjeo. na najvi{em je stupnju.. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik.. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. a. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Osmana bin Gajasa.s.s. ustani i otvori. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna.’” Osman..” Hilal je pri~ao. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd.

a.s. bio je Poslanikov izaslanik u Meki.a. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske .. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. r.s..’ On se prima~e. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.a. r. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. poslao. Resulullah. a..’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. a. oprostio. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. Allahov bi ga Poslanik..’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. Osmana ibn Affana.s..{. a.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. Muhammed. u to vrijeme je poslan u Meku. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj.a. pa mu je Omer.a. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. poslao je Osmana. poruci.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana.. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova.. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. d`. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. r. r.a. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov.. svjedo~im da mu je Allah. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. Poslanik. a...s.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije..s. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim.. Poslanik. a. rekao: ‘Allahov Poslani~e. pitat }u te ne{to. a. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.a..s. bojim se za sebe od Kurej{ija.s. a ona je tada bila te{ko bolesna.. Osman.s. a Poslanik. Osman. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. Kada je Osman . Ostao je da joj pomogne. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. r. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. a.” Poslije toga. ne uradi prije mene. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. poslao je Osmana u Meku. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. r. ko bi me za{titio.

r. Bila sam uz Allahova Poslanika.s. dostavljao D`ibril. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik.. Kad je Poslanik. dao je sav svoj imetak. a.” Osmanu je rekao: “Osmane.a. on je opremio tre}inu vojske. davanjem polo`aja i zadu`enja.s.s. pa ga je Poslanik. a. ali bez prava na svoju odluku. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. a. Ulagao je imetak za islam bez ra~una.a. Omer. prilo`io je pola svog imetka.... Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. Talhi ibn Ubejdullahu. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. Ebu-Bekr. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.s. r.. a da nije bio plemenit prema njemu. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. a. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Zubejru ibn Avvamu. a. a imao je golemo bogatstvo. a. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava.a. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika.s.. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. rekao je: ‘Pi{i. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. a. Allahov Poslanik. Tri dana trpio je nanesne rane..’ Omer.s.s. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. Trebali su deve.s. a.ET Halifa Omer. a Poslanik.. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. Osmane! Tako mi Allaha. a. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima.a.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. r. htio da ide na Tebuk.’” HILA. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. r. Aliji ibn Ebi-Talibu. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.arisija.s.a. [to se ti~e Osmana.. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. koje je vodio Allahov Poslanik.” . ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. r.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. konje. a. hranu i pi}e. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. od prvih dana.. a Osman je bio bedem naslonjen na njega.s.. Poslanik.

a. ispeo se na minber i rekao: . r. r. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. Abdurrahman. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa.” “Sla`emo se!”. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. r. Suhejbe. zaslugama. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja..-javno i tajno. rekav{i: “Ustani ti. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. S’adu ibn Ebi-Vekasu.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. pitao je i djecu u mektebima.” Osman je {utio kao i Alija. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. a ne da }ete raspravljati.” Alija i Osman.a..a. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. Mikdad. odgovori{e: “Svakako. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. Abdurrahmanu ibn Avfu. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti.” Potom su se svi razi{li. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. ima{ obe}anje od nas. kada ih je vidio. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. reko{e. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.a. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana.” Poslije Omerova ukopa. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. To je trajalo tri dana i no}i. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf .

. dok je bio na minberu. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi.. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. d`. rekao da je on bolji. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. r. ipak.s. d`. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. a zatim se ohrabrio.. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana.s.{. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. dok mu je ruka bila u Osmanovoj.s.a. Zar nije dunjaluk prepun obmana. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. koju Mi s neba spu{tamo. r. postane suho i vjetrovi ga raznesu. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . a.s. Alija. r. mogu.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. a dobra djela..” Izgled Osmana. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. Alija. kada bi vazio ljudima.a. odbacio i tra`ite ahiret. da bi mu dali prisegu. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.. nelagodu i uzrujanost. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. ne mogu. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. a.a. koje i poslije natapanja vodom. Ne budite nemarni. donio salavat na Njegova Poslanika. ni Aliji ni Osmanu. Vo|u pravovjernih. koja vje~no ostaju.a. r.{. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice.. d`. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje.. r. Po~eo je drhtati i zamuckivati. a. a. i re~e: “Gospodaru..a. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah.. zahvalio je Allahu.{. {ejtan ne pokoleba. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti. kao halifa. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati..{..’”12 Prvo s ~im se susreo Osman. jer je Allah. Ebu-Bekr. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. d`. upu}ivao je na njegovu tremu.” Ljudi su se okupili oko Osmana.. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje.

Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. Po{to oni nisu imali nasljednika. stavio ju je u Bejtul-mal. a. a ne pastiri. Zatim. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Lijepo postupajte prema zimmijama. postigli ste uz one koji vas slijede.’” . osvojite po{tenjem i pravedno{}u. a ne kao poreznici. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere.a. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere.. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici.. hilafet). tra`e}i povjerenje. nestalo je stida.” Podanicima je napisao.s. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. Omer. me|utim.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. umjesto toga uvedu novotarije. bio on musliman ili zimmija13. a kada je na{ao Hurmuzana. Allahov Poslanik. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Alija. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. Budite povjerljivi. Uzmite pravo i dadnite pravo. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. pa kada to do|e. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. neprijatelja na kojeg budete nailazili. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. imat }ete je. Dadnite sigurnost.. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. pa ga ostavi. r. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. obra}aju}i se halifi Osmanu.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. i njega. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. sigurnosti i povjerenja.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio.a. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. r.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. pa da vas Allah drugima zamijeni.

Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. r. Zbog toga je smijenio S’ada. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. koji je bio namjesnik {est godina. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. . vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. Lahko je osvojio Azejberd`an.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Kada je stigao u Gruziju. r. a kada je Osman. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa.. a zatim Armeniju. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. preuzeo hilafet smijenio ga je. iako je imao dvadeset pet godina.a.. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini.a. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. r. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu.a. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. zarobiv{i velik broj ljudi..

Muavija ibn Ebi-Sufjan. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Halifa Osman. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. r. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane.” ^im je pala no}. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. dok mu nije udovoljeno.. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. pitaju}i za odobrenje. . pa su obavijestili halifu. Nije prestao dodijavati halifi. Poslije. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet.a. molio je Allaha da pobijede i uspiju. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. muslimani su navalili na Bizantijce. r. Osvojili su ga. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. Kada je Habib stigao do Morijanova logora.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu.. po{alji pouzdanog. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar.a. Muslimani su se pobojali tolike vojske. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam.

. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. . Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. proglasio dozvoljenom (tj. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. dozvoljeno je da se ubije). nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an.s. Allahov je Poslanik. {to je ovaj pokorno i u~inio. ratovao je po Africi. Bizantijci su.a. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Kada je stigao do tog mjesta. Stigla ga je Ibn. a..RIKE Halifa Osman. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji.s. a nama u lice. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. r. r.. u me|uvremenu.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira.a. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Abdullah ibn Ebu-Sarh. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu.a. r. kralj Berbera. vjetar se uti{ao. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku.. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. D`erd`il. Abdullah ibn Ebi-Serh. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha.a. pa nije ni poku{ao pobje}i. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. r. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Kada smo se usidrili. po nare|enju halife.. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. r. a. Toga dana se Osman.. koji se odlu~io za borbu na moru. Abdullah ibn Zubejr.a. razbje`ali su se na sve strane. Ovaj ga nije ni primijetio. odlu~ili napasti Afriku s mora. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju.

.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta.s. bio protjerao. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. sabljama i no`evima.. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. a postavljanjem drugih. a Afrika je. Voda!.” . pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. r. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . d`. Ebu-Bekr i Omer . Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre.a. bio proglasio halalom. Voda je bila poprimila boju krvi. uga|ao im je i bio blag prema njima. nakon {to ga je Poslanik. r.. Osman ga je vratio.. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. bili su odbili da se on vrati u Medinu. ostala u rukama muslimana. Allahovom pomo}u.. a. ne pitaju}i halifu. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. iako ga je on osvojio. a svoju k}er udao za njegovog sina. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima.a. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Poginuo ih je veliki broj. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e..{. a. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. dao je pobjedu muslimanima.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’..s.. Allah. ~iju je krv Poslanik.

ka`njavao vas i kudio. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Allaha mi. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika.a. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. ali je on vas bio pritisnuo. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. Oni ne piju. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti.” Muavija re~e: . Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. a ja sam bio blag prema vama. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu.s. r. poturio sam svoja ple}a. prije nego se vratio u [am. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. a. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. Allaha mi. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. pa ste mu se pokoravali. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. rekao: “Vo|o pravovjernih. i obja{njavao i iznosio ~injenice. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. Oni nemaju emira. r.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. osim mulj i proizvode samo hr|u. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. htjeli to ili ne. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas.a.. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. [amlije su i dalje u pokornosti. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Tako mi Allaha. pa ste se podigli protiv mene. pa za{to sam bio vo|a. Oni slijede prvog koji se pobuni. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. kojeg je Osman.. Muavija je.

a divan je On Za{titnik. a Allah je odredio za ovaj ummet da. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna.. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana.. zabranjuju}i mu da iza|e. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Kada su do{li. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. Husejn. Rasporedili su se oko njegove ku}e. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. Osman.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Ako me ubijete.” Muavija re~e: “Allaha mi.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. ne ubijajte me.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. Do{lo je vrijeme had`a.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. a me|u kojima: Hasan.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. sjedite!” Ljudi su posjedali. Allah vas po`ivio. Do{li su u Medinu. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva.a. Allah vas ~uvao. poslao je po Aliju. da predvodi ljude u obavljanju obreda. rekav{i: “Ljudi. Mugire ibn el-Ahnes. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. a.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an.s. r. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. ili }e{ poginuti ili ratovati. r. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti.a. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. Polahko. kom{ijama. ne}e se dogovoriti za imamet. obratio im se iz ku}e. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. a onda je nastavio: “Medinelije. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim.ihri. a nisu mu ~ak ni vodu davali. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. opkolili je. kada budu grije{ili. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu.. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani.

izrekao je ove stihove: .. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. a u njemu je bilo jo{ `ivota. koji je bio Poslanikov. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu.s.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. a. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi.. te do granica Indije i granica Turske. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.erafisa sjedila je do njega.a. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. Ta pravila su ostala do danas. pjesnik. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. . oboriv{i ga na stranu. a {est {to si meni skrivio.. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. govore}i: “Tri su za Allaha.a. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Imetak se slivao u Medinu. prozom i pri~om.. r. a `ena mu Naila bint el-. a. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste.s. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. pro{irio je Poslanikovu. Osman ibn Affan. a ona je postala prijestolnicom. i devet puta ga udario no`em. r. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. Kenane ibn Bi{r ibn Itab.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. r. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Ljudi su ga oplakali poezijom. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. Tako Hasan ibn Sabit.. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Zatekli su ga da u~i Kur’an. Na Allaha se oslanjam. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga.a.

plemenitom i pravednom. ne prestaj uporno plakati.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. Zun-nurejnu.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. a naredba emira nije sprovo|ena. .. a. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. borili s nama. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. `alosti ti. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. pokriven mezar. u~injeno da bi zastra{ilo. da biste se kod mezara Muhammeda. razasuti svuda brzo se sabra{e. tek iza{lo sunce od toga zatamni. Osmanu ibn Affanu. odvratna li djela. oko Medine. Ru`nim li ste putem po{li. O K’abe.. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. sela }e vam biti stani{te. du{e. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. ru`na li vam puta. a.s. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. Ako se okrenete. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. koja se kolje kod vrata mesd`ida. Maloprije pro|o{e. {ta li je unutra. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. me|u palmovicima. zetu Allahova Poslanika. Ubistvo halife. tabut na ramenima ljudi odneso{e. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata.s.

.

k}erka Eseda.ALIJA IBN EBI-TALIB.s. a. bio je amid`i} i zet . R. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. a on Ha{imov. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. primio bi putnika i ugostio ga. sin je Ebu-Talibov. a sam zano}io gladan.atima. a on Kilabov...A. Mati mu je bila . a on Abdul-Muttalibov. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja.atimin mu`.. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a sam bi spavao na podu.s. Allahovom Poslaniku. a. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. a on AbduMenafov. a. svim svojim bi}em i djelima. a on Kusajjov.{. Spoznao je da je iman bogobojaznost. koji su bili rod Allahova Poslanika. Bio je ~ista srca. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. omiljen i samilostan prema sirotinji. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. slavljenje i veli~anje Allahova. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. sina Ha{imova. . on mu je bio najbli`i ro|ak. d`. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. a on je sin K’abov. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). Od istaknutih ashaba. tako da je dijelio sve {to je imao. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.s. Nahranio bi nevoljnika. Bio je neporo~an. pobo`nosti i skromnosti. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im.

ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. visokoga ~ela. u pokornost i obo`avanje Njega. Koji nema druga.. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Bija{e u~en i obrazovan. i od njega je primio svojstva. naro~ito kada bi bio u bici. Ali. koje je podvla~io surmom. Imao je veliku bradu. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. ako ne}e{ u islam.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem.{. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. d`. a. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom.s.s. onda nikom ne govori o ovome. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. a poznavao je njegovu iskrenost. A kako ne bi bio takav.” Poslanik. krupnih o~iju. Kada su zavr{ili. . Bio je srednje visine. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. a. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. koji je kratak bez obzira koliko trajao. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika.s. tamnoput. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju.. a ostavljanje Lata i Uzza’a. dubokoga razumijevanja. a. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. koja su rijetka kod drugih ljudi. lijepoga lica. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute..s. o{trouman i brzo je pamtio. povjerljivost i mudrost. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Hodao je brzo.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama.. Pozivam te Allahu Jednom. a. i izjavio {ehadet. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. kada je Ebu-Talib saznao za to. pa mu re~e: “Alija. za{titnika i brata. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju.

bio je blizak i privr`en Resulullahu.s. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.s.s. Kada je Poslanik. Poslanik. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.. Kada je Poslanik.s.s. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. a malo imetka. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. a. Poput Musaa. a. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. ^udno je. a. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas.s. a da on sam nije primio islam. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re..a. a.. a. ogrta~em.. bratimio muslimane u Meki. a. bratime}i muhad`ire i ensarije.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. u Medini.s. a. r.. a zatim je isto u~inio i drugi put. Alija. i da bude uz njega i uz Aliju.s. r. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. pomislili su da le`i Muhammed.. Resulullaha. nije vidio pogodnije osobe od Alije. i njegove vjere. r.. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. a. on se pobratimio sa Alijom. a.. nakon Hid`re. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. a. Alija. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata.s.s. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.. a. a. u dru{tvu Ebu-Bekra. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. Muhammed. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu.a..s. .s.a. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika.

a. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e.. postojan kao stijena. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. a.s. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan.s. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. vodio. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. Slijedio sam Resulullahove. tragove. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. a. osim iz pohoda na Tebuk.” Poslanik. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. a. a.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. nikada nisu zaboljele noge. kojoj su dali naziv “Ikab”. a. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. Od tada. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . a. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. Poslanik. a potom sam napustio Meku. jer ga je Allahov Poslanik. oti{ao do njega. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda.. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra .s. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. Kada se bitka rasplamsala. pa ga. k}eri. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.s. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. odmarao. a.s. Alija je nosio zastavu crne boje.. Ebu-Kajsa ibn el-.s.. znanje i vjeru. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. Ina~e.. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi.. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. zagrlio i zaplakao. Aliju. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. rekao je: “Zovnite mi Aliju”.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. a. a..” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. a. oti{ao je ku}i kod k}erke ..ekiha ibn el-Mugiru.. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. danas se dobro pokazala. Allaha mi.s.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. iza{ao prema Medini. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik.s.”Na to je Allahov Poslanik..s.s. Bio je u `ari{tu borbe.. nije u stanju da hoda. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu.s. ostavio kao namjesnika Medine. r. U svakoj bici koju je Poslanik. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. a.

na ovo re~e: “On je moj prijatelj. strpljenje i hrabrost.. pa mu je. Alija ga je prislonio na prsa. ogasulili su Resulullaha.. On se borio. preselio na ahiret. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. dok ga je Alija kupao.s. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. a Poslanik..adl ibn Abbas. a u vezi s tim. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio.s.s. Jednom prilikom Resulullah.. zajedno je blagoslovio Aliju.. s tim. pa Alija re~e: “Ja. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu..atimu...s.. i `iv i mrtav. da je rekao: “Allahov Poslanik. Usame ibn Zejd i [ekran. Pisao je razne dopise i ugovore. dok su ga Abbas.” Na Allahovom Poslaniku.s. koji su iziskivali o{troumnost. a. Kusum ibn Abbas.s. Dok ga je gasulio. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi.” Ebu-Rafi’.” Allahov Poslanik.atimu. Tako|er. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. ..s. a. a. koji je imao upalu oka. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. poslao.adl i Kusum okretali. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. {to poslije mene vi{e nema poslanika. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik.s.” . a. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. a. i na dunjaluku i na ahiretu. a.a. sluga Poslanikov. . Alija je bio na nivou pomo}nika.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. Njegovim uzrokom i zaslugom. ali ih nije osvojio. . bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao.”16 Kada je Poslanik. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu..Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. a. Hasana i Husejna. poslao je Ebu-Bekra.. kako si divan.s. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti.s. a. pa se vratio.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.” Zatim je pozvao Aliju. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. . rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. iza{li su njeni branioci. Allahov Poslanik.. a. a. r. sluga Resulullahov. a. Abbas ibn el-Muttalib.s. pa se zapodjenula borba. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe.

i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. Alija je bio veliki u~enjak. a. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. Kada je poslan plijen s Kadisijje. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.a. a.’” Bio je najotvoreniji. r. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. poderao i pojeo. bio je savjetnik i glavni kadija.. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara.’ Tako mi Allaha.. {alje{ me u Jemen.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. a u vrijeme Omerovog hilafeta..s. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. a. vo|a pravovjernih Omer. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio.s. nema nijednog ajeta.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. koji je izdao mnoge presude. pitat }e me o presudi. r. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. u Jemen. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi.s. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. a ja ne}u znati?’ Poslanik. najsmjeliji i najrje~itiji. pa si potro{io. osim {to ti je dato.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. r.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe.a.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. . obukao. Alija je bio glavni savjetnik. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. oja~aj mu govor. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga.a.. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu..

neka je Allah zadovoljan njime. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. me|u prvim je primio islam. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Muhammeda ibn Mesleme. A ono {to Allah ho}e.a. Zejda ibn Sabita. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. a nakon {to dado{e prisegu. zet Allahova Poslanika. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. a.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. iz razloga koji Allah zna. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. r. Alija se popeo na minber. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. ali me niste slu{ali. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. poznavao je sunnet. a. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. a on je odbijao. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. u . za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u.. halifa Osman nije uva`io njegov savjet..” Bio je golemoga roda. osjetili su da dolaze nevolje. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima.s. koji }e ih voditi. Oni su uporno navaljivali. Ljudi su ga slijedili. S’ada ibn Ebu-Vekkasa.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. niko ne mo`e ispraviti. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. me|utim. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga.s. HILA. Uzvi{en i Velik je On. budi mi svjedok.

Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. jer vas o~ekuje ahiret. Se’id ibn el-’As nad Kufom. . Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. namjesnika Kanserine. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. okoristite se od njega. namjesnika Himsa. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. a klonite se zla. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Ako vidite dobro djelo. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. koji je ina~e bio pametan i razborit. ostavite ga. odvest }e vas u D`ennet. dok razmislim. Mugire. bila je osveta Osmanovim ubicama. Blago postupajte. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija.arzovi koje obavljate radi Allaha. Abdullaha ibn Kajsa el-. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. En-Nusejra nad Hemzanom. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. namjesnika Jordana. pa }e mu sabrati vojsku. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Dok je o tome razmi{ljao. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Uzmite dobro. Halifa mu odgovori: . Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Hubej{a nad Sebzanom. namjesnika oblasti Palestine. Zubejr i drugi istaknuti ashabi.ezarijja. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Malika ibn Habiba nad Mahom. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. a svakom od vas }e do}i smrt. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. a ako vidite zlo. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Hubejba ibn Meslemu. Kod njega su se okupili Talha.

zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. a. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e.. {to im je on i dozvolio.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. kao {to ka`e Allahov Poslanik.. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.: I tako mi Allaha. Govorio mu je: “Bojim se.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. a ko nije. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. re~e mu halifa. naro~ito Muaviju u [amu. Nego. to se nikad ne}e dogoditi”..” Upitali su ga: . Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru.s. ako ga smijeni{ iz [ama. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. a kada je stigao do Tebuka. ako me poslu{a{. nakon {to je stare smijenio. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. rat je varka. a danas varao. da }e to biti uzrok.” “Allaha mi. a {ta danas. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. nego spremi sa za [am. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama.

koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. odgovorio je. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. U me|uvremenu.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. .80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. a ako te poslao neko drugi. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Kod naroda su se probudili osje}aji. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. kako bi podstakao ljude.erafide. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Ustrojio je vojsku. izuzev nekolicine. tako|er. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. ali ni na jedno nije dobio odgovor. i jedna grupa koja je ostala neutralna. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Nakon tri mjeseca. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. na desno krilo. Svi su prevareni. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. dobro do{ao. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. onda se vrati. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. Bila je. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. odgovori{e. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. kako bi ih vratio u pokornost. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. na .

Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Talha. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. majke vjernika. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. vrati se ku}i. opet. Ostale Poslanikove `ene. Ai{a. Poslanikove `ene bile su u Meki.a. predlagali da se ode u Basru. Buknula je stra{na bitka. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. . Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Majka vjernika.. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Slijede}eg dana. a ako si do{la pod prisilom. nisu htjele i}i u Basru. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. pa se po~ela spremati za put. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Sukob je brzo obustavljen. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. pa su se vratile u Medinu. r. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. tako mi Allaha. Talhe. a nakon pregovora. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. bez ijednog poginulog.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Kada je odlu~io krenuti u [am. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Neki su. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. Majka vjernika. amid`i}a Ebu-Ubejde. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. neka je Allah zadovoljan s njom. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Ai{a. ali su se brzo razi{li. Ako si nam do{la dobrovoljno. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. Zubejr je govorio isto {to i Talha. koji je bio na desnom krilu vojske. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Njena nosiljka je postavljena na devu.

Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Abdullah ibn Selam. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . pravda vlada me|u nama. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri.s. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. Islam nam je vjera.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj.. ne izlazi iz Medine. ako Allah. Muhammedom.{.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. te prihvativ{i za uzde njegova konja. dadne. I ovaj ummet se mora podijeliti. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. da bi razdor me|u ummet ubacio. a da je ne iskoristimo. evo. Ja sam vas. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. tako mi Allaha. a. poznati ashab. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. re~e: “O Vo|o pravovjernih. Me|utim. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. mora biti. to i `elimo. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. a Kur’an nam je vodi~. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. divan li je ashab Allahovog Poslanika.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. malobrojnosti. islamom kao vjerom. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum.. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. kao {to su se podijelili narodi prije nas.s. sve dok ne poka`u zulum prema nama. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. d`. a halifa im re~e: “Klonite ga se. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. Ono {to On odredi. postupit }emo lijepo s njima. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. izmirenje me|u ljudima. a. a ono {to porekne to odbacite. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. a ako odbiju da se povuku. jer to je put va{ega Poslanika. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Ako se oni povuku. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko.

izdvojili su se i oti{li od vas.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. E{terom enNehaijem. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. sporazumjeli smo se. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. Ako ih ostavite. Alija ima ve}e pravo da. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. pa re~e: “Ja sutra putujem. {to je mnogo obradovalo halifu. pa kada su do{li. [urejhom ibn Evfom. tada bi sigurno . Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. pa se spremite. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. A ako odbijete. Dajte prednost oprostu. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. onda se ne postupa po Kur’anu. kontrirate sami sebi. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. Ako se situacija smiri. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. isplatit }e vam se. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. Osmanove ubice i njihove prista{e. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Salimom ibn S’alebom. za sada. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. Tako|er. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. a ako se budete borili protiv njih.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. Ali.

Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. oti|i me|u ljude. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala.a. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put.{. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju.s. a. Deva je jako zarikala. Bitka je okon~ana. Alija. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Majka vjernika Ai{a. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. d`. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. r. kako bi za{titili Majku vjernika. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. neka je Allah. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. to je tvoja volja. ne ljutimo se jedni na druge. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. pa mu ona re~e: “Sinko. Me|utim. Kad je htjela napustiti Basru. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra.. K’aba ibn Sevara. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre.” U me|uvremenu. zasuli su njenu nosiljku strijelama.. vidjev{i {ta se desilo.s. Nakon bitke. ako se ljuti{ na mene. Na dan polaska. A ti. a Alijina skupina dobila je okr{aj. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. pa su ga obavijestili.. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. a.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Ti si supruga na{eg Poslanika. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. Ovaj ga je ubio na spavanju. i na dunjaluku i na ahiretu. .. Ovako je bilo.

Alija to odbi rije~ima: “Ne. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. Okr{aji su se vodili svaki dan. i E{’asa ibn Kajsa. a odvra}aju}i od zla. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. u njoj se ulogorio. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Stigav{i. pa se povede te{ka bitka. To se oteglo ~itav mjesec. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. ili dok se na izru~e halifi. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. halifa im se obratio. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. izaslanici su rekli: . U protivnom.” Odsjeo je u Rahbu. pa ne}u ni ja. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija.INU Nakon {to je Majka vjernika. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Iraka. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. pa se uputio ka Nehili. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Muavija je odbio dati prisegu. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. ili dok se ne izru~e halifi. napustila Basru i oti{la u Medinu. Be{ira ibn el-Ensarija. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. D`erir je oti{ao u [am. Tu se se sukobile dvije vojske. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija.. Kada su mu do{li. Kada mu je D`erir do{ao. Ai{a. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. borit }e se protiv njega. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Perzije i Egipta. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika.

Gospodaru oblaka. a ako oni pobjede . bitka }e splasnuti. Gospodaru dubokih i velikih mora. Isto je to uradio i Muavija. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. Allaha mi.Allah ih je uputio na ispravan postupak. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. o Gospodaru Zemlje. Allaha mi. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. o Adijj! Nikada. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. u~vr{}enih. pa ako pristanu. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. Molim Allaha da te ubije zbog toga.” Potom je postrojio redove vojske.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. a da napravimo razdor me|u njima.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. a neko odbije.predlo`i Amr ibn el-’As. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. koja okru`uju kopno. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Prekini ovo. Po{to su se pregovori otegli. neko pristane.podari mi {ehadet. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. Gospodaru brda.” . pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. i stani{te zvijezdama. zaklju~i Muavija. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Sukob se otegao mjesecima. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Vojska iz Basre. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Gospodaru la|i. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. a nikakve rezultate nisu donijeli. te se zapodjenu te`ak okr{aj. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. . pot~injenih. Svi su se ljudi okupili oko njega . a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. Muavija! Allaha nam. Tvoj amid`i} Alija. a ako se razi|u. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. ako nam danas dadne{ pobjedu . vo|a muslimana. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Muavija. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. izgubili su i propali. bez pobjednika i pora`enoga. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. Poslije ovih njegovih rije~i. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”.” “Boj se Allaha. a ne miriti?! Daleko je to. i mno{tva koje ne vidimo. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo.

pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana.. “O Allahovi robovi”. . pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. ibn Ebu-Mu’it. odgovori{e mu. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. a i kad sam odrastao. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. a upamtite i svoje rije~i. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. “Ja se borim protiv njih. da odbijemo poziv”.. Amr ibn el-’As. Habib ibn Mesleme. “nastavite kako ste i po~eli.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. onda se borite. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika.” “Upamtite {ta sam vam zabranio.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. . odvrati im halifa. [to se mene ti~e. Allaha mi. radite {ta ho}ete”. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. pozva ih halifa. Muavija. ali ne razumiju njegove propise. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. osim da nas zavaraju. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. pristalice harid`ija: “Alija. a ako niste. tad se javi{e Me{ar ibn . oni u~e Kur’an. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. Poznajem ih bolje od vas.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij.” Me|utim.na to }e halifa . nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. ako ste pokorni. Te{ko vama.kako bi pristupili Kur’anu. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs.

govore}i: “Allaha mi. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. od svake strane po jednoga. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. drugim ili tre}im. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. zapao si u nevolju. govorili su. Zatim. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj.” Me|utim. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. ina~e poznat po lukavstvu. Odredi me uz sudiju. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. Kada se halifa vratio u Kufu. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. re~e im Ebu-Musa. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. i Muavija sa ~etiri stotine boraca.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. na to }e Musa. Ustvari. a nije njegovo da kr{i ugovore. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. ako mene ne odredi{ za sudiju. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. “Hvala Allahu kada je tako”. Ne}e se donijeti sporazum. sve dok se oni ne digo{e protiv . a obavio bi se u Ezrehu. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Ahnef ibn Kajs. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. naka je Allah s njima zadovoljan. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. odgodio bi se do naredne godine. On se bio povukao iz borbe. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. “Izabran si za sudiju”. me|utim. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. odo{e za Nehrevan. reko{e mu. a tako|er.

pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. optu`iv{i ga da je nevjernik.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. ponovo je upitan. Muavija . Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. ne uzev{i petinu. Vo|o pravovjernih”. a da izbor prepustimo izbornom vije}u.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. polet im je splasnuo i izgubili su volju. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.” “A {ta su onda. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije.Amr re~e: “Ebu-Musa. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Svaki put kad bi se desila bitka. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. naro~ito nakon presude. Aliji ibn Ebi-Talibu . odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. Poslije dugih pregovora.

Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. [amljani su uzeli maha. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. naju~eniji i najbogobojazniji. Hafiz ibn Kesir. on je. Kada ga je vidio.a. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. te da treba pobiti njihove namjesnike. uprkos svemu. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. najbolji na dunjaluku u to vrijeme .” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. kada se jedan odrekao Alije. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. i Verdan er-Rubabi. Kada je . Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij.najpobo`niji i najskromniji. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. sakrio se pred Muavijinom ku}om. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. On je u{ao u Medinu. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. opisuju}i te dane. a volio smrt. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. S njima je bio. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. predvodi ljude u namazu umjesto njega. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. odbiv{i da budu uz njega. govorili su. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. a bilo je to uo~i petka. nakon dolaska u Kufu. te po~eli napadati sa svih strana. tako|er. Vojska mu je oslabila. imao je jake bolove u stomaku. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. njegov zapovjednik policije. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. r. bija{e ostavljen i napu{ten.vojska se digla protiv njega. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom.. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. tako da je prezirao `ivot. a Ira~ani su ga napustili. nereda i spletki. zbog mno{tva smutnji. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa.

koju je ostavio prije ed`ela. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. pa makar vam bila u~injena.” U zadnjoj halifinoj oporuci. Budite nasilniku protivnici.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u.” A Hasanu i Husejnu je. vi bolje znate od mene. Milostivog. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. pa makar se radilo i o bijesnom psu. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. Hasane.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. jer sam ~uo Allahova Poslanika. a znate da sam ga volio. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. a ne izgubili te. Ipak. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. ho}emo li prisegu dati Hasanu. osim moj ubica. Govorite istinu. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora.s. upitao ga je ponovo halifa.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. a ako ostanem `iv. ako umrem od njegova udarca. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. a. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. odgovorio je Ibn-Muld`em. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. ako te izgubimo.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. o pitanju njihovoga brata. ubij ga.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu.. Radite po Kur’anu. Toga dana.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. ubijte ga. Ako umrem. odgovorio je. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. On je va{ brat i moj sin. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. a .” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. stigli su ga i uhapsili.

i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Njegov je rob i poslanik. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allaha mi. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. doista su posve}eni Allahu. o Poslanikovo. Molim Allaha da vas pomogne. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan.. a dove vam ne}e biti usli{ane. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. Bojte se Allaha. Zatim. kao {to vam je to Allah naredio. prou~iv{i ~etiri tekbira. Allaha mi.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. pa da vam vladari postanu najgori od vas.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. . jer Allah stra{no ka`njava. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Tako mi Allaha. Allah je uz zekat. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Allaha mi. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. a. Allah je uz Kur’an. Gospodaru svjetova. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. zatim }ete Allaha moliti. On nema sau~esnika. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. a.s. klanjanje moje. Allaha mi. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete.s. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Neka je na vas selam i milost Allahova. blizu . da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. tre}i. Poslije ukopa Alije. `ivot moj i smrt moja. Allah je uz va{e podanike. on gasi Gospodarevu srd`bu. Allaha mi. a odvra}anje od zla. Allaha mi.atime.. a. jer ako su prazne. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Govorite lijepe rije~i. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. ne}e biti ni nadgledane. Allah je uz bijednika i siromaha. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu.s. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. obredi moji. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. da ne izbjegavate jedan drugog. Allah vas ~uvao. Allaha mi. Allaha mi. potomstvo.. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera.

Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. Pjesnici. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. Ebu-Esved ed-Du’eli. zemlja bi se ispunila pravdom. Ko je on i {ta u njemu bi.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. . u ibadetu i tra`enju nauke. Alijom ibn Ebi-Talibom. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. od svih ljudi najboljega. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Bio je naju~eniji vladar. ne obaziru}i se na dunjaluk. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. {to je obuvao obu}u i skidao je. oplakuju}i ga. presude i oporuke. ~itao Kur’an i jasne dokaze. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. u~enjakom. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. . ne}ete saznati. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. knjigama i govorima. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. pobo`njakom i mud`ahidom. halifa je imao {ezdeset tri godine. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve.

.

EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Allahov Poslanik.A. Izabrao je nekolicinu njih. a on Hilalov. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. d`. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Hvala neka je Allahu. a. odveo ih je Poslaniku. a on Uhejbov.. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Po{to su mu se odazvali. Abdurrahman ibn Avf.{. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.s.ihrov.{. .. zadovoljan. r. a on . Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. a on Dabbeov. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Zubejr ibn el-’Avam. neka je sa svima njima Allah. a. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam.s. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. R. a on El-D`errahov.a.. a on El-Harisov. {to je tako bilo. d`.

najljep{e naravi i najve}ega stida. A.. a kad pri~a{ s njima.. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. a. Oni su: Ebu-Bekr. klanjao podne. a. a mi smo zadovoljni sa muslimanima.s.. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. mr{av. a.” Omer ibn el-Hattab. nekako bi se odmah oraspolo`io. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. Resulullah.a. a. slu{aju te.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. r. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. otmjen i elegantan. blijedoga lica. Kada je Allahov Poslanik. U isto vrijeme. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.a. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika..’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. znao se preobratiti da bude poput lava.s. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a.s. re~e: “Do|ite ve~eras. r. Kada pri~aju s tobom. ne la`u.. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. i rekla mu: “Ebul-Kasime.’” .96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. Me|utim. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA.. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. kada bi to situacija zahtijevala... kao i u knjigama historije islama.. a.S. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. Bija{e visok.s. po~e se okretati lijevo-desno. Abdullah ibn Omer. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. slabe brade.s. pa je Resulullah.s. kada bi ga ~ovjek sreo.

jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. ili sinovi njihovi. budu u ljubavi sa onima. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. zagri`en u svome kufru. d`. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. Resulullah. nevjernik. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. ili ro|aci njihovi. Me|utim. uprkos svim nevoljama. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. `ele}i podijeliti mejdan s njim. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. ili bra}a njihova. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine.s. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. zlostavljanja i poni`avanja. blizini .s. a.... Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. Bio je mu{rik. a. i koliko je imao povjerenje u njega. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. po nare|enju Allahovoga Poslanika. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen.. a taj konjanik stalno ga je progonio. u~e}i tekbire. na sijelima. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek.s. Naprotiv. d`. a. Allahovom pomo}u. on je imao duboke razloge. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. Ebu-Ubejdov otac.{. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju.u d`amiji. u bitkama i u pohodima.s. da u njima vje~no ostanu. . [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. makar im oni bili o~evi njihovi. tako postojan je bio u islamu.s. Ebu-Ubejde je. Allah je njima zadovoljan. Naime. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha.. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. a on je bio ~vrst i pouzdan.{. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.. a. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. a i oni Njime. a. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. ono {to }emo uz Allahovu. toliko spreman da ulo`i na putu Istine.. To je Allahova strana.

a. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. Ashabi su ga okru`ili.s. Me|utim. pri ~emu je slomio drugi zub.s. a. a. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. a zatim je polahko i nje`no povukao. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira.s... a. sna`no je stisnuo zubima.s.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”.s. Zbog odredbe koju je Allah htio. amid`u Allahovoga Poslanika. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. Trebalo je izvr{iti zadatak. {tite}i ga vlastitim tijelima. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. a. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik.s. ne obra}aju}i pa`nju {to je . poginuo.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. licu i izvadio i drugu halku. a. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. Kad ju je izvadio. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. {to jo{ vi{e skrha muslimane. a krv mu je tekla niz lice. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. neka je na sve njih Allahov selam. pa je pribli`io lice njegovom licu.s. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede.. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik.. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. slomio mu se zub. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. zadu`io: iskreno. a. povjerljivo i ustrajno. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome.. a. a. Od hrane su imali samo ranac hurmi. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade..s. pa ga ranili u lice. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili.s. trgnuli su se. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. `ele}i ga dokraj~iti.. Allahov Poslanik. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik.. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili.. `iv. a. obuhvatio prvu halku usnama.. polomili su mu kutnjak.s. tako da je pao na zemlju. neka je Allah zadovoljan njime. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba.

Allahov Poslanik. ispustio svoju plemenitu du{u. SEKI. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. a poslije pili vodu cijeli dan. Prisega je data Ebu-Bekru. a. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. nasjekli su palmovoga li{}a. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu.s.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. a.s.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. a. r.. nije preselio na ahiret.s. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. a. Naime. uz Allahovu pomo}. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. a. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.s. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.s.s.s. savjetnik i povjerenik. a. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. .. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. a kad je i hurmi po~elo nestajati. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. Kada je hurmi nestalo. Krenuo je Ebu-Ubejde. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. neka je Allah zadovoljan njima svima. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. a... Ovaj te{ki zadatak je izvr{en..a. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. kada je Resulullah. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Nakon {to je Allahov Poslanik. na put. Hurmu su stavljali u usta i sisali..

. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. iako je imao pravo na to. sredstva i oru`je. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. bore}i se pod Halidovom komandom. da bi muslimani ostvarili pobjedu. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Selamun alejkum. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. a. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. vladara pravovjernih . kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. jer se on borio na Allahovom putu. ugled. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama.s. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Milostivog. r.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Allah se ne stidi istine. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha.. a. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. zanemario je polo`aj. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. neka je Allahov blagoslov na njega. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga..a. preseljenja na ahiret. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. vo|stvo. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima.s. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek.

niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. sretan {to ga je vidio. a da ne po`elim da budem kao on. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. samilosna. u stvari. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . Sve ovo {to vidi{ nestat }e. i nijedan od vas. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . pa te tek onda obavijestiti. “Allah ti oprostio. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. pa je primi. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. pripadala tebi?”.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. odgovorio je Ebu-Ubejde. Naime. a nisi me obavijestio. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. Klanjao si iza mene dok je vlast. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. iskazuju}i mu dobrodo{licu. “Neka je Allahov oprost na tebe. pa ga je odveo ku}i. a kada je on ~uo za to. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. ovako je pobje|ivala vjera Istine. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. Ovakva je bila veli~ina ashaba. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. njihovu skromnost prema dunjaluku. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. bila je pravi odraz njegove skromnosti. a njega smijeni. odgovorio im je. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. uz Allahovu pomo}. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. bio on crven ili crn. ne nadma{i me u bogobojaznosti. odmah se uputio Ebu-Ubejdi.

. Zaista. imao je pedeset osam godina. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. a. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. d`. znam za {to sam ti potreban. u prostranim d`enetskim vrtovima.s. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. poznata kao “Kuga Emvasa”19. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. neka je hvala Allahu. dijelite sadaku. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. kojom je Allah. Esselamu alejkum ve rahmetullah. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. a potom ispustio svoju plemenitu du{u.. ummeta. zapovjednika.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. Koji mu je to omogu}io. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. Halifa Omer.a. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. nemojte da vas dunjaluk upropasti. ovo mi je dovoljno za `ivot. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz.. u dru{tvu s plemenitim ashabima. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. sablje i {tita. Kada je umro. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. Kada ti do|e ovo pismo. obavite had` i umru. uzeo `ivote velikog broja ashaba.” Ostao je sa svojom vojskom. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih.s. a ako ti do|e danju. . budite ponizni..” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. Ni{ta vi{e. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. Ja sam u muslimanskoj vojsci. a. postite ramazan.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao.{. predvodi ljude u namazu”. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. ako ti ovo moje pismo do|e no}u. r. Allah mu mezar osvijetlio.

tako|er: Osman ibn Affan. srednje visine. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. krupnih crnih o~iju.A. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. Nakon {to je izjavio islam. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. podnose}i sve neda}e i tegobe.. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. Zubejr ibn el-Avvam. . Posjedovao je veliku tjelesnu snagu.. krupnih {aka i prstiju. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. svijetle puti. sin je Abdul-Avfov. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam.ABDURRAHMAN IBN AV. Pored njega islam su primili. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. R.s. a on Zuhrov. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. a. Bija{e nje`an i miran. promijenio mu je ime u Abdurrahman.{. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas.a. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. a on sin El-Harisov. Poslanik. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. r. d`. Allah. a on Kilabov. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. pravilnoga nosa. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr.

U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman.. Tu. a... HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. Abdu Amr.s. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala.s. Vjerovjesnik. d`. ne bi se odazivao. u tu|oj zemlji. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. Abdurrahman ibn Avf je. . kao i drugi. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. tzv. Tako|er. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. a. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru.. a. a. njihovom domovinom. suosje}aju}i s njima..s. obo`avali su Allaha. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a. te je u~injena i druga hid`ra. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet.s. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.s. daju}i mu neopozivu prisegu. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama.{. slijede}i Allahova Poslanika.s. Kada je Allahov Poslanik. a. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed.s. “Ku}u islama”. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu..s. a. naredio je hid`ru u Abesiniju. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. a. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje.

a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. a. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’.. a. najbogatiji sam u Medini. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari.s. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Muhammed. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama.stanovnika Medine.... d`. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate.’” . uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. O`enjen sam dvama `enama. koji su povjerovali u poslani~ki poziv. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . Poslanik. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. im je osvijetlio srca dini-islamom.s.. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. uputi me na pijacu.s. o`enio se. a.s. pa se njom o`eni.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu.. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene.s. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. Kada je hid`ra u~injena. a. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. a. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. Dova koju je Resulullah. makar ovcom. a. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. Poslanik. re~e mu Poslanik.s. nego. pod njim bi na{ao zlato ili srebro.{..

s. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. vje{t konjanik i junak. Druga po~ast bila je ve}a od prve. a.s. a Allahov Poslanik.s. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. a Allahov Poslanik. a.s. a. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. izabrav{i za imama Abdurrahmana.. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman.. A bio je veliki mud`ahid. nai{areti da nastavi. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama.. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. u svakoj bici i pohodu. Naime.. bilo je nastupilo namasko vrijeme. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}.. a.. koji mu je u Meki nanio velike patnje. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama.s. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. posredstvom dove odabranoga Poslanika.. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto.s. a. Abdurrahman je klanjao namaz.. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. a Resulullah je klanjao iza njega.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. a njegov `ivot “jeftin”. Zaista. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. a.s. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. bio je odsutan. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. skromno naoru`ani. i njegovom te`njom za halal-zaradom. a. Krenuo je prema njemu isukane sablje. Bio je sav izranjavan. a. Naprotiv. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. prozivaju}i ga predislamskim imenom. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. a. ali mu Poslanik. a.s. pa su muslimani formirali d`emat.s. vratio. Kada se Resulullah. Svojim tijelom je. Izrugivao mu se. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. oti{ao radi svoje potrebe.s. zajedno s .. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. Abdurrahman se `estoko rasrdio.

kada bi mogao. i Njegov Poslanik. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. Prvi put je bio ranjen.s. ~uv{i ovo. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. tako bi i on pove}ao dijeljenje. a. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. pove}ao njegov imetak. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah.” Poslije ove dove.. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. Bez obzira na rane. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. a. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. pa tre}i.s. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”..s. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. a..{.{. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. ode ku}i i donese kesu novca. “Allahov Poslani~e. ganut njegovim postupkom. pa deseti. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. do kraja bitke.s. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. “[ta?”..s.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. Kada je Allahov Poslanik.. Potom je ranjen drugi put. koliko je mogao. jer ho}u poslati vojsku. a. upita ga ponovo Resulullah.” Za vremena Allahova Poslanika. a.. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. d`. Velika je mudrost Allahova.s. Abdurrahman je.” Resulullah. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. Kada god bi Allah. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. a. a. dvije hiljade dajem u ime Allaha. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika.. d`. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. rekao je Abdurrahman. odgovori Abdurrahman. Abdurrahman je. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. spre~avao napad Kurej{ija. htio opremiti vojsku. imam ~etiri hiljade dirhema. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. zatim . zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka..s. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . a.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba.s.s. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. Resulullah. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. davao je po pola imetka.

`urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. dolazi iz [ama.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana.s. neka je Allahov blagoslov na nju.s. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. a tre}inu im je poklonio.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. tre}inom ih je rje{io dugova. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. Tre}inu im je dao na kredit. u{ao bih hodaju}i. .” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. reko{e joj. pa je Ai{a.. a. a. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. pa re~e: “Da sam mogao. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti..

a. Hamza je poginuo. r. bio zadovoljan. da izme|u sebe izaberu halifu.. a bio je bolji od mene. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. on je ostao na usluzi Poslanikovim . rije~ima: “Allaha mi.s..s. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. preselio svome Gospodaru. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. Dio je dao porodici Benu-Zuhre.s. ugled i polo`aj. a. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. Ako bi htjele iza}i .” Abdurrahman je izabrao Osmana. Kada je Omer. Alija ..a. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. a me|u njima i Abdurrahmana. . Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Me|utim.. ~itavu svotu je podijelio. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.a. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. a on je postio.. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv.. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. a bio je bolji od mene. Kada je Omer. za halifu. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. ]efin mu je bio njegov ogrta~. r. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova.a. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. `enama.bio je u njihovoj pratnji. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. otkrile bi mu se noge.s. a ako bi mu pokrli noge. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.i{ao bi s njima u Meku... Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. Ako bi mu pokrli glavu. a.” Tako se odrekao polo`aja. koliko god mu se pove}avao imetak. pa kada je Resulullah. kada bi htjele obaviti had` . pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. umro. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. on se sustegao od polo`aja. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. otkrila bi mu se glava. bio na samrti. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. a. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara.s.r.. a. r. a. majka Allahova Poslanika.s. iz koje je bila Amina bint Vehb.a. neka je Allahov selam na sve njih.

pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama.. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el.s. Ostavio si la`. Alija ibn Ebi-Talib. Njegov tabut nosio je Poslanikov. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila.s. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. a me|u njima i halifi Osmanu . Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. stotinu konja i tri hiljade ovaca. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. u sedamdeset petoj godini `ivota. r. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast.a.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. Allah.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.. osim strpljivi. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. r.. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. a. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan.{. da }e se ukopati jedan do drugoga. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. r.s. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.s. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. Ali Abdurrahmana..a.a.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. a.” Smotala se jedna od zastava islama. Osmanom ibn M’azunom. a. Opra{taju}i se od njega. r. . dunjalu~ko putovanje se okon~alo. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru.s. Allah te Svojim rahmetom obasuo. r. ga je opskrbio. primiv{i dovu Svoga Poslanika. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.a. Ebu-Bekra i Omera. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. a. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. d`. Iza njega je ostalo hiljadu deva.. bilo je stid to prihvatiti..a.

pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. Bio je visok. a on Malikov. a on . guste kose i brade koju je knio. a on Kartov.SE’ID IBN ZEJD. a on Lu’ejjov. a on Nufejlov.ihrov. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. a on Amrov. bijeloga tena. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. Bio je izuzetno inteligentan. krupnih {aka.. a on Adijjev. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. pun. a on K’abov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. Kada je bio na sijelu. ina~e stalo`en i miran. a on Rizahov. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti.a. odgovoran u odnosima s ljudima. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. r. a on Abdul-Uzzaov. a on Abdullahov. . malo je govorio. a on Nadrov. a kada bi progovorio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. a on Rebahov. R. a on Galibov.A. smirenost i pronicljivost. sin je Zejdov.

za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. a. da govori: ‘Kurej{ije. Omerov otac. i sna`no ga udario. prije nego {to je po~eo primati Objavu. a.s. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. Naime. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. a. ~inio bih ga. neka je Allahov selam na nju. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Muhammede. nije mojom krivicom. a onda je Poslanik.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. iz grada ratnika i hvalisavaca. rekao: “Zejde.s.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. koji su mahom obo`avali kipove i idole. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. a moja vjera je Ibrahimova vjera.’ On re~e: .. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. r. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. Me|usobno su izmijenjali pozdrave... on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a.” Od Esme. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. ali ne znam. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga.a. Na kraju ga je protjerao iz Meke.s. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. `ele}i pravu vjeru. Naime. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili..” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. za razliku od Kurej{ija. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. Stvoritelja. Ebu-Bekrove k}erke.

bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. sa svojim stvarima.” Zatim bi se predano molio. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. odlazimo u Allahovu zemlju. r.” Omer re~e: . a. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. U toj atmosferi punoj pobo`nosti.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. a. kada je Omer. Umro je prije nego {to je Muhammedu. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. Zastao je promatraju}i taj prizor. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. prolazio pokraj njih i vidio ih. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim.. r. `eni Amira ibn Rabi’e. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da.. a.s. a da ga nisu isprobali na muslimanima. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.s. ga|ali kamenjem. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i.s. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. a.. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. pa joj rekao: “Je li to odlazite.. a. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno.s.atimom bint Hattab. Allaha mi.Poslanik je poslan.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . Resulullah. o svome ocu. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. i i{~ekivali trenutak polaska.. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. r.a. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. njegova zvijezda je iza{la. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu.s. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. pa mu srce obuze tuga i `alost. Utje~em Ti se od onoga. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.a. po~ela dolaziti Objava. Bi~evali su ih.” Kada bi htio obaviti molitvu.a.

” Nu’ajm }e njemu. po~eo {iriti novu vjeru.” Nastavio je svojim putem. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. On je zaveo Kurej{ije. a .s. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . ~uo sam da slijedite Muhammedovu. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. a. upropastio njihove sinove.. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu.atima”. a.s.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. sakrili su Habbaba u drugu sobu. Tada mu oboje. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. tome vjerolomniku.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. “Allaha mi.s. re~e Nu’ajm. Sna`no je zakucao na vrata. i sestra i zet. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. a ti radi {ta ti je volja. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. vjeru... od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli.?”. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. re~e Omer. Kada se pribli`io..? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. ^im je u{ao. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. ali ga je krio.” “A ko to iz moje porodice. Se’id je otvorio vrata. a. U to vrijeme.atime. te mu re~e: . primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav..” “Dakako. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . upita Omer.” “Ne boj se.. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. a.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. koji je bio iz istog plemena kao i Omer.” Na to }e .” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. strast te zaslijepila. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. a. da ga ubijem.s. Niz lice joj je potekla krv. Njegova sestra . reko{e: “Jeste..s.

s. kao da je i on u~estvovao u boju. a. Hajberu.. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.s. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. bio siguran od mu{rika. Allahov Poslanik. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. a. Omer. Jednog dana je Allahov Poslanik. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. Se’id ibn Zejd. a.. dao mu je dio ratnog plijena.. a. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Omer ustade. ukratko. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti.s.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. Nakon {to je Poslanik. u `ari{tu borbe. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. a. Hunejnu.Hanife. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah.s. Hudejbiji. S’ad ibn Ebi Vekkas.. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Milostivi. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. Talha ibn Ubejdullah. a. a. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. na svim boji{tima: na Hendeku. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. a u namazu iza njega. snagom i vje{tinom u jahanju. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah.s.s. bitka muslimana i Kurej{ija. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. Alija. To je ozlojedilo Kurej{ije. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu.. Koji se na Ar{ uzdigao. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. preselio u Medinu. ve} da bude pouka onome koji se boji. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika.. a.s. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. .s. u boju i okr{aju ispred njega.. a.

a ti. Talhe ibn Ubejdullaha.. nasljedni~e Allahova Poslanika. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. r.. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. koriste}i princip napad-povla~enje.a.a.a. Ebu-Bekr. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. okupio je svoje savjetnike.. a da im je halifa ~estitao na tome.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. r. r. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. [urahbil. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. tj. spremaju}i se za osvajanje Perzije. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. r a. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.a. r. Ebu-Bekr. konjice i pje{adije. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. pa je jednog dana oti{ao halifi.a. Zubejra ibn Avvama. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Ako i ti vidi{ tako. Abdurrahmana ibn Avfa. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. r. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida.” Se’idu se u . Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Osmana ibn Affana. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. safovi muslimana su se u~vrstili. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. ali niko nije proniknuo u njegove misli. prihvati ovaj plan. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. Ebu-Bekr. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. r. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. boravio je u Medini.a. Alije ibn Ebi-Taliba. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. Uglavnom.. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika....

U Bici . Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. na lijevom Ha{im ibn Utbe. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. ostvarili sjajnu pobjedu.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. Toga .Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. Muslimani su se odupirali. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. a Bizantijci su napadali. a u centru Se’id ibn Zejd. arapskih kr{}ana. odigrala se na tlu Palestine. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. gdje su muslimani. . . hvaljen neka je Allah. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Halid je bio na ~elu konjice. Himsa i Ba’lebeka. Muslimani su pobijedili i u toj bici. Druga bitka. Ona je promijenila cijeli tok historije. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Zubejr. odigrala se kod Mered`us-Sifra. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. koriste}i strijele i koplja. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Halid je vojsci naredio da se brani. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. ali da ne uzvra}a napad. . u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. najve}e bitke vo|ene u [amu. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. S’ad i Ebu-Ubejde. tako|er.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove.

branite se {titovima i {utite. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. ako Bog da. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.s. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. srca punog vjere. a malom porazi. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. Se’id je od halife Omera.a. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. r. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. . Odapinjite strijele. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Allahovi robovi.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. a ne brojnost”. budite strpljivi. bez straha od smrti. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. odgovori mu Halid. nastavlja dalje Se’id. a nama je to li~ilo poput grmljavine.” Poslije ove sjajne pobjede. a. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas.

Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida.’ Gospodaru moj.. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. a.” Nakon kratkog vremena. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. gdje je bilo sporno zemlji{te.a. ako la`e. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. a da ga je Erva potvorila. Uzvi{en je Allah. To je vrlo te{ko palo Se’idu. a. ashabu Allahova Poslanika. Ona nije samo klevetala Se’ida. . u Medini je pala jaka ki{a.. u Akiku. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja.s.s..{. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. a. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.s. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja.. d`. mezara. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin..s.

.

svjetlom ozarena lica. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. Ro|eni je brat Safijje. {irokih prsa. konjani{tvu. Stalno je bio na le|ima konja. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. majke Zubejra ibn Avvama. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. bez uzmicanja. cijenjen i uva`avan od svih. udarac mu je bio nezadr`iv. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. vje`baju}i ga|anje strijelom. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. lovac i pustinjak. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. Kada bi udario sabljom. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. a on Ha{imov.A. . k}erke Abdul-Muttalibove. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. tamnoput. u potrazi za plijenom. strelja{tvu. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Kako je rastao. Bio je visokog rasta. ma~evanje i bacanje koplja. R. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. @ivio je `ivot koji je `elio. bio je po{tovan.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija.

Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. dojila ih je Suvejba. A u to vrijeme Hamza. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. I{ao je na sijela. a. bio kod K’abe. uzeo svoj luk i krenuo u lov .s. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. a dobro je znao njegovu iskrenost. a. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. r. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. Kada se Hamza vra}ao iz lova. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. brat po mlijeku. amid`i~na Poslanikove. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. Resulullahov..s.s. ide i sa maj~ine strane. a. Osedlao je konja. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. a. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. a. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.s... a. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. amid`a. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. slu{kinja Ebu-Leheba. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. Taj dan Allahov je Poslanik.njegovo najdra`e zanimanje. On je.. a Allahov Poslanik. Naime. Kada je Allahov Poslanik. Kada je Resulullah. a. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici..a.s.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. a. mu~ili su ih. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. Naime. koji je ina~e bio vrlo lijep. Hamzina.. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju.. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. a. a.s.s.. ni{ta nije odgovarao.s.. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. zamakao. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. majke. amid`e i prijatelja Hamze. tako|er. a. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. i{ao na dvoboje.s. Allahov Poslanik. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. obilazio je mekanske klubove.s. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. veza sa Allahovim Poslanikom.s.

. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. potvrdio je islam. on nikad u `ivotu nije slagao. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. a. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju.. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu.. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku.s. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. ako smije{”. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio.. Hamzini nagli pokreti. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova.. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva.. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Uputio se ravno njemu. reagovao?” . govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. a. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. a. Tu su bili i neki iz Benu. Kada je ovo ~uo. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. a vi me sprije~ite ako mo`ete. prije nego ode svojoj ku}i. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. Allaha mi.Mahzuma.s. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. “A {ta me spre~ava?”.. iako ga nije bio prihvatio. upitao je. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. razmi{ljao je Hamza. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan.” Hamza se rasrdio. te se uputio ku}i. “A kako je Muhammed.. puni odlu~nosti i ~vrstine. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. pretrpio od Ebu-D`ehla. priklju~io Muhammedu). Neizmjerna je mudrost Allahova. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. pri~ao je poslije Hamza. pa re~e: “Pusti.. Vide}i da je situacija postala napeta. pa jedan od njih re~e: “Hamza. “Ponovi svoje psovke preda mnom. . Hamza se na mjestu uko~i. re~e Hamza. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. tako je i ne}u odustati.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen.s. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. odsje~e Hamza. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. dosta je! Tako mi Boga. nisam oka sklopio. ni rije~ da izusti.. “Ebu-D`ehl je {utio. a. Dobro je poznavao svoga brata. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed.” Idu}i ku}i.. Ebu-D`ehlovi.s.

vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. Me|utim. Allahov lav. ponosan i gord. a.s. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. kad se smiri{e.. Naime.s. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. a. a. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega... a. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. a. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. a. Hamza se vratio nazad u Medinu. a. Njegov Poslanik. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu.s. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. Zastava pobjede Dobro~initelja. Resulullah. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. ne ponese je niko prije. posebno mladi}i. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj.” . i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. iako su bili malobrojni. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. Allahov Poslanik. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”.s. Dvije grupe stale su jedna naspram druge.. Mnoge Mekelije i Arapi. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim.. vjeru. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima.s.” Hamza je stao pred Resulullaha.s. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Kada ih je rastavio. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam..” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.s.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju.. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Koji daje dobro ljudima.. a. Uzvi{enog Boga. i sprije~io mogu}i sukob.s. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne.

Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. ~ime se izaziva ratobornost. r. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda.. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. a. a ostala vrela zatrpali. Me|utim. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Ova su dva bajraka bila crne boje. i muslimana. a.. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima.s. Kurej{ije su sko~ili. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom.. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. U me|uvremenu. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. a prije svega Allahova Poslanika.. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Bajrak je bio bijele boje. Aliju ibn Ebi-Taliba. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. i njegove poslanice. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. ili ga zatrpati ili poginuti.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Ako bi ga zaplijenio. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. Me|utim. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. a Poslanikov. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu.. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. a.a.s. a. a. blagoslov je bio nad njima. Krv je {ikljala iz noge. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. dok se manji broj vratio u Meku. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti.s.s. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. . Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana.s. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu.

” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Alija. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. Isto tako. re~e: “Ubejd ibn Haris. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. kao jedan..” Ubejde se borio protiv Utbeta. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana..” (Allah je najve}i.s. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. Hamza protiv [ejbe. pobjegli su na sve strane. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. upita ih Utbe.” Resulullah.). Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. Potom su svi slo`no. Hamza. “Ensarije. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana.. Hamza je hodao me|u muslimanima. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Hamza. a Alija protiv Velida. navalili na Kurej{ije. udario ga sabljom i ubio ga. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Mu{rika obli krv i izdahnu. a. jednim udarcem ga oborio na zemlju. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. tako|er. Rasplamsala se `estoka borba.. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . ~ulo se poput grmljavine. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. mnogobo{tva i zablude. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Allahu ekber. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. navaljuju}i na muslimane. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Alija. Hamza. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su.. Muslimani su ubijali. ranjavali i zarobljavali mu{rike.

Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. a.na vjerovjesnika Muhammeda. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .s. odgovori{e.a. Jedinog.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo .” Tako su. spremni smo za borbu protiv muslimana. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. nevjerovanja i zablude.. Osveta Muhammedu. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva.s. Zove se Vah{i. r. ibn Abdullaha. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu.s. pod okriljem dini-islama.’” [to se ti~e Kurej{ija. “Bogami. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. Muslimani su se vratili u Medinu. kako bi . kreni i ti. bit }e{ oslobo|en ropstva. dosta nam je zla nanio. ali nisu nikoga mogli na}i. pa ako ga ubije{. i boga mi. `eni Ebu-Sufjana. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru.. Kad mi krenemo.. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. imetak. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. a. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi.Medine.. ljude.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe..” “Ko je taj. tvoja meta je Hamza. a. spremaju}i se za veliku bitku. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. nema boljeg za ovu stvar od njega. i na njegovoga amid`u Hamzu. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. Allahovom voljom. Jednog. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika.

Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Vah{i. rasje~en trbuh. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom.. Sjeo sam. amid`e i prijatelja. zlatu i nakitu. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Njena mr`nja prema Hamzi. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Kada sam ga ugledao.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. . do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. a. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta.” Allah je. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. me|utim. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. spremao sam se i vrebao ga.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. pa kada ga nije mogla sa`vakati. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. “Allaha nam. “Sve je ovo tvoje.” Pa je rekao . rastrgano tijelo. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. izgledao je kao razbje{njeli lav. te su zapali u tugu i srd`bu. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom.. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. Ubio sam ga da bih bio slobodan. Hamza je napadao. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. Ni{ta mu nije moglo stati na put.” Taj rob nije mogao. ispljunula ga. Potom sam mu pri{ao. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Krenuo je prema meni. ako ubije{ Hamzu. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga.” Hamza je pao kao prvak {ehida. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. Allaha mi. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru.s. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Kada ga je Hamza ugledao. Allahov Poslanik.. krv je bila svuda oko njega.atimi i Safiji: “Radujte se. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. brda nedaleko od Medine. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. ali ga je smrt nadvladala. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. Bitka je bila `estoka i surova. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha.

Nakon ukopa.s. Hasan ibn Sabit. kao hrabri lav u svojoj {umi. a ako otrpite. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. bolje za strpljive. uko~ile se ruke Vah{ijeve. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. ~ist i pouzdan. o Hind. Svi muslimani time su pogo|eni.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. a. klanjao d`enazu. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. da Bog dao! . Ebu-Ja’la. A i ti. Strpljiv budi .a. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. pogo|en time i sam Poslanik bi. I ne tuguj za njima. ti ga slijedila. A i ti. o Hind. pjesnik.. al’ koristi nema. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama.s. pla~i. `rtve ubijanja. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. Poslanik..” Hamzina pogibija djelovala je na sve. doista. a. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.”22 Kada je pao. Poslanikov. nit’ od pla~a nit od tuge. Allahov lav imao je pedeset sedam godina.. ne prestaji. Pjesnici su se nadmetali. bez poroda ostala. tvoji temelji ti sru{i{e se. ne zamijeni istinu da la` uzme. Koji kroti konja kad se uzjoguni. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro.s. i On zna one koje su na pravom putu. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. rekao je: “Allah ti se smilovao. to je. za Hamzu tog ~ovjeka. a ti ost’o slavan. amid`a.

Kada me vidio. a. Naime. a. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. Kada su se vojske sukobile. dobio sva obe}anja. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. a jecaj kida mi nutrinu. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Allahov Poslanik. To je ono {to smo molili i nadali se tome. protresao koplje. a.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. Potom sam pobjegao u Taif.. D`ubejr ga je oslobodio.” ..s.’ Allaha mi. nadam se da }e mi Allah oprostiti. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.s. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha.s. dok sam o tome razmi{ljao. U `ivotu svome ja tugovat }u. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. zaista. oslobo|en sam. meni je bilo te{ko da odem s njima.’ Ispri~ao sam mu. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. Hamzu. s puta da me ne vidi. za Lavom Allahovim. Allaha mi. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.s. koji bija{e za{titnik. Musejlemu.. a.s. bio sam s njima. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. Vah{i je. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi.. a. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Govorim. Pripremio sam se. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. do dana oslobo|enja Meke. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. a.s. ili bilo gdje drugo. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. da primi islam.

Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. pao kao {ehid na Uhudu.a.. . r. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.

.

a on En-Nedrov.s. . k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems.A. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom.v.a. I pored sna`nog mu{kog izgleda.SA’D IBN EBI . bez mr`nje i pakosti. niska rasta.ehrov. a on Murretov. a on . a on K’abov. Pa ~ak.VEKKAS. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa.. guste kovrd`ave kose. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. I zaista. a on Galibov. a on Zuhrov. a on Uhejbov. vje`baju}i strelja{tvo. Bio je krupna tijela. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. a on Malikov. a on Luejjov. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Kilabov. postao je najve}i strijelac u historiji islama. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. Majka mu je Hamna. R. a on Abdu-Menafov. s.

v. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. poziva u islam. ugledna i plemenita roda. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. d`.a. s. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. od mu{karaca. kad je svanulo. Primio sam islam. po~eo sam ga slijediti. Poslanikovim posredstvom.a. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. A osim toga. obavije{ten sam da Resulullah. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u.v.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama.s. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. srce ga je mamilo njoj. Poslanik. veliki plemi}. ~ime se sam ponosio. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. Sutra.v. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. Taj mladi}. nije se klanjao kumirima. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.{. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve .. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. odjednom me osvijetli mjesec. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i.a. da iza|em. iz tame na svjetlo. pa se uputio Vjerovjesniku... s. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. i pred njim izjavio primanje islama.s. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. odgovorili su. To su bili Zejd ibn Haris.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami.s. s. vjeru pravde i istine.

Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. udovoljiti njenom zahtjevu. s. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. nova vjera sa druge strane. Tako mi Allaha. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim.v. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. jako sam je volio. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru.s. Ipak. Kad se poja~ao pritisak na njega. jako se uznemirila.s. s. slab i bez dokaza pred Istinom. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. popustila je i po~ela jesti . koliko god da te volim.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. Bio sam joj poslu{no dijete.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem.a. do koje mjere je bio vezan za nju.. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv..v. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. ili dok ja ne napustim svoju vjeru.a.. kad je vidi u kakvom je stanju. nije bilo te{ko da izabere. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. ali ona je to o{tro odbijala. Ali. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. Sreli su se iman.. Ali to ga ne odvrati od islama.nerado. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru.. Oti{ao je kod majke. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. zvali su ga da bar vidi majku. da ima{ hiljadu du{a. Tad sam joj rekao: ‘Majko.. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. majko. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. Njeno gladovanje se odu`ilo. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. i kosti su joj oslabile. misle}i da }e.

a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a.v. Sa’d i Umejr.v. Bitka je bila `estoka.s. .. onoga o kome ni{ta ne zna{. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.s. gospodom i velikanima. zbog mlade dobi. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. ti ih ne slu{aj. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom.” (Lukman. Sa’dov brat. Sa’dovog brata.. iz Bitke na Bedru. Ali ga je plemeniti Poslanik.a. pa makar bio mlad.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. Umejr je bio me|u {ehidima. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa.s. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Umejr ibn Ebi-Vekkas. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. s. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. odu{evljeni. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Umejrova radost bila je ogromna. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. s. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. pa oni. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. stajao je u muslimanskim redovima. s. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. mladi}. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom.a. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. Muslimani. Meni }ete se poslije vratiti.a. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. na ~elu sa Poslanikom.v.

s.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.v.a.” Domalo.s.. s.v.a.s. Uhejb ibn Menaf..s. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet. u{ao je.a. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. s. . Blago njemu.s.a. Vezivala ih je i rodbinska veza .. bio je u njegovoj blizini. stavljaju}i se u slu`bu njemu.s. zbog njegove ispravne vjere.v. s. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri .v.v. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika.” Poslanik. majke Allahovog Poslanika.s.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. pratio ga u stopu.a. ja }u te ~uvati. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba.a.s. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. u njegovom Pozivu. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. bio je to Sa’d. Sa’dov djed. majke vjernika. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.v. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. s. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu. ~istote du{e i dubokog imana. obradovao je Sa’da D`ennetom.v. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. s. s.. u slu`bu vjere Jedinog Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. kad im se pribli`io Sa’d. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}. bio je amid`a Amine bint Vehb.a..

Muslimane ste`e muka. Muslimani se uznemiri{e.a.v. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana.. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. s.v. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.a. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid.” . ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki.. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. osim Sa’da.a. {tite}i ga svojim tijelima. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib..a. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima.s.. Me|u njima je bio i Sa’d. brane}i ga svojim `ivotima. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor.. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. s. pa mu re~e.s. u svakoj situaciji. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. s. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama.. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.v.s. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.s. r.v.. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. i osvetili se za Bedr. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha.. makar bila te{ka i opasna. s. iskrenih u vjeri. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. Primijetio ga je Poslanik. Muhammeda ibn Abdullaha. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. koji je tada bio u redovima mu{rika. Ali. Sukobi{e se dvije skupine.a..

Bo`e moj. iz jedne pregrade.’ Sa’d potom uze abdest. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. ~ija je dova bila iskrena i ~ista.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj.. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. U ime Allaha. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Vladaru ljudi.a.s. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. otkloni od njega bolest. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. kao da ne{to tra`i. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. govore}i: “Bo`e moj. Gazala ga je sve dok nije umro. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu.v. Bo`e ljudi. njegovu du{u i njegovo tijelo. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. s. upravi njegovu strijelu. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. u~ini zdravim njegovo srce. me|u ljude. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. klanja dva rekata.” . pa Te vrije|anje njih srdi. istr~a odbjegla deva. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. Talhu i Zubejra.’ Nije pro{lo dugo kad. Posjedovao je dva oru`ja.

Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. dobit }e{ za to nagradu. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. nije {krtario. Me|utim.v. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. a i tre}ina je puno. s. re~e Vjerovjesnik. r. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka.s.s. oko osamdeset godina. muhta~ima i nevoljnicima.s. stekao je veliki imetak. ispunjenog radom. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. re~e Poslanik. rade}i dozvoljeno (halal). prekr{iv{i ugovor. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. Sa’d je dobio mnogo sinova. a sve {to je vi{e dijelio. .a. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. tre}inu?” “Da. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. Uvijek je dijelio i poklanjao. nego da tra`e od drugih. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. dijelio je sirotinji. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. a da se tu nije na{ao Sa’d. i halife Omera... “A pola?”. onda.a. s. istinski borac-konjanik. upitao je Sa’d.a. tada je imao samo jednu k}erku. ponovi Vjerovjesnik. “Da li da dam. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. s.v.v. Poslije toga. Za svoga `ivota.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. Obi{ao ga je Poslanik. A uistinu. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. za sve ono {to podijeli{.a. Sa’d se borio za vremena Poslanika.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. “Ne!”. Halifa Omer el-.

aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi.. Sa’d pozva Rustema. Allah je najve}i. Allah je najve}i. Perzijanaca..a. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. Na po~etku bitke. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. Allahu ekber. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave.. Po{to im je izlo`io situaciju. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog.. Obratio se muslimanima.. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. klanjao je podne namaz. podsti~u}i ih na d`ihad.. Kad je do{ao da se oprosti od njega. Vojske su se izmije{ale. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu.. Slu{aju}i savjete halife..v. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. {to ovaj odbi. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Sa’d se razbolio.a.. r. Nakon brojnih ~arki. . Omer el-. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. a zatim izdao naredbu za pokret. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.s. vo|e perzijske vojske. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. Uslijedila je bitka. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji.. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’.. s. Dr`i ih se dobro. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. vo|enja muslimanske vojske. u islam. vo|u Kisrine vojske. to je pravi put. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber.. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). done{ena na koplju. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi.

VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima.a. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba.{. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. odbija sukob me|u muslimanima. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. Sa’d zapade u veliku tugu. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. borave}i me|u svojim devama. presije~e ga.. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. Izdvojio se od svijeta.. onaj koji se borio sa Poslanikom. r. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. namjesnika [ama. ako udarim vjernika. a ako udarim nevjernika. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.v. ni{ta mu ne na{kodi.s. kao namjesnik Iraka.a. s. d`. govore}i mu: “Amid`a. u svim bitkama.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. veliki junak..... Nakon toga. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio.. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). oprosta. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.. voli Allahovu vjeru.a..s. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. r.v. r. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas.. osami se. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”.a.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. ~uo sam Allahovog Poslanika.a. kojom. osvaja~ Perzije. . Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. s.

veliki heroj me|u herojima islama.. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. A kad su ga otvorili. d`ihad i iman.. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha...Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. Ukopan je u Medini. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. na{li su ogrta~.. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. na Bekiji. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. pohaban i izderan..” .

.

r. ozarena lica. Bio je ~ovjek srednjega rasta. s.a.a. a on je sin Abdul-Uzzaov.v. supruge Poslanika. s. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. smirena pogleda. vjerovjesnika Muhammeda. . Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. a on je sin Kilabov. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. smion i preduzimljiv. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid.s.v.a. a on je sin Huvejlidov. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. skladnoga tijela. tamne crne puti. a on je sin Esedov. U sebi je nosio sve odlike junaka. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu.a. Majka mu je Safijja.a.. i Majke vjernika.A. rijetke brade. bio je hrabar ~ovjek. a on je sin Murrov. A otac mu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. r. obogativ{i je plemenito{}u. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. a on je sin Kusajjov.v. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.. R. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija.s. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.. s. sina Abdullahova. radijallahu anha.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. El-Avvam ibn Huvejlid.s.

dok bi on bio u mukama. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. Esma. r. a zatim bi zapalio vatru blizu njega.. Allaha mi.s. Majke vjernika. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. a koja je kasnije postala “ku}a islama. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. O`enio se Esmom. te se odazvao pozivu. Zubejr je bio me|u muhad`irima. On je jedan od {esterice ashaba.v. sestrom Ai{e. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.a. d`. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. s.. Taj vrsni mladi}.. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. Oslobodit }u te ovog mu~enja. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. brinula se o njoj i timarila je..146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. koji se o`enio Esmom. k}erkom Ebu-Bekra. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab... iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru... koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. U vrijeme kada se o`enio Esmom. ljudske tvorevine. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. Do{ao bi Zubejrov amid`a. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce..a.v. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. r.a.. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. da . Zubejr je bio siroma{an mladi}. r. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. koje niti {tete niti koriste. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i.a. Uputio se Poslaniku. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. k}i Ebu-Bekra. s. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. ote`ana disanja. i pored svojih muka. Allah. Zubejr ga je zanemarivao. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu.s. usprotivio bi se. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev.” Me|utim. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju.a. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika.{. ~ista i plemenita roda.

a.s. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. ili }e oni ubiti njega. A {to je jo{ vi{e od toga. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. Poslanik. hrabrosti i odlikama. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. a ljudi su se sklanjali ispred njega. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima. s. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. i ma~u u ruci. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki.s.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. s.v. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.. ili }e on njih poubijati. s.v. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. Allahov Poslanik.” Tu Poslanik.v. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. s.. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.a.a.. po svojoj preduzimljivosti. Na po~etku islamskoga poziva. preselio je na ahiret zadovoljan njime..v. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.s. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. sastajao se sa ashabima tajno. ubijati ih i kositi.a.a. mu~e}i ih i maltretiraju}i. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. i bit }e {ehid. s... s. Ako je glasina la`na.s..v. dok je bio mali broj muslimana. A Allahov Poslanik. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti.s. s. bjesne}i poput sna`nog vihora. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. . bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.. Pa.s. Ugledao je Allahovoga Poslanika. Zubejre?” A on mu odgovori. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.a.v. A ako je vijest ta~na.v.a.s. i ubiti ga. pa ga upita: “[ta ti je. a bio je naumio ne{to opasno.

Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. uvijek u prvom redu. Nasrtao bi u bitkama. pa mu je iskazao veliku po~ast.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. Bio je nepobjedivi junak i borac. vidio sam po tvome tijelu. sve dok nije stigao do kraja e{alona. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. da to nije zaslu`io. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. uistinu. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom.. Vojnici su bje`ali ispred njega. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome.” Pobjeda je bila njihova. s. junak bez premca.. Desilo se da je rimska vojska.” A onda udari sam na rimsku vojsku.s.a.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. {to nisam vidio ni na jednom drugom. pa sam mu vidio tijelo.s. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. na mjestu gdje se on borio.. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu.. s. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. svaku od ovih rana sam zadobio. hrabrosti.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom.v. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima ... r. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu.a. bio je. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. od uboda no`em i strijelom. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. udaraju}i sabljom desno-lijevo.v.a. bila broj~ano ve}a. Znao je Allahov Poslanik. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji.

da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam.v. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.a.a. niti zemljarine. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. niti prikupljanja poreza. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.s. s.a.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. U svom postupku ostao je jedinstven. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. .s. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku.v.. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. niti bilo ~ega drugog.” Pa blago mu se na toj po~asti.v.s.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti.s..v. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.. s. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. od jedne grupe muslimana. osim borbe na Allahovom putu. a svoga daid`i}a. s. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.a. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. s. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze.. Hamze ibn Abdul-Muttaliba.

Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost.a. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. s. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. ne misle}i na osvetu. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. te sam provali njihovu zasjedu. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. r. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Poslanik. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. mo`da.. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u.. Naime. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. r. pa ih spopade panika. rekav{i sa punom vjerom. . i Zubejra ibnul-Avvama. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. me|utim.v. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. a oni se nisu predavali.s.a. razbje`ali su se na sve strane. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. Ta opsada se oduljila. Maliku ibn Avfu. nije u~inio niko prije njega. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje.a. oko njihovih utvrda. jer islam zabranjuje kasapljenje. da spase svoje glave. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. po~e{e udarati sabljom. Sa rijetkom hrabro{}u.. zidine i visine. r. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. Po`uri{e. vo|i plemena Havazin. bje`e}i prema Meki. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama.a.

a.. toliko da je kada je umro. Alija. Pa bi ga On odu`io. Bio je potpuno uvjeren. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. nasuprot Ai{e. bio u dugu. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu.a.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Na{ao se Alija. Bave}i se trgovinom.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. odu`i njegov dug. r.. pa kada su se sastali. a bio je zadu`en. r. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji.. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. sirotinji i na Allahovom putu.a.. zatra`i pomo} od mog Gospodara. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. Bio je ~ovjek od odluke. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba.. radijallahu anha. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. a On mu je bio dovoljan Pomaga~.. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj.a. Umro je. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. rekav{i: “Tako mi Allaha. Oslanjao se na Gospodara svjetova..” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. r. Talha i Zubejr. re~e: . On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. stekao je ogromno bogatstvo. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. r. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo.

da mu je D`ehennem.. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob..v.’” Tako je uga{en `ivot velikana. preselio je na ahiret smr}u {ehida..” Alija ibn Ebi-Talib. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. borac kome nije bilo premca. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. privu~e je sebi. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina.v.a. Tako ti Allaha. .v. ne}u se boriti protiv tebe. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”. r.’ A on ti re~e: ‘Zubejre.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju.. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. r. koji tako|e pade kao {ehid. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.s. sad se sje}am. Allaha mi.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. Kada je Alija.. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. s. pa je stade ljubiti.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre..s..‘” (El . Zubejr. 47). s. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. Zatim po`uri Alijinom upori{tu....a.a. bio sam to zaboravio.a.Hid`r. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. Allaha mi. a mi smo bili na tom i tom mjestu.a.a. i bit }e{ nepravedan prema njemu. ti }e{ se boriti protiv njega.. r.. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. “Nadam se da budem ja. pa ti re~e: ‘Zubejre.. s.’” Zubejr mu odgovori: “Da.s.

spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. a. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. a on Gafilov. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. a on Semhov. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. d`. a on Ilijasov. a on Henzilov... a on Tejimov. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. posredstvom meleka D`ibrila.{. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Uprkos tome. a.s.s. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. sin Abdullaha. crnoput. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. a on S’adov. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija.s.ABDULLAH IBN MES’UD. a on Sahilov. sitan. a. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on Habibov. . a on Mudrikov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. R.arov.. a on . mr{avih nogu. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a on Mahzumijev. propagira me|uljudsku jednakost. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. a on Kahilov. Muhammed.A. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. a on El-Harisov.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. a. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. re~e halifa.. a. r.. zano}io sam s njim zadovoljan. Najgore je sljepilo neznanje. i oni ga primaknu{e. Resulullah. a.’” . odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.s.a. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. mud`ahidima u pohodu na Tebuk..’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. a. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. i Allah }e njemu oprostiti. Najbolja je opskrba bogobojaznost. re~e: ‘Allahu moj. @elju koju tra`i istinski musliman.) “Nemam potrebe za njom. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. Slavljenim. a najgora je hrana jetimski imetak. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. gdje sam zatekao Poslanika...s. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn.. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. jer sam ~uo Poslanika.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. kao {to smo spomenuli. a.. Iskopali su mu kabur te Poslanik. upita ponovo halifa.. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju.s.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Ko opra{ta.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. nakon {to se vratio u Medinu.s. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. Najgora je zarada kamata.a..162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Najte`e su gre{ke la`i. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Ebu-Bekra i Omera. Kada su ga spu{tali u kabur. kao {to i jeste. Veli~anstvenim. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost.. r.s.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia.

. islam jeste vjera jednakosti. istine i pravde. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. mezarju svijetle Medine. Ukopan je u El-Bekiji. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. .s. a. Jer. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u.

.

Poru{ili su {atore. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. a on Temima et-Temimija. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. ona ga je oslobodila. Prema njemu se ljubazno odnosila.HABBAB IBN EL-ERETT. daju}i mu {to . Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. kupuje ga i prodaje. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. a on Hazimov. Nakon podu`ega slu`enja. a on Ka’bov. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar.A. a on D`endelov. a on Sa’dov. Skupili su otete `ene i djecu. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. Kada je bio dijete. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. sin je El-Erettov. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. a on Menatov. @elio je nadoknaditi propu{teno. R. a on Zejdov. skru{ena i slomljena srca. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti.

Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. ~vrstoga stava. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. izborana lica. o `ivotu . a on utu~en i usamljen. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. sme|eg tena. uistinu. bila je jedinstvena. @elio je na}i ne{to. o ljudima. crne kose. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Bio je smirena osoba. a dirhemi su se gomilali ispred njega.besmislenom i punom nepravde i tiranije. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. njihovom pona{anju i postupcima. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. mr{av. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. . Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. vitke gra|e. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. Bio je srednjega rasta. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. li{enosti i patnje. Sablje koje je on pravio. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade.

Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. sklonih grije{enju. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. Ta poruka je univerzalna.a. drugi put ~arobnjak.. za razliku od svih prija{njih. Njegov Poslanik. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. a. nasilju i bestidnosti. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. Habbab je krio svoj islam. Savjetovali su ga. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. obo`avanja jednog jedinog Boga. kome je do{ao D`ibril. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. prenosio je odlu~no svoju poruku. I ta Uputa. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. a.s.s. a. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili.s... Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. a. po~eo je analizirati poziv. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. r. poslije mu je dolazio ku}i. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme.s. a. a Allahov Poslanik. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. za cijelo ~ovje~anstvo. odbacivanje obo`avanja idola i kipova.s. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja.{. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. a.s. a ~esto mu je svra}ao i u radnju.s.s. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. a.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i.” Allahov Poslanik. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. nije poslao nikakav dokaz. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. blagoslovljenih prethodnika. nepravdi. koji je odzvanjao . ne mare}i za njihovo prisustvo. d`. a... I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom... Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. Hvala neka je Allahu na tome. i pridru`iti se d`ematu vjernika. pa ga nisu na{li kod ku}e. tre}i put ludak. a..s. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. sa~uvana je od izmjene i zaborava.

Po~eli su ga provocirati i psovati. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. a. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . Ostavila ga je u takvom stanju. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem.s.s. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika.. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.” Ona im nije povjerovala. Jednostavno. Jedva se mogao kretati. odlu~an da slijedi put istine i pravde.. Kada je do{ao svijesti. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima.s. govorio je Habab opiru}i se. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. Jedan od onih koji su ga ~ekali. bjesnila je Ummu Enmar. udaraju}i ga pesnicama i nogama. Me|utim. ali se prisilio ustati i oprati lice.s. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e.. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. upita: “Jesi li zavr{io. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”.. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. kao {to si obe}ao. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. a. primio sam islam. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. a. a. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. Me|utim. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”.. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici.

a. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba.. Tako mi Allaha. odvajaju}i ga od kostiju.s. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Me|utim. Bilal ibn Rebbah..s..s. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. Oni su stavljani u `eljezne oklope. a on je bio strpljiv i ~vrst. na zlostavljanja idolopoklonika. i vuka za svoje stado. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. a. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. a. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. i Ebu-Bekra. a njegov amid`a Ebu-Talib. a. Suhejb ibn Sinan. a. Prvi koji je izjavio islam bio je. pa bi ga stavili u nju. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo.{. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. samo bi tiho uzdisao. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.s..s. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso.. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. vi po`urujete (nestrpljivi ste)..s. Hvala pripada Allahu.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih.. Allahov Poslanik. Allah je najve}i. Poslije njih. naravno. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. a. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. u njegovoj bolesti. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov.. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. a. . Izjavio je svoj islam.s.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. i spre~avao napade na njega. predani i stabilni u vjeri.

d`.. grcaju}i od bola. mole}i Allaha. podnosio sve u`ase. I{ao je od ku}e do ku}e. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. a.a. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. u nevjerovanju i zabludi. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. svezanih ruku i nogu. a. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. izvora snage muslimana. r. Bol joj je prolazila kroz kosti. Slavljen neka je Allah Mudri. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. slomljena srca od milosti i brige. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima.s. nepokolebljiv. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. Gledao ga je Poslanik. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. Allahov Poslanik..: “O Bo`e moj. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. smireniji i stabilniji. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. on se dao na uslugu novoj vjeri. a. Posje}ivali su je vra~ari. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. on je. . ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. a zatim ga prislanjao na njenu glavu.. Digao je ruke ka nebu. Habbab je postajao ~vr{}i.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. Ona bi zapalila vatru.{. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. me|utim. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. po~ela je da zavija kao pas. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Umrla je od toga lijeka. Vratilo joj se . Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka.naprotiv. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. pomozi Habbabu.s.s.

Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. i u~io im Kur’an. Kad to ~u. . a. a. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. Kad njegova sestra .s.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Omer po~e udarati Se’ida. Kada su za~uli Omerov glas. odgovori{e. ve} su primili islam i slijede Muhammeda..a. Ubit }u ga!”.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. re~e im. uputi se ku}i..s.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. Resulullah.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. ali je to krio. Vjerovjesnik. nasuprot Omera. “Ho}u Muhammeda. “Boga mi.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. Omere. pokaja se zbog tog {to je uradio. Poslanikovoga. a oni su tajili da su primili islam.. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. pa je dovio: “Allahu moj. i njegovu vjeru. re~e Omer. “Gjde si se uputio. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. a. amid`e. pa ih je. koji je ve} bio primio islam.. a ti radi {ta ho}e{. sav uzrujan i u nevjerici. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama.s. Boga mi. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib.s. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku..s. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”.atima ustade da brani svoga mu`a.atima. upitao je. lica oblivena krvlju. a.. ~im je u{ao. Me|utim. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . smatraju}i njega najve}im krivcem za to. a . re~e mu Nu’ajm. “Boga mi. a..” Omera ibn el-Hattaba. Alija i drugi.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. r. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Ebu-Bekr. Habbab se sakrio u sobu.. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.atima tada ustade. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. pa se sa`alio na njih.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra .s.s. A ti gledaj {ta }e{”. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. mu`a Omerove sestre . boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. Nufejla. ti sam sebe zavarava{. Omer se okrenu i.atime. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. . islam je izuzetno oja~ao. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. a. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. Omere?”. a. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju.

do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. re~e Omer. Kada je stigao. re~e mu sestra.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja.strpljiv i nepokolebljiv. srce mu se otvorilo za vjerovanje. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo.. Uhudu. Allah. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. Allahov Poslanik. a. dat }emo mu. Omer je ustao i okupao se. a. `ele}i da joj brat primi islam. I Allahov Poslanik. da mu izjavim svoju pokornost”. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo. Kada ga je ashab uveo. opasan sabljom”. a. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere.s. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos.s. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. re~e.s. re~e da mu otvore da u|e. Okupaj se pa }u ti ih dati!”.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. Omere!” “Ho}u do Poslanika. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao...s.” “Allahov Poslani~e. .s. obavijestio je Resulullaha. ubit }emo ga njegovom sabljom”..Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. u skladu sa svojim mogu}nostima. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. a. a.. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. “Pustimo ga. re~e Omer.. U bitkama na Bedru. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita... ako se odrekne{ ove stvari (islama). Resulullah. “ “Ne boj se!”..’ Allah. ako ho}e dobro. a. Habbabu.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. a. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. A ako `eli zlo. tako mi Allaha.s... oja~aj islam Ebi.s. Allah }e ti dati veliku nesre}u. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. donese tekbir. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. re~e Hamza.

pa mi je to uskratio.s.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina.. d`. vra}ao sa Siffina. pa su mu rekli: “Raduj se. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili.. Tra`io sam od Allaha. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a.{. kad do|e Habbab. a dunjaluk nam se otvorio. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. a uskratio jedno. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. a kada je zavr{io. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika.. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu.a. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e.s. osim njih. sjede kraj njih i u{uti se. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. pa mi je i to udovoljio. pa mi je dvoje dao.radi ono {to govori{. r. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. Vo|o vjernika. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas..s. klanjao si namaz.. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. Mi smo ostali poslije njih. preselio na ahiret. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega..s. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. a. a. re~e im: ‘Da. mo`da.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. o Ebu-Abdullah. do{av{i do predgra|a Kufe. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. pa je upitao: . jer on je u svom `ivotu slijedio princip . pa mi je udovoljio. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. Oni su pro{li. troje. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. Kada se Alija.” Umro je trideset osme hid`retske godine. a. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. pa je odu`io. vidio je sedam kaburova. prenosi. Habbab od Allahovoga Poslanika. a.

Allah }e biti zadovoljan s njim. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe.. Bo`e.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. Tvojom dobrotom. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. zadovoljan s onim {to mu je dato .a. ~vrstom vjerniku. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. vjernici. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. o stanovnici kaburova. r. .” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. mud`ahidu. muslimani. strpljivom i postojanom muslimanu.” Alija.

k}erka Abdullaha. ~vrsto tijelo. imao je lijepo lice. Kada bi se okretao. Majka mu je S’aba. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. a on Tejjimov. sin je Ubejdullahov. a on K’abov. R. bijelu put koja je naginjala crvenoj. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. a on Murretov. a on S’adov. a on Luejjov. a on Amrov. a on . mu je podario sposobnost u trgovini. Bio je lijepa i elegantna izgleda. a on Galibov. a on K’abov.A.ihrov. okretao bi se ~itavim tijelom. {irokih prsa i ple}a. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. Allah. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. el-Kure{ijja et-Tejmijja. krupnoga tijela. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. a on Malik en-Nadrov. . a on Kenana Ebu-Muhammeda. d`. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.. sina Malika el-Hadremijja. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. Bio je srednjega rasta. Pro~uo se po svojoj snazi.{. gustu kosu.TALHA IBN UBEJDULLAH. velikih stopala. a on Osmanov.

Bio je ~estit i po{ten trgovac. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed.’ Bio sam mu blizu.s.. Bio je jednostavan ~ovjek. i ispri~ao mi ne{to o tome.. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. a. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Zatim sam tu.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda.. upitah. Bio sam tre}i.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. Kada sam stigao.. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. lijepoga ahlaka. mladi}u.. Allah. i pristupio muslimanskim redovima. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. palmi i izvora. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana. Iza}i }e iz va{e zemlje. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. otvorio mi je prsa za islam. pred njim.” . a slijedi ga Ebu-Bekr.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji.. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. uputio ga je kada je bio izvan Meke. i da bi u{ao u Allahovu vjeru.s. koji mi je predstavio islam. od ~etverice.s. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra.’” “Njegove rije~i su me dojmile”. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. a on je posljednji poslanik. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. a. Pridru`i mu se {to prije.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. Allah. Njegov je Poslanik.{. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. d`. omiljen i skroman.{. a. d`.

ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. koji je napustio svoju vjeru. Jednostavno. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat.. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. . kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Tako|er. Ali. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. odgovori{e mi. Oni su i{li za njim. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. mladi}eva majka’. Zbog ovoga slu~aja.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. neka je hvala Allahu na tome. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija.s. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve.. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. a.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. a.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. Me|utim. preuzeti vo|stvo njihova naroda. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. Od Kurej{ija. Zato su ustali protiv muslimana. gurali ga i udarali po glavi. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. vlast. zbog svoje vlasti i utjecaja.s.

.’ Allahov Poslanik. Kada su stigli do brda Uhud. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. a.s.. a. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha.s. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje..s. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. Allahov Poslanik. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. Resulullah.s. savjetuju}i se sa muslimanima.s. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu.s. a.. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio... podijelio je mud`ahide. a to je bila zlatna prilika. odlu~nost i upornost. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. Kada se sreo sa Resulullahom. tada jo{ nije bio primio islam. a. stajao je na mjestu borbe.. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana.s. a.s. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini.. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. re~e mu Resulullah. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.. Ostavili su svoje polo`aje. a.. a. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. zbunjeni i ra{trkani.. Oti{ao je i obavio zadatak. odrediv{i svakom zadatke. oglu{iv{i se o Resulullahove. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. a kada se vratio u Medinu. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.s.’ ‘Ima{ nagradu’. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. a. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra.s. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. Napao je iza brda. naredbe. a.s. naredbe. a. Allahov Poslanik. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. a. a.s.

a.. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu.. a. Bo`iji Poslani~e. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu.. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim.s.s.s. Allahov Poslanik.....s.s. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. a mu{rici su ih slijedili. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi... a.s. Kada se okru`enje steglo.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid.” . Bo`iji Poslani~e. re~e Resulullah”. Resulullah.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. “Ne ti.s. Bo`iji Poslani~e.s. pa je ostao samo Talha. bio je na stijeni na vrhu brda. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan.. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. jedini muhad`ir. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika.. Me|utim.” Resulullah. re~e: “Da.s. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje. a. a. Kada su do{li do jedne stijene. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. Ashabi su {titili Resulullaha. neko drugi”.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. a. zbijeni jedni uz druge.s. re~e: “Da. a. Neko drugi”. . pripremaju}i strijelu da ga ubije. Ai{a. pa Resulullah. htio je da se popne na nju.s. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.” Resulullah. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. a. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. a. Majka vjernika.s. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u.” “Ne.. a. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. Bo`iji Poslani~e”.. a. a. re~e Allahov Poslanik. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. Resulullah. a. Uprkos tome.. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot.s.re~e mu Allahov Poslanik.s.. Talha.s. javi se Talha. a.. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. a bili su daleko od njega.. ti. “Nagrada ti je D`ennet. a.. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas.’” Allahov Poslanik..

Tu je dobio nadimak Dobri Talha.. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida.s. na {to mu je Resulullah. a.. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik.s. a... pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . a Allahov Poslanik... tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.s. Beduin je upitao i tre}i put.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. a. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.. u~inio je ono {to i prije.’ re~e Resulullah.s. Ovaj ponovi pitanje. putu. pa smo ga izvukli odatle. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. nazvao me Dobri Talha. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. r. Poslanik. brane}i Poslanika... Ah!”.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda.s. Ebu-Bekr. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah..” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. a.” (tj. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu..s.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. a. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. a. a. a..s. Bo`iji Poslani~e. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.. okrenu se od njega.. a. ga je nazvao Dobri Talha.s. a Resulullah se opet okrenu.. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. a Allahov Poslanik. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. {to od uboda koplja. d`. a. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. koji mu je dao Allahov Poslanik. a. sjedio je sa ashabima. {to od strijela.s.a.s. obu~en u zelenu odje}u. Resulullah.s.{.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. a. a.” Resulullah. a prst mu je bio odsje~en.. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.” O nadimku @ivi {ehid. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. rekao: “Da si rekao bismillah...s. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu... a. a. Talha). a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.s.. im re~e: “Ispred vas je va{ brat. a Resulullah..s. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku.s.

a. pa mu kaza: “Talha.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta.” @enio je neo`enjene. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. re~e mi. ti si uistinu velikodu{an. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. udavao neudate. brinuo se o njihovom stanju. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. odje}e i hrane. re~e Alija.. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. siroma{tvo bje`i. ‘Pa podijeli ga. nemo}nima i muhta~ima. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. iskopao bunar. tako mi Allaha. Allahov Poslanik. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e.. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. . a da mu ga niko ne tra`i.a.. pa re~e: “Zaista. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. a.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha.”. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada..s.” Allah. D`abir ibn Abdullah. r. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. Od mladi}a toga znanog. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. obradovao je njegov postupak. Tako|er.siroma{nima.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. Resulullaha.s. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. d`.a. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.{. r. davaju}i mu iz svoga imetka. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. Obmanjen je. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn.. ~inio je hajr svome plemenu i porodici.

{.s.. mnogo je volio svog ashaba Talhu.s. a. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. Rukajjom bint Ebi-Umejje. prijatnog. sestrom Majke vjernika Habibe. a. Neka je hvala Allahu. `ude}i za {ehadetom. Allahov Poslanik. a.. pitao za njega ako ga ne bi vidio.s. a. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom.s...’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom.: Dare`ljivi Talha. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. u njemu je vidio vjernika... Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. U~inio ga je bliskim sebi.ari’om bint Ebi-Sufjan. a. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik.s.. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom.s. sestrom Majke vjernika Ai{e. junaka na Allahovom. a. d`. ~istog?’ Tako|er. Poslanik. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. sestrom Majke vjernika Zejnebe.s. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov.S. d`..{..s. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. putu.. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim.{. a. a. a. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku.s. . krasnog. . d`. A. htio da pita za mene. zadovoljan sa svima njima. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. Hamnom bint D`ah{.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.s. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. a. ako ho}e{ dobrovoljno.. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. a.s. neka je Allah.

” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije .. nered i podjela je vladala me|u ljudima. . Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima.a. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Alija. Talha i Zubejr.a.. a me|u njima su bili: Ai{a.{. ako u biti ja druk~ije mislih.a. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom.. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. r. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. govore}i: “Bo`e moj. Muslimanski su se redovi razjedinili. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Bo`e sa~uvaj.a. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana.. r. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim.a. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. nasilno u nju provalila i ubila ga. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. kao halifi muslimana. r. ubijen. Po{to je Osman. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu.. odbili su dati prisegu. a. r. i da }e biti nasilnici prema njemu.. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. r. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom.. a. d`.s.s. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana.

da zaustavi veliku smutnju.a. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. a imao je {ezdeset ~etiri godine. d`. usmrtio ga. Naime. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. r. {to nepokretne imovine.. Umro je. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. a u gotovini hiljadu dinara. uznemirava me voda.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. povukao se iz sukoba.. milost i zadovoljstvo na njega.” Isti san je sanjao tri no}i. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu.. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo.{. iznosila je trideset hiljada dirhema. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. .{. {to novca i ostalog bogatstva. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. d`. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Neka je Allahova.

Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a bradu je knio. krupne o~i. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. . a on Kuda’e el-Behravija. a on Luejjov. a on Kasov. a on Matrudov. a on E{-[eridov. sastavljene obrve. Bio je visokoga stasa. razvijenih prsa. a on Behraov. a on Amrov. {irokih ramena. a on Ehvedov. a on El-Hafov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad.A. a on Malikov. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a Amr je sin S’alebov. a on Malikov. ~iste du{e. a on El-Kajnov. a Kas je sin Durejmov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Sumameov. a on Amrov. a on Ebu-Ehvenov.EL-MIKDAD IBN AMR. razvijena ogromnoga tijela. pomo} siroma{nima i muhta~ima. R. a on Duhejrov. Bio je bogobojazan. a on Rebi’aov. Imao je gustu i bujnu kosu. {iroka pojasa. a on S’adov. a on S’alebov. sin je Amrov.

kad god bi ga se Kurej{ije do~epale.. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. a. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. Izme|u ostaloga. iz oblasti Hadremevt. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija.s. vrije|ale bi ga i zlostavljale. a pored toga. bje`e}i od osvete.s.s. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. Allahov Poslanik. a. kona~no nastanio u Medini. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. tra`e}i njegovu za{titu. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Nakon {to se Poslanik. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije.. El-Mikdad ibn Amr.a.s. i saznao ciljeve njegova poziva. naredio je muslimanima hid`ru. tra`e}i uto~i{te.s. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. ostavljaju}i svoj rodni dom. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko.. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija.. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju... kao donosioca radosnih vijesti i istine.. me|u onima koji primi{e islam. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. vjerovao u njega i zavolio ga. r. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.s. a bio je jo{ mladi}. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. Resulullah. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. a. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. a. a. a. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. Nije bio imu}an.s. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. a. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju.

El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu.” Kada je Poslanik. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. Obi~aj Allahovoga Poslanika.a. a. a. r. ostali su radi upornost. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. zatra`io njihovo mi{ljenje.. me|utim. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. r.{.s.. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. a.. Mogli su se vratiti bez borbe. i obrazlo`iv{i im stvar. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu.a. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima.. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. od glave{ina.. Kurej{ije su bile spremnije. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. r. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. d`. samo da podstakne na borbu o~i u o~i.. U njegovom se srcu u~vrstio iman. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. d`.. a. konjanika i junaka. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.s.. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. a. Tada je El-Mikdad ibn Amr .a. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. VITEZ BEDRA El-Mikdad. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost..s. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra.s. putu. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom.. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke.a. Po{to je Poslanik.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. a. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud.s.s. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i.s.{.. skupio je muhad`ire. r. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha.. Nakon sastanka dvije skupine. a. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. {to se ti~e vojskovo|a. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. putu.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. r.a. da budem uz njega. smjelost i iskrenost.

” Ozari se lice Allahova Poslanika. d`.s. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. a mi }emo se boriti uz vas. r. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha.. S’ad ibn Mu’az. {ta predla`ete?”. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima.s. Allahov Poslanik. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. mi smo s tobom.{. Vjerovatno }e ti Allah.s. a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. Tako mi Allaha. Kreni. obra}aju}i se Poslaniku. a. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje.. a. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini.. zaista mi je Allah. obe}ao jednu od dvije skupine. . Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. preplivali bismo ga s tobom.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti.. bio je obradovan govorom S’ada. a. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. izvr{avaj ono {to ti Allah.. a. vo|a i plemi}a. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar.. mi smo s tobom. ovim se Poslanik.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. d`..s.. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana.{. nare|uje. re~e. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Tako mi Allaha. kako ih je Resulullah. i obavijestio. d`.. kao da sad gledam kako ginu. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. mi ovdje ostajemo’. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.{. Bo`iji Poslani~e. a. Rekao je: “Krenite i radujte se.a.s. Hvala neka je Allahu na tome.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. {to god uradi{.s.

s. Pou~en `ivotnim iskustvom..s. a kada je za to saznao emir. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. njima sam vladao. brate?” .. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira.. Dugo vremena se nije `enio.. i da mu ne bi oslabio iman. El-Mikdad. a. r. putu.a. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Poslanik. spasio ga je. Na dunjaluku je bio skroman. a. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io.a. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.s. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. d`.{. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. a. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. pa se on vratio muslimanima. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. ne daju}i mu da se opravda. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. Resulullah. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. Kada se vratio iz te pokrajine.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. uvijek je bio uz istinu. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. bio je istinski iskreni musliman. d`. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. a. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.{.{. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost.. koji je plavio njegovo srce. r.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu.s. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. a. d`.. Allah. zadovoljan jednostavnim `ivotom.. Bio je ponizan i iskren. sve dok nije za{ao u godine.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr..s. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima.

d`. kojima je Allah. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. a. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Tako mi Allaha. “Ali.s.s.{.” El-Mikdad se obradova. Nije `urio u davanju presude ljudima. emire. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika.. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku.. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. pa me kaznio.. Prekr{io sam njegovu zabranu. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. a. pa je rekao: “Allah ti oprostio. Moj `ivot je `rtvovan za islam.. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. i ni{ta osim toga.{.s. a. pa re~e: “Pogrije{io sam. a nije me ni saslu{ao. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. d`.” I zaista. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. a islam }e ostati slavan.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. Uvidio je emir da je pogrije{io. Neka uzme svoje pravo od mene. pa se uputio pravo emiru. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. Bio je izuzetno otvoren i jasan. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. Allaha nam.. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega.” El-Mikdad ga je dugo gledao. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. re~e mu Mikdad. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. Zato.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. odgovorio mu je emir. Me|utim. u prvom redu zahvalite Allahu.

” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. volio je El-Mikdada ibn Amra.s. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be.{. a. a. na{em ustavu. a. a da mu nisu data sedmerica.. To su primijetili ashabi. a. i tu`io mu se. pa ge je volio i Njegov Poslanik. podsti~u}i ga na `enidbu.s. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. odgovori mu El-Mikdad. Rekao je Resulullah. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka.s.a.a..” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. O`enit }u te svojom k}erkom. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.s. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e.s. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Alija. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama.. A.s.. a. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika.s. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. izvoru i uputi i putem hadisa. Ebu-Bekr. Omer. volio je El-Mikdada.{. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha..s.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. Hasan. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje..s. Bo`iji Poslanik. od Allahovoga Poslanika.” Kada je Poslanik.s.” Odabrao mu je . Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. uo~io je njegova svojstva. da je rekao: “Nije bilo poslanika. Malo zatim..S. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. d`. reci nam njihova imena. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. D`’afer.. a.. `ivljenjem po Kur’anu. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e.: “Zaista mi je Allah. Ammar. Selman. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli... a.a. Poslanik. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. a. Ibn-Mes’ud. a. r. htio je da ga po~asti. Huzejfe. El-Mikdad i Bilal. namjesnika i saputnika. r. r. a. Husejn. brate. plemenitoga roda. Ebu-Zerr. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. kao {to je on. El-Mikdad i Selman. Allah.

uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Harid`e ibn Huzzafe. r. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Mukavkis je odbio islam. Kada je Poslanik.a. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. r.. a. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. a. r.a. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. hvala neka je Allahu. Nakon isteka ta ~etiri dana. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. ali ih je sna{la smrt i bje`anija.. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te.a. . a El-Mikdad izvana. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. r. ili da preda zemlju bez borbe. a..s. O`enio ga je Dub’aom.s. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Tako su se spustili u grad.. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. mnogo se rastu`io. preselio na ahiret. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. El-Mikdad ibn Amr. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. Kada se Amr ibn el-’As. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. Mukavkis je skupio svoje ministre.s. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a.. ili da pristane pla}ati d`izju. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. Koji je odredio da tako bude. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. r. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.a. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom.a.

Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. u D`efru izvan Medine. r.a. trideset tre}e godine po Hid`ri. te je stalno boravio u ku}i. . oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo.. u sedamdesetoj godini `ivota. Umro je na svojoj zemlji.

.

Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. a on Abdul Vuddov. a poslove je obavljao planski i uspje{no. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. a on Malikov. a on Haselov. R.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. a. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u.s. djeda Allahovog Poslanika. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. a on Ebi-Kajsov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. Bio je o{trouman i blage naravi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. . a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. a. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. sin je Ebi-Ruhmov. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju.A. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a on Abdul-’Uzzaov. Za razliku od svojih vr{njaka. a on Amirov. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. a on Nasrov. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u.s.

Nakon Resulullahovog. daleko od Meke. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. na Hudejbiji. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. na Devmetul-D`endelu. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. preseljenja na ahiret. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. po naredbi Allahovoga Poslanika. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. a. te{ko pora`eni. na Hajberu. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik... a. u miru i spokojstvu. a. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. Me|utim. u pohodu na Benu-Kurejza.. Sve u svemu.s. prilikom oslobo|enja Meke. na Benu-Lihjan. r. d`. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. a.: u pohodu na Benu-Mustalik. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. . naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. pa nastavi{e sa provokacijama.a.{.s. a. na Hendeku. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela.s.s.s. Zavolio je Poslanika. Ali.. a prva je bila Bitka na Bedru. a. srcem ispunjenim vjerom. na Hunejnu i u Taifu. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji.s. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. obo`avaju}i Allaha. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. a. u kojoj su Kurej{ije. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. i bio mu blizak pored razlike u godinama. neka je Allah zadovoljan svima njima. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. a. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. a.s.. a. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom.s. rodbine koji je povjerovao u Objavu. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. ostavili svoje ubijene na bojnom polju.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata..s. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika.s. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu.. na Benu en-Nadir. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama.

. .. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Ulejs i El-Hiru33. . Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Nakon toga. u isto~ni dio zaljeva. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Huvejl se odlu~i za bitku. samoinicijativno. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. ne{to odredi. iako su bili u nezavidnoj poziciji. U tom periodu.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. Poslije oslobo|enja El-Hire. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. komandant perzijske vojske. osim onima koji su bogobojazni. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. to se dogodi. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. d`. Ipak. a to je te{ko. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. Erbez. r. Bila je te{ka i o{tra. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Emgi{iju. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi.a. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. podijelio ih je u tri grupe: . u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. naspram grada Istahara.{. tako da je oslobodio: El-Mezar.

Arfed`e ibn Herseme. ostatak vojske. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. namjesnik Basre. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Huzejfe ibn Muhsin. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Povukli su se prema Istaharu. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. Ipak. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. Naime. Kada je Utbe ibn Gazvan. Allahovom pomo}i. Med`ze’e ibn Sevr. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Ta vojska iza|e iz Basre. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. skrivene od Perzijanaca. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. u isto vrijeme. Predvodio ju je [ehrek. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. r.a. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. zamijenio ga je Ebu-Sebre. Kada je halifi Omeru. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. a toga nisu bili svjesni. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. poznatijih junaka i vojskovo|a.. U isto vrijeme. me|u kojima: Asim ibn Amr. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. poznati vojskovo|a. [ehrek ga sa vojskom presrete. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih.a. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. r. Abdurrahman ibn Sehl. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. a ispred je poslao izvidnicu. oti{ao obaviti had`.ulan. Nehar ibnul-Haris. Zatim. halifa Omer. Sa’sa’ ibn Muavija. Et-Terd`uman ibn . . Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. r. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. me|utim. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. te ih. Nakon toga. a oni se oduprije{e napadu. idu}i od bokova. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. koja zapanji i iznenadi neprijatelja.a. zapovjednik prve grupe.. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. rasporedi u poluluk. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku.

Asim ibn Amr. Opsada je Tustura trajala nekoliko . tako|er. Arfed`e ibn Hersem. kralj Perzije. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Muslimani su. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. izme|u ostalih. kada se sretnu. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. Huzejfe ibn Muhsin. r. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. te da krenu prema Hurmuzanu... Jezded`ird.a.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. u mjestu zvanom Erbek. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. tako|er. Rijeka je bila veoma duboka. izuzetno lijepe vrtove. kraj u kojem se odvi manja bitka. kao u Bagdadu i Mehli. te da u njoj. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Omer. izme|u ostaloga. jer je u danima vru}ine jako hladna. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. i prve iz Basre i druge iz Kufe. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. budu: El-Bera’ ibn Malik. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom.” Do halife Omera. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. r. divno bistra i ~udna. K’ab ibn Sur. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. Med`d`e’ ibn Sevr. Uputio im je poziv koji dade rezultat. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku.a. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine.

Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. znaju}i da im on. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal.” . d`. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. Zvao se Muknef. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Allahovim emrom. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. neka je hvala Allahu..a. tra`e}i njegovo mi{ljenje.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Me|utim. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum.{. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. mo`ete iznevjeriti.. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. pristajemo da vam pla}amo d`izju. Ako `elite. r. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo.. odgovorio je halifa. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. da mu on sudi.a. kao zapovjednik islamske vojske. r. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. i plus. “Daj im sigurnost uz d`izju”. a da nas vi ~uvate. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. za to. a muslimani koji su ~ekali ispred. nije dao sigurnost. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. {to Ebu-Sebre i izvr{i.

Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. U vrijeme halife Osmana. . Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. r. u ibadetu pored Allahove ku}e. preselio je na ahiret. a ukopan je u Meki.a. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.

.

OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima.A. koji bi se ukazali kada se nasmije. a on Tezidov. a on El-Hazred`a el-Ensarija. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. blistavi zubi. a on Adijjov. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on K’abov. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on Alijev. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. R. davali su mu jo{ ljep{i izgled. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. Njegovi bijeli zubi. a on sin Amrov.MUAZ IBN D@EBEL. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. Krasilo ga je lijepo lice. a on D`e{mov. Bio je izuzetno pronicljiv. a on S’adov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on Saridin. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. inteligentan i razuman. a on Evsov. a on Amrov. sin je D`ebelov. crne o~i. a on Udejjov. . a on Esedov. a on Aizov.

a. Odmah je u njih povjerovao. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. Po~eo je kovati planove. Allahov Poslanik. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Imao je osamnaest godina. stisnuo njegovu mubarek ruku. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. a. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. a. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja.s. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. Poslanik. Allah.s. Poslije “Prve prisege” na Akabi. rukuju}i se sa Poslanikom.s. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem.. a. a. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. prije nego {to ga je vidio. koji nije mogao zadr`ati suze kad je... i istovremeno. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a.. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom..a.. a.s. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. a du{u mu obasja svjetlo islama. d`. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam.{.s. za susret sa Allahovim Poslanikom. a.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. pravdi i miru koje donosi islam. koji je upoznao tajne dru{tva.s. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. Zahvaljuju}i ovoj metodi. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. da mu dadne prisegu...s. r. a. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. pa primi{e islam i .. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra.. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku. rade}i to javno ili tajno. uprkos tome {to je bio veoma mlad. pozivaju}i ljude u islam.s. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva.

ali ti zna{. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. Amr je. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. Kada je svanulo. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. sigurno bih ga kaznio i ponizio. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. ali ga ne na|e. a zatim mu re~e: “O Menatu. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. evo ti sablja i brani se. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Amr. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. uze{e kipa i sablju.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. zbog njegove mo}i. da si ti bo`anstvo. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Tako su i uradili. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. Tra`io ga je po ku}i. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. r. Amr je imao svog li~nog kipa. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom.” Kao da mu je pao kamen sa srca. ne dodirnuv{i ga. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. Nadjenuo mu je ime Menat. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo.. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. prikradu ku}i i uzmu kip. “Tako mi Allaha.a. oko ku}e. koji je bio od rijetke vrste drveta.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. . ne govore}i nikome ni{ta. Amr ga je pogledao. da znam ko je ovo s tobom uradio. po obi~aju. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao.

pomozi me da Te spominjem. a. a. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. stigao u Medinu. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. Time se nije zadovoljio.. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. bio je i Mu’az ibn D`ebel.s.s.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. a. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje.’” To je `elio Mu’az. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. Detaljno je poznavao islamske propise. Niti sam ikada zano}io... Na svakom skupu sa Poslanikom.. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Poslanik. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. zadovoljan njima svima. Ubejj ibn K’ab.s. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj.. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s. a. a. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam..206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. a.. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima.. a. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. pa je se dr`i. Vjerovjesnikov. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika.s. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti.s.. re~e mu: “Spoznao si istinu. Resulullah. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. ja sam te zavolio. d`. obaveza se pisati kur’anske ajete.” Poslanik. budno{}u i pa`ljivo{}u.. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. neka je Allah. Jedne prilike Allahov Poslanik. . slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. a. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova.{. posmatrao ga je dok je klanjao. posavjetova ga: “Mu’aze. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. a.s.. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. a. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. tako mi Allaha. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima.s. Osman ibn Affan. Nisam korak zakora~io.s. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa.

a. jer je bilje`enje Allahovoga. r.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.’” Uz sve ovo. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az.s.. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. Osim toga. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . a. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. a. me|utim. rekao istinu. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. d`. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr.s. a. r. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera.a.a. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. dozvoljeno. Enes ibn Malik. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. Naime..’ Poslanik. r.. jer je Resulullah.. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. a. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. Vjerovjesnikovo. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel..a. u}i }e u D`ennet. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu.. znao ko je Mu’az.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik.{.s. govora vrednije od svakog imetka..” Naravno da je Mu’az. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. Ti si `iv i vje~an.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. vrednija od svakog blaga. plemenite du{e. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. ne uzev{i ni{ta. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima.s. Allahu moj. a. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. iskren i povjerljiv. Allahu.s.. govorio je: ‘Allahu moj. r. a. Mu’az je bio dare`ljiv. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. iskreno od srca.a.. Omer. a nemo}an sam. da pobjegnem od nje. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.a. plemenit u~enjak i veliki pravnik. a klone}i se zabranjenog. Kada ga je vidjela. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. r. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a.s. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’.. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta.. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet.s. i to potvrdi dva puta. Nije ga zanimalo bogatstvo.

pa je on poslao po njega. izabran je za halifu. a. a. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e.s.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu..” Naime.s. Kada je Mu’az do{ao. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. Poslanikov.s. Resulullah. re~e Mu’azu: “Mu’azu. r. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima..” Omer se nasmija. tra`imo svoje pravo. a. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda..” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.s. a. pa se bio mnogo zadu`io.. da se sastanu sa Mu’azom. Mu’az ibn D`ebel je jahao.s. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. zasuzi{e o~i od bola. Omer se za~udi ovome. a.a. a on danima nije izlazio iz ku}e. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. pa posla po Mu’aza. Kada je do{ao. vratio se u Medinu. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. r.. hod se otegnuo. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. Tako i bi. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. Allahov Poslanik. a.’” Poslije ovoga. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu... Kada je zavr{io svoju misiju. Allahov Poslanik. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. a.. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. Omer ibnul-Hattab .208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. a. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika..s. Kada je ta grupa krenula. i Ebu-Bekru.. a. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an.” Mu’azu. a. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati.s. Ebu-Bekr. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima.a.’ Allahov Poslanik.. a. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. a neki odbi{e.s.s.s.s.

Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. ne}u uzeti od tebe ni{ta. a. a. slao Mu’aza u Jemen.s. Mu’az to odbi.” Poslanik. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. a {ta zabranjeno. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah.. rekav{i: “Mu’azu.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio.. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i.. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika..s. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. a ti se tu na{ao i spasio me. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. a. a bio sam na vodenoj pu~ini. odgovori Mu’az.s. Kada je Resulullah. Po{to ga je na{ao.” Tome se i Omer obradova. oti{li su Ebu-Bekru.s. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. re~e mu: “Usnio sam sino}. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”.s. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. a. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. Na tom su se i razi{li. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. Na ovo se Poslanikovo. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika.” Odmah potom. a. da sam prestao plivati.” U^ITELJ .POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. pa sam se upla{io da }u potonuti.

tako|er. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. izaberite sami. Potrebna su mi trojica izme|u vas.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima.’ Od tada sam ga zavolio. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. ako `elite. i prije nego {to }e krenuti.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. a me|u njima jednog mladi}a. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a.s. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. koji je sjedio pored mene. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. osim ako ga upitaju.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati.. dr`ao dersove i predavanja. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. Kada se sastanak zavr{io.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. {utio je. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. obratili bi se njemu i pitali ga. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.’” O njemu. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. Kada je pri~ao. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. ostavite u njemu jednog od vas. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Upitao sam nekog ~ovjeka. re~e im: “Po~nite sa Himsom. a. Drugi neka ide u Damask. Ostala su trojica. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela.s. a tre}i u Palestinu. Nije pri~ao. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Nije im ni{ta govorio. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. bijelih blistavih zuba. ko je on.. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. a bio je najmla|i.” . a. Ubade ibn Samita.

a... r. iskreno se pokoravam”.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. smrti. Klanjaj i spavaj. bogatio se). Poredili smo ga sa Ibrahimom. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. .” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u.. pozivaju}i: “Allahu.a. A Mu’az re~e: “Posti. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. boravio je u Palestini.. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu.. govore}i: “Dobro do{la. vjere i pokornosti Tebi. pa prekini post. Do|e voljena u siroma{tvu.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. r. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. r. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret..Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. Allahu. oporu~io bih njega.a. r.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. bojao sam se Tebe. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda..s.a. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. nije samo podu~avao ljude.. r. d`.{.. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. Pred smrt. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite.s. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. Omer. Obavljaju}i svoju du`nost. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda..a. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. u svojoj trideset osmoj godini `ivota.a. a danas se nadam od Tebe.” Neka se Allah. a. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el..” Mu’az. odgovori ~ovjek.

.

Ubejdullaha.. Avna. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. R. Abdurrahmana. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Abdullaha. Kasma. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. sin je Abdul-Muttalibov. a on Ha{imov. isticao se jakim glasom i strogo{}u. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. a stariji je od njega samo tri godine.s. a. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Nadimak mu je bio Ebul-. puna~ak. Bio je visok. a on Abdul-Menafov. amid`a. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. . Tako|er.adla. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. bijeloga tena. M’abeda i Temama. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. On je Resulullahov.adl. Kesira. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. nje`ne ko`e i lijepoga lica. El-Harisa.A. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.

. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam.s. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. u susretu sa drugom grupom ensarija. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili.” Kada je Allahov Poslanik. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega.s. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. ali ga je tajio. Resulullahov. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga.s.s. u~inio hid`ru u Medinu. .. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. zatim je u{ao u mesd`id. To je uradio i prije Bitke na Bedru.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti.. plemenitom Poslaniku. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. Velid ga je ispri~ao ocu.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. Naime.. a. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. pa je primila islam Ummu . tako mi Allaha.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. ali mu je Resulullah. a. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. Dok su oni bili oko njega. njegova sestra Atika.adl. sluga. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. k}erka Abdul-Muttalibova. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. Me|utim. ispri~ala mu je san koji je usnila. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. Potom je uzeo stijenu i bacio je. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. pa mu je rekla: ‘Brate moj..35 Ibn-Abbas. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. a.! Nevjernici. Abbas je htio da po|e s njim.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. pa ja. a. a ljudi su ga slijedili. koji mu je bio prijatelj. pa je sli~no povikao.

... pomislih u sebi: ‘[ta mu je. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. U pomo}. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. sa `eljom . pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba.s.. re~e: ‘Ebu-. tajno slao vijesti o njima. a.. rekao mi je. k}erke . a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. Abbas je nosio Poslanikove. a ako pro|e tri dana od toga. sedlo mu se nakrivilo.’ Kada sam zavr{io tavaf.atimu i Ummu Kulsum iz Meke.s. pridru`i nam se.. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. Govorili su o Atikinom snu. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana.. o{trog jezika i ledenog pogleda. ali on od mene nije imao velike koristi.’ ‘A {ta je sanjala’. suprostavit }u mu se. a da se ni{ta ne dogodi. a ti si slu{ao. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas.s. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. ako bude istina {to ka`e.’. Ne vidim da }ete ga spasiti. Bio je ~ovjek sitan. a. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. uradio sam tako. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. upitao sam. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. Kada je Allahov Poslanik.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. ako se povrati.. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.’ Tako mi Allaha. kada zavr{i{ tavaf... Deva je rikala. Kada je pala no}. a. pa sa~ekat }emo tri. desit }e se. te smo se razi{li.. Tako mi Allaha. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika.s. pridru`io sam im se i sjeo.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. ~vrstog lica. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima.. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene.” Da Resulullah. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. a. a da ni{ta nisi u~inio.adle. Allah najbolje zna.

216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu.s. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. kao {to smo spomenuli.s.{.. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. A opet. Abbasova majka je Nebila.s. a. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. u~inio hid`ru u Medinu. . a. d`.. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. Kada je Allahov Poslanik.. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. a. ispunila je svoj zavjet. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. tako da im ni{ta ne usfali. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. pade obilna ki{a. pa nas napoji. imao je visok polo`aj u Meki. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.s. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . dok je bio `iv. a.. Ki{a zadugo nije pala.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova.. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Tada je rekla: “Kunem se.” Kada ga je prona{la.. d`. o`ivljavaju}i zemlju i du{e.{. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. za ki{u. koji je tada imao tri godine. Allahov Poslanik. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. a da je to krio. a. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib.s. zatim je uzeo Abbasa za ruku. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. ako prona|em Abbasa. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. a. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.s. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. preselio na ahiret.. Jednoga dana izgubio joj se Abbas.. Kada je oslobo|ena Meka.

s.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan.. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje.... imamo kompletne oklope. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. Allahov Poslanik. a.s. kao {to znate Muhammed je od nas. onda ga se sada pro|ite. blizini. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. a. ratnici. Prije druge prisege na Akabi. a. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. zatim kopljima dok se ne polome. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.s.. a. na vama je da to i podnesete. tako mi Allaha. a. Odbio je sve. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku.s.. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija.s. Ga|amo strijelama dok ih ima. Resulullah.” Poslije govora Abbas je u{utio. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. osim da se pridru`i vama.. a.s. Ako ga mislite pot~initi i poniziti. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. ratnici. i njegovoj vjeri. pa im re~e: ‘Vi ste. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo.. nakon {to vam do|e. a. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. U ratu smo odgojeni. Do{ao je.” . a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Odbranili smo ga od na{eg naroda. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. zna~i. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.s. Abbas je bio u Poslanikovoj.

dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. on je ostao u Meki. jer ima{ ~ime.s..” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. Oni su bili Ukajl i Nevfel.s. a.s.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.. a. odgovorio je. Te no}i Allahov Poslanik. a. o otkupu zarobljenika. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana..” Resulullah. Naime. Iza{ao je pod prisilom. a. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e..s. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. `alosna i zabrinuta. a.. protive}i se: “Allahov Poslani~e. zahvatila tuga.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. kada je rekao: “. o njihovim pokretima. skinuli smo okove Abbasu. Resulullah. a.. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.s. nije oka sklopio.” Abbas mu je odgovorio.. amid`e koji nisu primili islam. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro.s. rekao je amid`i: “Abbase. a. a. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u.s. .” Allah o tome najbolje zna.: “Allahov Poslani~e. To je imao na umu Allahov Poslanik.. a.s. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere.s. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika.s. Mu~ila ga je nesanica... pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. A Allah pra{ta i milostiv je. brata Benu-Harisa. a. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika.

povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. iza{li su da se bore lahkomo. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je .. a. misije pustili {iroko ra{irene korijene. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom.zadivljeni sobom i svojom silom.. prate}i Allahovoga Poslanika. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. bez ikakve pripreme.Talib. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin .. Sekif i dr. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u.s. D`e{m. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. Me|utim.” Po~eli su bje`ati na sve strane. Rebi’a ibn Haris. Nasr. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. a muslimani. Kurej{ije su primili islam.s. u vojnim pohodima i ratovima.adl.s.. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.. Ejmen ibn Ubejj. . ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena.s.s. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. zbunjeni. Slavljen i Uzvi{en je Allah. Muslimani su i{li `eljni borbe. a. a.s. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. a. U svakom slu~aju. Ta plemena su Hevazin. iznena|eni. a. a.. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. a.. a.. a.s. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. Omer ibnul-Hattab. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika... i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga.. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu.s. D`’afer ibn Ebi.. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. pru`aju}i mu za{titu.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. A kako i ne bi bili.. Allahov Poslanik. prenera`eni. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. pa oni su oslobodili Meku. Usame ibn Zejd. Resulullah. Bili su gordi . i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana..s.

a. a obojica su bili halife. Ti si mi pre~i od oca i majke. milostiv prema svojoj porodici.. a.. Allahov Poslani~e. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin. a. Odazivamo ti se..s. Nego vam je zemlja.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. a. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. mnogo pomogao i trudio . Bio je bogat i dare`ljiv. tijesna postala. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas.. k}erka Milhanova.s.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima..s. neka je hvala Allahu na tome. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik.s.” Lice Allahovoga Poslanika. re~e joj Resulullah.s.s. primakla mu se. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. bio je ponosan na svoga amid`u. ozari radost... pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. o vi koji ste dali prisegu. a. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. koliko god da je prostrana bila... si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. sjedio sa ashabima.. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. te gromoglasno povika: “O ensarije.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. a i da jeste. na njegov lijepi ahlak i vrline... povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika... jer to zaslu`uju.” “Allah je dovoljan. o Ummu Sulejm!”. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Allahov Poslanik. supruga Ebu-Talhe. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. a. uistinu. a. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. rekav{i mu: “Da.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. Allahov Poslanik. pa ste se u bijeg dali. a. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani.. Na dan Hunejna Allah. Do{li su do sebe. a. bilo bi mu dovoljno.” Abbasa nije volio samo Poslanik.. Sekif. Resulullah. rodbini i plemenu. On je najbolji. Allahov Poslanik.s. a me|u njima i Abbas. d`.s. govore}i: “Odazivamo ti se.. Bio je cijenjen i po{tovan. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome..s..{.

a.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina.s. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. d`. a vidio je da su kod Resulullaha.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. Zakopan je u Bekijji.{. Preselio je u petak. a. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana.. razbolio.. ~etrnaestoga red`epa..s. vidio sam smrt na Poslanikovom. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. Abbas je iza{ao iz ku}e.” Kada se Allahov Poslanik. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. Kada se bolest pogor{ala. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. ali nema lijeka od smrti. putu. ..s. trideset druge godine po Hid`ri. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. okupili su se oko njega u sobi Ai{e. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. a. Abbas je bio uz njega. Majke pravovjernih. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha.

.

a on sin Harisov. sin je Zejdov.. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija.. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana.s.” Kod plemenitoga Poslanika. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk.s. a. R.. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. majci Allahovog Poslanika.s.. a on Kelbov. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed.. prije Poslanikove. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. a. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini.USAME IBN ZEJD. a on Zejda el-Lata. mu{tuluk. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame. a on sin Zejdov.. a. a on Vebra el-Kelbija. a on En-N’umanov. zauzimala je posebno mjesto. Bija{e poti{tena i tu`na srca.s. a.{. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. d`. a on sin K’abov. a on Amirov.. Za nju je Poslanik. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. kojim je to zabranjeno i poni{teno.. d`. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. Ummu Ejmen je . a. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha. tj. a Allah.s. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka.{. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. a on sin [erahilov. hid`re u Medinu. on Refidov. a nosila je nadimak Ummu Ejmen.A. a on Imruul-Kajsa.. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu.. a on Sevrov.

” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. d`.. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku.. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. d`. Ako ne znate imena o~eva njihovih. grijeh je ako to namjerno u~inite. lice se ozari. a. a ova vijest pokri brige i probleme. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika.s. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama.s.... kovrd`ave kose. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. Crne puti.s. jakih mi{ica i srednjega rasta. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. a.{. ~ista srca. Allahov Poslanik. a. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. . sna`na skladno gra|ena tijela. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane.s. sa svojim ocem i ostalim muslimanima. a. prema kome je Poslanik.{. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. a. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. . Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Zbog toga ga je izuzetno volio. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.s. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. gajio posebne simpatije. pljosnata nosa. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega.. dobro shvatanje stvari i situacije.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. Upu}ivao je dovu Allahu. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine.s. a. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. to je kod Allaha ispravnije.s.. a. a.s. ispravna mi{ljenja. mud`ahid na Allahovom putu. a Allah pra{ta i samilostan je. Poslanik. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. odlu~i da oda po~ast Zejdu..

pa pade i ozlijedi ~elo.s. a. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. izuzetne ljepote. ljubavi prema Usami. bijele ili crne. Dok je Usame bio dje~ak. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. a. Taj je ogrta~ Poslanik. Prenosi se od Ai{e. poslije ga je skinuo i dao Usami. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima.. a.’” Resulullah.. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. pljosnata nosa. pa ih voli i Ti. Majke vjernike. ponosan i sretan zbog toga. prema Usami. isisao krv i ispljunuo je. Me|u njima nije pravio razliku. Poslanik. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je..s. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.. a Usamu u drugo. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. Allahov Poslanik. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara.s.. pri{ao mu je.s. kovrd`ave kose.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.. a. Ona to nije odmah u~inila. obukao samo jedanput. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. a meni se gadilo da to uradim. Jedan od prvaka Kurej{ija. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. i to petkom. poklonio je Resulullahu. Resulullah. ozarena lica. Naime. a.. Hasan je bio bijeloga tena. a. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom .s.s. A Usame je bio crne puti. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika... pa bi cupkaju}i i grle}i ih. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e.. govorio: “Allahu moj.. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. ja ih volim.s. . Hasan i Usame bili su istih godina.atiminim sinom Hasanom. a. a.s.s.” U godinama dje~ijih nesta{luka. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. rekao mi je da mu o~istim ranu. a.s. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana.s. a. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. a. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama.. prenosi se da se Poslanik. To je bilo prije pohoda na Bedr. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv.s.. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. On je odbio da ga primi. Hakim ibn Hizam. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je.

Povikao je: “Do|ite ovamo. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. a on je stasavao u nao~ita. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. Me|utim. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. Spremi podmuklu klopku.{. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. a...s. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Poslanikov. a.s. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom.. a. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani.. Oti{ao je Resulullahu.s.s.. gledaju}i skori poraz muslimana. a. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. D`e{em. Alija ibn Ebi-Talib. a. a. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn.. sna`na i ~vrsta mladi}a. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. d`. Allahov Poslanik. Poslanik.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota.. Osam godina prije oslobo|enja Meke. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima.s. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. Omer ibnul-Hattab. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Poslanik. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. putu protiv nevjernika. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika.. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. a.. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Poslanikov. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. rukovanje sabljom. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. a. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. skloni se u stranu doline.. pa odo{e Allahovom Poslaniku.s.s. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu.s. a.s..s. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. a. Allahov Poslanik. i pokrene pohod na Meku.. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Kad se odigrala Bitka na Hendeku..

Tako|er. On.. d`. `ude}i za {ehadetom. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja.s. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske.. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. koju je vidio. Sti`e to i do Poslanikovih.s.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . d`. Naredio je da se spremi velika vojska. a. a. Allahov Poslanik. razbolje se Poslanik. mjestu izvan Medine. Allahovom. EbuUbejdu i mnoge druge. nije posustao niti je gubio nadu.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu.. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. on je za komandovanje najpodobniji. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. Uprkos pogibiji Usaminog oca. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Neka ide Usamina vojska. Omera ibn el-Hattaba. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Tako mi Allaha.. a.. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca.s.{.s.” Dok se vojska spremala. a. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. Usame osta ~vrst vjernik. na {ta se Usame javno po`ali. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. pa po`elite mu dobro.adl ibn Abbas. Mislim da je on jedan od najboljih. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske.s.. da pro{iri islam u njoj. Allah. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu.{. pomo}i spasi muslimansku vojsku. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . Kroz posljednje izdisaje. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja.. a. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.

” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i.{. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. Ali. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. nikada!” Kad se Omer vrati. ako odlu~i da {alje vojsku. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji. d`. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. starijeg od Usame. vjerovjesnika Muhammeda. Ibn el-Hattabu!”. a.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. vojsci.s.s. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. Halifa Allahovoga Poslanika.. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom..228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. ve} je ostao neutralan..s.. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. njegovoga vo|e.. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. a. Ophrva ga neopisiva tuga.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. te krenuo u svoju ~asnu misiju. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika.s. a. a da. a.{. r.s. putu. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj.. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani.” Na takvim principima `ivi islam. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. d`. ve} da Allahova rije~ bude gornja. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. vodi~a i u~itelja. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. dozvoli mu. a. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. prema granici El-Belke. stavio bih i ja svoju.s. re~e Ebu-Bekr. “Postavio ga je Poslanik. kao halifi i stala na njegovu stranu. muslimani ga upita{e {ta je uradio. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu.” .s. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. a.a.. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. a. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik.

Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. a na to }e meni Poslanik. a. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. a bio je tek navr{io osamnaest godina.. a. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku.s. Lice Allahova Poslanika.. a. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.s. Dvije godine prije Resulullahova. . a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. a. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. promijeni se.s.s.: ‘O Usame.s. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. a.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. preseljenja na ahiret.. Zbog toga je bio veoma veseo. a zatim mi re~e: ‘Usame. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. a. neprestano je to ponavljao.s. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali..

.

. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. a on S’adov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. ~vrst na nogama. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. a on Avfov. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. sjajni zubi i kovrd`ava. R. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja.A. Krasili su ga bijeli. a on M’utebov. jakih ruku. Obdaren intelegencijom. krupnoga tijela. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist.EL-MUGIRE IBN [U’BE. a on Ebi-Amirov. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on Amrov. Bio je visokoga stasa. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. a on Mes’udov. a on Malikov. {irokih ramena. a on K’abov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. Njegova majka je Umame.

Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine.s.. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta.. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. a. Resulullah. sve do oslobo|enja Meke. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku.s. Allahov Poslanik.s. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. [este godine po Hid`ri.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. a. Mes’udom i Habibom. Resulullah. a.s. A kada ih je Allahov Poslanik. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku.s. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. a. Pozvao ih je u islam. i objavio svoje primanje dini-islama. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem.. psuju}i i deru}i se na njega. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. Resulullah. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. [to se ti~e El-Mugire.. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu.s. Uputio se u Medinu.s.. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. a. a.s..s. U toj situaciji.. vjere u poslanstvo Muhammeda. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. gradu u kojem je Poslaniku. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. Naime. napustio. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. nanesena velika uvreda. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu.s. a. odgovorio im je da je . a. sina Abdullaha. na{ao Allahova Poslanika. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. spreman da polo`i vlastiti `ivot.s. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. a ne radi borbe. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. a. a.. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari.s. a.. a.

tako mi Boga. sru{io Lata.. a. r. a.s. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi.. Allahov Poslanik..s. bradu dok je govorio.s. a. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba. Promrljao je: ”Te{ko tebi.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. reko{e mu Kurej{ije. meni pokorne. re~e mu. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.s.. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. Iznesite svoje mi{ljenje.. Resulullah. a. Neka je Allah. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. a. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.s.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.” “Idi”. d`. a.... koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.s.. kako je stra{an i grub.s.. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. sve dok su oni u njoj.. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. prije nego {to ti je odsje~em”. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. Kurej{evi}ka. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.. me|utim.. osmjehnu se. a. a. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat.s. Vi dobro znate da je od vas moj otac. brane}i ga. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”.. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik.s.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. re~e mu Resulullah. a. potvrdi{e Kurej{ije...{.a. staviv{i ruku na sablju. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. Tako|er.. poslu{ajte me. . zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.

Kirfe ibn Zahir et-Temimi. Rabijj ibn Amr. kao da su nam posebno va`ni. `ele}i time zapanjiti muslimane.d`izju.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: .rat. . Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. Bisr ibn Ebi-Rehm. kojim se Rustem nije zadovoljio. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. ve} zatra`i novog pregovora~a. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Poslije Huzejfe. Naime. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. Ako im odemo u ovom broju. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Poslije Rabijje. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i.islam. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Huzejfe ibn Muhsan. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. objasnio mu situaciju koja je pred njima. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. ode Huzejfe ibn Muhsin. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. izvrsne govornike i mislioce. Nakon Halidovog prelaska u [am. Arfed`e ibn Herseme. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima.” S’ad je odredio najbolje vo|e. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. Rabijja se sastao sa Rustemom. . razmjeniv{i s njim mi{ljenja. prije borbe na Kadisijji. a ni tvoj brat nije o{te}en.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. To su bili: El-Mugire ibn [u’be.

“Ti si nas tra`io. Bog vam zdravlje podario. u zlu danu po njih. a neprijatelj nas ne porazi. govore}i: “Istinu je.” Ovim govorom.. do|ete po pomo} kod nas. obrati se El-Mugiri. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Boga mi. prokleo Bog na{e prvake. Me|utim. pa idite svojim putem.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi.. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. Ponosno pobje|ujemo. a kada vas zadesi su{a.poslije bude zadovoljan s nama. ti si Arap. opominjao. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. osim dan-dva ili mjesec-dva. kao {to je to slu~aj kod nas. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Stoga. On tim upravlja . o Abbude. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. vi ste me pozvali. vratite se.. tako po{tovanog i inteligentnog. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. mazge i hiljadu dirhema. bilo mu je ime Abbud. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. ~asni smo me|u narodom. ja~i smo od neprijatelja. Nego. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Nema nigdje kralja poput na{eg. Jedan drugog ne pot~injavamo..” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. rekao Arap. Ko napravi ne{to. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi..” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda..” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se.. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. El-Mugire ga je stalno presijecao. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. vi ste za nas bezvrijedni. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. zato ka`i {ta ima{. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. i zahvaliv{i Allahu. vratite se odakle ste do{li. Kada nas Bog kazni . Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i.

” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. Mi jedemo le{inu.{. ko od nas bude ubijen . Tako je bilo dok Allah.” .. Budi na{ {ti}enik. a ako bi od nas {ta zatra`ili. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. te`ak `ivot i razdor. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. nismo du`ni dati. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. d`. kosti i krv. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. U takvoj smo.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga.{. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti.” Ove rije~i naljuti{e Rustema. mi je poznajemo i ne pori~emo. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa.ulazi u D`ennet. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. d`. upita Rustem. Nema primirja izme|u vas i nas. ni to ne pori~emo. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. neki potpuno uvjereni. a neki silom. narediv{i mu da kad budu prelazili most. mole}i da se primi od njega.s.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. . poslu{no i smjerno. borit }ete se?!” “Zna~i. Ne}e osvanuti ni zora. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.ili davanje d`izje. sve dok ne u|u u vjeru.. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. a ja }u vas se svih rije{iti. a.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu.. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . Povjerovali su mu iskreni. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. iskren i da je poslat od Allaha.rat. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko.ulazak u islam. a drugi su odbili. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. A kad smo u pitanju mi. u protivnom . po`elio bih izgubiti i drugo oko. i obaveze su nam jednake. a u islamu imate sve {to i mi. na{e lo{e stanje.

pojedina~nim dvobojima. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Iza sebe su ostavili veliki plijen. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema.. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. iako su bili malobrojni. rasporedi vojsku u desetine. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. Posljednjeg dana borbe. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. obavijestio je S’ada. . Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. r.. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. tako|er. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. dan-no}. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Muhammedun Resulullah”.a. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. Kada im je El-Mugire oti{ao. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat.. Na Kadisijji je. oru`je i poginule. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. i jo{ nekoliko njihovih velikana. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. kada je ~uo ove rije~i. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. a on je ve} ubijen. Bje`ali su.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo.

ilkana. Naime. jednog od velikana Eberkbaza. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. @elio je obaviti had`.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.uratu. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. r. pa kad ih Perzijanci vidje{e. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana.a.{. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana.Mugire odvoji se po strani sukoba.. ne dade pobjedu. ostav{i neutralan. Allah. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. formirali jaku konjicu pod komandom .a.. El. blizu Basre. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. koji ga smijeni s te du`nosti. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. Neka je Allahov selam na njih. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i.{. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. r. d`. Kada se situacija smirila. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. da ne bi obeshrabrili ljude. ali je on bio zauzet nekim poslom u . Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. a muslimani su ih gonili. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. pomisli{e da je to ogromna vojska. bio zadovoljan s njima obojicom. . Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. Bje`ali su. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. El-Mugire dade prisegu Muaviji. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. a on ga odredi namjesnikom Kufe.. ubiv{i mnoge od njih. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. d`. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab.

El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. El-Mugire je preselio na ahiret.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. opisuju}i sposobne Arape. `estoko si ka`njavao neprijatelje. Srditi ga u grob strpa. a da iz nje nije na{ao izlaz.” Pedesete godine po Hid`ri. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara.” . i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. Ukopan je u Kufi. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. kod njega je strpljivost i samilost. Amr ibnul-’As. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. postojanost. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. a Zijad je i za malo i za veliko. a da nije posegao za ispravnim. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. El-Mugire je za rukovo|enje. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. Amr ibnul-’As je za velike probleme.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo.

.

oki}en saburom i postojan. . Znao je kada }e se privu}i protivniku. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. {irokih prsa. okruglo lice. a on K’abov. a on je Sa’lebov. smjelost i odva`nost. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. vje{to bi udario sna`nim udarcem. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Bio je sr~an i ~vrstoga stava.A. gustu kosu. a on Saidov. Odlikovala ga je hrabrost.SIMAK IBN HAR[E. ~vrstoga vrata. a on El-Hazred`in. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. Volio je oru`je. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. on sin Levzanov. a ovaj sin Zejdov. krupnoga tijela. stabilan hod. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. crn ten. Kada bi hodao. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. R. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. imao je jake {ake i mi{i}e. Bio je srednjega rasta. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. sin je Har{eov. a tako|er je bio sklon {utnji. a on Abdu-Vuddov.

Muhammeda ibn Abdullaha..s.. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. bio je napregnut i oprezan. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija.s. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. a. a. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. r. Resulullah. broj se muslimana uveliko pove}avao. saznao je da se karavan Kurej{ija. a. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Poslanik.{. Stvoritelja svega. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. . I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Allah.. a. d`. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. a. Tako. vra}a iz [ama. koji je predvodio Ebu-Sufjan. pove}ao se broj muslimana u Medini. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu.. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. osiroma{iti ih i pot~initi. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe..s. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan.s. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. Njegova ~ista. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke.s. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Kada je stigao u Meku. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. onda je Medina srce islama.a. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. a. a..s.s..

a. a.. a.” Kada se pribli`io vrelu.. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. . zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Poslanik.” Poslanik. a. iskreni u bici. Tako mi Allaha. s Allahovom pomo}i. a da sva ostala vrela zatrpaju. Ustao je tada Ebu-Bekr. i govorio.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. ~ime }e{ biti radostan. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. ve} sada vidim bitku. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. Kreni sa nama.s. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Poslanik. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. a..s.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Allahov Poslani~e. uputi dovu za njega. postupaj kako `eli{.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. savjetovao se sa ensarijama. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. r. postupi onako kako ti Allah naredi. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Kada je zavr{io.. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Nakon toga.a. U me|uvremenu.s. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. mi }emo ovdje ostati. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi.s. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. zlo... r. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. mi smo uz tebe. Poslije toga. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama.a. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. Mi smo strpljivi u ratu. a mi smo s tobom. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. U me|uvremenu. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. Allahov Poslanik. dok su drugi navaljivali da se bore. Tako mi Allaha.s.

s. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. u~estvovali su i jevreji iz Medine. i muslimana. a. a. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. I takav. njegov sin Velid. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. koji je podlegao od posljedica rana.s.. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. i `ele}i osvetu.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja.s. Nakon pogibije El-Esveda. a. Safvan i Ikrime. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru.s.{. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. ubio je va{e najbolje. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. Odgovaraju}i i cijenjeni. Abd.. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. Muhammed vas je potakao na osvetu. dok mu je krv {ikljala iz noge. opreme i svega drugoga . d`. a.s. On je pao na le|a. Ubejde ibn el-Haris. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. pa se strovali na zemlju. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati.” Dvoboj se zavr{i. Kad je prihvatio ponudu.. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. re~e: “Da. Tada Resulullah. ali mu{rici to odbi{e. Poslanik. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. a. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. a. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi.s.. Hamza.. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob.od Kurej{ija. re~e: “Ustani. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. probijaju}i redove Kurej{ija. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka.. a mu{rici Utbe. Voljom Allaha. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio.

. a. saznao za pokret Kurej{ija.. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. a. dade. Ona je izgubila oca. a.s. Allahov Poslanik. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. da okove ja ne trpim nikad.. a `ena Ebu-Sufjana. u podno`ju brda pokraj palme. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu.. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i.{. tra`io je mi{ljenje ashaba.s. a. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. tra`e}i je. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. dok je jedan dio nagovarao Poslanika..s. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. brata i amid`u. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan.s. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. a Resulullah. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame.. a. Kada ga vidje kako se kre}e. amid`i}a Allahova Poslanika. tako da je sakupljena velika vojska. a. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. Kada se kona~no opremila. a. s tim njenim pravom. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. To je isto ~inila Hinda.s.” Pa mu je Poslanik. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi.. d`.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti.” Ebu-Dud`ane je hodao. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. Poslanik. Allahov Poslanik. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima.. Prije nego {to je po~ela borba.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. osim u ovakvoj prilici.s. Nakon {to je Allahov Poslanik. a.. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine.s.s.” . upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. Bo`iji Poslani~e. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. nasuprot Medine.

a. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka.a. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.s. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. O njemu je Poslanik. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. a. vidjeli povla~enje Kurej{ija. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi.s.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. Kada su muslimanski strijelci.a.a. a ovo je bila zlatna prilika. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. I njen mu` Alija.s. organizirao je i ustrojio safove. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. kada se Resulullah..atimi da opere krv s nje. r. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima..s. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. a.” Na ovo je Poslanik. Kada je stigao u El-Jemamu.. a. koji su bili okupiljeni oko la{ca. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. nije me izdala.samozvanoga poslanika. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. koji su bili na vrhu brda..246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske.. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva.. pa se muslimani . pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. nakon boja. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. dao je svoju sablju k}erki . Tako mi Allaha. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. Halid. poku{avaju}i odbiti mu{rike. izabran je Ebu-Bekr. Naime. a.s. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane.. r. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom.. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. vratio u Medinu. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. Zaobi{ao je brdo. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. r. kao halifa muslimana. a. da presude odmetni{tvu.s. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi.

povratili su snagu nakon klonulosti. . pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. vitezu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. {ehidu mu’minu. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. mud`ahidu.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Iman je plamtio u njihovim srcima. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe.

.

KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib.. R. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. povikali su: “Muhammede. Ujejne ibn Hisn. a sin je Amra et-Temimija. Bio je visok oko dva metra. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika.. a.s.40 .s. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. bez obzira na opasnosti. vratio u Medinu.. Hattat ibn Jezid. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio.” .A. Kada su do{li pred mesd`id. dostojanstven i ozbiljan. Imao je taman ten. Zeberkan ibn Bedr.. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. a.s. Kajs ibn Asim. Do{li smo da se nadme}emo . tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. imao je izrazito razvijeno tijelo. {iroka prsa i bujnu kosu. poznatoj kao “Godina delegacija”.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu.. Kada je iza{ao pred njih. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo.. Devete godine po Hid`ri. duge noge. Akre’a ibn Habis.

Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. i da bude u njegovoj blizini. a.” Allahov Poslanik.. Nakon toga... Brinuo se o konjima.s. a. Ibn-Amra islam je oplemenio.s..s. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.. jednog za drugim. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. i istakav{i svetost Objave. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. i svoga konja. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. Mi uni{tismo te dvorce. pa su ga ljudi zavoljeli. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. postao je blag.s.s. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha.. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika.s.. na to re~e: “To je vrhunac. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.s. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. a. a. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. ovo mu je poklonjeno. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. te je oti{ao u Medinu. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku.. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. Hassan ibn Sabit. a. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku... riznici pravoj. . Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. a.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. a. Tada.

jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote.. bio je Hurmuz. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Zapovjednik cijele te oblasti. ili borba. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Ka’ka’ je obustavio borbu i. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. zarobiv{i ih. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . kukavica. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. r. r.a. halifa je naredio da se oslobode. Halifa je to i u~inio. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra.a. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. u kojem je bio privremeni logor. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. pa radi kako umije{ i mo`e{. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. a zatim je Halid organizirao vojsku. Prije nego je krenuo prema Iraku. Do{li su u mjesto Nebad`. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. u blizini bunara sa vodom.

oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. Boj se bije na sve strane. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Pao ih je veliki broj.. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?.. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce.. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. dok vrijeme ne donese potpun poraz. a me|u njima i Hurmuz. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. arapskih kr{}ana.. a zatim povezao lancima..252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Me|utim. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. s ciljem da ubiju Halida. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. najhrabrije i najplemenitije. kako su prethodno i isplanirali. Borba je bila neizbje`na..” I po obi~aju. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. izgra|enog na obalama Eufrata. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. pa se okrenu{e u bijeg. te je brzo skupljena velika vojska. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. pa ih je rasporedio u bojne redove. odlu~io se na borbu. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. U protivnom. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . ~ija je koli~ina bila teret karavana.. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu.

a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj.” . te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. a Hira je dobijena sporazumom. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. Ebu-Sulejmane. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Allah }e ti upotpuniti nagradu. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. prijestolnici Kisre. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. ako nam podari{ pobjedu. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. a mi Hurmuza pregazismo. po~eli su bje`ati. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Perzijanci su tonuli u poraz. Dabia. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. a iscrpili su i svoje neprijatelje.

Na svaku kapiju odredio je odred vojske. kose}i sabljama protivnike.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Dirara ibn Hattaba. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. osvojiti grad. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija.eradisova. uz Allahovu pomo}. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Tomova. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala.ahl Bisan. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Adija ibn Hatima Taija. a {irina oko hiljadu metara. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Ijjada ibn Ganma. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Dok su muslimani opsjedali Damask. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Dirara ibn Ezvera. Jurnuli su u grad izvana. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. I krenuli su. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. . Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Dok je stigao na front u [am. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. a Halid. Plan je bio precizan i te`ak. sa isukanim sabljama. i uz Allahovu dozvolu. Krenuo je u osvajanja. D`abijska. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Kada se popnu na zidine. zadr`avaju}i dah. mala i ksanska vrata. Osvojio je Basru. Opsada nije bila jaka niti stalna. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Ed`nadin i .

” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. Naime. Padali su poko{eni sabljama. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. `ure}i prema Kadisiji. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. bje{e uni{teni. ^uv{i to ime. muslimani su pobijedili. odgovorio je. sve su pal~eve svoje grizli. a Ka’ka’ je sna`nim . Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. hrabrost i vje{tinu. poznavaju}i njegovo iskustvo. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. stra{noga izgleda. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. Muslimani su zau~ili tekbire. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. muslimani su se obradovali {to je me|u njima.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Selita i ostale mud`ahide .” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu.{ehide “Bitke kod mosta”. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. I hvala Allahu. gustih i debelih obrva. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Ovaj pade kao klada na zemlju.

256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. Rustem. a muslimani su ga lahko zauzeli. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike.. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. zapovjednik pozadine perzijske vojske. D`elula i Hanikin. ubijen je Rustem.. drugu prijestonicu Kisre. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije... S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. kada su stigli do Rustemovoga {atora. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. Me|utim..” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. pa kad je ugledao priliku. .” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. njihovih velikih junaka. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Nakon toga pali su gradovi Medain. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. nisu nikoga na{li. Toga dana. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. pobjegao je iz grada. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. protiv najhrabrijih ljudi. Kad joj se pribli`io. Ka’ka’ je kru`io oko slona. zapovjednik perzijske vojske. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. ovamo. samo u dvobojima. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom.

U Basri je Alija.a. Me|utim.. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. r. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. i pojave velike smutnje. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a.. u Palestinu. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. . Majke vjernika. r. stajao nasuprot Ai{e.a.

.

a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. R. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. a on Med`de’in. a on Adijjev. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje.MUHAMMED IBN MESLEME.s. a. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a on sin Halidov. postupcima i stavovima. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. bez dodavanja ili oduzimanja. a on Amrov. sin je Meslemin. i kod halifa poslije njega. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. a on Malikov. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. visok i pro}elav. . a on Hazred`ov. njeguju}i ih i trguju}i njima. a on El-Harisov. Bio je krupan. Ro|en je u obrazovanoj porodici. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa.. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest.A.

jednoga dana. bore}i se protiv njega. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. odakle je {irio islam. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. a. . Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. Spoznao je da je istinita i ispravna. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. a. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. blagim i skru{enim glasom.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. U po~etku. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. a. sav se bio posvetio poslovima oko konja. rame uz rame. Tako. a nakon {to je ovaj to u~inio. Nakon toga. U{ao je.s. Allahova Poslanika. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama.s. Kada su zavr{ili namaz. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. Muhammed ibn Mesleme.. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. ~uo je u~enje Kur’ana. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. naime. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. `ele}i ispitati pravu istinu.s. a oni mu se. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Allahov Poslanik.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. Allahovom milo{}u. a. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri.s. iza jednoga predvodnika. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri... Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza.

s.s. mud`ahid. u~inio hid`ru u Medinu. merhaben ja hajre-da’i. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. Allah. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. je njegovu porodicu u~inio ~asnom.. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih.s. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov. a. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. a. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. `ude}i da ga Allah. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju.. a. a. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Allahov Poslanik. d`i’te bil emril muta’i. kose}i sabljom mu{ri~ke glave.{.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. d`. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom.. a njega cijenjenim ashabom. komentiraju}i njegove poruke i upute.{. Abdullah. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i.s. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. Bio je me|u prvima do neprijatelja. S’ad.s. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa.. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.. neka je hvala Allahu. D`a’fer..s. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. a.s. a. po~asti {ehadetom. d`. A kada je Resulullah. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. d`i’te {erreftel-Medineh. uprkos te{koj poziciji muslimana. Njegovi sinovi: Abdurrahman. ejjuhel meb’usu fina.. a.

Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. Poslanikov. bili bi pobijeni i u nju zatrpani.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. za kojima o~i suze.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. kao psi} koji za kujom cvili. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. pjesnik. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. Muttalib ga je primio i ugostio. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.s.. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi.. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. pla~i. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili. a. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. a. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. jednom prilikom u Meki. da brani plemi}ko porijeklo. ubijeni. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. a.s. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire.s. `ivio je sam i ne ~uje se za njega.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. zbog Bedra se suze liju. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. al’ ne uze pouku. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.” Hasan ibn Sabit el-Ensari.. iz plemena Tajj. Koji im podari pobjedu. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji.. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Allahov Poslanik.” K’aba je.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!.. ako je Muhammed ubio ove. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan.

to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. a. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . brat Benu-Harisa.s. a. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas.” K’ab mu.. a. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. Ina~e je bio veoma bogat.s. pozvao ga je i upitao za{to to radi. Allahov Poslani~e.s.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. Kada je za to saznao Allahov Poslanik..” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . Oti{li su nadomak njegove trv|ave. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. Ja }u ga ubiti. a.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. do{le njegove la`i i potvore. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika..” Resulullah. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je.. Kada su do Resulullaha. a ti je zataji. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.s. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. presjekli su nam puteve.. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e.s. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. okru`en izobiljem i rasko{i. umorili se od `ivota. rastavili se od porodica. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i.s.. iznose}i la`i i potvore. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. a.” Poslanik.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom.adli bint Haris. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. re~e da pri~a. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. a. posebno o Ummul-. radoznao. To vam je dozvoljeno.

ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. i iznijeli mu svoj plan. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama.. odazvao bi se. “U oru`ju je poravnanje”. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. a on se ba{ to ve~e o`enio. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. ne bi me probudio”. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Po{to ga tako nisu ubili.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov.. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. a. Allahov neprijatelj. a ratnici ne izlaze u ovim satima. a.s. njegova mlada.s. Da me na{ao da spavam.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. odgovori joj K’ab. njemu je Resulullah.s. pa ga Ebu-Naile zovnu. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. Moj Allahu. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. a. A D`ezia. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. K’ab je ustao da iza|e. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. . ne sumnjaju}i ni{ta. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. Ti ih pomozi. . tako mi Boga.” Oti{li su do K’above tvr|ave.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. a da K’ab ne posumnja ni{ta.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je.odgovori K’ab. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.

a tako i bi. odva`nog... pa je Allahov Poslanik. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Ujutro.s.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. a. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati.s. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. a kada ubijam. prevara i izdaje. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena.s. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u.. a. Nakon toga.s. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. poslije njega poni`en bi Nudajr. A Mahmud41 je brat povjerljivog. K’abu njegova brata da ide. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. obuzeo ih je veliki strah. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. a. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir.. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. lavovi razjareni bje`e. Nastojao ga je prevariti. Allahov Poslanik.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. a. na{im rukama poznatih junaka. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.

o Hajbere. r. ali i ona presje~e granu.” Resulullah. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. poznavao je njegove vrline.. ali ga on zaustavi svojim {titom.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. upravi. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. finansijama i vojsci. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu..a. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. Za sve u {to je sumnjao. Halifa Omer ibn el-Hattab. Obojica su se krili iza drveta. Bio je jasan i iskren u govoru. osim u pohodu na Tebuk.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. i odsjekao mu glavu. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. zaista. Svi su imali povjerenja u njega. ostavio kao svog namjesnika u Medini. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. kako kosim.s.” Zatim je do{ao Alija.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. a. javi se Muhammed ibn Mesleme.. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. a. kada ga je Allahov Poslanik. Po{to se pro{irila islamska da’wa. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. re~e: “Iza|i na dvoboj. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . Allahov Poslani~e”. nisam osvetio ubijenoga brata. a. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima.a. samo ponosni ubicu ka`njavaju. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima.s. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. Kad ovaj pade na zemlju.. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.... udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. r. a.s. a `elim ga osvetiti. Allahu moj. u Medini. Tako mi Allaha.s.

Hvala neka je Allahu na tome. Me|utim.a.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. ili da je manjak. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. Muhammed je to odbio uzeti. sagradio je dvorac od }erpi}a. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. rekao je S’ad.a. precizno i ta~no. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. r. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. tamo{njega namjesnika. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. r. r. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. po svome obi~aju. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. blizu ~ar{ijske pijace. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. “Umorio me `amor ~ar{ije”. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom.. tada{njega namjesnika Kufe. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. . Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. Poslije ovoga slu~aja. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca.. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa.a.

ili dok ti ne do|e smrt. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist.s. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. iskrenom vjerniku. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. bio je u slu`bi halife. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima.” Boravio je u ku}i.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. Muhammed je preselio na ahiret. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i.a. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. r. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. taj skromni vjernik. a potom preselio u Rebezu. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. odva`nom junaku.a. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. a. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti.. r.. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. velikoj `rtvi. On je Muhammed ibn Mesleme. .268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme.

maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. R. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. Bio je visok. . {irokih prsa i svijetloga lica. a zvali su ga Selman el-Hajr. tra`e}i su{tinu i smisao. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-.SELMAN EL-. rodom iz D`ija. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima.ejruzov. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. pa je imao krupno tijelo. Razmi{ljao je o svemu {to sretne.A.ARISI. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. istaknuta me|u ~asnim ashabima. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. sin je Buzih{anov. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. a on Behbuzanov. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. a on sin Mursilanov. Pravo ime bilo mu je Mabeh. a on Sehrikov. a on . Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. a bujna kosa.arisi.

Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Rekoh: ‘Boga mi. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Pozvao me je i rekao: “Sine. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. zadivila me njihova molitva. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. ne mogu oti}i na imanje..ni no}u ni danju. Kada sam ih saslu{ao. Kada se smra~ilo. a noge mi zaveza u lance. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. pla{e}i se za njega.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. pa mi to privu~e pa`nju. kako sam ja rastao. pa sam mu rekao: ‘O~e. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. sin poglavara sela. a na imanje uop}e i ne odoh. a njegova ljubav je. daleko od ljudi i dru{tva. Odr`avao ga je i sabirao `etvu.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. ~ija se rije~ strogo slu{ala. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. ^im mi se ukazala prilika. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. ovo je bolje od na{e vjere. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . u toj vjeri nema nikakva dobra. slijede}i svoga oca i svoj narod. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. odgovori{e mi. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji.{. vratio sam se ku}i. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. kao {to vidi{. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. po`elio sam da budem njihove vjere.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Otac me je pitao {ta sam radio. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. d`. bivala sve ve}a. Zadu`ili su me da lo`im vatru.

crkveni dostojanstvenik”. pa ako mogne{ oti}i do njega. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. odgovorili su. a. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. Kad njemu do|e ed`el. upitao sam ga isto {to i one prije njega. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. a ja se oslobodih okova i s njima. Ali. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio.s. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. da te slu`im i da u~im od tebe. a kada mu se primakla smrt. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. prepoznat }e{ ga. Nastavlja dalje Selman. re~e mi on.’ Kada je pobo`njak umro. kada ga vidi{. tajno. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. vjeri poslanika Mesiha. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Oni mi uskoro odgovori{e. On ne jede od milostinje. a. u Bizantiji. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Isaa. oti|i.s. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. a kad se i njemu pribli`ila smrt. osim jednog iz Mosula. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. Izuzetno sam ga zavolio. oti{ao sam u Mosul. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. prima hedije. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. sina Merjemina.. izme|u crnih brda. krenuh putem [ama. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. Nedugo zatim je umro.’” .

a kad sam ~uo za va{e stanje. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. ne jede milostinju. Bio sam na palmi. a gazda je sjedio ispod nje. a. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. Ostao sam.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. Me|utim. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. ~im je to izgovorio. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. ^ekaju}i. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu.s. ~im sam je ugledao. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. u Kuba’u.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.. sa Arapskoga poluotoka.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene.” Allaha mi. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici.’ . nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. a. a. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. te se ponadah da sam stigao na odredi{te.s.s.’ Spustio sam hranu pred njega. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. odlu~io sam je dati vama. Oti{ao sam s njim u Medinu i.. kao hedijom. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. ovo je jedno od obilje`ja. Allaha mi. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik.’ Spustio sam potom hranu pred njih. umalo da padnem s nje. u plemenu Amra ibn Avfa. zaista. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi.

Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna.s. Stajao je okru`en ashabima. napali muslimane s le|a. Na sebi je imao dvostruku odje}u. ubrzo. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. a. a.’ Napisao sam mu pismo.s. @ivio sam me|u muslimanima. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. a. oslobodi ropstva. kona~no im do{li glave. Allah me. Pete godine po Hid`ri. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. a. Allahov Poslanik. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja.. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki.s.s. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. Resul. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. slobodan. ovo je drugo obilje`je. i onih koji ga slijede. jede ono {to mu se da kao hedija. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob.. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.. a Resulullah.s. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. Primijetiv{i {ta namjeravam. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. a. jednu je obukao a jednu pregrnuo.s. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. Primio sam islam. a. naredio je ashabima da mi pomognu.s. i muslimansku zajednicu. a. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka.. a. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.s. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a.. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. kao i ostali koji `ive u Medini. eskalirao... Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . sa Poslanikom. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Jednog dana Resulullah. a.s.

prije dolaska nevjerni~ke vojske.. Resulullah. a pukotina se pove}ala. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila.s. Znoj je oblivao njihova lica. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik.” Poslanik. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora.s. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Ona se malo otcijepila. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Resulullah.a. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. a..s. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. a. Selman je stajao kraj njega. bez obzira na njenu mnogobrojnost. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Bespomo}no su udarali. Ona su bila kao za{titna brana Medine. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac.s. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. i kazao: “Allahov poslani~e. a me|u njima i Selman. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. duboki i {iroki. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad.s. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima.. a. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. kopaju}i rovove. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a.. Allahu ekber… “ Selman.. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. a. a.. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Me|utim.” . r. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. Tada Allahov Poslanik. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca.

pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a.. a. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi..s.” U Medini. ehlul-bejta. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni.s. r. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. a danju je postio.. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji.. On je more nepresu{no..Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Selman. . duboko u no}. Njegov drug provodio je no} u ibadetu.. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu.a.a. a i odmaraj. Poslanik. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.a. Allahovim emrom. ehlu-bejta. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli.s. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. ali od toga nije bilo nikakve fajde. r. a. o{troumnosti i razboritosti. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama. Posti. klanjaju}i. a. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. ^itao je prija{nje objave.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom.a. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. a i ovu sada{nju. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. za{titi muslimane. Kasnije se Resulullah. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik.. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. Alija. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. a. Poku{ali su okru`iti Medinu. r.. r. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu.s.s. “Ko se ovoga dosjeti?”.

Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. izaberi zemlju!” Me|utim. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. a. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Prezirao je luksuz. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. Odbijao je primati platu. od toga bih jedan ostavio za novu liku. razdijelio bi je narodu. zatim bih radio i prodao ga za tri.. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. r. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Selman. a ovaj od Hasana ibn Alije.s.. a kada bi je ve} uzeo. drugi potro{io za opskrbu porodice. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. Htio je pove}ati svoja dobra djela. Da mi je Omer zabranio da tako radim. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Medain je bio bogata i plodna oblast. bogatstvo i la`no predstavljanje.. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. .s. a. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. ne bih ostavio taj posao. o osvojenju Perzije i Bizantije. slu`e}i islamu. r. a jedan podijelio kao milostinju. bje{e u Medini.a.. obrazovanju i ja~ini vjere. odbio ju je primiti. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Hi{am prenosi od Hasana. mudrosti.a. svu bi je podijelio sirotinji. Kada bi govorio ljudima. Halifa Omer..r. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Bio je korpar.s. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. Radio je od zanata koji je poznavao. a. preselio je svome Plemenitome Gospodaru.a.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. Kad bi mu do{la pla}a.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini.. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju.

r.arisija.a. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.. Selman im nazva selam. i{ao je Selman. Allah. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota.{.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. Radi kako `eli{. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. ali zemlja ne radi ni za koga. pomislio je da je jedan od siromaha. d`. Naime. rekav{i: “Ne. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. a on je mijesio tijesto za hljeb. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. r. Allah. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim.. ali mu je on odbi dati. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. r. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo.a. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. d`. U tovaru su bile hurme i smokve. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu.. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. koji su sjedili kraj nekog du}ana. Selmana el-. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. d`.{. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. te`ak toliko da ga je svega izmorio. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. dok ne do|emo do tvoje ku}e. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. Pi{e{ mi da te Allah. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. Kada je htio napraviti sebi ku}u.a. nastanio se u Iraku. opskrbio imetkom i potomstvom.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom.{. a desio mu se kao upravitelju Medaina.. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati.” Odgovorio mu je Selman. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. Ebu-Derda.

Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju.a. Poslanik. o Sa’de. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. Neka se Allah. u brizi kada si zabrinut. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. glava }e ti dodirivati plafon.s.. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka..s. noge }e ti dodirivati zid. a. smiluje Selmanu el-.” Selman se te{ko razbolio. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. Selmanu el-Hajru. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. do{ao u posjetu. Ammara ibn Jasira i Selmana. preselio je zadovoljan tobom. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist.. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. a. ispunjen bogobojazno{}u. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. A vidi mene. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e.. znanjem. zbog te ~e`nje.s. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se..” Selman mu odgovori: “Allaha mi. nego. r.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas.. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. mudro{}u i skromono{}u. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. r. a. d`.{. .arisiju. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. ali vole miris. d`. Kad bude{ stajao.{.” Plakao je Selman. on je zaplakao pred njim. a kad bude{ spavao.a. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara..

uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. a on Kunfuzov. a on Enejfov. Rijetko je govorio. a on S’alebin. dugoga lica. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. krupnih o~iju. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. vitkoga stasa. a on Bekrov. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. sin je Mes’udov. U d`ahilijetu je bio beduin. tamne puti. dubokog razmi{ljanja. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika.NU’AJM IBN MES’UD. Zahvaljuju}i Allahu.{. puna~kih obraza. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. a on Halanin. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. a on Amirov.A. R. . a on Rejsov.. ~istoga posla. koji je samo za sebe tra`io profit. ~vrstoga dr`anja. u`ivanje i korist. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. iskrenoga govora. a on E{d`e’a. U islamu je bio odani vjernik. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. a on Subej’a. Bio je vrlo snala`ljiv. Tako je nau~io borbene vje{tine. d`. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme.

Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Kada bi do{ao. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs.. da ih zlostavljaju i provociraju. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. Oni su vladali Arapima.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje.s. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava.s. u~vrstio u Medini. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. a. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. a. a bli`e Meki nego Medini. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. rade}i sve da tako i ostane. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. {to im je i bio glavni cilj. a zava|aju}i druge. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. . kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima.. a. Pored svega toga. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. i njegovu misiju. mire}i jedne. nasla|ivanje i pi}e. na putu izme|u Meke i Medine. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli.s. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima.. Me|utim.

. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. a Njegov Poslanik. . Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. Ra~unali su da se Resulullah. ustvari. predlo`i Poslaniku. a. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a.s. da je stave u opsadu. zametnu unutra{nje probleme. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . vjere i njegove ~asne misije. Pleli su se konci velike zavjere.. te da se upute prema Medini. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. uz poraz..s. da iskopaju kanal ispred Medine. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. a. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. pregovore i dogovore.s.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. a. a. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. . kako bi bili brojniji. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. Kada ga iskopa{e. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. jednakosti i vjere. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. svojim saveznicima. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. a zatim vojno poraze.s. Selman el-... a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. a. Allahov Poslanik. Dok se sve to odvijalo. slabost u du{ama muslimana. Allahov Poslanik. Zatim.. a. a. prije nego je uputio poziv izvan njega. a. jedan od ashaba.s. medinskih jevreja.s.s. Kurej{ije. i njegove sljedbenike. odnosu on s njima. sa malim brojem muslimana. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. i muslimani: muhad`iri i ensarije. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. Bitka na Uhudu.s. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema .arisi..Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. koja je mogla donijeti.da jevreji. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega.

sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. ljubavi i saradnji. srete se s njim. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. d`..{. jevreja i plemena Gatafan. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. Allah. a. i njegovo poslanstvo. Ono {to mu je Poslanik. vjerovanju. U ranu zoru uputi se ka Medini. a. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. a.s.. obavljanju namaza. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine.s. i njihovom stavu. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. odzvanjalo je u njegovim u{ima. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik.. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti.” .” Poslanik.{.. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.s. i re~e im: “O Benu-Kurejza. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika.. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama.s. d`. pa naredi mi {ta `eli{.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. primio sam islam. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika.s.. koji je `ivio me|u jevrejima. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim.s. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. a. pa pomozi nas ako mo`e{.s. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. a. a. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. pravednosti i jednakosti me|u ljudima.. a. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim.s. Vratio se u svoju postelju. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. Osjetio je da je pozvan u islam. jer rat je varka. a.

pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. va{ imetak. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. poma`u}i njegove neprijatelje. porobiti `ene i oteti imovinu.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. prijatelju na{. nisu u stanju u kojem ste vi. tj. oni odgovori{e. kao zalog kod sebe.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. vratit }e se u svoj grad sigurni. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. va{a djeca i va{e porodice. “i obavijestili su ga o tome. re~e im Nu’ajm.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda.” “To ti obe}avamo!”. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. Zato ne {aljite . Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. Ako saveznici pobijede Muhammeda. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. a stati na njegovu stranu. nastavi Nu’ajm.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. pobjeda i plijen su njihovi. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. u kome je va{a opskrba. Oni su stranci za Medinu. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.

Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.a.s. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak.s.s. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.{. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. prenosi od Resulullaha.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha.a. i vi to znate. pa ih je sna{la nesre}a.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. ti si najbolji pomaga~. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti.. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. jer }e biti ubijeni.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. zato koliko sutra. a.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza.. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. d`.. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. Nu’ajm ibn Mes’ud. kao {to je iznio Kurej{ijama. a. ako ih zatra`e.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. a. iskoristit }e je. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. r. Ako bude suprotno tome. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. Neki od nas su to prekr{ili. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah.. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima.. r. a na{i konji i deve malaksali su. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . u~inio je ogromnu uslugu islamu. plan je uspio. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. vratit }e se svojim ku}ama. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e.. snala`ljivosti i mudrosti. Nu’ajmov. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. dan u kome ni{ta ne radimo.

dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. Preselio je na ahiret. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda.. odanog muslimana i velikog borca za islam.s. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri.a. r. . ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.’” Na dan oslobo|enja Meke. r.a. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela.s.’ Tada Poslanik. Nu’ajm.” Nakon osloba|anja Meke. skromnosti i bogobojaznosti.. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. a. Tako mi Allaha. Poslanik.. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud..s. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. u Medini. a. odsjekao bih vam glave.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. a.

.

bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja.a. a on je sin Eslema es-Selemijja. Bio je slobodni ratnik. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. po~asti {ehadetom..{.. kao mud`ahid. d`. a on Malikov. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme..SELEME IBN EL-EKVE’A. Njegovo oru`je bila je sablja.A. Napu{tao je mjesto borbe. a on je sin Sinnanov. d`. On bi se ogla{avao njime. a on Huzejme. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. `ele}i da ga Allah. R. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. Juri{ao je u bitkama. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu.{. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. . Sin je El-Ekve’a. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. a on Ku{ejrov. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. Bio je duboko samouvjeren. Ljudi su bje`ali ispred njega. a on Abdullahov. jer Seleme bija{e br`i od konja. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. r. a on Selmanov. bore}i se kao pojedinac. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. Allah. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. dao mu je jak i prodoran glas.s. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. a. Seleme ibnul-Ekve’a. neuvezan u vojsku.

Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima.s. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. a. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci.. r.s. knio je kosu i bradu.. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. Bio je inteligentan i o{trouman. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. a.ezarijj je. Seleme ibnul-Ekve’a.s. a.a. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. imao je duge potkoljenice. U svakom mjestu u koje je do{ao.. r. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. a. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota.a. pri~alo se o Vjerovjesniku. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. dok su se Allahov Poslanik. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota.. naime. iz Medine. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. koji je pozivao u islam. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja.s. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. Bio je mr{av. slu{ao hadis Poslanika. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. ~vrste mi{i}e. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-.. .

Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. Kada se skupila grupa. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. d`. r. r. Njegov su poziv ~ule Medinlije. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. poput fatamorgane. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. on se nije povukao. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.a. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. r.s.a. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. a. voljom. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda. govore}i: “Uzmi je. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri.a. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. bez preciznih i posebnih na~ela i planova.s. r..{.a. Seleme ibnul-Ekve’a. Poslanik. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje.. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo..” . ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. koriste}i brzinu. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. Me|utim. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. r. r. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah.a. Potom se popeo na jednu uzvisinu.s.. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. r. poput vihora. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana.. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. Poslanik. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. i drugi. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Seleme je za samo jedan trenutak. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Prvi koji je saznao za to.. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. varku i dosjetljivost.a. Allahovom. a. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. oteli mu `enu.. a. Kada su gotovo stigli do njega.. Danas je va{ nesretan dan. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. koju.. Napada~i su ubili ~ovjeka. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj.. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega.a.

Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. pa mu je rekao: “Si|i. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. nasmija se i uputi dovu za njega.. Resulullah. a. Seleminog amid`e.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a... a protiv muslimana.. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’..s.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.s. Na po~etku Bitke na Hajberu. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.. r. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. Allahov Poslanik. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. a. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . odrecituj nam koju svoju pjesmu. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana.” Allahov Poslanik. spremni da ih pobiju.s. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. a poslije i na Hajberu. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.a.a. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. da recituje. na Hudejbiji.. a. a. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a.s. Resulullah.. a.s. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. Uprkos tome. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. razbili su redove napada~a.. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. sine El-Ekve’a. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. a. U Medini je Seleme. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.s.s. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. r. a. a ljude bih zarobio. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom. stao pred Poslanika. doveo bih preostale deve.

borio i napredovao. zabrinut i upla{en.. a. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak.{. i nije se vratio dok mu Allah. a njegove o~i bile su bolesne. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. Allahov Poslanik.. ne klonuv{i. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. U jednom trenutku nepa`nje. brzinom koja zbunjuje neprijatelja.” . a ja sam ga slijedio. ne dadne pobjedu. Desila se jaka i `estoka bitka. Seleme je rekao: “Poslanik. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. Seleme je.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. neprijatelja. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. sjeku}i sabljom glave Allahovih. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.s. smiluje.a. r.s. Gospodaru. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. Amir ibnul-Ekve’a.{..a. d`. d`. On je nastavio sje}i njome. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost.. r..a. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.. na tom mjestu preseli.{. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah... pred njegovim o~ima on se. a. Krenuo je. ova tegobna scena mnogo rastu`i. kao {to ljudi ka`u. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’.” Sljede}eg dana Resulullah. `ene i djecu.. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. d`.a. koja se ne da opisati.{.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. r. pozvao je Aliju. Selemu. r... odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. a. jahao je na svom konju. nasuprot njih stoje}’.s. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. d`.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu.. nalazi se na sjeveru Iraka.a. Istovremeno. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. r. Milostivog. Ne ~inite izdajstvo. koji je bio u Kufi. Poluotok je prostran. Iza toga. imetaka i bogomolja. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane.. r. Poslali su izaslanika. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. a On je dovoljan kao svjedok. Garantiram sigurnost va{ih `ivota.{. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. . tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada.a.. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Taglib i En-Nimr. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima.odred usmjeren prema Nisibehu. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. d`.a. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima.a. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. . r. Sedamnaeste godine po Hid`ri. . Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. jeste svjedok. Allah. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. r. r.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka.. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: .a. prema sjeveru prote`e se pustinja. sve do oblasti [ama.

jeste svjedok. Nakon {to ga je opkolio. i muslimana s njim.a. stanovnicima Er-Ruhaa. r.. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Osvojio je Semisat. d`. Nakon toga.. Ijad. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . jeste svjedok. d`. Njegovi meleki i muslimani. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. Milostivog. D`isr Minbed`. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima.. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. Allah. i njihovog potomstva. Allah. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. tra`e}i sporazum. r.{. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad.{. i njihovih `ena. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. O njima je Ijad. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje.a.a. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . a zatim ga je opkolio. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. uputio se u Nisibeh.a. zatim Surud`. va{i imeci i oni koji su sa vama.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. jednom velikom utvr|enom gradu. Raskif. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.. r. Milostivog. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Napisao je: “U ime Allaha. Nakon toga. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha.. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. spasiv{i tako vlastite `ivote. podru~ju u dana{njoj Turskoj.“ Ijad.. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka.a. grad na desnoj obali rijeke. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. r.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. r. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. r. a On je dovoljan kao svjedok. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Zaista. r.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju.a..a. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. Ijad.

Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. i zulum tada prestade. Ukopan je u Medini.. to je svita ~estita. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. u [am. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. r. Plemeniti. r. na podru~ju [ama... smiluje Ijadu ibn Ganmu. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka.a. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“.a. . Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. d`. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. tra`e}i Ijada sebi.. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.a. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. slobodu im dariva{e. r.{.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. {utljivom mud`ahidu. r. osvaja~u Poluootoka. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm... postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. pisao je halifi Omeru. a. hrabri borci. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e.a. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. Pobjednici ~asni tada. Neka se Allah.s. Nakon smrti Ebu-Ubejdea..

koju je pu{tao do ramena. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. Bio je poglavar u svome narodu. vi|an na polo`ajima i u bitkama. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. vi{e je {utio nego govorio. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje.SUMAME IBN USAL. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. a on Jerbu’a. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. a on Sa’lebin. a on Sa’lebin. a on En-Nu’manov. a on sin Luhejma el-Hanefijja. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Crnoput. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. . orlovskoga nosa. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. sna`nih mi{i}a. upalih o~iju. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. a on Hanifin. koji je zadavao strah konjanicima. glas mu je bio miran i dubok. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. sin je Usalov. Bio je visokoga stasa. Kada bi govorio. o{troga pogleda. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. R. a on Ubejdov. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . nosio je dugu i nje`nu kosu. a on Ed-Duelov. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. bez rasprave i pitanja.kipu. a on Meslemin.A. popunjenoga tijela.

re~e Sumame i nasrnu na njega. bilo je `estoko i bez mjere. i saznati ~asna muslimanska imena. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. r.. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. bez obzira ko bio. a.s. zarobljavao ih. Tra`io je muslimane. A. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put.a. Munzir se odazvao pozivu.. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.s.. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih.. Nije dopu{tao nikome.. Odabrani Poslanik. Na to ga je. Isto tako. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. Na to je podsticao i suplemenike. krenuo je nazad u Medinu. a kada mu to nije po{lo za rukom. vrije|ao ih. a. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. bez razumnog rezonovanja. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. a.s. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. a. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. a. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. ali ga je Sumame odbio. . zemlje plemena Benu-Hanife. a. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. potcjenjivao i zlostavljao. Sumame je saznao za njih. nakon obavljenog zadatka.. ~ak i ubijao. koji je boravio u Bahrejnu. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV.. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha.s. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi.S. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. a svoju krutost. a El-’Ala. Jednog dana Allahov Poslanik. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme.. a.s.s.s. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. odgovorio mu je El-’Ala.

Ako ho}e{ imetak. Nakon toga je Allahov . Kada je El-’Ala stigao u Medinu.{. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e.s. a.... do{ao u mesd`id.. a. a. a nisu ni znali koga su zarobili. Kada su stigli do mesd`ida. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. a. ako ho}e{ da me ubije{. zahvalan sam ti na tome. i da se mlijeko nosi Sumami.. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. zahvalan sam ti na tome.. a Poslanik. a posebno Resulullah.. Nakon toga. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne.. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.s. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. a.s. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. Ako mi se smiluje{.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Ako ho}e{ da me ubije{. Odmah ga je prepoznao. ima{ pravo na to. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.. a. ujutro i nave~er. Ako mi se smiluje{.” Poslanik. dobit }e{ koliko `eli{”.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.. re~e Sumame. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Sumame je tu ostao do jutra.s. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. a.s.s. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. Vratio se ku}i. tra`i. za njegov slu~aj. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. ne znamo. Muhammede. a. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Kada je Resulullah. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. Naredio je da se muze njegova deva. d`. Tada je zamolio Allaha. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. Resulullah..” Allahov Poslanik.s. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Resulullahu. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je.s. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. a. sljede}om dovom: “Gospodaru moj..s. ima{ pravo na to.

nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. pa {ta misli{.. a. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima.s. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. i rekao: “O Allahov Poslani~e.s.. tako mi Allaha.” Bo`iji Poslanik. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. a. sebi ja samo}u odabrah. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. . odgovori mu: “O Sumame.s. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. Rekao je. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru.. I tako mi Allaha... nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. da su ga svi prisutni mogli ~uti. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah.s. tako mi Allaha. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. a zatim se vratio u mesd`id. a. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”.s.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. odgovori mu Resulullah. I tako mi Allaha.s. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta.. a.s. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. Na njemu se oprao i o~istio. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu.. nema prijekora za tebe. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. pa si mi postao najdra`e stvorenje. a volio bih obaviti umru. pa mi je postao tvoj grad najdra`i. a. Allahov Poslani~e. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. `elio je smiriti Sumamino srce. a. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. Sumame.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. Zaista. a. Bo`iji Poslanik.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika..

Ti nema{ u tome sudruga. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.. a.a.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet.” Sumame. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke.”. ali Sumame. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. ako mu nanesete ikakvu {tetu. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. r. nasilno u{ao u Meku. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal.. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Ti sudruga nema{. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. Odazivam Ti se. dr`e}i koplja i strijele. kralj El-Jemame. Val skupo}e je zahvatio . odazivam Ti se. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. nakon {to se vratim u El-Jemamu. na to nije obra}ao pa`nju. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom.. psovali su ga.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. odazivam.s. Do tada. “Odazivam Ti se. Tako mi Boga. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i.a. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Okupili su se oko njega spremnih sablji. r. r. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{.. samo Tebi pripada svaka hvala. kod Tebe su blagodati i vlast. Slijedim Allahovu vjeru.. odazivam Ti se. Gospodaru. slijedim vjeru Muhammedovu.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. spremio. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Zaista.a. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.” Kada je stigao u El-Jemamu.. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. ali ga drugi. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku.

tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata... a. iz razli~itih povoda. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika.. Sumame. a. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. a..s. `ivio je me|u svojim narodom. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. Pa. a.. smatraju}i da je on poslanik. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu ..to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik.a. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom.. r. udovoljio je njihovom zahtjevu. r. Allahov Poslanik. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. r. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. Napisali su pismo Poslaniku.a. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor.s. a. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. {to je ovaj i u~inio... r. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.s.a.s.urata ibn el-Ad`elija.a. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda.. zla i varanja. Halifa Ebu-Bekr. To je bio Musejlema ibn Habib. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. odabrani samilosni Allahov rob. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno .s. Za vrijeme Poslanika. pojedini Arapi. da ga ubije. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki.s. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice.la`ac. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. Nakon {to je Allahov Poslanik. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.a. da s njim podijeli vlast.. r. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. ^VRSTA VJERA Sumame.s. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. poznat kao Musejlema el-Kezzab . a.. Sumame ibn Usal. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. a. poslao je . koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.

povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. Allah. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali..” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. d`. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.a. Zaista }e ih Allah. d`.a.{. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. El-’Ala ibnul-Hadremi. bio je zadu`en da.. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta.. na Allahovom putu. kao zapovjednik. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. u njima nema dobra. Kada je napu{tao svoj narod.. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. saznao za njegovo zadu`enje. r. . kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. d`... Kada je Sumame. me|utim. rekao im je: “Tako mi Allaha. za odredom njegovih mud`ahida).{.a. ko ih se prihvati.. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. odlu~io je da i on ide s njim. r. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.a. r.{. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. Ebu-Bekr. znamo {ta oni `ele. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. r. Zaista.

. smiluje Sumami ibn Usalu. Nagrnuli su na Sumamu. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. . vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. ~vrstom vjerniku i junaku. odgovorio je: “Ne.. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. r.” Razjarena masa nije mu povjerovala.{. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. mnogo mu se dopalo. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.a. d`. vidio. ~istom muslimanu. El-’Ala. Neka se Allah.. r. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima.a.a.a. r. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame.. r.. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. Tako je Sumame.

Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. Med`ze’et je bio visokoga stasa. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. R. izrazite mu{kosti. brzih pokreta.A. . hodio je po njenim ravnicama. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. vitkoga tijela. tamnosme|e puti. hrabri vitez. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. a on Amrov. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Poznavao je i pustinju. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. suhonjava lica. o{trouman i blag. a on Ka’bov. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Ufejrov. crne kovrd`ave kose. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. Bio je mi{i}av. sin je Sevrov. More mu je bilo poput mejdana. a on Zuhejrov. jahao i lovio. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. imao je mogu}nost izvje`bati se. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo.MED@ZE’ET IBN SEVR. pomr{av.

a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail.s. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce..s.s. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. a. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. a. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik.. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. Kada su se sastali sa Poslanikom. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. a. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. El-Jemame.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. To je bila porodica Mudar. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab.. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. preselio je na ahiret Poslanik.a. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. Po~ele su pristizati vijesti..s. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. Benu-Hanife.s. r. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. d`. a Muhammeda. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Neki su opet. r. koji je Poslanikovom. odbijali davanje zekata. [ejban i Ad`el. a. . Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.{. a.. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. i kada im je on predstavio islam. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. a.a. kao Poslanika. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. bila su pod vla{}u El-Menazira. a. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Benu-Zehel. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu.. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Esved el-Ansi i drugi. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. bilo je pleme Abdul-Kajs. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija.s. a kada ga je prihvatio. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.s. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga.. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam.s. prednja~io je me|u drugima. a.

Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. u Bahrejn..a.Suvejd ibn Mukarrin.Halid ibn Velid.. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn.El-’Ala ibnul-Hadremijj. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. . odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. . [to se ti~e Med`ze’eta.a. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. r.. prema [amu. r.a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani.a. r. u slu`bu muslimanske vojske. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. El-’Ala .a. a Med`ze’et.a. . Vedi’a i Haris.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. gone}i El-Hatma. je. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. r. r. potom. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.. suprotstavio svom silom. r. . Abs i Zibjan. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’..Ikrime ibn Ebu-D`ehl. a nakon toga u Hadremevt. Tome se Ebu-Bekr.a. poslan je iza Ikrima.. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin.Amr ibnul-’As. r.. poslan je Tuhametu u Jemen.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. .a. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.s. Vo|e su bili: .a. a. r.a.a. poslan je u Dubau u Oman. . vo|e otpadnika. . poslan je stanovnicima Mehre. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail.. poslan je plemenima Kuda’a. r..a. r.Halid ibn Seid. r. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. . . zaobi{ao El-Hatma. r. r. r..Arfed`e ibn Hersem.a.a..[urahbil ibn Hasne. r..a. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama.. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. r. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. Maliku ibn Nuvejriji. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. sa grupom iz plemena Temim.. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali.. Zatim. . Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena.Tarife ibn Had`iz. . Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim..a. put kojim idu zalutali.

d`.. r. El-Ahnef ibn Kajs. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh.a. vo|a islamske . namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije.a.{. muslimani proba{e probiti put do Basre. Med`ze’et ibn Sevr. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija.a. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. bez hrane. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. r. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Me|utim. Arfed`e ibn Herseme. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. i Es-Sevr. r. r. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja.. r. r. r. r.a. gdje su se usidrili.a. r. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. koji je bio smje{ten u Basri. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. Podijelio je na tri skupine. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud.. Spremio je vojsku bez dozvole halife. udovoljiti. Med`ze’et ibn Sevr.a. r. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Nehar ibnul-Haris.a. Ebu Bekr. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli.a.. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. r. kao da time nije `elio Allahu.a. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. El-’Ala . i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. Huzejfe ibn Muhsin....a. Iznena|eni. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. Muslimani tu pado{e u opsadu.. On je bio prvi komandant.a. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. radi njihova osvajanja.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu.

a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika.a. dokazani junak islamske vojske. r.a.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. Huzejfu ibn Muhsina. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. Asima ibn Amra. .a. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki.a. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. Slao je pisma u kojima je.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. Arfed`a ibn Hersemu. Med`ze’et ibn Sevr.. u njemu su prekrasne ba{~e. miran i blistav grad. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. Med`ze’et ibn Sevr.. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. koji je bio namjesnik halife Omera. histori~ar i putopisac. r.a. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. D`aluli i El-Ehvaz. one su br`e od kamila. r. koji je bio u Basri. gdje se nalazio Hurmuzan. r. r. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. Med`ze’eta ibn Sevra. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. r. r.. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. u Basri. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka... izme|u ostalog. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni.a.a. r. zeleni vrtovi i bogati trgovi.a. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad.a. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe..a. r. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. stajalo: “O narode Perzije. JUNAK TUSTURA Nakon toga. Ibn-Batuta.a. r.a. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. r. i {to je dalo novi pravac historiji. Ka’ba ibn Sevra. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm.a. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. putem El-Ehvaza.. r. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir.

a. r. a mi smo poglavari naroda.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.: “Mo`da.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. a namjerava i meni u~initi zlo. Bi{r ibn Rebi’a. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. i kada ga je pro~itao. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Hurmuzan je ubio svog brata. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. Gospodaru. On bi mu ispunio zakletvu. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem.. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. r. sa svojom vojskom. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. Ka’b ibn Sur. Abdullah ibn Bi{ir . Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.. Verka ibnul-Haris. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. r. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab.a. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. podari nam pobjedu nad njima. ako bi se zakleo Allahom na ne{to.a.a. Haseke el-Hanzalijj. r.a..” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. neko ra{~upan i pra{njav.. kome niko ne pridaje pa`nju.a.{. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. i El-Bera’ ibn Malika. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva.. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. r.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. utvrdila se i blokirala sve ulaze.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. d`. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. r. Med`ze’et ibn Sevr. Muslimani su okru`ili Tustur.a.a. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. zakuni se Gospodarom. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika.. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. r. r.

” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. Omer re~e: “E Hurmuzane. r.a. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima.. Bilo ih je tristo {ezdeset. pa pri~aj s njim. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Plivali su dok nisu u{li u grad..a. upita halifa. po putevima i oko ku}a Tustura. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Me|utim. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . bio je vo|a prve grupe.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo.. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. r. i El-Beraa ibn Malika. da mu on presudi. r. r. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta.a. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. r. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.a.. r. i ubio ga je ma~em. Muslimani su ih prepoznali. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne.. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. r. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Odigrala se `estoka bitka..Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali.a. Med`ze’et ibn Sevr. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. a na nogama je ostavio ~izme. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit.a. halifu jako rastu`i. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. kako bi mu on presudio.a. i on pade kao {ehid.

” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si. Rasr|en. samo sam htio da se osiguram njome.. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.” Hurmuzan proli vodu na zemlju. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.’” To su potvrdili i prisutni.a. o Emirul-mu’minine. . ili }e{ mi dati obrazlo`enje. spa{avaju}u ubicu smrti. dok je `edan.. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. r. ali uprkos tome.” “Rekao si: ‘. a Omer re~e: “Donesite mu vode. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.” U tom trenutku Enes ibn Malik. bio je brat El-Bera’a. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. Zaista si ga za{titio.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.” Enes ibn Malik. Allaha mi. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. ne ubijte ga.. koji je pratio su|enje.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. r. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. on je istinito posvjedo~io.a.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. progovori: “Istinu je rekao. ili }u te kazniti.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik..” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi.

d`. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.a. Ebu Musa el-E{’ari. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam.. U doba halife Osmana.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove. r. r.a.{. r.a. pogibije. r. . ustrajnom vjerniku.. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. {ehidu. Neka se Allah. mud`ahidu.a...

.

Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on Alijev. a on Jezidov. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. a on Selemov. Nije o drugima lo{e govorio. Knio je kosu i bradu. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. . dugog lica. Imao je blagu narav i vedar nastup. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. a on D`u{emov. a on Ganemov. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. a on S’alebov. a on K’abov. a on Saridov. R. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. a on S’adov. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. a on Esedov.A. Ebu-D`abir je bio o{trouman. Bijele puti. vitak. Bio je srednje visine. hodao je sporo i imao spore pokrete. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. sin je Amrov. a on Haramov. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari.

odgovorili su oni.. a. Za vrijeme had`a. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. ne}e biti niko ja~i od tebe. i zaista. pozivao je ljude u vjeru. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. Avf ibn Haris. d`. kada su ~uli Muhammedov... ili. da ne}emo lagati. odmah su povjerovali u njega. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. tako nam Allaha. “Ljudi.{. a. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. da ne}emo krasti i bludni~iti. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. oprostit }e im. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. govorili su jedni drugima. ako bude htio da ih kazni.” Napustili su ga. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. a. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. ako bude htio da im oprosti.s..s. Na slijede}i had`. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. me|utim. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. znali su da je on o~ekivani Poslanik. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili.s.{. a.. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. d`. govor.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Zatim smo .s. odgovorili su: “Ho}emo. kaznit }e ih. Kutba ibn Amir ibn Ravad. Allahov Poslanik. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad.. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Allahov Poslanik. da ne}emo svoju djecu ubijati. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa.

” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. taje}i od njega da su pre{li na islam. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu.s..Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.s. a.gorivo za d`ehenemsku vatru. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. a da Resulullah.. Allahovom odredbom. bude odgovoran za muslimane. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. poveli i Ebu-D`abira. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. I tako su. Allahovom Poslaniku.s. a. poglavara od plemi}a . bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu.. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. kasnije nazvan “Druga Akaba”. mu{rika. a. Onda smo ga pozvali u islam. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir.” Allahov Poslanik.s. ako budete to uradili.s. rekao: “Oti{li smo na had`. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. i Medinelija. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a.. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. stanovnike Meke.” “Prihvatamo ga.. Allaha mi. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. Allahov Poslani~e. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. ti si poglavar i prvak. a. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. Uistinu. ostaviti ga (islam).ako }ete. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. Postao je poglavar.. neka znate.. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. na sastanak. a. na Akabi.s. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah.. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. Izabrali su dvanaest ljudi. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . polo`ili su prisegu na islam. a. a. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. a.s.52 Zatim je Allahov Poslanik. ne `elimo da ostane{ kakav si danas .s. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}.

Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. sinu Merjeminom. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. putu. El-Berau ibn M’aruu. a. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Abdullaha ibn Harama. Utbeta ibn Rebi’u. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. Ubadea ibnus-Samita. Ikrime ibn D`ehl. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. Es’ada ibn Zuraru.. vodili s plemenom Kurej{. a.. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. licem u lice. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. niti zaboraviti ubijene o~eve. i muslimana. za moga amid`u Tuajma. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. koji su bili njegove sluge.{.” Ebu-Sufjanova `ena. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Abdullaha ibn Revahu.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. d`.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani.s. a zatim i Muhammeda. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. slobodan si. glave kufra i {irka.. a ja sam jemac za svoj narod. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra.s. a. Ebu-D`ehla. [ejbu ibn Rebi’u. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika.{. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana.” Rekli su: ”Da. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. Allahov Poslanik. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. D`ubejr ibn Mut’im.. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. i Njemu `ivot predav{i. veli~aju}i Allaha. Mobilizirao je robove Abesince. Amra ibn Hakema. d`. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. i njegove ashabe dok su bili u Meki. ne prezaju}i od smrti.” .s.. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. sav nakit na mom tijelu. sa srcima punim vjere na Allahovom. ubio je na{e najbolje ljude. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. S druge strane. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. a.s. Muhammed nam se opasno osvetio.

da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto.. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. @ene su i{le iza vojske. odgovorio je Allahov Poslanik. Allaha mi. tra`ili su od Allahova Poslanika. ako budu ostali. ma kakav ishod bitke bio.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. Allahov Poslanik. Kada su ga muslimani vidjeli. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u.. a. Allahov Poslani~e. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. da }e pasti u ropstvo. ne izlazi im u susret.onako kako su i do{li.s.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. pa da je skine — prije nego se bude borio”. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika.pobijedili smo. Muslimani. koji su bili nao{treni za borbu. ostavit }emo vas. mi }emo vas zagrliti. Allahov Poslanik. i neka je Allahov blagoslov na tebe.. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. Ako budete pobjegli. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula.. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. a. ponajboljih strijelaca. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi.. a.. Resulullah. izgubili smo. a ako se budu vratili.s. a nemamo pravo. strijelci na . ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. mi }emo prostrijeti jastuke za vas.s. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. mi smo te ‘natjerali’ na to53. udarale u bubnjeve i pjevale. a. a. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. Imam dug. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. ostani (u Medini).. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. Me|utim. Allahov Poslanik.s. ostat }e u najgorem stanju. @ene su i{le iza vojske. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.” Poslanikovo. Mo`da budem prvi {ehid. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. bit }e to rastanak bez ljubavi.s. a ako budu u{li.. ostani u gradu. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Allaha mi.s. Ako ho}e{. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. `ene i djeca }e ih kamenovati.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju.. saznao je za spremu Kurej{ija. vratit }e se s neuspjehom . da ih {titi.. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. a. Nazirala se pobjeda muslimana.

a ova bitka je uzela probrane vjernike. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.{. zbog duga koji mu je otac ostavio. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.. tra`i. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. a. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar.a. izgledali su kao da su umrli ju~er... Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika.s. d`.s.{.. d`. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.. a. d`. Ostavio mi je dug i porodicu. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.’55 Allah.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. obavijesti one koji su za mnom’. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. da budem ponovo ubijen. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. . a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru.s.’ Allahov Poslanik.s. odgovorio mu je: ‘Zaista.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. Ja }u ti dati. a. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. a.s. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Ne.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. ve} sam prije rekao. vidio je rupu u muslimanskim redovima.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. pa je objavio Allah. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara.{. Kada su strijelci napustili polo`aje. Muslimani su do`ivjeli poraz. nije govorio s ljudima bez zastora. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. moj otac je ubijen.s. Allahov Poslanik.. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. a. a. nikada Allah... s namjerom da ih ukopa u Medini. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.. Allahov Poslanik.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. r.

tamne puti. grlatog glasa. kosu je knio. Nosio je nadimak Ebu-Amr. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. a on Amrov. R. a on Habe{ijev. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. {irokih o~iju. a on K’abov. a on Evsov. . Nije znao ni ~itati ni pisati. okruglog lica. a on Tabiha el-Muzenija. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Latimov. velikih ple}a. pustinjak. ruku i nogu. a on Aizov. Bio je velika srca. jakog. a on Osmanov.. kad bi govorio. Allah. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem.{. Tih u dru{tvu. a on Nasrov. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. Poznat kao konjanik. podario mu je razboritost i jak razum. jakog tijela. hrabra i preduzimljiva osoba. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. Bio je visokog rasta. d`. a on Hedmov. a on Hed`irov. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao.A. a on Abdul-Sevrov. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. razborita govora.

a. ustao je i rekao: “Narode moj. pa ko `eli da mi se pridru`i. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica.s. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te..s. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. mesd`idu.? Ljudi..{. Pred sami polazak u susret Resulullahu. a. a. jedinoga Stvoritelja. a. Narod je tekbirao. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. dobro djelo. da objave svoj prelazak na islam. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik.s. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. pa su ih neki pratili s interesovanjem.s. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Kada su se svi skupili. o Bici na Bedru i Uhudu.. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. d`. zabludu i zavjeru. zaista. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. a. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. jer Allah pra{ta i samilostan je. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. a. ne{to bli`e Medini.s. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.. Resulullah.s. On poziva Istini i samilosti. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu.. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u.. dopirale su do njihovoga plemena. Zaputili su se ka Resulullahovom. i nismo saznali o njemu osim dobro.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. To im je. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam.. o njegovoj hid`ri u Medinu. odlu~io sam sutra i}i kod njega. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. i licemjerstvo ima svoje stani{te.” .

s. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Smrt Poslanika. Muslimani su krenuli u pohod. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Din je slabio. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Ostali su pobjegli.s. Zazve~ale su sablje. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik.s.s.. Zibjan i dio plemena Kinane.s. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Halifa je podsticao narod na d`ihad. Ipak. Na dan oslobo|enja Meke. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom.. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin.. a. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane.. a odmetnici to nisu znali. a. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. a. Okupio je ljude. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere.. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju.s. Nakon Resulullahova. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. a. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. En-Nu’man je pod Poslanikovom. Tra`ili su od njega da se . Murra. a islam je bio uzvi{en s njima. predvode}i konjanike. preseljenja na ahiret. A porodica Mukarrina. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. a. Allahovom pomo}i. puna bereketa i blagoslova. En-Nu’man je nosio zastavu. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. pobijedi{e.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Vjerovjesnik. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. a.

da ostanemo bez tebe. . El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. a. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. d`. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. grupa i bajraka islamske vojske. bitka je nazvana “Dolina krvi”. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim.. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. rekao mu je: “Gdje }e{. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. na tome. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida.s.. stigav{i do Mizara. r.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. nego se vrati u Medinu. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. r. vo|om Perzijanaca. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. hvala neka je Allahu. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Allaha mi. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. islam se nikada ne bi uspostavio. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. a da po{alje vojsku.a. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika.{. Nakon toga. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. Alija.a. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru... Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama.

urat ibn Hajjan el-Id`lijj. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Stali su spram muslimana. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. odredio im i raspodijelio vo|e. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. borba. ili da pla}a d`izju. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. a zatim se stacionirao u El-Hiri. 3. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. ili da izabere borbu. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. . ono {to islam nare|uje. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. Atarid ibn Had`ib et-Temimi.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. Perzijanci su stigli na drugu stranu. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. . Neki od njih bili su vrlo pametni. tj. jedan od najve}ih vo|a. a neki su bili odli~ni pregovara~i. predvodnik izaslanika. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. 2. posljednim kraljem Sasana.

. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora..” Kada je ovo ~uo. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). Izaslanici su u{li. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Stranci u na{oj zemlji.. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. d`. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. odgovori ti”.. Je li zato {to smo ih se okanili. a ako neko drugi `eli da odgovori. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a.. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Na nogama su nosili ko`ne sandale.” “Izvoli. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. dat }u mu prednost. Re~e: “Na’leh.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. Na’leh. tra`e}i dozvolu za ulazak. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. a u nekim slo`ili. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. Zaustavili se na vratima dvorca. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. Kada su se svi veziri i ministri sakupili..{..340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Stranci. ja }u odgovoriti u na{e ime.. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd.

” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. Govorio je dugo. a drugi protiv njega. niste joj se mogli suprotstaviti. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. a da se nisu me|usobno odvojili. I odigra se Bitka na Kadisijji. pa je i to u~inio. Kad smo slali na{u vojsku na vas.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. Ako nam budete pla}ali d`izju. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. Nemate vi{e ni{ta kod mene. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. Pa ako odbijete. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. onda vam objavljujemo rat. Ako prihvatite na{u vjeru. Perzijanci osta{e potu~eni.{.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. Jedan dio je uz njega. d`. ili borbu. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. primit }emo i ~uvati vas. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio.s. jedan od izaslanika. a ru`no ru`nim. ja bih vas ubio. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. a. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. ili primi islam bit }e{ spa{en. I ako vas je glad natjerala. . Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. htio. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. onda }emo se boriti protiv vas. a ako i to odbijete. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. i oni koji su pri{li svojom voljom. Nije pozvao nijedno pleme. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj.. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji.. a ako ne.” Nato se Jezderd`id naljuti. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. Na vama je da odlu~ite. nemojte se ponositi time.

re~e halifa. reko{e. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Utbe ibn Amr. pisao je Emirul-mu’mininu. Be{ir ibnul-Hasasija. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri.” “Ko je on. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Hanzala el-Katib. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Ebul-Huber.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. on je iz Iraka. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. Kada je zavr{io. a da je Ira~anin”. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. El-Mugire ibn [u’be. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . kao po~ast prema njemu. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. “Vallahi.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. a potom iz Basre i Kufe. Amir ibn Metar. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu.” “Zaista. Rubijj ibn Amir. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. ne brini se. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda.

Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Mukarrinovi sinovi. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. ali nije bilo pora`enih. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. I zaista. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. Kada se vratio. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. gdje su zabarikadirali ulaze u grad.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. Kada im se Perzijanci suprotstave. . pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Trajala je tri dana. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. neka oni pobjegnu nama. ali bez uspjeha. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka.ethul-futuh”. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. A kada budu napustili tvr|avu. Opsada se odu`ila. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima.” Svima se svidi ovaj prijedlog. tako da je odmah preselio kao {ehid. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. Najzad. tako da niko nije ostao u tvr|avi. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. ubijaju}i Allahove neprijatelje. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina.

344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Suvejda. Dirara. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Komes i D`erd`an. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Huzejfu.Malika. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Med`a{ia i Su’uda. Utbu.. . Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. d`. Abdullaha.{. Da Allah.

Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. a bila je ensarijka.a. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima.A. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog.E. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. R. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte.. Odrastao je kao rob. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. . r. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. Kad je bio mali. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija.

pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda.{.. r. Salim. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. skupile su se sve islamske vrijednosti.. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. primio je islam i postojan se u njemu pokazao.. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. to je kod Allaha ispravnije. a Allah pra{ta i samilostan je.s.a. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe.v. Allahov Poslanik. grijeh je ako to namjerno u~inite. r. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.” .. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Allah. Tako|er. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.a.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija.a. Islam je ljude u~inio ravnopravnim.v. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. r. d`.v.a. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama.a.s. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim.. r. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. kao {to je prethodno Poslanik. s. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe.s. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.... s. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. Ubijen je u Bici na Bedru. A ako ne znate imena o~eva njihovih. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. s. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.a.

a. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a.atimin otac. r. a Ebu-Huzejfe i Salim. s. Salim tada nije bio me|u `ivima. r. s. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i. pa je rekao: “Hvala Allahu. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji.v.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. Krasile su ga mnoge vrline.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.a.. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim.a. Tako|er... otac Ebu-Huzejfe. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.s. r.. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. Kada je do{la.v.. u~inio hid`ru u Medinu.a. iz njega je vrilo znanje i razboritost. je rekao: “Da je Salim `iv.a. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.v.v.” Salim. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. za~ula je u~enje Kur’ana. a me|u njima bio je i Omer. s. r. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. s. r.a. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an.a. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.s.a.. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. s.v..’ Pa je Poslanik. s. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.” Jednog je dana Poslanik. .s. odgovorila je. s.v.a.a.a. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . Koji te dao mom ummetu.. Salim je prije Poslanika.s.s. sa prvim muhad`irima. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. r... i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo.v. s.a. predvodio je vjernike u namazu. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto..a..” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. “Majke pravovjernih”.. koja je ne{to zakasnila. Nakon zavr{etka bitke. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika. r. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. r.. Bili su i ostali najbolji prijatelji.v.s.. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e.a. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.a.a. ~ekao Ai{u. s.a.s. a Omer. r. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. . Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. upitao je {ta ju je zadr`alo. Kada je i{la. Stajali su iza Allahovog Poslanika. iskreni i odani jedan drugom. bio opkoljen. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika.s.s. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet.a. Poslanik. Me|utim.v.

s.a. na Hajberu. Halid naredi . svijet je ve} pre{ao na islam. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. prilikom oslobo|enja Meke. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. Tako mi Allaha. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. a postado{e sigurni. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. Nakon {to je Poslanik. bez namjere da ratuje.. polo`i{e oru`je.a. Nakon {to ih zaveza{e.v. bili su skupa na Hendeku.s. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt.. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu.v.a.. r. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. pa im re~e: “Te{ko vama..348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. postat }ete zarobljenici.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. s. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. na Hunejnu. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre.a. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. Allahov Poslanik. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam.. Bili su me|u najboljim ljudima. s.. Me|utim. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. pa su ratovala protiv islama. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. s. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.v. oslobodio Meku. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je.s. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. na Tebuku.. Stigao je Halid. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. rat ne izbi.

. Moj Gospodaru.v.a. o Halidovom postupku prema njegovom narodu.v. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon. Moj Gospodaru. mole}i od Allaha. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . Poslije toga. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. ja nemam udjela u Halidovom postupku..s.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje.v.s. s. srednjeg rasta.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan. s. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. Allahov Poslanik. r.a. zamalo su se po~eli udarati.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima..a. ja nemam udjela u Halidovom postupku..[. d`. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da..{.a. s.s.. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Allahov Poslanik. Zatim su se sastali sa Poslanikom.. i obznanili prihvatanje islama..v.s. D@.. Salim se povukao u stranu da klanja.a. Halid se po~eo braniti. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. r. s. pa je rasprava dostigla vrhunac. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku.s.s. oprost.a. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. s.v. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. a Salim je postajao sve stro`iji. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.” Srd`ba Allahovog Poslanika. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. Halid je povikao pa je ovaj u{utio.a.. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe.v.a. s. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. prvi je bio moj sin Abdullah.” [EHADET NA ALLAHOVOM.

ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. po halifinom nare|enju. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka.. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. zinaluk. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost.a. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi.s. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. Halid. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.v. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. Broj njegovih pristalica se pove}ao.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom.v. ostavljaju}i bojno polje. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.. Muslimani su krenuli u napad. te je morao ~ekati poja~anje. uputio se. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne.a. s. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Nakon smrti Poslanika. a.. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. slijedili ga i ratovali za njega. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Do`ivio je poraz. Kada je vidio snagu muslimana. Ebu-Bekr. . sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica.s. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. koji su mu vjerovali.a.s. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. s. r. koji je bio primio islam. a ostale vratiti pod okrilje islama.

zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. iskrenom muslimanu. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka.. i jedan do drugog. nosio je zastavu u jednoj.{. odlu~io je da se ne mi~e. dok je u~io kur’anske ajete. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo.a. a sablju u drugoj ruci. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. Neka se Allah smiluje. ~asnom vjerniku.. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. @ivjeli su kao dva brata. r. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Salime.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. . [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. nakon zavr{etka bitke. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. kao {ehidi.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas.a. On je rekao: “Prislonite me uz njega. Poginuo je na istom mjestu. Obukao je }efine.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene.” Rekli su mu: “On je pored tebe. pali. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. d`. r. Zatekli su ga na izmaku `ivota. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju.

.

Protiv njega vodio je jaku kampanju. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. govorio bi nje`nim i tihim glasom. a on D`umehov. a on Huzafeov. a on Vehbov. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. R. a on K’abov. skoro da se nije ~uo. a on Amrov. uskog struka.v.A. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. . Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. mr{avoga tijela. sin je Mez’unov. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. Bio je srednjega rasta. s. pro}elav. crne puti.s. nje`noga srca i ~iste du{e. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. Kada bi govorio. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. pa da mi se smiju oni ni`i od mene.” Bio je po{ten. rijetke kose. a on Luejjov.OSMAN IBN MEZ’UN.a. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. a on Hasisov. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. a on Habibov. upozoravao kako alkohol odnosi razum. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik.

bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. omalova`avao. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . po~eo se raspitivati o na~elima islama. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju.s. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj.. s. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi.s. s. Naprotiv. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara.s. istinoljubivi. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana..a.s. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. pustio je suze saosje}aja. grdio ga. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju.. s.a. Allahov Poslanik...v. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca... poziv. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju...a. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene.v. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. iskreni.. nisu se odrekli islama. s.v. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.. ljubavi i nje`nosti. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima.. Allahov Poslanik.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.a. udarao. Kada je Osman ~uo za Poslanikov.v. prave}i kipove. s. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja.a. Umejje ibn Halef. Osman je poveo i svog sina Saiba. On je povjerljivi. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. Sin njegovoga amid`e.s.v. `estoki du{man islamu i muslimanima. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl.. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama.

i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima.v. jakog. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. .. ali ne}e biti kako ti `eli{..a.[.. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom.s. objelodanila se la`.. Informacije su tada bile {ture. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. Kada su stigli do obronaka Meke. s. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama.a. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih.. A da su u Meki.v. ali }e se tebi u glavu zabiti. sa islamom i Njegovom objavom. s. ponizili te.. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. da Bog da. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. sin amid`e Allahova Poslanika. D@.60 O{tri vrhove strijela. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. pobio si narod koji te {titio. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu.s. Borio si se protiv ~asnog. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. U ALLAHOVOJ. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.

” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha.. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke.s. a Kurej{ije su bili ushi}eni. a na prsa mu stavili kamen. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.. “svako u`ivanje je prolazno.” Izabrao je `ivot poput njihova. d`. Zato. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti.v. vjerom i misijom. do{ao je da se odrekne moje za{tite. odri~em se. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}.” “Nema sumnje.” “Istinu je rekao. odgovori mu Osman. a svi oni `ive za isti cilj. nastavio je Lebid. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. re~e Osman.” Osman tada re~e: . evo. poni`avaju}i i udaraju}i. imetak i porodicu. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom.” Velid ga upita: “Da nisi.v. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno.v. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse.{.a. za{titu. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. s. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Osman nije bio spokojan. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. a on je njihov brat u vjeri. ovo je gubitak za mene. s..356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. Me|utim. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. Ta. i slijediti primjer svojih drugova. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. njegove za{tite”. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite.a.s. s. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.s. Tre}eg su vezali za vrat. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. kao {to sam ti je ja javno dao.. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. moj brate. Zatra`io je od njega za{titu.a.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. Nakon nekog vremena. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove.

ja nisam ludak. ovo ti nije trebalo. pa re~e: “Kurej{ije. sretan je. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru.” “Tako mi Allaha. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. Ja sam u Allahovoj za{titi. Bio si u sigurnoj za{titi. Ebu-Abdu{-[emse. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. .Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. o narode. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo.. vrati se u moju za{titu.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni.. ako ho}e{. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. iako govorite: zalutao i zabludio. Pa ja }u. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. Zbog toga `elim Allaha. rukama bezbo`nika neupu}enog. Ne ljuti se radi njegova buncanja. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. na to }e Osman. a koga Allah u~ini zadovoljnim. tako mi Allaha. brate moj. pa hajde.

`ena. neporo~nost i zadovoljstvo. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude.. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. jer je u vjeri na{ao ~istotu.a. nastoje}i da se o~isti od grijeha. jeo malo hrane.v. s. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. a vra}ao se u drugoj.a.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti.” Poslanik. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. najukusnijih jela i otmjene odje}e. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. a Osman je bio u redovima mud`ahida. o Allahov Poslani~e. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. poslije sreo Osmana. obla~io je grubu odje}u. no}u klanjaju}i. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. s.a.s. Allah me nije poslao sa mona{tvom.. im re~e: “Tako }e sigurno biti. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. Allah me nije poslao sa mona{tvom. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. mona{tvo nam nije propisano.. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.. a klanja no}u. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. A kada je Resulullah.s. s. s. a ja sam mu to spomenula. Allahov Poslanik. a izgledala je nervozno i uznemireno.a.v.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. u{ao je Allahov Poslanik. pa sam je upitala o tome.s. potpuno je napustio `ene.s. odselio je u Medinu.a.v. s.s.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: .s.s.. s. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. rekao mu je: ‘Osmane.v. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u.a.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. od ibn S’ada.’ Nakon toga.a..v.. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.v. Provodio je `ivot danju poste}i. s. Poslanikove.. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.v. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. pa mu je oti{ao. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.

Na dan kada je do Poslanika.. nageo se nad njim.v. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika..s. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. s.v.a. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. pa dozvoli mi. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. da se kastriram. Osmanu ibn Mez’unu.a.” Poslanik. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. s.s. rekao mu je: “Ne.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. da posti{. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.a.. joj je rekao: “To je njegovo djelo.. rekao mu je: “Ibn Mez’une. Potom je podigao svoju glavu. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. . Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. Ibn Mez’une. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. Ibrahim.v.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio.. o Ebu-Saibe.v.v. pa je onda podigao glavu. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu.s.. ne `alite suze. Poslani~e.. s.” Poslanik. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor.v.. a ukopan je u Bekijji. pa smo i mi zaplakali. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. s.v. s. za Osmanovom smr}u. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. zavolio ga je zbog njegove ~istote.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i.a.a. kada je Osman umro. s. pa tre}i put. rekao je: “Allah ti se smilovao.s.s.s.v.a. s.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. Allahov Poslanik.s. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima.. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. Zatim se nageo drugi put. Ali na tebi je. u Medini. Oti{ao si sa dunjaluka..a.s.a.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. niko vam za njih ne}e prigovoriti. s.” Allahov Poslanik.

za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.a. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. s. krenuo u Bitku Bevat.a.s.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. . Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. s.s. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom.v. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret..v. Kada je Resulullah.

A. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. a on . dobro je upamtio i temeljito poznavao. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. k}erka Ubade. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. . a on Ganemov. a on sina Malikovog. tako|er. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. a on Avfov. puna~kog tijela. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. a lice nje`no{}u i vedrinom. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. s. Bio je visok.ehrov. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. a on Avfov. lijepoga lica. Govor mu je bio blag i osje}ajan.UBADE IBN SAMIT. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. a on S’alebov. a on Kavkalov. a on Kajsov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. On je. Zauzimao je odlu~ne stavove. sin je Samitov. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. {irokih prsa i ple}ki. sina Nadlovog. a on Asremov. a on sina Ad`lanovog. a on Amrov. R. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah.v. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti.a.. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade.s.

a.s. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili.a. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat.v. s.a. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. {irile su se po Medini i njenoj okolici.. pa onda }e ta stvar pred Allaha...v. gdje ih je Poslanik. nakon {to je Resulullah. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. Kutbe ibn Amir. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. da ne ubijamo na{u djecu. u ime Allaha. bude predstavnik muslimana Meke. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. Ukbe ibn Amir. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. Ako budete obmanjivali.. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene.s. s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan.” Allahov Poslanik. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a.v.a. ni~ijeg prigovora.v. Jezid ibn S’alebe. da ne ~inimo zinaluk.. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. i Medinelija na Akabi. tako|er.. s. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. u radosti i u `alosti. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. s. nagrada vam je D`ennet. s tim da Resulullah. Zekvan ibn Ebu-Kajs. Auf i Mu’az ibnul-Haris. ne boje}i se. da ne krademo.a. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. To je bilo prije nego {to je propisana borba. Abbas ibn Ubade. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost..a.s.. s. Dogovorili su se. s.v.a.s.Ako sa~uvate ugovor. s..v. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Re~eno nam je: ‘.s. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. ako ho}e kaznit }e.a. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. s. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.s. na rat. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.s.v. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. a ako ho}e oprostit }e. na istom mjestu. .s.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.v. i to je iskup.

muslimanka.” Allahov Poslanik. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. u Medinu.. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . oti{ao je Poslaniku. a ona nije ni{ta primijetila. pa si iskoristio priliku protiv njih. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu... Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava.s.v. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.s. Ostali su razo~arani. Me|utim. s.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. Me|utim. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. Primite islam.s.a. s. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}..s. s. s. D@.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.v.v.a.a. Jedna Arapka. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. vi znate da sam ja Poslanik. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. i rekao: “Allahov Poslani~e. ako mi budemo ratovali. Abdullah ibn Ubej ibn Selul.a. pa im re~e: “O skupino jevreja. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. s. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati.a. nisu se zaustavili samo na tome.. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima.s.s. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. Kada su je vidjeli. s.a. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede.v. Kada se vijest pro{irila po Medini.s.[.a.v. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio.” Allahov Poslanik. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. presudi.. s. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. saznat }e{ ko su ratnici.. Me|utim. Tako nam Boga. pa kada je vidio {ta se desilo. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.v. Kada je krenula da iza|e iz du}ana.v. i muslimana. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a.

Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. a zatim osvojio. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. Latakija ja primorski grad.s. kajati. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Hudejbiji. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati.v.. neustra{ivost i poduzetnost.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. Hunejnu. s. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. s. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima.a. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.a. Allah. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.s. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Taifu i u drugim bitkama. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. najte`om zakletvom. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita.v. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. uistinu. . bogat kr~mama i du}anima. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. zapadno od grada Himsa. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Na Hendeku. od nasrtaja mu{rika.

Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. Na kraju je smislio sjajan plan.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. ali je i njega uspio zauzeti. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. sjede}i na konjima. ozna~avaju}i po~etak napada. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Nakon osvojenja Latakije. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. uvjereni da su muslimani oti{li. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. a kada se spustio mrak. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. . pa makar ga to ko{talo i `ivota. Tako su i u~inili. narediv{i da se crkva ne dira. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Prvi u nizu bio je grad Belde. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Ubade je krenuo priobalnim putem. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Potom je sagradio d`amiju. {to je Ubade odobrio. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Tu su proveli ~itavu no}. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu.

v.mjera za mjeru. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.” Allahov Poslanik.a. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. . zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. a prodaja na zajam nije po{tena. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao.a. i podu~avao ih Kur’anu. je~am za je~am .v. s. nad Ubadeom). Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. s tim da je~ma bude vi{e.v.ista koli~ina za istu koli~inu. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. Nakon Damaska. taj uzima kamatu. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio.v.. halifa Omer ibn el-Hattab. Zar ne ide srebro za srebro .. (tj. zlato za zlato . stekao je znanje i obrazovanje. s. iz ruke u ruku.. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro.a. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba.. s tim da srebra bude vi{e. {tavi{e. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.s.a. `ivota. s. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. iz ruke u ruku.tas za tas. Ubej ibn K’ab. Mu’az ibn D`ebel. s.tas za tas. Kada ga je vidio. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.s.s. Zar nije p{enica za p{enicu . Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Prodaja na kredit nije po{tena. Od Allahovoga Poslanika.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Naime. a on mu je grubo odgovorio. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu.” Oti{ao je u Medinu.s. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije.

.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.

.

lahkih koraka. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. i njegovim ashabima. sin je Amirov.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI.a. . a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. brzih pokreta.s. s. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. zauzeo bi odgovaraju}i stav. a on sin Rebi’e.v. Njegova majka bila je Erva. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io.. prihvatio bi ih kao ~injenice. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. stvari je gledao realnim pogledom i razumno.. s. Pa`ljivo je rasu|ivao. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju.s. a on sin S’adov. R. a on sin Selmanov. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . jakih mi{ica i podlaktica.A. Ba{ u to vrijeme Poslanik. Bio je srednjeg rasta. k}erka Ebi-Mu’ajta. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku.v. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. a muslimanima pripade velika pobjeda. Nakon {to bi spoznao su{tinu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. a on sin Hizjemov.a. tamnoput.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.

Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. Prodali su ga porodici El-Haris. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Odveza{e ga. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. psuju}i i grde}i ga. r. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. a da se ti spasi{?” . Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. me|utim. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. te dovedo{e u Meku. ako mi dozvoljavate. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost..a. jo{ bih klanjao. Kao i ostali mladi}i Meke. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Kada je zavr{io namaz. a oni su. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. u~io u svome namazu. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Zatim ga veza{e za stablo drveta. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Za~udi ga ta njegova smirenost. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Hubejb. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. uti{anom masom. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu.

uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. Tebi se vra}am. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. grad sjeverno od Medine. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. Narod se po~e razilaziti. a bila mu je to prva bitka pod . Po~e analizirati i razmi{ljati. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan.s.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase..a. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. pogled mu je bio uprt u nebo.v. Zaista je islam zov istine. Allahu moj.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela.” BORBA NA ALLAHOVOM.” I taj prizor se zavr{i. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom... D@. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. ali ih drugi sprije~i{e u tome. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. Resulullah. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. prorijedi ih. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. I tako. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. s. koji je bio naseljen jevrejima. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha.v.a.[. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. s.s. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja.. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini.. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. govorio im je: “Tako mi Allaha.

s.a. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. r. bili su veliki. koji je ustrajan u pravdi.. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. Kako znam. Oko Poslanika. d`. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. o Se’idu! Dosta si rekao. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. d`.v. `estok prema nevjernicima. s. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. Dozvoli mi. Ispuni se velika Allahova odredba. sudi po istini i pravdi. s.. da se priklju~im muslimanima. Me|utim..s. u osvajanje [ama. i veli~a{ Allaha. `rtvuju}i se za {ehadet. tako mi Allaha. moja je `elja da idem u d`ihad. d`.{. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. a kad je Se’id htio krenuti. ~uva{ rodbinske veze.s.v. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom.. vrati se svome Gospodaru. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. s. po{alji i mene s njim. uputama i savjetima.{. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. ti si onaj koji o~ituje Istinu. kloni{ se grijeha i prekr{aja. milostiv prema vjernicima. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.a. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. Allah ti se smilovao.v. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e.v. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika.a. a ti ne izdaje{ naredbu. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. r...a. du{a Allahovog Poslanika. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. hrabri ljudi .. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. koliko je to bio u mogu}nosti. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. pro|e neko vrijeme. Bilal.a. {uti{. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.” Na to mu Ebu-Bekr. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. rade}i po Poslanikovim.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. r. Allah.a.. ponizan.s. pa se .njegovi ashabi. Ebu-Bekr mu dozvoli. putu.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao.{. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.a. Ti si. s. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. kako sam saznao.. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. obavije{ten sam da me `eli{ poslati.

do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. sa Allahovim blagoslovom.. Kada je Muavija oslobodio . d`. sa~uvao. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. kad nam odredi{ susret. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. Allah. U isto vrijeme preseli i Jezid. d`. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Kad sam se sreo sa neprijateljem.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu.{. gdje ih se sakupio veliki broj. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. ali im to nije koristilo. Dignite svoje ruke. preseli na ahiret. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. malom naselju u pokrajini Gazza. Allahu. ga u~inio blagoslovljenim. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. krenu{e ka [amu. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab.{. Ako si nam odredio da se rastanemo. Allah. shvatio sam da im se dova primila. d`. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. Izlo`io sam se pogibiji. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.” Se’id i muslimani. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi.. r. izme|u Hajfe i Jafe. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to.a. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. sa~uva me poraza i bje`anja. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. Kada su se muslimani spremili da krenu. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine.{. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. Allah vam se smilovao. d`. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane.” ^im je do{ao u [am..{.. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. te me Allah.. predvode}i jednu grupu muslimana.

d`. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. d`.. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah. sakupit }e ljude radi obra~una. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. r.s. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi..{.” Omer.. s. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. nasljednika. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. upita ga: “Se’ide.. d`. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti.a. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.s.v..” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.{. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja..a.a. r. d`.v.. r. d`. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. izabran za halifu. Otkloni pote{ko}e.a. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. Omer. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. otkako je Omer. svojoj porodici i svojim zetovima. Omere. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. d`. r. na oslobo|enju Kajsarije.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. dao upravu. s.. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.a..a.{.{.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. vjerovanja i poniznosti. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. {. {. da je rekao: ‘Allah.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici.

^esto su pravili urote protiv namjesnika. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” ... Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. “To je na{ namjesnik”. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. ja }u tebe postaviti. odgovori{e. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa.{. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. Kada je Omer. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. pobunama i mnogim `albama.’ Zatim }e Allah. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. d`. r. upita ih Omer. r. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.a. htio postaviti namjesnika u Himsu.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.a. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama.. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira.a. “Ko je Se’id ibn Amir?”. oti{ao je u Hims. Tamo ga ljudi zavolje{e. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat.” Se’id ibn Amir.a. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. r.. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. r.

progovori: “Vladaru pravovjernih. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. a tada sam bio mu{rik. tako mi Allaha. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. a ono nas uzrujava i brine. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. d`. ali evo moram. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. kao da ga je zadesila nezgoda. Kada je stigao. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne.. a da . r. a on u svojoj ku}i ne upali vatru.a. Kada ih je Se’id primio. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. djeci siro~adi i besku}nicima. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. a on nikome ne odgovara. Pro|e nekoliko dana..” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. Jedan. ~ekam da mi se osu{i. U{la smutnja u moju ku}u. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega.” ^ovjek koji je govorio sjede. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha.{. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. ne znaju}i za dinare. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. pa tek krajem dana iza|em.a.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. u ime svih njih.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi.. udovicama. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. zaista. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. I na kraju. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha..a.. zovemo ga. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. re~e: “Oslobodi je se. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. pa po{to je ja operem. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. r. a onda iza|em. Omer ibn el-Hattab. Omer. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne.” Ona mu. r. prezirao sam spominjati razloge.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti.

Bio je ~istog duha. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. . d`. r.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id.{. a zatim re~e: “Hvala Allahu. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. slijede}i ~asne muslimane prethodnike.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi.’ Tako mi Allaha. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.. ~iste du{e. preseli svome Stvoritelju. ~vrstog imana. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine..a.

.

a. Bija{e visok.. upalih o~iju. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. a on Bekrov. a on D`’aferov. prema moru. a bili su smje{teni zapadno od Medine.v. R. a on Kelbov. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. kori{tenje oru`ja. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a on sin Musirov. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. a on Lejsov. a on K’abov. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti.A. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. izdu`enoga lica. ravnomjerno razvijenog tijela. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. s. sin je Abdullahov. a on Amirov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. a on Avfov. mr{av. a on Abdu-Menafov.s. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane.s. na koje se Poslanik.a. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. samopouzdanje i smjelost. jo{ u ranoj mladosti. Nau~io je jahanje. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. ~vrste i smirene nerve. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka.. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji.GALIB IBN ABDULLAH. . strategiju napada i povla~enja. a poznavao je i plivanje. oslanjao u ratnim pohodima. Posjedovao je vrlo lijepu narav. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. ponosito srce.

Stanovao je predgra|u Medine. Nakon odre|enog vremena. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo .s.a. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.v. Naredio im je da napadnu Kedid. s. jednog dana do Poslanika. s. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. obo`avanju Jednog Jedinog Boga.a. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. s.s. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu..s. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima.. s. naredio je da se opremi odred vojske. s.. dobru i pravdi. Tako|er. i izjavi svoje primanje islama.v. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. po{ao u ratni pohod. mjesto njihovog prebivali{ta. sreli su El-Harisa ibn .. u plemenu Benu-Abd.v. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. Galib se nastanio u Medini. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom .v. idu}i prema Kedidu. Poslanikov. Oko ikindije toga dana.a. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. s. a kada je pala no}.s.v. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku.. vidio sam ne{to kod Benu-Abda.s. s.. s. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom.a.a.s. kao da kuju kakvu zavjeru.” Poslanik.s. Poslije toga. Pove}ao im se broj stoke.v. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. a da pojedince od njih ubiju. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam.. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. Tako je. i da su u{li u islam.v. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. a ljudi su im postali osori i grubi. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik.s. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi.a. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Bilo ih je stotinu dvadeset. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha.v. Jednoga dana.a.a.

” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. do njega Galib ibn Abdullah.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. vidio sam . Bila je to parola u njihovim pohodima. a ako bude{ ne{to drugo. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. Stali su mu iznad glave. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. Veliki broj su ih ubili i ranili. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. odsijeci mu glavu.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. on je pobjegao. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. ako ti se bude opirao. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je.v. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. dok su ostale zarobili. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. Napali su ih neo~ekivano. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Usame je bio na ~elu odreda. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. ostatak rastjerali. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. najbolje vrijeme za napad. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. jer je no}.a. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. kod Galiba. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. da izjavi primanje islama. a na kraju. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara.. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. snagu i dobru strategiju u borbi. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. Tu su ostali do no}i. pa su ga zarobili. koji je ubio veliki broj muslimana. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa.s. s.

JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.s.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana.a. Meka je osvojena. Galib je uvidio da je Poslanik.s. Nakon {to je Poslanik. Halid ibn Velid. s.a.{. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. me|u njima i . u prethodnici muslimana. kao {to se kajao i Galib.a.s. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. d`. Tokom puta. redovno je slao Resulullahu. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom.a. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah.a.v.. Allah je pomogao Svoju vjeru. r.v. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.v.. r.a. Kada je Allahov Poslanik.s.. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. s.v. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka.s. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.. Tada je poginuo veliki broj muslimana. vje{tih i iskusnih na putu. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. preselio na ahiret. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik..a. {ta se desilo.v.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili.a. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. Tako|er na Hunejnu. r. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. zamahnuli na njega sabljama...a.a. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. Kada sam prenio Poslaniku. radi {irenja islama u njima. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama.v.s. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. s. pa re~e: “Usame. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. odlu~io osloboditi Meku. r. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka..” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. s. s. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. lice mu se promijeni. s. nije znao {ta da ~ini. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove.

prema Iraku ili [amu. va{im udjelom. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. nasuprot njih. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Pomo} je po~ela pristizati.. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. pa je prema njima krenuo Mihran. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima.. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Nakon toga. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini.. koje je imalo ~etiri stotine boraca. na ~elu boraca iz Ezda. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. tamo su na{i prethodnici. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. a kada su se sreli sa El-Musennom.. pridru`ili su se njegovoj vojsci. na ~elu velike vojske. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. na ~elu plemena Er-Rebab. a oni su odgovorili: “U [am. Irak. a post slabi i umanjuje snagu.a. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. r. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale.a. . pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas.. S druge strane. te je stigao do mjesta El-Buvejb. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Pomo} je neprekidno stizala. Nakon dolaska pomo}i. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. Irak. do{ao je El-Musenna. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu.. pa je ustao i rekao: O rodbino. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. r. Omer ibnul-Hattab.

strpljenje na onome {to te sna|e i .rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Omer ibnul-Hattab.. a.a.a. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. r. U isto vrijeme. lijevim i desnim. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. Znaj da za sve treba priprema. i s hajrom po~ni. Kada je S’ad krenuo prema Iraku.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu.. El-Musenna ibn Haris. tako|er. upita Omer. pa ~uvaj moju oporuku. spremne da istrijebe muslimane. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e.. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. r. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. r. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga.. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. Kada je primio Musennino pismo. pa mu je Abdurrahman ibn Avf. odgovorio mu je Abdurrahman.a. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.a. r. te grupa koja se borila iza slonice. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Priprema za hajr jeste strpljenje. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. r. Omer ibn el-Hattab. i vratiti ih na Arapski poluotok.a. udarati i u sredinu perzijske vojske. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi.a. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku.. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. prijestolnicu Kisra. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. prije nego Rustemova vojska krene na njih. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. r.. ispra}aju}i ga.a. r. S’ad ibn Ebu-Vekkas.

rije~ vam je zajedni~ka. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. Bolest ga je privezala za postelju. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Prou~io je ~etiri tekbira. d`. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Smjelo i odva`no nastupaju}i. perzijskoga vo|u Rustema. rekao je: “Ljudi. a Perzijanci prema muslimanima. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. od Njega tra`ite.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Sutra }e pri~ati. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Njega molite. On }e vam se odazvati. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika.v. Ubio ga je vrlo brzo.. Zaista. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. Prije po~etka borbe. zaista. s. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Allah. Galib ibn Abdullah.a. vi ste njihovi poglavari. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. Idite me|u ljude. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. vi ste njihov spas. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. Galib ka`e: “Boga mi. ve} bri{e lo{e s dobrim. pa ih podsti~ite na borbu. osim da Mu se bude pokorno. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. pa prenijeti drugima.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. muslimani su krenuli prema Perzijancima. bili su `estoki prema njima. O skupino Mead. pa preuveli~ati. S’ade ibn Ebu-Vekkase. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. obra}aju}i se svome narodu. On }e vam pove}ati. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. Me|utim. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. Pa. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. . blizu mjesta bitke. S’ad je ujedinio islamsku vojsku.{. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile.s. arapski pjesnici i njihovi govornici. ne bri{e lo{e s lo{im. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze.

r. . Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.a.a. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu.a. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. junaku El-Buvejba...386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r. povjereniku va`nih zadataka. r. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba.

jakog pam}enja. a on je sin S’adov. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. ~uveni histori~ar.” . a on Bekrov. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. tra`e}i hranu i vodu za stoku. njenih puteva i staza. od svih ljudi.URAT IBN HAJJAN. na granici Bahrejna. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. a on sin Ad`elov. najbolje poznavao puteve.urat. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. a on sin Rebi’ov.A. R. istaknute o~ne jagodice. a on sin Habibov. a on Hajjetov.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. a on S’alebov. jake tjelesne konstrukcije. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . Imao je mo} preciznog zapa`anja. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. sitne o~i. a on Led`imov. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. Zastali su u pustinji Ubelleh. OSOBINE .urat je. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. rijetku kosu. Bio je srednjega rasta. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija.. pa je Ibn-Hibban. a sin je Hajjanov.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. on sin Alijev. napisao: “. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. a on S’abov. [ama i Arapskoga poluotoka. usko lice. Imao je sme| ten. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. a on Abdul-’Uzzaov.

Bili su u }orsokaku. ne bi zalutao.urata ibn Hajjana zarobljenog. ali da putuju novim putem. zarobio je . re~e Zem’a. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. koji.v.a.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana..urata ibn Hajjana.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki.JANOV VODI^ . . i ostali koji su bili s njim. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. vratili su se u Medinu. kada bi i{ao `mire}i. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. a Zejd ibn Haris.a. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. Roba je bila u srebru.. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. potro{it }emo sve {to imamo. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. Zaplijenili su ga. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. s.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. s. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. Ned`dom. . Zejd.urat ibn Hajjan”.s. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.s. Jedan je ensarija vidio .” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi.v.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. zapovjednik muslimanske izvidnice. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su .urata u Meku. Tako|er. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.

s.v.a. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. Selman el-.s. .arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.a. a drugi put bi odlazio u Meku. obavijestio je o tome muslimane.urat doveden pred Resulullaha. s. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. . saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. s.a. ne ubija vjernike. zbunjeni. Kurej{ije su.. ulogorili su se izvan Medine.. zaustavi{e pokret.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.a. KUREJ[IJSKI UHODA .s. Kada je Allahov Poslanik. spasit }e{ se . s. krenuli prema Medini.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana..v.s.v.. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.) oslobodi i posla njegovom narodu. ali je odmah pao u ruke muslimana..Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . s. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.urat upitao: “Brate Arape. . Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.s.v. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu.” Kada je .a. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.Allahov Poslanik. obznani svoje primanje islama. sa saveznicima.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.v... koji su bili . reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. pa ga on (Poslanik. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. Pozvao je .da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. s. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini.

s. d`.uratu bude dobra.{..a.uratu. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. . s. s. s.. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. . zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara. r. Tihim glasom molio je da u .v. a .a.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.a.v.v. s...urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.a. s.urat re~e: “Ja sam musliman.s.urat se vratio u Medinu. r.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah.a...urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.v. govorio. dodijelio ..s. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. ga je ve} bio zavolio. Adijj ibn Hatim.s.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. Me|utim. Krenuo je . pogledao ga je... s.v.s. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.s. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. a Allahov Poslanik.a. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.v. s. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. s. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale.v. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik.urat ispred Zejda pokazuju}i put. a od velike radosti bio je sav ustreptao.v.a. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. Zbog toga je Resulullah. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. poslao . Allahov Poslanik. .a. a sa njim je izdajnik.a. Allahov Poslanik. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju. pa`ljivi i oprezni. . s. govorio je poslije da je Allahov Poslanik. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. oprostio.s.s. koji naredi da ga ubiju.a.v.urat ibn Hajjan. Me|utim.a.v. pado{e licem na tle.v. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. To se {irilo me|u ljudima. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu. tvrdio za sebe da je poslanik...s.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. s.. Kada su iza{li. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.s.v. s.s. na nekom savjetovanju. Tu su izveli napad na karavan.a..” Kada je za ovo ~uo. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.v. r. Za . dobio je obavje{tenje o njemu.a. Tada . .a.” Poslanik.. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje.. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.urat i Ebu-Hurejre. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu. la{cu i odmetniku.a. Allahov Poslanik. s.a. Od njih je .urat se vratio svome plemenu.s.s.s. Jednom prilikom je .

.s. a ko ostati sa Musennom. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. . stanovnik Jemame. . r. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. Ebu-Bekr. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. Amgi{ija. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. Kada je red do{ao na .. Ulis i Hira. r.v. s. Halid je oti{ao na front prema [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. pa Halid pristade.a. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid.a.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. a kada . na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Tako. r. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. s. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Pred njim pado{e gradovi Mezar. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu.s. Musenna je to odbio.urata ibn Hajjana.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.” . odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.. zbog njegove brzine kretanja. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika.a. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. ne prezaju}i od smrti.urat.uratovog prisustva u okr{aju.a. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. i Be{ir ibn Hasasije. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. postao je halifa muslimana.v.a. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru.

Ostali su kratko vrijeme u Medini. kazav{i da je to ra{irena izreka. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. Nimra i Ijad. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. perzijskim kraljem. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. . a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.a.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas.urata ibn Hajjana. Jedan dio njih natjerali su u vodu. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” .urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima. Pa ako poraze neprijatelja. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. . Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. r. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. a . a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo.. . mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina.urat. Kada je halifa saznao {ta su . bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. Potom je osvojen Mosul. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. a na lijevom krilu . Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija.urata ibn Hajjana el-Ad`lija.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi.a. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku.. . govore}i im: “Potop . r. Opravdali su se. . da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja.urat i Utejbe uradili. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. a s njima rimska vojska i Perzijanci.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. .

Neka se Allah.uratu ibn Hajjanu.. r. . Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. r. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.a. . Ukopan je u Kufi. iskrenom vjerniku i mud`ahidu.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule.{.. smiluje .a. d`.urat ibn Hajjan. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.

.

vitka stasa.. a on sin D`abirov.v. s. a on El-Harisov. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. a on Abesov.E IBN EL-JEMAN.{. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli.s. bez ljubaznosti i okoli{anja. Bija{e svijetla lica. o{tro bi ga prekorio. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.. sin je Haslov. Allah. srednje gra|ena tijela. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Nadimak mu je bio El-Jeman. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. d`. O tome nije govorio drugima.HUZEJ. R.A. smiren. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. a on D`ervin. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. dubokoga pogleda.a. a on Amrov. a on Rebi’in. . a on Mazinov.

te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. “Kad je tako. r. s. s. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika.s. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. s. ti si ensarija.v. poznat kao Mekelija porijeklom.a. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. jednim ensarijskim plemenom. prozva{e El-Jeman.a.s.. onda sam ensarija. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{.v. a ako `eli{.s. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. [to se ti~e nadimka El-Jeman.. Naime.. od malih nogu. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. a Medinlija po mjestu `ivljenja. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. kojim su zvali njegovog oca.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe.. odgovorio mu je Poslanik.a..a.. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. r. ti si od muhad`ira”. bio je iskrena li~nost.a.a. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama.v. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. s. r. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota..s. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete.v. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.v.. pa su poslije povukli ovu zabranu. r. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. On i njegov otac izostali su iz te bitke. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika.s. Huzejfe.a. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost.a.a. osim Bitke na Bedru. s. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.

protiv njih. Poslanik. Bje{e to na dan Uhuda.a. Kad smo stigli do Poslanika. . mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke.a.v. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.a.63 Danas-sutra nama je umrijeti.” Allahov Poslanik.. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. od mu{rika.a. s. s. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je. d`.s. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. a tra`ite pomo} Allaha.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika..v. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni..s. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. a starijim ljudima. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Kada se bitka zao{trila. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli.s..{.s.v. s. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. naoru`anim kopljima.. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. s.v. d`.{. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. nare|eno je da im budu stra`a..

Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane.a.” Kad je Resulullah. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. bilo ih je dvanaest. tajno su se dogovorili. da Allahovoga Poslanika.a. njih dvanaest. s. a On je najmilositviji. s.a. a Amr ibn Jasir je tjera{e. a da ih muslimani nisu znali.a.. Me|utim. odustali su od namjere i pobjegli.v. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i.. s. Allahov Poslanik..a. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e.v. koji su bili u muslimanskom d`ematu..v. njihovi planovi su propali.v. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima... razo~ara{e se i pokleko{e duhom. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. ljubav prema njemu.s. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas.v... prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. o~e. povikao je prema njima. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. s. zaboli ih to u du{i.a.s. odgovorili smo. i vodio je. s.s. Sigurno je da Vjerovjesnik. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. s.s. Allahu moj. s.a. to je moj otac!” Me|utim.v.” “Bili su maskirani. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.v.. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. On re~e: “Bili su to munafici. Kad muslimani uo~i{e gre{ku.s. skrivaju}i zlo u sebi.. Resulullah. Resulullah.s. s. odgovorili smo. Munafici.s. Huzejfe ih pogleda. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. Me|utim.a..” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.” .v. s.s.a.a. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo..v.. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”.. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice).s. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. r.

s. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne.. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja..v. ne dadne vlast nad njima..” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.a.. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.. s. i on bi mu je klanjao. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota.v.s. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak.a. Resulullah.. pa ih onda po~ne ubijati. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. Kad bi neko umro od muslimana. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. r. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. te njihovih karakteristika. odgovorio je. r. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.a. .a. d`.{. s.” Huzejfe je dodao: “Omer.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika.a. njegov iman bje{e jak i velik.s.. i Omer bi izostao sa d`enaze. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. ispred njih su bili Kurej{ije.. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. r.v. s. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. a ako ne bi. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega.a. Resulullah. Huzejfe.

a. Ustao je Allahov Poslanik. skoro da nije ni zavr{io dovu. prou~i: ‘Allahu. Allahov Poslanik. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih..s. sin toga i toga. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}.s. pa pro{aptah: ‘Da. Uvuci se u njihov logor. Dok sam i{ao. s.v. Kome{ali su se i izvla~ili. iza nas. ili oko toga broja.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu.. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom.v. s. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. on re~e. a Allah. pro{av{i kroz razne opasnosti..’ Tako mi Allaha. sa njegove desne i sa lijeve strane. d`. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. Munafici su se po~eli izvla~iti. Allahov Poslani~e. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. koji mi je dosezao do koljena.v. jedan po jedan. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. sjedili smo poredani u dva reda. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a.’ Krenuo sam. neka svako od vas provjeri ko je do njega. Benu-Kurejze. rekao sam. sve dok nas ne ostade tri stotine. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Kle~ao sam. s. ~uvaj ga sprijeda i sa zada.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj.’ . Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. izvidi {ta je uistinu.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. pa nas obavijesti.a. Tada Allahov Poslanik.s. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. a. Zato.a. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’.{. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.’ ‘Da!’.

r. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. uz Bo`iju pomo}.” Srele su se dvije vojske. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin.. niste se usaglasili u odluci. zajahao je i udario da ustane. lijepom zahvalom. odrije{io joj noge. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. s. a ako i on pogine. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija.s. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. Njegovim u~e{}em i posredstvom. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom..s.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. d`.a. te da se upute ka Nehavendu. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. s.’ Uputio se tada prema svojoj devi. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena.. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. ubio bih ga strijelom.a. Kad je zavr{io i vidio me. Ako on pogine.a. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.{. stradale su nam deve i konji. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. Valeri i Validinur. neka bajrak preuzme Huzejfe. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu.a. Halifa Omer.. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. r. {to strijelaca. pa zahvali Allahu. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. {to konjanika. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. postavio za emira cjelokupne vojske. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. a njega to jako obradova. {to pje{aka.v. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. a Benu-Kurejza nas je napustio. osvojeni su Hemzan. ~vrstim kao stijena. . nije naredio da ni{ta ne poduzimam.v.. Da mi Resulullah..a. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. r. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim.

Allahu ekber. r. koji je dojahao na magarcu. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. dok sam me|u vama”. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber.. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u..” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. Neka mu se dadne {to tra`i. Halifa Omer ibnul-Hattab. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.. s. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. prihvati ga Huzejfe.v.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. Putovanje ga je iscrpilo. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. Posje}ivao ih je i obilazio. a on je udovoljavao njihovim potrebama. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. Huzejfe. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. udarao je na neprijatelja. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda.. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: .” Pitali su: . Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda.samo hranu...a.a. odvratio je Huzejfe...s.v. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina.s. Istinito je Allahovo obe}anje. kako je halifa naredio.a. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. r. s. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak..a. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje..402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man.a. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. r. Navalite o ljudi Bedra.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. heroja u bitkama za Irak i Perziju... Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. spretno ih ubijaju}i. sunce mu promijenilo boju..” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke.

Namjesni{tvo. okru`uje je gnoj i krv. Pa. Kada je trebao u}i u grad.. rastaju}i se sa plemenitom du{om. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. ve} se svom snagom borio protiv toga.. njegove izreke govore o `ivotu. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. a to je prezirao. pa koje nadja~a..” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika.a...” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. r. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. Jednom prilikom halifa Omer.. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as.a.” Po njegovom mi{ljenju. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. u kojem sija svjetiljka. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. ili lo{ijima. nije mi `ao. pozva ga u Medinu. ^isto srce. r. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga.. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim.. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. o uputi. ni ko{ulja mi nije potrebna. odvratio im je: “Ovo nisu }efini.. vlasnika dva svjetla. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa.” Kad ih je vidio da su novi. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti.” Huzejfe.. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. . Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka.a. o vjeri i vjerskim du`nostima. Huzejfi. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.. okru`uje ga ~ista voda. smrti. r. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu.. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. Pa primjer je imana poput primjera drveta. osjetio je dolazak meleka smrti.. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. licemjerja i munafikluka. posljednje {to je kazao. jeste srce vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata.a. do{la si. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. Njegova briga za islam bila je stalna.. bile su rije~i: “Dobro do{la. kako ga je Huzejfe razumijevao. r.. i ne samo prezirao. Do{la si sa `udnjom prema meni.. Tako|er.

.a. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. preseli svome Gospodaru.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana. . r.

a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. Bio je srednjega rasta.UMEJR IBN SA’D. a on Zejdov. r. mo}nim da podnosi bol i patnju. Bio je miran i stalo`en..{. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. a on Zejdov. a on sin [ehidov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. mirnoga pogleda. . Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. a on Amrov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman.a. tamnoput.A. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on Umejjin. ~ak i do u`asnih napora i umora. Allah. Amr je opet sin Avfov. Pored toga. a on Amrov. obdario ga je velikim razumijevanjem. d`. finoga glasa. lijepe gra|e. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. kao i vje{t borac na polju d`ihada. a on Malikov. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d.. R. sin je Sa’dov. a on Avfov. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. mnogo je razmi{ljao.

v. Jednoga dana Poslanik. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d.tra`io je priloge i dobrovoljce. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. koji je u sjeni El-D`ulasa. i u njegovoj ku}i. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja.a.s.a. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Umejr je bio tek stasali mladi}. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata... Po~eli su mu dolaziti. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici.v. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu.a. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. nakon {to je ~itava Medina primila islam.{. d`. gdje je objavio njegovo primanje islama.s.. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. svjetlost imana je ispunila njegovo srce.a. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. Zbog toga je Poslanik. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca.s. srebro. objavio proglas za d`ihad . njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. r.. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. osjetio svu udobnost `ivota. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. s. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. daju}i ih kao prilog. Pratio ga je i opona{ao. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.s. . Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. Klanjao je za njim. r. Poslije toga. a bio je jo{ dje~ak. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. s.. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. imovinu i jaha}e `ivotinje.v.a. niti iz vjerovanja.a.v. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji.a. Od tog momenta bio je uz Poslanika. Kada je napunio deset godina. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato..v. s. On je primio islam nerado. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini.s. Na njega je dosta uticao njegov otac. s. s. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. umro.

Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. rekao si ~udan i pogrdan govor. mi smo gori od magaraca. Tako mi Allaha.s. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. ono {to si rekao. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. neka zna{.v. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.v. s. r. s. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.v.s. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.s. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu.a.a. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. upita ga Resulullah.” . u `elji da slome volju i umanje zanos. s. on je slagao i izmislio na mene.. s.v.. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. Osman ibn Affan. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. a ako ih sakrijem.. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. s. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed..a.v. s..a. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e.a.v. eto. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. `rtvovali su se. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. a ti. prigrlio i bio dobar prema njemu.a.a.s. Me|utim. a suze radosti kvasile su njegovo lice. razotkrit }e te. iskren. I pobijedio je iman u njegovom srcu... Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.v.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.s.s.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. zatra`io je da ostane s njim. Ali. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. od tebe. tako mi Allaha. Ali. r. neki su ~ak {irili glasine. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. Abdurrahman ibn Avf. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca.a. Resulullah. Kada je do{ao. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. s..s. pa re~e: “Boga mi. u onom {to poziva od poslanstva. dao je dvije stotine oka zlata.a. Poslanik. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.

d`. Zatim se zakleo Allahom.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. Prisutni su po~eli da zagledaju. Njegovu je du{u obuzeo strah. El-D`ulas se. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu.a.v. s.. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. s.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika.. bit }e im dobro.s. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. s. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. s.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. istinoljubiv i vjeran”.v. kajem se Allahu. To je potrajalo kratko.a. otkrij istinu. Srce mu je po~elo jako kucati. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. o~i mu zablista{e. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. a Umejr je rekao istinu. o~iju uprtih u Poslanika. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. Pa ako se pokaju.v.” . preobrazio u pravoga muslimana. odjednom se umiri. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. El-D`ulas je slagao.. govorili su drugi. s. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili.s. pa je molio: “O Bo`e. O Bo`e. a zatim je Allahov Poslanik. a Vjerovjesnik. Allahovom voljom.v.s.a.{.v. Bo`iji Poslanik. Bo`e. nasmija{e se njegove usne.a. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. d`. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. a Umejrovim posredstvom.s.v. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. lice mu je poblijedjelo.{. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e..a. o Bo`iji Poslani~e. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom.s.s.a. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. ~as Umejra. a ako glave okrenu.. s. a bojazan ga u~ini blijedim. ~as El-D`ulasa. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.

Nakon Ebu-Bekra. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. kada je me|u narodom. izgleda kao emir.a. r.. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek.s. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.{. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika.. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio.Umejra ibn Sa’da. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. da vodi njihove poslove. Omer. r.. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.a. vjernika. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji.a. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. ali jasnih.v. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. osje}aju}i prazninu i samo}u. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi.a. Uzjahao je svoju jahalicu. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. s. Tako|er. s.. r. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor.v.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. da izgleda kao jedan od njih. Pro{irila se njena teritorija. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. d`. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. preselio je na ahiret. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. i rade na {irenju islama. Kada je stigao. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere.. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. u hrani koju jede.s. u~enoga mud`tehida. Rekao je vrlo malo rije~i. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .. Rekao je: “Hvala Allahu. r.v. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. a da emir nije. .a. r. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. s. A ako je me|u njima kao emir.. upravlja njihovim interesima. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. Omer ibn el-Hattab. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. zapadno i sjeverno. pa se Umejr mnogo ra`alostio.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. kada bi htio da imenuje namjesnika. upu}uje ih i okre}e pravom putu. borca.. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja.. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe..a.a.s. Emirul-mu’minin.a. precizno i ~isto. i u onom gdje stanuje.

izgubila se za{tita ove vjere. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. koji je bio u Medini. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. r. prebacio je preko ramena.. a snaga oslabila. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. Kada je stigao u Medinu. Pro{la je godina dana. bio je u nedumici u pogledu Umejra. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo.. sa mnom nije ni{ta.. Omer. Kada ga je vidio u takvom stanju. s.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. r.” Kada je primio pismo. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”.. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.a. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. a njegova kapija je istina. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. O ljudi. Kosa mu je porasla. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. . Napunio je mje{inu vodom.s.a. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.{. d`. re~e on. s.. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. a Vo|i pravovjernih.a. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika.v. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina.a. bez jaha}e `ivotinje.Kada ti do|e ovo moje pismo. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo... Umejra ibn Sa’da.s. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. I predade se svom poslu.v. Tvr|ava je islama pravednost. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava.a. Tako mi Allaha.. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. r. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest.

on je bio uporan u ne}kanju. “Ne!”. ~asnom ~ovjeku. smilovao se Umejru ibn Sa’du. napusti Omera.a. Me|utim. Da je ostalo i{ta od njega.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. umro je u Palestini gdje je i ukopan. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li.” Omer ga upita za{to.a. i takav nepokolebljiv. d`. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. .. upita Omer. pobo`nom namjesniku. r.a.a. r. donio bih ga tebi. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. mimo Allaha.. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. Allah. iskrenom vjerniku. u ~istom i blistavom `ivotu.” Umejr.a. dje~aku vjerniku. r..” Omer. Kada su skupili. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.. r.a. r.{.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. r.. povukao se iz javnoga `ivota. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.. r. Ovo jako obradova Omera. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. re~e Umejr.a.

.

Bio je poznat na podru~ju Jemena.A. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. daje mu svoje blago. a on Amrov. a on je sin Abdullahov. a on Rebi’e. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. d`. a on El-Harisov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. a on Zubjeda el-Asgara. Rebi’a je sin Seleme. a on Zejda el-Ekbera. a on S’abov. Pustinjaka osokoli pustinja. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. a on Mazinov. Sin je Ma’da Jekriba. a on Rebi’e. bogobojaznost i spoznaju Allaha.{. nau~i ga da ne zna za poraz. a on Munebbiha. a on Amrov. Bio je spretan jaha~. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr.AMR IBN MA’D JEKRIB. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. Tako|er. Volio je jahanje konja. . a on Husmov. lovio i borio. na konju se utrkivao. a on Munebbiha. a on Sa’da el-A{ireta. a u pustinji je na{ao snagu. ponos i bogatstvo. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. U njima je opisivao ushit i ponos.

i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. ~vrste gra|e. kao {to to govori. Bio je visok.v. Ime te sablje bilo je “Samsame”. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. ~esto ih je knio.a. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija..s. ti si poglavar svoga naroda. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. Rekao mu je: ”O Kajse. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. dok je.a.s. u kome je spas ti du{i . Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija.s. Imao je prisnoga prijatelja. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. po imenu Muhammed. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. do~ek gosta. tamnoput. Nakon osvojenja Meke. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. s. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. s. osme godine po Hid`ri. duguljastoga lica. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. slijedit }emo ga.s. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. smatraju}i njegov prijedlog suludim. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim.v. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu.a. Nakon {to je stigao u Medinu.s. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija.a.. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. s. skrbni{tvo siromaha.v.v. s oprezom posmatrao ljude. sitnih o~iju. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam.” Kajs je odbio zahtijev Amra... dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. Hodao je sporo. kao soko. pa mi takve dobro znamo. s. s. Tu se Amr s njim susreo.. i veli~inu i snagu islama. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku.v. a `ivio je od borbe i plijena. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. ja ti savjet davah jasan. pa ako bude Poslanik. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.a. daju}i i potvr|uju}i prisegu. Imao je gustu kosu i bradu. Ali.

“Samsamu”. u bogobojaznosti i ibadetu. zarobi one u njemu. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa.. dobro~instvo. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi.a. tzv. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”.. opisuju}i njegovu vrijednost.a. a u njemu se ne u~i ezan. zarobio ih je.s. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. odvrati Amr. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. trebao osloboditi ovaj moj narod.” . a obi~no su heroji zadivljeni herojima.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i.Poziv glasan. juna{tvo i vjeru. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. r. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih.. sablja moja. po{to nije ~uo ezan. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. njegova je vjera jo{ bila nestabilna.a.v. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. r.. Bo`iji Poslanik. s. iako je redovno obavljao namaz i postio.. meni iz po~asti. pa je pokloni Halidu.vidio je u njemu velikoga heroja. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. Me|utim. .

. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. a vi imate svoju zemlju i imetak. r. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. mi imamo najve}e pravo na to. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. r. Sklonio se u svoju ku}u.a. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib.. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.s.. i Halid ibn Se’id. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom.v. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. kada je Bo`iji Poslanik. u{la u njega i ubila vladara. preselio na ahiret. `ivota. biv{om Bazanovom `enom. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom.a. r... opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.. r. On je tada ve} bio u islamu.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. provalila u grad. El-Esvedova vojska napala je Bazana. Muhad`ira ibn Umejja.a.a.s.s. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva).a. preuzeo hilafet. u Jemenu. Ebu-Musa el-E{’ari. . El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu.s.v.a. Kada je Ebu-Bekr. s. s. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.: Mu’az ibn D`ebel. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. s.a.a. da ubije El-Esveda. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. s.a. a dio zarobio.. To se desilo pred kraj Resulullahovog. Napisao im je: “O pobunjenici. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. . a bio je iz mjesta Kehfu Dan.v.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. U me|uvremenu..v. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. r. Dio ih je pobio.

podu~io.{. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. Imao je bogato ratno iskustvo. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio.s. oti{ao je do Amra. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske.. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu.v. odazivam. I do~ekao je zlatnu priliku . Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. d`. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima.s. hvala Allahu. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu.{. moj Gospodaru. r.a. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.a. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. Krenuo je Amr. r. na konjima brzim. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. Poslije. Jahao je svoga konja. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. mole}i Allaha.. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije.’.a. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. d`. ispri~avaju}’ se. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. obavljaju}i had`..’ Sada. Sve brda. kose}i lijevo i desno. s. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. Amr se nije mogao strpiti u Medini. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. ku}i mu.. van Arapskog poluotoka.v. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. po~eo se povla~iti. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu.. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.a. s.. . a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu.. `ure}’.. sa isukanom sabljom. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. doline i pustinje prevaljuju}’. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik.

Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova. r. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. r. Jezded`ird. pa krenu{e ka Iraku. trebalo je krenuti prema Perziji.. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. re~e: “Na{ao sam ga. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Sabrao je veliki broj mud`ahida..a.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd.. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. Sa’dov plan.a. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Lav sa kand`ama. r.a. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. a bili su i fizi~ki najspremniji . Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija.a. nakon {to Halid ibn Velid...a. r. sa oko sedam stotina mud`ahida. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja.a. r.. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Tada mu Abdurrahman ibn Avf.a. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. r. Prema uputama halife prije bitke. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. pozvan je u islam. Muslimani su se odazivali. perzijski kralj. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. nosa~e bajraka i poglavare plemena. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana.. r. a nikako u sredi{tu Perzije. re~enom prije njegove smrti.a. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet.. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. r. r.a. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Ako pobjede muslimani..” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije.

budite lavovi. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.”.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. Odabrao je borbu.. vo|a njegove vojske. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca.a.a. Haris ibn Hassan ez-Zuheli.. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. li~e jarcima. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. sve ukopati u kanalima Kadisijje. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Na drugoj strani. sko~iv{i sa njega. imao je dvije zlatne narukvice. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Amr ibn Ma’d Jekrib. sa vije{}u o borbi. Ako do|ete na vrijeme. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. hvala neka je Allahu na tome. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. a strijela se zabi u njegov tobolac. uzvrati{e mu oni. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. r. Amr je udario svoga konja. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Vojske su se izmije{ale. ne broje}i ratnike na slonovima. Na{ao se ispred jednog od slonova. na}i }ete .a.. jo{ zapanjeni od prizora. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. ponosa i dostojanstva.. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Asim ibn Amr et-Temimi. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. merd64. r. jer lav je postojan. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. a zatim ga zbacio s konja. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. r... slomio je Perzijancu vrat. Dohvatio je svoj luk. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. S njim se uputio ka muslimanima. a muslimani su.. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu.a. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Kada im se pribli`io. r.

Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. r.a. r. a on je uhvatio za nogu njegova konja.{.a. d`. pa ka`e: “Tako mi Allaha.. r. Prema Amru je.. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana.. pa je tako uhvatio konja za uzde. Ubijen je i Rustem. nastavio je sa borbom na Allahovom. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. d`. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. kao malobrojni junaci. . Amra ibn Ma’da Jekriba. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. popeo se na njega i nastavio boj.a. r.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. D`abir ibn Abdullah. bio je jedan od njih. odnijeli su ga i lije~ili. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama.” [EHID Amr. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. i Kajsa ibn Mek{uha.. Milostivome pokorni. u osvit zore.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci.a. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. dok je bio na zemlji. napali su na konjanika i oborili ga s konja.. u d`ihad.. pojahao jedan Perzijanac. krenu Rebi’a sa mud`ahidima.. kao i prije. zatim uhvatio i za drugu. zaustavio ga. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. a imao je vi{e od devedeset godina. zapovjednik perzijske vojske. a Amr ibn Ma’d Jekrib. sve vitezovi sna`ni.a. Brzo ih rastjera{e. koga su oborili s konja. pa kad su to muslimani vidjeli. r. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. osim Koga drugog boga nema.{. Sumnjali smo u tri osobe. r. Na kraju bitke. Borio se u svom stilu i po obi~aju.a. putu. okretni i spretni. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra.

jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao.. mud`ahidu. junaku Kadisijje. konjaniku. u kojem je i preselio. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. pjesniku. Ukopan je u gradu Revzi. sna`ni pobjednici. pa su ga htjeli prenijeti.” Neka se Allah. . Poslije toga je ubrzo preselio. vjerniku. Ustao je. Probudili su ga.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri.{.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Reci svima. d`. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu.

.

sin je Ubadin.. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. povjerovao je u Allaha. Zvali su ga Ebu-Sabit. s.a.. njegov prvak i velikan. . Iraka i Jemena. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. bijele puti pro{arane crvenilom.v.{. ~vrst.v. krupnih ruku i stopala. kako u predislamskom. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. a on Ebu-Huzejmov. a on Harisov. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. a on Saidov. a odluka presudna.a.SA’D IBN UBADE R. a on Tarifov. Bio je predstavnik plemena.s. Kada je do njega doprla Muhammedova. s. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. tako i u islamskom periodu.s. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. a on S’alebov. Rije~ mu je bila slu{ana. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. a on El-Hazred`ov. krupan. d`. a on K’abov.A. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. a on Dulejmov. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. Bio je stasit. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo.

a. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba.. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. Usavr{io je ~itanje i pisanje. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Tako|er. Istupiv{i pred njih.s. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”..s. kao i ~istote du{e. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. spavali i nalazili za{titu.s. pili.{.a.v. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha.a. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. u plivanju je bio me|u prvima. s. bez zaobila`enja. s. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Stanovnici Medine. Vrativ{i se u Medinu. Allahov Poslanik. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.v. s.. dini islama. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. i izlo`iti im novu vjeru. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti.v. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. s.s. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. okoli{anja i prevare. Pa ako Allah u~ini da se izmire. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. Nakon {to se ~asni Poslanik. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. kod njega jeli.a. jasno}e. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. pogotovo u strelja{tvu.v. d`. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. makar privremeno. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. odgovori{e.. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. ponovo sastanu slijede}eg .. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. Govorio je ono {to misli. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere.

u dogovoreno vrijeme. s. Kontrolirali su trgova~ke puteve. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade.. rekao sam: ‘Tako mi Boga. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. ali je ime ~asnoga Poslanika. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. rekao sam.{.s. s. reko{e: ‘Tako nam Boga. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. s.v. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. s. Sljede}e godine. Kurej{ije su bili kao ludi.v.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi.a.. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Sastali su se sa Poslanikom. vi{i od ostalih. nema u njima hajra nakon ovoga. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. Doveden je u Harem. to je ovaj ~ovjek. a potom su ga po~eli gurati..s. i primili islam. putu. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. Bilo ih je sedamdeset troje.a.’ Dok sam bio u njihovim rukama.s. izbila je grupa Kurej{ija. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu.a.v.v. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri.a. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka. a oni me vukli po zemlji.s. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. Allah. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.{. d`.” ..’ Pa sam to i uradio. htio je.. istina je to {to je rekao’.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.. i primio islam. od toga tri `ene.v. udarati i psovati. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa.a. d`.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. s. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. r.a.s. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.

v.a.v. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. vje{tini i mnogobrojnosti. s.a. s.. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.s.v. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.v. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.s.a. u ~emu nije imao premca.. Vjerovjesnik. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha.s. nastanjeno blizu Medine.a.a.a. i njegove strijele probadale su njihova tijela. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u..s..a.v. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida.s.s. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. r. . Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. Allahov Poslanik. bilo je poznato po o{trini u bitkama. s.v.. s. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. s. jer nisu znali koga imaju u rukama. hu{kaju}i ih na Poslanika. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. s. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Nakon {to su ga po~astili. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. hrabrost i uva`eno mi{ljenje. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. i njegovim ashabima.a. Tako|er.. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje.v. uo~io je njegove plemenite osobine.s.v.a.s. s.v.s.a. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. ugostili i opremili svim potrep{tinama. krenuo je na put za Medinu.s. i pokazali hrabrost i prodornost. s. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija. Pleme Gatafan. s..a. s. na svakom boji{tu imao je dva bajraka.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. Abdullah ibn Abbas. O slavi koju je u`ivao.v..

kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu. ve} se. s. .. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. iskazuju}i Poslanikov.. d`. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.v. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.. obradova{e njihovi stavovi. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.” Utom se Poslanik. koga je malo podalje ugledao.s. s. s. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.” Poslanik.s. a kamoli sada kad nas je Allah. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.{. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. pa kada je Poslanik. hvale}i i slave}i Allaha.s.s.a.s.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. pa zahvali Allahu.a..a. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. uputio tobom. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Izme|u ostalih. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. uzvikuju}i tekbire. a pogotovo njihovoga Poslanika.v.. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. prolazio pored njega u grupi ensarija. visoki polo`aj i pobjedu islama. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj.s. nije htio sam donijeti odluku.a..{. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. Na dan osvajanja Meke.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e.v. s. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje.” U isto vrijeme.a. d`. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. posavjetova sa ashabima. tako mi Boga.. Ali ako nije.v.s. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du.a. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. s.{. s. uradi..v.a.v. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. koriste}i sve na~ine da mu napakoste.. s.. d`. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno.v..” Resulullaha.

a.. a Sa’d osamdesetericu.. s. d`. neka je na njih selam Allahov. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. s.s. a ni ja malom nisam pristojan. U njoj su gladni hranjeni.: ‘Gospodaru moj. s.. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza.v. a ni djelovanja bez imetka. meni ne pristoji malo. s.s..’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.a. Resulullah. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika.v.. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao. Allah.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. neko grupu. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. Nema slave bez djelovanja.s.s. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. te serjed65 .s.a. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom.v.{. d`. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. s.v. dao mu je ogroman imetak. A opet.{.a. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. Gospodaru moj. s. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. s. neko bi poveo da ugosti jednoga. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. podari mi slavu. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. rije~ima: “Gospodaru moj.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: .a.s..{.a.v. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. upu}uju}i dovu Allahu.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.a. sav usplahiren od radosti.. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. s.. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.” Allahov Poslanik.v.s. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. d`. njegovoj porodici i imetku.v.v.. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno..s. neko dvojicu.a. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. otvorenoj za sve.

koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. podijelio je ratni plijen.a. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. pored onih koji su za{titili i pomogli. eventualno. s. ili da im se.v. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. pojasnio kako je ispravno. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom.s.irdevsa. starje{ina Evsa. dosti}i.{. o Sa’de Hazred`i.s..s. smirio bi se i prihvatio to. d`. tra`e}i od Allaha d`ennete . Allahov Poslanik. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.v. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. kod Allaha Ljepote . priznaju}i Poslanika. vo|o na{ juna~ki. postupcima. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili.. s. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. a to je i od drugih zahtijevao. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu.s.a.irdevsa ~ekaju. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. i Sa’d ibn Ubade.a.v. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili. . Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az. s. suprotstavi. poglavar Hazred`a. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. s. budi nam za{titnik.s. bez straha i bojazni od pote{ko}a. jer one koji iskreno za uputom tragaju. odazvaste se uputi vje~noj. Znate da }ete cilj kome stremite. o Sa’de Evsi.a.v. s.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.v. pogotovo ensarije..v. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama... ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. a Poslanikov. A nakon {to bi mu Resulullah. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici.a.s. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. s. Njegove osobine..a. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. bez sumnje. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce.

s.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik.a.. pa smo te utje{ili. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. Allahov Poslanik. s njima)”.s. njegovom podjelom i udjelom.. i protjeran pa smo te prihvatili.a. da ste.a. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima.s.. reko{e. odgovori Sa’d otvoreno. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.a.v.. i briga za muslimanskim vo|stvom. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom.... pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.s. Allahov Poslani~e?”. pa vas je Allah uputio.a. Sastala se tuga za Poslanikom. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. i razjedinjene.. Resulullah. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.a. s.. lica ozarenog imanom. s..s. Po{to se okupi{e. pa smo ti povjerovali.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima. preselio na ahiret. odgovori{e..v. da ho}ete.v.s. upita ga: “A gdje si ti tu.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem. s. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo.’ Znate.. s druge.” SEKI. s.a. u~inili vi ensarije. im se sa osmjehom..s. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.. pa smo ti pomogli.. Poslanik. Onda je Resulullah. smrti. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj.v. “Tako mi Allaha. s. i u oskudici.v. s jedne strane. s.s.. i bez igdje i~ega.s.a. i razgovara s njim. i odba~en. nastavi: “Ensarije. pa vas je Allah obogatio. obrati: “Ensarije.v..v. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . sve {to sam spomenuo.v.” @ele}i da zna njegov stav. s. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.

Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. smiluje Sa’du ibn Ubadi. . a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. odred za islam. Povukao se iz javnog `ivota. a vi muhad`iri ste dio nas. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. posvetiv{i se ibadetu.. govore}i: “Daj svoju ruku.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. oni to redom i u~ini{e. `estokom ratniku. d`. izvrsnom mud`ahidu. dajem ti prisegu na pokornost.. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. da rasprave tu stvar.a. Posjedali su naokolo.{. Neka se Allah. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. r. pa neka bude jedan vo|a od nas. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. dare`ljivom vjerniku. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. a drugi od vas.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom.” Na ovo se za~uo `amor. a Omer. namazu i u~enju Kur’ana.

.

Sura-Mud`adela. Kuds ili Jerusalem. glavni grad Palestine. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. ajet 90. rec. ajet 128. Sura:Ta-ha. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima.{. Koji je sva~iji pratilac. U~a~ Kur’ana.s. ajet 1-6. Sura Et-Tevba. Sura El-Bekara. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. (prim. Sura En-Nahl.. . ajet 123. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. ajet 45-46.uzeto iz ajeta. ajet 125-128. Sunenu Et-Tirmizi. 314/3. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. Sura El-Maira. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”.. ajet 176.). Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Sura En-Nahl. Sura Ez-Zumer. Sura Et-Tevba. Sura El-Bekara. ajet 219. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. ajet 7-8. Sura El-Bekara. prev. ajet 53. Sura Zilzal. Sura Ali-Imran. Emvas: ime oblasti u Palestini. ajet 43. d`. ajet 90-91. ajet 33. (prim. [ti}enik islamske dr`ave. Ebtah: dolina u Meki. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. ajet 144. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. ajet 22. ajet 1-2.). Sura En-Nisa.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura En-Nisa. Mezarje u Medini. . Sura El-Kehf. “Kurziv”. ajet 255.{erijatski pravni odnos. i na dono{enje salavata i selama na njega. Sahihu Muslim. Kelala: onaj koji umre.ikh . Sura Er-Rahman. a.

da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. i On je Milostiv.s. objavio je Kur’an.v. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. i da ne}e djecu svoju ubijati. s. ni{ta nije promijenilo njegova brata.s. str. Tj. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. 160. gdje ina~e sjedi njegov brat.{. {to aludira na daljinu i te`inu puta.v.. Allah. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. odabrao da bude rival pjesnikinjama. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. Arapi.s. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.” Zna~i.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha.s. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. Muhammed ibn Mesleme. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. Tj.a. i da ne}e bludni~iti. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. . Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. s.. ajet 169.v. d`. uveseljavalo tu`ne. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. rec. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.52. tj.s. a koja se spominje u suri El. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. a bili su pozvani da to poku{aju. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. zaista. to {to je sjeo na prijestolje. Mjesto u Etiopiji. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. a. ajet 51.da budem ponovo ubijen. s. u zna~enju “Povjerljivi”. ka`e: “O Vjerovjesni~e.. prev. u doba u i prije objave Kur’ana. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. naime. Tj. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. Bekijja: ime mezarja. . Sura Ali-Imran.Mumtehine 12.. rasplakavalo ljude. mnogo pra{ta. “. a..a. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. gdje Allah.a. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova.) Sura El-Maida.(prim. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. Arapsko ime .. bili su vrsni pjesnici i govornici.

....................AN........................................................................................ 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK............ 22 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................................................... ......................................................................................... R.................................................................................................................. 9 LI^NOST .............. ....................................... 26 VRLINE EBU-BEKRA .................... 18 OSVAJANJE IRAKA ........................ 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ................................................................................. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ............................................ ..................... 20 OSVOJENJE [AMA ..................................................................................................................................................................................................................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ...................................................................................................................................................................................... 63 ........................................................................A ...................................................................EMIRUL-MU’MININ ............ 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ................................................................................................................................. 52 PRIMANJE ISLAMA ................RONT ...................... 30 PRIMANJE ISLAMA ............ 29 LI^NOST ........................... ........................................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 51 OSOBENOSTI ................................................................ 44 PRESELJENJE NA AHIRET ........................... R.........................................................A............................A........................................ 31 VO\A PRAVOVJERNIH ...................................................................................................................................................................................................................................................................................... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................... 53 ZUN-NUREJN .............................................................................................................................................................................. 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................... R.............................................................. 46 VRLINE OMERA.. 54 HILA............................................................ R......Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ....................................................................A......................................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB........................................................................................................................................................................ 39 POVRATAK NA [AMSKI .................................................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ..............................................................................................................................................................................................................................A..... 11 PRVI HALI............ET .................................................................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 48 OSMAN IBN A............................................................................................................ 10 PRIMANJE ISLAMA .............. 62 U [AMU ........

..................................................................................................................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ................................................................ 65 OPSADA I UBISTVO .............................. R................................................................................................................. ................................................................................................................................. 104 U MEDINI .............................................................................................................................................................................................................. 99 PREMA [AMU ............................................................................................................................................................................. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................RIKE .....A............................................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA .................................... ............................................................ 103 NJEGOVO IME ............................................................................................................................................................................................................................................................... 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” .............. 88 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................A..........................................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.............................................................................................................................................................................................................................. 95 LI^NOST .................................................................................................................................................. 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA...........................................................................................................................................................S.................................................................................................................................................................................. 85 SUD ........INU .......... 95 PORIJEKLO .......................... 106 ...............................................................................................ET .................................................................................................................................. 98 SEKI........... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ............................................... 64 POBUNA ... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .................................................................... 67 VRLINE ........................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB.................................................................... 96 TE@AK ISPIT ...... 90 VRLINE .............................................................................................................................................. A.................................. .................................................................................................................................................................. 71 PRIMANJE ISLAMA ....................... R.......................................................A....... R................................................... 103 HID@RA ............. 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH...................................................................................................... .......................................... 103 PRIMANJE ISLAMA ...................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ......................................................................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV........................ 76 HILA. 81 BITKA NA SI...................................................................................................................................................................................................... 105 VELIKA ^AST ................................................................................... 97 EHTEM ......................... 106 STALNI D@IHAD ........................................................................................................................ 103 LI^NOST .........................................................................................................................................................E BENU-SAIDE ................................... 73 U^ENI SUDIJA ................................................................. 101 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 71 OSOBINE ..................

..... 130 SA’D IBN EBI ....................... 141 VELIKA SMUTNJA ....................... 107 POTRES U MEDINI .... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA ...........................................................A...... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A .....................................................................................................................................................................................................................................................................................A................................................................ 116 OSVAJANJE [AMA ............................ 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................. 143 . 133 LI^NOST ....................................................................................................................... R.............................................................. 113 NA BOJNOM POLJU .......................................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ....................................................................................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 110 SE’ID IBN ZEJD.. 111 LI^NOST .................................................. 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA .............................................................................................................................. 121 OSOBENOSTI ......................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB..................... R............. 108 SKROMNI .............................................................. BRAT I PRIJATELJ ....................... ....... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA .................................................................................................................. 121 AMID@A......................................................................................................................................................................... 140 OSVAJANJE PERZIJE ............................................................................................................... 124 HEROJ BEDRA ........................................................................................................... 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ............................................................................................................. 112 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................... 142 PRESELJENJE NA AHIRET ...........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ....................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ............................................................................ R........................................................................................................................................................................................................................ 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI .......................................................................... ...................................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ............... 122 ALLAHOV LAV ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ...............................VEKKAS.............................................. 109 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................... 125 PRVAK [EHIDA ........................................................................................................................ ...........................................................A.......... 138 DVA ORU@JA ................. 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA .............................................................................................................................................. 134 TE[KO ISKU[ENJE ......................................... 140 LAV SA KAND@AMA ..............................................................................

................ 156 PRAVNIK UMMETA ................................................................................................................................................................................................................................ 151 ABDULLAH IBN MES’UD............................................................................................................. .... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU..............................................................E ..........................A....................................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT........................ R.............................................. 175 PRIMANJE ISLAMA ............. 167 PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................. 153 PRELAZAK NA ISLAM ........................................................................................................ 177 TALHIN DAN ......................................................................... 145 LI^NOST .......................................................................................................................................................................................................................................... R.......................................................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU .......................................................................................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM.........................................................A............................................................................................ 153 POVJERLJIVI DJE^AK .............................................. 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ........................................................................................................................................................................................................ 166 SVJETLOST @ERAVICE ............................................................................................................A................................................................................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA ............ 173 TALHA IBN UBEJDULLAH........................................................................................................................................................................................................................................................ 153 NJEGOVO IME ................................................................................................................ 178 ..................... 145 ISLAM .............................................................................................................................................. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .................................................................. 170 STRPLJIVI MUD@AHID ...... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI .......................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ...................................................... 154 PRVI KARIJA ................................ .................................................................................................................................................................................................. 147 JUNAK BEZ PREMCA .................. 160 PRESELJENJE NA AHIRET ......... 145 ^VRSTA VJERA ................................................................................................................ 153 LI^NOST ..............A................ 175 OSOBENOSTI ......................................................................................................................................... 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................ 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ....................................................................................................................................................................... 158 TE@I OD UHUDA ................. 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .... 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ R................................................................................................................................................................................................................................................................................ R.................................. ........................................................................................................................................................... ...................... 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................ 165 TE[KO DJETINJSTVO ..................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ......................................................................................

...................... 187 MUDRI POBO@NJAK ................. 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ..........................................................................................................................................................................S................... 196 NA BOJNOM POLJU ... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ................................................................................................................A.............................. ......................................................... R............................................................................................................. .......................................................................................................................................................................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ............................................................................................................................ 180 DARE@LJIVI TALHA .................................... 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................ 191 NA POLJU D@IHADA ..................................................... ........................................ 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA........ 185 PREDISLAMSKI PERIOD .................................................... .............A....... R...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... A........................................................................................................................... ............ A............................................................................................................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ..................................................................................................................................................................................................................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................ ................................ 207 U^ITELJ .................................................. 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM........................................................................... 200 PRESELJENJE NA AHIRET ................. 182 VELIKA SMUTNJA .......... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI...................................................................................................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................... 203 PRIMANJE ISLAMA ......................................................S...... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB...................................................... 186 VITEZ BEDRA .......... 183 PRESELJENJE NA AHIRET ..... R.................................................................................. 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ....................................................................... 184 EL-MIKDAD IBN AMR...... 195 LI^NOST ............................................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ........................................................................................A.............. 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA...................................................................................................................... 203 OSOBENOSTI .................... 185 OSOBENOSTI ........................................................................A......................................... 195 NJEGOV ISLAM .................................................................... R.................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL........ 214 ...... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ............ ............. 213 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................................................................................. 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................ 186 PRIMANJE ISLAMA ............................... 213 NJEGOVA LI^NOST ..................................

............................................................................ ............................. 228 PRESELJENJE NA AHIRET ..................... 219 PLEMENITI ............................................................................................................................................................................................................................................... 242 CRVENI POVEZ ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................A......................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .............. 221 USAME IBN ZEJD...................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK ...................................... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................A...................................................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI...............................................................................................................................................................................A................................................ 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ R.............. 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ............................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET .......... R.................................................................................. 232 ISKRENI BORAC ...................... 239 SIMAK IBN HAR[E................................... 249 POKORAN MUD@AHID ....................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET .................................................................................................................................................................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ....... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ..................................................................................A........................................................................ 234 NA KADISIJJI ......................... R................................................................... 249 IME I OSOBENOSTI ....................................................................................................................................................................................................................................... 241 OSOBENOSTI ..................................................................................................................................................................................................... ................................................................................................................. 227 OKRUTNA LEKCIJA ........................ 253 . 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE.... 223 LI^NOST ..................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ............................................................ .......................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ........................................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................................................................. 244 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................... 231 OSOBENOSTI ...................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ..................................................................................................................................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ...................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ........................................................................................................................................... ....................................................................................................... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 251 PREMA [AMU ........ 226 MLADI VOJSKOVO\A .................................................................................................................................................................. 250 NAJPRIJE IRAK ........................................................... R.................................................................................................................................................................................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................

.....................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU .................................................................. ....... 275 NAMJESNIK MEDAINA ..................................................................................................................................................................................................................................... 293 ........................................ 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................ 261 PRVI DOBROVOLJAC ........ 282 NOSILAC BAJRAKA ............................................................................................................................................................................................................................... R.............................................................................................................................................................................................................. 260 ASHABSKA PORODICA .................................................................. 287 OSOBENOSTI .................................................................................................................. .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................... 278 NU’AJM IBN MES’UD...................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET .. 261 PRAVEDNA OSVETA ...................................................................................... R................A............................. .............................................................................................................................................................. 287 SELEME U ISLAMU ....................... 288 PRISEGA NA SMRT ......... 268 SELMAN EL-........................................................................................ 270 KR[]ANIN .......................................................................................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................... R.................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ............................................................................................................... R.. 269 NJEGOVA LI^NOST ................. 266 DRVENA SABLJA ................................................................................A...................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA ........................................................................................................................................A................... 280 VELIKA USLUGA ........................................ ........................................................................................................................ 292 MEDINSKI MU.......... 265 POVJERLJIVI .............................................................................. 273 SELMAN JE OD NAS .............................................................................................................................. 259 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................................................................................................................................A........................................................ 269 VATROPOKLONIK ... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................... 259 PRIMANJE ISLAMA ................................................................ 271 PRIMANJE ISLAMA ...................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME....................................................................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ..TIJA ................ 279 NJEGOVA LI^NOST ................................................................................................ 280 PRELAZAK NA ISLAM ...............................................................................................................ARISI........................................................................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ............................................................................................................................................ 285 SELEME IBN EL-EKVE’A..................................................................................................................................................................................................................................................................................................

........................................... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM..............................................................................................................A............ 303 PRIMANJE ISLAMA ........................ 301 IJAD IBN GANM........................................................................................................................................................................................A........... ....................................................................................................S.................................. 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR...... 310 PRESELJENJE NA AHIRET ..... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................ 329 .................................................... 299 [EHADET .... ................................................................................................................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ...... NEPRIJATELJ ..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................ 308 NAMJESNIK [AMA .................... A......................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................... ....................................................................................................................................... R.................................................................................................................... 310 SUMAME IBN USAL..................... 295 OSOBENOSTI ......................................................... 303 OSOBENOSTI ........................................................................................................... 298 BITKA KOD EHVAZA .............................................................................................................................................. PUTU ....................................................................................................................................................A...... R............................................................................................................................................................ R........................................................... R................................. 315 ^VRSTA VJERA .................................................................................................................................................................................... 320 ^VRSTO VJEROVANJE .......................... 313 PRVA TELBIJA ....................................................................................................................[.............. 319 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................................... 323 SU\ENJE HURMUZANU .... 295 PRIMANJE ISLAMA .....................................................A.................... 311 LI^NOST ......................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR..................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID .......................................................... 319 OSOBENOSTI ............................. D@................................................................ 305 OSVAJA^ POLUOTOKA . ............................................................................................................................................ R.........................................................................................................................................................A................................................................................................................................ 312 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ...... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . 311 RESULULLAHOV............................ ................................ 325 POGLAVAR PLEMENA .. 316 PRESELJENJE NA AHIRET ................ 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................. 294 EL-BERA’ IBN MALIK............................................................................................................................................... 322 JUNAK TUSTURA .............................. 296 BITKA NA JEMAMI ....................................................

............................................................................................................................................... R..................................A.... ZA[TITI ..................................................................................................................................................................................................................[........... 361 ZASTUPNIK ...................... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ................................................................................ ..................................... ...................................................................... .......................................................................................................................................................................................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN................................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................. D@....................................A........................................... 346 U D@IHADU ............................................................................................... 362 ODANOST ALLAHU............................................................................................................................................................................................ 332 HLAD OD KRILA MELEKA .............................. 330 [EHID ....................... 364 .................................................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET ........... 346 NAUKA I PO[TENJE ..........[................................................................................. 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ................................................................................... R................................................................................................ 354 U ALLAHOVOJ......... 335 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................................................................... 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ................................................................................................ 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ..............................................................................................................................................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . 355 POBO@NJAK .......... 335 MUBAREK-KU]A ..................................................................................................................................................................................................................................... ................................... 359 SAIB IBN OSMAN ................................................................................................................ 363 OSLOBODILAC LATAKIJE .............................................................................................................A.............................. ................................................................................................................................................................................................ 348 [EHADET NA ALLAHOVOM.......................................................................... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... PUTU .......................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ...........................................................A........................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ...... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..........................................................................................................................................................................E. 329 STARJE[INA .. 345 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................... D@....................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ................................................................................ R............................... R........................................................ 354 MUHAD@IR ........................................................................[..................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN............................................... 361 LI^NOST ..................... 340 JUNAK NEHAVENDA ........................................................ 353 PRIMANJE ISLAMA ...................................................... 347 HRABRO DR@ANJE ........................................................................................................... D@........ 360 UBADE IBN SAMIT....

................. R............................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA ..................................................................................................................................................................................................................................... 379 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................... 387 OSOBINE ..................................................................................... 387 EBU-SU....................................................................................................................................................................................................................................................................................... ... 395 PRELAZAK NA ISLAM ................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ................................................... 382 EL-KADISIJJA .............................................................................................................................................................................................................................................. 379 LI^NOST ............................................................................................ 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ......................................... D@...........................................................................................A......................................E IBN EL-JEMAN..................................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK ....................................................................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ...A........................................................................ ..................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ........................ 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ...... ............................................................A..................................... 386 ................................................................................................................................................ R........................................................................................ 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................... R............................................................................ 403 ................................. 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ....................................................................................URAT IBN HAJJAN............................ 366 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 369 BORBA NA ALLAHOVOM................................................................................ 398 OBAVJE[TAJAC ......................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH........ 402 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................ 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................... 393 HUZEJ................................................................................................................................................. 397 POZNAVALAC TAJNE ........... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI.............. 395 LI^NOST .................... 380 ISKU[ENJE ........................................... 396 TEGOBNA NESRE]A ........................................................................ 381 JUNAK EL-BUVEJBA ..................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .[............................................................................................................................ 384 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 371 SKROMNI VJERNIK ........................................................................................................................................JANOV VODI^ ...................... PUTU ........................................................ 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ...................... ................................... 399 NOSILAC BAJRAKA .......... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ......................................................................................................A................................................................................... R... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ..........................................................................................................................................................................................................................................................................................................

. 418 [EHID .......................... ....................... 406 NAMJESNIK HIMSA ........................................................................................................... 416 NADOKNADA ............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................ 415 ODMETNIK ............................................................................................................. 417 JUNAK KADISIJJE .............................E BENU-SA’IDE ............................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET .. 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ..................................................................................................................................................................................................................................................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB........... 413 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................................................................................... 429 SEKI........................................................................................................................................................................ 423 LI^NOST ..... 423 PRELAZAK NA ISLAM ........................................... R........................................................................................................................ 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D......... 425 NOSILAC BAJRAKA .............................................................. 431 BILJE[KE ........................... 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ......................................................................................... 413 OSOBENOSTI ...................................................................................................................................... 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................. 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................. .................................... 406 TE@AK ISPIT ....................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE.............................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 405 OSOBENOSTI ............. 405 NJEGOV ISLAM ............... R.............................. R......................................................................................... .................................................................................... 424 ZAROBLJENIK .........................................................A................... 428 ^ISTOTA DU[E ............................................................................................................................................................................................. 433 .................A................................................................................................................................................................A...................................