ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

kod Sebe ne sastavi. pa kad je zavr{io s opisom. u nekom od trenutaka no}i ili dana.. a. d`. sklonio ih kod sebe i hranio ih. pa mu vjerujem. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. kako opisuje Mesd`idulAksa. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. r. dru`enje i bratstvo dok nas Allah.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. upravo mislio na sebe. d`. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.. a Resulullah je. Nego vjera.. Allahov Poslani~e?”.s.” Ebu-Bekr. on bi se `rtvovao da . Pa. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. osim Ebu-Bekra. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). zajedno”. d`.. a. koji je bio mu{rik. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno.s. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni).. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. odgovori mu Resulullah.s. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. Ebu-Bekr. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. a. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. ako bi slu~ajno {ta bilo.s. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Abdullaha ibn Urejkit. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme.a. r. ili nave~er. pa kad ga je vidio. a. upita Ebu-Bekr. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. da naredbu.. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite.” Kada je do{ao do K’abe.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe.. u~ini Poslanika saputnikom. Kupio je dvije jahalice. d`.{. mo`da ti Allah dadne saputnika. pe}ini izvan Meke. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr..{.{. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. Niko nije znao za Poslanikov izlazak.{. a on }e do}i za njima kada mu Allah. rekav{i “saputnik”.. `arko je `elio da mu Allah. rekao je: “Istinu si kazao.a. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. d`. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja.{.. “Da.

inhasa. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. Tokom tog vremena Abdullah. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. a On je zavisan od nas.” . u po~etku.. Hudejbiji. r. Hajberu. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. te je tako Allahovom Poslaniku. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu.. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.. Kada se Poslanik. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. a. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru.. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke.. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Uhudu.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika.. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao.s. Ebu-Bekrovom k}erkom. Allaha mi.” Nakon svega. Ebu-Bekre. Te{ko je ne za~uditi se. Hendeku. I jevreji su se bili skupili kod njega. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. jednog dana ode kod .uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu.inhasa da ga pozove u islam. Boj se Allaha i primi islam. Ebu-Bekrov sin. pri osvajanju Meke. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu .s.s. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. I Muhammed. Ebu-Bekr. zna{ da je Muhammed. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. odgovori: “Boga mi. koji je bio poznat po svojoj smirenosti.inhas mu. Kada bi Abdullah oti{ao. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. ne bi uzajmljivao od nas imetak. dolazio bi Amir ibn . kao {to va{ vo|a tvrdi. poniznosti i dobro}udnosti. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Od Njega smo nezavisni. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. a.. mnogobo`aca i jevreja. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. nastavljaju}i pozivanje u islam. kako li~nost poput Ebu-Bekra. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. Jevreji su.s. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas.inhasu. Pa da je On nezavisan od nas. a.inhas.a. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. a. Vama zabranjuje kamatu. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. postao punac. nego je On siromah u odnosu na nas. u~vrstio u Medini. a nama je .

umro. U ponedjeljak ujutro.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. d`.s. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik.. a. a i prije njega je bilo poslanika. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik.A Prvih dana rebiul-evela.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni.. Ebu-Bekr. sabrao se.s. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. daleko od njega.” PRVI HALI. odsjekao bih ti glavu.a. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. kao nasljednik Resulullaha. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju.s. a ko je obo`avao Allaha. a s. pripremaju}i se da.. jedanaeste godine po Hid`ri. neka zna da je Muhammed. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda.s. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. od ljudi primi zakletvu na vjernost. koja je bila uz samu d`amiju. a. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. ko je obo`avao Muhammeda.a.. Bio je zaokupljen mislima . koja je bila izvan Medine. a zatim.s. a. a.. i ljudima odr`a vaz. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. r. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. Omer. Ako bi on umro ili ubijen bio. da nije ugovora izme|u vas i nas. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. rekao: “Ljudi. a.s. Poslanik. Poslije toga je u{ao s Alijom. a. o Allahov neprijatelju. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. a..Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. dvanaestog rebiul-evela. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju.. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i .? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. Poslanik se razboli. r. a..a.s. r.. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude.{. Zamolio je Allaha. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje.ne bi nam je dozvolio.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. poglavar Hazred`a.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.. preselio. i pokazav{i vrhunac samokontrole.s. da je nezavisan od nas . pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. a potom oti{ao ku}i u Seh. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade.

16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Kada su se Arapi. Kada je Ebu-Bekr stigao. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. a ne drugih.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. Allah mu je uzeo du{u. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. o ensarije. Ni{ta se ne}e odlu~iti. a. Od nas su vladari. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova.. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. jedan od na{ih. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam.. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. pokorili Allahovoj odredbi. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Po~eli su da dublje . Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. jezikom punim moralne podr{ke. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. me|u ensarijama.s. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Doista je Muhammed. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. iako ih je bilo malo.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. pa mu je malo ljudi povjerovalo. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. on je poslao po Ebu-Bekra. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. a. A vi. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru.s. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. Nisu odustali. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. Ebu-Bekr. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. a od vas namjesnici. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Za{titili ste njega i njegove ashabe. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. i milom i silom. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti.

osim S’ada ibn Ubadea.a.a. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). iskoristio je trenutak. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. a od vas su namjesnici. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. kada je Be{ir zavr{io. r. prvaci smo me|u ljudima. pa vi ste ih vrijedni. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. Od nas su vladari.. te ga po~e napadati i prijetiti mu. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. poglavar Evsa. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru.” “Mi smo muhad`iri.” Ebu-Bekr.s. Zar nije Muhammed. nikad ne}e saznati o ovome.. a. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja.s. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege..s. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba.. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i . pomaga~i Allahovi. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. takti~nosti i postepenosti. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. i dio samog islama. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. Bojte se Allaha i ne protivite im se. Tu su svi dali prisegu. i ne osporavajte im njihovo pravo. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. Njegov odgovor naljuti Omera. Svi prisutni su. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. najplemenitijeg smo roda.. ensarijama. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. re~e: “Tako mi Allaha. potom. ustao da bi se obratio prisutnima . a vi muhad`iri. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. iz Kurej{a. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima.” Ebu-Bekr. doista. a potom. r. a. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. Njime je pokazao sebi i .” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. primili smo islam prije vas. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija.a. koji je bio vrhunac mudrosti. a. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. i od prisutnih zatra`i da urade isto.. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.to je bio prvi njegov govor. kao nasljedniku Allahova Poslanika. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. u namjeri da okon~a stvar.. r. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. a vi ste ensarije. pa. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku.... iako smo prethodnici u vjeri. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. Ebu-Bekr je potom. Allah nam osigurava blagodati. [to se Arapa ti~e.

a. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. u Jemenu. okupljenih na Arapskom poluotoku. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Ebu-Bekr. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. . {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. a. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Na sjeveroistoku. a ako budem grije{io. r. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Neka arapska plemena. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. r. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. muslimanske sablje kosile su otpadnike. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Ustanite na namaz. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku.s. vi me sprije~ite u tome.. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. Nevjerovatnom brzinom. htjela su da osvoje Medinu. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima.. pa ako budem postupao ispravno. La` je obmana.s. zabludu i otpadni{tvo. preseljenja na ahiret.. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. r.. izabran sam da vas vodim. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. krenuo njihovim tragom. opet. neka su. od kojih su Abs i Zubajn. iako nisam najbolji od vas. te je opremio vojsku i dok je pala no}.a. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi.. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura.a. i zavladati cijelim Jemenom. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. a. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. Istina je emanet. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. nema mi pokornosti. u tami no}i. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude.. Ebu-Bekr. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. vi me pomozite. Na jugu. pod zastavom islama. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. a da ne}e biti poni`en.

ali istaknuti ashabi. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. Jedan. .Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. . pred vama. naro~ito Alija.. Vedi’a i Haris.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. .s. Potom je Ebu-Bekr.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. Njegov rob i Poslanik. Spremio je jedanaest vojnih odreda. svima do kojih do|e ovo moje pismo. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Absa i Zubjana. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. Isto tako. bili oni u islamu ili se odmetnuli. sa Istinom od Njega.a.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. i da se obistini govor nad nevjernicima. Protiv takvih }emo ratovati. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda...Halid ibn Seid na granice prema [amu. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat..El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. . u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. . Te vojskovo|e i mjesta su: . Zahvaljujem Allahu.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. i da opomene onoga ko ima pameti. .[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a.a. da nema druga. r. a.s. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija.{.. Svjedo~im da je Allah. d`. namjesnika Allahovoga Poslanika. . r. svim stvorenjima.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao.s. u Jemen. i da je Muhammed. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. Allah . Kada zavr{i s njima. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. Milostivog. a zatim u Hadremevt. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. odgovarali su ga od toga. a. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. . u Omanu. . osim Kojeg drugog boga nema. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. a. .

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. .” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru.s.s. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. Bio je jedan od velikih heroja islama. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. a. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. kada je mnogima oprostio. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. a. niste mi se du`ni pokoravati.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika.

s. R. Tejma i Abdu{-[emsa. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. od osmoga koljena. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl..s. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a on Rezahov.. a on Adijjev. a.OMER IBN EL-HATTAB. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . dakle.s. vjeri. a on Nufeov. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. .. Tako|er. sin Omerovog amid`e. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan.A. Naime. on Kirtov. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. okrenu{e se u~enju ~itanja. a. Adijj je osmi Omerov djed. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. a on Abdullahov. djeda Murrea. a. od plemena Adijj ibn Ka’b. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. a on Ka’bov. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. Ebu-D`ehlovog amid`e. a on Rebbahov. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. na ~elu sa Omerovim ocem. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. Njegova majka zvala se Hansema. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Umejjeta. Omer vodi porijeklo. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. a on Abdul-Uzzaov.

ja sam {krt.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. No} me je zaticala. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Njegov je otac bio strog prema njemu. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Bio je izuzetno visok . a udarao bi me kada ne bih radio. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima.preko dva metra. pa me osna`i.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. pamtio je stihove i prozu toga vremena. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Kada bi i{ao. Bo`e moj. ~vrste gra|e. a. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima.s. obdaren znanjem i snagom. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. Bio je ljevoruk. visini. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. . plemenit prema nevoljnicima. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. bijel ten. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. pa je ~uvao svoj imetak. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. mjesta obraslog gustim drve}em. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Pitao je o njemu. ja sam grub pa me u~ini blagim. Bo`e moj. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. nje`an prema siroma{nima. strelja{tvo. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. pa me u~ini dare`ljivim. ja sam slab. jakih mi{i}a. snazi tijela. blag prema nemo}nima. Po izgledu. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati.

brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. vjera uzrok nejedinstva. Jednog dana Ebu-Bekr. a ona je to odbijala.s. re~e Omer.. bio je uz njih. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da.’ ‘Neka je Allah s vama’. tra`io je od nje da se odrekne islama.s.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. Omere. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. i njegovoj misiji.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi.s. Zaklju~io je da je Resulullahova. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.” . ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.. Muslimani su se skupljali i spremali na put. r. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. r. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. neprijateljski odnosio prema njemu. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju.... iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. a. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. a. kada smo krenuli prema Abesiniji... naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. a.a. Vidjela sam na njemu saosje}anje. Tuga mu je obuzela srce. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. koje prije nisam vi|ala. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. a. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a.s. jer mi je sve ovo dosadilo. ostavljam te.s. Udaraju}i je. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. [ta vi{e. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. Kada mu je udaranje dosadilo.s. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. Kada se pove}ao teror nad muslimanima.s. odlazimo u Allahovu zemlju. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Omer je volio svoj narod. a. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.. prolazio je pored Omera. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. Omer se.. tako mi Allaha.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. a on je ka`njavao svoju robinju. a. Allahov Poslanik.a. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah.

Tada .” “Bojim se da ti dam.odgovori . iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere.atima stade ispred njega. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. dobit }e dobro. nadam se da te je Allah. “Nikakvi” .s. primili su islam i slijede Muhammeda.s. upita Omer.” . koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. tako mi Lata i Uzza’a. o Habbabu. pokaja se za ono {to je uradio. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. a. a. odgovori mu Neim.”.s. Tako mi Allaha. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. rekao je: . odabrao dovom Njegova Poslanika. “Allahov Poslani~e.. gdje je Muhammed. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. Otvorio mu je Seid. a. tako mi Allaha.atima. pa je po~eo lupati na vrata. upitao je. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett.. a. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. tako mi Allaha. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . o Omere!” “Reci mi.{.s. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.atima.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo. pa re~e: “Da.. a. dok joj je krv tekla iz glave.” Allahov Poslanik.” “Jesu. re~e Omer i {~epa Seida za vrat.s. Habbab se sakri u drugu sobu.’ Tako mi Allaha. Utom. “Kakvi su to glasovi?”.” Kad je Omer pro~ita. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.” “Ne boj se.. d`.atima..atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. ubit }emo ga njegovom sabljom.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe.”. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. da mu odem i primim Islam. Ovo je Omer ibn el-Hattab. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. me|u njih sko~i . Dok je prilazio ku}i. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. a . a ako je do{ao `ele}i zlo. ^uv{i Omera.

a. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. a.” Allahov Poslanik. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu... nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Ebu-Bekr. a njegova vladavina milost. Allahov Poslanik. Allahovom pomo}i.s. Omera je Resulullah. Hunejnu.s. Hudejbiji. Toga dana je Allahov Poslanik. a. r. Takav je bio i na Hudejbiji. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam.. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”.s. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. “O Allahov Poslani~e. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. r.s.a. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. pa smo klanjali. Nije popu{tao niti je kome laskao. re~e Resulullah..” Nakon hid`re Allahova Poslanika.s. pri osvojenju Meke i drugima. a. vjerujem u Allaha. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Omerovim prihvatanjem Islama. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. Allahov Poslanik. Slali su svoje izaslanike na pregovore. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika.” Poslije druge prisege na Akabi. uvijek spremni za pomo}. blizu.s. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. a Kurej{ije su.. Pa kada je to u~inio. njegova hid`ra bila je pobjeda... bio je ponosan. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Hendeku. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban.a. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Bili su mu odani pratioci.. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. “Za{to si do{ao. `estoko pora`eni.s. a. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. a. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. pri{ao mu je Resulullah. i Omer. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. nastoje}i posti}i primirje. a. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Omer. Gledao sam nas. a Omer ibn el-Hattab je sve .s. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima.. odlu~io posjetiti Harem. do{ao sam ti. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. tekbirom poprati Omerove rije~i. a..Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. r.a. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme.. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli..

te ga upita: “O Allahov Poslani~e. r. a srd`ba je jo{ njime vladala. je tada rekao: “Allahu moj. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. re~e Omer.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. ne}u Mu se suprotstaviti. “Jesmo. smatraju}i da je ispravno. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. ali je {teta ve}a od koristi. klanjam i osloba|am robove. pa ode Allahovom Poslaniku.. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima..” “Zar nisu oni mu{rici!?”. pitao ga o vinu.. ne shvataju}i {ta u~e. i pitao ga o vinu..s.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki.pokori mu se.s.a. r. niti }e me On iznevjeriti.s. i potom se objavi ajet: .” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili.. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. zato je oti{ao Ebu-Bekru.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku.a. ponovo }e Omer. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik.. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. upita ponovo Omer.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. i rekao mu: “Ebu-Bekre. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. a zatim bi klanjali. re~e Resulullah. a.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio.. odgovori Ebu-Bekr.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Poslanik. zbog onoga {to sam tada uradio. naime. razjasni nam o vinu. a. a. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio.. postim. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. “Jesu. “A zar mi nismo muslimani!?”.

d`.. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. Tada Allah. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. on od Lejsa. a znanje svih ljudi na drugi tas. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. i kocka. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. vino.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. pa sam se napio iz nje. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. prevagnuo bi Omerov tas. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. a on od Ukajla. ne klanjajte u pijanom stanju.. r. Ja sam ga promatrao .{ejtanovo djelo. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. On im je predlagao Omera.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. on od Zuhejra.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. i kumiri.a. a. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. a on od Kutejbe.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. ostavio bi mnoge stvari. stekao mnogo znanja.{. dok ne budete znali {ta govorite.s. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. i strjelice za gatanje odvratne su stvari .

sigurno }u ga kazniti. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. ja sam grub. r. a Omer je govorio: “O ljudi.a. .. Omer je bacio pogled prema nebesima. pozvao je Omera ibn el-Hattaba.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba.a. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru.s. ve} Omera ibn el-Hattaba.. a kada sam blag prema nekom.a.. ne bih se prihvatio ovoga. ovim sam `elio dobro ljudima. ja sam {krt. a. Du{a mu se umirila. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. ja sam slab. Bojao sam se smutnje..a.” O~i su mu zarosile suzama. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu.. vratio se ku}i. Bit }u odlu~an i povjerljiv. navodi me da budem o{triji prema njemu.. pa me u~ini blagim. D`amija je bila prepuna. Allahu moj. a.” Nakon toga. Allahu moj. r. Predlo`io sam im.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. r. pa ga prihvatite i pokorite mu se. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. pa me oja~aj. r. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. uistinu. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. svako va{e pitanje koje mi do|e. r. pa me u~ini dare`ljivim. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. o ~emu postoje dva predanja. sljede}eg dana. ja }u li~no preuzeti. muslimanima. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. Omer. nisam se puno dvoumio.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Ujutro. Hvalili su ga i podr`avali. Tako mi Allaha. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena.s. A ko bude lo{. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. a on je nastavio: “Allah vas je.a. isku{ao sa mnom. on me savjetuje da budem zadovoljan njime.). a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. ja sam samo jedan od vas. r.. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. Kada su se skupili.a.

tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. ‘Bio sam s Poslanikom. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u..’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Ja se pokoravam istini . Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. A prema dobrim.. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. ili }u te kazniti. i hvala Allahu. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani.{. a. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. i neka je hvala Allahu. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. a znajte.. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. zatim u{li u nju. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. I takav sam ostao s Poslanikom. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. da je ta o{trina oslabila.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. ljudi. a. ali je ostala nad nasilnicima. on je vo|a. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. a ElMusenna je bio me|u njima. Bio je zadovoljan sa mnom.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. da bi se on pokorio istini. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. a. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije..s. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. i bio sam mu kao rob i sluga.s. Vo|a pravovjernih pope se na minber.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. ja sam s njim jo{ zadovoljniji.s. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. istinu ste rekli. bio me|u nama. a mi smo pravovjerni. Nakon {to su stigli u Medinu. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. Bio je zadovoljan sa mnom. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. Zatim sam preuzeo hilafet. d`. kako to Allah. plemenitost i blagost.

i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. in{allah. i da sa~uvam va{a prava. jer je on bio prvi koji se prijavio. . Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. A kada ste u d`ihadu. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti.. Bojte se Allaha. a zatim redom ostali muslimani. Tako njegovi stanovnici i opstaju. osim {to je On odredio. ja sam otac va{ih porodica.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. o Allahovi robovi. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Prije nisu bili napadani. jako se obradova. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. i ako Bog da. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. bogobojaznog i siroma{nog. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. nanijev{i im te{ke gubitke. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. isto ih ~eka i poslije Sevada. razrijedili smo ih na Sevadu. na meni je da vas ne dovodim u propast. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. pa ih tra`ite od mene. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima.. Ljudi.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u.

Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. porazili. Nemoj brzo donositi odluke. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. El-Musenna je krenuo brzo. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Razdvajala ih je samo rijeka. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Muslimani su ih ponovo stigli. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. jednog vrlo lukavog ~ovjeka.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Sukobile su se dvije vojske. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. dok su muslimani bili nasuprot njima. Kada se vojska opremila za pokret. Tako mi Allaha. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. te krene za Perzijancima. a kada }e se povu}i. te bez borbe zauzeli Kesker. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. postavio bih ga za vojskovo|u. koji zna trenutak kada }e napasti. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. a nakon toga i grad Baksijas.

Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. El-Ezda. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta.” Poslije Bitke kod mosta.zauzeo dobre polo`aje. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke.” “Pre|ite vi”. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. odgovorio je El-Musenna. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. da se nije bacio u smrt. kad je pre{ao rijeku . Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. ja }u mu pomo}i. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. mi smo bili njegovi za{titnici.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. . osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Zato. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. r. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. i muslimana. ne gubite nadu. ili da se povratio. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. ili da mi pre|emo rijeku do vas. ili da nas ne napadate. a mi vas ne}emo napadati. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih.. odred za odredom. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. ali Ebu-Ubejde. odazivaju}i mu se pokorni. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Bo`e. Taj’e i Has’ama. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. Naprotiv. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. ponovo sakupljaju}i vojsku. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. da mi pre|emo rijeku do vas. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih.a. svaki musliman je siguran od mene.

On te je izveo iz nevjerstva u iman. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Milostivog. Vjernici su bili istinski radosni. r.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Ali. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. ostvarena je velika pobjeda. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni.. U toj bici. Borbe u Iraku su potom utihnule.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Hvala Allahu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. S njom je i definitivno eliminiran . Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. i nema drugog bo`anstva osim Njega. za tzv. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. [alji izvidnice ispred velike skupine. neka je salavat na Njegova Poslanika. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. Allahovim fadiletom. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. tzv. Preuzmi njegovu vojsku. Koji je dao vlast Omeru.a. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu.. Koji je odredio smrt EbuBekru.” Omera ibn el-Hattaba. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Koji me je obavezao da volim Omera. a bio mi je dra`i od Omera. “Bitka na Jermuku. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. jer Allah se ne stidi istine. iz zablude na svjetlo. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. Hvala Allahu. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. po njegovoj naredbi. Oporu~ujem ti bogobojaznost..a. ve} radi Gospodara Omerovog. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. POVRATAK NA [AMSKI . “Bitku na Kadisijji”. Uistinu. gdje je bio potreban. Prvi potez koji je na~inio Omer.. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. nadaju}i se plijenu. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. r. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe.

u toku ratova protiv otpadnika.a. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava.s.a. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Kada je Allahov Poslanik... bez namjere borbe protiv njih. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Kad se sreo s njima. r.s. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. rekao je: “Bo`e moj. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Rekli su: “Sebe’na.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Naime. obavije{ten o onom {to se desilo. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. eslemna. a. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. a. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. ljudi su bili odu{evljeni njime. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani.. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Zatim je naredio da se ubije. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. r. .” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio.

A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. Me|utim. posljednja upori{ta Jezded`irda. Pao je i grad-dr`ava Tuster. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. nastoje}i da ih prevare. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin.. [to br`e. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . I hvala Allahu.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. iskustva ili ratne sposobnosti. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. .” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. perzijski je kralj `elio borbu. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Veliki je dio Perzijanaca primio islam.. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. konja. rekao je: ” Tako mi Allaha..Na drugoj strani. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. jedna za drugim. Zato je Omer.. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Hurmuzan je tu primio islam. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. a da ga ne odaberete i uputite meni.a. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane.. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. na sjever Perzije. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. r.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. po~ela su stizati u Medinu.ejrezanom pobijeni su. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija.

r. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. {to mu je pove}alo samouvjerenje.a. Molio ga je.. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. Ali se Omer.Egipatski narod bio je potla~en. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. koji je bio pobjegao na sjever. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. bizantijskim kraljem. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. . nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. prostranosti zemlje. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. dvoumio. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. Namjerno je i{ao polaganim tempom.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. boje}i se da se muslimani ne razi|u.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. te . . . . nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. po rijekama i ogromnom bogastvu. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. Amr je u{ao u Ari{. Izrabljivan je u zemljoradnji. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju.

Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. hvala Allahu.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. Ako neko od njih ne prihvati. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi.ermu.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. krstova. po tre}inu. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Omeru. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. a davat }e je. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. Milostivog. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. svejedno. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. ostao u rukama muslimana. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. na kopnu i na moru. tra`e}i od njega pomo} i opremu. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Atrapon je uvidio snagu muslimana. Dokument je napisao Virdan. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. crkava. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu.” Stanovnicima Nebe. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. vjere. r. garancija Njegova Poslanika. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. Sagradio je d`amiju. kada prestanu poplave. zatim Belbis. Ne zabranjuje im se trgovina.a. uvozili ili izvozili robu. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota.ustat. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. imetka. u iznosu od pedeset miliona. . Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Egipat je. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Ako se umanji rod.

oronule su mi kosti. vidio sam uistinu san. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana.. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. ako neko umre. Ostavljeni ste. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava.s. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. Utom.O ljudi. a Allah zna sve. a pove}ao se broj pot~injenih.. kao kelala. a. rije~ima: “O ljudi. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ujutro se obratio muslimanima. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. rob El-Mugire ibn [u’bea.. i okrenuv{i se prema muslimanima. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju.. Ako su oni bra}a i sestre. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu .ejruz el-.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini.. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Osim brige da vas zavedu drugi. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. a sve vam je obja{njeno. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. a ne bude imao djeteta. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. ostario sam.. Po obi~aju. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.. Sakrio se blizu . ispravio bi ga. a ako su dvije. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. u~e}i dovu: “Bo`e moj. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an.” U ranu zoru.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. Bo`e moj... snaga me izdaje. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend.” 9 Ako me Allah po`ivi. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom.. odre|eni su vam farzovi i sunneti. njoj polovina njegove ostav{tine. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. u srijedu. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. a ima sestru. a..arisi.s.

. jer Allah najbolje zna o meni. raniv{i nekoliko muslimana.s. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima.a. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. a. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika.: “Abdullahu. zamijenit }e mi ih boljim. oboriv{i ga na zemlju. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la.” . Zubejru ibn Avvamu. Aliji ibn Ebu-Talibu. jer ako imadnem kod Allaha dobra.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. pa koji god bude izabran. Allahova Poslanika. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. ali da on nema pravo da bude izabran. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. Kada me ponesete. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. Potom je poku{ao pobje}i.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. po`urite. Allahov Poslanik.. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. Kada je preselio. i kada je po~eo namaz. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju.. jer ako mi bude kod Allaha dobro. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. Talhi ibn Ubejdullahu. r. i Ebu-Bekra. radijallahu anha. a ako ne. bio je zadovoljan njima. a ako ne bude.. a. Nakon ranjavanja. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri.s. i Ebu--Bekra. a. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. skinut }e mi ih.s. rekao je: “Hvala Allahu. on }e biti halifa poslije mene. r. Neka ne izlaze za mnom `ene.a.

Uni{tio si smutnju. odbojan prema la`i. o Omere. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. ali ga nije na{ao.. ukopaj me u muslimansko mezarje. ne}ete me prete}i u pohvali njega. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. sine Omerov. R. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.A.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. r. o Abdullahu. kada umrem. ispravljao si nepravdu. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom.” Tako je oporu~eno. Potom ih je pitao gdje on boravi. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. pa su ga uputili prema d`amiji. na{ao je ~ovjeka . naklonjen istini. Potra`io ga je u d`amiji.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. to sam `eljela za sebe.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. dozvolila. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. I ~esto kada se govori o pravdi. Pa ako mi se da dozvola. o Ebu-Hafse. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. radijallahu anha. Nazvan je .48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha.Divan li si brat po islamu. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.” Osman ibn Affan i Alija. Bio si kreposan i dobar. r.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre.a. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. a o`ivio sunnet..a. a ako ne.” VRLINE OMERA. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. odnesite me na mojoj postelji.a. navodi se Omer kao primjer. r.. nego da imaju halifu. unesi me. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika.

plate i protokole. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. sa svojim {tapom pod glavom. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. prvi je koji je postavio divane (urede). Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. uveo po{tu. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. toliko je bio blag. Arapi prije. Sam. a.a..Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka.. a i Arapi kao prvi muslimani. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. . Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio.s. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. Kad bi saznao da je neko u oskudici. sakriven od sunca. r.

.

R. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa.ihrov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. ~iji su potomci Emevije. a on sin Murrinov. a on Kusajjov. a on Adnanov. a on sin Umejje. a on sin Abdu{-[emsov. a peti Osmanov djed. a on Luejjov. k}erka je AbdulMuttalibova.s. a on Iljasov. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. a on Meidov. a.A. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. a on je ~etvrti djed Muhammedu. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. a on Abdu{-[emsov.OSMAN IBN A. a on Abdul-Menafov. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a Kusajj je sin Kilabov. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika.s. . a on Mudrekov. r. a. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena..s. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe.AN.a.. a on Nadrov. a on Galibov. a. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a on . Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. a on Malikov.s. oca Abdu{-[emsa. Osman.. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a.. a.s. k}erka Kurejzova. a on K’abov. od koga su nastale ha{imije. koji je sin Habibov. a on Kinanov. a on sin Ebu el-’Asov. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. vodi porijeklo od Umejje.. sina Rebiovog. a imao je {est godina. a on Muzejminov. sin je Affanov. k}erkom Allahova Poslanika. Osmanova mati bila je Erva. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. a on sin Mudar Nizarov.

Me|u njima je bio i Osman.s. Osman je u{ao.s. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. za razliku od mladi}a Meke toga doba...” Odr`avao je rodbinske veze.s.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. a.. Allahov Poslanik. a Omer. O sebi je rekao: “Allaha mi. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao.. a. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine.. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. r. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. bio je lijepog izgleda. okrugla lica. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.a. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. samilostan i dobro}udan. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. dozvolio mu je. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja.. obavio svoj posao. Isticao se mirno}om..” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. pravog nosa. nje`ne ko`e. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. a ljeti u Jemen. r.a. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i..s. zimi u [am. a. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. da u|e. r. a. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. uredno i luksuzno poku}stvo. a.. sjeo je i popravio svoju odje}u. i zatra`io dozvolu za ulazak. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja.. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. . a. Prirodno je prezirao nasilje... naro~ito stopala i {ake. krupnih o~iju. Imao je duga~ke podlaktice.s. a. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. Imao je veliku bradu koju je knio.’” Osman. Zube je u~vr{}ivao zlatom. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. r. slugama i onima koji su od njega zavisili. a imao je vrlo lijep rukopis. Obavio je svoj posao i oti{ao. Allahov Poslanik. blagosti. @ivio je ~isto i uredno. imao je sav komfor. Nije promijenio svoj polo`aj. iskren i pouzdan. a potom je do{ao Omer. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. pa mu je Poslanik. obavio je {to je htio i oti{ao.a.s. iskustva i lijepog opho|enja. Potom je do{ao Osman. Nije pio alkohol niti je bludni~io. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.. i zatra`io dozvolu za ulazak. srednje visine. Bio je bogat i dare`ljiv.’ Allahov Poslanik.a. Allahov Poslanik. gustu kosu. krupne ru~ne i no`ne kosti. tamnoput. Bio je vrlo stidljiv.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman.a. a zatim iza{ao. Bio je vrlo strpljiv. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. no} je za njihov odmor. r. r. dozvolio..s. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi.a.

Rukajja. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. tebi i svim stvorenjima. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. k}erkom plemenitog porijekla. primio islam na ~udan na~in.. pa ga slijedi. gluhi. ga je odu{evio. a.s. r. o`enit }e{ se ~ednom `enom. Dobit }e{ dobro..Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. . Poslanik.. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba..” Osman. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. a bila je vrlo lijepa i privla~na. Bogami.a. pa opet do deset. i on mu re~e: “Osmane. kipovi ti ne mogu nauditi. slijepi. ja sam Njegov Poslanik.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. pa sam je upitao: ‘Tetka. Jednog dana je kod svojih uku}ana. niti koriste. Osmane! Kako ti. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima.s.a. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. kao razborit ~ovjek. r. lijep si i rije~it. a.... r. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. pa ga je njena udaja jako rastu`ila.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. k}erka Poslanikova. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. pozdravljen si triput uzastopno. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. ugledao je Ebu-Bekra. a.a.s. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. a. Allahov je Poslanik.s. te on izgovori {ehadet i primi islam. takvi su kakve si ih opisao. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. a bit }e{ sa~uvan zla. tada su oti{li kod Poslanika. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. odazovi se Allahu. pa opet triput. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.

U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. mjesec i sunce nad horizontom. a. u njegovoj poslani~koj misiji. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. u islam. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. Allahov Milosni~e...54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka.” . Osman. r. r. primili islam. O`eni ga svojom k}erkom.s. Ebu-Leheb. Resulullah. a.a. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Poslije nekog vremena.s. njegovim uzrokom i zaslugom. Doveo je Osmana ibn M’azuna.a. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. amid`a.s. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom... svoju du{u ti. poslani s Istinom.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put.s. on nikada nije bio uz la`.. {to ga ~ovjek vidje. a.. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. sine Ha{imovi}a.s. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. a. poslan svim stvorenjima. Pa slijedi Muhammeda. a. Allahov Poslanik. na istini. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika.s. Kada je obavljen razvod. te su svi. a. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom.. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. Poslanikov. pa njih dvoje bijahu.s. @rtvujem za tebe. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca.. Abdurrahmana ibn Avfa. a. a Allah upu}uje na Istinu.

a s njom nije imao djece. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima.. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika. a. Poslanik.s.a. tre}e godine po Hid`ri.s. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi... U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. poslao po pomo}. osjetiv{i opasnost. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. r. r.. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. me|utim.s. a. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku. a. vjen~ao ga je njom.. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. {to mu je on dozvolio. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. dao bih je za tebe.” Osman. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. a.. a. a.s. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika.. r. a.a. a.a. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.s. Me|utim. odredio je dio ratnog plijena za Osmana.a. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. Osman. kao da je i on u~estvovao u bici.. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. a. Allahov Poslanik. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. brata Hassana ibn Sabita. dijele}i s njima dom.. Jednoga dana je do Poslanika. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli.s. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. r. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. Dok su oni stigli. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju).s.. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Allahov Poslanik. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom...Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija.s.s. Poslanik. r.s. imetak.. a. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu.a. Osman. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). a Osman se pobratio s njim. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu.a. Ebu-Sufjan je. pa su se vratili u Meku. Ukopan je u Medini. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. zbog toga {to je . tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. a. dobro i zlo.s. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital.. Poslije smrti Rukajje.. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda.s. Rukajja je preselila na ahiret. a. poslav{i ih u spas karavana. i Ebu-Bekra. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje.

prenose}i od svog oca.s.s. Hudejbijji. a. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. Potom sam zatvorio vrata.’ Ustao sam i otvorio vrata. u{ao.s. zahvalio je Allahu.a. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. ustani i otvori. re~e: ‘Abdullahu. a...’ Potom je u{ao. Hajberu i obavio Oprosnu umru.a. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. a. Poslanik. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca..s.a.. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. a Poslanik. nazvao selam i sjeo. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . pa Resulullah. zahvalio je Allahu. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. Osman ibn Affan. a. a ovaj od Osmana bin Gajasa.. a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. Allah neka je zadovoljan s njima. Talha ibn Ubejdullah.’ Ustao sam.: ‘Vo|o pravovjernih. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. r. a ovaj od Alija ibn Asima. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. Hunejnu. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. Poslanik. a. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. a ovaj od Osmana en-Nehdija. nazvao selam i sjeo. r. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota.’” Osman. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. Zatvorio sam vrata. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. Alija ibn Ebi..s. a.s. a.Talib.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. a ovaj od Jahje ibn D`afera. a.s.a. a.s..s. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. r.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a.. i obraduj ga D`ennetom. r. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`.. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. a na vratima je bio Ebu-Bekr. ~eprkao je zemlju {tapom. Hatib Ebu el-.s.. Bio je sa Poslanikom. re~e: ‘Abdullahu. Omer ibn el-Hattab.s.s. Zubejr ibn el-Avvam. Abdurrahman ibn Avf.. ustani.. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. srodio se s Allahovim Poslanikom. na Hendeku. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.. S’ad ibn Ebi-Vekkas. nazvao selam i sjeo. a.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. a ovaj od Ebu-Sufjana. a ovaj od Ebu-Avane.” Hilal je pri~ao. a Allahov Poslanik. u{ao. na najvi{em je stupnju. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. kada neko ponovo pokuca.a. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.

poslao je Osmana. a ona je tada bila te{ko bolesna.. r. a. Osman.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije.s.’ Tada mu Abdullah ibn Omer.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. pa mu je Omer. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.s. pitat }u te ne{to. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. poruci. ko bi me za{titio.. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.s.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer.a. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. poslao je Osmana u Meku. Ostao je da joj pomogne.’ On se prima~e. a. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. Poslanik. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. r. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. u to vrijeme je poslan u Meku.. Poslanik. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. a. svjedo~im da mu je Allah.s. r. rekao: ‘Allahov Poslani~e.s. a.. a. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.. Osman...a. bojim se za sebe od Kurej{ija. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. bio je Poslanikov izaslanik u Meki.. a. oprostio. ne uradi prije mene. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. Muhammed. a Poslanik. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova..a. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim.a.s. r.. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene. a. r. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. r. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. poslao. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama.a. Osmana ibn Affana. Resulullah. a. d`.a..” Poslije toga.s. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa... Allahov bi ga Poslanik.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”.. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. Kada je Osman .s.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana.{.

davanjem polo`aja i zadu`enja. od prvih dana. a.s. a.a. Osmane! Tako mi Allaha.. Poslanik.’ Omer. Aliji ibn Ebi-Talibu. a. on je opremio tre}inu vojske. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava.. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. r. Allahov Poslanik. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. konje. dostavljao D`ibril. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju.a. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.. a.. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima.. a. Kad je Poslanik. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom.’” HILA. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. r.s. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. a da nije bio plemenit prema njemu. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara.a. prilo`io je pola svog imetka. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. dao je sav svoj imetak. r.s. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. Tri dana trpio je nanesne rane. a.arisija. Zubejru ibn Avvamu. r. pa ga je Poslanik. Bila sam uz Allahova Poslanika. Ulagao je imetak za islam bez ra~una.. Omer.s.s.s.s. r. Talhi ibn Ubejdullahu.” .. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. rekao je: ‘Pi{i.ET Halifa Omer. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. ali bez prava na svoju odluku. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. a.s. [to se ti~e Osmana. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika.s.s. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta.” Osmanu je rekao: “Osmane.. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. a.a.. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. htio da ide na Tebuk. a Poslanik. Trebali su deve..58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. a. koje je vodio Allahov Poslanik.. a. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. hranu i pi}e. a imao je golemo bogatstvo.a. Ebu-Bekr.

a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. Suhejbe. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. Abdurrahman. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika.-javno i tajno.a. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. odgovori{e: “Svakako. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. ispeo se na minber i rekao: . Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu.a. To je trajalo tri dana i no}i. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. r.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. S’adu ibn Ebi-Vekasu. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. Abdurrahmanu ibn Avfu.” Alija i Osman. r. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. reko{e. zaslugama. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana.a. kada ih je vidio.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Mikdad. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.” Osman je {utio kao i Alija.” “Sla`emo se!”.a. r. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora.. rekav{i: “Ustani ti. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.” Potom su se svi razi{li. ima{ obe}anje od nas. pitao je i djecu u mektebima. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. r.” Poslije Omerova ukopa. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih.. a ne da }ete raspravljati..

d`. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. a dobra djela. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. a... jer je Allah. odbacio i tra`ite ahiret.{.a. Ebu-Bekr.. koje i poslije natapanja vodom. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. kada bi vazio ljudima. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.s.s. a.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. ne mogu. ipak. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca.{. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti.a. i re~e: “Gospodaru.. Alija. upu}ivao je na njegovu tremu. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. mogu. da bi mu dali prisegu. postane suho i vjetrovi ga raznesu. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. r. Vo|u pravovjernih....a. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . a.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. Zar nije dunjaluk prepun obmana. d`. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.. zahvalio je Allahu. dok je bio na minberu.. nelagodu i uzrujanost. r. {ejtan ne pokoleba. r.{. koja vje~no ostaju. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. kao halifa. d`.s. Alija.a. dok mu je ruka bila u Osmanovoj.a. koju Mi s neba spu{tamo.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.s. r. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. rekao da je on bolji. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima.{.. Ne budite nemarni. a zatim se ohrabrio. r.. donio salavat na Njegova Poslanika.” Ljudi su se okupili oko Osmana. ni Aliji ni Osmanu. a. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. Po~eo je drhtati i zamuckivati.” Izgled Osmana. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik.. d`. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera.

Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. i njega. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Lijepo postupajte prema zimmijama. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. pa da vas Allah drugima zamijeni. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije.’” .” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Po{to oni nisu imali nasljednika. Uzmite pravo i dadnite pravo. imat }ete je. a ne pastiri. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. a ne kao poreznici.a. postigli ste uz one koji vas slijede. bio on musliman ili zimmija13.” Podanicima je napisao.a. sigurnosti i povjerenja. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. stavio ju je u Bejtul-mal. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. hilafet). Omer. me|utim. Allahov Poslanik.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. r. neprijatelja na kojeg budete nailazili. Zatim. pa ga ostavi. r. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. a. Dadnite sigurnost.. Alija. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. tra`e}i povjerenje. umjesto toga uvedu novotarije. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. a kada je na{ao Hurmuzana. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama.. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. obra}aju}i se halifi Osmanu. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. pa kada to do|e. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. osvojite po{tenjem i pravedno{}u.. Budite povjerljivi. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. nestalo je stida.s.

iako je imao dvadeset pet godina. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. zarobiv{i velik broj ljudi. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. a kada je Osman. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. r. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. r. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. preuzeo hilafet smijenio ga je. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Kada je stigao u Gruziju. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza.a. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. r. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Lahko je osvojio Azejberd`an. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini.. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. . koji je bio namjesnik {est godina. Zbog toga je smijenio S’ada. a zatim Armeniju. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje.a.. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju.. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom.a. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku.

@elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. . primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. r. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Muslimani su se pobojali tolike vojske. Halifa Osman. Poslije..a. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske.” ^im je pala no}. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. Osvojili su ga. molio je Allaha da pobijede i uspiju. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. pitaju}i za odobrenje. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. pa su obavijestili halifu. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Nije prestao dodijavati halifi. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. po{alji pouzdanog.. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. muslimani su navalili na Bizantijce.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. dok mu nije udovoljeno. r.a. Muavija ibn Ebi-Sufjan. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar.

a. r. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Kada je stigao do tog mjesta.a.. u me|uvremenu.a. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. . Abdullah ibn Ebu-Sarh..a. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini.. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. kralj Berbera. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. a. Bizantijci su. D`erd`il. r. Toga dana se Osman. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. {to je ovaj pokorno i u~inio.s. r.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira.. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. a nama u lice. Stigla ga je Ibn. razbje`ali su se na sve strane. a. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. proglasio dozvoljenom (tj. Abdullah ibn Zubejr. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. pa nije ni poku{ao pobje}i.s. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. odlu~ili napasti Afriku s mora. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Allahov je Poslanik. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. Kada smo se usidrili. ratovao je po Africi. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. Ovaj ga nije ni primijetio.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. po nare|enju halife. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu.a. dozvoljeno je da se ubije).. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. r. koji se odlu~io za borbu na moru. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. r. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. Abdullah ibn Ebi-Serh. vjetar se uti{ao. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a.RIKE Halifa Osman.

bili su odbili da se on vrati u Medinu. bio protjerao. a postavljanjem drugih. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. a svoju k}er udao za njegovog sina. ostala u rukama muslimana. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima.. Voda je bila poprimila boju krvi. a. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana.{. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. ~iju je krv Poslanik. Allah.. a Afrika je. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta.. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta.. Ebu-Bekr i Omer . Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. dao je pobjedu muslimanima.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. ne pitaju}i halifu.. Voda!. uga|ao im je i bio blag prema njima. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. a. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Allahovom pomo}u.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. r. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”..” . a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. Osman ga je vratio. r. bio proglasio halalom.s. nakon {to ga je Poslanik.s. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. sabljama i no`evima. iako ga je on osvojio...a. Poginuo ih je veliki broj.a. d`.

koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo.a. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. ali je on vas bio pritisnuo. Muavija je. rekao: “Vo|o pravovjernih. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. [amlije su i dalje u pokornosti. pa ste se podigli protiv mene. pa za{to sam bio vo|a. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. Allaha mi. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a.” Muavija re~e: . Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. htjeli to ili ne. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Oni slijede prvog koji se pobuni. Oni ne piju. prije nego se vratio u [am... ka`njavao vas i kudio. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Allaha mi. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. Oni nemaju emira. osim mulj i proizvode samo hr|u. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. pa ste mu se pokoravali. r. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih.s. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. kojeg je Osman. a. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. r. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Tako mi Allaha. a ja sam bio blag prema vama. i obja{njavao i iznosio ~injenice. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene.a. poturio sam svoja ple}a. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti.

Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. kada budu grije{ili.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. Kada su do{li. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. Osman. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu.U ku}u su halifinu upali: Muhammed .a. ne ubijajte me. opkolili je.s. Ako me ubijete.. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Polahko. a onda je nastavio: “Medinelije. sjedite!” Ljudi su posjedali. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. kom{ijama.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. Allah vas po`ivio. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. da predvodi ljude u obavljanju obreda. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. Do{lo je vrijeme had`a. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. a divan je On Za{titnik. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. obratio im se iz ku}e. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti.ihri. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba.. ili }e{ poginuti ili ratovati. poslao je po Aliju. r. a nisu mu ~ak ni vodu davali. Mugire ibn el-Ahnes. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva.. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. Do{li su u Medinu.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. a. Rasporedili su se oko njegove ku}e. zabranjuju}i mu da iza|e. rekav{i: “Ljudi. Husejn. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku.a.” Muavija re~e: “Allaha mi. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. r. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. a me|u kojima: Hasan. ne}e se dogovoriti za imamet. Allah vas ~uvao. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove.

Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. a {est {to si meni skrivio. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici..ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Zatekli su ga da u~i Kur’an. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah.erafisa sjedila je do njega. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Na Allaha se oslanjam. a u njemu je bilo jo{ `ivota.s. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja.. i devet puta ga udario no`em. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga.a..” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Tako Hasan ibn Sabit.. Osman ibn Affan. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr.a. r. prozom i pri~om. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. r. pjesnik. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. r. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. . oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. a ona je postala prijestolnicom. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. govore}i: “Tri su za Allaha. izrekao je ove stihove: .a. a `ena mu Naila bint el-. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. Ta pravila su ostala do danas. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. koji je bio Poslanikov. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave.. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. te do granica Indije i granica Turske. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. Ljudi su ga oplakali poezijom. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. a.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. pro{irio je Poslanikovu. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. Imetak se slivao u Medinu. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku.s. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. a. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. oboriv{i ga na stranu.

s. tabut na ramenima ljudi odneso{e. razasuti svuda brzo se sabra{e. plemenitom i pravednom. zetu Allahova Poslanika. a. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. O K’abe. koja se kolje kod vrata mesd`ida. Zun-nurejnu. Ako se okrenete. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e.. sela }e vam biti stani{te. odvratna li djela. Maloprije pro|o{e. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. da biste se kod mezara Muhammeda. Ru`nim li ste putem po{li. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. u~injeno da bi zastra{ilo. Ubistvo halife. `alosti ti. pokriven mezar. a. {ta li je unutra. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. tek iza{lo sunce od toga zatamni. borili s nama. Osmanu ibn Affanu. du{e. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. ru`na li vam puta. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. . Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. me|u palmovicima. ne prestaj uporno plakati. a naredba emira nije sprovo|ena.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi.. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. oko Medine.s.

.

atimin mu`. a. a sam zano}io gladan. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. bio je amid`i} i zet .ALIJA IBN EBI-TALIB. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna.. Nahranio bi nevoljnika. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Spoznao je da je iman bogobojaznost. d`. a on Abdul-Muttalibov. sina Ha{imova. . a on AbduMenafov. Bio je ~ista srca. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti.atima. a sam bi spavao na podu.A. omiljen i samilostan prema sirotinji. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. a. Od istaknutih ashaba. a on Kusajjov. on mu je bio najbli`i ro|ak. Bio je neporo~an. koji su bili rod Allahova Poslanika. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. a. tako da je dijelio sve {to je imao. primio bi putnika i ugostio ga. sin je Ebu-Talibov. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). a on Ha{imov.. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. a on je sin K’abov. R. svim svojim bi}em i djelima. slavljenje i veli~anje Allahova. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija.s.s. Allahovom Poslaniku.. k}erka Eseda. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Mati mu je bila . a on Kilabov.s. pobo`nosti i skromnosti.{. Potpuno se predao Allahovoj vjeri.

i od njega je primio svojstva.” Poslanik. naro~ito kada bi bio u bici. onda nikom ne govori o ovome. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. tamnoput.{. . a ostavljanje Lata i Uzza’a. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. pa mu re~e: “Alija. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. Hodao je brzo. krupnih o~iju. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem.. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. a poznavao je njegovu iskrenost.s. a. Kada su zavr{ili. koje je podvla~io surmom.. visokoga ~ela. Koji nema druga. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. i izjavio {ehadet.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. A kako ne bi bio takav. a. ako ne}e{ u islam. d`.s. kada je Ebu-Talib saznao za to. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. u pokornost i obo`avanje Njega. Bio je srednje visine. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. a. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. povjerljivost i mudrost. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. lijepoga lica. koja su rijetka kod drugih ljudi. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini..s.s. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda.. Imao je veliku bradu. Bija{e u~en i obrazovan. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. za{titnika i brata. a. dubokoga razumijevanja. koji je kratak bez obzira koliko trajao. Pozivam te Allahu Jednom. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. o{trouman i brzo je pamtio. Ali.

s. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika.s. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu.. a.. . ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. bratime}i muhad`ire i ensarije. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. bratimio muslimane u Meki. pomislili su da le`i Muhammed. a malo imetka. r.s. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima.a. a da on sam nije primio islam. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam.a.s. a. Poput Musaa. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. a. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.s. nije vidio pogodnije osobe od Alije. u dru{tvu Ebu-Bekra. Poslanik. ^udno je.s. Resulullaha. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.s. po{to je njegov otac imao veliku porodicu.. a.. bio je blizak i privr`en Resulullahu. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. a. ogrta~em. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. i njegove vjere. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.s. Rekao mu je da legne u njegovu postelju... a zatim je isto u~inio i drugi put. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.s. a. a. Kada je Poslanik. nakon Hid`re. Alija.. Alija. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on.a. a.s. a. Muhammed. i da bude uz njega i uz Aliju.. r. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. r. a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim.s. a.. Kada je Poslanik.s.. u Medini. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. a. on se pobratimio sa Alijom.

noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. Ebu-Kajsa ibn el-. a. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. zagrlio i zaplakao. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. tragove. k}eri. Slijedio sam Resulullahove. znanje i vjeru. a.s. Kada se bitka rasplamsala. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik.s. a. r.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. a.a. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. Poslanik. osim iz pohoda na Tebuk. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. a.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. kojoj su dali naziv “Ikab”. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. jer ga je Allahov Poslanik. danas se dobro pokazala. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. U svakoj bici koju je Poslanik. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja.s.. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. Bio je u `ari{tu borbe. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom.s. a.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. a. oti{ao je ku}i kod k}erke .ekiha ibn el-Mugiru. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem.s. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost.s..” Poslanik. nije u stanju da hoda. a. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. nikada nisu zaboljele noge. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. vodio. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. Od tada. Alija je nosio zastavu crne boje. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda.. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a.s..74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. Aliju. iza{ao prema Medini.”Na to je Allahov Poslanik. Allaha mi. postojan kao stijena.. Ina~e. a..s.s.s. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. oti{ao do njega. a... pa ga. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. a potom sam napustio Meku.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. ostavio kao namjesnika Medine. odmarao.. a. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu..s.

. a. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. .atimu. . Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. a. strpljenje i hrabrost. Dok ga je gasulio. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom.s.s.. ali ih nije osvojio. zajedno je blagoslovio Aliju. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. a Poslanik.” Poslanik ga je slao na razne zadatke... a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. s tim.s. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u.”16 Kada je Poslanik.” Ebu-Rafi’. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika.. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. Tako|er. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. a. a. a.s.s.” . Abbas ibn el-Muttalib. pa Alija re~e: “Ja.atimu. Pisao je razne dopise i ugovore. {to poslije mene vi{e nema poslanika. kako si divan. Kusum ibn Abbas. koji su iziskivali o{troumnost. a. sluga Poslanikov. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. a. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). sluga Resulullahov.” Na Allahovom Poslaniku. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. iza{li su njeni branioci. poslao.s. i na dunjaluku i na ahiretu...adl i Kusum okretali... koji je imao upalu oka. Jednom prilikom Resulullah. pa se zapodjenula borba..s. a. preselio na ahiret. a. Hasana i Husejna.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe.a. dok su ga Abbas..s.. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. pa se vratio.s. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik.s. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . On se borio. r. .s.. pa mu je. a u vezi s tim. a. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio. Allahov Poslanik. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. a. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. Alija je bio na nivou pomo}nika. poslao je Ebu-Bekra. da je rekao: “Allahov Poslanik. Alija ga je prislonio na prsa. Njegovim uzrokom i zaslugom.. ogasulili su Resulullaha. dok ga je Alija kupao.” Allahov Poslanik. Usame ibn Zejd i [ekran.adl ibn Abbas.” Zatim je pozvao Aliju. i `iv i mrtav.

pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. a u vrijeme Omerovog hilafeta.. Kada je poslan plijen s Kadisijje. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga.. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. u Jemen. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. koji je izdao mnoge presude. oja~aj mu govor. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. bio je savjetnik i glavni kadija.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. a. . a..’ Tako mi Allaha.. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude..” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. r. r.a. nema nijednog ajeta. pa si potro{io. najsmjeliji i najrje~itiji.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. r.s. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi.a. pitat }e me o presudi.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. poderao i pojeo. osim {to ti je dato. Alija je bio veliki u~enjak.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. a ja ne}u znati?’ Poslanik. obukao. a. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.a. Alija je bio glavni savjetnik. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. {alje{ me u Jemen.s.. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. vo|a pravovjernih Omer.s. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta.’” Bio je najotvoreniji.

Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. budi mi svjedok. me|utim. koji }e ih voditi. poznavao je sunnet. me|u prvim je primio islam. Uzvi{en i Velik je On. neka je Allah zadovoljan njime. osjetili su da dolaze nevolje. a nakon {to dado{e prisegu.s. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. zet Allahova Poslanika. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. u . Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. svojom desnicom kojom je branio Poslanika.a. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. a on je odbijao. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga.. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. ali me niste slu{ali. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u.s.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. niko ne mo`e ispraviti.” Bio je golemoga roda.. Ljudi su ga slijedili. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. Alija se popeo na minber. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. iz razloga koji Allah zna. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. HILA.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. A ono {to Allah ho}e. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Oni su uporno navaljivali. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. a.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. Zejda ibn Sabita. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. a.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. r. Muhammeda ibn Mesleme.

osim kada pravo zahtijeva druga~ije. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. ostavite ga. Hubejba ibn Meslemu. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. namjesnika oblasti Palestine. pa }e mu sabrati vojsku. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. odvest }e vas u D`ennet. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Malika ibn Habiba nad Mahom. En-Nusejra nad Hemzanom. a svakom od vas }e do}i smrt. Blago postupajte. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Zubejr i drugi istaknuti ashabi.arzovi koje obavljate radi Allaha. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. a klonite se zla. Se’id ibn el-’As nad Kufom. namjesnika Himsa. Hubej{a nad Sebzanom. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Mugire. Ako vidite dobro djelo. Kod njega su se okupili Talha. a Talha je tra`io upravu nad Basrom.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. namjesnika Kanserine. Abdullaha ibn Kajsa el-. Halifa mu odgovori: . Uzmite dobro. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. okoristite se od njega. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. jer vas o~ekuje ahiret. bila je osveta Osmanovim ubicama. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. dok razmislim. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. koji je ina~e bio pametan i razborit. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. . Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. namjesnika Jordana.ezarijja. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. a ako vidite zlo.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Dok je o tome razmi{ljao. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom.

. a ko nije. {to im je on i dozvolio. a danas varao. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi.” Upitali su ga: . ako ga smijeni{ iz [ama. naro~ito Muaviju u [amu.. Govorio mu je: “Bojim se. nakon {to je stare smijenio.” “Allaha mi.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. da }e to biti uzrok. to se nikad ne}e dogoditi”. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. ako me poslu{a{. kao {to ka`e Allahov Poslanik. a {ta danas.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. re~e mu halifa. nego spremi sa za [am. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. Nego. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.: I tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik.s.. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. a kada je stigao do Tebuka. a. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. rat je varka. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati.

Bila je. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. na . Kod naroda su se probudili osje}aji. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. onda se vrati. ali ni na jedno nije dobio odgovor. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. tako|er. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. dobro do{ao. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. a ako te poslao neko drugi.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. kako bi podstakao ljude. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. izuzev nekolicine. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. odgovorio je. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna.erafide. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. i jedna grupa koja je ostala neutralna. na desno krilo. Ustrojio je vojsku. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. kako bi ih vratio u pokornost. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. Svi su prevareni. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. U me|uvremenu. odgovori{e. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. Nakon tri mjeseca. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. . pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo.

dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Neki su. amid`i}a Ebu-Ubejde. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Sukob je brzo obustavljen. nisu htjele i}i u Basru. ali su se brzo razi{li. Slijede}eg dana. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. Talhe. Talha. predlagali da se ode u Basru. Kada je odlu~io krenuti u [am. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. majke vjernika. neka je Allah sa svima njima zadovoljan.. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Majka vjernika. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Majka vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha.a. koji je bio na desnom krilu vojske. pa su se vratile u Medinu. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Ako si nam do{la dobrovoljno. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. neka je Allah zadovoljan s njom. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. pa se po~ela spremati za put. . dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. a nakon pregovora. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Ostale Poslanikove `ene. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. opet. Ai{a. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Ai{a. r. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Poslanikove `ene bile su u Meki. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Buknula je stra{na bitka. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. a ako si do{la pod prisilom. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. bez ijednog poginulog. vrati se ku}i. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Njena nosiljka je postavljena na devu. tako mi Allaha. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a.

pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu.{. malobrojnosti. a ako odbiju da se povuku. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. jer to je put va{ega Poslanika. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. pravda vlada me|u nama. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. ne izlazi iz Medine. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. to i `elimo. Ono {to On odredi.. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. a ono {to porekne to odbacite. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. te prihvativ{i za uzde njegova konja. mora biti. Muhammedom. a da je ne iskoristimo. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. divan li je ashab Allahovog Poslanika. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. a. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. a. postupit }emo lijepo s njima. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. Abdullah ibn Selam. dadne. a Kur’an nam je vodi~. Islam nam je vjera. ako Allah. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. da bi razdor me|u ummet ubacio. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. re~e: “O Vo|o pravovjernih.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. evo. I ovaj ummet se mora podijeliti. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. Me|utim..s. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. tako mi Allaha. a halifa im re~e: “Klonite ga se. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. izmirenje me|u ljudima. poznati ashab. d`. kao {to su se podijelili narodi prije nas.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. Ako se oni povuku.s. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. Ja sam vas. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. sve dok ne poka`u zulum prema nama. islamom kao vjerom. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima .

Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. {to je mnogo obradovalo halifu. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. Dajte prednost oprostu. [urejhom ibn Evfom. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. isplatit }e vam se. Ali. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. tada bi sigurno .Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. E{terom enNehaijem. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. Salimom ibn S’alebom.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. Tako|er. a ako se budete borili protiv njih.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. izdvojili su se i oti{li od vas. pa kada su do{li. Osmanove ubice i njihove prista{e. onda se ne postupa po Kur’anu. za sada. Ako se situacija smiri. Ako ih ostavite. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. A ako odbijete. pa re~e: “Ja sutra putujem. Alija ima ve}e pravo da. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. sporazumjeli smo se. pa se spremite. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. kontrirate sami sebi. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti.

Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. kako bi za{titili Majku vjernika. Ti si supruga na{eg Poslanika. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. pa mu ona re~e: “Sinko. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Kad je htjela napustiti Basru.. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke.s.. neka je Allah. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. Deva je jako zarikala. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. A ti. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Ovako je bilo. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine.a. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo.s.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. a.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Majka vjernika Ai{a. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. koji joj je rekao: “Majko vjernika. to je tvoja volja. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. . vidjev{i {ta se desilo.. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. d`. zasuli su njenu nosiljku strijelama. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Me|utim.. Na dan polaska. Nakon bitke. Bitka je okon~ana. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Ovaj ga je ubio na spavanju. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. a. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. K’aba ibn Sevara. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. ne ljutimo se jedni na druge. pa su ga obavijestili. oti|i me|u ljude. i na dunjaluku i na ahiretu. ako se ljuti{ na mene. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom.” U me|uvremenu. a Alijina skupina dobila je okr{aj. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. r.{. Alija. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom.

a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Muavija je odbio dati prisegu. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija..Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. Kada mu je D`erir do{ao. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Tu se se sukobile dvije vojske. pa ne}u ni ja. a odvra}aju}i od zla. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. ili dok se ne izru~e halifi. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. D`erir je oti{ao u [am. i E{’asa ibn Kajsa. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Perzije i Egipta. halifa im se obratio. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. To se oteglo ~itav mjesec. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Stigav{i. pa se uputio ka Nehili. pa se povede te{ka bitka. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Okr{aji su se vodili svaki dan. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu.INU Nakon {to je Majka vjernika. ili dok se na izru~e halifi. u njoj se ulogorio.” Odsjeo je u Rahbu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. U protivnom. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. izaslanici su rekli: . Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Iraka. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. Ai{a. napustila Basru i oti{la u Medinu. Kada su mu do{li. Be{ira ibn el-Ensarija. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. borit }e se protiv njega. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu.

za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini.predlo`i Amr ibn el-’As. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. Poslije ovih njegovih rije~i. . i stani{te zvijezdama. a nikakve rezultate nisu donijeli. Vojska iz Basre. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. a ako oni pobjede . a da napravimo razdor me|u njima. u~vr{}enih. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. Tvoj amid`i} Alija. Allaha mi.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija.” . a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. zaklju~i Muavija. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj.” Potom je postrojio redove vojske.podari mi {ehadet. a neko odbije. tako da je izgledalo da }e ih poraziti.” “Boj se Allaha. a ako se razi|u. Allaha mi. bez pobjednika i pora`enoga. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. Muavija. pa ako pristanu. neko pristane. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. Gospodaru oblaka. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. ako nam danas dadne{ pobjedu . Gospodaru dubokih i velikih mora. te se zapodjenu te`ak okr{aj. koja okru`uju kopno. Gospodaru la|i. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. bitka }e splasnuti. o Adijj! Nikada. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Po{to su se pregovori otegli. Gospodaru brda. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. vo|a muslimana. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. Prekini ovo. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. izgubili su i propali. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Isto je to uradio i Muavija.Allah ih je uputio na ispravan postupak. a ne miriti?! Daleko je to. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Muavija! Allaha nam. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Sukob se otegao mjesecima. pot~injenih. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Molim Allaha da te ubije zbog toga. Svi su se ljudi okupili oko njega . o Gospodaru Zemlje. i mno{tva koje ne vidimo.

. Muavija. Te{ko vama. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio.kako bi pristupili Kur’anu. . nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. Poznajem ih bolje od vas. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. [to se mene ti~e. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika..” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. a upamtite i svoje rije~i. onda se borite. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. “O Allahovi robovi”. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. radite {ta ho}ete”. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. pristalice harid`ija: “Alija. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. Amr ibn el-’As. odgovori{e mu. “nastavite kako ste i po~eli. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. pozva ih halifa. odvrati im halifa. a i kad sam odrastao.na to }e halifa . pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. Allaha mi. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. tad se javi{e Me{ar ibn .edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij.” Me|utim. oni u~e Kur’an. da odbijemo poziv”. “Ja se borim protiv njih. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. osim da nas zavaraju. Habib ibn Mesleme. a ako niste. ali ne razumiju njegove propise. ibn Ebu-Mu’it.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. . ako ste pokorni.

Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja.” Me|utim. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. a obavio bi se u Ezrehu. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. govorili su. govore}i: “Allaha mi. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. Zatim.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Ahnef ibn Kajs. Ustvari. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. reko{e mu. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. re~e im Ebu-Musa. ako mene ne odredi{ za sudiju. “Hvala Allahu kada je tako”. a nije njegovo da kr{i ugovore. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. drugim ili tre}im. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Odredi me uz sudiju. Kada se halifa vratio u Kufu. On se bio povukao iz borbe. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. odgodio bi se do naredne godine. Ne}e se donijeti sporazum. “Izabran si za sudiju”. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. me|utim. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. naka je Allah s njima zadovoljan. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. zapao si u nevolju. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. sve dok se oni ne digo{e protiv . na to }e Musa. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. ina~e poznat po lukavstvu. odo{e za Nehrevan. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. a tako|er. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. od svake strane po jednoga. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu.

Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. optu`iv{i ga da je nevjernik. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. ponovo je upitan. Muavija .” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. Svaki put kad bi se desila bitka. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. Aliji ibn Ebi-Talibu .” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. polet im je splasnuo i izgubili su volju. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Poslije dugih pregovora. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. naro~ito nakon presude. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. ne uzev{i petinu. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. Vo|o pravovjernih”. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju.” “A {ta su onda.Amr re~e: “Ebu-Musa.

. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. predvodi ljude u namazu umjesto njega. i Verdan er-Rubabi. sakrio se pred Muavijinom ku}om. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. kada se jedan odrekao Alije. Vojska mu je oslabila. zbog mno{tva smutnji. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. naju~eniji i najbogobojazniji.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. On je u{ao u Medinu. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. nakon dolaska u Kufu. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. r. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. uprkos svemu. Kada je . Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. [amljani su uzeli maha. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. opisuju}i te dane. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. imao je jake bolove u stomaku. nereda i spletki. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. odbiv{i da budu uz njega. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. te da treba pobiti njihove namjesnike. tako|er. a Ira~ani su ga napustili. a bilo je to uo~i petka. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. tako da je prezirao `ivot. a volio smrt. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”.najpobo`niji i najskromniji. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. on je. Kada ga je vidio. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Hafiz ibn Kesir. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema.a.vojska se digla protiv njega. njegov zapovjednik policije. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. govorili su. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . te po~eli napadati sa svih strana. bija{e ostavljen i napu{ten. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. S njima je bio.

Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. a znate da sam ga volio. Radite po Kur’anu.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku.. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. o pitanju njihovoga brata. On je va{ brat i moj sin. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. ubijte ga.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana.s. Toga dana. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. Ipak. pa makar se radilo i o bijesnom psu. ho}emo li prisegu dati Hasanu. odgovorio je Ibn-Muld`em. Ako umrem. ako te izgubimo. Govorite istinu. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. ako umrem od njegova udarca. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. odgovorio je. koju je ostavio prije ed`ela.” A Hasanu i Husejnu je.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. a. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. Hasane. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u.” U zadnjoj halifinoj oporuci. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. a . vi bolje znate od mene. jer sam ~uo Allahova Poslanika. Budite nasilniku protivnici. ubij ga. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a ne izgubili te. stigli su ga i uhapsili. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. osim moj ubica.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. upitao ga je ponovo halifa. pa makar vam bila u~injena. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. a ako ostanem `iv. Milostivog.

Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allaha mi. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. a dove vam ne}e biti usli{ane. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. jer Allah stra{no ka`njava. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allah je uz va{e podanike. Allah je uz zekat.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. a. Zatim. On nema sau~esnika. Allaha mi. a. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika.. Njegov je rob i poslanik. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika.. Allaha mi. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Gospodaru svjetova. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. obredi moji. on gasi Gospodarevu srd`bu. da ne izbjegavate jedan drugog.s. makar ne bilo pravo mnogobo{cima.atime. Govorite lijepe rije~i. Molim Allaha da vas pomogne. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. . Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Allaha mi.s. Allaha mi. a. Allaha mi.s. prou~iv{i ~etiri tekbira.. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allaha mi. Allah je uz Kur’an. Neka je na vas selam i milost Allahova. Poslije ukopa Alije. a odvra}anje od zla. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. klanjanje moje. o Poslanikovo. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. pa da vam vladari postanu najgori od vas. blizu . drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Tako mi Allaha. jer ako su prazne. tre}i. zatim }ete Allaha moliti. ne}e biti ni nadgledane. Bojte se Allaha. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. doista su posve}eni Allahu. Allah vas ~uvao. `ivot moj i smrt moja.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. potomstvo. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je uz bijednika i siromaha. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. Allaha mi.

knjigama i govorima. halifa je imao {ezdeset tri godine. Pjesnici. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. Vo|a pravovjernih bio je pravedan.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. . a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. ne obaziru}i se na dunjaluk. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. . istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. presude i oporuke. ne}ete saznati. Bio je naju~eniji vladar. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. ~itao Kur’an i jasne dokaze. od svih ljudi najboljega. oplakuju}i ga. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. pobo`njakom i mud`ahidom. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. u ibadetu i tra`enju nauke.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. zemlja bi se ispunila pravdom. niko ne}e imati {to on imade od ljepote.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. u~enjakom. Ebu-Esved ed-Du’eli. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Ko je on i {ta u njemu bi. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. Alijom ibn Ebi-Talibom. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. {to je obuvao obu}u i skidao je. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste.

.

a. a on . Izabrao je nekolicinu njih. a on Uhejbov. d`. r. R.s.. d`. Abdurrahman ibn Avf. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. a on El-Harisov. a. a on Dabbeov. a on Hilalov. Hvala neka je Allahu. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam.s. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov.A. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.{. a on El-D`errahov. odveo ih je Poslaniku. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Allahov Poslanik.a. Zubejr ibn el-’Avam. . primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Po{to su mu se odazvali.. {to je tako bilo.ihrov. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. zadovoljan.{. neka je sa svima njima Allah. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam..

s. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u.. ne la`u.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. slu{aju te.S. klanjao podne. nekako bi se odmah oraspolo`io. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere.s. i rekla mu: “Ebul-Kasime.s. a.s. r. Oni su: Ebu-Bekr. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.” Omer ibn el-Hattab. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. Abdullah ibn Omer.. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik.a. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.s... A. po~e se okretati lijevo-desno..s. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha.. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. blijedoga lica.. Kada je Allahov Poslanik.. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. U isto vrijeme. najljep{e naravi i najve}ega stida. kada bi ga ~ovjek sreo. a. a.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. mr{av. a.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA.a.’” . pa je Resulullah. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. Resulullah.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. a. Me|utim. znao se preobratiti da bude poput lava. r. slabe brade. kada bi to situacija zahtijevala. kao i u knjigama historije islama. a kad pri~a{ s njima. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. Kada pri~aju s tobom. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. re~e: “Do|ite ve~eras. Bija{e visok. otmjen i elegantan. a.

zlostavljanja i poni`avanja. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. u~e}i tekbire. Me|utim. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. Naime. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. makar im oni bili o~evi njihovi. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost..s. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu.. tako postojan je bio u islamu. blizini . zagri`en u svome kufru. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Allahovom pomo}u. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. `ele}i podijeliti mejdan s njim. . ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik.. a i oni Njime. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao..{. i koliko je imao povjerenje u njega.s. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. a. ono {to }emo uz Allahovu. d`. po nare|enju Allahovoga Poslanika. ili bra}a njihova. a taj konjanik stalno ga je progonio. a on je bio ~vrst i pouzdan. u bitkama i u pohodima.s.{. Naprotiv.u d`amiji. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Bio je mu{rik. budu u ljubavi sa onima. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Ebu-Ubejdov otac.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. ili ro|aci njihovi. na sijelima. da u njima vje~no ostanu. a. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. ili sinovi njihovi.s. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io.. a. Ebu-Ubejde je. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. a. a. uprkos svim nevoljama.. nevjernik. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. To je Allahova strana. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. Resulullah.. toliko spreman da ulo`i na putu Istine.s. d`. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. Allah je njima zadovoljan. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. on je imao duboke razloge.

U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.s. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. a.s. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. a. Allahov Poslanik. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. povjerljivo i ustrajno. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. a. neka je na sve njih Allahov selam. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. pri ~emu je slomio drugi zub. a zatim je polahko i nje`no povukao. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. a. a. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. {tite}i ga vlastitim tijelima. pa ga ranili u lice. licu i izvadio i drugu halku. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube.. Zbog odredbe koju je Allah htio. a. polomili su mu kutnjak. ne obra}aju}i pa`nju {to je .. a. `ele}i ga dokraj~iti. Me|utim. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove.. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika.s. poginuo. {to jo{ vi{e skrha muslimane. a krv mu je tekla niz lice.s.s.. `iv.s. tako da je pao na zemlju.. pa je pribli`io lice njegovom licu. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji.s.s. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. Od hrane su imali samo ranac hurmi. a.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. zadu`io: iskreno.. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika..” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. obuhvatio prvu halku usnama. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom.. slomio mu se zub. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. amid`u Allahovoga Poslanika. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. trgnuli su se.s.s. neka je Allah zadovoljan njime.. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. Trebalo je izvr{iti zadatak. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Ashabi su ga okru`ili. a. Kad ju je izvadio. sna`no je stisnuo zubima. a..

s. SEKI.s. Prisega je data Ebu-Bekru. Naime. a. a. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. uz Allahovu pomo}.. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom.. nasjekli su palmovoga li{}a. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Nakon {to je Allahov Poslanik. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. a. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. Kada je hurmi nestalo. Allahov Poslanik. jer sam ~uo Allahovog Poslanika.s. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. . na put. a.s. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. a.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. nije preselio na ahiret.. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. Hurmu su stavljali u usta i sisali. kada je Resulullah. ispustio svoju plemenitu du{u. a poslije pili vodu cijeli dan.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. a.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. savjetnik i povjerenik. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide.. a. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer.a. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en... kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. Krenuo je Ebu-Ubejde. neka je Allah zadovoljan njima svima.s. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. a kad je i hurmi po~elo nestajati.s. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu..s. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. r. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno.

a. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. Milostivog. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. . bore}i se pod Halidovom komandom. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. r. vo|stvo.a. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. neka je Allahov blagoslov na njega. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. Allah se ne stidi istine. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima.s. vladara pravovjernih . sredstva i oru`je. preseljenja na ahiret. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu.. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu..100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. a. zanemario je polo`aj. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. iako je imao pravo na to. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. ugled. da bi muslimani ostvarili pobjedu. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. jer se on borio na Allahovom putu. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Selamun alejkum.s. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak.

” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. “Neka je Allahov oprost na tebe. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. njihovu skromnost prema dunjaluku. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. pa je primi. iskazuju}i mu dobrodo{licu. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. odgovorio je Ebu-Ubejde.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. Ovakva je bila veli~ina ashaba. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. sretan {to ga je vidio. a kada je on ~uo za to. ne nadma{i me u bogobojaznosti. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. Klanjao si iza mene dok je vlast. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. Naime. i nijedan od vas. samilosna. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. uz Allahovu pomo}. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. a njega smijeni. “Allah ti oprostio. pripadala tebi?”. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. u stvari. ovako je pobje|ivala vjera Istine. odgovorio im je. bila je pravi odraz njegove skromnosti. pa ga je odveo ku}i. bio on crven ili crn. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. pa te tek onda obavijestiti. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. a nisi me obavijestio. a da ne po`elim da budem kao on. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu .Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha.

Kada ti do|e ovo pismo. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih.a. Koji mu je to omogu}io.. Esselamu alejkum ve rahmetullah. ummeta. postite ramazan. Allah mu mezar osvijetlio. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. a. . predvodi ljude u namazu”. dijelite sadaku.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan.s. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. a ako ti do|e danju. Halifa Omer. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. nemojte da vas dunjaluk upropasti. uzeo `ivote velikog broja ashaba. zapovjednika. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. neka je hvala Allahu. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. u dru{tvu s plemenitim ashabima. sablje i {tita.” Ostao je sa svojom vojskom. Zaista. savjetujte vo|e i nemojte ih varati.. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. imao je pedeset osam godina. poznata kao “Kuga Emvasa”19.s. budite ponizni. a. a njihova nesre}a je i moja nesre}a... kojom je Allah. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. d`. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. Kada je umro. u prostranim d`enetskim vrtovima. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama.{. Ja sam u muslimanskoj vojsci. r. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. obavite had` i umru. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. Ni{ta vi{e.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. ako ti ovo moje pismo do|e no}u. znam za {to sam ti potreban.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. ovo mi je dovoljno za `ivot.

r. promijenio mu je ime u Abdurrahman.A. d`. podnose}i sve neda}e i tegobe. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.ABDURRAHMAN IBN AV.s. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka.. pravilnoga nosa.a. Pored njega islam su primili. svijetle puti. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. krupnih {aka i prstiju. tako|er: Osman ibn Affan. a on sin El-Harisov. Bija{e nje`an i miran. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. Nakon {to je izjavio islam. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. Poslanik. a on Kilabov. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. sin je Abdul-Avfov. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. a on Zuhrov. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. . Zubejr ibn el-Avvam. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. krupnih crnih o~iju.{. R. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. srednje visine. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda.. Allah. a.

a. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a. Tu.s. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. naredio je hid`ru u Abesiniju. a. “Ku}u islama”. Vjerovjesnik. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. Abdurrahman ibn Avf je.s. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. u tu|oj zemlji.s.s. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika.. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed.s.. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. a.s.. . Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. Abdu Amr. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. d`. a. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. tzv. njihovom domovinom. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. te je u~injena i druga hid`ra. daju}i mu neopozivu prisegu. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. a. ne bi se odazivao.s. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu.. a. suosje}aju}i s njima. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. slijede}i Allahova Poslanika. kao i drugi.. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. Kada je Allahov Poslanik. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom.{.s. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. obo`avali su Allaha. Tako|er. a..

’ ‘Priredite svadbenu gozbu. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.. makar ovcom. a.s. re~e mu Poslanik.s.. pa se njom o`eni. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. d`. Muhammed.. koji su povjerovali u poslani~ki poziv. a.’” .s. o`enio se. nego. a.. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. a. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja.s.stanovnika Medine. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. im je osvijetlio srca dini-islamom. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.{. uputi me na pijacu. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah. Dova koju je Resulullah... Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu..’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. Poslanik.s. Poslanik. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. O`enjen sam dvama `enama. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika..s.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. Kada je hid`ra u~injena. najbogatiji sam u Medini. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. a. a.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene.

a njegov `ivot “jeftin”. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana.s. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik..s. a. Zaista. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. a. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman..s.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. koji mu je u Meki nanio velike patnje. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. a. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. bilo je nastupilo namasko vrijeme. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. vratio. Bio je sav izranjavan. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju.s. a. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. i njegovom te`njom za halal-zaradom. prozivaju}i ga predislamskim imenom. a Resulullah je klanjao iza njega. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. a.s. Naime. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. u svakoj bici i pohodu. a Allahov Poslanik. a Allahov Poslanik.s.. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. oti{ao radi svoje potrebe. a. a. Naprotiv. bio je odsutan. Druga po~ast bila je ve}a od prve. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku.. a... posredstvom dove odabranoga Poslanika. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. pa su muslimani formirali d`emat. skromno naoru`ani.s.s. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili.. Svojim tijelom je. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. zajedno s . vje{t konjanik i junak.s. ali mu Poslanik.s. Kada se Resulullah. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. a. a. Izrugivao mu se. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama... Krenuo je prema njemu isukane sablje. izabrav{i za imama Abdurrahmana. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. Abdurrahman se `estoko rasrdio. Abdurrahman je klanjao namaz. A bio je veliki mud`ahid.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. nai{areti da nastavi.

pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava.. davao je po pola imetka.s. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. zatim . dvije hiljade dajem u ime Allaha.. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. imam ~etiri hiljade dirhema. Abdurrahman je. a. pa deseti. d`. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. a. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. pa tre}i.s. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. a.s. pove}ao njegov imetak. ode ku}i i donese kesu novca. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. a. Prvi put je bio ranjen. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika.{.s.. ~uv{i ovo. koliko je mogao. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku.. Potom je ranjen drugi put. a. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. a. rekao je Abdurrahman. htio opremiti vojsku. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje.. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. upita ga ponovo Resulullah. a. Kada god bi Allah..s.” Za vremena Allahova Poslanika. kada bi mogao. a.s. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. a.s. Kada je Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. i Njegov Poslanik. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. jer ho}u poslati vojsku. tako bi i on pove}ao dijeljenje. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . spre~avao napad Kurej{ija. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Resulullah. d`. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. ganut njegovim postupkom. odgovori Abdurrahman. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom..” Poslije ove dove. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela.s.{. Velika je mudrost Allahova.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. do kraja bitke.s.” Resulullah. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku.. “[ta?”. Abdurrahman je. “Allahov Poslani~e. Bez obzira na rane.

s.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Tre}inu im je dao na kredit. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. pa je Ai{a. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. reko{e joj. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. tre}inom ih je rje{io dugova. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. a. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. pa re~e: “Da sam mogao. neka je Allahov blagoslov na nju. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.s. a tre}inu im je poklonio. . O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. a... pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. u{ao bih hodaju}i. dolazi iz [ama.

]efin mu je bio njegov ogrta~. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. koliko god mu se pove}avao imetak. bio zadovoljan.a. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. otkrila bi mu se glava. ~itavu svotu je podijelio. da izme|u sebe izaberu halifu. a bio je bolji od mene. Me|utim.a. majka Allahova Poslanika.s. a me|u njima i Abdurrahmana. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast.s. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. r. a. on se sustegao od polo`aja. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr..s..bio je u njihovoj pratnji. Hamza je poginuo. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.r. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. a. a ako bi mu pokrli noge. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika.s. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. r. a..a.a. neka je Allahov selam na sve njih.. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. a.. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima... Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. bio na samrti.. Ako bi htjele iza}i .s. Alija .” Abdurrahman je izabrao Osmana.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. Kada je Omer. za halifu. Kada je Omer. otkrile bi mu se noge. ugled i polo`aj. pa kada je Resulullah. kada bi htjele obaviti had` . da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. Ako bi mu pokrli glavu. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. a bio je bolji od mene. r. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik.i{ao bi s njima u Meku. `enama. .s. on je ostao na usluzi Poslanikovim .” Tako se odrekao polo`aja. umro. iz koje je bila Amina bint Vehb. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana.. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. Ahiret mu je bio stalna preokupacija.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. a. a on je postio. a. preselio svome Gospodaru. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. rije~ima: “Allaha mi.

r.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo. stotinu konja i tri hiljade ovaca.a. osim strpljivi.{.. a.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. ga je opskrbio. primiv{i dovu Svoga Poslanika.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. Ebu-Bekra i Omera. Njegov tabut nosio je Poslanikov. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.s. r. bilo je stid to prihvatiti. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku..a.. a. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Allah. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. . Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.a.” Smotala se jedna od zastava islama. r. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. Allah te Svojim rahmetom obasuo. Opra{taju}i se od njega. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. Alija ibn Ebi-Talib. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila.s.a. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. a. r. r. Ali Abdurrahmana. u sedamdeset petoj godini `ivota. Iza njega je ostalo hiljadu deva.. Osmanom ibn M’azunom. a.s..s. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast.s. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. da }e se ukopati jedan do drugoga. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el.. Ostavio si la`.a. a me|u njima i halifi Osmanu . d`.

Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. krupnih {aka. bijeloga tena. pun. a on Rebahov. guste kose i brade koju je knio. Bio je izuzetno inteligentan. a on . a on Abdullahov. a on Amrov. a on Lu’ejjov..SE’ID IBN ZEJD. R. a kada bi progovorio. r. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. a on K’abov. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. sin je Zejdov. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. Kada je bio na sijelu.A. a on Nadrov. a on Abdul-Uzzaov.ihrov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. malo je govorio. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a on Kartov. a on Rizahov. Bio je visok. smirenost i pronicljivost. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. odgovoran u odnosima s ljudima. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in.a. a on Malikov. a on Galibov. . a on Nufejlov. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. ina~e stalo`en i miran. a on Adijjev.

niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. za razliku od Kurej{ija. Na kraju ga je protjerao iz Meke. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Ebu-Bekrove k}erke.” Od Esme. a onda je Poslanik..” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. a. iz grada ratnika i hvalisavaca. a moja vjera je Ibrahimova vjera.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a.. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu.. `ele}i pravu vjeru. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. oti{ao sam do sve}enika Hajbera.s. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. Naime. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl.s. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga.s. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. r. prije nego {to je po~eo primati Objavu. a. Muhammede. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. Naime. i sna`no ga udario. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.. Stvoritelja. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. ~inio bih ga. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. neka je Allahov selam na nju. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla.a. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. rekao: “Zejde. a. nije mojom krivicom.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Omerov otac.’ On re~e: . Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. da govori: ‘Kurej{ije. koji su mahom obo`avali kipove i idole. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. ali ne znam.

Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali..a. ga|ali kamenjem. r.Poslanik je poslan.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.. Allaha mi. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . kada je Omer. njegova zvijezda je iza{la. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom .’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.s. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. i i{~ekivali trenutak polaska. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi.atimom bint Hattab.a. U toj atmosferi punoj pobo`nosti.” Zatim bi se predano molio. a. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. a. o svome ocu. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. a da ga nisu isprobali na muslimanima. Bi~evali su ih. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. a. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara.s. po~ela dolaziti Objava.. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. pa joj rekao: “Je li to odlazite. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. a.s. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. prolazio pokraj njih i vidio ih. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. `eni Amira ibn Rabi’e. Resulullah. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. Umro je prije nego {to je Muhammedu.a. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika.” Kada bi htio obaviti molitvu.s. odlazimo u Allahovu zemlju. r. r. sa svojim stvarima. a..” Omer re~e: . pa mu srce obuze tuga i `alost. Zastao je promatraju}i taj prizor.s. Utje~em Ti se od onoga..

s. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. Niz lice joj je potekla krv.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. a. upropastio njihove sinove.s. Tada mu oboje.atima”.” Nu’ajm }e njemu.. U to vrijeme. po~eo {iriti novu vjeru. a ti radi {ta ti je volja.. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. On je zaveo Kurej{ije. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.” “Ne boj se.s.. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. a . koji je bio iz istog plemena kao i Omer. “Allaha mi.s. Kada se pribli`io.s. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. upita Omer. vjeru.” Na to }e . da ga ubijem. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. sakrili su Habbaba u drugu sobu. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. ^im je u{ao.” Nastavio je svojim putem. a. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. a. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. Sna`no je zakucao na vrata.. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. i sestra i zet.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije..?”. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. te mu re~e: . Se’id je otvorio vrata. reko{e: “Jeste. re~e Omer.” “A ko to iz moje porodice.. tome vjerolomniku. a.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.” “Dakako.atime.. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. strast te zaslijepila. re~e Nu’ajm.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. ali ga je krio. Njegova sestra .

s. a u namazu iza njega. . Omer. a.s.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. ukratko.. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. a. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. Nakon {to je Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. preselio u Medinu. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. a. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah.. snagom i vje{tinom u jahanju. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Omer ustade. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. a. Hunejnu. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. u `ari{tu borbe. a. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. u boju i okr{aju ispred njega.Hanife. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Talha ibn Ubejdullah. Milostivi.. a. Hajberu..s. a. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{.s. Hudejbiji. bitka muslimana i Kurej{ija.s. a. kao da je i on u~estvovao u boju. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. Koji se na Ar{ uzdigao. ve} da bude pouka onome koji se boji. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa.s. dao mu je dio ratnog plijena.. S’ad ibn Ebi Vekkas. a. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. Allahov Poslanik. Jednog dana je Allahov Poslanik.s.. To je ozlojedilo Kurej{ije. bio siguran od mu{rika. Se’id ibn Zejd..s. na svim boji{tima: na Hendeku. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Alija. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima.

r. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. r. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. r. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju.. a ti. konjice i pje{adije.” Se’idu se u . r. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. spremaju}i se za osvajanje Perzije. boravio je u Medini. r. koriste}i princip napad-povla~enje. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga.. pa je jednog dana oti{ao halifi.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata.a. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Osmana ibn Affana. Uglavnom. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. Ebu-Bekr.. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Ebu-Bekr.. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. ali niko nije proniknuo u njegove misli. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. Alije ibn Ebi-Taliba.... a da im je halifa ~estitao na tome. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. Ebu-Bekr. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. [urahbil. Zubejra ibn Avvama. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.a. safovi muslimana su se u~vrstili. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. Abdurrahmana ibn Avfa. tj. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. Talhe ibn Ubejdullaha. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna.a. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. okupio je svoje savjetnike. prihvati ovaj plan. nasljedni~e Allahova Poslanika.a. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e.a. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. r.a. Ako i ti vidi{ tako. r a.

a Bizantijci su napadali. . gdje su muslimani. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. arapskih kr{}ana. hvaljen neka je Allah. odigrala se na tlu Palestine.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. ali da ne uzvra}a napad. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. ostvarili sjajnu pobjedu. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. Himsa i Ba’lebeka. Druga bitka.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. Muslimani su pobijedili i u toj bici. Zubejr. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Halid je bio na ~elu konjice. Toga . tako|er. a u centru Se’id ibn Zejd. odigrala se kod Mered`us-Sifra.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. . pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Muslimani su se odupirali. Halid je vojsci naredio da se brani. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. koriste}i strijele i koplja. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. na lijevom Ha{im ibn Utbe. . poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. Ona je promijenila cijeli tok historije.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. najve}e bitke vo|ene u [amu. U Bici . Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. S’ad i Ebu-Ubejde. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice.

Se’id je od halife Omera. branite se {titovima i {utite. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. imenovan prvim namjesnikom Damaska.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. srca punog vjere. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e.a. odgovori mu Halid. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. r. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. Allahovi robovi. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. ako Bog da. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca.s.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. nastavlja dalje Se’id. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. . a nama je to li~ilo poput grmljavine. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. a malom porazi. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. budite strpljivi. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad.” Poslije ove sjajne pobjede. bez straha od smrti. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. a ne brojnost”. a. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Odapinjite strijele.

a. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio.{. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika.. u Medini je pala jaka ki{a. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se.’ Gospodaru moj.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. u Akiku... a. d`. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. mezara.s.s. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.s. a da ga je Erva potvorila. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. ako la`e. . Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. Uzvi{en je Allah.. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin..a.s. To je vrlo te{ko palo Se’idu. ashabu Allahova Poslanika. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. Ona nije samo klevetala Se’ida. gdje je bilo sporno zemlji{te. a.21 posve}enja namazu i pobo`nosti.” Nakon kratkog vremena.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida.

.

pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. R. Ro|eni je brat Safijje. vje`baju}i ga|anje strijelom. tamnoput. {irokih prsa. Kako je rastao. Stalno je bio na le|ima konja. svjetlom ozarena lica. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. konjani{tvu. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. udarac mu je bio nezadr`iv. bio je po{tovan. k}erke Abdul-Muttalibove. . strelja{tvu. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. bez uzmicanja. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. u potrazi za plijenom. Bio je visokog rasta. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim.A. Kada bi udario sabljom.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. ma~evanje i bacanje koplja. @ivio je `ivot koji je `elio. majke Zubejra ibn Avvama. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. lovac i pustinjak. a on Ha{imov. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. cijenjen i uva`avan od svih.

nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. a. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . a. veza sa Allahovim Poslanikom. I{ao je na sijela. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.s. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. tako|er. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. Kada je Allahov Poslanik. ni{ta nije odgovarao. amid`i~na Poslanikove.. i{ao na dvoboje. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. dojila ih je Suvejba. Naime. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute.s.s. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. majke. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a.. a.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A.. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.. Naime..s.s.. Resulullahov.njegovo najdra`e zanimanje.. amid`e i prijatelja Hamze. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Taj dan Allahov je Poslanik. Kada se Hamza vra}ao iz lova. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. zamakao. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. Osedlao je konja.. r.. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. koji je ina~e bio vrlo lijep. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a.s. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. a.a. Hamzina. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. bio kod K’abe. obilazio je mekanske klubove. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. a. a.s. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. mu~ili su ih. a. uzeo svoj luk i krenuo u lov . brat po mlijeku. ide i sa maj~ine strane. a. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.s. On je. slu{kinja Ebu-Leheba. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. Kada je Resulullah.s.s. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu..s. a dobro je znao njegovu iskrenost. a. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. a Allahov Poslanik. a. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. A u to vrijeme Hamza. Allahov Poslanik. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. amid`a.

” Idu}i ku}i. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. a. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.. puni odlu~nosti i ~vrstine.Mahzuma. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. a. dosta je! Tako mi Boga. ako smije{”. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. razmi{ljao je Hamza. re~e Hamza. nisam oka sklopio. Allaha mi.. priklju~io Muhammedu). Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega.. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. pa re~e: “Pusti. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. Ebu-D`ehlovi. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Tu su bili i neki iz Benu. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. “Ponovi svoje psovke preda mnom. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. prije nego ode svojoj ku}i.. ni rije~ da izusti. Dobro je poznavao svoga brata. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Kada je ovo ~uo. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare.. reagovao?” . Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. potvrdio je islam. Neizmjerna je mudrost Allahova. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. odsje~e Hamza. “A kako je Muhammed. a. iako ga nije bio prihvatio. Vide}i da je situacija postala napeta. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza.... Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku.. Hamzini nagli pokreti. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. pri~ao je poslije Hamza. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo.s.s. a vi me sprije~ite ako mo`ete.s. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. upitao je.” Hamza se rasrdio. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu.s. te se uputio ku}i.. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca.. tako je i ne}u odustati. pa jedan od njih re~e: “Hamza. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. “Ebu-D`ehl je {utio. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. Hamza se na mjestu uko~i. pretrpio od Ebu-D`ehla. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. .. Uputio se ravno njemu. Meni se razjasnilo {ta je s njim. on nikad u `ivotu nije slagao. “A {ta me spre~ava?”. a.

. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Allahov Poslanik.s. a. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik.. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. a. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. Allahov lav. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Njegov Poslanik. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu.. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.s.s.s. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam.s. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Uzvi{enog Boga.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. Naime.s. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. a. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Kada ih je rastavio.s. a. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. Resulullah.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.. a. vjeru. posebno mladi}i. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Mnoge Mekelije i Arapi. i sprije~io mogu}i sukob. Zastava pobjede Dobro~initelja.. iako su bili malobrojni. ponosan i gord. kad se smiri{e. a. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu..” . namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra.. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam.s.” Hamza je stao pred Resulullaha. Me|utim. a. Hamza se vratio nazad u Medinu. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu.. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. Koji daje dobro ljudima. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. ne ponese je niko prije. a. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.

Ova su dva bajraka bila crne boje. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. i muslimana. Kurej{ije su sko~ili. Aliju ibn Ebi-Taliba. Krv je {ikljala iz noge. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. a.s. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.. Me|utim. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda.s. a prije svega Allahova Poslanika. r. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe.s. a. i njegove poslanice. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. U me|uvremenu.s. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. dok se manji broj vratio u Meku. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. a. .. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. Me|utim. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana.a. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima.. a. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje.s. a. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. blagoslov je bio nad njima. ili ga zatrpati ili poginuti. a Poslanikov. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. Bajrak je bio bijele boje..Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. a ostala vrela zatrpali. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. ~ime se izaziva ratobornost. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Ako bi ga zaplijenio..

” Resulullah. Hamza je hodao me|u muslimanima. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. navaljuju}i na muslimane. Rasplamsala se `estoka borba. Hamza. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. pobjegli su na sve strane.. Mu{rika obli krv i izdahnu. upita ih Utbe. mnogobo{tva i zablude. re~e: “Ubejd ibn Haris. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. Potom su svi slo`no.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. tako|er. “Ensarije. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti.” (Allah je najve}i. Hamza protiv [ejbe. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i.). nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. Allahu ekber.. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha.. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju.. a. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga.” Ubejde se borio protiv Utbeta. a Alija protiv Velida. Alija. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Isto tako. Hamza.. udario ga sabljom i ubio ga. ranjavali i zarobljavali mu{rike. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Hamza. ~ulo se poput grmljavine. Alija. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. Muslimani su ubijali.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. navalili na Kurej{ije. jednim udarcem ga oborio na zemlju. kao jedan. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima.s. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana.

Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.Medine. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. ali nisu nikoga mogli na}i. ljude. kako bi .” “Ko je taj.” Tako su. imetak..” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. Zove se Vah{i. dosta nam je zla nanio. i boga mi. spremaju}i se za veliku bitku. odgovori{e.. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in.s. Jedinog. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. pod okriljem dini-islama. nema boljeg za ovu stvar od njega. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. a. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Kad mi krenemo. “Bogami. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. Allahovom voljom. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. bit }e{ oslobo|en ropstva. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga.s. a. pa ako ga ubije{.. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .s.na vjerovjesnika Muhammeda. Jednog. a. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e..Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. Osveta Muhammedu. nevjerovanja i zablude. tvoja meta je Hamza. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja..a.’” [to se ti~e Kurej{ija. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. i na njegovoga amid`u Hamzu. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. ibn Abdullaha.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. r. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. kreni i ti. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. `eni Ebu-Sufjana. Muslimani su se vratili u Medinu. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. spremni smo za borbu protiv muslimana.

zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. ali ga je smrt nadvladala. Kada sam ga ugledao. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Hamza je napadao. zlatu i nakitu. ako ubije{ Hamzu. me|utim. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija.” Pa je rekao . krv je bila svuda oko njega. Kada ga je Hamza ugledao. “Sve je ovo tvoje. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. rasje~en trbuh. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Potom sam mu pri{ao. pa kada ga nije mogla sa`vakati. ispljunula ga. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Allaha mi. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza.. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha.” Taj rob nije mogao. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Vah{i. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. a. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. rastrgano tijelo. . istrgao svoje koplje i vratio se u logor. spremao sam se i vrebao ga.” Allah je. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi..” Hamza je pao kao prvak {ehida. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. brda nedaleko od Medine. Bitka je bila `estoka i surova. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. izgledao je kao razbje{njeli lav. Ubio sam ga da bih bio slobodan.atimi i Safiji: “Radujte se. amid`e i prijatelja. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Krenuo je prema meni. “Allaha nam. Allahov Poslanik. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. Sjeo sam. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. te su zapali u tugu i srd`bu.s. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Ni{ta mu nije moglo stati na put. Njena mr`nja prema Hamzi.. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili.

A i ti. Nakon ukopa. za Hamzu tog ~ovjeka. istaknut na vrhu sinova Ha{ima..a. Svi muslimani time su pogo|eni.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. a. o Hind. `rtve ubijanja. Hasan ibn Sabit. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova.”22 Kada je pao. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. al’ koristi nema. ~ist i pouzdan... a ti ost’o slavan. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. I ne tuguj za njima. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. ne zamijeni istinu da la` uzme. a ako otrpite. amid`a. i On zna one koje su na pravom putu. nit’ od pla~a nit od tuge. Poslanikov.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova.s.s. Pjesnici su se nadmetali. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. pogo|en time i sam Poslanik bi. ne prestaji. pjesnik. ti ga slijedila.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. Poslanik. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. rekao je: “Allah ti se smilovao. to je. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. tvoji temelji ti sru{i{e se. pla~i. Strpljiv budi . da Bog dao! . Ebu-Ja’la. klanjao d`enazu. kao hrabri lav u svojoj {umi. A i ti. doista. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada.s. uko~ile se ruke Vah{ijeve. bolje za strpljive. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. bez poroda ostala. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. o Hind. Koji kroti konja kad se uzjoguni. a. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim.

a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Naime. meni je bilo te{ko da odem s njima.” . D`ubejr ga je oslobodio.s. nadam se da }e mi Allah oprostiti. za Lavom Allahovim. a.s. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. Kada su se vojske sukobile. a. a jecaj kida mi nutrinu. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. Potom sam pobjegao u Taif. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. a. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.s. dok sam o tome razmi{ljao. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru.s..’ Ispri~ao sam mu. a. s puta da me ne vidi.. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. gone}’ od islama ko god bi nevjernik.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. Allahov Poslanik. Govorim. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga.s. ili bilo gdje drugo. dobio sva obe}anja. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. Hamzu. zaista. Musejlemu. Kada me vidio. koji bija{e za{titnik. da primi islam.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. Vah{i je. Allaha mi.. U `ivotu svome ja tugovat }u. Pripremio sam se. protresao koplje. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi.s. do dana oslobo|enja Meke. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu.. bio sam s njima. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. To je ono {to smo molili i nadali se tome. a. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. a.’ Allaha mi. oslobo|en sam.

Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza.a. pao kao {ehid na Uhudu. r. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.. .

.

s. a on Zuhrov. s. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. niska rasta.ehrov.. a on K’abov.v. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. R. Pa ~ak. I zaista. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. a on Uhejbov. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. postao je najve}i strijelac u historiji islama. a on Galibov. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. Majka mu je Hamna. a on En-Nedrov. a on Abdu-Menafov. guste kovrd`ave kose. Bio je krupna tijela. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. . I pored sna`nog mu{kog izgleda. a on Kilabov. bez mr`nje i pakosti. a on Luejjov.SA’D IBN EBI . vje`baju}i strelja{tvo. a on Malikov.A.VEKKAS. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa.a. a on . nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. a on Murretov. kao da se pripremao za neke velike du`nosti.

a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu... obavije{ten sam da Resulullah. pa se uputio Vjerovjesniku.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete.v. d`. vjeru pravde i istine. veliki plemi}.. A osim toga.v. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke.v. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik.a. Taj mladi}. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru.s. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. kad je svanulo. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. iz tame na svjetlo. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. nije se klanjao kumirima. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha.{. odgovorili su.s. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. s. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. poziva u islam.a.a. s.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli.s. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. od mu{karaca. Sutra. ugledna i plemenita roda. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. odjednom me osvijetli mjesec. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . da iza|em. To su bili Zejd ibn Haris. Primio sam islam. Poslanik. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. srce ga je mamilo njoj.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Poslanikovim posredstvom. i pred njim izjavio primanje islama. po~eo sam ga slijediti. ~ime se sam ponosio. s.

pa da ih ispusti{ jednu po jednu.a. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. ali ona je to o{tro odbijala. Oti{ao je kod majke. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. slab i bez dokaza pred Istinom. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj..nerado. udovoljiti njenom zahtjevu. s. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. majko. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo.. koliko god da te volim. Sreli su se iman. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine.v. nije bilo te{ko da izabere. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. jako se uznemirila. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati.s. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo.. Tako mi Allaha. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane.a. Tad sam joj rekao: ‘Majko.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. sve dok joj se ne ugrozi `ivot.. Ipak. nova vjera sa druge strane. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. popustila je i po~ela jesti . Njeno gladovanje se odu`ilo. Kad se poja~ao pritisak na njega.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. s. zvali su ga da bar vidi majku. ili dok ja ne napustim svoju vjeru.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. da ima{ hiljadu du{a...v. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Ali to ga ne odvrati od islama. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. misle}i da }e. Ali. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje.s. i kosti su joj oslabile. do koje mjere je bio vezan za nju. jako sam je volio.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. Bio sam joj poslu{no dijete. kad je vidi u kakvom je stanju. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a.

gospodom i velikanima. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. pa makar bio mlad.a. iz Bitke na Bedru. s. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. ti ih ne slu{aj. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti.. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. s. na ~elu sa Poslanikom.s. Kad se slegla pra{ina nakon bitke.v.a. . Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. Bitka je bila `estoka. Muslimani. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. Sa’dov brat. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. stajao je u muslimanskim redovima.. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. Ali ga je plemeniti Poslanik. zbog mlade dobi. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima.v. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. Sa’d i Umejr. Umejrova radost bila je ogromna. mladi}. Umejr ibn Ebi-Vekkas. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. odu{evljeni.a. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi.s.v. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata.s. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa.” (Lukman. Meni }ete se poslije vratiti. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. s. onoga o kome ni{ta ne zna{. Sa’dovog brata. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Umejr je bio me|u {ehidima. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. pa oni.

pratio ga u stopu. zbog njegove ispravne vjere. ~istote du{e i dubokog imana. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti.s.s. majke Allahovog Poslanika. bio je u njegovoj blizini.. s. Sa’dov djed. Vezivala ih je i rodbinska veza .a. s. obradovao je Sa’da D`ennetom.. u njegovom Pozivu.a.v.” Domalo. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. stavljaju}i se u slu`bu njemu.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba..s.s.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.v. . pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. s. kad im se pribli`io Sa’d. s.s.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. Uhejb ibn Menaf. s. u{ao je. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika.a.v. bio je to Sa’d. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika. bio je amid`a Amine bint Vehb.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.s. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e.s.a. s. majke vjernika. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.” Poslanik. ja }u te ~uvati.v. u slu`bu vjere Jedinog Allaha.v.v. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.a.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.a.a. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika..v. Blago njemu. s.

a. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. r. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. {tite}i ga svojim tijelima. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. Muslimane ste`e muka. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Sukobi{e se dvije skupine. osim Sa’da.v.. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima... i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.s. Muslimani se uznemiri{e.v. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor.v.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. Muhammeda ibn Abdullaha..” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u.a.s.. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. u svakoj situaciji. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. s. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.a.s. koji je tada bio u redovima mu{rika.. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik.a. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja.” . Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. s. s. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. s.a. brane}i ga svojim `ivotima. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. pa mu re~e. makar bila te{ka i opasna. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. Primijetio ga je Poslanik. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana.. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. Me|u njima je bio i Sa’d.s. i osvetili se za Bedr.. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu.v. Ali. iskrenih u vjeri..

tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. otkloni od njega bolest. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. klanja dva rekata. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge.’ Sa’d potom uze abdest. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja.. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. Talhu i Zubejra. u~ini zdravim njegovo srce.s. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju.a. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. me|u ljude.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Bo`e moj. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. upravi njegovu strijelu. Gazala ga je sve dok nije umro. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. iz jedne pregrade. govore}i: “Bo`e moj. njegovu du{u i njegovo tijelo. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. Posjedovao je dva oru`ja. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova.” .v.’ Nije pro{lo dugo kad. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. U ime Allaha. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. istr~a odbjegla deva. Vladaru ljudi. Bo`e ljudi. s. kao da ne{to tra`i. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). pa Te vrije|anje njih srdi. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima.

upitao je Sa’d. s. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. “A pola?”. tre}inu?” “Da. onda. a i tre}ina je puno. nije {krtario. Razbolio se u godini Oprosnog had`a.a. Za svoga `ivota.. a sve {to je vi{e dijelio. s. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. A uistinu. Halifa Omer el-. tada je imao samo jednu k}erku. re~e Vjerovjesnik. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. istinski borac-konjanik. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. “Ne!”. stekao je veliki imetak. muhta~ima i nevoljnicima. Sa’d je dobio mnogo sinova. Obi{ao ga je Poslanik. ponovi Vjerovjesnik. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. dobit }e{ za to nagradu. prekr{iv{i ugovor.s. .s. i halife Omera.v. Me|utim. re~e Poslanik. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. r. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. nego da tra`e od drugih. oko osamdeset godina. dijelio je sirotinji. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Uvijek je dijelio i poklanjao.v. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. “Da li da dam. rade}i dozvoljeno (halal). Poslije toga. Sa’d se borio za vremena Poslanika. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu.. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. s.a.a.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. a da se tu nije na{ao Sa’d.a. ispunjenog radom. za sve ono {to podijeli{. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost.s.v.

s.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. Perzijanaca.. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Dr`i ih se dobro.. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. Uslijedila je bitka. Omer el-.. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. Po{to im je izlo`io situaciju. vo|u Kisrine vojske. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. to je pravi put. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. a zatim izdao naredbu za pokret. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. Sa’d se razbolio. Allahu ekber. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. . ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.v. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi.. Allah je najve}i. Obratio se muslimanima. Na po~etku bitke. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. klanjao je podne namaz... Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. vo|enja muslimanske vojske. Nakon brojnih ~arki.. vo|e perzijske vojske.s. Allah je najve}i.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. {to ovaj odbi. r. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. done{ena na koplju.a. Slu{aju}i savjete halife.a.. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Sa’d pozva Rustema. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava.. podsti~u}i ih na d`ihad.. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Kad je do{ao da se oprosti od njega. Vojske su se izmije{ale.. u islam. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke..

odbija sukob me|u muslimanima.. . a ako udarim nevjernika. presije~e ga. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. onaj koji se borio sa Poslanikom. Nakon toga.s. namjesnika [ama. Izdvojio se od svijeta. r. kojom. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.a. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj.a. ni{ta mu ne na{kodi. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen.. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna.. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas..” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas.v.v. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. borave}i me|u svojim devama.a. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. Sa’d zapade u veliku tugu. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. govore}i mu: “Amid`a.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. ~uo sam Allahovog Poslanika. r.. voli Allahovu vjeru.s.. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. osami se. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). s.a.a. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. ako udarim vjernika.. oprosta. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. kao namjesnik Iraka. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha.. r. u svim bitkama. osvaja~ Perzije. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima.. s.{. veliki junak. d`..

mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.. na Bekiji..Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario.. na{li su ogrta~. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini.. pohaban i izderan. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. Nai{aretio je na ormar da ga otvore.. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.” . d`ihad i iman.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. veliki heroj me|u herojima islama. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. A kad su ga otvorili. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. Ukopan je u Medini.

.

a on je sin Huvejlidov.. skladnoga tijela. radijallahu anha. U sebi je nosio sve odlike junaka.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. r. obogativ{i je plemenito{}u. supruge Poslanika. tamne crne puti. a on je sin Esedov. a on je sin Murrov. s. smirena pogleda.a. sina Abdullahova. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija.v. a on je sin Kilabov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. rijetke brade. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. a on je sin Abdul-Uzzaov. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu.a. vjerovjesnika Muhammeda.s. ozarena lica. bio je hrabar ~ovjek. A otac mu. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. El-Avvam ibn Huvejlid. i Majke vjernika. Bio je ~ovjek srednjega rasta.. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam.a. r.A.v. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. Majka mu je Safijja.a. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. smion i preduzimljiv. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. s. . Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima.a.. a on je sin Kusajjov. R. s. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu.s.s.v. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.

koji se o`enio Esmom. brinula se o njoj i timarila je. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. ote`ana disanja. r.. O`enio se Esmom. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. d`. Allaha mi. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. r.{.. Zubejr ga je zanemarivao. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru..a. koje niti {tete niti koriste.” Me|utim.s. te se odazvao pozivu. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. r.. k}erkom Ebu-Bekra. Do{ao bi Zubejrov amid`a. Taj vrsni mladi}.s. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola.v.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. ~ista i plemenita roda. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. Majke vjernika. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. a koja je kasnije postala “ku}a islama. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. i pored svojih muka.a. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. dok bi on bio u mukama. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj.. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. s. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba.a. usprotivio bi se. s. Esma. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.v.a. ljudske tvorevine.. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. Oslobodit }u te ovog mu~enja. Uputio se Poslaniku.. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. Zubejr je bio siroma{an mladi}. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. Allah.. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. k}i Ebu-Bekra. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. Zubejr je bio me|u muhad`irima. On je jedan od {esterice ashaba. U vrijeme kada se o`enio Esmom. da . {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes..a.. sestrom Ai{e.

a ljudi su se sklanjali ispred njega. preselio je na ahiret zadovoljan njime. s. i ubiti ga.v. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes.a. s.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega.. mu~e}i ih i maltretiraju}i. Na po~etku islamskoga poziva. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra.a.s. i ma~u u ruci. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. pa ga upita: “[ta ti je. i bit }e {ehid. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.s. A {to je jo{ vi{e od toga. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.s. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki..s. A Allahov Poslanik. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao.v. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. bjesne}i poput sna`nog vihora. ubijati ih i kositi. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu.a.s. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.. ili }e oni ubiti njega. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en..v. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.” Tu Poslanik. Ako je glasina la`na.v.s.v. hrabrosti i odlikama. s. Ugledao je Allahovoga Poslanika. s. u~ini dovu za njega i njegovu sablju.a.s. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. a bio je naumio ne{to opasno. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. Allahov Poslanik. A ako je vijest ta~na. Poslanik. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.. s. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Zubejre?” A on mu odgovori. dok je bio mali broj muslimana. sastajao se sa ashabima tajno.. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. s. po svojoj preduzimljivosti. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. ili }e on njih poubijati. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. Pa. .v.. s.a.a.v.a..

Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom.s.v. uistinu. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put.v.. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri.” Pobjeda je bila njihova. Bilo je svo izbrazdano sabljama. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu.s. {to nisam vidio ni na jednom drugom. od uboda no`em i strijelom. junak bez premca. na mjestu gdje se on borio. bio je.. pa sam mu vidio tijelo.. Vojnici su bje`ali ispred njega. r.a.a. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. udaraju}i sabljom desno-lijevo. uvijek u prvom redu.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. Znao je Allahov Poslanik.. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. s.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Nasrtao bi u bitkama. sve dok nije stigao do kraja e{alona.” A onda udari sam na rimsku vojsku. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. bila broj~ano ve}a. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. svaku od ovih rana sam zadobio. pa mu je iskazao veliku po~ast. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. da to nije zaslu`io. s...: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. Bio je nepobjedivi junak i borac.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. Desilo se da je rimska vojska. vidio sam po tvome tijelu. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. hrabrosti. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib.a.

kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. s. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika.a. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda.s.v.v.v.s.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku.a. s. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.v. s.” Pa blago mu se na toj po~asti. niti bilo ~ega drugog. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.a.. niti zemljarine. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili.a.. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. U svom postupku ostao je jedinstven. od jedne grupe muslimana. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba..s. osim borbe na Allahovom putu. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. s.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. .. niti prikupljanja poreza. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika.s. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. a svoga daid`i}a.

da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. mo`da. Naime. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a.. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu.v. vo|i plemena Havazin. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom.. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima.a. bje`e}i prema Meki. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. razbje`ali su se na sve strane. ne misle}i na osvetu. te sam provali njihovu zasjedu. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. pa ih spopade panika. me|utim. Sa rijetkom hrabro{}u. s. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. po~e{e udarati sabljom. . r. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. Poslanik. oko njihovih utvrda. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. da spase svoje glave. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha.a.a. jer islam zabranjuje kasapljenje. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. r. zidine i visine. Po`uri{e. rekav{i sa punom vjerom. Maliku ibn Avfu.a. r.s. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. Zubejr je primijetio njihovu namjeru.. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Ta opsada se oduljila. i Zubejra ibnul-Avvama. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. a oni se nisu predavali. nije u~inio niko prije njega. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo.

i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. nasuprot Ai{e. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. stekao je ogromno bogatstvo. r.. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. pa kada su se sastali. odu`i njegov dug. a bio je zadu`en. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. Na{ao se Alija. Umro je. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova..” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren.a. Alija. Bave}i se trgovinom. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. zatra`i pomo} od mog Gospodara. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.. Bio je potpuno uvjeren. radijallahu anha. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Talha i Zubejr. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji.. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu.a. sirotinji i na Allahovom putu. bio u dugu. r.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. re~e: .a. Pa bi ga On odu`io.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. rekav{i: “Tako mi Allaha. r. toliko da je kada je umro. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi... a On mu je bio dovoljan Pomaga~. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. r. Bio je ~ovjek od odluke... Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”.a.

a. borac kome nije bilo premca..v. i bit }e{ nepravedan prema njemu.a..a. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. ne}u se boriti protiv tebe. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. Allaha mi.. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika.v.. s. ti }e{ se boriti protiv njega. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta.. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.. Kada je Alija.” Alija ibn Ebi-Talib. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz.a. s.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. a mi smo bili na tom i tom mjestu. r. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. preselio je na ahiret smr}u {ehida.‘” (El .’” Tako je uga{en `ivot velikana. . da mu je D`ehennem. pa je stade ljubiti.a. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.s.a. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.. Zatim po`uri Alijinom upori{tu..Hid`r. Tako ti Allaha.’” Zubejr mu odgovori: “Da...” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. pa ti re~e: ‘Zubejre..v. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. r.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. Zubejr. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. Allaha mi.s. bio sam to zaboravio. 47). koji tako|e pade kao {ehid. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio.. “Nadam se da budem ja.s.. sad se sje}am. privu~e je sebi. s. r.

Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku.s. a. R.arov. a on El-Harisov.. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Muhammed.. a on .{.s.s. a on Sahilov. d`. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. sin Abdullaha.A. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. a on Mahzumijev. a on Kahilov. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on Mudrikov. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. sitan. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. a on Habibov. posredstvom meleka D`ibrila. a. propagira me|uljudsku jednakost. crnoput.. Uprkos tome. . a on Henzilov. mr{avih nogu. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. a. a on Ilijasov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. a on Gafilov. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. a on Semhov. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. a on Tejimov. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima.ABDULLAH IBN MES’UD. a on S’adov.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

s.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. a. Veli~anstvenim. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.. Resulullah.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika..” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak. upita ponovo halifa.. a najgora je hrana jetimski imetak. a.. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. Najgora je zarada kamata. re~e halifa. i oni ga primaknu{e. Najgore je sljepilo neznanje. gdje sam zatekao Poslanika.. a.. Slavljenim. nakon {to se vratio u Medinu.s. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. i Allah }e njemu oprostiti. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia.s. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. r. Najte`e su gre{ke la`i.. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. Najbolja je opskrba bogobojaznost. Ko opra{ta.) “Nemam potrebe za njom. Ebu-Bekra i Omera. a. jer sam ~uo Poslanika.. Kada su ga spu{tali u kabur. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e.a. mud`ahidima u pohodu na Tebuk. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. kao {to i jeste. Iskopali su mu kabur te Poslanik.s. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju.’” . rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”.s. r. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. a.a. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. re~e: ‘Allahu moj. zano}io sam s njim zadovoljan.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. @elju koju tra`i istinski musliman... kao {to smo spomenuli. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. “Za ~im osje}a{ potrebu?”.

Ukopan je u El-Bekiji.s. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. Jer. a. . Abdullah ibn Mes’ud preselio je.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. istine i pravde. mezarju svijetle Medine.. islam jeste vjera jednakosti. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina.

.

TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje.HABBAB IBN EL-ERETT. Prema njemu se ljubazno odnosila. sin je El-Erettov. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. skru{ena i slomljena srca. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. a on Menatov. @elio je nadoknaditi propu{teno.A. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Nakon podu`ega slu`enja. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. Kada je bio dijete. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. R. a on Zejdov. a on Ka’bov. kupuje ga i prodaje. daju}i mu {to . Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. a on Temima et-Temimija. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. a on Sa’dov. Skupili su otete `ene i djecu. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. a on D`endelov. a on Hazimov. Poru{ili su {atore. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. ona ga je oslobodila.

Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. Habbaba je smatrala svojim ortakom. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. bila je jedinstvena. Bio je srednjega rasta. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. @elio je na}i ne{to.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje.besmislenom i punom nepravde i tiranije. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. izborana lica. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Sablje koje je on pravio. ~vrstoga stava. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. o ljudima. uistinu. a on utu~en i usamljen. li{enosti i patnje. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. . Bio je smirena osoba. a dirhemi su se gomilali ispred njega. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. sme|eg tena. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. mr{av. njihovom pona{anju i postupcima. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. vitke gra|e. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. o `ivotu . jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. crne kose. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite.

nepravdi.s.. Habbab je krio svoj islam. a Allahov Poslanik. Ta poruka je univerzalna. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. nije poslao nikakav dokaz. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. za cijelo ~ovje~anstvo. a. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima..a. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. a. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. tre}i put ludak. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. pa ga nisu na{li kod ku}e..s. I ta Uputa. a. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja.. po~eo je analizirati poziv. Savjetovali su ga. a. a. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. blagoslovljenih prethodnika. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta.. a. i pridru`iti se d`ematu vjernika. a. ne mare}i za njihovo prisustvo. nasilju i bestidnosti. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi.s. d`.s. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku.s.s. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. prenosio je odlu~no svoju poruku. drugi put ~arobnjak. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. obo`avanja jednog jedinog Boga. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju.. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. koji je odzvanjao . a. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom.. poslije mu je dolazio ku}i. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu..{. sa~uvana je od izmjene i zaborava. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. a.” Allahov Poslanik.s. Njegov Poslanik.s.s. r. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. za razliku od svih prija{njih. kome je do{ao D`ibril. Hvala neka je Allahu na tome. sklonih grije{enju.

a. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. a. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo.s. Jednostavno.. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. primio sam islam. a. bjesnila je Ummu Enmar. Me|utim. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na .s. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. Po~eli su ga provocirati i psovati. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika.” Ona im nije povjerovala. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. kao {to si obe}ao. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. Kada je do{ao svijesti. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. Me|utim. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti.. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. Jedva se mogao kretati. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. udaraju}i ga pesnicama i nogama. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. upita: “Jesi li zavr{io. govorio je Habab opiru}i se. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. ali se prisilio ustati i oprati lice. a.s. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik..” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu.. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. odlu~an da slijedi put istine i pravde. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Ostavila ga je u takvom stanju. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili.. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju.s. Jedan od onih koji su ga ~ekali.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima.

i upitali ga: “Allahov Poslani~e. Bilal ibn Rebbah. a. i vuka za svoje stado. predani i stabilni u vjeri. Allahov Poslanik. a. i Ebu-Bekra.. Allah je najve}i. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. a. a. a.{.s.s. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali.s. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Oni su stavljani u `eljezne oklope.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar.s. i spre~avao napade na njega. na zlostavljanja idolopoklonika. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. a on je bio strpljiv i ~vrst. odvajaju}i ga od kostiju. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. a. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. Hvala pripada Allahu. Me|utim. Poslije njih. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. u njegovoj bolesti.. naravno. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. samo bi tiho uzdisao. a njegov amid`a Ebu-Talib. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Tako mi Allaha. . zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta.. vi po`urujete (nestrpljivi ste). Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. Suhejb ibn Sinan. d`. pa bi ga stavili u nju. Prvi koji je izjavio islam bio je.s.s. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke... Izjavio je svoj islam. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji.. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji.. a. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika.s. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere.

Habbab je postajao ~vr{}i..na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao.s. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. pomozi Habbabu. slomljena srca od milosti i brige. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka.a. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. a.s. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. po~ela je da zavija kao pas. Posje}ivali su je vra~ari.s. Digao je ruke ka nebu. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. Bol joj je prolazila kroz kosti. r. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Ona bi zapalila vatru.. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom.: “O Bo`e moj. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. svezanih ruku i nogu. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. . d`. Vratilo joj se . nepokolebljiv. smireniji i stabilniji. grcaju}i od bola. u nevjerovanju i zabludi. a.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri.naprotiv. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. Gledao ga je Poslanik. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. Umrla je od toga lijeka. on se dao na uslugu novoj vjeri. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. a. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. me|utim. I{ao je od ku}e do ku}e. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. Allahov Poslanik.{. izvora snage muslimana. mole}i Allaha. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova.. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. Slavljen neka je Allah Mudri. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . podnosio sve u`ase. on je. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola.

grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. pa ih je.atime. Alija i drugi.s. a. Kada su za~uli Omerov glas.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba.atima.. sav uzrujan i u nevjerici. pokaja se zbog tog {to je uradio. A ti gledaj {ta }e{”. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. “Boga mi. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom.. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . pa je dovio: “Allahu moj..?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra .a. Omer po~e udarati Se’ida.” Omera ibn el-Hattaba. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. a. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. smatraju}i njega najve}im krivcem za to.atima ustade da brani svoga mu`a.s.. Omere. Boga mi. Resulullah. pa se sa`alio na njih. Habbab se sakrio u sobu. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda.s. Poslanikovoga.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. “Gjde si se uputio.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. . re~e im. koji je ve} bio primio islam. a .s. “Ho}u Muhammeda. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. a. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.s. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. odgovori{e.. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. a..s. Vjerovjesnik. amid`e.s. Ebu-Bekr.. upitao je. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. Nufejla. Omere?”. islam je izuzetno oja~ao.atima tada ustade.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. a oni su tajili da su primili islam. a. Kad njegova sestra . re~e mu Nu’ajm. nasuprot Omera. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju.. a ti radi {ta ho}e{. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. Omer se okrenu i. . molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. lica oblivena krvlju. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. Kad to ~u. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. uputi se ku}i. i njegovu vjeru. “Boga mi. r.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. a. Me|utim. ali je to krio. i u~io im Kur’an. Ubit }u ga!”. ti sam sebe zavarava{. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. mu`a Omerove sestre . a. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. re~e Omer. ~im je u{ao.

u skladu sa svojim mogu}nostima. ako se odrekne{ ove stvari (islama). .s.. a. re~e Omer. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita. re~e Omer... Allah }e ti dati veliku nesre}u. a. Allah. Omer je ustao i okupao se.s. a. Omere!” “Ho}u do Poslanika. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. opasan sabljom”. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom.’ Allah. re~e mu sestra. re~e Hamza..” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe.. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.s.strpljiv i nepokolebljiv.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. ako ho}e dobro. Resulullah. donese tekbir.s. Kada je stigao.” “Allahov Poslani~e. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. U bitkama na Bedru. Allahov Poslanik. dat }emo mu.. Uhudu. “ “Ne boj se!”.s. tako mi Allaha. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. obavijestio je Resulullaha. re~e.. I Allahov Poslanik. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom... Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. Kada ga je ashab uveo. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. A ako `eli zlo.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. srce mu se otvorilo za vjerovanje. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika.. “Pustimo ga. Habbabu. `ele}i da joj brat primi islam. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. a. oja~aj islam Ebi.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. a. a.s. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. re~e da mu otvore da u|e. a. da mu izjavim svoju pokornost”. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. Okupaj se pa }u ti ih dati!”.s. ubit }emo ga njegovom sabljom”.

Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom.. Vo|o vjernika.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. prenosi. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe.s. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. pa mi je to uskratio. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . Mi smo ostali poslije njih.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. a. a dunjaluk nam se otvorio. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas..a. a. preselio na ahiret. vidio je sedam kaburova.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. o Ebu-Abdullah. a. d`. osim njih. pa mi je i to udovoljio. mo`da. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. Habbab od Allahovoga Poslanika.s. pa mi je dvoje dao. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika.. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.” Umro je trideset osme hid`retske godine. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. Tra`io sam od Allaha.radi ono {to govori{. a kada je zavr{io.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. pa je odu`io.. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. troje. a uskratio jedno.s. Oni su pro{li. Kada se Alija.{. re~e im: ‘Da. pa su mu rekli: “Raduj se.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. vra}ao sa Siffina.. pa je upitao: . Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. a. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. klanjao si namaz. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. pa mi je udovoljio. kad do|e Habbab. sjede kraj njih i u{uti se. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. r. do{av{i do predgra|a Kufe. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e..s.

Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. o stanovnici kaburova. ~vrstom vjerniku. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. .” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. zadovoljan s onim {to mu je dato . stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. mud`ahidu. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. muslimani. vjernici. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. Bo`e.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. strpljivom i postojanom muslimanu.Allah }e biti zadovoljan s njim. r. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid..174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. Tvojom dobrotom.” Alija.a.

OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. a on Galibov. a on Osmanov. Bio je srednjega rasta. a on . a on Murretov. bijelu put koja je naginjala crvenoj. a on K’abov.A. Bio je lijepa i elegantna izgleda. Allah. R.TALHA IBN UBEJDULLAH. a on Malik en-Nadrov. a on Luejjov. el-Kure{ijja et-Tejmijja. {irokih prsa i ple}a. a on S’adov. imao je lijepo lice. a on K’abov. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. k}erka Abdullaha. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. . okretao bi se ~itavim tijelom. Pro~uo se po svojoj snazi. a on Tejjimov. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. krupnoga tijela. ~vrsto tijelo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha..ihrov. mu je podario sposobnost u trgovini. a on Amrov. d`. gustu kosu. sin je Ubejdullahov.{. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. a on Kenana Ebu-Muhammeda. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. Kada bi se okretao. velikih stopala. Majka mu je S’aba. sina Malika el-Hadremijja.

omiljen i skroman. pred njim. Zatim sam tu.. uputio ga je kada je bio izvan Meke.. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta.. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana. a. Allah. i da bi u{ao u Allahovu vjeru.s.’” “Njegove rije~i su me dojmile”.{.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. Kada sam stigao. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. d`. a. Bio je jednostavan ~ovjek. mladi}u. Iza}i }e iz va{e zemlje. i pristupio muslimanskim redovima. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti.. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. lijepoga ahlaka. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. otvorio mi je prsa za islam.” . a on je posljednji poslanik. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. a. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra.{. Njegov je Poslanik.s. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed.. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. od ~etverice. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Bio sam tre}i. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. palmi i izvora.s. d`. a slijedi ga Ebu-Bekr. upitah. Bio je ~estit i po{ten trgovac. i ispri~ao mi ne{to o tome. Pridru`i mu se {to prije.. Allah.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika.’ Bio sam mu blizu. koji mi je predstavio islam.

a. koji je napustio svoju vjeru. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{.s. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. gurali ga i udarali po glavi. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. . preuzeti vo|stvo njihova naroda. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. mladi}eva majka’. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu.. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. odgovori{e mi. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Od Kurej{ija. vlast. neka je hvala Allahu na tome.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. Me|utim. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj.s. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. a. Tako|er. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju.. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. Jednostavno. Zbog ovoga slu~aja. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. Zato su ustali protiv muslimana. zbog svoje vlasti i utjecaja. Ali. Oni su i{li za njim.

.s. savjetuju}i se sa muslimanima.. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. naredbe.s.. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. stajao je na mjestu borbe.s. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana....s. a. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. Resulullah. Napao je iza brda.s. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. a. Allahov Poslanik. a. odrediv{i svakom zadatke. a. Ostavili su svoje polo`aje.s. a. a. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili.’ Allahov Poslanik. podijelio je mud`ahide. Kada se sreo sa Resulullahom. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. re~e mu Resulullah. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.s. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. a.s. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. a kada se vratio u Medinu.s. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. a. a.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.. tada jo{ nije bio primio islam. Oti{ao je i obavio zadatak.. odlu~nost i upornost. oglu{iv{i se o Resulullahove. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. zbunjeni i ra{trkani. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. a..s. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. a. a to je bila zlatna prilika. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama...’ ‘Ima{ nagradu’. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. a. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik. Allahov Poslanik. Kada su stigli do brda Uhud. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj.s. naredbe.s.

i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.. Uprkos tome.. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. Jedan ensarija re~e: “Ja }u.. pripremaju}i strijelu da ga ubije. Ai{a...s. Bo`iji Poslani~e. a. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga.s. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. Me|utim. Neko drugi”. pa je ostao samo Talha. Talha.re~e mu Allahov Poslanik..s.” .” Resulullah. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika.. neko drugi”. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim.” “Ne. a. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.. neka je Allahov blagoslov i selam na nju.s. htio je da se popne na nju. re~e Allahov Poslanik. a. javi se Talha. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu.s. Bo`iji Poslani~e”. “Ne ti. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Majka vjernika. a.’” Allahov Poslanik. a. re~e: “Da. a. a. jedini muhad`ir..Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku.s.. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Resulullah. a bili su daleko od njega.. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u.s. a. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. a.” Resulullah.s.” I on se borio dok nije pao kao {ehid.. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu.s.s.... a. “Nagrada ti je D`ennet.s.s.s. bio je na stijeni na vrhu brda. re~e Resulullah”.. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. a. Ashabi su {titili Resulullaha.s. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. zbijeni jedni uz druge. Kada su do{li do jedne stijene.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. a mu{rici su ih slijedili. Resulullah. a.. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. a. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. pa Resulullah. Kada se okru`enje steglo. Allahov Poslanik. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u.s. re~e: “Da. ti.. a. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu.. Bo`iji Poslani~e. . Bo`iji Poslani~e. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. a.

a.s.s. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. Ah!”. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. Ovaj ponovi pitanje. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.s.. pa smo ga izvukli odatle. a Resulullah se opet okrenu.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek..s.. {to od uboda koplja. a. a.. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.. rekao: “Da si rekao bismillah. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah.s.. putu.. a Allahov Poslanik.s. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. a. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. brane}i Poslanika.. a. Beduin je upitao i tre}i put. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. a Allahov Poslanik.s. a. sjedio je sa ashabima. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. Resulullah. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.... Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida.” O nadimku @ivi {ehid.” Resulullah. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah.s. Ebu-Bekr.. a.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. a.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. a Resulullah. obu~en u zelenu odje}u..s.{. a. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. d`. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se.’ re~e Resulullah. okrenu se od njega. ga je nazvao Dobri Talha. a.s.. {to od strijela. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. a prst mu je bio odsje~en. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu.s. r. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. Bo`iji Poslani~e. nazvao me Dobri Talha. Talha)...s.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli.s. na {to mu je Resulullah. a.s. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre.” (tj. a. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik.. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. a.. a.. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha.. a. Poslanik. u~inio je ono {to i prije. koji mu je dao Allahov Poslanik. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku.s. a...

davaju}i mu iz svoga imetka.. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.siroma{nima.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . siroma{tvo bje`i. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. brinuo se o njihovom stanju. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. pa mu kaza: “Talha.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. a. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. a. obradovao je njegov postupak.a.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. tako mi Allaha.” @enio je neo`enjene. a da mu ga niko ne tra`i. iskopao bunar. Tako|er.{. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. Obmanjen je. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. odje}e i hrane. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.s. Od mladi}a toga znanog. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. re~e Alija. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik.a. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.” Allah. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. Resulullaha.. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. d`. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. ti si uistinu velikodu{an.”. r. r. nemo}nima i muhta~ima.s. udavao neudate. re~e mi. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno.. pa re~e: “Zaista. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. ‘Pa podijeli ga.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”.. Allahov Poslanik. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. D`abir ibn Abdullah. ..

{. a. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. d`..s. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. d`. krasnog.. sestrom Majke vjernika Ai{e.s.s.s. ~istog?’ Tako|er.. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. a. putu.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. `ude}i za {ehadetom.s. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim.{. junaka na Allahovom. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. ako ho}e{ dobrovoljno. Neka je hvala Allahu. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. prijatnog. . Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik... pitao za njega ako ga ne bi vidio. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. A.. a. mnogo je volio svog ashaba Talhu. sestrom Majke vjernika Habibe. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.s.s.s. a. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. a. htio da pita za mene. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. U~inio ga je bliskim sebi. Rukajjom bint Ebi-Umejje. zadovoljan sa svima njima. sestrom Majke vjernika Zejnebe.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju..ari’om bint Ebi-Sufjan.S.s. Poslanik.: Dare`ljivi Talha.s. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. Allahov Poslanik. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.{. d`. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. a.. a.. a.. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. neka je Allah. a. Hamnom bint D`ah{. . a. u njemu je vidio vjernika.s.. a. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov.

r. Muslimanski su se redovi razjedinili. kao halifi muslimana. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Po{to je Osman.s. odbili su dati prisegu. nered i podjela je vladala me|u ljudima.{. i da }e biti nasilnici prema njemu. ..a..Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. r. govore}i: “Bo`e moj. a me|u njima su bili: Ai{a. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije .a. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. r. nasilno u nju provalila i ubila ga.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. r. Bo`e sa~uvaj. Talha i Zubejr. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe.a. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. ako u biti ja druk~ije mislih.a. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. a... a. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. d`.. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima.. Alija.s. r. ubijen.a. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim.

Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat.. Neka je Allahova. . d`. uznemirava me voda. a imao je {ezdeset ~etiri godine. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara.a.” Isti san je sanjao tri no}i. Naime. Umro je. {to nepokretne imovine.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. iznosila je trideset hiljada dirhema. milost i zadovoljstvo na njega. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. r.. a u gotovini hiljadu dinara. {to novca i ostalog bogatstva.{.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah.{. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. d`. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. povukao se iz sukoba. usmrtio ga. da zaustavi veliku smutnju..

a on Duhejrov. a on Ebu-Ehvenov. a on Malikov. sastavljene obrve. . Bio je bogobojazan. a on E{-[eridov. a bradu je knio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. sin je Amrov. R.EL-MIKDAD IBN AMR. Imao je gustu i bujnu kosu. a on Kasov. a on Behraov. {iroka pojasa. a on Rebi’aov. a Kas je sin Durejmov. a on El-Hafov. a on Luejjov. a on S’adov. a on Sumameov. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on S’alebov. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. krupne o~i. razvijenih prsa. a on Kuda’e el-Behravija. ~iste du{e. a on Ehvedov. a Amr je sin S’alebov. razvijena ogromnoga tijela. pomo} siroma{nima i muhta~ima. a on Matrudov. a on El-Kajnov. Bio je visokoga stasa. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. a on Malikov.A. {irokih ramena. a on Amrov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on Amrov. ~vrstih ruku i krupnih {aka.

s. a bio je jo{ mladi}. ostavljaju}i svoj rodni dom.s. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. a. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom.s. Nije bio imu}an. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. Allahov Poslanik..s. vjerovao u njega i zavolio ga. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. me|u onima koji primi{e islam. kona~no nastanio u Medini. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi.. vrije|ale bi ga i zlostavljale. i saznao ciljeve njegova poziva. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. El-Mikdad ibn Amr. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. tra`e}i uto~i{te.s.. a.. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. Nakon {to se Poslanik. tra`e}i njegovu za{titu. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e. naredio je muslimanima hid`ru.a. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. Resulullah. bje`e}i od osvete. a. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. iz oblasti Hadremevt. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti.s. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. a.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda.. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. kao donosioca radosnih vijesti i istine. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . a. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. a pored toga. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio.. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. r.. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Izme|u ostaloga.s. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. a. a.

s. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. skupio je muhad`ire. a. putu.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. d`. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. a. r. Kurej{ije su bile spremnije. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.” Kada je Poslanik. Po{to je Poslanik.s. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. a. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom... u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. a. d`. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela.{. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. me|utim..s. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo.s.. konjanika i junaka.a. i obrazlo`iv{i im stvar. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama.a. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima.s. a. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. smjelost i iskrenost. VITEZ BEDRA El-Mikdad. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.{. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. r. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom.. r.a. U njegovom se srcu u~vrstio iman.. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. a.s. a. zatra`io njihovo mi{ljenje. r. putu... iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike.a. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha.. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. od glave{ina. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom.. da budem uz njega. Tada je El-Mikdad ibn Amr . alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. ostali su radi upornost. Obi~aj Allahovoga Poslanika. Nakon sastanka dvije skupine.. {to se ti~e vojskovo|a. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. Mogli su se vratiti bez borbe. r.s.a..

borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.. ovim se Poslanik. izvr{avaj ono {to ti Allah. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Vjerovatno }e ti Allah.s. d`. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine.. Kreni. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. mi smo s tobom.. mi ovdje ostajemo’. a.a. a. a mi }emo se boriti uz vas. a. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. r. .{. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. d`. S’ad ibn Mu’az.. {to god uradi{. a. obe}ao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha. zaista mi je Allah... kako ih je Resulullah. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka.. Hvala neka je Allahu na tome. d`. a. Rekao je: “Krenite i radujte se. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. Bo`iji Poslani~e. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte.{. obra}aju}i se Poslaniku. Tako mi Allaha. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e.s. preplivali bismo ga s tobom. i obavijestio.” Ozari se lice Allahova Poslanika.{. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32.. vo|a i plemi}a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti.s. nare|uje. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. bio je obradovan govorom S’ada.s. {ta predla`ete?”. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. mi smo s tobom. Allahov Poslanik.s. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. kao da sad gledam kako ginu.. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom.s. re~e. a.

s. Poslanik. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. r. El-Mikdad. Allah. koji je plavio njegovo srce. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. a... ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu.s. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. r.a. i da mu ne bi oslabio iman. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. a kada je za to saznao emir. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. a. brate?” .s.{. spasio ga je. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. a.a.. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce.. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti.. Pou~en `ivotnim iskustvom. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. njima sam vladao. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Kada se vratio iz te pokrajine. pa se on vratio muslimanima. Na dunjaluku je bio skroman. putu. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. uvijek je bio uz istinu. a.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu.s. d`. ne daju}i mu da se opravda. sve dok nije za{ao u godine.. Dugo vremena se nije `enio. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. zadovoljan jednostavnim `ivotom.s. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. pa su bili opkoljeni od neprijatelja.{. a. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu.{. Resulullah. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Bio je ponizan i iskren... Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. bio je istinski iskreni musliman. d`.

s.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. pa je rekao: “Allah ti oprostio. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot.” El-Mikdad ga je dugo gledao. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. a nije me ni saslu{ao. Allaha nam.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira.. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. Uvidio je emir da je pogrije{io. pa re~e: “Pogrije{io sam. Nije `urio u davanju presude ljudima. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Moj `ivot je `rtvovan za islam. Prekr{io sam njegovu zabranu. Neka uzme svoje pravo od mene. Me|utim. emire. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Bio je izuzetno otvoren i jasan.” El-Mikdad se obradova. a islam }e ostati slavan. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. i ni{ta osim toga. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . re~e mu Mikdad. a. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. “Ali. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja.. odgovorio mu je emir. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. pa me kaznio. a. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika.s. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. u prvom redu zahvalite Allahu. pa se uputio pravo emiru. Zato. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. d`. d`. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Tako mi Allaha.{.” I zaista.{.. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega.. a. kojima je Allah. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo.s..

El-Mikdad i Bilal. Ebu-Zerr. `ivljenjem po Kur’anu. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. a. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e..Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. da je rekao: “Nije bilo poslanika.s. O`enit }u te svojom k}erkom. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. a. Huzejfe. To su primijetili ashabi.. odgovori mu El-Mikdad. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu.a. plemenitoga roda. a.{.. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. a. Rekao je Resulullah. uo~io je njegova svojstva.s. D`’afer. pa ge je volio i Njegov Poslanik. brate.. A. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. Bo`iji Poslanik. Ebu-Bekr. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Ammar. r. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu.s. Poslanik.s. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. r. Hasan.. a. izvoru i uputi i putem hadisa.s. i tu`io mu se..a. a. d`. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. volio je El-Mikdada. a. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha.s.s.s.s. r. htio je da ga po~asti.. a da mu nisu data sedmerica. podsti~u}i ga na `enidbu. kao {to je on.: “Zaista mi je Allah. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr.. El-Mikdad i Selman. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. Husejn.” Odabrao mu je .” Kada je Poslanik. Allah. na{em ustavu. namjesnika i saputnika.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. a. reci nam njihova imena. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. Ibn-Mes’ud.. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje... MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. a. volio je El-Mikdada ibn Amra. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Alija. d`. od Allahovoga Poslanika.a.s. a. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. Omer. Selman. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.S. Malo zatim.{.

Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. a.a. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. Nakon isteka ta ~etiri dana. Mukavkis je skupio svoje ministre. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. r. Kada se Amr ibn el-’As. Koji je odredio da tako bude. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. r.a. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. a. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima..a. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. a El-Mikdad izvana. a. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje.s.a.s. Tako su se spustili u grad. hvala neka je Allahu. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. El-Mikdad ibn Amr. preselio na ahiret. r. Harid`e ibn Huzzafe. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. Mukavkis je odbio islam. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje.s. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. O`enio ga je Dub’aom. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.a. r. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. r.. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba.. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje.. . Kada je Poslanik. ili da preda zemlju bez borbe. ili da pristane pla}ati d`izju.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. mnogo se rastu`io.

.. te je stalno boravio u ku}i. u sedamdesetoj godini `ivota.a. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. trideset tre}e godine po Hid`ri.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. r. Umro je na svojoj zemlji. u D`efru izvan Medine.

.

a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Abdul-’Uzzaov. . a on Amirov. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a on Ebi-Kajsov. a on Haselov. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a on Nasrov. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Za razliku od svojih vr{njaka. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a poslove je obavljao planski i uspje{no. a. sin je Ebi-Ruhmov.s. Bio je o{trouman i blage naravi. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a.A. a on Abdul Vuddov. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. a. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. R.s. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. a on Malikov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. djeda Allahovog Poslanika.

{. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. Nakon Resulullahovog. pa nastavi{e sa provokacijama. a. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. u miru i spokojstvu.s. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio.s.s.s..a. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. te{ko pora`eni. a. na Hunejnu i u Taifu. preseljenja na ahiret.s. a. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. d`. . r. na Hajberu.. a. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. a. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.. a prva je bila Bitka na Bedru. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane.. a. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove..s. na Benu en-Nadir. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke.. i bio mu blizak pored razlike u godinama. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. Me|utim. srcem ispunjenim vjerom. na Devmetul-D`endelu. obo`avaju}i Allaha. a. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. u pohodu na Benu-Kurejza. po naredbi Allahovoga Poslanika. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Ali. na Hendeku.s. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. Sve u svemu. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. u kojoj su Kurej{ije. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. na Hudejbiji. Zavolio je Poslanika. na Benu-Lihjan. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. neka je Allah zadovoljan svima njima. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu.s. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao.. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. daleko od Meke. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. prilikom oslobo|enja Meke. a. a.: u pohodu na Benu-Mustalik. a.s. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. rodbine koji je povjerovao u Objavu. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik.s.

komandant perzijske vojske. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. samoinicijativno. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. u isto~ni dio zaljeva. ne{to odredi. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. . Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. r. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. . Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. Ulejs i El-Hiru33. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. naspram grada Istahara. Ipak.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. to se dogodi.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. d`. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Nakon toga.. iako su bili u nezavidnoj poziciji. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. Huvejl se odlu~i za bitku. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti.a. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. . Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Bila je te{ka i o{tra. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. osim onima koji su bogobojazni. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Emgi{iju. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. podijelio ih je u tri grupe: .{. tako da je oslobodio: El-Mezar. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Erbez. a to je te{ko. Poslije oslobo|enja El-Hire. U tom periodu.

Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Med`ze’e ibn Sevr. Ipak. Kada je halifi Omeru. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. Povukli su se prema Istaharu. u isto vrijeme. U isto vrijeme.a. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Arfed`e ibn Herseme. a ispred je poslao izvidnicu. ostatak vojske. Naime.. oti{ao obaviti had`. Kada je Utbe ibn Gazvan. namjesnik Basre. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. [ehrek ga sa vojskom presrete. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. Et-Terd`uman ibn . kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Abdurrahman ibn Sehl. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. a oni se oduprije{e napadu. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Sa’sa’ ibn Muavija. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Nehar ibnul-Haris. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca.. idu}i od bokova. Allahovom pomo}i. halifa Omer. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. me|utim. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. te ih. a toga nisu bili svjesni. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. r. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. Predvodio ju je [ehrek. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. rasporedi u poluluk. Ta vojska iza|e iz Basre. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati.ulan. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. zapovjednik prve grupe. r. Zatim. skrivene od Perzijanaca. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. poznati vojskovo|a. poznatijih junaka i vojskovo|a.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost.a. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. me|u kojima: Asim ibn Amr. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Huzejfe ibn Muhsin. . r.a. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. zamijenio ga je Ebu-Sebre. Nakon toga.

Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. r. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. izuzetno lijepe vrtove. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. tako|er.. kada se sretnu. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Jezded`ird. jer je u danima vru}ine jako hladna. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje.a. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. r. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha.” Do halife Omera. Med`d`e’ ibn Sevr. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. izme|u ostaloga. kralj Perzije. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. Arfed`e ibn Hersem. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. K’ab ibn Sur. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. tako|er. u mjestu zvanom Erbek. i prve iz Basre i druge iz Kufe. Muslimani su. kraj u kojem se odvi manja bitka. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. divno bistra i ~udna. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Rijeka je bila veoma duboka. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje.. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. Opsada je Tustura trajala nekoliko . bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. kao u Bagdadu i Mehli. budu: El-Bera’ ibn Malik. Huzejfe ibn Muhsin. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Omer. izme|u ostalih. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. Uputio im je poziv koji dade rezultat. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Perzijanci tu do`ivje{e poraz.a. Asim ibn Amr. te da krenu prema Hurmuzanu. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. te da u njoj.

Zvao se Muknef. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem... nije dao sigurnost. kao zapovjednik islamske vojske. i plus. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. neka je hvala Allahu. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu.{.a. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. odgovorio je halifa. “Daj im sigurnost uz d`izju”. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. d`. a muslimani koji su ~ekali ispred. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. Ako `elite.. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. a da nas vi ~uvate. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. {to Ebu-Sebre i izvr{i. r. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. Me|utim. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. mo`ete iznevjeriti. pristajemo da vam pla}amo d`izju.” .a. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. da mu on sudi. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. Allahovim emrom. tra`e}i njegovo mi{ljenje. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. znaju}i da im on. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. r. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. za to.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci.

u ibadetu pored Allahove ku}e. a ukopan je u Meki. U vrijeme halife Osmana. r.a. . neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. preselio je na ahiret.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota.

.

a on Amrov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on D`e{mov. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve.MUAZ IBN D@EBEL. a on Alijev. Krasilo ga je lijepo lice. a on Tezidov. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. Bio je izuzetno pronicljiv. davali su mu jo{ ljep{i izgled. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. koji bi se ukazali kada se nasmije. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. sin je D`ebelov. . a on Esedov. a on Udejjov. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. a on S’adov. crne o~i.A. a on sin Amrov. a on K’abov. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. inteligentan i razuman. blistavi zubi. a on Adijjov. a on Saridin. Njegovi bijeli zubi. a on Evsov. a on Aizov. a on El-Hazred`a el-Ensarija.

odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. pozivaju}i ljude u islam. d`. prije nego {to ga je vidio. pa primi{e islam i .s. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. Poslanik. a. da mu dadne prisegu. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje.s. za susret sa Allahovim Poslanikom.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. a du{u mu obasja svjetlo islama. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a.a. rade}i to javno ili tajno. uprkos tome {to je bio veoma mlad.. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu.. a. a. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra.s. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. stisnuo njegovu mubarek ruku.s.. a. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. pravdi i miru koje donosi islam. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. Po~eo je kovati planove. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju.. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva.{.. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Imao je osamnaest godina. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana.s. a.. Odmah je u njih povjerovao.s. Poslije “Prve prisege” na Akabi.. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. Allah. Allahov Poslanik.. i istovremeno... r. a. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. koji je upoznao tajne dru{tva. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. a.s. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”.s. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. a. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. rukuju}i se sa Poslanikom. Zahvaljuju}i ovoj metodi.

stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. ali ga ne na|e. Amr je. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. ina~e ~astan i bogat ~ovjek.. po obi~aju. prikradu ku}i i uzmu kip. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. r. a zatim mu re~e: “O Menatu. da si ti bo`anstvo. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Nadjenuo mu je ime Menat. zbog njegove mo}i. koji je bio od rijetke vrste drveta. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme.a. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. sigurno bih ga kaznio i ponizio. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Amr je imao svog li~nog kipa.” Kao da mu je pao kamen sa srca. ne dodirnuv{i ga. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. . ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. evo ti sablja i brani se. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. Kada je svanulo. Amr. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. ali ti zna{. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. Tako su i uradili. da znam ko je ovo s tobom uradio. Tra`io ga je po ku}i. ne govore}i nikome ni{ta. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. oko ku}e. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. uze{e kipa i sablju. Amr ga je pogledao. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. “Tako mi Allaha.

. neka je Allah. a. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog.s. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Time se nije zadovoljio. Detaljno je poznavao islamske propise. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Vjerovjesnikov. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti.{.s. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. re~e mu: “Spoznao si istinu. a. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti.. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. posmatrao ga je dok je klanjao. pomozi me da Te spominjem. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. a. . Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku.’” To je `elio Mu’az. stigao u Medinu..206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik.s. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika.s. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit.s. a. a. Niti sam ikada zano}io. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik.. a.s. Ubejj ibn K’ab. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. zadovoljan njima svima. a. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Osman ibn Affan. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. obaveza se pisati kur’anske ajete.. Poslanik. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama. pa je se dr`i. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. ja sam te zavolio.s. d`. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. a. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj.. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. budno{}u i pa`ljivo{}u. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. a..s. tako mi Allaha. Nisam korak zakora~io.. Resulullah.s. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. Jedne prilike Allahov Poslanik. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana.. posavjetova ga: “Mu’aze.s. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario...” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. Na svakom skupu sa Poslanikom.” Poslanik. a.

s. a klone}i se zabranjenog.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. vrednija od svakog blaga. d`.. r.s. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.a.. me|utim.a..a. jer je bilje`enje Allahovoga. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga..s. da pobjegnem od nje. znao ko je Mu’az. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. Enes ibn Malik. i to potvrdi dva puta. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. iskreno od srca. Naime. a. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. u}i }e u D`ennet.s. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. a. r.’ Poslanik. Vjerovjesnikovo. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. govora vrednije od svakog imetka. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika.’” Uz sve ovo..s. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu.. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. a. r. a. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. r.. Nije ga zanimalo bogatstvo.a. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu..a. jer je Resulullah. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . dozvoljeno. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’.. Osim toga. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. Kada ga je vidjela. govorio je: ‘Allahu moj.” Naravno da je Mu’az. Allahu. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. Mu’az je bio dare`ljiv. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e..Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. Omer. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. Ti si `iv i vje~an. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. a.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.. ne uzev{i ni{ta. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. Allahu moj. a nemo}an sam. a.s. r. rekao istinu. iskren i povjerljiv. plemenite du{e. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.{.s. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. plemenit u~enjak i veliki pravnik. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. a..

. Kada je ta grupa krenula.s. Ebu-Bekr. pa posla po Mu’aza.s.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo.’” Poslije ovoga. a. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika.” Naime.s. Kada je Mu’az do{ao.. da se sastanu sa Mu’azom. i Ebu-Bekru. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku.s. a... uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. Kada je zavr{io svoju misiju. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.s. Kada je do{ao.. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika...s. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. a. Allahov Poslanik.” Mu’azu. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda.s.s. r. Mu’az ibn D`ebel je jahao. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. a. Omer se za~udi ovome. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke.’ Allahov Poslanik.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. a.” Omer se nasmija.... hod se otegnuo. Omer ibnul-Hattab . Allahov Poslanik. re~e Mu’azu: “Mu’azu. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje.. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. a on danima nije izlazio iz ku}e. r. vratio se u Medinu. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. a. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima.s. a. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. a. a. pa se bio mnogo zadu`io. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.a. izabran je za halifu. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. a. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. Tako i bi.s. a. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. Resulullah. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. tra`imo svoje pravo. pa je on poslao po njega. Poslanikov. zasuzi{e o~i od bola.s. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. a neki odbi{e. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima.a.

pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu.” Odmah potom. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. ne}u uzeti od tebe ni{ta.s. rekav{i: “Mu’azu. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. a. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. a.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. Kada je Resulullah. a. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. a. slao Mu’aza u Jemen. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.s.s.. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah.s. a {ta zabranjeno. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima..Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. Na ovo se Poslanikovo. odgovori Mu’az. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. Po{to ga je na{ao. Mu’az to odbi. pa sam se upla{io da }u potonuti. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana.. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . re~e mu: “Usnio sam sino}. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. a ti se tu na{ao i spasio me.” U^ITELJ .. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i.s. Na tom su se i razi{li.” Tome se i Omer obradova. oti{li su Ebu-Bekru.” Poslanik. a bio sam na vodenoj pu~ini. a. da sam prestao plivati.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”.

tako|er. osim ako ga upitaju. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. koji je sjedio pored mene. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. Kada je pri~ao. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. a tre}i u Palestinu. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. Potrebna su mi trojica izme|u vas. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. a me|u njima jednog mladi}a.” . ko je on. Nije pri~ao. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. Drugi neka ide u Damask. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. i prije nego {to }e krenuti. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. a. Nije im ni{ta govorio. ostavite u njemu jednog od vas. izaberite sami. re~e im: “Po~nite sa Himsom. a. {utio je. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. obratili bi se njemu i pitali ga.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. dr`ao dersove i predavanja.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova..” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put.s. a bio je najmla|i. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel.. Ostala su trojica. Kada se sastanak zavr{io. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika.’ Od tada sam ga zavolio.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan.’” O njemu.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Upitao sam nekog ~ovjeka. bijelih blistavih zuba. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. ako `elite. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je.s. Ubade ibn Samita. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.

zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi.. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. Allahu.. Omer. d`. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. boravio je u Palestini. smrti. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. Klanjaj i spavaj. r. oporu~io bih njega.. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. Poredili smo ga sa Ibrahimom. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. bogatio se). iskreno se pokoravam”.a.a. a.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu.. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj.a. pa prekini post. r. a danas se nadam od Tebe.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u.” Mu’az. bojao sam se Tebe.s. a.a.. vjere i pokornosti Tebi. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika.. r.. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. r.s.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u.. A Mu’az re~e: “Posti..” Neka se Allah. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. Pred smrt. nije samo podu~avao ljude.a. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. Do|e voljena u siroma{tvu. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. odgovori ~ovjek. Obavljaju}i svoju du`nost.. r. .’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. pozivaju}i: “Allahu. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri.{.. u svojoj trideset osmoj godini `ivota. govore}i: “Dobro do{la.

.

Kasma.. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. Nadimak mu je bio Ebul-.s. isticao se jakim glasom i strogo{}u. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. El-Harisa. Avna. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.A. a on Abdul-Menafov.adla. R. sin je Abdul-Muttalibov. nje`ne ko`e i lijepoga lica. a on Ha{imov. Tako|er.adl. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. M’abeda i Temama. puna~ak. Ubejdullaha. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. . a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Kesira. bijeloga tena. On je Resulullahov. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. a. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Bio je visok. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. Abdurrahmana. amid`a. Abdullaha. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. a stariji je od njega samo tri godine.

pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. Dok su oni bili oko njega. a. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’.. sluga.! Nevjernici. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje.s. tako mi Allaha. pa mu je rekla: ‘Brate moj. Resulullahov. zatim je u{ao u mesd`id. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. a ljudi su ga slijedili.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti.adl. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. na krovu K’abe ukazala se njegova deva.35 Ibn-Abbas. Abbas je htio da po|e s njim. Naime. ali ga je tajio. koji mu je bio prijatelj. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. ispri~ala mu je san koji je usnila. pa je sli~no povikao. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. k}erka Abdul-Muttalibova. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. . Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. njegova sestra Atika.. Potom je uzeo stijenu i bacio je. u~inio hid`ru u Medinu. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. To je uradio i prije Bitke na Bedru. a.s. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.” Kada je Allahov Poslanik.. a. Me|utim. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. u susretu sa drugom grupom ensarija.. pa je primila islam Ummu . Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. pa ja. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi.. ali mu je Resulullah. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha.s. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. a.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. Velid ga je ispri~ao ocu. plemenitom Poslaniku. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati.s. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili.

a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. k}erke . pridru`i nam se.. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. o{trog jezika i ledenog pogleda. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. sa `eljom . nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima.. ako se povrati. a da ni{ta nisi u~inio.adle. desit }e se. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. Tako mi Allaha. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. Abbas je nosio Poslanikove. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. Kada je Allahov Poslanik.’ ‘A {ta je sanjala’. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih.’ Kada sam zavr{io tavaf.’ Tako mi Allaha. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. Kada je pala no}.. a. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija.. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. a.s.. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.. Govorili su o Atikinom snu. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. Zanijekao sam da je i{ta sanjala.s. Ne vidim da }ete ga spasiti. rekao mi je. a da se ni{ta ne dogodi.. te smo se razi{li.. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. tajno slao vijesti o njima.’. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. U pomo}.. upitao sam.. uradio sam tako.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. ali on od mene nije imao velike koristi. a ako pro|e tri dana od toga. a ti si slu{ao.s. ako bude istina {to ka`e. re~e: ‘Ebu-. a. pridru`io sam im se i sjeo. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. ~vrstog lica. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. suprostavit }u mu se.” Da Resulullah. kada zavr{i{ tavaf. pa sa~ekat }emo tri. Allah najbolje zna. sedlo mu se nakrivilo. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. Deva je rikala.s.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.. a. Bio je ~ovjek sitan. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’..

koji je tada imao tri godine. a. A opet. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib.. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. kao {to smo spomenuli. a.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. Tada je rekla: “Kunem se. d`.{. preselio na ahiret. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. tako da im ni{ta ne usfali. za ki{u.s..s. Kada je oslobo|ena Meka. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom.. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika.. Kada je Allahov Poslanik. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. u~inio hid`ru u Medinu. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv.s. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova.s. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Ki{a zadugo nije pala. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. a.. a. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. Abbasova majka je Nebila. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto.{.s. imao je visok polo`aj u Meki. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom..” Kada ga je prona{la. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. ispunila je svoj zavjet. Allahov Poslanik. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.s. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. . d`.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. a.. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. pa nas napoji.. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. ako prona|em Abbasa. pade obilna ki{a. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. zatim je uzeo Abbasa za ruku. dok je bio `iv. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. a da je to krio. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. a.

a.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik.s. kao {to znate Muhammed je od nas.. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. nakon {to vam do|e.” Poslije govora Abbas je u{utio. blizini.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Resulullah. U ratu smo odgojeni.s. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. pa im re~e: ‘Vi ste. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. a. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. na vama je da to i podnesete. tako mi Allaha. Prije druge prisege na Akabi.” . imamo kompletne oklope. Odbranili smo ga od na{eg naroda. ratnici. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam.s.s. Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. zatim kopljima dok se ne polome. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. Abbas je bio u Poslanikovoj. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. a.s. zna~i.. a. ratnici. Do{ao je.s. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. i njegovoj vjeri. a.. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku.. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. a... a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan.s. Odbio je sve. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. a. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. onda ga se sada pro|ite. osim da se pridru`i vama.. Ga|amo strijelama dok ih ima. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost.

” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. odgovorio je. a. Iza{ao je pod prisilom. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. jer ima{ ~ime.s. a.s. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. rekao je amid`i: “Abbase. Naime. kada je rekao: “..” Allah o tome najbolje zna..s. zahvatila tuga.. o njihovim pokretima. a. on je ostao u Meki.. To je imao na umu Allahov Poslanik.s..” Resulullah. .: “Allahov Poslani~e. o otkupu zarobljenika. amid`e koji nisu primili islam. brata Benu-Harisa. `alosna i zabrinuta. protive}i se: “Allahov Poslani~e.s. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e.s. nije oka sklopio. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. a.. A Allah pra{ta i milostiv je..s.” Abbas mu je odgovorio. a. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.s. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e.s. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. a.s. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. a. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. Te no}i Allahov Poslanik. Mu~ila ga je nesanica. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana.. a. a. Resulullah. Oni su bili Ukajl i Nevfel. skinuli smo okove Abbasu. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. a.. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro..

pru`aju}i mu za{titu. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik... Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. a. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u.s.s. D`’afer ibn Ebi. prenera`eni. a. Usame ibn Zejd. a. prate}i Allahovoga Poslanika.zadivljeni sobom i svojom silom. a. Kurej{ije su primili islam... Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. misije pustili {iroko ra{irene korijene. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. D`e{m.. Ta plemena su Hevazin. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod.adl. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. Nasr.. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. iza{li su da se bore lahkomo. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast.. U svakom slu~aju. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga.. a.Talib. Bili su gordi .. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik. Allahov Poslanik. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Resulullah. .s. pa oni su oslobodili Meku.s.” Po~eli su bje`ati na sve strane. Ejmen ibn Ubejj. bez ikakve pripreme. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. Sekif i dr. a.s.s. Muslimani su i{li `eljni borbe. a. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom.. iznena|eni. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu.. Rebi’a ibn Haris. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Omer ibnul-Hattab.. a. Slavljen i Uzvi{en je Allah.. u vojnim pohodima i ratovima. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. a muslimani. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je .ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom.s. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . A kako i ne bi bili.s. Me|utim.. zbunjeni.s. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. a. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena.

a i da jeste. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome..s. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana.” “Allah je dovoljan.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. Ti si mi pre~i od oca i majke.. Odazivamo ti se.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. tijesna postala. mnogo pomogao i trudio . neka je hvala Allahu na tome.s. Sekif. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.. a. a obojica su bili halife. k}erka Milhanova. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo.. Bio je cijenjen i po{tovan. milostiv prema svojoj porodici. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu. Allahov Poslanik. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.s. Allahov Poslanik.. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. a. uistinu. re~e joj Resulullah.s. d`. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe.. a. o vi koji ste dali prisegu.. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika. a.. Bio je bogat i dare`ljiv.. a me|u njima i Abbas.. jer to zaslu`uju.” Lice Allahovoga Poslanika..s. bilo bi mu dovoljno.. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. a. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`.. te gromoglasno povika: “O ensarije. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. koliko god da je prostrana bila. Allahov Poslanik. bio je ponosan na svoga amid`u.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. primakla mu se. a.{.. Do{li su do sebe..s. Na dan Hunejna Allah. na njegov lijepi ahlak i vrline.. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. supruga Ebu-Talhe. Allahov Poslani~e. rekav{i mu: “Da.s.s. rodbini i plemenu. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. Nego vam je zemlja. a.. o Ummu Sulejm!”.” Abbasa nije volio samo Poslanik.. Resulullah.. pa ste se u bijeg dali. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani.. a. govore}i: “Odazivamo ti se. On je najbolji. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. ozari radost.s. a. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. sjedio sa ashabima.

Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih... trideset druge godine po Hid`ri. Kada se bolest pogor{ala. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik.s. ali nema lijeka od smrti. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. a vidio je da su kod Resulullaha. vidio sam smrt na Poslanikovom. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna.. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. Abbas je bio uz njega. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. a.s.” Kada se Allahov Poslanik. Preselio je u petak. Zakopan je u Bekijji. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha.s. okupili su se oko njega u sobi Ai{e. putu. d`. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan.{.. Majke pravovjernih. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. razbolio. Abbas je iza{ao iz ku}e. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. a. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. . a.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. ~etrnaestoga red`epa.

.

U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed..s. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. R. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini.s. a. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka.USAME IBN ZEJD.s..{. sin je Zejdov.s. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha.. a on Sevrov.. a on sin Harisov. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed.{. Bija{e poti{tena i tu`na srca. a on Zejda el-Lata. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. on Refidov. a on Vebra el-Kelbija. kojim je to zabranjeno i poni{teno. Za nju je Poslanik. a. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. a on Amirov.s. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. d`. mu{tuluk. prije Poslanikove. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. a. a on En-N’umanov. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. a on sin Zejdov. Ummu Ejmen je .” Kod plemenitoga Poslanika. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. tj.. hid`re u Medinu.. a on sin [erahilov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.. zauzimala je posebno mjesto.A. a on Kelbov. a on Imruul-Kajsa. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. a Allah. majci Allahovog Poslanika. a on sin K’abov.. a. a. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika... rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. d`. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav.

. a. dobro shvatanje stvari i situacije... a. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. lice se ozari. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. . a.. a. Allahov Poslanik. to je kod Allaha ispravnije. a ova vijest pokri brige i probleme. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. pljosnata nosa. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. odlu~i da oda po~ast Zejdu. Upu}ivao je dovu Allahu.. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku.s. Crne puti. a Allah pra{ta i samilostan je.s.{. gajio posebne simpatije. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. d`. a.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo.{.s. kovrd`ave kose. ~ista srca. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. prema kome je Poslanik..s. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. . Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. Poslanik. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. Zbog toga ga je izuzetno volio. Ako ne znate imena o~eva njihovih. sna`na skladno gra|ena tijela. sa svojim ocem i ostalim muslimanima.. d`.s. jakih mi{ica i srednjega rasta. a. ispravna mi{ljenja. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti.s.s. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. a. grijeh je ako to namjerno u~inite. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha.s. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama..” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. a. mud`ahid na Allahovom putu. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.

s. a meni se gadilo da to uradim. pa ih voli i Ti. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica.s.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. a. a. Hakim ibn Hizam. ja ih volim.. .s..atiminim sinom Hasanom. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~.. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e.. poslije ga je skinuo i dao Usami.. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag.s. pa bi cupkaju}i i grle}i ih.. a. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. ljubavi prema Usami.s.s. a. Poslanik. Jedan od prvaka Kurej{ija. prema Usami.. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . a. Resulullah. bijele ili crne. A Usame je bio crne puti. Allahov Poslanik. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. On je odbio da ga primi.” U godinama dje~ijih nesta{luka. pljosnata nosa. poklonio je Resulullahu. Taj je ogrta~ Poslanik.s. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. Prenosi se od Ai{e. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. obukao samo jedanput.s.’” Resulullah. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. pa pade i ozlijedi ~elo. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. a. prenosi se da se Poslanik. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. a.. a. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. ponosan i sretan zbog toga. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. izuzetne ljepote.s.s. isisao krv i ispljunuo je. Dok je Usame bio dje~ak.. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Naime. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete.s. kovrd`ave kose. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove.. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. a. ozarena lica. Me|u njima nije pravio razliku. To je bilo prije pohoda na Bedr. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. i to petkom. Hasan je bio bijeloga tena. Hasan i Usame bili su istih godina.. pri{ao mu je. Ona to nije odmah u~inila. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. rekao mi je da mu o~istim ranu. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.s. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. a. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. govorio: “Allahu moj. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd.. Majke vjernike. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac.. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. a. a Usamu u drugo.

.. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. a. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. Poslanikov. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. a.. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake.. Allahov Poslanik..s. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. i pokrene pohod na Meku. Poslanikov.s.s. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju..s.. sna`na i ~vrsta mladi}a. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. a. a. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. pa odo{e Allahovom Poslaniku.. d`. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. gledaju}i skori poraz muslimana. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja.s. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.. skloni se u stranu doline. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib.. Povikao je: “Do|ite ovamo. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. putu protiv nevjernika.s. Spremi podmuklu klopku. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr.s.{. a. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. Allahov Poslanik. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. rukovanje sabljom.. a. Osam godina prije oslobo|enja Meke. a. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Omer ibnul-Hattab. a. Oti{ao je Resulullahu.. Me|utim. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.s. D`e{em. a on je stasavao u nao~ita. Poslanik. a. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn.. Me|u muslimanima nastade panika i mete`.s. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. Alija ibn Ebi-Talib.s. a. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. Poslanik. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja.

d`. Tako|er. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. mjestu izvan Medine. Omera ibn el-Hattaba. na {ta se Usame javno po`ali. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu.. Mislim da je on jedan od najboljih. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. razbolje se Poslanik. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. On. nije posustao niti je gubio nadu. Uprkos pogibiji Usaminog oca. Kroz posljednje izdisaje. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. a. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.. a.. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske.” Dok se vojska spremala. pa po`elite mu dobro.s. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. a. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu.{. a. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. a. `ude}i za {ehadetom. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. Sti`e to i do Poslanikovih. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. d`.adl ibn Abbas. Neka ide Usamina vojska. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni.{. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje .s. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. on je za komandovanje najpodobniji.s. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe..s. Allah. Allahovom. da pro{iri islam u njoj. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom.. Allahov Poslanik.. Tako mi Allaha.. koju je vidio. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. Usame osta ~vrst vjernik. Naredio je da se spremi velika vojska.s. EbuUbejdu i mnoge druge.. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. pomo}i spasi muslimansku vojsku.

d`. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. Ibn el-Hattabu!”.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe.s.. ve} je ostao neutralan.s. vodi~a i u~itelja. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i..” . Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. a da. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. ako odlu~i da {alje vojsku. a. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. vjerovjesnika Muhammeda. muslimani ga upita{e {ta je uradio.. d`. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. re~e Ebu-Bekr. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj.. a. a. kao halifi i stala na njegovu stranu. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. te krenuo u svoju ~asnu misiju. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. a. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. vojsci. Halifa Allahovoga Poslanika.s.s. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji. dozvoli mu.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima.. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. nikada!” Kad se Omer vrati. Ali. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. r. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. “Postavio ga je Poslanik. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. stavio bih i ja svoju. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo.{. njegovoga vo|e. putu. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom.a.” Na takvim principima `ivi islam. prema granici El-Belke.. ve} da Allahova rije~ bude gornja. a.s. Ophrva ga neopisiva tuga.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala.{. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.. starijeg od Usame. a. a.s.s.

Lice Allahova Poslanika. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. a zatim mi re~e: ‘Usame.: ‘O Usame. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik..’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. Dvije godine prije Resulullahova. neprestano je to ponavljao..s. a bio je tek navr{io osamnaest godina. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. . pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.s. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. promijeni se. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. a. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike.s. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku.s. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. a. a. Zbog toga je bio veoma veseo.s. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. a.s. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. a na to }e meni Poslanik. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.. a. preseljenja na ahiret.. a.

.

snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga.A.EL-MUGIRE IBN [U’BE. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Obdaren intelegencijom. sjajni zubi i kovrd`ava. me|u kojima i perzijski i gr~ki. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. {irokih ramena. a on K’abov. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. jakih ruku. ~vrst na nogama. a on Mes’udov. Krasili su ga bijeli. a on M’utebov. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. a on S’adov. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. a on Avfov. a on Malikov. krupnoga tijela. a on Ebi-Amirov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. Bio je visokoga stasa. a on Amrov. R. . El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. Njegova majka je Umame.

. a. a ne radi borbe. [to se ti~e El-Mugire.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. gradu u kojem je Poslaniku. Resulullah. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Naime. a. odgovorio im je da je . Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. a. Uputio se u Medinu. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. vjere u poslanstvo Muhammeda. a. psuju}i i deru}i se na njega. U toj situaciji. a.. Pozvao ih je u islam.s. Resulullah.s. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. i objavio svoje primanje dini-islama. a. na{ao Allahova Poslanika.. a.. a.s.s. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. A kada ih je Allahov Poslanik. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. a.. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam.s. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. a.s. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. Allahov Poslanik. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta.s. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom.s. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. a. Resulullah. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put.s. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika.s. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika.s. napustio.. sina Abdullaha. a. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru.. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu.. nanesena velika uvreda. sve do oslobo|enja Meke. [este godine po Hid`ri. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Mes’udom i Habibom. spreman da polo`i vlastiti `ivot.s. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha..

re~e mu Resulullah.. tako mi Boga..s. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi.. prije nego {to ti je odsje~em”.. staviv{i ruku na sablju.. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.... Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.s.{. sve dok su oni u njoj. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. reko{e mu Kurej{ije.s. Vi dobro znate da je od vas moj otac. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems.. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. me|utim. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. Promrljao je: ”Te{ko tebi.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”.. .s. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije... a. sru{io Lata.s. a. a. a. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. brane}i ga.. a. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. a. osmjehnu se. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. meni pokorne. poslu{ajte me. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena.a. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot.s.” “Idi”. Resulullah. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. bradu dok je govorio. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. potvrdi{e Kurej{ije. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. d`.s. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. a.. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. Tako|er. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. kako je stra{an i grub.. r. re~e mu. Allahov Poslanik. a. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba. Iznesite svoje mi{ljenje.. a..s. Neka je Allah. Kurej{evi}ka. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati.s.

te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima.rat. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. Poslije Huzejfe. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. kojim se Rustem nije zadovoljio. kao da su nam posebno va`ni. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. prije borbe na Kadisijji. . Nakon Halidovog prelaska u [am. ode Huzejfe ibn Muhsin. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. Arfed`e ibn Herseme. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja.” S’ad je odredio najbolje vo|e.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. Huzejfe ibn Muhsan.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . a ni tvoj brat nije o{te}en. Rabijja se sastao sa Rustemom. Bisr ibn Ebi-Rehm. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. Ako im odemo u ovom broju. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. izvrsne govornike i mislioce. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. . Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost.d`izju.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. ve} zatra`i novog pregovora~a. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. Naime. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: .islam. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. Rabijj ibn Amr. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. `ele}i time zapanjiti muslimane. Poslije Rabijje. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. objasnio mu situaciju koja je pred njima.

. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. govore}i: “Istinu je.. a neprijatelj nas ne porazi.. obrati se El-Mugiri. Nema nigdje kralja poput na{eg. Ko napravi ne{to. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. tako po{tovanog i inteligentnog. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Jedan drugog ne pot~injavamo. o Abbude. Nego. vratite se odakle ste do{li. i zahvaliv{i Allahu.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. El-Mugire ga je stalno presijecao. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. Boga mi. vi ste me pozvali. bilo mu je ime Abbud.” Ovim govorom. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. Ponosno pobje|ujemo. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. On tim upravlja .” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Me|utim. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. rekao Arap. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. mazge i hiljadu dirhema. Stoga.. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. a kada vas zadesi su{a.. zato ka`i {ta ima{. opominjao. ~asni smo me|u narodom. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. prokleo Bog na{e prvake.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. pa idite svojim putem. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”. Kada nas Bog kazni . Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. osim dan-dva ili mjesec-dva. “Ti si nas tra`io..poslije bude zadovoljan s nama. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost.. u zlu danu po njih. vratite se. kao {to je to slu~aj kod nas. do|ete po pomo} kod nas. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. ja~i smo od neprijatelja. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. Bog vam zdravlje podario. ti si Arap. vi ste za nas bezvrijedni. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki.

mole}i da se primi od njega. i obaveze su nam jednake. Nema primirja izme|u vas i nas. a u islamu imate sve {to i mi.rat. bez ikakve razlike izme|u nas i vas.ulazak u islam. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko.” . na{e lo{e stanje. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. neki potpuno uvjereni. kosti i krv. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . Tako je bilo dok Allah. poslu{no i smjerno. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno..ili davanje d`izje. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. d`. borit }ete se?!” “Zna~i. po`elio bih izgubiti i drugo oko.. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. a ja }u vas se svih rije{iti. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. a. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. Budi na{ {ti}enik. mi je poznajemo i ne pori~emo. .ulazi u D`ennet. ni to ne pori~emo. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.{. Mi jedemo le{inu. Ne}e osvanuti ni zora. A kad smo u pitanju mi. sve dok ne u|u u vjeru. narediv{i mu da kad budu prelazili most. Povjerovali su mu iskreni. ko od nas bude ubijen . Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a.s. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu.{. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. upita Rustem. U takvoj smo. d`. nismo du`ni dati. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. a drugi su odbili. te`ak `ivot i razdor. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost..” Kada je vojnik kazao {ta je imao. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. u protivnom .” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. a ako bi od nas {ta zatra`ili. iskren i da je poslat od Allaha. a neki silom. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici.” Ove rije~i naljuti{e Rustema.

Na Kadisijji je. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat.a. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. oru`je i poginule. Muhammedun Resulullah”.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. iako su bili malobrojni. r.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Posljednjeg dana borbe. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. tako|er. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Kada im je El-Mugire oti{ao. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske.. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. . Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. pojedina~nim dvobojima. a on je ve} ubijen. i jo{ nekoliko njihovih velikana.. Bje`ali su. Iza sebe su ostavili veliki plijen. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. dan-no}. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”.. rasporedi vojsku u desetine. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. obavijestio je S’ada. kada je ~uo ove rije~i.

{. jednog od velikana Eberkbaza. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. blizu Basre.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. koji ga smijeni s te du`nosti. Neka je Allahov selam na njih. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret.ilkana. ubiv{i mnoge od njih. bio zadovoljan s njima obojicom. El-Mugire dade prisegu Muaviji. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. Allah. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. formirali jaku konjicu pod komandom .. El. r. da ne bi obeshrabrili ljude. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda.Mugire odvoji se po strani sukoba. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. . gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.a. d`. ne dade pobjedu. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom.{. r. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. d`.a. Kada se situacija smirila. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz.. Bje`ali su. ostav{i neutralan. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. @elio je obaviti had`. pomisli{e da je to ogromna vojska. pa kad ih Perzijanci vidje{e. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. ali je on bio zauzet nekim poslom u . Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom.. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. a muslimani su ih gonili. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana.uratu. Naime. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab.

” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. a Zijad je i za malo i za veliko. a da nije posegao za ispravnim.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. Amr ibnul-’As. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. Amr ibnul-’As je za velike probleme. Ukopan je u Kufi.” .Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. opisuju}i sposobne Arape.” Pedesete godine po Hid`ri. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. Srditi ga u grob strpa. `estoko si ka`njavao neprijatelje. kod njega je strpljivost i samilost. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. postojanost. a da iz nje nije na{ao izlaz. El-Mugire je preselio na ahiret. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. El-Mugire je za rukovo|enje.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij.

.

a on Saidov. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. okruglo lice. on sin Levzanov. Odlikovala ga je hrabrost. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. imao je jake {ake i mi{i}e. Znao je kada }e se privu}i protivniku. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. {irokih prsa. . {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. crn ten. Bio je srednjega rasta. ~vrstoga vrata. vje{to bi udario sna`nim udarcem. R. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. a on je Sa’lebov. a tako|er je bio sklon {utnji. Volio je oru`je.SIMAK IBN HAR[E. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. gustu kosu. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. smjelost i odva`nost.A. Kada bi hodao. a ovaj sin Zejdov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. oki}en saburom i postojan. krupnoga tijela. a on K’abov. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. sin je Har{eov. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. stabilan hod. a on Abdu-Vuddov. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. a on El-Hazred`in.

242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. a.s. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. Njegova ~ista. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. broj se muslimana uveliko pove}avao.. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. a.. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. Poslanik. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . pove}ao se broj muslimana u Medini. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. Resulullah. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana.s. onda je Medina srce islama. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. Allah.. koji je predvodio Ebu-Sufjan. a.s. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota.. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. r. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi.. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. d`. a. osiroma{iti ih i pot~initi. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. saznao je da se karavan Kurej{ija. .{. vra}a iz [ama. Stvoritelja svega.s. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave.a.. Muhammeda ibn Abdullaha. bio je napregnut i oprezan. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. a. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. a.s. Tako.. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. Kada je stigao u Meku.s. a.s.

” Kada se pribli`io vrelu. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom.s. Ustao je tada Ebu-Bekr. mi }emo ovdje ostati.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. a.. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost.s. U me|uvremenu. zlo. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Poslanik. Kada je zavr{io. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. dok su drugi navaljivali da se bore. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. iskreni u bici. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. a da sva ostala vrela zatrpaju.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. U me|uvremenu.s. Allahov Poslanik. Tako mi Allaha. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. a. Poslije toga. ve} sada vidim bitku. Kreni sa nama. Allahov Poslani~e. i govorio. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. s Allahovom pomo}i. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu..a. Tako mi Allaha. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan.. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. Mi smo strpljivi u ratu. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. a. ~ime }e{ biti radostan. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. savjetovao se sa ensarijama.. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao.. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. uputi dovu za njega. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e.” Poslanik.a.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Poslanik. Muslimani su predlo`ili Poslaniku.s. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. a mi smo s tobom. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. mi smo uz tebe. a. postupaj kako `eli{. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. r. Nakon toga. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. r. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. . pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega.s. a.. postupi onako kako ti Allah naredi. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu.

koji je podlegao od posljedica rana. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega.s. a. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . Odgovaraju}i i cijenjeni. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat.. a.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. re~e: “Ustani. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. njegov sin Velid. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj.s. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili.” Dvoboj se zavr{i. Safvan i Ikrime. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. Muhammed vas je potakao na osvetu. Kad je prihvatio ponudu. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Voljom Allaha. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. a. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. d`. Nakon pogibije El-Esveda.s. dok mu je krv {ikljala iz noge.. a mu{rici Utbe. i muslimana. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. i `ele}i osvetu. Abd. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati.. I takav. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. On je pao na le|a. opreme i svega drugoga .{.. Hamza. probijaju}i redove Kurej{ija. a. a. jaha}ih `ivotinja i oru`ja.s. Tada Resulullah. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. a. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja.od Kurej{ija. pa se strovali na zemlju.s. re~e: “Da. ali mu{rici to odbi{e. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda.. Poslanik. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke.. u~estvovali su i jevreji iz Medine. Ubejde ibn el-Haris. ubio je va{e najbolje. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.s. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku.

” Pa mu je Poslanik. u podno`ju brda pokraj palme.s. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti... upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. a. d`. Allahov Poslanik. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah.s. a. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. brata i amid`u. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. a.. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. Bo`iji Poslani~e. a. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. To je isto ~inila Hinda. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj... Allahov Poslanik. nasuprot Medine. Ona je izgubila oca. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.s.s. tra`io je mi{ljenje ashaba. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda.s. a. dade. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. a Resulullah. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. saznao za pokret Kurej{ija. a `ena Ebu-Sufjana..” Ebu-Dud`ane je hodao. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo.” .. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. Kada ga vidje kako se kre}e. osim u ovakvoj prilici. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. a.. Prije nego {to je po~ela borba. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom.s.s. s tim njenim pravom. a. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. Kada se kona~no opremila. tako da je sakupljena velika vojska.s.. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. amid`i}a Allahova Poslanika. tra`e}i je. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a.{. Poslanik. da okove ja ne trpim nikad. Nakon {to je Allahov Poslanik. a. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima.

Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. I njen mu` Alija.s. a. Kada su muslimanski strijelci. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen.a. nakon boja. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. a. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu.. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. nije me izdala. koji su bili okupiljeni oko la{ca. pa se muslimani . a. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. koji su bili na vrhu brda. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. izabran je Ebu-Bekr.atimi da opere krv s nje. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami. vidjeli povla~enje Kurej{ija..a.. a ovo je bila zlatna prilika. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima.. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. a. organizirao je i ustrojio safove. O njemu je Poslanik.a. vratio u Medinu.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda.s. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. kada se Resulullah. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. r.. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a.s.s.s. dao je svoju sablju k}erki . Halid. Kada je stigao u El-Jemamu. Zaobi{ao je brdo. a. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi.” Na ovo je Poslanik. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. da presude odmetni{tvu. a. Naime.s. r.samozvanoga poslanika. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba... tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. poku{avaju}i odbiti mu{rike. kao halifa muslimana. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. r.. Tako mi Allaha.

Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. mud`ahidu. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. povratili su snagu nakon klonulosti. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. vitezu. . Iman je plamtio u njihovim srcima. {ehidu mu’minu. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane.

.

.. imao je izrazito razvijeno tijelo. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI. Devete godine po Hid`ri. Imao je taman ten. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. Bio je visok oko dva metra. a. a sin je Amra et-Temimija. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. {iroka prsa i bujnu kosu.” . Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. a. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. Kada je iza{ao pred njih. Akre’a ibn Habis.. dostojanstven i ozbiljan.. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. Kada su do{li pred mesd`id. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu.s. poznatoj kao “Godina delegacija”. Zeberkan ibn Bedr. duge noge. R.s. povikali su: “Muhammede. Do{li smo da se nadme}emo ..A.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. a.40 . Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’.s. bez obzira na opasnosti.. vratio u Medinu. Ujejne ibn Hisn. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. Hattat ibn Jezid.. Kajs ibn Asim.

Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku.. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan.s.s. jednog za drugim.s. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. i svoga konja. a. te je oti{ao u Medinu. i istakav{i svetost Objave.. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. .” Allahov Poslanik. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. a.. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika.s. a. Brinuo se o konjima. postao je blag.. ovo mu je poklonjeno. Nakon toga. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. i da bude u njegovoj blizini. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. a..250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid... na to re~e: “To je vrhunac. riznici pravoj. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Ibn-Amra islam je oplemenio. Tada. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha.s. uprkos tome {to je imao krupno tijelo.s. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas.. a.. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku. Mi uni{tismo te dvorce. a.s. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen.. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. a. Hassan ibn Sabit. pa su ga ljudi zavoljeli.

Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba.a. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. kukavica. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. u kojem je bio privremeni logor. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. ili borba. bio je Hurmuz. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. Ka’ka’ je obustavio borbu i. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. pa radi kako umije{ i mo`e{. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. halifa je naredio da se oslobode. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. r. r.a. u blizini bunara sa vodom. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Halifa je to i u~inio. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Do{li su u mjesto Nebad`. zarobiv{i ih. Zapovjednik cijele te oblasti. a zatim je Halid organizirao vojsku.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca.. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Prije nego je krenuo prema Iraku.

Pao ih je veliki broj. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . muslimani su vodili kod grada Ulejsa. Boj se bije na sve strane. Me|utim.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida.. s ciljem da ubiju Halida. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. izgra|enog na obalama Eufrata. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. a zatim povezao lancima. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. U protivnom. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. kako su prethodno i isplanirali. Borba je bila neizbje`na. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a.” I po obi~aju. najhrabrije i najplemenitije. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika.. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare.. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. dok vrijeme ne donese potpun poraz. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir.. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. pa ih je rasporedio u bojne redove. a me|u njima i Hurmuz.. odlu~io se na borbu. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. arapskih kr{}ana.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. pa se okrenu{e u bijeg. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. te je brzo skupljena velika vojska... oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. “Povezali ste ih u korist neprijatelja.

” . o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. Eufrat je postao crven od njihove krvi. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. prijestolnici Kisre. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. a iscrpili su i svoje neprijatelje. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. a mi Hurmuza pregazismo. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. ako nam podari{ pobjedu. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. Allah }e ti upotpuniti nagradu. a Hira je dobijena sporazumom. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. po~eli su bje`ati. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Perzijanci su tonuli u poraz. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Ebu-Sulejmane. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. Dabia. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu.

Kada se popnu na zidine. Dirara ibn Ezvera. Dirara ibn Hattaba. osvojiti grad. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Adija ibn Hatima Taija. sa isukanim sabljama. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Osvojio je Basru. Ijjada ibn Ganma. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. . Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara.eradisova. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Plan je bio precizan i te`ak. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. I krenuli su. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Dok su muslimani opsjedali Damask. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Jurnuli su u grad izvana. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. Tomova. Krenuo je u osvajanja. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola.ahl Bisan. zadr`avaju}i dah. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Dok je stigao na front u [am. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Opsada nije bila jaka niti stalna. kose}i sabljama protivnike. a Halid. i uz Allahovu dozvolu. a {irina oko hiljadu metara. D`abijska. Ed`nadin i . uz Allahovu pomo}. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. mala i ksanska vrata. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara.

sve su pal~eve svoje grizli. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Muslimani su zau~ili tekbire. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Ovaj pade kao klada na zemlju. stra{noga izgleda. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. muslimani su pobijedili. poznavaju}i njegovo iskustvo. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost.{ehide “Bitke kod mosta”. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Padali su poko{eni sabljama. a Ka’ka’ je sna`nim . ^uv{i to ime. bje{e uni{teni. `ure}i prema Kadisiji. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Selita i ostale mud`ahide . I hvala Allahu. Naime. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. hrabrost i vje{tinu. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. gustih i debelih obrva. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. odgovorio je. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola.

Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. a muslimani su ga lahko zauzeli. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. ovamo. Toga dana. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se.. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema.. . samo u dvobojima.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. kada su stigli do Rustemovoga {atora. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. nisu nikoga na{li. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. Me|utim. Nakon toga pali su gradovi Medain. Kad joj se pribli`io. pobjegao je iz grada. drugu prijestonicu Kisre.. Ka’ka’ je kru`io oko slona. zapovjednik pozadine perzijske vojske.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. D`elula i Hanikin.. pa kad je ugledao priliku. protiv najhrabrijih ljudi. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. ubijen je Rustem. Rustem. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. zapovjednik perzijske vojske.. njihovih velikih junaka.

r. stajao nasuprot Ai{e. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. Majke vjernika.a. Me|utim. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. u Palestinu. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. r.a. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. .. i pojave velike smutnje. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. U Basri je Alija..

.

To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. R. Ro|en je u obrazovanoj porodici. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. postupcima i stavovima. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. a on Med`de’in. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. sin je Meslemin. visok i pro}elav. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. njeguju}i ih i trguju}i njima. a on Amrov.A. a on sin Halidov.s. i kod halifa poslije njega. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. a on Hazred`ov. a on Malikov. a on El-Harisov. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. a on Adijjev. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. bez dodavanja ili oduzimanja. Bio je krupan. .MUHAMMED IBN MESLEME. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. a. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom.

`ele}i ispitati pravu istinu. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. a nakon {to je ovaj to u~inio. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. odakle je {irio islam. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. ~uo je u~enje Kur’ana. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Allahovom milo{}u. Spoznao je da je istinita i ispravna.. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. U{ao je. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana.. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. a. U po~etku. rame uz rame. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. Kada su zavr{ili namaz. Muhammed ibn Mesleme. iza jednoga predvodnika. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare.s. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi.. jednoga dana.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. a oni mu se. . a. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. Allahov Poslanik. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale.s. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Allahova Poslanika. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare.s. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. blagim i skru{enim glasom. Tako. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. bore}i se protiv njega. naime. a. Nakon toga. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu.s. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. a. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. sav se bio posvetio poslovima oko konja.

a. Abdullah. uprkos te{koj poziciji muslimana.{. neka je hvala Allahu. kose}i sabljom mu{ri~ke glave.s.. d`.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . a. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. po~asti {ehadetom. S’ad. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. d`. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu.{.s. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. D`a’fer. a. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. u~inio hid`ru u Medinu. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. Allahov Poslanik. ejjuhel meb’usu fina. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. d`i’te bil emril muta’i.s.s. A kada je Resulullah. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao.s. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. a. `ude}i da ga Allah.. komentiraju}i njegove poruke i upute. a.s. Allah.. Bio je me|u prvima do neprijatelja. Njegovi sinovi: Abdurrahman.. a njega cijenjenim ashabom.. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. je njegovu porodicu u~inio ~asnom.. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja.. d`i’te {erreftel-Medineh. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. merhaben ja hajre-da’i. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.s. a. a. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. mud`ahid.

” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa.s. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. a. Muttalib ga je primio i ugostio. bili bi pobijeni i u nju zatrpani.. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. zbog Bedra se suze liju. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. kao psi} koji za kujom cvili.” K’aba je.. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. za kojima o~i suze. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. pla~i.s. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. al’ ne uze pouku.. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. ubijeni. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. da brani plemi}ko porijeklo.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. Poslanikov. Koji im podari pobjedu. a. Allahov Poslanik. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. a. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. iz plemena Tajj. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike.. ako je Muhammed ubio ove. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.s. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. jednom prilikom u Meki.” Hasan ibn Sabit el-Ensari.. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. pjesnik.

.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. posebno o Ummul-. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. a. a. Kada je za to saznao Allahov Poslanik..adli bint Haris.” K’ab mu.. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je.s. To vam je dozvoljeno. brat Benu-Harisa.s.s. pozvao ga je i upitao za{to to radi..s.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik.s. okru`en izobiljem i rasko{i. re~e da pri~a.. iznose}i la`i i potvore. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. Ina~e je bio veoma bogat. presjekli su nam puteve.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. radoznao. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. do{le njegove la`i i potvore.s.. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. Kada su do Resulullaha. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove.” Poslanik. a. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. a ti je zataji. Ja }u ga ubiti. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. Allahov Poslani~e. a.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. a. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. a.” Resulullah. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . umorili se od `ivota. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. rastavili se od porodica. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.

Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. tako mi Boga. a. K’ab je ustao da iza|e.. Po{to ga tako nisu ubili. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. ne bi me probudio”.s. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme.” Oti{li su do K’above tvr|ave. njemu je Resulullah. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. a.s. njegova mlada. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. “U oru`ju je poravnanje”. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. Da me na{ao da spavam.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. ne sumnjaju}i ni{ta.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. odgovori joj K’ab. a da K’ab ne posumnja ni{ta. a. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. a on se ba{ to ve~e o`enio. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. Allahov neprijatelj. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. .” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi.odgovori K’ab. a ratnici ne izlaze u ovim satima. Moj Allahu.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. odazvao bi se. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.s. Ti ih pomozi. A D`ezia. pa ga Ebu-Naile zovnu.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. i iznijeli mu svoj plan. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. .

a.s. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. a. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab.s. Allahov Poslanik.s. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. Nakon toga.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. lavovi razjareni bje`e. obuzeo ih je veliki strah. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. Ujutro. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. prevara i izdaje. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. a. odva`nog. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . Nastojao ga je prevariti. A Mahmud41 je brat povjerljivog. poslije njega poni`en bi Nudajr.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. a.. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. K’abu njegova brata da ide. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem..” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu.s. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. a tako i bi. pa je Allahov Poslanik.. a kada ubijam. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.. na{im rukama poznatih junaka.

s. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. finansijama i vojsci. Halifa Omer ibn el-Hattab. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu.. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama.” Resulullah.s. u Medini.. Kad ovaj pade na zemlju. r. Obojica su se krili iza drveta.s. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. r.. Tako mi Allaha. Allahu moj. zaista. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom.. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu.” Zatim je do{ao Alija.. a `elim ga osvetiti.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. javi se Muhammed ibn Mesleme. upravi.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. o Hajbere. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. a. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. i odsjekao mu glavu. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. ali ga on zaustavi svojim {titom. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne.a. nisam osvetio ubijenoga brata. a.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. ostavio kao svog namjesnika u Medini. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. osim u pohodu na Tebuk. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. Bio je jasan i iskren u govoru. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Za sve u {to je sumnjao. a.a. poznavao je njegove vrline. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. kada ga je Allahov Poslanik. Svi su imali povjerenja u njega. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. Po{to se pro{irila islamska da’wa. kako kosim. ali i ona presje~e granu. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje ..s. a. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova.. samo ponosni ubicu ka`njavaju. re~e: “Iza|i na dvoboj. Allahov Poslani~e”. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu.

Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. ili da je manjak. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. “Umorio me `amor ~ar{ije”. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. r. po svome obi~aju. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. r. precizno i ta~no. Me|utim. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca.a. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. . rekao je S’ad. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. tamo{njega namjesnika. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca.a. Poslije ovoga slu~aja. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. tada{njega namjesnika Kufe. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. r. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. S’ad ibn Ebi-Vekkas. sagradio je dvorac od }erpi}a.a.. Hvala neka je Allahu na tome. Muhammed je to odbio uzeti. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. blizu ~ar{ijske pijace..

.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. On je Muhammed ibn Mesleme. a potom preselio u Rebezu. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. odva`nom junaku. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. bio je u slu`bi halife. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. velikoj `rtvi. a.a. taj skromni vjernik. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. r. Muhammed je preselio na ahiret. ili dok ti ne do|e smrt.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. iskrenom vjerniku...” Boravio je u ku}i. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd.s. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. r.a. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu.

predaju}i joj cijelu svoju li~nost. tra`e}i su{tinu i smisao. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. istaknuta me|u ~asnim ashabima. a zvali su ga Selman el-Hajr. sin je Buzih{anov. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. {irokih prsa i svijetloga lica.ARISI. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. a on Sehrikov. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu.A. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.SELMAN EL-. a on sin Mursilanov. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. Pravo ime bilo mu je Mabeh. a bujna kosa. rodom iz D`ija. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju.ejruzov. . obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. pa je imao krupno tijelo.arisi. R. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. a on Behbuzanov. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. a on . Bio je visok.

~ija se rije~ strogo slu{ala. Kada sam ih saslu{ao. ne mogu oti}i na imanje. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. ^im mi se ukazala prilika. a noge mi zaveza u lance. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Rekoh: ‘Boga mi. slijede}i svoga oca i svoj narod. u toj vjeri nema nikakva dobra.ni no}u ni danju. bivala sve ve}a. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. kako sam ja rastao. pla{e}i se za njega. ovo je bolje od na{e vjere. a njegova ljubav je.{. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . pa sam mu rekao: ‘O~e. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. kao {to vidi{. daleko od ljudi i dru{tva.. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. zadivila me njihova molitva. Kada se smra~ilo. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. pa mi to privu~e pa`nju. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Pozvao me je i rekao: “Sine. sin poglavara sela. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. Otac me je pitao {ta sam radio.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. d`. a na imanje uop}e i ne odoh. po`elio sam da budem njihove vjere. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. vratio sam se ku}i. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. odgovori{e mi. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. Zadu`ili su me da lo`im vatru. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade.

a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. Kad njemu do|e ed`el. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. izme|u crnih brda. vjeri poslanika Mesiha. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. a. da te slu`im i da u~im od tebe. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu.’ Kada je pobo`njak umro. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Ali. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. osim jednog iz Mosula. a ja se oslobodih okova i s njima. odgovorili su. tajno. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. sina Merjemina. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Na njegovo mjesto postavili su drugoga.s. oti|i. ako im do|e kakav karavan iz [ama. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. a kad se i njemu pribli`ila smrt. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. prima hedije. Oni mi uskoro odgovori{e.. oti{ao sam u Mosul. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. Izuzetno sam ga zavolio. a. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. crkveni dostojanstvenik”. On ne jede od milostinje. pa ako mogne{ oti}i do njega. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. u Bizantiji. upitao sam ga isto {to i one prije njega. Isaa. a kada mu se primakla smrt. Nedugo zatim je umro.s. krenuh putem [ama. kada ga vidi{.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. Nastavlja dalje Selman. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. re~e mi on. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin.’” . prepoznat }e{ ga. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije.

Reko{e mi da su iz plemna Kelb. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. Bio sam na palmi. ne jede milostinju. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. a. Me|utim. zaista. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. umalo da padnem s nje.’ . pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio.’ Spustio sam hranu pred njega. Oti{ao sam s njim u Medinu i. a gazda je sjedio ispod nje. sa Arapskoga poluotoka. u Kuba’u. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika.s. ovo je jedno od obilje`ja. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. odlu~io sam je dati vama. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika.” Allaha mi.s. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. u plemenu Amra ibn Avfa. ~im sam je ugledao. te se ponadah da sam stigao na odredi{te.s.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. a kad sam ~uo za va{e stanje.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. Allaha mi. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. kao hedijom. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju.. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. ~im je to izgovorio. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. a.’ Spustio sam potom hranu pred njih. a. ^ekaju}i.. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Ostao sam. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega.

a. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki.s. Resul.. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu.. Allahov Poslanik. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. ovo je drugo obilje`je. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. a. a. jednu je obukao a jednu pregrnuo. Primijetiv{i {ta namjeravam. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Allah me.. kao i ostali koji `ive u Medini. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. a..s. i onih koji ga slijede. slobodan. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. oslobodi ropstva. a. ubrzo. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.’ Napisao sam mu pismo. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. a. a.s. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . @ivio sam me|u muslimanima.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima. Jednog dana Resulullah.s. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. naredio je ashabima da mi pomognu. a.. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. zbog ulaska mnogih ljudi u islam.s. Stajao je okru`en ashabima. a Resulullah. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. eskalirao. i muslimansku zajednicu.s..s. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. a.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. sa Poslanikom. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Na sebi je imao dvostruku odje}u.s. kona~no im do{li glave. Primio sam islam.s. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna... a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. Pete godine po Hid`ri. napali muslimane s le|a. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. jede ono {to mu se da kao hedija.

a pukotina se pove}ala.s. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. bez obzira na njenu mnogobrojnost. a. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Ona se malo otcijepila.s. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. Selman je stajao kraj njega..s. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. prije dolaska nevjerni~ke vojske. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi.” Poslanik.s.a. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. a.” . Allahu ekber… “ Selman. a. Znoj je oblivao njihova lica.. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. Ona su bila kao za{titna brana Medine. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice.s. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. kopaju}i rovove. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. i kazao: “Allahov poslani~e.. Resulullah. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. r. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Tada Allahov Poslanik.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Me|utim. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber.. Resulullah.. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. a. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Bespomo}no su udarali. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. a me|u njima i Selman. pohvali blagoslovljeno rje{enje. duboki i {iroki. a. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a..

Selman.a. a danju je postio.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. ehlul-bejta..” U Medini. “Ko se ovoga dosjeti?”. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. za{titi muslimane. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. Poslanik. a i ovu sada{nju.. r.a. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. ali od toga nije bilo nikakve fajde. o{troumnosti i razboritosti.s.s. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. Poku{ali su okru`iti Medinu. a.. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.a.. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.a. klanjaju}i. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.. Allahovim emrom.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka.s. a i odmaraj. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. duboko u no}. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. Alija. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik.s. ehlu-bejta. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. Posti. . pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine.s. a. a. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. r. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra.. a. On je more nepresu{no. r.. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. a. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. Kasnije se Resulullah. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. ^itao je prija{nje objave.

Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. Hi{am prenosi od Hasana. drugi potro{io za opskrbu porodice. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Radio je od zanata koji je poznavao. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. a. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu.. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. Selman. bje{e u Medini.. Htio je pove}ati svoja dobra djela. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju.. razdijelio bi je narodu. zatim bih radio i prodao ga za tri. Kad bi mu do{la pla}a. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. a kada bi je ve} uzeo. Kada bi govorio ljudima. Halifa Omer.s. bogatstvo i la`no predstavljanje.s.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. mudrosti. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.. Prezirao je luksuz.. Bio je korpar. Odbijao je primati platu. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. o osvojenju Perzije i Bizantije. a ovaj od Hasana ibn Alije. Da mi je Omer zabranio da tako radim. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. r.a.. slu`e}i islamu. a jedan podijelio kao milostinju. obrazovanju i ja~ini vjere. svu bi je podijelio sirotinji.a. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. odbio ju je primiti. ne bih ostavio taj posao. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. Medain je bio bogata i plodna oblast.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote.r. izaberi zemlju!” Me|utim. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah.a. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. a.s. a. . i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. od toga bih jedan ostavio za novu liku. r.

Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i.a. te`ak toliko da ga je svega izmorio.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. d`. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. Allah. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. rekav{i: “Ne. Naime. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. a on je mijesio tijesto za hljeb. ali mu je on odbi dati. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. i{ao je Selman. opskrbio imetkom i potomstvom. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” .” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost.arisija..{.a. nastanio se u Iraku. Allah.. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. Kada je htio napraviti sebi ku}u.” Odgovorio mu je Selman. dok ne do|emo do tvoje ku}e. d`.a. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. Selman im nazva selam. ali zemlja ne radi ni za koga. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. r. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. r. a desio mu se kao upravitelju Medaina. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum.{. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. r. pomislio je da je jedan od siromaha. d`. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Radi kako `eli{. koji su sjedili kraj nekog du}ana. Selmana el-. Ebu-Derda..” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. U tovaru su bile hurme i smokve. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar.{. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Pi{e{ mi da te Allah.. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu.

a kad bude{ spavao.. d`. nego. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. ali vole miris. Selmanu el-Hajru. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist..278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. a. r. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom...a.. noge }e ti dodirivati zid. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Ammara ibn Jasira i Selmana. d`. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu. a. r. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju.. Neka se Allah. glava }e ti dodirivati plafon. a. o Sa’de. mudro{}u i skromono{}u.s. Kad bude{ stajao. Poslanik.” Plakao je Selman. preselio je zadovoljan tobom. ispunjen bogobojazno{}u. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. A vidi mene. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e.a.” Selman se te{ko razbolio.{. zbog te ~e`nje. smiluje Selmanu el-.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. do{ao u posjetu. . on je zaplakao pred njim.s. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara.. znanjem. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. u brizi kada si zabrinut. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe.{.s.arisiju.

iskrenoga govora. ~vrstoga dr`anja. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une.. ~istoga posla. Zahvaljuju}i Allahu. d`. tamne puti. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. u`ivanje i korist. a on Amirov. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika.A. Tako je nau~io borbene vje{tine. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. a on Kunfuzov. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. a on Enejfov. dubokog razmi{ljanja. U islamu je bio odani vjernik. puna~kih obraza. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Bio je vrlo snala`ljiv. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. krupnih o~iju. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. a on Halanin. a on Subej’a. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. vitkoga stasa. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. U d`ahilijetu je bio beduin. Rijetko je govorio. dugoga lica. a on S’alebin. koji je samo za sebe tra`io profit.{.NU’AJM IBN MES’UD. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. a on Rejsov. R. sin je Mes’udov. a on Bekrov. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. a on E{d`e’a.

kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. rade}i sve da tako i ostane. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo.s. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. a. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. nasla|ivanje i pi}e.. a. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Pored svega toga. i njegovu misiju. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. Me|utim. Oni su vladali Arapima. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. . a zava|aju}i druge. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. da ih zlostavljaju i provociraju. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik.s. a.. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. {to im je i bio glavni cilj. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima.s. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. a bli`e Meki nego Medini. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima.. na putu izme|u Meke i Medine. u~vrstio u Medini. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. mire}i jedne. Kada bi do{ao. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine.

. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. te da se upute prema Medini. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. Kurej{ije. Bitka na Uhudu. a.... ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema .s.s. a. Selman el-.s. Pleli su se konci velike zavjere. uz poraz. jednakosti i vjere. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. odnosu on s njima. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. kako bi bili brojniji. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. a. Allahov Poslanik.da jevreji. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. a. predlo`i Poslaniku. a. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Zatim. koja je mogla donijeti. da je stave u opsadu. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. jedan od ashaba. da iskopaju kanal ispred Medine. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. a. prije nego je uputio poziv izvan njega. a Njegov Poslanik. vjere i njegove ~asne misije. . ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. a zatim vojno poraze. . i muslimani: muhad`iri i ensarije. pregovore i dogovore.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom.. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde.. medinskih jevreja. slabost u du{ama muslimana. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. Dok se sve to odvijalo. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. svojim saveznicima. Allahov Poslanik. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. a. Ra~unali su da se Resulullah. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. sa malim brojem muslimana. i njegove sljedbenike. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje.arisi.s.s. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je.s.s. Kada ga iskopa{e.s. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. ustvari. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. a. zametnu unutra{nje probleme. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove..kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d.

vjerovanju. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. srete se s njim. a.. Spozna Nu’ajm da je Muhammed.. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. Allah.{. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. a. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu.s. a. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. ljubavi i saradnji. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. a. koji je `ivio me|u jevrejima. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. jer rat je varka. Ono {to mu je Poslanik. pa naredi mi {ta `eli{. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. jevreja i plemena Gatafan. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti..282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu.. Osjetio je da je pozvan u islam. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.{. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine.s.s. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot..s. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. i njegovo poslanstvo.s.. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. odzvanjalo je u njegovim u{ima. a. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. d`. i re~e im: “O Benu-Kurejza.s. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. a. Vratio se u svoju postelju. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. primio sam islam.. d`. pa pomozi nas ako mo`e{. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim.” . a.s.” Poslanik. a.. U ranu zoru uputi se ka Medini. i njihovom stavu. obavljanju namaza.s.

kao zalog kod sebe. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. Zato ne {aljite . potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. porobiti `ene i oteti imovinu. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. va{a djeca i va{e porodice. a vas ostaviti izlo`ene osveti.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. tj. nisu u stanju u kojem ste vi.” “To ti obe}avamo!”. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. u kome je va{a opskrba. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. a stati na njegovu stranu. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. oni odgovori{e. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. va{ imetak.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. pobjeda i plijen su njihovi. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. prijatelju na{. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. vratit }e se u svoj grad sigurni. Oni su stranci za Medinu. “i obavijestili su ga o tome. nastavi Nu’ajm. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. poma`u}i njegove neprijatelje.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. re~e im Nu’ajm. Ako saveznici pobijede Muhammeda. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas.

i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. a.s. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. prenosi od Resulullaha. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. plan je uspio. jer }e biti ubijeni. a. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. Nu’ajm ibn Mes’ud. r.. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. r.a. Nu’ajmov. d`.... Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega.. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. u~inio je ogromnu uslugu islamu. iskoristit }e je. kao {to je iznio Kurej{ijama. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . snala`ljivosti i mudrosti. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. zato koliko sutra. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. a.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha.{. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. Neki od nas su to prekr{ili. Ako bude suprotno tome. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. pa ih je sna{la nesre}a.s. ti si najbolji pomaga~. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu.. i vi to znate. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.s.a. ako ih zatra`e. a na{i konji i deve malaksali su. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. vratit }e se svojim ku}ama. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. dan u kome ni{ta ne radimo.

a. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. odsjekao bih vam glave.. a. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. r. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.s. Preselio je na ahiret. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. Tako mi Allaha. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela.. Poslanik.s. odanog muslimana i velikog borca za islam. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. a. r. . u Medini. skromnosti i bogobojaznosti.a.’ Tada Poslanik.s. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik.” Nakon osloba|anja Meke. Nu’ajm. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri..’” Na dan oslobo|enja Meke.a.. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.

.

prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. . Napu{tao je mjesto borbe. a. a on je sin Sinnanov. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. R. Ljudi su bje`ali ispred njega.{. Sin je El-Ekve’a. Bio je slobodni ratnik. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. dao mu je jak i prodoran glas. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. Njegovo oru`je bila je sablja. a on Ku{ejrov. a on Selmanov. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. d`. a on je sin Eslema es-Selemijja.s. a on Abdullahov.. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. neuvezan u vojsku. po~asti {ehadetom.. On bi se ogla{avao njime. `ele}i da ga Allah. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. Allah.A. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. Bio je duboko samouvjeren. bore}i se kao pojedinac. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. kao mud`ahid. d`.a. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. Seleme ibnul-Ekve’a. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. r.. jer Seleme bija{e br`i od konja. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. Juri{ao je u bitkama. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom.{. a on Malikov.SELEME IBN EL-EKVE’A. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. a on Huzejme.

s. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. knio je kosu i bradu. a. Bio je mr{av. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. imao je duge potkoljenice... Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. . nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. a. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. r. iz Medine. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. kroz dru`enje s razli~itim ljudima.. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. koji je pozivao u islam. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. naime. ~vrste mi{i}e. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. U svakom mjestu u koje je do{ao. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom.a. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom.ezarijj je. r. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u..s.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. dok su se Allahov Poslanik. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice.s. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. a. pri~alo se o Vjerovjesniku. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Bio je inteligentan i o{trouman. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Seleme ibnul-Ekve’a.. slu{ao hadis Poslanika. a. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane.s.a. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini.

. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. Kada se skupila grupa. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. on se nije povukao. Seleme je za samo jedan trenutak. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda. koju. koriste}i brzinu. voljom. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. r.. r. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama.a.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. r. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme.. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved.a. r. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama..a.{.” ..s. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu.. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.. poput fatamorgane.s.a. a. Prvi koji je saznao za to. Poslanik. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi.a. Njegov su poziv ~ule Medinlije.. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. d`. a. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. Napada~i su ubili ~ovjeka. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. Kada su gotovo stigli do njega. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. Danas je va{ nesretan dan. Poslanik. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. r. oteli mu `enu. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. govore}i: “Uzmi je. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. i drugi..a.a. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a.s. r. r.. Allahovom. Potom se popeo na jednu uzvisinu. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj.. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. a. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. poput vihora. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. varku i dosjetljivost. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Seleme ibnul-Ekve’a. Me|utim. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom.

odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. Nau~i nas sadaku davati i klanjati.. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. da recituje. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi..s. a ljude bih zarobio. a. pa mu je rekao: “Si|i. stao pred Poslanika. U Medini je Seleme. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. sine El-Ekve’a.. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. a.s.. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. Seleminog amid`e. Resulullah. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani.s.s. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a.a. a protiv muslimana. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana.. Resulullah.. a. r.a.s. razbili su redove napada~a. na Hudejbiji. a. spremni da ih pobiju. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. doveo bih preostale deve. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. r. a.. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . a poslije i na Hajberu.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. a. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. nasmija se i uputi dovu za njega. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom... Na po~etku Bitke na Hajberu. a. Uprkos tome. odrecituj nam koju svoju pjesmu. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.s.s. Allahov Poslanik. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.” Allahov Poslanik.

. Allahov Poslanik. d`.s. Seleme je rekao: “Poslanik. r. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. Desila se jaka i `estoka bitka.. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’... On je nastavio sje}i njome. koja se ne da opisati. a. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. Seleme je.a. kao {to ljudi ka`u. ne klonuv{i. nasuprot njih stoje}’..” Sljede}eg dana Resulullah.a.s. i nije se vratio dok mu Allah. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena.{.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. ne dadne pobjedu. `ene i djecu. jahao je na svom konju. Krenuo je.. a njegove o~i bile su bolesne.s... Selemu. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. a. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. borio i napredovao.. na tom mjestu preseli. d`. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. pozvao je Aliju. r. Gospodaru.. ova tegobna scena mnogo rastu`i. smiluje. U jednom trenutku nepa`nje. d`. a ja sam ga slijedio.{.{. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. d`.” . r. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. pred njegovim o~ima on se. Amir ibnul-Ekve’a. zabrinut i upla{en.{.a.. neprijatelja.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. r. a. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce.a. sjeku}i sabljom glave Allahovih.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo.a. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana.. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. koji je bio u Kufi.. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. a On je dovoljan kao svjedok. Istovremeno. . r. d`. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Garantiram sigurnost va{ih `ivota.. r.a.. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Iza toga. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Sedamnaeste godine po Hid`ri. nalazi se na sjeveru Iraka.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka.a.odred usmjeren prema Nisibehu. Ne ~inite izdajstvo. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum.a. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. imetaka i bogomolja.. Taglib i En-Nimr. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban.{. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. sve do oblasti [ama. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. . Milostivog. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. r. r. r. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima.a. . jeste svjedok.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. prema sjeveru prote`e se pustinja. Allah.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Poslali su izaslanika. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Poluotok je prostran.

Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum.a.a. grad na desnoj obali rijeke.. tra`e}i sporazum.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. stanovnicima Er-Ruhaa. a zatim ga je opkolio..“ Ijad. r. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava .{. Ijad.a. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Raskif.a.a. Nakon toga. i njihovih `ena.a. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku.{. Allah. Napisao je: “U ime Allaha. r. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. d`.. r. spasiv{i tako vlastite `ivote.. D`isr Minbed`. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Nakon {to ga je opkolio. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. r. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada.. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: .. jednom velikom utvr|enom gradu. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. jeste svjedok. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. Njegovi meleki i muslimani. podru~ju u dana{njoj Turskoj. i muslimana s njim. O njima je Ijad. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. jeste svjedok. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. uputio se u Nisibeh. Ijad. Osvojio je Semisat.a.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. Zaista. Allah.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. d`. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Milostivog. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. a On je dovoljan kao svjedok. Milostivog. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Nakon toga. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. r. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. va{i imeci i oni koji su sa vama. i njihovog potomstva. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz.. r. zatim Surud`.

s.a. to je svita ~estita. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. r. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. r. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. pisao je halifi Omeru. i zulum tada prestade. osvaja~u Poluootoka. d`.. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. Pobjedi{e kraljeve mo}ne.. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. {utljivom mud`ahidu. Neka se Allah.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber.{. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. r. r. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. tra`e}i Ijada sebi. Plemeniti.. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.. hrabri borci. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.. . a.a. u [am.. na podru~ju [ama. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama.. Ukopan je u Medini.a.a. Pobjednici ~asni tada. slobodu im dariva{e. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. smiluje Ijadu ibn Ganmu.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm.

upalih o~iju.SUMAME IBN USAL. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. vi|an na polo`ajima i u bitkama. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. o{troga pogleda. glas mu je bio miran i dubok. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . Bio je visokoga stasa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. bez rasprave i pitanja. nosio je dugu i nje`nu kosu. a on Meslemin. a on Ubejdov. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje.kipu. R. Crnoput.A. popunjenoga tijela. koji je zadavao strah konjanicima. sna`nih mi{i}a. a on Sa’lebin. a on Hanifin. a on Ed-Duelov. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. a on Sa’lebin. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. koju je pu{tao do ramena. Bio je poglavar u svome narodu. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. . Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. sin je Usalov. a on sin Luhejma el-Hanefijja. Kada bi govorio. a on Jerbu’a. orlovskoga nosa. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. vi{e je {utio nego govorio. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. a on En-Nu’manov. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja.

Isto tako. Munzir se odazvao pozivu. a. koji je boravio u Bahrejnu.s.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. .s. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. ~ak i ubijao. bilo je `estoko i bez mjere. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru. A. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. a. a.. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje.s. Sumame je saznao za njih. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor.s.. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi.a. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru.. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. ali ga je Sumame odbio. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. bez razumnog rezonovanja. Tra`io je muslimane.. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. r. a.. nakon obavljenog zadatka. a svoju krutost. Odabrani Poslanik. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. zarobljavao ih. a. a El-’Ala. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola.s. i saznati ~asna muslimanska imena. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. zemlje plemena Benu-Hanife. re~e Sumame i nasrnu na njega. potcjenjivao i zlostavljao. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi.. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. krenuo je nazad u Medinu. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. bez obzira ko bio. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha.S. vrije|ao ih. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. a. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. odgovorio mu je El-’Ala. Na to je podsticao i suplemenike.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put.s.s. a. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. Nije dopu{tao nikome. a kada mu to nije po{lo za rukom.. Na to ga je.. Jednog dana Allahov Poslanik.

dobit }e{ koliko `eli{”. Resulullahu. Muhammede. zahvalan sam ti na tome. a. i da se mlijeko nosi Sumami. d`. Resulullah... Ako mi se smiluje{. Tada je zamolio Allaha. Naredio je da se muze njegova deva. ima{ pravo na to..s. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose.. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. Kada su stigli do mesd`ida.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku.s.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. a. Ako mi se smiluje{. Odmah ga je prepoznao. ako ho}e{ da me ubije{. a. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska... a.. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.{. Nakon toga. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. Vratio se ku}i. ne znamo. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. re~e Sumame.s. a. a Poslanik.. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. a.” Poslanik. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Kada je Resulullah. a nisu ni znali koga su zarobili.s. do{ao u mesd`id. a. ima{ pravo na to.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. ujutro i nave~er. Nakon toga je Allahov . Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom.s..” Allahov Poslanik. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. tra`i. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti.s. Ako ho}e{ imetak.. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne.s. Sumame je tu ostao do jutra.s. a. zahvalan sam ti na tome...s. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. a. a posebno Resulullah. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. Ako ho}e{ da me ubije{. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. za njegov slu~aj.

. Zaista.s. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. a. tako mi Allaha. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari.. Na njemu se oprao i o~istio.. a zatim se vratio u mesd`id. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu.s. a volio bih obaviti umru. odgovori mu Resulullah. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju... a. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom.s. da su ga svi prisutni mogli ~uti. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. a. pa si mi postao najdra`e stvorenje. Bo`iji Poslanik. Sumame. a. odgovori mu: “O Sumame.. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe.s. nema prijekora za tebe.. a.s.s. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. pa {ta misli{. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. tako mi Allaha. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. Rekao je. pa mi je postao tvoj grad najdra`i. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. a. I tako mi Allaha. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. a. Allahov Poslani~e. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah.s. .314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. `elio je smiriti Sumamino srce. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. sebi ja samo}u odabrah. i rekao: “O Allahov Poslani~e. zaista mi se tvoja jahalica svidjela.” Bo`iji Poslanik.. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. I tako mi Allaha.

psovali su ga. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Okupili su se oko njega spremnih sablji. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.” Kada je stigao u El-Jemamu. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. odazivam. ali ga drugi.a. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. ali Sumame. Val skupo}e je zahvatio . nakon {to se vratim u El-Jemamu. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. odazivam Ti se. ako mu nanesete ikakvu {tetu.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. Gospodaru... Slijedim Allahovu vjeru. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Tako mi Boga. Do tada.s. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. na to nije obra}ao pa`nju. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. spremio. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu.. r. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. Odazivam Ti se.a. r. kralj El-Jemame. Ti sudruga nema{. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. dr`e}i koplja i strijele.” Sumame. samo Tebi pripada svaka hvala. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. slijedim vjeru Muhammedovu. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. a. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. odazivam Ti se.”. kod Tebe su blagodati i vlast.. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Ti nema{ u tome sudruga. r. Zaista... ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. nasilno u{ao u Meku. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje.a. “Odazivam Ti se.

. Sumame ibn Usal.s. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. pojedini Arapi.s. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.. r. Halifa Ebu-Bekr.a.. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. `ivio je me|u svojim narodom. Nakon {to je Allahov Poslanik. zla i varanja.s. Pa.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. iz razli~itih povoda.. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. a. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. {to je ovaj i u~inio... a. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan.a.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. smatraju}i da je on poslanik.la`ac. a. Sumame..a. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda.a. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. da ga ubije.a. da s njim podijeli vlast. ^VRSTA VJERA Sumame.s.urata ibn el-Ad`elija.s. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Napisali su pismo Poslaniku. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. a. poznat kao Musejlema el-Kezzab .s. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . r. udjeljivao sirotinji i mirio ljude.. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki.. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. odabrani samilosni Allahov rob. To je bio Musejlema ibn Habib. udovoljio je njihovom zahtjevu. a. r. a. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. r. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. r.s. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. a. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. Allahov Poslanik... po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. Za vrijeme Poslanika. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.. poslao je .

povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. Zaista }e ih Allah.. r.. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. r. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta.a. me|utim. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. El-’Ala ibnul-Hadremi.. saznao za njegovo zadu`enje.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.{. bio je zadu`en da. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. na Allahovom putu. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti.. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. u njima nema dobra. Allah. Kada je napu{tao svoj narod. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. znamo {ta oni `ele..Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. odlu~io je da i on ide s njim. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. r. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. kao zapovjednik. r. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. ko ih se prihvati. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. Ebu-Bekr.. Kada je Sumame. Zaista.a.{. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka.. d`. za odredom njegovih mud`ahida). d`.{.a. rekao im je: “Tako mi Allaha. .a. d`.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.

r.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. ~vrstom vjerniku i junaku. Tako je Sumame. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. . vidio. d`. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame.{. smiluje Sumami ibn Usalu.a. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame.a. Neka se Allah.a.. Nagrnuli su na Sumamu. r. ~istom muslimanu. mnogo mu se dopalo. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove.. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru.a. El-’Ala. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. odgovorio je: “Ne... r. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. r. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm.” Razjarena masa nije mu povjerovala..

sin je Sevrov. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. R. .MED@ZE’ET IBN SEVR. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. Med`ze’et je bio visokoga stasa. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago.A. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. jahao i lovio. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. o{trouman i blag. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. pomr{av. Bio je mi{i}av. brzih pokreta. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. a on Ka’bov. hodio je po njenim ravnicama. crne kovrd`ave kose. Poznavao je i pustinju. tamnosme|e puti. imao je mogu}nost izvje`bati se. a on Ufejrov. More mu je bilo poput mejdana. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. suhonjava lica. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. hrabri vitez. vitkoga tijela. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. a on Zuhejrov. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. a on Amrov. izrazite mu{kosti.

Esved el-Ansi i drugi. a. prednja~io je me|u drugima.{. Benu-Zehel. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam.s.. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. i kada im je on predstavio islam. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”.s.s. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr.a. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. d`. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik.. kao Poslanika.s. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. a..s. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Po~ele su pristizati vijesti. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. a. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. a kada ga je prihvatio. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. a. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. bila su pod vla{}u El-Menazira. Benu-Hanife. r.s. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. a. a. [ejban i Ad`el. Neki su opet.. . ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. Kada su se sastali sa Poslanikom.s. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. odbijali davanje zekata..s. a Muhammeda.a. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. a. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. To je bila porodica Mudar. bilo je pleme Abdul-Kajs. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. El-Jemame.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama.. a. preselio je na ahiret Poslanik. r. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara.. koji je Poslanikovom.

rukovodio je lijevim krilom njegove vojske.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti. r. . poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena.. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. r.. . poslan je plemenima Kuda’a.. put kojim idu zalutali.El-’Ala ibnul-Hadremijj.a.Suvejd ibn Mukarrin. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. u slu`bu muslimanske vojske.Halid ibn Seid.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.. r. .a. .a. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put.. poslan je iza Ikrima. r. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail.. sa grupom iz plemena Temim. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn.Tarife ibn Had`iz.a. r. vo|e otpadnika. [to se ti~e Med`ze’eta. gone}i El-Hatma.Ikrime ibn Ebu-D`ehl.. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu.a. El-’Ala . r. Tome se Ebu-Bekr. r. poslan je Tuhametu u Jemen. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife.a. Vo|e su bili: . ..s. r.a. r. prema [amu... on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju..a. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. .. u Bahrejn.a. Zatim.a. Abs i Zibjan. r.. . r. Vedi’a i Haris. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama.Arfed`e ibn Hersem.a. Maliku ibn Nuvejriji.. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put.Amr ibnul-’As. r. r. a nakon toga u Hadremevt.[urahbil ibn Hasne.. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail.a.a. a Med`ze’et. poslan je u Dubau u Oman. a. potom. r. zaobi{ao El-Hatma. r. . oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.a.Halid ibn Velid. r. . je. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom.a..a. . suprotstavio svom silom. poslan je stanovnicima Mehre. .

vo|a islamske . Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’.a.. bez hrane. udovoljiti. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr.a. Arfed`e ibn Herseme. r. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Med`ze’et ibn Sevr. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. r. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. El-Ahnef ibn Kajs. r. Nehar ibnul-Haris.a. Podijelio je na tri skupine.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. kao da time nije `elio Allahu. d`. Iznena|eni. r. r. El-’Ala . bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. radi njihova osvajanja. Ebu Bekr. muslimani proba{e probiti put do Basre.a.a. r. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. i Es-Sevr.. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. r. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. Spremio je vojsku bez dozvole halife.. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. Muslimani tu pado{e u opsadu. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj.. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. r. r. On je bio prvi komandant. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr.a. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. r.{. Huzejfe ibn Muhsin.a. Me|utim.. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. Med`ze’et ibn Sevr.a. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba.a.a. koji je bio smje{ten u Basri. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno...a. gdje su se usidrili.. r. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav.

Po{to su zauzeli nekoliko gradova. histori~ar i putopisac. Med`ze’et ibn Sevr. stajalo: “O narode Perzije. Arfed`a ibn Hersemu.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu.a. r. Huzejfu ibn Muhsina. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. Ibn-Batuta..a. gdje se nalazio Hurmuzan.a.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. zeleni vrtovi i bogati trgovi. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. koji je bio u Basri..a.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. i {to je dalo novi pravac historiji. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. D`aluli i El-Ehvaz. dokazani junak islamske vojske. r. one su br`e od kamila. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. r. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. r. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.a.a. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. u njemu su prekrasne ba{~e. Slao je pisma u kojima je.. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. r. r. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji.a. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad.a. r. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. r.a. putem El-Ehvaza.. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. r.a.. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. koji je bio namjesnik halife Omera. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. izme|u ostalog. r. JUNAK TUSTURA Nakon toga. u Basri.a. r. . r. Ka’ba ibn Sevra. miran i blistav grad. r. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. Med`ze’et ibn Sevr. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske..a. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm.. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. Med`ze’eta ibn Sevra. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Asima ibn Amra. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji.a.

a.a.. a namjerava i meni u~initi zlo. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.a. On bi mu ispunio zakletvu.. r.: “Mo`da. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.{. Haseke el-Hanzalijj. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Med`ze’et ibn Sevr. i El-Bera’ ibn Malika. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije.a. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. utvrdila se i blokirala sve ulaze. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. i kada ga je pro~itao. neko ra{~upan i pra{njav. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. zakuni se Gospodarom. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. r. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. Ka’b ibn Sur. a mi smo poglavari naroda.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. sa svojom vojskom. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. Verka ibnul-Haris. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu.a. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.a. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.a. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. r.. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. r. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. Bi{r ibn Rebi’a.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. podari nam pobjedu nad njima. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. Abdullah ibn Bi{ir . dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. r.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom.a. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. d`. r. Gospodaru. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.. kome niko ne pridaje pa`nju. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje.. Hurmuzan je ubio svog brata. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. Muslimani su okru`ili Tustur. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. r. r. prestao davati d`izju i prekinuo primirje.

po putevima i oko ku}a Tustura. Odigrala se `estoka bitka. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. r. r. r.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. a na nogama je ostavio ~izme. r.a. r. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. pa pri~aj s njim.a.a. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani.a.. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Bilo ih je tristo {ezdeset. da mu on presudi. Plivali su dok nisu u{li u grad.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba.. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. bio je vo|a prve grupe. i ubio ga je ma~em. Med`ze’et ibn Sevr.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij.a. upita halifa. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali.a. Omer re~e: “E Hurmuzane. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri.. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima.. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra... poku{ao je uvezati redove svoje vojske. halifu jako rastu`i. r. r. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. kako bi mu on presudio. i on pade kao {ehid. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Muslimani su ih prepoznali. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne.a. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. Me|utim. i El-Beraa ibn Malika. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.

ili }e{ mi dati obrazlo`enje. . o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.” Enes ibn Malik.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala.. dok je `edan. progovori: “Istinu je rekao. Allaha mi. Rasr|en..” “Rekao si: ‘.” U tom trenutku Enes ibn Malik. Omer mu re~e: “Te{ko tebi.a. ili }u te kazniti.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. samo sam htio da se osiguram njome. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. r.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. r.’” To su potvrdili i prisutni. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. on je istinito posvjedo~io. ne ubijte ga. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.a.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. Zaista si ga za{titio. ali uprkos tome.. a Omer re~e: “Donesite mu vode.. spa{avaju}u ubicu smrti. o Emirul-mu’minine. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. bio je brat El-Bera’a.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. koji je pratio su|enje. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.

Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.a.a. ... U doba halife Osmana.a. mud`ahidu. {ehidu. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. r. Ebu Musa el-E{’ari.a. ustrajnom vjerniku.. Neka se Allah. pogibije. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. r..{. d`. r. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. r.

.

a on Ganemov. sin je Amrov. a on Jezidov. R. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. a on Esedov. a on Alijev. a on Saridov. a on S’adov. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. Knio je kosu i bradu. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Bijele puti. vitak. a on Selemov. dugog lica. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on D`u{emov. a on K’abov.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. Bio je srednje visine. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Ebu-D`abir je bio o{trouman. hodao je sporo i imao spore pokrete. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Nije o drugima lo{e govorio. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir.A. . Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. a on S’alebov. Imao je blagu narav i vedar nastup. a on Haramov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja.

{.. Allahov Poslanik. odmah su povjerovali u njega.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha.s. a. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. ili. Kutba ibn Amir ibn Ravad.s. pozivao je ljude u vjeru. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. “Ljudi. Zatim smo . me|utim. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. da ne}emo svoju djecu ubijati. tako nam Allaha. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. Avf ibn Haris.. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. Ako Allah htjedne da ti povjeruju.s. da ne}emo lagati.{. govor..” Napustili su ga. kada su ~uli Muhammedov. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. govorili su jedni drugima. d`.. a. a. ne}e biti niko ja~i od tebe. odgovorili su oni. oprostit }e im. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. kaznit }e ih. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. a. Na slijede}i had`.. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. Allahov Poslanik.s. Za vrijeme had`a. odgovorili su: “Ho}emo. znali su da je on o~ekivani Poslanik.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. d`. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. da ne}emo krasti i bludni~iti.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.. ako bude htio da im oprosti. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. ako bude htio da ih kazni.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. i zaista. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.

Postao je poglavar. taje}i od njega da su pre{li na islam.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. a. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . a. polo`ili su prisegu na islam. na sastanak. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a.s.” Allahov Poslanik. a. poveli i Ebu-D`abira. a. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani.s. I tako su. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. a da Resulullah. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir.s. a. neka znate. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije.. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu.. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. i Medinelija.. a.. Allahovom odredbom. koji je bio jedan od na{ih plemi}a.s. Allaha mi. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. Allahovom Poslaniku. Uistinu. ako budete to uradili.52 Zatim je Allahov Poslanik. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire.s. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.” “Prihvatamo ga.s.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. a. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. a. Izabrali su dvanaest ljudi. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}.ako }ete. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . Prenosi se od K’aba ibn Malika da je.. na Akabi. poglavara od plemi}a .s. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. mu{rika.gorivo za d`ehenemsku vatru. rekao: “Oti{li smo na had`.. ostaviti ga (islam). i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika.. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima.s. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. kasnije nazvan “Druga Akaba”. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. ti si poglavar i prvak.. stanovnike Meke. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. bude odgovoran za muslimane. Onda smo ga pozvali u islam. Allahov Poslani~e. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”.

Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. ubio je na{e najbolje ljude. a. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. a.{. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. S druge strane. Amra ibn Hakema. a me|u njima: Umeja ibn Halefa.” Rekli su: ”Da. a ja sam jemac za svoj narod. Ubadea ibnus-Samita. Mobilizirao je robove Abesince. Ikrime ibn D`ehl. sinu Merjeminom. D`ubejr ibn Mut’im.” Ebu-Sufjanova `ena. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. Utbeta ibn Rebi’u. Ebu-D`ehla. Muhammed nam se opasno osvetio.{. slobodan si. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. koji su bili njegove sluge. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. El-Berau ibn M’aruu. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani.. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. za moga amid`u Tuajma. glave kufra i {irka. Abdullaha ibn Harama. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. [ejbu ibn Rebi’u. ne prezaju}i od smrti. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha.s. sav nakit na mom tijelu. a. vodili s plemenom Kurej{. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio.s. d`. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. niti zaboraviti ubijene o~eve. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka.. a zatim i Muhammeda. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. i njegove ashabe dok su bili u Meki. sa srcima punim vjere na Allahovom. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija.s. veli~aju}i Allaha. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika.s.. Es’ada ibn Zuraru.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. licem u lice. putu.. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. d`. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. Abdullaha ibn Revahu. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. a.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau.. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. i Njemu `ivot predav{i.” . S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. i muslimana. Allahov Poslanik.

s. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske.s. Ako budete pobjegli...” Poslanikovo. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. tra`ili su od Allahova Poslanika. a ako se budu vratili. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. @ene su i{le iza vojske. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. saznao je za spremu Kurej{ija. Kada su ga muslimani vidjeli.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. a ako budu u{li.. Me|utim. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . pa su rekli: “Allahov Poslani~e.s. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. udarale u bubnjeve i pjevale. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. da ih {titi. a. Allahov Poslanik. `ene i djeca }e ih kamenovati. mi }emo vas zagrliti. Allaha mi. i neka je Allahov blagoslov na tebe.. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. a.. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. mi smo te ‘natjerali’ na to53. a. a. Ako ho}e{. ostani (u Medini). a. strijelci na .s. @ene su i{le iza vojske. Allaha mi.s. a nemamo pravo. Imam dug. ma kakav ishod bitke bio. ostat }e u najgorem stanju. ponajboljih strijelaca. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. ako budu ostali.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu.. Allahov Poslani~e. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli.onako kako su i do{li. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Allahov Poslanik.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. a.pobijedili smo. Allahov Poslanik.. Muslimani. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. Nazirala se pobjeda muslimana. pa da je skine — prije nego se bude borio”. odgovorio je Allahov Poslanik. izgubili smo. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. ostani u gradu.s. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske.. da }e pasti u ropstvo. Mo`da budem prvi {ehid. ostavit }emo vas. ne izlazi im u susret. vratit }e se s neuspjehom . koji su bili nao{treni za borbu. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud... bit }e to rastanak bez ljubavi. Resulullah.

. nije govorio s ljudima bez zastora.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. .. Allahov Poslanik. a. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. Allahov Poslanik.s. moj otac je ubijen. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru.. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.{.. a. a. a. a ova bitka je uzela probrane vjernike. obavijesti one koji su za mnom’.{.{. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. Kada su strijelci napustili polo`aje.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. tra`i. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara.. Muslimani su do`ivjeli poraz. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. izgledali su kao da su umrli ju~er.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti.s..’55 Allah.. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. vidio je rupu u muslimanskim redovima. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. odgovorio mu je: ‘Zaista. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. a. d`. da budem ponovo ubijen.a. Ostavio mi je dug i porodicu. r.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. s namjerom da ih ukopa u Medini.s. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. d`. Ne. pa je objavio Allah. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. Ja }u ti dati..s. zbog duga koji mu je otac ostavio..s.s. a. nikada Allah. d`. meleki ga svojim krilima {tite od sunca. ve} sam prije rekao.’ Allahov Poslanik.

a on Latimov. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. a on Hed`irov. jakog tijela. tamne puti.. a on Habe{ijev. a on Hedmov. kad bi govorio. velikih ple}a. grlatog glasa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. svi bi {utili i pomno ga slu{ali.{.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. razborita govora. a on K’abov. . {irokih o~iju. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Amrov. a on Abdul-Sevrov. Poznat kao konjanik. Tih u dru{tvu. podario mu je razboritost i jak razum. d`. a on Aizov. a on Tabiha el-Muzenija. ruku i nogu. a on Evsov. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. Bio je velika srca. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. hrabra i preduzimljiva osoba. R. okruglog lica. Nije znao ni ~itati ni pisati. pustinjak. a on Osmanov. a on Nasrov. kosu je knio. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. Bio je visokog rasta. Allah.A. jakog. Nosio je nadimak Ebu-Amr. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman.

Pred sami polazak u susret Resulullahu.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida.{. Narod je tekbirao.. dobro djelo. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. zaista.” .s. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.s. o Bici na Bedru i Uhudu. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. i licemjerstvo ima svoje stani{te.s. a.. On poziva Istini i samilosti. ne{to bli`e Medini. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. a. da objave svoj prelazak na islam. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. d`. mesd`idu. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. zabludu i zavjeru. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. a. pa su ih neki pratili s interesovanjem. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. To im je.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke.. a. o njegovoj hid`ri u Medinu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro..s.. a. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik.? Ljudi. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. dopirale su do njihovoga plemena.s. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu.s. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. odlu~io sam sutra i}i kod njega. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. jedinoga Stvoritelja. Kada su se svi skupili. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Resulullah. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. jer Allah pra{ta i samilostan je. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom.. Zaputili su se ka Resulullahovom. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. i nismo saznali o njemu osim dobro. a. ustao je i rekao: “Narode moj. pa ko `eli da mi se pridru`i.. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u.. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.

Din je slabio. En-Nu’man je nosio zastavu.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. A porodica Mukarrina. a. a.s.s. Murra. Zazve~ale su sablje. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. preseljenja na ahiret. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Tra`ili su od njega da se .s.. Okupio je ljude. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. Allahovom pomo}i. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. predvode}i konjanike. Smrt Poslanika. En-Nu’man je pod Poslanikovom. puna bereketa i blagoslova. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin.. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana.. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje.s.s. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin.s. Zibjan i dio plemena Kinane. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju.. a. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Ipak. a odmetnici to nisu znali. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Ostali su pobjegli. a. Nakon Resulullahova. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a. Muslimani su krenuli u pohod. a. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Vjerovjesnik. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. Na dan oslobo|enja Meke. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. pobijedi{e. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere.. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. a islam je bio uzvi{en s njima.

U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu.. rekao mu je: “Gdje }e{. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira.. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. a da po{alje vojsku. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. Nakon toga. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama.s. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. stigav{i do Mizara. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. islam se nikada ne bi uspostavio. bitka je nazvana “Dolina krvi”. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. na tome. d`. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. r. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. r. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Allaha mi. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. vo|om Perzijanaca.. grupa i bajraka islamske vojske. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. a. nego se vrati u Medinu. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. da ostanemo bez tebe. Alija.a. hvala neka je Allahu. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom.a.{. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid.. .

Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. a na njihovom ~elu je bio Rustem. borba. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. tj. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. jedan od najve}ih vo|a.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. 2. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Stali su spram muslimana. . El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. a zatim se stacionirao u El-Hiri. ili da izabere borbu. . Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Neki od njih bili su vrlo pametni. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. a neki su bili odli~ni pregovara~i. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. ono {to islam nare|uje. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. posljednim kraljem Sasana. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. ili da pla}a d`izju. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Perzijanci su stigli na drugu stranu. 3. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. odredio im i raspodijelio vo|e. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. predvodnik izaslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj.

Kada su se svi veziri i ministri sakupili. odgovori ti”. Stranci u na{oj zemlji. dat }u mu prednost. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. ja }u odgovoriti u na{e ime. Je li zato {to smo ih se okanili. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. a u nekim slo`ili. tra`e}i dozvolu za ulazak. d`. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. Stranci.. Re~e: “Na’leh. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. . Na nogama su nosili ko`ne sandale.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju.{.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora.” “Izvoli.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. Na’leh..” Kada je ovo ~uo.. a ako neko drugi `eli da odgovori. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili.. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Izaslanici su u{li.. Zaustavili se na vratima dvorca. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor.. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). a o svakom od njih bio je obje{en bi~.

I odigra se Bitka na Kadisijji. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. Perzijanci osta{e potu~eni. htio. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. ja bih vas ubio.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju.s. d`.. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. pa je i to u~inio. Govorio je dugo. a ako ne. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. Nemate vi{e ni{ta kod mene. ili borbu. a. Ako prihvatite na{u vjeru. onda }emo se boriti protiv vas.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. a drugi protiv njega. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. onda vam objavljujemo rat. Pa ako odbijete. Kad smo slali na{u vojsku na vas. Ako nam budete pla}ali d`izju. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. jedan od izaslanika. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te.{. a ru`no ru`nim. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. nemojte se ponositi time. primit }emo i ~uvati vas.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. Jedan dio je uz njega. a ako i to odbijete. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. ili primi islam bit }e{ spa{en. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. i oni koji su pri{li svojom voljom. I ako vas je glad natjerala.” Nato se Jezderd`id naljuti. Na vama je da odlu~ite. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. a da se nisu me|usobno odvojili. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. Nije pozvao nijedno pleme. .. niste joj se mogli suprotstaviti. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah.

Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Amir ibn Metar. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. kao po~ast prema njemu.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. on je iz Iraka. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. a potom iz Basre i Kufe. Utbe ibn Amr. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca.” “Zaista. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Hanzala el-Katib. Ebul-Huber.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. reko{e. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. El-Mugire ibn [u’be. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Be{ir ibnul-Hasasija. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. pisao je Emirul-mu’mininu. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. a da je Ira~anin”. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. re~e halifa. Kada je zavr{io. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere.” “Ko je on. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Rubijj ibn Amir. “Vallahi. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. ne brini se. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu.

Opsada se odu`ila. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. . vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. Kada im se Perzijanci suprotstave. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. Kada se vratio. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. ali bez uspjeha. Trajala je tri dana. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. Najzad. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. tako da niko nije ostao u tvr|avi. tako da je odmah preselio kao {ehid. neka oni pobjegnu nama. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. A kada budu napustili tvr|avu. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Mukarrinovi sinovi. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom.” Svima se svidi ovaj prijedlog. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. ubijaju}i Allahove neprijatelje.ethul-futuh”. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. I zaista. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. ali nije bilo pora`enih.

Huzejfu. Dirara. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Abdullaha. Da Allah. . Suvejda. Utbu. Med`a{ia i Su’uda.Malika. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Komes i D`erd`an. d`.{. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana..

E. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu.a. a bila je ensarijka.A. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. . u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. r. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. Odrastao je kao rob. R. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ.. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. Kad je bio mali.

a. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.a.v. d`. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.a.. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i.a. r. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. A ako ne znate imena o~eva njihovih.a..” . On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu..v..{. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. skupile su se sve islamske vrijednosti. s. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. grijeh je ako to namjerno u~inite.s. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Tako|er. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. r.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju.v. s. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima.. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. r. Ubijen je u Bici na Bedru. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike.s. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. Allahov Poslanik..s.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. Salim.a. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe.a. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. s. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. to je kod Allaha ispravnije. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. a Allah pra{ta i samilostan je. r.. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. kao {to je prethodno Poslanik. Allah.

a. r. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.. s. Salim je prije Poslanika. s. s.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe.’ Pa je Poslanik.. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet.. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. r.v.v. r. .a. s. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.” Jednog je dana Poslanik.a.a. iskreni i odani jedan drugom. r.. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika. r. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. ~ekao Ai{u.s. r.a. je rekao: “Da je Salim `iv.a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. s.a.v.v. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a..v.. a Omer.a. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i..’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. Kada je i{la.a. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . Nakon zavr{etka bitke. a me|u njima bio je i Omer. upitao je {ta ju je zadr`alo.. Kada je do{la. Bili su i ostali najbolji prijatelji. sa prvim muhad`irima. s.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a..s. “Majke pravovjernih”. bio opkoljen. r.a.a. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.v.a.a.a.s. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. s..atimin otac. Koji te dao mom ummetu. . pa je rekao: “Hvala Allahu.v.v. a Ebu-Huzejfe i Salim. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Stajali su iza Allahovog Poslanika.a. otac Ebu-Huzejfe. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku..v.. Krasile su ga mnoge vrline. r.. odgovorila je. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. Salim tada nije bio me|u `ivima.s. r. iz njega je vrilo znanje i razboritost.” Salim. za~ula je u~enje Kur’ana. Poslanik. Me|utim.. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga.a. Tako|er.s.s. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.a.s. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto..Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. s. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika.a. u~inio hid`ru u Medinu. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. s. predvodio je vjernike u namazu.s.s. koja je ne{to zakasnila. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e.

na Hajberu. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. Tako mi Allaha. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je.a.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. r.s. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. postat }ete zarobljenici. pa su ratovala protiv islama. svijet je ve} pre{ao na islam. bili su skupa na Hendeku. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. s. Nakon {to je Poslanik. a postado{e sigurni. rat ne izbi.v. Allahov Poslanik. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. na Hunejnu. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru.v. polo`i{e oru`je. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu.. na Tebuku. s. Nakon {to ih zaveza{e.. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. Me|utim. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.a. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. najve}i junaci i ~estiti muslimani.a. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam.. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en.s.a.v. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. prilikom oslobo|enja Meke. oslobodio Meku.. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. bez namjere da ratuje. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. Stigao je Halid. Halid naredi .. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je.s. Bili su me|u najboljim ljudima.. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad... s. pa im re~e: “Te{ko vama.

a.a.. s.s.a. ja nemam udjela u Halidovom postupku. prvi je bio moj sin Abdullah. D@..Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.s. Moj Gospodaru. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.v. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab...v. s. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. a Salim je postajao sve stro`iji. srednjeg rasta.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.[. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon. Salim se povukao u stranu da klanja. s. r. d`. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama.a.v.v. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. zamalo su se po~eli udarati. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Poslije toga. Allahov Poslanik..a.v. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. pa je rasprava dostigla vrhunac. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e.s. ja nemam udjela u Halidovom postupku.a... Allahov Poslanik. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu.a. Zatim su se sastali sa Poslanikom..s.s. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe.. Moj Gospodaru. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Halid se po~eo braniti.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio..{. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . Halid je povikao pa je ovaj u{utio. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da.a. oprost. mole}i od Allaha. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje.” Srd`ba Allahovog Poslanika. i obznanili prihvatanje islama. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. s. s. r.v. s.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.” [EHADET NA ALLAHOVOM. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti.s.

Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. Ebu-Bekr. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. ostavljaju}i bojno polje. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. te je morao ~ekati poja~anje. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife.. koji su mu vjerovali.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. po halifinom nare|enju. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Halid. Kada je vidio snagu muslimana. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. a.s. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda.v. Broj njegovih pristalica se pove}ao. Muslimani su krenuli u napad. koji je bio primio islam.. Nakon smrti Poslanika. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost.v. . s. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku.a. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi.. a ostale vratiti pod okrilje islama.s.a. zinaluk. Do`ivio je poraz. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. slijedili ga i ratovali za njega. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske.s. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. r. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. s. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame.a. uputio se. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom.

. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. d`. r. dok je u~io kur’anske ajete. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. i jedan do drugog. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. pali. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. Salime. r. nakon zavr{etka bitke. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere.{.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. Neka se Allah smiluje. Zatekli su ga na izmaku `ivota. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. kao {ehidi. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena.” Rekli su mu: “On je pored tebe..a. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. ~asnom vjerniku. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Obukao je }efine. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. nosio je zastavu u jednoj. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. @ivjeli su kao dva brata.a. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku.. On je rekao: “Prislonite me uz njega. Poginuo je na istom mjestu. a sablju u drugoj ruci.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. odlu~io je da se ne mi~e. iskrenom muslimanu. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe.

.

A. Bio je srednjega rasta.s. a on Hasisov. s. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. a on Habibov. uskog struka.a. a on K’abov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. pro}elav. Protiv njega vodio je jaku kampanju. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija.v. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. skoro da se nije ~uo. a on Huzafeov. crne puti. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. a on Amrov.” Bio je po{ten. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. . umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. sin je Mez’unov. mr{avoga tijela. rijetke kose. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti.OSMAN IBN MEZ’UN. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. R. a on Luejjov. a on D`umehov. govorio bi nje`nim i tihim glasom. Kada bi govorio. nje`noga srca i ~iste du{e. a on Vehbov. upozoravao kako alkohol odnosi razum. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba.

. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. pustio je suze saosje}aja. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. omalova`avao. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok.. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam.v. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija... Sin njegovoga amid`e.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.v. ljubavi i nje`nosti. iskreni.. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. Allahov Poslanik. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana.v.s.. Umejje ibn Halef. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. grdio ga.a. po~eo se raspitivati o na~elima islama. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika.. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.. poziv.... Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.s. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. s.a. prave}i kipove. s. `estoki du{man islamu i muslimanima.. istinoljubivi. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom.. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. s. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha.a. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija.a. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Osman je poveo i svog sina Saiba. Allahov Poslanik.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. udarao.s. s.s.v.v. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. On je povjerljivi.s. s. nisu se odrekli islama.a. Naprotiv.

Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. A da su u Meki. Borio si se protiv ~asnog..s. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu.60 O{tri vrhove strijela... ali }e se tebi u glavu zabiti. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. s. Informacije su tada bile {ture. U ALLAHOVOJ. sin amid`e Allahova Poslanika.a. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.v. pobio si narod koji te {titio. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. s. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. . ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. da Bog da. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. sa islamom i Njegovom objavom. ponizili te. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme.. Kada su stigli do obronaka Meke.s.. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. D@.a. ali ne}e biti kako ti `eli{. jakog. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. nevaljalci zbog onoga {to u~ini.v. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. objelodanila se la`.. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju.[.

i slijediti primjer svojih drugova. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. vjerom i misijom. s. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. Zato. a svi oni `ive za isti cilj. a na prsa mu stavili kamen.” Osman tada re~e: . izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. Zatra`io je od njega za{titu.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu.s. a Kurej{ije su bili ushi}eni. moj brate. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika..” “Istinu je rekao. nastavio je Lebid. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Me|utim.v..a. Tre}eg su vezali za vrat. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. za{titu. Ta. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. Nakon nekog vremena. njegove za{tite”. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija.” Izabrao je `ivot poput njihova. s. do{ao je da se odrekne moje za{tite. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. odri~em se.s. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. kao {to sam ti je ja javno dao. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote.s. poni`avaju}i i udaraju}i. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem.” Velid ga upita: “Da nisi. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. odgovori mu Osman. “svako u`ivanje je prolazno. imetak i porodicu. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. a on je njihov brat u vjeri.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.v. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. d`. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. evo. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`.a.v. re~e Osman.a.{. Osman nije bio spokojan.. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe.. ovo je gubitak za mene. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom.” “Nema sumnje. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. s.

na to }e Osman. pa hajde. Ebu-Abdu{-[emse. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. Zbog toga `elim Allaha.. ako ho}e{. Pa ja }u. brate moj. vrati se u moju za{titu. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ja nisam ludak.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti..” “Tako mi Allaha. tako mi Allaha. iako govorite: zalutao i zabludio. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. Ja sam u Allahovoj za{titi. rukama bezbo`nika neupu}enog. sretan je.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. ovo ti nije trebalo. Bio si u sigurnoj za{titi. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. ve} vjernik koji je spoznao put Istine.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. . moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. Milosni }e to nagradom nadoknaditi.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. a koga Allah u~ini zadovoljnim. o narode. pa re~e: “Kurej{ije. Ne ljuti se radi njegova buncanja.

s. a ja sam mu to spomenula. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima.a. nastoje}i da se o~isti od grijeha. a klanja no}u.. obla~io je grubu odje}u. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju.a.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. odselio je u Medinu. s. Poslanikove.v. pa mu je oti{ao. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. Allah me nije poslao sa mona{tvom..v.. s. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i..v.s. jer je u vjeri na{ao ~istotu. poslije sreo Osmana.s. s... im re~e: “Tako }e sigurno biti. jeo malo hrane. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro. u{ao je Allahov Poslanik. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.v. s.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. od ibn S’ada. a Osman je bio u redovima mud`ahida. A kada je Resulullah. o Allahov Poslani~e. pa sam je upitala o tome.s. s.s. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. a vra}ao se u drugoj. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Allahov Poslanik.v. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom..” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. `ena.” Poslanik. s.v.a. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. a izgledala je nervozno i uznemireno. Provodio je `ivot danju poste}i. rekao mu je: ‘Osmane. no}u klanjaju}i. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane.’ Nakon toga. neporo~nost i zadovoljstvo. mona{tvo nam nije propisano.v. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u.a.s.. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. Allah me nije poslao sa mona{tvom. potpuno je napustio `ene.a. najukusnijih jela i otmjene odje}e..” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.s. s. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.a. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.a.

a. joj je rekao: “To je njegovo djelo.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. pa dozvoli mi.v. pa smo i mi zaplakali. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.v.s.s.s...s.v.v. ne `alite suze. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. rekao mu je: “Ne.. rekao mu je: “Ibn Mez’une.” Allahov Poslanik. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. s.s.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. Ibn Mez’une. Na dan kada je do Poslanika.a. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. s. Potom je podigao svoju glavu. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. s. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. . jecao je pa smo vidjeli da pla~e. s. da se kastriram.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. Osmanu ibn Mez’unu..a. Allahov Poslanik.s. niko vam za njih ne}e prigovoriti. pa tre}i put. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. o Ebu-Saibe.. Oti{ao si sa dunjaluka. s.” Poslanik.a. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. za Osmanovom smr}u..” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu.a.s. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.a.a. s. rekao je: “Allah ti se smilovao. a ukopan je u Bekijji. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.v.s.. kada je Osman umro. Poslani~e. Ali na tebi je. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. s. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu.. u Medini. nageo se nad njim. pa je onda podigao glavu.v. zavolio ga je zbog njegove ~istote. s.v. Ibrahim.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. Zatim se nageo drugi put.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.a.v. da posti{.. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada.” Poslanik.

v. Kada je Resulullah.s.a..s. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom.a. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret. krenuo u Bitku Bevat. .v. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. s. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. s.

a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. a on Ganemov. puna~kog tijela. k}erka Ubade. R. a on Kajsov. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Govor mu je bio blag i osje}ajan.s. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. dobro je upamtio i temeljito poznavao. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. a on sina Malikovog. a on sina Ad`lanovog. sina Nadlovog.v. a lice nje`no{}u i vedrinom.. a on S’alebov.a. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik.A. .ehrov. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Bio je visok. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. lijepoga lica. Zauzimao je odlu~ne stavove. a on Avfov. On je. sin je Samitov. a on Kavkalov. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. s. a on . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. tako|er. a on Avfov. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. {irokih prsa i ple}ki. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. a on Asremov.UBADE IBN SAMIT. a on Amrov.

. . Abbas ibn Ubade. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama.a. s tim da Resulullah.s. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. bude predstavnik muslimana Meke. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. u ime Allaha.v. s. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. Dogovorili su se. na rat. s.a.v. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika .v. s. Zekvan ibn Ebu-Kajs.v. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi.. tako|er.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.a.” Allahov Poslanik. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. nakon {to je Resulullah. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. gdje ih je Poslanik. s.a.a.a. ni~ijeg prigovora..s.. Re~eno nam je: ‘.. da ne ~inimo zinaluk.v. ne boje}i se. ako ho}e kaznit }e. i to je iskup. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga.v.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. Ukbe ibn Amir.v. Ako budete obmanjivali. Jezid ibn S’alebe. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. na istom mjestu. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. da ne ubijamo na{u djecu. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana.. To je bilo prije nego {to je propisana borba. da ne krademo.Ako sa~uvate ugovor. s. Auf i Mu’az ibnul-Haris. Kutbe ibn Amir.s. s. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan.s. s.v. a ako ho}e oprostit }e.s.. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost.s.s. pa onda }e ta stvar pred Allaha. nagrada vam je D`ennet. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu.a.s. i Medinelija na Akabi. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. u radosti i u `alosti... {irile su se po Medini i njenoj okolici. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.a.

Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini.. s.a.. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima.v.. pa im re~e: “O skupino jevreja.” Allahov Poslanik..[. nisu se zaustavili samo na tome. Allahov Poslanik. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. saznat }e{ ko su ratnici.s.. Jedna Arapka. pa si iskoristio priliku protiv njih.s.s. s.v. ako mi budemo ratovali.v.a. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.a. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. Kada se vijest pro{irila po Medini. a ona nije ni{ta primijetila. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika.v. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. Primite islam. s.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. Ostali su razo~arani.a. Kada su je vidjeli. Tako nam Boga. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. Me|utim.s.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}.” Allahov Poslanik.a. Me|utim.s. pa kada je vidio {ta se desilo. s. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. oti{ao je Poslaniku. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.v. Me|utim. D@.v. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. s. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega.v. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu.. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. muslimanka. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi.s. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava.a.a. presudi. vi znate da sam ja Poslanik. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci.s. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. i rekao: “Allahov Poslani~e. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. u Medinu. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. i muslimana. s. s. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio.

Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. uistinu.v. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.v. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. s. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Latakija ja primorski grad. od nasrtaja mu{rika. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati.s. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. a zatim osvojio. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. s. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. . Hunejnu. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. neustra{ivost i poduzetnost. bogat kr~mama i du}anima.s.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva.a.a. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. kajati. najte`om zakletvom. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. Na Hendeku. zapadno od grada Himsa. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Taifu i u drugim bitkama. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. Allah..” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. Hudejbiji. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.

koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Nakon osvojenja Latakije. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Prvi u nizu bio je grad Belde. Potom je sagradio d`amiju. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. a kada se spustio mrak. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. sjede}i na konjima. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. {to je Ubade odobrio. uvjereni da su muslimani oti{li. Tako su i u~inili. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. ozna~avaju}i po~etak napada. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Tu su proveli ~itavu no}. ali je i njega uspio zauzeti. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. . Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Na kraju je smislio sjajan plan. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Ubade je krenuo priobalnim putem. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. narediv{i da se crkva ne dira. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina.

.tas za tas. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. zlato za zlato . s. a prodaja na zajam nije po{tena. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba.tas za tas. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. a on mu je grubo odgovorio. nad Ubadeom)..v.v. Od Allahovoga Poslanika. Ubej ibn K’ab. Kada ga je vidio.. s. i podu~avao ih Kur’anu. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. iz ruke u ruku. taj uzima kamatu. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika.a. Usprotivio se Muavijinom pona{anju.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova.a. .s. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Mu’az ibn D`ebel. Prodaja na kredit nije po{tena. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu.ista koli~ina za istu koli~inu. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom.a.a.” Allahov Poslanik. stekao je znanje i obrazovanje.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Naime.s. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. `ivota.” Oti{ao je u Medinu. iz ruke u ruku. s tim da srebra bude vi{e. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. Zar nije p{enica za p{enicu .s. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.s. {tavi{e. s. (tj. halifa Omer ibn el-Hattab. s tim da je~ma bude vi{e. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. s.mjera za mjeru.v. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. Zar ne ide srebro za srebro .v. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. je~am za je~am . Nakon Damaska.

Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu. .

.

Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. a on sin Rebi’e.. a on sin S’adov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.v. sin je Amirov. . posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju.s. k}erka Ebi-Mu’ajta. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. jakih mi{ica i podlaktica. Njegova majka bila je Erva. Bio je srednjeg rasta. Nakon {to bi spoznao su{tinu. zauzeo bi odgovaraju}i stav. a on sin Selmanov..s. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. Ba{ u to vrijeme Poslanik. tamnoput. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. a on sin Hizjemov.A.a.v. s. Pa`ljivo je rasu|ivao. s. prihvatio bi ih kao ~injenice. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva.a. brzih pokreta. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. a muslimanima pripade velika pobjeda. lahkih koraka. R. i njegovim ashabima.

a oni su. Hubejb. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. Kada je zavr{io namaz. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. Prodali su ga porodici El-Haris. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. me|utim. Kao i ostali mladi}i Meke. te dovedo{e u Meku. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. u~io u svome namazu. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Za~udi ga ta njegova smirenost. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo.. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja.a. uti{anom masom. ako mi dozvoljavate. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. a da se ti spasi{?” . govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. Odveza{e ga. psuju}i i grde}i ga. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. r. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Zatim ga veza{e za stablo drveta. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. jo{ bih klanjao. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji.

Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola.s. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan.. ali ih drugi sprije~i{e u tome. Po~e analizirati i razmi{ljati. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. Resulullah.” I taj prizor se zavr{i. a bila mu je to prva bitka pod . ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi.. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika.” BORBA NA ALLAHOVOM. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. s. I tako.a. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest.. s. koji je bio naseljen jevrejima. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. Narod se po~e razilaziti. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Tebi se vra}am. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. grad sjeverno od Medine. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Allahu moj. a da se Muhammedu i trunka zla nanese.. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. pogled mu je bio uprt u nebo.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu.[. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.v. Zaista je islam zov istine.a.s.v. prorijedi ih. D@. govorio im je: “Tako mi Allaha. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija.

Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am.a.v. a kad je Se’id htio krenuti. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. Ispuni se velika Allahova odredba. Kako znam. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove.{. kako sam saznao. Oko Poslanika. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. du{a Allahovog Poslanika.s. `estok prema nevjernicima.a. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.a. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. o Se’idu! Dosta si rekao. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.” Na to mu Ebu-Bekr.a. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.{. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. uputama i savjetima.. `rtvuju}i se za {ehadet. u osvajanje [ama. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru.v. putu. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. Dozvoli mi. s. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. ti si onaj koji o~ituje Istinu.njegovi ashabi. d`. Allah ti se smilovao. Bilal. i veli~a{ Allaha.s.v.v. ponizan. koliko je to bio u mogu}nosti. s. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. d`... po{alji i mene s njim. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.. vrati se svome Gospodaru. koji je ustrajan u pravdi. r.a. Ebu-Bekr mu dozvoli. pro|e neko vrijeme. s. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. a ti ne izdaje{ naredbu. milostiv prema vjernicima. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. obavije{ten sam da me `eli{ poslati.s. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. da se priklju~im muslimanima. {uti{. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je.. bili su veliki. moja je `elja da idem u d`ihad.{.a. pa se . Me|utim.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu.a. s.. ~uva{ rodbinske veze.. tako mi Allaha.s.. r. Ti si. kloni{ se grijeha i prekr{aja. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. r. hrabri ljudi . sudi po istini i pravdi. d`. Allah. rade}i po Poslanikovim.

izme|u Hajfe i Jafe. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. krenu{e ka [amu. d`.” ^im je do{ao u [am.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane.{. Allah. Ako si nam odredio da se rastanemo. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. Izlo`io sam se pogibiji. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Allah vam se smilovao. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi.. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. d`. te me Allah. predvode}i jednu grupu muslimana. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. Kada su se muslimani spremili da krenu.. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. r. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. ali im to nije koristilo. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Allah. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. ga u~inio blagoslovljenim.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru.{. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. sa Allahovim blagoslovom. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. gdje ih se sakupio veliki broj. sa~uvao. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab..a..” Se’id i muslimani. malom naselju u pokrajini Gazza.. d`. sa~uva me poraza i bje`anja.{. kad nam odredi{ susret. preseli na ahiret.{. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. shvatio sam da im se dova primila. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Kada je Muavija oslobodio . Dignite svoje ruke. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. Allahu. U isto vrijeme preseli i Jezid. Kad sam se sreo sa neprijateljem. d`.

374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. Omer.. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju.a. {.{. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. r. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .a. r. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. s. izabran za halifu.a. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo.. r.” Omer. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. r.. d`. Omere. svojoj porodici i svojim zetovima..a. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.s. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.{.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. d`.{. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.s. dao upravu. da je rekao: ‘Allah. d`... na oslobo|enju Kajsarije...a. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. d`. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. s. nasljednika.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una.a. d`. upita ga: “Se’ide.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. vjerovanja i poniznosti.{. sakupit }e ljude radi obra~una.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. d`. {. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom.. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka. Otkloni pote{ko}e.v. otkako je Omer.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.v.

ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije..” Veli~ina Se’ida ibn Amira. pobunama i mnogim `albama. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.a. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.” Se’id ibn Amir.a. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. “Ko je Se’id ibn Amir?”. oti{ao je u Hims. odgovori{e. upita ih Omer. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Tamo ga ljudi zavolje{e. r. r. d`. ja }u tebe postaviti. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.a. r. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. “To je na{ namjesnik”.’ Zatim }e Allah. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira..{. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. r. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. Kada je Omer..a. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha.. htio postaviti namjesnika u Himsu. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti.

r. Kada ih je Se’id primio. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. udovicama. a on nikome ne odgovara. r. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. Jedan. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. d`. a da . zaista. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. ne znaju}i za dinare. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima.... a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. ~ekam da mi se osu{i. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. pa sa`aljivo upita: “Se’ide.{. U{la smutnja u moju ku}u.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. a tada sam bio mu{rik.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. Pro|e nekoliko dana.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. kao da ga je zadesila nezgoda. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne.a. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. ali evo moram. tako mi Allaha. Omer ibn el-Hattab. djeci siro~adi i besku}nicima.” ^ovjek koji je govorio sjede. pa tek krajem dana iza|em.. u ime svih njih. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. Omer.. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. progovori: “Vladaru pravovjernih.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. r.” Ona mu. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. a ono nas uzrujava i brine. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. a onda iza|em.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. pa po{to je ja operem. prezirao sam spominjati razloge. zovemo ga. Kada je stigao.a. re~e: “Oslobodi je se. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta.a. I na kraju.

” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti. Bio je ~istog duha. a zatim re~e: “Hvala Allahu.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. r.a. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. slijede}i ~asne muslimane prethodnike... ~vrstog imana.{.’ Tako mi Allaha. d`. preseli svome Stvoritelju. . nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. ~iste du{e. skromno{}u i borbom na Allahovom putu.

.

a on Amirov. ~vrste i smirene nerve. a on Abdu-Menafov. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. prema moru.a. R. a poznavao je i plivanje.s. Bija{e visok. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. ponosito srce.s. mr{av. a bili su smje{teni zapadno od Medine. a on D`’aferov. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. a on Lejsov. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima.v. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. ravnomjerno razvijenog tijela. a on K’abov. Posjedovao je vrlo lijepu narav. a on Kelbov. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. na koje se Poslanik.GALIB IBN ABDULLAH. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. a. a on Bekrov. a on sin Musirov. izdu`enoga lica. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. samopouzdanje i smjelost. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. oslanjao u ratnim pohodima.A. s. sin je Abdullahov. kori{tenje oru`ja.. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. Nau~io je jahanje. a on Avfov.. strategiju napada i povla~enja. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. . jo{ u ranoj mladosti. upalih o~iju.

a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima..v... Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi..a. Pove}ao im se broj stoke. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao.. u plemenu Benu-Abd.s.s. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.v. Oti{ao je Allahovom Poslaniku.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. Galib se nastanio u Medini. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. Poslanikov. Oko ikindije toga dana. i izjavi svoje primanje islama. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. Naredio im je da napadnu Kedid. Nakon odre|enog vremena. s.s.a. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. idu}i prema Kedidu. s.a. Tako je.v.a. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam.” Poslanik.v. Bilo ih je stotinu dvadeset. kao da kuju kakvu zavjeru.a. s. s. Tako|er. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku.v.v. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. a ljudi su im postali osori i grubi.a. a kada je pala no}. Stanovao je predgra|u Medine.a.s. s. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . dobru i pravdi. sreli su El-Harisa ibn .s. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom .v.a. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. s. naredio je da se opremi odred vojske.s. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. i da su u{li u islam. a da pojedince od njih ubiju.. po{ao u ratni pohod. jednog dana do Poslanika. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. s. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. Jednoga dana.s.v. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. mjesto njihovog prebivali{ta. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. Poslije toga. s.s..

ostatak rastjerali. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda.. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. pa su ga zarobili. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. a ako bude{ ne{to drugo. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. dok su ostale zarobili. kod Galiba. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. do njega Galib ibn Abdullah. da izjavi primanje islama. vidio sam . rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. Stali su mu iznad glave. a na kraju.a. s. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. on je pobjegao. ako ti se bude opirao.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. snagu i dobru strategiju u borbi. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Tu su ostali do no}i. Napali su ih neo~ekivano.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu.v. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. najbolje vrijeme za napad. jer je no}. odsijeci mu glavu. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Usame je bio na ~elu odreda. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. Bila je to parola u njihovim pohodima. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. Veliki broj su ih ubili i ranili. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. koji je ubio veliki broj muslimana.s. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini.

Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i.a. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. Nakon {to je Poslanik. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. u prethodnici muslimana.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa.v. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. s. Kada je Allahov Poslanik. d`. s. s.{. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.s. Galib je uvidio da je Poslanik. Tada je poginuo veliki broj muslimana. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha.a. pa re~e: “Usame. r. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama.a. s.. r. r.a.v.v. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka.a. lice mu se promijeni.v.s. Kada sam prenio Poslaniku.s.. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. Meka je osvojena.a..” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. Halid ibn Velid.. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir.a.v. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. Allah je pomogao Svoju vjeru. r.s. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. preselio na ahiret.v.a. radi {irenja islama u njima.. zaplijeniv{i veliki ratni plijen.. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. kao {to se kajao i Galib.a.. Tokom puta. s.s. Tako|er na Hunejnu.s. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. redovno je slao Resulullahu.a. {ta se desilo. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. nije znao {ta da ~ini. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. vje{tih i iskusnih na putu. me|u njima i .. s. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. zamahnuli na njega sabljama. odlu~io osloboditi Meku.

pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. va{im udjelom.. S druge strane. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. .. na ~elu boraca iz Ezda. na ~elu plemena Er-Rebab. pa je ustao i rekao: O rodbino. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem.. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Nakon toga. r. koje je imalo ~etiri stotine boraca.. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. pridru`ili su se njegovoj vojsci.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i.. a kada su se sreli sa El-Musennom. do{ao je El-Musenna. r. Omer ibnul-Hattab.a. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. Irak. nasuprot njih. a oni su odgovorili: “U [am. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. na ~elu velike vojske. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.prema Iraku ili [amu. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. Pomo} je neprekidno stizala. tamo su na{i prethodnici. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. Nakon dolaska pomo}i. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna.a. te je stigao do mjesta El-Buvejb. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe..” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. pa je prema njima krenuo Mihran.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. Pomo} je po~ela pristizati. Irak. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. a post slabi i umanjuje snagu. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.

razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. r. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem.. lijevim i desnim. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. r.. pa mu je Abdurrahman ibn Avf. Znaj da za sve treba priprema. te grupa koja se borila iza slonice.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr.a. upita Omer. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. Omer ibnul-Hattab. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. pa ~uvaj moju oporuku. El-Musenna ibn Haris. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. Omer ibn el-Hattab.. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika.. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. r.a. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike.a.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom.a. r. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Kada je primio Musennino pismo. prijestolnicu Kisra. Priprema za hajr jeste strpljenje.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. r. prije nego Rustemova vojska krene na njih. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. r. i s hajrom po~ni.. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put. a. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi..a.a. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. i vratiti ih na Arapski poluotok. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. S’ad ibn Ebu-Vekkas. tako|er. ispra}aju}i ga. r. udarati i u sredinu perzijske vojske. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. odgovorio mu je Abdurrahman. strpljenje na onome {to te sna|e i .a. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. U isto vrijeme. spremne da istrijebe muslimane. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. s ciljem njihovog razbijanja iznutra.

Bolest ga je privezala za postelju. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. Idite me|u ljude. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana.s. Me|utim. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Zaista. ne bri{e lo{e s lo{im. O skupino Mead. Galib ka`e: “Boga mi.{. od Njega tra`ite. osim da Mu se bude pokorno. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. S’ade ibn Ebu-Vekkase. arapski pjesnici i njihovi govornici. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). On }e vam se odazvati. vi ste njihov spas. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. ve} bri{e lo{e s dobrim. Njega molite. rekao je: “Ljudi. pa ih podsti~ite na borbu. d`. bili su `estoki prema njima. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. Pa. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. perzijskoga vo|u Rustema. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova.. s.v. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. Sutra }e pri~ati. blizu mjesta bitke. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. pa preuveli~ati. Prije po~etka borbe. vi ste njihovi poglavari.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio.a.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. pa prenijeti drugima. muslimani su krenuli prema Perzijancima. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Smjelo i odva`no nastupaju}i. zaista. Ubio ga je vrlo brzo. Galib ibn Abdullah. rije~ vam je zajedni~ka. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. obra}aju}i se svome narodu. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Prou~io je ~etiri tekbira. Allah. On }e vam pove}ati. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. a Perzijanci prema muslimanima. . Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju.

pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. .a. r. r.a. povjereniku va`nih zadataka... r. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. junaku El-Buvejba.a.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha.

urat je. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. a on je sin S’adov. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. a on sin Rebi’ov. OSOBINE . [ama i Arapskoga poluotoka. a on sin Ad`elov.. jakog pam}enja. tra`e}i hranu i vodu za stoku. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. ~uveni histori~ar. Zastali su u pustinji Ubelleh. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. a on Hajjetov. Imao je mo} preciznog zapa`anja. jake tjelesne konstrukcije. napisao: “. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva.URAT IBN HAJJAN. Bio je srednjega rasta. a on sin Habibov. pa je Ibn-Hibban. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. a on Bekrov. od svih ljudi. na granici Bahrejna. usko lice. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. a on S’alebov. najbolje poznavao puteve.” . on sin Alijev. a sin je Hajjanov. a on Abdul-’Uzzaov. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. rijetku kosu. Imao je sme| ten. sitne o~i.A. istaknute o~ne jagodice. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . a on S’abov.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje.urat. njenih puteva i staza. R. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. a on Led`imov.

Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. s. Zaplijenili su ga.s. Bili su u }orsokaku. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. re~e Zem’a. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. koji. zapovjednik muslimanske izvidnice. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. s. ne bi zalutao.. potro{it }emo sve {to imamo.urata ibn Hajjana zarobljenog.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki.a. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . kada bi i{ao `mire}i. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.v.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “.urata u Meku. Roba je bila u srebru. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Tako|er. Jedan je ensarija vidio . zarobio je . nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. ali da putuju novim putem. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. vratili su se u Medinu. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj..s. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio.urat ibn Hajjan”. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku.v. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.a. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. Zejd. . a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. a Zejd ibn Haris. zaplijeniv{i veliko bogatstvo.JANOV VODI^ . Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. i ostali koji su bili s njim.urata ibn Hajjana.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Ned`dom. .

spasit }e{ se . s. s.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.v. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. s.) oslobodi i posla njegovom narodu.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.Allahov Poslanik. a drugi put bi odlazio u Meku. zaustavi{e pokret.v.s.s. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. ali je odmah pao u ruke muslimana.v. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. s. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: .s. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.a. s.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. zbunjeni.. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu.a. ne ubija vjernike.urat doveden pred Resulullaha. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana.a. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. obznani svoje primanje islama. Kurej{ije su.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine..v. ulogorili su se izvan Medine. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. obavijestio je o tome muslimane.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je .urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. ..v. Pozvao je . KUREJ[IJSKI UHODA . Selman el-.. koji su bili .” Kada je . Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal. krenuli prema Medini. .a. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.... Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.a. sa saveznicima. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. . Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. pa ga on (Poslanik.s. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.s.urat upitao: “Brate Arape. Kada je Allahov Poslanik. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.

s.s.. Tu su izveli napad na karavan.a. s. Me|utim. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju. r.. dodijelio .” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah.v. Allahov Poslanik. dobio je obavje{tenje o njemu. s. ..a.s.a.. s.a. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara. Tihim glasom molio je da u . izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik.a.a.s.a.{. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.a.” Poslanik. s.. Kada su iza{li. na nekom savjetovanju. s. Tada . . .a.s.uratu. pogledao ga je.urat ibn Hajjan. a . a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.a.s.v. Zbog toga je Resulullah.urat se vratio u Medinu.. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje.a.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. s.s.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.urat re~e: “Ja sam musliman. Krenuo je . oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. koji naredi da ga ubiju.v. a od velike radosti bio je sav ustreptao.v. Jednom prilikom je .” Kada je za ovo ~uo. s. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.uratu bude dobra..v.s.. To se {irilo me|u ljudima. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.urat i Ebu-Hurejre.v. Adijj ibn Hatim.s. s. poslao . `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio..urat se vratio svome plemenu. Za .. Me|utim. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. tvrdio za sebe da je poslanik.s. r. ga je ve} bio zavolio. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.a.a...390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. Od njih je .s.v..urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.s.v. pado{e licem na tle. r. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda. .v.a. oprostio.v.. govorio. a Allahov Poslanik.v. Allahov Poslanik.s.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu.urat ispred Zejda pokazuju}i put. . govorio je poslije da je Allahov Poslanik.s. la{cu i odmetniku. pa`ljivi i oprezni.a. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. s. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. s. Allahov Poslanik. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. s.a. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. a sa njim je izdajnik. d`.v..v. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu. s.

dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. r. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. s. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.urata ibn Hajjana. ne prezaju}i od smrti. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. r.. Ulis i Hira. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. Amgi{ija. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. . Musenna je to odbio. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti ..v.a. pa Halid pristade.s. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Ebu-Bekr. Kada je red do{ao na . Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu.a. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe.. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Pred njim pado{e gradovi Mezar. .a. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. postao je halifa muslimana. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. zbog njegove brzine kretanja. a kada .urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. Halid je oti{ao na front prema [amu. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.a. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba.urat. Tako. s.v.” . i Be{ir ibn Hasasije.uratovog prisustva u okr{aju. a ko ostati sa Musennom.a.s. r. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu.. stanovnik Jemame.

. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi.urat. . Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima. r. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. .urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. a na lijevom krilu . napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma.a. . Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . . bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci.a. r. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. Jedan dio njih natjerali su u vodu. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. perzijskim kraljem. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. Opravdali su se. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Kada je halifa saznao {ta su . . Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. Potom je osvojen Mosul.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. . a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. a s njima rimska vojska i Perzijanci. Ostali su kratko vrijeme u Medini. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit.. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. Pa ako poraze neprijatelja. govore}i im: “Potop . a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru.urat i Utejbe uradili. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” .urata ibn Hajjana.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. Nimra i Ijad.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. kazav{i da je to ra{irena izreka.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. a .urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca.

Ukopan je u Kufi. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.a.{.. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.a. d`. r. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.urat ibn Hajjan. . . r.uratu ibn Hajjanu. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. Neka se Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. smiluje ..

.

Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. Nadimak mu je bio El-Jeman. vitka stasa. a on sin D`abirov. srednje gra|ena tijela. a on Abesov. bez ljubaznosti i okoli{anja. o{tro bi ga prekorio. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. dubokoga pogleda.A. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. . a on El-Harisov.E IBN EL-JEMAN. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. d`. smiren. a on Rebi’in.a.{. O tome nije govorio drugima. a on Mazinov. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. a on D`ervin.s. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja.. R. s. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. a on Amrov.HUZEJ.v. Allah. sin je Haslov.. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. Bija{e svijetla lica.

a. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. [to se ti~e nadimka El-Jeman.v. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. a Medinlija po mjestu `ivljenja.s. ti si od muhad`ira”. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. pa su poslije povukli ovu zabranu. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama.. r.. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. Huzejfe.v. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. On i njegov otac izostali su iz te bitke.. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . s. kojim su zvali njegovog oca. a ako `eli{. jednim ensarijskim plemenom. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. od malih nogu. Naime.a.. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. prozva{e El-Jeman. s.s. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.v. “Kad je tako...a.a. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom.v. r. onda sam ensarija.a..s. s. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. r. odgovorio mu je Poslanik.. bio je iskrena li~nost.a. osim Bitke na Bedru.a. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{.v. ti si ensarija.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. r.s.a. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.a. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. s. poznat kao Mekelija porijeklom. s.s. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete.

mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. protiv njih. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{..s. od mu{rika. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Bje{e to na dan Uhuda.a. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.v. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.v. a tra`ite pomo} Allaha. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku.{. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha.63 Danas-sutra nama je umrijeti. Kad smo stigli do Poslanika.a..s. s. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. naoru`anim kopljima. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita. a starijim ljudima..s.v. nare|eno je da im budu stra`a. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni. s.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja.a.” Allahov Poslanik. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu. Kada se bitka zao{trila.s. Poslanik. s. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske.v. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe.a..” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. d`.. s.{.. d`. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. . nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja.

” . s. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. s.a. skrivaju}i zlo u sebi.. njihovi planovi su propali.s. s. njih dvanaest.a.a. s.s. zaboli ih to u du{i. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. povikao je prema njima. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. da Allahovoga Poslanika. s. bilo ih je dvanaest.v.v. Huzejfe ih pogleda. s. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.. odgovorili smo. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.a.s... a Amr ibn Jasir je tjera{e.. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice).a.. s.s. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. odgovorili smo. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja.s.s. Me|utim.. Munafici. Sigurno je da Vjerovjesnik.a. o~e.s. r.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. a On je najmilositviji. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas. Resulullah. s.. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina..a.a.v. a da ih muslimani nisu znali. ljubav prema njemu.a..v. razo~ara{e se i pokleko{e duhom.” “Bili su maskirani. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. s. koji su bili u muslimanskom d`ematu.v. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.v.v.. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.a. i vodio je. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju.” Kad je Resulullah. odustali su od namjere i pobjegli.. On re~e: “Bili su to munafici.v.. to je moj otac!” Me|utim. Me|utim. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. Allahu moj. tajno su se dogovorili. Allahov Poslanik. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i.v. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane..s.s. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. Resulullah. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”.

r.a.v. te njihovih karakteristika. Huzejfe.v.s.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. r. a ako ne bi..a... Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. s. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.{.a. njegov iman bje{e jak i velik. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. s. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. i Omer bi izostao sa d`enaze. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. r. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. ispred njih su bili Kurej{ije.a. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.v. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.s.. Resulullah. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.a. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. pa ih onda po~ne ubijati. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega.s. . ne dadne vlast nad njima. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se. s.” Huzejfe je dodao: “Omer.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. i on bi mu je klanjao. odgovorio je. bez obzira na ogromni rizik i opasnost.a... Kad bi neko umro od muslimana.. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. Resulullah. d`.

Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. Allahov Poslani~e. a Allah. sa njegove desne i sa lijeve strane.v. Allahov Poslanik. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. Uvuci se u njihov logor. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije.’ . Kle~ao sam. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. jedan po jedan. pa nas obavijesti. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih..’ Krenuo sam.a. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. ~uvaj ga sprijeda i sa zada.v.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. ili oko toga broja. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. Tada Allahov Poslanik. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. skoro da nije ni zavr{io dovu. Dok sam i{ao. izvidi {ta je uistinu. sin toga i toga. sve dok nas ne ostade tri stotine. Ustao je Allahov Poslanik.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. sjedili smo poredani u dva reda. on re~e. Munafici su se po~eli izvla~iti..’ ‘Da!’.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.’ Tako mi Allaha. prou~i: ‘Allahu.a.s. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.s. pa pro{aptah: ‘Da. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. neka svako od vas provjeri ko je do njega.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. rekao sam.v.. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’.a. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. Kome{ali su se i izvla~ili. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. s.{. a. koji mi je dosezao do koljena. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. s.. Zato. d`. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.s.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. pro{av{i kroz razne opasnosti. Benu-Kurejze. s. iza nas.

” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. . a ako i on pogine. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva.{. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. r. {to strijelaca. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. {to pje{aka. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. pa zahvali Allahu. osvojeni su Hemzan. a Benu-Kurejza nas je napustio. Da mi Resulullah.. {to konjanika. Halifa Omer. ubio bih ga strijelom. Valeri i Validinur.s. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. lijepom zahvalom. te da se upute ka Nehavendu.’ Uputio se tada prema svojoj devi. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. niste se usaglasili u odluci. neka bajrak preuzme Huzejfe.. r. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. r. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. stradale su nam deve i konji. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. Njegovim u~e{}em i posredstvom.. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca.a. postavio za emira cjelokupne vojske. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. Ako on pogine. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.” Srele su se dvije vojske. uz Bo`iju pomo}..v.. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a.a. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom.a. d`. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada.v. Kad je zavr{io i vidio me. a njega to jako obradova.. zajahao je i udario da ustane. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. odrije{io joj noge. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost.a. s. ~vrstim kao stijena. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”.a. s. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina.s.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim.

.. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. s.” Pitali su: .. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . Posje}ivao ih je i obilazio. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika.. udarao je na neprijatelja.. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.. Navalite o ljudi Bedra..samo hranu.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. kako je halifa naredio.. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane. Huzejfe. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu.a. spretno ih ubijaju}i. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. Neka mu se dadne {to tra`i. dok sam me|u vama”. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. r. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber.a. odvratio je Huzejfe.s.. Allahu ekber.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.a. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba.. a on je udovoljavao njihovim potrebama. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu... a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.a. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. r.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. Halifa Omer ibnul-Hattab..” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. heroja u bitkama za Irak i Perziju.v. r. Istinito je Allahovo obe}anje.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu.s. s.. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. prihvati ga Huzejfe. koji je dojahao na magarcu.a..v. sunce mu promijenilo boju. Putovanje ga je iscrpilo. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina.

Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. ni ko{ulja mi nije potrebna. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo.. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. pozva ga u Medinu. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. Njegova briga za islam bila je stalna. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. Namjesni{tvo. a to je prezirao. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. r. ^isto srce. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. Huzejfi... do{la si. i ne samo prezirao.a.. jeste srce vjernika. rastaju}i se sa plemenitom du{om.” Po njegovom mi{ljenju. bile su rije~i: “Dobro do{la. .. pa koje nadja~a. r.” Kad ih je vidio da su novi. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. vlasnika dva svjetla.. r. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. nije mi `ao. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. odvratio im je: “Ovo nisu }efini...” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika.. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku. Do{la si sa `udnjom prema meni.. njegove izreke govore o `ivotu. smrti. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Pa primjer je imana poput primjera drveta. Tako|er. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. osjetio je dolazak meleka smrti.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata.. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. licemjerja i munafikluka.a.. Kada je trebao u}i u grad. okru`uje ga ~ista voda. o uputi. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Jednom prilikom halifa Omer. o vjeri i vjerskim du`nostima. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. okru`uje je gnoj i krv. u kojem sija svjetiljka. kako ga je Huzejfe razumijevao. ili lo{ijima.a. r. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. posljednje {to je kazao. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman..” Huzejfe.a.. Pa. ve} se svom snagom borio protiv toga..

. . r.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.a. preseli svome Gospodaru. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.

obdario ga je velikim razumijevanjem. Bio je miran i stalo`en. lijepe gra|e. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. Pored toga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. R. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u.A. finoga glasa. Bio je srednjega rasta. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju.. a on Malikov. kao i vje{t borac na polju d`ihada. ~ak i do u`asnih napora i umora. Amr je opet sin Avfov. Allah. mnogo je razmi{ljao. a on Amrov. a on Zejdov. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem.. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d.{. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on sin [ehidov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. a on Zejdov. a on Avfov. mo}nim da podnosi bol i patnju. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. sin je Sa’dov. tamnoput. r. a on Amrov.UMEJR IBN SA’D. mirnoga pogleda. d`. . a on Umejjin.a.

v. nakon {to je ~itava Medina primila islam. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. s. imovinu i jaha}e `ivotinje. gdje je objavio njegovo primanje islama. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. . Po~eli su mu dolaziti. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. s. daju}i ih kao prilog. svjetlost imana je ispunila njegovo srce.a.a.. On je primio islam nerado.s.a. umro. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. Poslije toga.tra`io je priloge i dobrovoljce.s.a. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini.. niti iz vjerovanja. i u njegovoj ku}i. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja.s. a bio je jo{ dje~ak. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i.v. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom.s.. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. r. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period..406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr.. Umejr je bio tek stasali mladi}. Klanjao je za njim. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.v.{. r. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata.a.a. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. Kada je napunio deset godina. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu.v. s. Zbog toga je Poslanik. Jednoga dana Poslanik. koji je u sjeni El-D`ulasa.. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. s. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato.a. Pratio ga je i opona{ao. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. s.v. Od tog momenta bio je uz Poslanika. objavio proglas za d`ihad . otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. osjetio svu udobnost `ivota. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. d`. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. srebro. Na njega je dosta uticao njegov otac.s.

iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. razotkrit }e te. u `elji da slome volju i umanje zanos.a. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. I pobijedio je iman u njegovom srcu.a. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. a ti. s.v. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. r. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. s.s. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. neki su ~ak {irili glasine. ono {to si rekao.s. Poslanik.. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.s. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. zatra`io je da ostane s njim...: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana.. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. upita ga Resulullah. s. neka zna{. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. u onom {to poziva od poslanstva. Kada je do{ao. Tako mi Allaha. rekao si ~udan i pogrdan govor. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.s. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.a.a. mi smo gori od magaraca. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e.s. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.v. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.a. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. r.v. dao je dvije stotine oka zlata. s.a. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta.” ...v. Ali.. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. Resulullah. iskren. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. a ako ih sakrijem. pa re~e: “Boga mi. s. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu.s. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. s.a. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. s.. Me|utim. eto.v. prigrlio i bio dobar prema njemu. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.s. Osman ibn Affan. on je slagao i izmislio na mene. Abdurrahman ibn Avf.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e.v. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. tako mi Allaha. od tebe. `rtvovali su se.a.v. a suze radosti kvasile su njegovo lice. Ali. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani.a.

Njegovu je du{u obuzeo strah.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. nasmija{e se njegove usne. otkrij istinu. Prisutni su po~eli da zagledaju.v. s. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. o~iju uprtih u Poslanika. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.a.v. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. s.s. Pa ako se pokaju.s.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji.s. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti.{. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu.s. ~as El-D`ulasa. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. El-D`ulas se. o~i mu zablista{e. Bo`e. El-D`ulas je slagao.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. d`. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. d`. govorili su drugi. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman.v. pa je molio: “O Bo`e.a. a ako glave okrenu. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. a Vjerovjesnik. bit }e im dobro. a zatim je Allahov Poslanik.s. s. odjednom se umiri. s.v. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. istinoljubiv i vjeran”.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. kajem se Allahu.v. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. preobrazio u pravoga muslimana. O Bo`e.a.{.. Zatim se zakleo Allahom. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. a Umejr je rekao istinu. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. Allahovom voljom. s. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim... Bo`iji Poslanik. a bojazan ga u~ini blijedim. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv.a.” . ~as Umejra. Srce mu je po~elo jako kucati.v. s. a Umejrovim posredstvom.a.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. To je potrajalo kratko. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu..a. lice mu je poblijedjelo. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce.s. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. o Bo`iji Poslani~e.

i u onom gdje stanuje.v. r. kada bi htio da imenuje namjesnika.s.v. osje}aju}i prazninu i samo}u.. s. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. ali jasnih. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.. r. Omer ibn el-Hattab. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. u~enoga mud`tehida. precizno i ~isto. Nakon Ebu-Bekra. Pro{irila se njena teritorija. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. upravlja njihovim interesima. A ako je me|u njima kao emir. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu.v. s.{.Umejra ibn Sa’da. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. kada je me|u narodom.. r. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba.a. borca. r. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. da izgleda kao jedan od njih. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor.a. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. izgleda kao emir. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba.a. upu}uje ih i okre}e pravom putu.. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . s. Rekao je vrlo malo rije~i. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. pa se Umejr mnogo ra`alostio. da vodi njihove poslove. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. preselio je na ahiret. i rade na {irenju islama.. Emirul-mu’minin.a. Omer. Uzjahao je svoju jahalicu. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Kada je stigao. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe... a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio.s.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. d`. Rekao je: “Hvala Allahu. Tako|er. .a.. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika.s. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. u hrani koju jede. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. vjernika. zapadno i sjeverno.. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama.. r. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika.a. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.a.a. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no. a da emir nije.

zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija..s. bez jaha}e `ivotinje. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. Kosa mu je porasla.a. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. a njegova kapija je istina. Umejra ibn Sa’da.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”.v. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. I predade se svom poslu.s. s. Omer..{. Tvr|ava je islama pravednost.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika.. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima. a Vo|i pravovjernih.a. izgubila se za{tita ove vjere. Kada je stigao u Medinu. bio je u nedumici u pogledu Umejra. r. Pro{la je godina dana. prebacio je preko ramena. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. r. a snaga oslabila. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja.a. koji je bio u Medini. Tako mi Allaha. Napunio je mje{inu vodom. O ljudi. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. r. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi..a.” Kada je primio pismo.v.. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu.Kada ti do|e ovo moje pismo. . pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.. sa mnom nije ni{ta. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. s. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.. re~e on. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.a. d`. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. Kada ga je vidio u takvom stanju.

povukao se iz javnoga `ivota. u ~istom i blistavom `ivotu. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.. Ovo jako obradova Omera. iskrenom vjerniku. Da je ostalo i{ta od njega. “Ne!”. dje~aku vjerniku.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. r.. re~e Umejr.” Umejr. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti.” Omer.a.a. r.” Omer ga upita za{to. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. donio bih ga tebi. Kada su skupili. Me|utim. upita Omer. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. i takav nepokolebljiv. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. smilovao se Umejru ibn Sa’du. ~asnom ~ovjeku.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.a. r. r. mimo Allaha. . r.a. r. napusti Omera.. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.. umro je u Palestini gdje je i ukopan.a.a.a. Allah. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga..{. d`. pobo`nom namjesniku.. r. on je bio uporan u ne}kanju. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno.

.

a on Munebbiha. lovio i borio. R. a on Zejda el-Ekbera. Rebi’a je sin Seleme. a on Rebi’e. a u pustinji je na{ao snagu. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. Bio je spretan jaha~. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi.{. ponos i bogatstvo. a on Zubjeda el-Asgara. U njima je opisivao ushit i ponos. Volio je jahanje konja. d`. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. nau~i ga da ne zna za poraz. a on Husmov. Bio je poznat na podru~ju Jemena. na konju se utrkivao. bogobojaznost i spoznaju Allaha. . a on Rebi’e.A. a on Amrov. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. a on je sin Abdullahov.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on S’abov. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. daje mu svoje blago. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. Pustinjaka osokoli pustinja. Tako|er. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on Sa’da el-A{ireta. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. Sin je Ma’da Jekriba. a on Mazinov. a on Amrov. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. a on Munebbiha. a on El-Harisov.

do~ek gosta.a. skrbni{tvo siromaha. slijedit }emo ga. Imao je gustu kosu i bradu. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. kao {to to govori. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. ~vrste gra|e.v. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. ja ti savjet davah jasan. Rekao mu je: ”O Kajse. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. dok je.a. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu.. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. Nakon {to je stigao u Medinu. Ali.v. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija.s. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. Tu se Amr s njim susreo. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. s. Bio je visok. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. pa ako bude Poslanik. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika.v. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. s.v. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. smatraju}i njegov prijedlog suludim. tamnoput. po imenu Muhammed. sitnih o~iju.a.” Kajs je odbio zahtijev Amra. i veli~inu i snagu islama. ~esto ih je knio. Imao je prisnoga prijatelja. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. pa mi takve dobro znamo. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. Ime te sablje bilo je “Samsame”. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. a `ivio je od borbe i plijena.s.a. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu.s. s oprezom posmatrao ljude. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. s. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. s. daju}i i potvr|uju}i prisegu. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. duguljastoga lica.v. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. Hodao je sporo. u kome je spas ti du{i ..s. kao soko. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. ti si poglavar svoga naroda.. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Nakon osvojenja Meke. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u..a. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija..s. osme godine po Hid`ri. s.

Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . s. iako je redovno obavljao namaz i postio. sablja moja.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen. juna{tvo i vjeru.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . zarobio ih je. a u njemu se ne u~i ezan. trebao osloboditi ovaj moj narod. te izre~e stihove: Drug mi vjeran.a. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet.a. .. odvrati Amr.” . redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. u bogobojaznosti i ibadetu. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. r. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. pa je pokloni Halidu.a.. opisuju}i njegovu vrijednost.s.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i.vidio je u njemu velikoga heroja.. meni iz po~asti. dobro~instvo. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. tzv. Bo`iji Poslanik. Me|utim.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e.Poziv glasan. a obi~no su heroji zadivljeni herojima.. r. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. po{to nije ~uo ezan. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. zarobi one u njemu. “Samsamu”.. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje.v. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku.

s.a.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. mi imamo najve}e pravo na to. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.s. Ebu-Musa el-E{’ari.. Sklonio se u svoju ku}u. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. Napisao im je: “O pobunjenici. a dio zarobio.a. To se desilo pred kraj Resulullahovog. s. Dio ih je pobio. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. r. s. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. preselio na ahiret.. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. preuzeo hilafet. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.a.. `ivota. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. i Halid ibn Se’id. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. a vi imate svoju zemlju i imetak.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. .. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. r. .a.s. u{la u njega i ubila vladara.v. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. r. On je tada ve} bio u islamu. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a.s. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib.a.v. biv{om Bazanovom `enom. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.a. s.. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom.s. r..v. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat..a.. El-Esvedova vojska napala je Bazana. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. r. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan.v. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. Kada je Ebu-Bekr. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Muhad`ira ibn Umejja. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. provalila u grad. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri.a. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.a. da ubije El-Esveda.: Mu’az ibn D`ebel. kada je Bo`iji Poslanik. U me|uvremenu. u Jemenu. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva).

ispri~avaju}’ se. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk...v. I do~ekao je zlatnu priliku . [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. d`.a. d`. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio.. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. van Arapskog poluotoka. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.{.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. ku}i mu. s. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. r.. doline i pustinje prevaljuju}’.a. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Imao je bogato ratno iskustvo. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. sa isukanom sabljom. Jahao je svoga konja.s. na konjima brzim. . po~eo se povla~iti. kose}i lijevo i desno. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. Amr se nije mogao strpiti u Medini.a. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. Krenuo je Amr. s.s. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga..Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. `ure}’. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. moj Gospodaru. mole}i Allaha.. hvala Allahu. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima.. r. Poslije. Moje pleme Zubejr do|e ponizno.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. oti{ao je do Amra.a. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra.v.{. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. govorimo kako nas je Allahov Poslanik.’ Sada. obavljaju}i had`. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.. podu~io. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. Sve brda.’. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. odazivam.

r.. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet.irasa ibn Hajjana es-Sehnija.a... osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. r. Muslimani su se odazivali. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa... hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. r.. re~enom prije njegove smrti. r. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. r. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. r.. Lav sa kand`ama. nakon {to Halid ibn Velid. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova. Ako pobjede muslimani. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici..a. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. pozvan je u islam. a bili su i fizi~ki najspremniji . Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud.a. r. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.. sa oko sedam stotina mud`ahida... Poslije smrti halife Ebu-Bekra. r. pa krenu{e ka Iraku. Prema uputama halife prije bitke. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. trebalo je krenuti prema Perziji. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. perzijski kralj. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida.a. Jezded`ird. Pomo} je po~ela stizati Sa’du.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije.a. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. re~e: “Na{ao sam ga. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib.a. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. a nikako u sredi{tu Perzije. Sa’dov plan.a.a.a. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka. Sabrao je veliki broj mud`ahida. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. nosa~e bajraka i poglavare plemena. r. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku.

ili }e ih vratiti u njihove krajeve.”.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd.a. r. Na{ao se ispred jednog od slonova. Odabrao je borbu. sko~iv{i sa njega. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje.. a zatim ga zbacio s konja. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. Asim ibn Amr et-Temimi. a muslimani su. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. ponosa i dostojanstva. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. r. sa vije{}u o borbi. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. sve ukopati u kanalima Kadisijje. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. S njim se uputio ka muslimanima. hvala neka je Allahu na tome. jo{ zapanjeni od prizora. budite lavovi. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile.. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. ne broje}i ratnike na slonovima. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. merd64. imao je dvije zlatne narukvice. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove.a.a. uzvrati{e mu oni. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Dohvatio je svoj luk. Vojske su se izmije{ale. na}i }ete . El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. li~e jarcima. a strijela se zabi u njegov tobolac. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Kada im se pribli`io. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin.. r. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope.a. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. slomio je Perzijancu vrat. Haris ibn Hassan ez-Zuheli... Amr ibn Ma’d Jekrib... Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Na drugoj strani. r. jer lav je postojan. vo|a njegove vojske. Amr je udario svoga konja. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. Ako do|ete na vrijeme.

a imao je vi{e od devedeset godina. i Kajsa ibn Mek{uha. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. dok je bio na zemlji. okretni i spretni. Prema Amru je. zapovjednik perzijske vojske. pa ka`e: “Tako mi Allaha. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. bio je jedan od njih. Brzo ih rastjera{e. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. a on je uhvatio za nogu njegova konja. uprkos tome {to je bio za{ao u godine.. r. r. napali su na konjanika i oborili ga s konja. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. koga su oborili s konja.a. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. . u osvit zore. pa kad su to muslimani vidjeli. zaustavio ga. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. r. d`.. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu.a. kao i prije. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida.{. D`abir ibn Abdullah. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. Borio se u svom stilu i po obi~aju.. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra...” [EHID Amr. Amra ibn Ma’da Jekriba.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci.{. r. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. pa je tako uhvatio konja za uzde. nastavio je sa borbom na Allahovom.. a Amr ibn Ma’d Jekrib.a. putu. kao malobrojni junaci. osim Koga drugog boga nema. popeo se na njega i nastavio boj. sve vitezovi sna`ni. zatim uhvatio i za drugu. r. Ubijen je i Rustem. r.a. odnijeli su ga i lije~ili. d`. Milostivome pokorni. pojahao jedan Perzijanac.a. u d`ihad. Sumnjali smo u tri osobe. Na kraju bitke. krenu Rebi’a sa mud`ahidima.a. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti.. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. U~estvovao je u Bici na Nehavendu.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci.

d`.. junaku Kadisijje.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao.{. Ustao je. mud`ahidu. .” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. pjesniku. Reci svima. Probudili su ga. Ukopan je u gradu Revzi. pa su ga htjeli prenijeti. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. sna`ni pobjednici. u kojem je i preselio. Poslije toga je ubrzo preselio.” Neka se Allah. konjaniku. vjerniku.

.

v. a on S’alebov. a on Harisov. Kada je do njega doprla Muhammedova. a odluka presudna. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama.v.s. tako i u islamskom periodu. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika.SA’D IBN UBADE R. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. krupan.s. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. Bio je predstavnik plemena. . s. bijele puti pro{arane crvenilom. njegov prvak i velikan. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. a on Dulejmov. a on Ebu-Huzejmov. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao.a.. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. sin je Ubadin. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. Bio je stasit. ~vrst. a on Saidov. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. Iraka i Jemena. a on K’abov.. a on Tarifov. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. Zvali su ga Ebu-Sabit.a. s. a on El-Hazred`ov. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. d`. kako u predislamskom.A. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. povjerovao je u Allaha.{. Rije~ mu je bila slu{ana. krupnih ruku i stopala.

u plivanju je bio me|u prvima. pili. s. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu.v..a. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. s.v. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti.a. kod njega jeli. Vrativ{i se u Medinu. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Tako|er. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. jasno}e..s. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. s. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. Stanovnici Medine. Govorio je ono {to misli.s. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. Pa ako Allah u~ini da se izmire. Istupiv{i pred njih. okoli{anja i prevare.v. dini islama. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom.a.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”.{. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Usavr{io je ~itanje i pisanje. makar privremeno.s. bez zaobila`enja. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. Nakon {to se ~asni Poslanik. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama.a. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. odgovori{e. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. pogotovo u strelja{tvu. ponovo sastanu slijede}eg . d`. Allahov Poslanik... i izlo`iti im novu vjeru. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. spavali i nalazili za{titu. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti.v. kao i ~istote du{e.. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao.s. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. s.

a. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. reko{e: ‘Tako nam Boga. putu. s. istina je to {to je rekao’.a. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. s.a. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. a potom su ga po~eli gurati. od toga tri `ene.{. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa..s. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.s.. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. htio je.v. vi{i od ostalih. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija.s.v. i primili islam. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji.s. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.a. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.v. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama.v. Kurej{ije su bili kao ludi. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. rekao sam. i primio islam.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama. Sastali su se sa Poslanikom. udarati i psovati. a oni me vukli po zemlji. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. Doveden je u Harem. Allah. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika.. ali je ime ~asnoga Poslanika.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. r..s. nema u njima hajra nakon ovoga. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. Bilo ih je sedamdeset troje.’ Dok sam bio u njihovim rukama.. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. d`. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi.a. Sljede}e godine.a.v. s. d`. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”.. Kontrolirali su trgova~ke puteve. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade.’ Pa sam to i uradio. s. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’.{. u dogovoreno vrijeme. to je ovaj ~ovjek. izbila je grupa Kurej{ija. rekao sam: ‘Tako mi Boga.” . s.

Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira. Tako|er..s. s. ugostili i opremili svim potrep{tinama. s. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.s.s. Allahov Poslanik. i njegovim ashabima. i pokazali hrabrost i prodornost.v. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah.v.a.a.a.a. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. s.v. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u.v. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. s. O slavi koju je u`ivao. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu..s. Abdullah ibn Abbas. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha.a.. s. s. je o tome rekao: “Allahov Poslanik..v.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. s. .a. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.s..a. s. Vjerovjesnik. jer nisu znali koga imaju u rukama. nastanjeno blizu Medine. s. krenuo je na put za Medinu. Pleme Gatafan. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.s.v. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari.s.v..a. bilo je poznato po o{trini u bitkama.s. u ~emu nije imao premca. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. uo~io je njegove plemenite osobine.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. vje{tini i mnogobrojnosti. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor.s.. s..a. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.v. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.a. i njegove strijele probadale su njihova tijela. hu{kaju}i ih na Poslanika.a. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. Nakon {to su ga po~astili. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom. r.s.v.v.

{.a.” U isto vrijeme.. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. s.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf. pa zahvali Allahu. iskazuju}i Poslanikov.s. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. a kamoli sada kad nas je Allah.a. d`. .. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. s.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. d`. s. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e... te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.v. pa kada je Poslanik. s... pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima.v. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.a. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. s. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. koga je malo podalje ugledao. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.s..a. posavjetova sa ashabima. s. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. uzvikuju}i tekbire. Na dan osvajanja Meke. obradova{e njihovi stavovi. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. d`.v. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.s.{.{. tako mi Boga.. s.. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan.” Utom se Poslanik.a.a.. prolazio pored njega u grupi ensarija.s. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji.v. a pogotovo njihovoga Poslanika. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.” Resulullaha. uputio tobom..” Poslanik.s. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke.a. ve} se.. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.s.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e.v.v..s. nije htio sam donijeti odluku.v. visoki polo`aj i pobjedu islama. uradi. Izme|u ostalih. Ali ako nije. hvale}i i slave}i Allaha.

v. meni ne pristoji malo. s. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. U njoj su gladni hranjeni.s. sav usplahiren od radosti. Resulullah. s.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . otvorenoj za sve.” Allahov Poslanik. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. d`. s.s. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. upu}uju}i dovu Allahu. A opet.. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. d`.s. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.. neka je na njih selam Allahov. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. dao mu je ogroman imetak.v. Nema slave bez djelovanja.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. s.v. podari mi slavu. neko dvojicu.s.v. d`. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno.. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno.{. s.. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.s.a. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. te serjed65 . s.a..” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima..: ‘Gospodaru moj.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. a ni ja malom nisam pristojan.. s. Gospodaru moj. s. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. a ni djelovanja bez imetka.a. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom.a. njegovoj porodici i imetku. a Sa’d osamdesetericu.{. neko grupu.a. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.{. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika.v.v. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.s. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.a..v. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. rije~ima: “Gospodaru moj.s.. neko bi poveo da ugosti jednoga.v.. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. Allah.a.s. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika.a.

a.s. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. d`.a. s.{. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter.irdevsa. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. kod Allaha Ljepote . poglavar Hazred`a. s.. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.s.s. Znate da }ete cilj kome stremite. ili da im se. o Sa’de Hazred`i. pogotovo ensarije. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam.a. Allahov Poslanik. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. postupcima. odazvaste se uputi vje~noj. smirio bi se i prihvatio to.v.a. budi nam za{titnik. Njegove osobine. vo|o na{ juna~ki.s. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. dosti}i. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.a.irdevsa ~ekaju. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. suprotstavi. eventualno. tra`e}i od Allaha d`ennete . za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. podijelio je ratni plijen. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.v. o Sa’de Evsi. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce.v.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.v. i spremnosti da polo`i `ivot za njega.s. starje{ina Evsa. bez straha i bojazni od pote{ko}a. pored onih koji su za{titili i pomogli. s. a Poslanikov. bez sumnje. pojasnio kako je ispravno. jer one koji iskreno za uputom tragaju.v. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim.. s..a. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama.v. i Sa’d ibn Ubade. . s. s.s. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale.. A nakon {to bi mu Resulullah. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu... priznaju}i Poslanika. a to je i od drugih zahtijevao.

Allahov Poslani~e?”. da ste. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom....s.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem..v. Resulullah. s njima)”.. i bez igdje i~ega.. s. i razgovara s njim. Allahov Poslanik. i u oskudici. upita ga: “A gdje si ti tu.. pa smo ti pomogli. s. u~inili vi ensarije.v. Sastala se tuga za Poslanikom. pa vas je Allah obogatio. “Tako mi Allaha.s..s. Poslanik. njegovom podjelom i udjelom. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.v. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. obrati: “Ensarije. sve {to sam spomenuo. i odba~en.s.. s druge. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da .’ Znate.. odgovori{e.a.a.a. pa vas je Allah uputio. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj.s..s. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Onda je Resulullah.. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. reko{e. smrti. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. i briga za muslimanskim vo|stvom. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo.v..a. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e.” @ele}i da zna njegov stav.s..” SEKI. s. s.a.. im se sa osmjehom. pa smo ti povjerovali. nastavi: “Ensarije. da ho}ete. preselio na ahiret..a.s. i protjeran pa smo te prihvatili. s. s jedne strane.a. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj.a. s.v. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima. lica ozarenog imanom. odgovori Sa’d otvoreno.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. Po{to se okupi{e.v. i razjedinjene.v. s. pa smo te utje{ili. s. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi...v. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.

” Na ovo se za~uo `amor. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba.a. a drugi od vas. pa neka bude jedan vo|a od nas. .. a Omer. namazu i u~enju Kur’ana.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri.. da rasprave tu stvar. izvrsnom mud`ahidu. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je.{. dajem ti prisegu na pokornost. oni to redom i u~ini{e. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. Povukao se iz javnog `ivota. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. posvetiv{i se ibadetu. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. Posjedali su naokolo. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. govore}i: “Daj svoju ruku. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. smiluje Sa’du ibn Ubadi. `estokom ratniku. Neka se Allah. dare`ljivom vjerniku. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. d`. r. a vi muhad`iri ste dio nas. odred za islam.

.

ajet 125-128. Emvas: ime oblasti u Palestini. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. ajet 176.uzeto iz ajeta. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. Sura Er-Rahman.. . ajet 128. Sura Ez-Zumer.{. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. glavni grad Palestine. “Kurziv”. a. [ti}enik islamske dr`ave. prev. Sahihu Muslim.ikh . Sura Zilzal. ajet 53. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Ebtah: dolina u Meki. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. ajet 43. rec. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha.. Koji je sva~iji pratilac. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Sura Et-Tevba. Sura Ali-Imran. Sura En-Nisa. Kuds ili Jerusalem. Sura-Mud`adela. Kelala: onaj koji umre. d`. 314/3. ajet 7-8. Sura El-Maira. Sura El-Bekara. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. (prim. Sura:Ta-ha.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura El-Kehf. ajet 1-6. Sura El-Bekara.).). ajet 22. Sura En-Nahl.{erijatski pravni odnos.s. Sura El-Bekara. Sura En-Nisa. ajet 219. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. ajet 90-91. Sura Et-Tevba. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. U~a~ Kur’ana. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Sunenu Et-Tirmizi. Mezarje u Medini. ajet 33. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. ajet 255. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. ajet 123. ajet 90. . i na dono{enje salavata i selama na njega. ajet 1-2. Sura En-Nahl. ajet 45-46. (prim. ajet 144.

i da ne}e djecu svoju ubijati. .” Zna~i. rasplakavalo ljude.da budem ponovo ubijen. gdje ina~e sjedi njegov brat. a. . Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. a. str.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke.52.. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. gdje Allah. s. Tj.. s. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. i da ne}e bludni~iti. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. zaista. objavio je Kur’an. Tj. ka`e: “O Vjerovjesni~e. ni{ta nije promijenilo njegova brata.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. “.a. u zna~enju “Povjerljivi”.a. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. d`. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova.s.. ajet 51. Bekijja: ime mezarja. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. rec. mnogo pra{ta. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati.s. uveseljavalo tu`ne. tj. prev. a bili su pozvani da to poku{aju. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. {to aludira na daljinu i te`inu puta. Muhammed ibn Mesleme.v.. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. Allah.{. a koja se spominje u suri El.a. Arapi. naime. Tj. i On je Milostiv. Arapsko ime .Mumtehine 12. Mjesto u Etiopiji. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.s. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{.s. 160. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. odabrao da bude rival pjesnikinjama.v. bili su vrsni pjesnici i govornici. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. to {to je sjeo na prijestolje.(prim. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.v.s. ajet 169.. Sura Ali-Imran. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. s. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha..53 Izraz za kratko vrijeme Merd.) Sura El-Maida. u doba u i prije objave Kur’ana.

........... 26 VRLINE EBU-BEKRA ...................................................................................................................................................................... 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ................................................................................................... 46 VRLINE OMERA......................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB......................................................................................... ................................................................................................................ 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ....................................................... ............................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................. 53 ZUN-NUREJN .. 20 OSVOJENJE [AMA ...................................................................................................................................................................................... 62 U [AMU ....................................................................................................................................................AN............................................................................................................................... 39 POVRATAK NA [AMSKI ................................................ 63 ....... 51 OSOBENOSTI .................................................................................................. R.......A ................................................................................................................................................................. 30 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................................................................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET ..............................................ET ......................................................................A......................................................................................................................................................................................................................... 10 PRIMANJE ISLAMA ........ 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ...............................EMIRUL-MU’MININ ......................... 29 LI^NOST ................................................................................... 52 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................................................................................. 54 HILA..........................................................A......................... 18 OSVAJANJE IRAKA ............................................................................................................................................................................................................................................RONT ............................................................ 11 PRVI HALI........................................................................................................................... 48 OSMAN IBN A............................................. 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ...........A.................................................................................................................................................................................................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK.... 9 LI^NOST .........Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ........................................ 31 VO\A PRAVOVJERNIH ............................................................................................................................ 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ................................................. R.............. R................... ........................................... ................................................... R................................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ..........................................................A.............. 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...............................................................

.............. 103 NJEGOVO IME ................................................................................................................... 106 STALNI D@IHAD ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” .............................................................. 105 VELIKA ^AST ........................................ 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH............................................ ....................................................................A.................................................................................................................................................................................................... A................................................................................................... 98 SEKI........................................................................................ 71 OSOBINE ......................................................................................................................................... 97 EHTEM ............................................................................................ 73 U^ENI SUDIJA .......................................... ............................................................................... 103 HID@RA .............................................................. 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA................................................................................................................................................................................................................................................................ 101 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................. 88 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB.... 85 SUD .................. 71 PRIMANJE ISLAMA ............................. 95 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................A................................................................................................................................................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A............................................................................................. R...................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................................................................................ 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ................................................................................. 65 OPSADA I UBISTVO ...........................................................................................................................ET ........... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ................................. 90 VRLINE ............................................... 81 BITKA NA SI..................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ........................ 96 TE@AK ISPIT ........................................................................................................................................................................ 99 PREMA [AMU ...........................................................................................................................................RIKE .....................................E BENU-SAIDE ....S...................................................................................................... .............................................. 95 LI^NOST ...............A. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......... R................................. 76 HILA............ 67 VRLINE .. R..................................................................................................................................................................................................... 103 LI^NOST ...........................................................................................................................................................................INU .............................................................. ................................................... 64 POBUNA ........................... 104 U MEDINI ............................................................. 102 ABDURRAHMAN IBN AV......................................................................................... 103 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................................................................................................................................................................... 95 PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................................... 106 ..........................................

......................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA .. 112 PRIMANJE ISLAMA .............................. BRAT I PRIJATELJ ................... 122 ALLAHOV LAV .......................................................................................... 138 DVA ORU@JA .................................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE ..................................................................................................................................................................................................................................................................... .............................................................................................................................................................................. 109 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................ 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................... 107 POTRES U MEDINI ...........................................................................................................A...................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA ........................................................ 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ................................................................ 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA .......................................................................................................................................................................................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ................................. 133 LI^NOST ............................. 111 LI^NOST ............................................ 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB................................................................................................................................................................................................................................................................. R........................................................ 125 PRVAK [EHIDA ............................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET . 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM .....................A....................................................................................................................................................................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................ 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ............... R............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ ...................VEKKAS................................................ 124 HEROJ BEDRA ......... R............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 121 AMID@A..... 140 OSVAJANJE PERZIJE .................................................................................................... 121 OSOBENOSTI .......................................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] .................................................................................................................... 113 NA BOJNOM POLJU .................................................................................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA . 143 ........................................ 110 SE’ID IBN ZEJD........................................................................ 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 130 SA’D IBN EBI ............. .................................................................. 116 OSVAJANJE [AMA ..... 141 VELIKA SMUTNJA .........................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ....................................................................................................................................................... 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ...................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .A........................................... 108 SKROMNI ....................... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ........ 142 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................

.............................................................................................................................................................................................................................. ......................................................................................................................................................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU .......................................................................................... R. 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 153 PRELAZAK NA ISLAM ............................................ R............................................................ 145 ISLAM ................................................ 167 PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH........................................................................... 175 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................................................................................. 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ........................................................................................ 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................ 153 POVJERLJIVI DJE^AK ................................................. 145 LI^NOST ............................................................. 151 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 160 PRESELJENJE NA AHIRET ....... ........................................................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................................................................................................................................................. R.... 151 ABDULLAH IBN MES’UD................................................................................................................................................................................................................................................................................. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ................. 162 HABBAB IBN EL-ERETT......................................................................................................................................................... 175 OSOBENOSTI ................................................................................................................................................ 158 TE@I OD UHUDA ......................................................................... R.............................................. 145 ^VRSTA VJERA ................................ 177 TALHIN DAN ................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ................................................................................................................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA .............................................................................................................................................. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .......................................A.................................................E .......... 172 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................ 147 JUNAK BEZ PREMCA .........438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM..................................................................................................................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................. 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU................ ................................................................................................... 165 TE[KO DJETINJSTVO ........................................................................................................................................................................ 170 STRPLJIVI MUD@AHID ...A.........................................................A.................................................. 153 LI^NOST ................................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ......................................... 178 ................................................................ 156 PRAVNIK UMMETA .... ....................................................................................................................................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ..............................A................................. 153 NJEGOVO IME ..................................................................................................................... 154 PRVI KARIJA ..................................... 166 SVJETLOST @ERAVICE ...................

..............................................................................................................................................................S........ 203 OSOBENOSTI ................. 191 NA POLJU D@IHADA ............................... 186 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................... 195 NJEGOV ISLAM ................................................................................................ ............................................................................................................................................................................................................................................................................. 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA .... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA............................................................................................................................ 213 NJEGOVA LI^NOST ................................... ................................................................................................................ R...................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI........................................ R........................................................................................................................................... . ............................................................................. ...................................................... R.......................................S...........................A..........A........................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA.... 183 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL... 200 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................... A........................................ 185 PREDISLAMSKI PERIOD ........... 213 PRIMANJE ISLAMA .................................. 203 PRIMANJE ISLAMA .........................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ................................................ 195 LI^NOST ......................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM............................................................................................................................................................ 182 VELIKA SMUTNJA ................................................................................................. 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE .................................................. 186 VITEZ BEDRA .......................................................................................................................... R.................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................................... 196 NA BOJNOM POLJU ......................................................................................................................... ............................................................................................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB....A. ............. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 180 DARE@LJIVI TALHA ..................... 187 MUDRI POBO@NJAK .................................................................................................. 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ................................................................................................................................................................ 184 EL-MIKDAD IBN AMR...................................................................................................... 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ............................................................................................... 185 OSOBENOSTI ......................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 207 U^ITELJ ... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID .............................................................................. 209 PRESELJENJE NA AHIRET ............. A..................................A........................................................................................................... 214 ...........................................

............ ............... 234 NA KADISIJJI .................... 219 PLEMENITI ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ......................................................................................................................................................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......... 249 IME I OSOBENOSTI .................................................................................................. 232 ISKRENI BORAC .................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET .................................. 221 USAME IBN ZEJD............A............................................................................................. 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE................................................................................ 220 PRESELJENJE NA AHIRET ........... 231 OSOBENOSTI .......................................................................................................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET .......................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ................................................................................................................... R..................................................................................................................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................ 227 OKRUTNA LEKCIJA .............................................................................................. 223 LI^NOST ....................................................A....................................................................................................................................................................................................................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ............................................................... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................... 239 SIMAK IBN HAR[E................................... ............................................................................................................................................................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ......................... 242 CRVENI POVEZ ..................................................................................................A..........................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .......................... .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 253 ................................................................................................ R..................................................................................................................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK ............................................................................................. 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .................................................................................. 226 MLADI VOJSKOVO\A .......................... 232 HISTORIJSKI SUSRET ........................................................ 249 PRELAZAK NA ISLAM ....................................A............................................................................... 249 POKORAN MUD@AHID ................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.................................................. R.................. 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ......................................................... 251 PREMA [AMU .................................................................................................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ..... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ............................................................................................................................................................................ 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................. ................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ........ 228 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................................................... 241 OSOBENOSTI ....................................................................................... R..............................................

................................................. 287 SELEME U ISLAMU .............. 270 KR[]ANIN ................................. 285 SELEME IBN EL-EKVE’A.......................A....................................................A... 293 .......... 260 ASHABSKA PORODICA .................. 279 SAVEZNIK JEVREJA ....................................................................................................ARISI....................................... .......................................................................................................................................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................................A.............................................................................................................................. 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................ 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................ 275 NAMJESNIK MEDAINA ....................... R................. R............................................................................................................................................................................ 266 DRVENA SABLJA ....................................................................................................................................................................................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ......................................................................................TIJA ............................................................................................................................................................................................. .... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ........... 279 NJEGOVA LI^NOST ......................................................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS ......................................................................................................................... 287 OSOBENOSTI ...................................................................................................................................... 269 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................ 292 MEDINSKI MU..................................................................... 265 POVJERLJIVI ...........................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ................................ 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ..................................... 269 VATROPOKLONIK ............................................. 280 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD........................................ 268 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................. ..................................................................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME.................................................................................................................................................................................................................................. 284 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................... 271 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................A.............................................................................................................................................................................. 288 PRISEGA NA SMRT ....................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ....... 280 VELIKA USLUGA ................... 259 NJEGOVA LI^NOST ....................................................................................................................... R.................................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................ 259 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................................................................................... 282 NOSILAC BAJRAKA ................................................................................................................................................................................................................................................................. R....................................... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ 261 PRAVEDNA OSVETA ..................... ......................................... 268 SELMAN EL-................

................................................................................................................................................................................ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ................................... R.................................................. 296 BITKA NA JEMAMI .....................................A.......................................................................................................................................... 320 ^VRSTO VJEROVANJE .......................................A............................................................................................................................ 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ ......................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR.......................................................... ............................................ R.................................................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................... ................................. 322 JUNAK TUSTURA ............................................................................................................................................ 303 PRIMANJE ISLAMA ............................................................. 315 ^VRSTA VJERA ................................. 318 MED@ZE’ET IBN SEVR............................................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL ......................................................................... 298 BITKA KOD EHVAZA ................... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................... 301 IJAD IBN GANM.............................................................................................................................................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................................................................... 313 PRVA TELBIJA ........................................... 329 .................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET .................... 295 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................. NEPRIJATELJ ................................................................. 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................A............................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA .... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA .......................... 303 OSOBENOSTI .................................................[.......................... D@............................................................................ R...................... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM........................ 319 PRELAZAK NA ISLAM ........................................................................................................ 319 OSOBENOSTI ................................ R...........S..... 299 [EHADET .................... R....................................................................................................................................................................... .............................................................................................................A......................A............................................................................................. 323 SU\ENJE HURMUZANU ......................................... PUTU ............... 310 SUMAME IBN USAL................................................................................................................ A................................................................................................................................................................................................ 294 EL-BERA’ IBN MALIK........................................................................................................................................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID .... 308 NAMJESNIK [AMA ..... 316 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................ 325 POGLAVAR PLEMENA .... 311 LI^NOST ......................................................................................................................................................................................................................................................................... ............ 311 RESULULLAHOV............................................................................................................................................................................ 295 OSOBENOSTI ...........................................................

...................................................................................................................................... ................................................................................................................................................ 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................. 347 HRABRO DR@ANJE ......................................................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ................................................................................................................................................................................................................................................................................ PUTU .................................... 354 U ALLAHOVOJ................................ 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ......................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 362 ODANOST ALLAHU............................................................................. 359 SAIB IBN OSMAN .......................................................................................................................................... 364 .................................................................................................. 348 [EHADET NA ALLAHOVOM.....................A...... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN................................................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ............................... 345 PRIMANJE ISLAMA ................ D@.................................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ... 346 U D@IHADU ................................................................................................................ R..................................................................................................................... 361 LI^NOST .................................................................................. 329 STARJE[INA .............................................. 355 POBO@NJAK .............A........................................................................................................................ 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ............. 360 UBADE IBN SAMIT............................................ 358 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................ 336 USTRAJNI U ISLAMU ....................................................................................................... R..................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................. 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK .... 353 NJEGOVA LI^NOST ........................ ZA[TITI ..................................................................................................[.........................A..........................E. 332 HLAD OD KRILA MELEKA .................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................[..................................................................................................................................................................................................................................[.......... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................. 354 MUHAD@IR .............. 345 NJEGOVA LI^NOST .......... 346 NAUKA I PO[TENJE ............................ D@........................................................................................................................................... ............................................................................................................................................................................... 335 MUBAREK-KU]A ........................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ....................... R.................. D@................... 353 PRIMANJE ISLAMA ......... R.................................... ...............A....................................................................................................................... 361 ZASTUPNIK ....................... 330 [EHID ....................................................................................................................................................... ................................................................................... .......................................... 340 JUNAK NEHAVENDA ........................................................................................

386 ............................................ 388 KUREJ[IJSKI UHODA ................................................................................. 393 HUZEJ.................... 398 OBAVJE[TAJAC ........................................... 380 ISKU[ENJE .A..................................... 395 LI^NOST .....................A.. 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ............................................................................................................................................................ R.......................................................................................[...................................................................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA .................................................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................................................................................ 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ..................................................................................................................................................................................... 379 LI^NOST ........................................................................................................................................................................................................................................................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................ 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ......................................................................................................... PUTU ............................................................................................................................................. 396 TEGOBNA NESRE]A .......................................................................................................................................JANOV VODI^ ..................................................................................................................................................... ............ .................................. 391 PRESELJENJE NA AHIRET ..............A................. 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ............................................................................................................................. 371 SKROMNI VJERNIK .................................................. D@....................................................................................... R............................................................................................................................................................................................. 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ................................... 379 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................. 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 387 OSOBINE .............................E IBN EL-JEMAN.................................................. R.................................................................. 384 PRESELJENJE NA AHIRET ................... 395 PRELAZAK NA ISLAM .................................................................................URAT IBN HAJJAN...... 403 .... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................A........................ 369 BORBA NA ALLAHOVOM... ....................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................. 397 POZNAVALAC TAJNE ....................................................................................................................................................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ 399 NOSILAC BAJRAKA ... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI................................................................................. 381 JUNAK EL-BUVEJBA .................................................................................................................................................................................................................... 387 EBU-SU.................................................................................. ........................................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK ................................... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................. 377 GALIB IBN ABDULLAH................... R................... 382 EL-KADISIJJA ...........444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ................................................................................................................... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................

.................................................................................................................................................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D.................................................................................................................................................................................. 433 ......................................................................................................................... R................................................................. 418 [EHID ...................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................. ... 413 PRIMANJE ISLAMA .................... ........................................................................................................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................E BENU-SA’IDE ................................................. 423 LI^NOST ............................................................................................ 431 BILJE[KE ........................................................ 420 SA’D IBN UBADE............................................................. 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..........A.................................................. 413 OSOBENOSTI ............................................... 425 NOSILAC BAJRAKA . 406 TE@AK ISPIT ............................................... 416 NADOKNADA .............................. 405 NJEGOV ISLAM ................................................................................................................ .......................................................................................................... 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................. 406 NAMJESNIK HIMSA ..................... 417 JUNAK KADISIJJE ......................................................................................................A........................................................... 424 ZAROBLJENIK ................................... 428 ^ISTOTA DU[E ................................................................. 415 ODMETNIK ......................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.............. 430 PRESELJENJE NA AHIRET ............................. 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” .................... 405 OSOBENOSTI .................................................... 429 SEKI.............................A........................................................................................ 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ R.......................................................................................................................................................................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................................................................................................................. R.................................................