ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

{. r. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. `arko je `elio da mu Allah. ili nave~er. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. Kupio je dvije jahalice.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. odgovori mu Resulullah. upravo mislio na sebe. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra.s..” Ebu-Bekr. d`.. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. sklonio ih kod sebe i hranio ih.{.a.. pe}ini izvan Meke. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.s. a. a.a. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. pa kad je zavr{io s opisom. ako bi slu~ajno {ta bilo. rekao je: “Istinu si kazao. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. pa mu vjerujem. d`. koji je bio mu{rik. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni).”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. a..{. a. kako opisuje Mesd`idulAksa. pa kad ga je vidio. rekav{i “saputnik”. d`.{.. Abdullaha ibn Urejkit.” Kada je do{ao do K’abe.. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko.s. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. d`. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu.. d`.s.. Allahov Poslani~e?”. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa).. a on }e do}i za njima kada mu Allah. zajedno”. on bi se `rtvovao da . u~ini Poslanika saputnikom. da naredbu. upita Ebu-Bekr.. u nekom od trenutaka no}i ili dana. a Resulullah je. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Nego vjera. r. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. Ebu-Bekr.{. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. osim Ebu-Bekra. mo`da ti Allah dadne saputnika. Pa. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. “Da. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. kod Sebe ne sastavi.

zna{ da je Muhammed.. Ebu-Bekre. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. Vama zabranjuje kamatu. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. a On je zavisan od nas. Pa da je On nezavisan od nas. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. mnogobo`aca i jevreja. pri osvajanju Meke. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. kako li~nost poput Ebu-Bekra.s. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Te{ko je ne za~uditi se.. poniznosti i dobro}udnosti.inhasa da ga pozove u islam. Allaha mi. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . nego je On siromah u odnosu na nas. Hendeku. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama..inhas. Uhudu. dolazio bi Amir ibn . Hudejbiji. Kada bi Abdullah oti{ao. Kada se Poslanik. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . ne bi uzajmljivao od nas imetak. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija.” Nakon svega. Hajberu. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. Ebu-Bekr. odgovori: “Boga mi. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice.” . nastavljaju}i pozivanje u islam. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu..inhasu. r. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama.inhasa. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. Jevreji su. te je tako Allahovom Poslaniku.. a. I Muhammed. jednog dana ode kod .. a. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. u~vrstio u Medini.s. Ebu-Bekrov sin.a. a. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Od Njega smo nezavisni.s. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Tokom tog vremena Abdullah. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. postao punac. u po~etku.s.inhas mu. a nama je . kao {to va{ vo|a tvrdi. Ebu-Bekrovom k}erkom. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu ..14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. a. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. I jevreji su se bili skupili kod njega. Boj se Allaha i primi islam.

neka zna da je Muhammed. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju.s.{. i ljudima odr`a vaz. jedanaeste godine po Hid`ri. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude..inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. d`. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. Poslanik. Poslije toga je u{ao s Alijom.. a s. da nije ugovora izme|u vas i nas. a.A Prvih dana rebiul-evela. pripremaju}i se da. i pokazav{i vrhunac samokontrole.s. dvanaestog rebiul-evela. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . a. a zatim.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide..Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio.s. a i prije njega je bilo poslanika. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. od ljudi primi zakletvu na vjernost. a. Zamolio je Allaha. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire.” PRVI HALI. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. koja je bila uz samu d`amiju... sabrao se.. a. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. kao nasljednik Resulullaha. koja je bila izvan Medine. rekao: “Ljudi. r. Bio je zaokupljen mislima .. a.s. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. odsjekao bih ti glavu. r.s.s. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. Ebu-Bekr. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju.. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. ko je obo`avao Muhammeda. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. Poslanik se razboli. a. a. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade.ne bi nam je dozvolio..a. da je nezavisan od nas .” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. o Allahov neprijatelju. Ako bi on umro ili ubijen bio.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario .a. preselio. umro.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima. a ko je obo`avao Allaha. a. U ponedjeljak ujutro.. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik.s. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. r. Omer. daleko od njega. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. a potom oti{ao ku}i u Seh.s.a. poglavar Hazred`a.

da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. iako ih je bilo malo. a ne drugih. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. on je poslao po Ebu-Bekra. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide.. Ebu-Bekr. Ni{ta se ne}e odlu~iti. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Allah mu je uzeo du{u. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika..s. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. Po~eli su da dublje . a od vas namjesnici. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. Kada su se Arapi. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. Kada je Ebu-Bekr stigao. me|u ensarijama. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. pa mu je malo ljudi povjerovalo. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. jedan od na{ih. Doista je Muhammed. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Za{titili ste njega i njegove ashabe. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. o ensarije. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova.s. jezikom punim moralne podr{ke. A vi. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. a. Od nas su vladari. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. Nisu odustali. pokorili Allahovoj odredbi. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. i milom i silom. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. a. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji.

Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. ensarijama.a. nikad ne}e saznati o ovome. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. a od vas su namjesnici. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. Allah nam osigurava blagodati.” Ebu-Bekr. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice.s. ustao da bi se obratio prisutnima . muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. Njime je pokazao sebi i . kao nasljedniku Allahova Poslanika.. takti~nosti i postepenosti. a. a.s. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. iz Kurej{a.. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. pa. Svi prisutni su. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. iako smo prethodnici u vjeri. i od prisutnih zatra`i da urade isto. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija.a. kada je Be{ir zavr{io. a. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. Zar nije Muhammed.” Ebu-Bekr. pomaga~i Allahovi.. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. i ne osporavajte im njihovo pravo. a vi muhad`iri. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). potom. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem..” “Mi smo muhad`iri. osim ovdje prisutnih Kurej{ija. pa vi ste ih vrijedni.. osim S’ada ibn Ubadea. u namjeri da okon~a stvar. [to se Arapa ti~e. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. a vi ste ensarije. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. Njegov odgovor naljuti Omera. Od nas su vladari.s.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. re~e: “Tako mi Allaha. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja..to je bio prvi njegov govor.. doista. Tu su svi dali prisegu. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu.. r.. najplemenitijeg smo roda. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. a potom. i dio samog islama. r.. Ebu-Bekr je potom.a. primili smo islam prije vas. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. r. koji je bio vrhunac mudrosti. te ga po~e napadati i prijetiti mu. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. iskoristio je trenutak.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. Bojte se Allaha i ne protivite im se. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. prvaci smo me|u ljudima. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. poglavar Evsa.

u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. muslimanske sablje kosile su otpadnike.. Na jugu. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. u Jemenu. Ebu-Bekr. te je opremio vojsku i dok je pala no}.s. htjela su da osvoje Medinu. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom.s. vi me sprije~ite u tome. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. Ebu-Bekr.a. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. Na sjeveroistoku. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. La` je obmana. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. a. Ustanite na namaz. a. Nevjerovatnom brzinom. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. vi me pomozite. i zavladati cijelim Jemenom. zabludu i otpadni{tvo. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat.. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. r. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. od kojih su Abs i Zubajn.. pa ako budem postupao ispravno. r. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. opet.a. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. nema mi pokornosti. iako nisam najbolji od vas.. neka su. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. krenuo njihovim tragom. Istina je emanet. .. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. r. a ako budem grije{io.a. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva.. izabran sam da vas vodim. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. pod zastavom islama. a da ne}e biti poni`en. preseljenja na ahiret. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. u tami no}i. Neka arapska plemena. okupljenih na Arapskom poluotoku.

. Spremio je jedanaest vojnih odreda. Svjedo~im da je Allah. a. Milostivog.. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. naro~ito Alija. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. Te vojskovo|e i mjesta su: . a. Kada zavr{i s njima. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba.. Allah . i da opomene onoga ko ima pameti. . svim stvorenjima. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. da nema druga. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija.Halid ibn Seid na granice prema [amu. Protiv takvih }emo ratovati. . . Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.s. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. bili oni u islamu ili se odmetnuli. .. ali istaknuti ashabi.{. i da se obistini govor nad nevjernicima. Njegov rob i Poslanik. u Jemen.a.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. r. Potom je Ebu-Bekr. a zatim u Hadremevt. Jedan. . pred vama.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. . svima do kojih do|e ovo moje pismo. r. Absa i Zubjana. sa Istinom od Njega. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami.s. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia..Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin.. a. Vedi’a i Haris.. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. d`.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre.a. Zahvaljujem Allahu. i da je Muhammed. namjesnika Allahovoga Poslanika. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.s. . Isto tako. odgovarali su ga od toga.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. . u Omanu.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. . osim Kojeg drugog boga nema.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. a. Bio je jedan od velikih heroja islama. . oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. a. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku.s. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu.s.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. kada je mnogima oprostio. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. niste mi se du`ni pokoravati.

Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom.s. a on Abdul-Uzzaov.OMER IBN EL-HATTAB. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. a on Rebbahov. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. Tako|er. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima.. Umejjeta.A..s. on Kirtov. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. sin Omerovog amid`e. a on Nufeov. Njegova majka zvala se Hansema. a on Abdullahov. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. a. vjeri. a on Adijjev.. Omer vodi porijeklo. Naime. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. od osmoga koljena. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Tejma i Abdu{-[emsa. Adijj je osmi Omerov djed. dakle. Ebu-D`ehlovog amid`e.s. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. okrenu{e se u~enju ~itanja. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . R. na ~elu sa Omerovim ocem. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a on Rezahov. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. a. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. od plemena Adijj ibn Ka’b. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. a. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. . djeda Murrea. a on Ka’bov. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti.

rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. visini. mjesta obraslog gustim drve}em. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. Pitao je o njemu. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. pa je ~uvao svoj imetak. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. ja sam grub pa me u~ini blagim. pamtio je stihove i prozu toga vremena. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. Kada bi i{ao. a udarao bi me kada ne bih radio. Bio je izuzetno visok . pa me osna`i. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. Bo`e moj. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. a. nje`an prema siroma{nima. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. jakih mi{i}a. No} me je zaticala. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. ja sam slab. Po izgledu. ~vrste gra|e. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda.preko dva metra. Bio je ljevoruk. plemenit prema nevoljnicima. bijel ten. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. obdaren znanjem i snagom. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Njegov je otac bio strog prema njemu.s. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. strelja{tvo. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. snazi tijela. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. blag prema nemo}nima. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. . pa me u~ini dare`ljivim.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Bo`e moj. ja sam {krt.

. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. Tuga mu je obuzela srce. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Omer se. a. a on je ka`njavao svoju robinju. koje prije nisam vi|ala. re~e Omer. ostavljam te.s. r. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.s. Omer je volio svoj narod. a. jer mi je sve ovo dosadilo.s. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. Kada mu je udaranje dosadilo.s. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju.s. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete.. Zaklju~io je da je Resulullahova. neprijateljski odnosio prema njemu. a. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. kada smo krenuli prema Abesiniji. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz.. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah..” . iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. a. Vidjela sam na njemu saosje}anje. a. a ona je to odbijala.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. r. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Allahov Poslanik. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. a. i njegovoj misiji. Omere. Udaraju}i je. bio je uz njih. prolazio je pored Omera. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi.s. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. Muslimani su se skupljali i spremali na put....s. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. tra`io je od nje da se odrekne islama. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. vjera uzrok nejedinstva.a.’ ‘Neka je Allah s vama’. odlazimo u Allahovu zemlju. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. tako mi Allaha... Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba.a. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. [ta vi{e. Jednog dana Ebu-Bekr. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. a.

gdje je Muhammed.s.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.atima. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. dobit }e dobro. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. me|u njih sko~i . a ... odgovori mu Neim. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.atima.atima stade ispred njega..s.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. a. “Kakvi su to glasovi?”. dok joj je krv tekla iz glave. Habbab se sakri u drugu sobu. d`.” “Bojim se da ti dam. “Allahov Poslani~e. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. a. da mu odem i primim Islam. o Omere!” “Reci mi.. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. pokaja se za ono {to je uradio. nadam se da te je Allah.”.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi.s. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. tako mi Lata i Uzza’a. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a. rekao je: . ^uv{i Omera. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. Omer je ~uo Habbabovo u~enje.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.” “Ne boj se. Tada . “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. a.odgovori . upitao je. tako mi Allaha. upita Omer.” Allahov Poslanik.” “Jesu.” . pa re~e: “Da. Ovo je Omer ibn el-Hattab.{. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. ubit }emo ga njegovom sabljom.”. odabrao dovom Njegova Poslanika.s.atima. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. Tako mi Allaha..” Kad je Omer pro~ita.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u.s. tako mi Allaha. Otvorio mu je Seid. o Habbabu.’ Tako mi Allaha. “Nikakvi” . a. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. pa je po~eo lupati na vrata. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. a ako je do{ao `ele}i zlo. Utom. primili su islam i slijede Muhammeda. Dok je prilazio ku}i.

Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. Omerovim prihvatanjem Islama. odlu~io posjetiti Harem. Pa kada je to u~inio. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam.a. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. Allahovom pomo}i. Bili su mu odani pratioci. a. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. pri osvojenju Meke i drugima.. Gledao sam nas.. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru.. a. uvijek spremni za pomo}.s. Hendeku.a.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao..s.. “O Allahov Poslani~e.” Allahov Poslanik. Slali su svoje izaslanike na pregovore. Omera je Resulullah. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Ebu-Bekr.. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. a Omer ibn el-Hattab je sve . pa smo klanjali. a Kurej{ije su. Takav je bio i na Hudejbiji. a njegova vladavina milost. Hudejbiji. Allahov Poslanik. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.s... a. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu.. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. r. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. r. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. re~e Resulullah. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. “Za{to si do{ao.s. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. nastoje}i posti}i primirje. Nije popu{tao niti je kome laskao. vjerujem u Allaha.s. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. njegova hid`ra bila je pobjeda. a. a. bio je ponosan.a. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. blizu. pri{ao mu je Resulullah.. i Omer.s. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe.. `estoko pora`eni. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu.. tekbirom poprati Omerove rije~i. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. Toga dana je Allahov Poslanik. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. r. a. do{ao sam ti.” Poslije druge prisege na Akabi. Omer.a.s. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Hunejnu. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. a.s. Allahov Poslanik.

” “Zar nisu oni mu{rici!?”. a.. pitao ga o vinu.s. odgovori Ebu-Bekr.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio.. “A zar mi nismo muslimani!?”. i pitao ga o vinu. Poslanik. ponovo }e Omer. upita ponovo Omer. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika.a. i potom se objavi ajet: . “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. razjasni nam o vinu. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. zbog onoga {to sam tada uradio. zato je oti{ao Ebu-Bekru.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. niti }e me On iznevjeriti. to ispo~etka nije bilo zabranjeno. re~e Omer. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. re~e Resulullah.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora.pokori mu se. a srd`ba je jo{ njime vladala. “Jesu.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. r. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava.s.. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. ne}u Mu se suprotstaviti.. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. i rekao mu: “Ebu-Bekre. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno.. je tada rekao: “Allahu moj. a.. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. ali je {teta ve}a od koristi. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. smatraju}i da je ispravno.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. a zatim bi klanjali. “Jesmo. pa ode Allahovom Poslaniku. klanjam i osloba|am robove.s. a. ne shvataju}i {ta u~e. r.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. naime.a. postim.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki... Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta.

niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. Tada Allah.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. i kocka. a. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. on od Zuhejra. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa.” 2 Muslimani su nastavili piti vino.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. On im je predlagao Omera. a znanje svih ljudi na drugi tas. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. ostavio bi mnoge stvari. ne klanjajte u pijanom stanju. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. a on od Ukajla. i kumiri. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. Ja sam ga promatrao .. d`. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi.. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. stekao mnogo znanja.{ejtanovo djelo.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. pa sam se napio iz nje. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. dok ne budete znali {ta govorite. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. prevagnuo bi Omerov tas. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. a on od Kutejbe. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.a. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. r. vino. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab.{. on od Lejsa.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom.s. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima.

a. ja sam slab. Hvalili su ga i podr`avali. r.s. r. ovim sam `elio dobro ljudima. Predlo`io sam im. isku{ao sa mnom.s. a. Ujutro. Kada su se skupili. Du{a mu se umirila.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba.). ja sam {krt. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. sljede}eg dana. pa ga prihvatite i pokorite mu se. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. ja sam grub. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. A ko bude lo{.. pa me u~ini dare`ljivim. a on je nastavio: “Allah vas je.. Omer je bacio pogled prema nebesima. ne bih se prihvatio ovoga. a Omer je govorio: “O ljudi. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. sigurno }u ga kazniti.” O~i su mu zarosile suzama. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. Omer.a. a. nisam se puno dvoumio. vratio se ku}i. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim.a.. Allahu moj. muslimanima. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. o ~emu postoje dva predanja. navodi me da budem o{triji prema njemu. uistinu. . obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha.a. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. ja }u li~no preuzeti. Bojao sam se smutnje. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. Bit }u odlu~an i povjerljiv.. r. r..a. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. pa me oja~aj. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika..” Nakon toga. svako va{e pitanje koje mi do|e. a kada sam blag prema nekom. D`amija je bila prepuna. r. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. pa me u~ini blagim. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e.a. r. Tako mi Allaha. Allahu moj. ja sam samo jedan od vas.. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. ve} Omera ibn el-Hattaba.

a.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em.. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. ali je ostala nad nasilnicima.. zatim u{li u nju. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno.s. Bio je zadovoljan sa mnom. da je ta o{trina oslabila. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. I takav sam ostao s Poslanikom.s. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. kako to Allah. i bio sam mu kao rob i sluga. Ja se pokoravam istini .. d`. a. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer.{. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. istinu ste rekli. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Bio je zadovoljan sa mnom. plemenitost i blagost. bio me|u nama. a ElMusenna je bio me|u njima. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. i hvala Allahu. a znajte.s. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. on je vo|a. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. ili }u te kazniti. Nakon {to su stigli u Medinu.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. ‘Bio sam s Poslanikom. Zatim sam preuzeo hilafet. ljudi.. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. a mi smo pravovjerni. da bi se on pokorio istini. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. A prema dobrim. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. a. i neka je hvala Allahu. Vo|a pravovjernih pope se na minber. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Bio sam njegov sluga i pomo}nik.

bogobojaznog i siroma{nog.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. ja sam otac va{ih porodica.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. A kada ste u d`ihadu. na meni je da vas ne dovodim u propast. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. . dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima.. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. jer je on bio prvi koji se prijavio. isto ih ~eka i poslije Sevada. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Prije nisu bili napadani. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs.. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. in{allah. osim {to je On odredio. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. jako se obradova. o Allahovi robovi. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Tako njegovi stanovnici i opstaju. pa ih tra`ite od mene. a zatim redom ostali muslimani. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. nanijev{i im te{ke gubitke. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. Ljudi. razrijedili smo ih na Sevadu.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. i da sa~uvam va{a prava. i ako Bog da. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. Bojte se Allaha. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku.

porazili. a nakon toga i grad Baksijas. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. El-Musenna je krenuo brzo. Kada se vojska opremila za pokret. dok su muslimani bili nasuprot njima. a kada }e se povu}i. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Razdvajala ih je samo rijeka. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. te bez borbe zauzeli Kesker. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. te krene za Perzijancima.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. postavio bih ga za vojskovo|u. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Tako mi Allaha. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Muslimani su ih ponovo stigli. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Sukobile su se dvije vojske. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Nemoj brzo donositi odluke. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. koji zna trenutak kada }e napasti.

ili da nas ne napadate. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. kad je pre{ao rijeku . da mi pre|emo rijeku do vas. da se nije bacio u smrt. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. ali Ebu-Ubejde.a. Bo`e. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. ja }u mu pomo}i.. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. El-Ezda. i muslimana. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. ponovo sakupljaju}i vojsku. Naprotiv. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. r.” Poslije Bitke kod mosta.zauzeo dobre polo`aje. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. odgovorio je El-Musenna. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. mi smo bili njegovi za{titnici. Zato. ili da se povratio. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. . nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge.” “Pre|ite vi”. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. ili da mi pre|emo rijeku do vas. Taj’e i Has’ama. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. ne gubite nadu. odred za odredom. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. odazivaju}i mu se pokorni. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. svaki musliman je siguran od mene. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. a mi vas ne}emo napadati.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas.

zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. ostvarena je velika pobjeda. Hvala Allahu. [alji izvidnice ispred velike skupine. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Ali. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Oporu~ujem ti bogobojaznost.a. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. iz zablude na svjetlo..” Omera ibn el-Hattaba. On te je izveo iz nevjerstva u iman. po njegovoj naredbi. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. neka je salavat na Njegova Poslanika.. S njom je i definitivno eliminiran . ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. jer Allah se ne stidi istine. POVRATAK NA [AMSKI .” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku..” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. “Bitku na Kadisijji”.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. r. gdje je bio potreban. Hvala Allahu. Allahovim fadiletom. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Milostivog. ve} radi Gospodara Omerovog. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. a bio mi je dra`i od Omera. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Borbe u Iraku su potom utihnule. Vjernici su bili istinski radosni. r. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. Preuzmi njegovu vojsku. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. U toj bici.a. tzv. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. “Bitka na Jermuku. Koji je odredio smrt EbuBekru. Koji je dao vlast Omeru. Prvi potez koji je na~inio Omer. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. Koji me je obavezao da volim Omera.. za tzv. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. nadaju}i se plijenu. Uistinu.

Zatim je naredio da se ubije.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. u toku ratova protiv otpadnika. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. a. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. obavije{ten o onom {to se desilo. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. ljudi su bili odu{evljeni njime. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji.a. rekao je: “Bo`e moj.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio.a..s. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Naime. r.. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Kad se sreo s njima. bez namjere borbe protiv njih. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Rekli su: “Sebe’na.. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. koji se ve} pripremao za veliku bitku. a. eslemna. . Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Kada je Allahov Poslanik. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. r.s.

perzijski je kralj `elio borbu.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju.. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan.ejrezanom pobijeni su. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. a da ga ne odaberete i uputite meni. nastoje}i da ih prevare. [to br`e. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana.a. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. konja. Hurmuzan je tu primio islam. iskustva ili ratne sposobnosti. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. jedna za drugim. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. Zato je Omer. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. . Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. r. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . Me|utim.. na sjever Perzije.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. I hvala Allahu. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. rekao je: ” Tako mi Allaha... I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. po~ela su stizati u Medinu.Na drugoj strani. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. posljednja upori{ta Jezded`irda.. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli.

. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. Amr je u{ao u Ari{. {to mu je pove}alo samouvjerenje.Egipatski narod bio je potla~en. Molio ga je. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. prostranosti zemlje.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: .Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. koji je bio pobjegao na sjever. po rijekama i ogromnom bogastvu. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. . . Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. . Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. Namjerno je i{ao polaganim tempom. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja.a.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. boje}i se da se muslimani ne razi|u. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. r. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. te . Ali se Omer. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. dvoumio.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. . pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. bizantijskim kraljem. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. Izrabljivan je u zemljoradnji. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske.

Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa.. po tre}inu. krstova.a. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. Ako se umanji rod. u iznosu od pedeset miliona. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu.ermu. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. zatim Belbis. garancija Njegova Poslanika. tra`e}i od njega pomo} i opremu. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. crkava. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. Egipat je. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. vjere. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. uvozili ili izvozili robu. Ako neko od njih ne prihvati. Dokument je napisao Virdan. imetka. hvala Allahu. na kopnu i na moru. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. Ne zabranjuje im se trgovina. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti.” Stanovnicima Nebe. Milostivog. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. kada prestanu poplave.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Atrapon je uvidio snagu muslimana. Omeru. . a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. Sagradio je d`amiju.ustat. ostao u rukama muslimana. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. a davat }e je. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. svejedno. r.

Po obi~aju. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. ispravio bi ga. u srijedu.. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja.s. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. odre|eni su vam farzovi i sunneti..s. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika... 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. vidio sam uistinu san.. a Allah zna sve. oronule su mi kosti..O ljudi. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . kao kelala.arisi. a ako su dvije.. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10...” 9 Ako me Allah po`ivi. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. njoj polovina njegove ostav{tine. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. a ne bude imao djeteta. a ima sestru. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. rije~ima: “O ljudi. rob El-Mugire ibn [u’bea. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. a sve vam je obja{njeno. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. i okrenuv{i se prema muslimanima. Ako su oni bra}a i sestre.. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend.ejruz el-. Osim brige da vas zavedu drugi. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. a. Sakrio se blizu . ako neko umre. u~e}i dovu: “Bo`e moj. snaga me izdaje. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. Bo`e moj. ostario sam. To vam Allah obja{njava da ne zalutate..46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. Utom. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. Ostavljeni ste.” U ranu zoru. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. a pove}ao se broj pot~injenih. a. Ujutro se obratio muslimanima.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an.

i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e.” . ali da on nema pravo da bude izabran.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer.s. pa koji god bude izabran. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. Allahov Poslanik. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. a ako ne. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. po`urite. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. skinut }e mi ih. Aliji ibn Ebu-Talibu. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu..a. oboriv{i ga na zemlju. r. a. a.s. Neka ne izlaze za mnom `ene. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. jer ako mi bude kod Allaha dobro. Kada me ponesete. a.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. radijallahu anha. Talhi ibn Ubejdullahu. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene.. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. Potom je poku{ao pobje}i. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. r. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. Kada je preselio.s. Allahova Poslanika. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. a ako ne bude. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. i kada je po~eo namaz. Zubejru ibn Avvamu. raniv{i nekoliko muslimana. i Ebu-Bekra. Nakon ranjavanja.a. jer Allah najbolje zna o meni.. zamijenit }e mi ih boljim. bio je zadovoljan njima. i Ebu--Bekra. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. on }e biti halifa poslije mene..: “Abdullahu. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. jer ako imadnem kod Allaha dobra. rekao je: “Hvala Allahu.

o Ebu-Hafse.. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. sine Omerov. nego da imaju halifu. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. to sam `eljela za sebe. Potom ih je pitao gdje on boravi.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.” Osman ibn Affan i Alija. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. a o`ivio sunnet.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. r. odnesite me na mojoj postelji. a ako ne.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.a. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. dozvolila. ali ga nije na{ao. o Omere. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. o Abdullahu. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. unesi me.a. I ~esto kada se govori o pravdi.a. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. radijallahu anha. Nazvan je . ispravljao si nepravdu. navodi se Omer kao primjer. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.A. Potra`io ga je u d`amiji. ukopaj me u muslimansko mezarje. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. odbojan prema la`i.. na{ao je ~ovjeka . Uni{tio si smutnju. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. r. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate.. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab.Divan li si brat po islamu. ali }u njemu dati prednost nad sobom. R. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. Pa ako mi se da dozvola. r. kada umrem. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. ne}ete me prete}i u pohvali njega.” VRLINE OMERA. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. naklonjen istini. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili.. pa su ga uputili prema d`amiji.” Tako je oporu~eno. Bio si kreposan i dobar.

ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. a i Arapi kao prvi muslimani.a. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. r. Arapi prije. Kad bi saznao da je neko u oskudici.. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. toliko je bio blag. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba.s. . sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. prvi je koji je postavio divane (urede). uveo po{tu. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu..Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. Sam. a. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. sa svojim {tapom pod glavom. plate i protokole. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. sakriven od sunca.

.

a on Meidov. a on Nadrov. a on Kinanov.s. a on Kusajjov.. a on Mudrekov. a. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib.. a on Iljasov. oca Abdu{-[emsa.A. k}erkom Allahova Poslanika. k}erka je AbdulMuttalibova. a on Muzejminov. Osmanova mati bila je Erva.AN. a. koji je sin Habibov. a on Adnanov.. sin je Affanov. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on Abdul-Menafov. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. . R. a. a on Abdu{-[emsov. a on Malikov. a peti Osmanov djed. a on K’abov. a on Galibov. a on sin Abdu{-[emsov. od koga su nastale ha{imije. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. a. a imao je {est godina.. a on sin Murrinov. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. ~iji su potomci Emevije.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Osman. a on sin Ebu el-’Asov.a. a on . jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.OSMAN IBN A. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. vodi porijeklo od Umejje. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. a Kusajj je sin Kilabov.s. a. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. r.s. a on Luejjov. sina Rebiovog. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. a on sin Umejje. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri.. k}erka Kurejzova. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on sin Mudar Nizarov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.ihrov.s. a on je ~etvrti djed Muhammedu.

znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. Allahov Poslanik. Osman je u{ao. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. Imao je veliku bradu koju je knio. iskren i pouzdan. a. a imao je vrlo lijep rukopis. a zatim iza{ao. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i.’ Allahov Poslanik. a Omer. da u|e. krupne ru~ne i no`ne kosti. Nije promijenio svoj polo`aj. Bio je vrlo strpljiv. Isticao se mirno}om. O sebi je rekao: “Allaha mi. nje`ne ko`e. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja.. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. obavio svoj posao. Zube je u~vr{}ivao zlatom.. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. gustu kosu. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo.. a potom je do{ao Omer. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. dozvolio. no} je za njihov odmor. tamnoput.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman.s. a.. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. a.a. zimi u [am. srednje visine. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.” Odr`avao je rodbinske veze.. Allahov Poslanik. okrugla lica. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja.s. Bio je bogat i dare`ljiv. r. bio je lijepog izgleda.. i zatra`io dozvolu za ulazak. blagosti. obavio je {to je htio i oti{ao. Me|u njima je bio i Osman. .. Allahov Poslanik. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. r..” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.. pravog nosa.a.a.s.a... Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. krupnih o~iju. r. a. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao. sjeo je i popravio svoju odje}u. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. Potom je do{ao Osman. samilostan i dobro}udan. imao je sav komfor.s. a. pa mu je Poslanik. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. Imao je duga~ke podlaktice. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. r. slugama i onima koji su od njega zavisili. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. r. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. uredno i luksuzno poku}stvo.. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. a. a. @ivio je ~isto i uredno. za razliku od mladi}a Meke toga doba. i zatra`io dozvolu za ulazak. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. Obavio je svoj posao i oti{ao. Bio je vrlo stidljiv. Prirodno je prezirao nasilje.s..a. iskustva i lijepog opho|enja. dozvolio mu je. r.s.a.s..” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. naro~ito stopala i {ake. Nije pio alkohol niti je bludni~io. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati.’” Osman. a ljeti u Jemen.

s... pozdravljen si triput uzastopno. Rukajja. ugledao je Ebu-Bekra.a. i on mu re~e: “Osmane.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.s..” Osman. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. pa ga je njena udaja jako rastu`ila.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. k}erka Poslanikova. gluhi. a. kipovi ti ne mogu nauditi. niti koriste.a. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. ga je odu{evio.. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. tebi i svim stvorenjima. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. a. te on izgovori {ehadet i primi islam. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. pa ga slijedi. takvi su kakve si ih opisao. pa sam je upitao: ‘Tetka.s. Dobit }e{ dobro. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom.. r. Allahov je Poslanik. lijep si i rije~it. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. Osmane! Kako ti. a bit }e{ sa~uvan zla. a bila je vrlo lijepa i privla~na. r. Jednog dana je kod svojih uku}ana. Bogami. o`enit }e{ se ~ednom `enom. . bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba.a. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. odazovi se Allahu. a. tada su oti{li kod Poslanika. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi.s..’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. ja sam Njegov Poslanik. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz.. pa opet triput. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. a. Poslanik. pa opet do deset. slijepi. primio islam na ~udan na~in. k}erkom plemenitog porijekla. kao razborit ~ovjek. r.

pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. mjesec i sunce nad horizontom. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima.s. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. Poslanikov. Osman. r. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika.s.” .s. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. poslan svim stvorenjima. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. a.a. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Poslije nekog vremena. Doveo je Osmana ibn M’azuna.. u njegovoj poslani~koj misiji... po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. na istini. poslani s Istinom. a. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. @rtvujem za tebe. r. {to ga ~ovjek vidje. amid`a. a. Ebu-Leheb. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. on nikada nije bio uz la`. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Pa slijedi Muhammeda. Allahov Poslanik. Allahov Milosni~e.. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji.s.. a Allah upu}uje na Istinu. Abdurrahmana ibn Avfa. u islam. njegovim uzrokom i zaslugom. te su svi. sine Ha{imovi}a. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. Kada je obavljen razvod. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih.s. O`eni ga svojom k}erkom. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka.a. Resulullah.. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. pa njih dvoje bijahu. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom.. svoju du{u ti. a.s. a. primili islam.. a.s. a. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put.

a. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. a.s. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku.. poslav{i ih u spas karavana. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.s. dijele}i s njima dom. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku. a s njom nije imao djece. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. imetak. Osman.. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. a. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. i Ebu-Bekra. Rukajja je preselila na ahiret. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. a. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. brata Hassana ibn Sabita. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika.. dobro i zlo..a. r. kao da je i on u~estvovao u bici. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. Me|utim.a. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. Dok su oni stigli. a. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. me|utim.s.s. a Osman se pobratio s njim.a.... r. {to mu je on dozvolio.. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. zbog toga {to je . Poslanik. r.s. a. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. odredio je dio ratnog plijena za Osmana.s. a.s. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu.. Poslije smrti Rukajje. a.a.a. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah..s.a.. poslao po pomo}. Osman.. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. Poslanik. r. Ebu-Sufjan je. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. a. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. dao bih je za tebe..s. Allahov Poslanik. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. r. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). tre}e godine po Hid`ri.s. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.s.. a. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. a. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum.. Jednoga dana je do Poslanika. a. Ukopan je u Medini.. pa su se vratili u Meku. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. osjetiv{i opasnost.” Osman. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika.s. Allahov Poslanik. vjen~ao ga je njom.

a ovaj od Ebu-Sufjana. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. pa Resulullah.. srodio se s Allahovim Poslanikom. Hatib Ebu el-. a. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`.. a. Allah neka je zadovoljan s njima. Abdurrahman ibn Avf...s.’” Osman.s. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda.. r. Hajberu i obavio Oprosnu umru. Alija ibn Ebi.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a Poslanik. a ovaj od Ishaka el-Ezreka.s.’ Ustao sam i otvorio vrata.s.” Hilal je pri~ao. zahvalio je Allahu. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. r. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. a.s. ustani i otvori. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Alija ibn Asima. nazvao selam i sjeo. nazvao selam i sjeo.. nazvao selam i sjeo.s. r.a. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. ustani. r. a. a ovaj od Osmana bin Gajasa.. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. a ovaj od Ebu-Avane. na Hendeku. Poslanik. Bio je sa Poslanikom. Osman ibn Affan... a. Zubejr ibn el-Avvam. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~..’ Ustao sam. zahvalio je Allahu. u{ao. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik.a.’ Potom je u{ao. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom.a. a. a.s. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. prenose}i od svog oca.a. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. Hudejbijji. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. S’ad ibn Ebi-Vekkas. kada neko ponovo pokuca. Zatvorio sam vrata. Hunejnu. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a.: ‘Vo|o pravovjernih. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima.s.s. re~e: ‘Abdullahu.s.s. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. Potom sam zatvorio vrata..Talib. a na vratima je bio Ebu-Bekr. Talha ibn Ubejdullah. a Allahov Poslanik.s.. a ovaj od Jahje ibn D`afera. Poslanik. na najvi{em je stupnju. a ovaj od Osmana en-Nehdija. Omer ibn el-Hattab.. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn.a. a. u{ao. a. ~eprkao je zemlju {tapom. a. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . re~e: ‘Abdullahu. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.

r. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. Poslanik.a.a. poslao je Osmana u Meku.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. poruci. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. a. a Poslanik.. rekao: ‘Allahov Poslani~e. Osman. pa mu je Omer. r. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim.. Allahov bi ga Poslanik. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima.s.. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene... Osman. a ona je tada bila te{ko bolesna. poslao je Osmana.. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. Osmana ibn Affana. r. Resulullah.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. u to vrijeme je poslan u Meku.s. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. ne uradi prije mene. oprostio. Poslanik. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik.. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske .a.s. svjedo~im da mu je Allah..’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. bojim se za sebe od Kurej{ija. r. a.a.” Poslije toga. a.a. pitat }u te ne{to. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana..’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. a. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste..’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. Kada je Osman .’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. a. Muhammed. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama.. Ostao je da joj pomogne. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. ko bi me za{titio. a. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.s. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. r. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. d`.s.s..s.s.{. a. bio je Poslanikov izaslanik u Meki... poslao. a. r. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.’ On se prima~e.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu.a.

ali bez prava na svoju odluku.s. [to se ti~e Osmana. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega.s. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima.. a. Allahov Poslanik.s. rekao je: ‘Pi{i. a. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. a. a imao je golemo bogatstvo. Aliji ibn Ebi-Talibu.s.. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi.arisija. Talhi ibn Ubejdullahu. davanjem polo`aja i zadu`enja. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e.s.s.. Poslanik.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. dostavljao D`ibril. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. a. dao je sav svoj imetak.. pa ga je Poslanik. konje. r.s. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. a. r. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. Zubejru ibn Avvamu.” . a. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. htio da ide na Tebuk. od prvih dana. Trebali su deve.. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. r. Tri dana trpio je nanesne rane..s.’” HILA. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. a. a da nije bio plemenit prema njemu.a. koje je vodio Allahov Poslanik.ET Halifa Omer. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. r. r. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. Ebu-Bekr. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. Kad je Poslanik. on je opremio tre}inu vojske.. a.s..a.’ Omer. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. hranu i pi}e.s. a Poslanik.a... Omer. Bila sam uz Allahova Poslanika. a Osman je bio bedem naslonjen na njega.a. Osmane! Tako mi Allaha. a. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. prilo`io je pola svog imetka.” Osmanu je rekao: “Osmane. a. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene.a. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu..

trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika.” Poslije Omerova ukopa. S’adu ibn Ebi-Vekasu.” Potom su se svi razi{li.. r. rekav{i: “Ustani ti. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf .” Osman je {utio kao i Alija.a.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu.. zaslugama. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. r. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe.a. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. odgovori{e: “Svakako. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. pitao je i djecu u mektebima.. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. ima{ obe}anje od nas. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.-javno i tajno.” “Sla`emo se!”.” Alija i Osman. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. Abdurrahmanu ibn Avfu. Suhejbe. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih.a. r. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. kada ih je vidio. a ne da }ete raspravljati. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. reko{e. To je trajalo tri dana i no}i.a.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. Mikdad. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. r. ispeo se na minber i rekao: . Abdurrahman. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja.

dao mu je prisegu zajedno sa ostalima.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. nelagodu i uzrujanost. ne mogu.. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. kao halifa. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk.. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. rekao da je on bolji. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. Vo|u pravovjernih. {ejtan ne pokoleba. r.a.{.{... mogu. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. d`. Po~eo je drhtati i zamuckivati. Alija. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. donio salavat na Njegova Poslanika.” Ljudi su se okupili oko Osmana. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. r. r. r. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj.” Izgled Osmana. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. a..s. koje i poslije natapanja vodom. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje.a. d`. a. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.{. ipak.. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. a. odbacio i tra`ite ahiret. Zar nije dunjaluk prepun obmana. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. d`.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. a zatim se ohrabrio.. Ebu-Bekr. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. koja vje~no ostaju. Ne budite nemarni... d`.{.. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. i re~e: “Gospodaru. upu}ivao je na njegovu tremu. dok je bio na minberu.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.a. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. r. a dobra djela. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra.s.. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. Alija.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. postane suho i vjetrovi ga raznesu. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.a. jer je Allah. da bi mu dali prisegu. kada bi vazio ljudima. a. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.a. ni Aliji ni Osmanu. koju Mi s neba spu{tamo.s. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.s. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. zahvalio je Allahu. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem .

Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. r. Omer. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. Zatim. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici.. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. pa da vas Allah drugima zamijeni. sigurnosti i povjerenja. a ne pastiri. pa kada to do|e. neprijatelja na kojeg budete nailazili. Dadnite sigurnost. a ne kao poreznici.. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. postigli ste uz one koji vas slijede. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. tra`e}i povjerenje. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano.’” .” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. nestalo je stida. Lijepo postupajte prema zimmijama. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. a kada je na{ao Hurmuzana. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. Po{to oni nisu imali nasljednika. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. Allahov Poslanik. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas.” Podanicima je napisao. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. a. bio on musliman ili zimmija13. obra}aju}i se halifi Osmanu. me|utim. i njega. umjesto toga uvedu novotarije.s. r.. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. Uzmite pravo i dadnite pravo. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. imat }ete je. stavio ju je u Bejtul-mal.a. Budite povjerljivi. pa ga ostavi.a. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. hilafet). sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Alija.

Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku.a. r. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. koji je bio namjesnik {est godina.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. a zatim Armeniju. Zbog toga je smijenio S’ada.. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu.a. Lahko je osvojio Azejberd`an. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. r. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. preuzeo hilafet smijenio ga je. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija.a. a kada je Osman. . a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen.. r. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Kada je stigao u Gruziju. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. iako je imao dvadeset pet godina.. zarobiv{i velik broj ljudi. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas.

po{alji pouzdanog. pitaju}i za odobrenje. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Muslimani su se pobojali tolike vojske. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske.a. r. r. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave.” ^im je pala no}. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Nije prestao dodijavati halifi.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Osvojili su ga. molio je Allaha da pobijede i uspiju. .. dok mu nije udovoljeno.. Poslije. Muavija ibn Ebi-Sufjan. Halifa Osman. pa su obavijestili halifu. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora.a. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. muslimani su navalili na Bizantijce. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi.

r. odlu~ili napasti Afriku s mora.. Abdullah ibn Ebi-Serh.a. Stigla ga je Ibn.a. Ovaj ga nije ni primijetio. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a.. a. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. ratovao je po Africi. u me|uvremenu.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.. kralj Berbera. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju.. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. Kada je stigao do tog mjesta. Allahov je Poslanik. Abdullah ibn Zubejr. Bizantijci su. r.RIKE Halifa Osman. Abdullah ibn Ebu-Sarh. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. r. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. a nama u lice. Kada smo se usidrili.a. D`erd`il. Toga dana se Osman.s. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.a. r. koji se odlu~io za borbu na moru. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. dozvoljeno je da se ubije).a.. po nare|enju halife. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. vjetar se uti{ao. a. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. pa nije ni poku{ao pobje}i. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. {to je ovaj pokorno i u~inio. razbje`ali su se na sve strane.. r.s. . Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. proglasio dozvoljenom (tj. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja.

a postavljanjem drugih. Allahovom pomo}u. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. dao je pobjedu muslimanima. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima.. r.. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. Voda je bila poprimila boju krvi. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. Ebu-Bekr i Omer . nakon {to ga je Poslanik.” . Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. ostala u rukama muslimana.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. iako ga je on osvojio. Poginuo ih je veliki broj.. pa mu je Osman pru`io uto~i{te.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’.{. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. sabljama i no`evima. bio protjerao. a svoju k}er udao za njegovog sina. ne pitaju}i halifu. Allah. a. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. bili su odbili da se on vrati u Medinu. bio proglasio halalom.a.. Osman ga je vratio. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. a Afrika je.a.. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! .’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove.s.. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. ~iju je krv Poslanik.. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Voda!. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. d`. uga|ao im je i bio blag prema njima. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. a. r.s. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge.. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom.

. prije nego se vratio u [am. Allaha mi. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. kojeg je Osman. Oni slijede prvog koji se pobuni. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. poturio sam svoja ple}a.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. ka`njavao vas i kudio. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. rekao: “Vo|o pravovjernih.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam..66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. a ja sam bio blag prema vama. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Oni nemaju emira. ali je on vas bio pritisnuo. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. Muavija je. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. [amlije su i dalje u pokornosti. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Tako mi Allaha. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. a. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo.a. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. htjeli to ili ne. pa za{to sam bio vo|a. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. pa ste mu se pokoravali. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. r. osim mulj i proizvode samo hr|u. r. pa ste se podigli protiv mene.s. Allaha mi. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife.” Muavija re~e: . Oni ne piju. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. i obja{njavao i iznosio ~injenice. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. i Muhammed ibn Ebu-Bekr.a.

a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj.s. kom{ijama. Kada su do{li.ihri. Osman. Mugire ibn el-Ahnes. ili }e{ poginuti ili ratovati. ne ubijajte me.. Polahko. a me|u kojima: Hasan. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. Allah vas po`ivio.a. Husejn... pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. opkolili je.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Allah vas ~uvao. da predvodi ljude u obavljanju obreda. a Allah je odredio za ovaj ummet da. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. r. a onda je nastavio: “Medinelije. Do{li su u Medinu. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. Do{lo je vrijeme had`a. poslao je po Aliju. a nisu mu ~ak ni vodu davali.” Muavija re~e: “Allaha mi. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. kada budu grije{ili. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. rekav{i: “Ljudi. a. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. Rasporedili su se oko njegove ku}e.a. a divan je On Za{titnik. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Ako me ubijete. sjedite!” Ljudi su posjedali. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. zabranjuju}i mu da iza|e. ne}e se dogovoriti za imamet. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. r. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. obratio im se iz ku}e. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva.

Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. pro{irio je Poslanikovu. Na Allaha se oslanjam. Imetak se slivao u Medinu. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. a {est {to si meni skrivio. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha.a. Ljudi su ga oplakali poezijom. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. i devet puta ga udario no`em.a. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. Tako Hasan ibn Sabit. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. r. a ona je postala prijestolnicom. Osman ibn Affan.. te do granica Indije i granica Turske. Ta pravila su ostala do danas. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste.s. a. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. oboriv{i ga na stranu.a. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. a `ena mu Naila bint el-. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana.. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi.. govore}i: “Tri su za Allaha. izrekao je ove stihove: . Zatekli su ga da u~i Kur’an. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. prozom i pri~om.erafisa sjedila je do njega. a. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a... rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. . Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. pjesnik. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. r. r. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. a u njemu je bilo jo{ `ivota.s. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. koji je bio Poslanikov. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu.

s. Zun-nurejnu. borili s nama. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. {ta li je unutra. du{e. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. da biste se kod mezara Muhammeda. oko Medine. a.. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. me|u palmovicima. `alosti ti. sela }e vam biti stani{te. ru`na li vam puta. a. razasuti svuda brzo se sabra{e. zetu Allahova Poslanika. odvratna li djela. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. tek iza{lo sunce od toga zatamni. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. pokriven mezar. Ubistvo halife. . Maloprije pro|o{e. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na.. plemenitom i pravednom. a naredba emira nije sprovo|ena. tabut na ramenima ljudi odneso{e. u~injeno da bi zastra{ilo. koja se kolje kod vrata mesd`ida. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. ne prestaj uporno plakati. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. Osmanu ibn Affanu. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. Ru`nim li ste putem po{li.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. O K’abe.s. Ako se okrenete.

.

Nosio je nadimak Ebu-Hasan. a on Kusajjov. a on Abdul-Muttalibov.s. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. a on Ha{imov. pobo`nosti i skromnosti.. a on AbduMenafov. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). Allahovom Poslaniku. a on je sin K’abov. a sam bi spavao na podu. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna.ALIJA IBN EBI-TALIB.{. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. a.. slavljenje i veli~anje Allahova. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. on mu je bio najbli`i ro|ak. bio je amid`i} i zet . Bio je neporo~an. tako da je dijelio sve {to je imao. a on Kilabov. Nahranio bi nevoljnika. Mati mu je bila . k}erka Eseda.atima. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. primio bi putnika i ugostio ga. Bio je ~ista srca. koji su bili rod Allahova Poslanika.s. Potpuno se predao Allahovoj vjeri.A. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a. a sam zano}io gladan.atimin mu`.s. R. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika.. Spoznao je da je iman bogobojaznost. d`. svim svojim bi}em i djelima. a. sin je Ebu-Talibov. sina Ha{imova. omiljen i samilostan prema sirotinji. . Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Od istaknutih ashaba.

upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. i od njega je primio svojstva. visokoga ~ela.s. i izjavio {ehadet. Bija{e u~en i obrazovan. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. koja su rijetka kod drugih ljudi. d`.. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Pozivam te Allahu Jednom. ako ne}e{ u islam. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. tamnoput.s.. a. a. . naro~ito kada bi bio u bici. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju.” Poslanik. a. koje je podvla~io surmom.s. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. o{trouman i brzo je pamtio. pa mu re~e: “Alija.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. a poznavao je njegovu iskrenost. dubokoga razumijevanja. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku..” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. u pokornost i obo`avanje Njega. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Kada su zavr{ili. lijepoga lica. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda.s. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute.. povjerljivost i mudrost. Bio je srednje visine. a. krupnih o~iju. Hodao je brzo. a ostavljanje Lata i Uzza’a. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. kada je Ebu-Talib saznao za to.{. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. koji je kratak bez obzira koliko trajao. A kako ne bi bio takav. Imao je veliku bradu.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. onda nikom ne govori o ovome. Koji nema druga. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. za{titnika i brata. Ali. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka.

Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam..a. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. ogrta~em... Poput Musaa. Kada je Poslanik. Muhammed. a.. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. Alija. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. on se pobratimio sa Alijom.s. Kada je Poslanik. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. . ^udno je.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a... bratimio muslimane u Meki. a. Alija. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. Poslanik. r.s. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.. Resulullaha. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. nakon Hid`re. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. pomislili su da le`i Muhammed. i da bude uz njega i uz Aliju. a.s.s. i njegove vjere. a. bio je blizak i privr`en Resulullahu. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e.. a. a da on sam nije primio islam. u Medini. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. a. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. a malo imetka. a zatim je isto u~inio i drugi put. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao.s. u dru{tvu Ebu-Bekra. a.a.s. r. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. a. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas.s. a. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom.a. a.s.. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. nije vidio pogodnije osobe od Alije.. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.s.s. bratime}i muhad`ire i ensarije. r.s.s. a.

a. Allaha mi. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem.”Na to je Allahov Poslanik. Alija je nosio zastavu crne boje.. Ebu-Kajsa ibn el-. a.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik.s..” Poslanik.s. ostavio kao namjesnika Medine. a. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. pa ga. Ina~e. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan... zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. znanje i vjeru.. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. vodio. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati.s.s. U svakoj bici koju je Poslanik. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. postojan kao stijena. nikada nisu zaboljele noge. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. Kada se bitka rasplamsala. oti{ao do njega. nije u stanju da hoda.s. iza{ao prema Medini. Poslanik. a. a. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu.. danas se dobro pokazala. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. a.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. kojoj su dali naziv “Ikab”.a. r.. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. Slijedio sam Resulullahove. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. a.s.s.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv.. oti{ao je ku}i kod k}erke .. a. a.s. Od tada. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. a. Aliju.s. tragove. a. jer ga je Allahov Poslanik. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru.ekiha ibn el-Mugiru. Bio je u `ari{tu borbe. odmarao. k}eri. a potom sam napustio Meku.s. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. zagrlio i zaplakao... osim iz pohoda na Tebuk. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira.s.. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik.

s.” Allahov Poslanik.. Dok ga je gasulio. i `iv i mrtav.s. Jednom prilikom Resulullah.. poslao je Ebu-Bekra.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. strpljenje i hrabrost. s tim. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe.s. a.s. da je rekao: “Allahov Poslanik. Abbas ibn el-Muttalib. a. Usame ibn Zejd i [ekran. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . ali ih nije osvojio..” Ebu-Rafi’. . On se borio. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. a. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. a. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika.adl i Kusum okretali. dok su ga Abbas. .a. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. Tako|er.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. sluga Poslanikov. a u vezi s tim. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. a.. r. i na dunjaluku i na ahiretu. preselio na ahiret.s. sluga Resulullahov.. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli.adl ibn Abbas. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. pa se zapodjenula borba. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. a. . na ovo re~e: “On je moj prijatelj. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio... {to poslije mene vi{e nema poslanika. a...s. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). pa Alija re~e: “Ja.s. Alija ga je prislonio na prsa.s. iza{li su njeni branioci. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. a. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti.atimu.. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. a. a Poslanik. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera.”16 Kada je Poslanik. pa se vratio. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom.” . . o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. Pisao je razne dopise i ugovore.” Zatim je pozvao Aliju. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”.s. koji je imao upalu oka. Allahov Poslanik.atimu.. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Hasana i Husejna.s. a.” Na Allahovom Poslaniku.. a. dok ga je Alija kupao. pa mu je. poslao. Njegovim uzrokom i zaslugom.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. koji su iziskivali o{troumnost. Alija je bio na nivou pomo}nika. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi..s. zajedno je blagoslovio Aliju. ogasulili su Resulullaha. Kusum ibn Abbas. kako si divan.

r.s.a.’” Bio je najotvoreniji. bio je savjetnik i glavni kadija.. a u vrijeme Omerovog hilafeta. obukao. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.a.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega.. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. koji je izdao mnoge presude. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. oja~aj mu govor. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. nema nijednog ajeta. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. Alija je bio glavni savjetnik. u Jemen. a. osim {to ti je dato. poderao i pojeo.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru...” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. a. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. najsmjeliji i najrje~itiji. vo|a pravovjernih Omer. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. r.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. Alija je bio veliki u~enjak. pitat }e me o presudi. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija.’ Tako mi Allaha.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta.s.. a. Kada je poslan plijen s Kadisijje. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. . u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i.s. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. a ja ne}u znati?’ Poslanik. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra.a. r. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. pa si potro{io. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe.. {alje{ me u Jemen.

Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. svojom desnicom kojom je branio Poslanika.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. budi mi svjedok. poznavao je sunnet. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno.s. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. a. iz razloga koji Allah zna. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. A ono {to Allah ho}e. Alija se popeo na minber. ali me niste slu{ali. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. zet Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. a.. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave.. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. Muhammeda ibn Mesleme. a nakon {to dado{e prisegu.s. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. a on je odbijao. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. osjetili su da dolaze nevolje. koji }e ih voditi. neka je Allah zadovoljan njime. niko ne mo`e ispraviti. u . Uzvi{en i Velik je On. Zejda ibn Sabita. HILA. Oni su uporno navaljivali. me|u prvim je primio islam. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. r. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim.a.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji.” Bio je golemoga roda. me|utim. Ljudi su ga slijedili.

Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. bila je osveta Osmanovim ubicama. Blago postupajte. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. En-Nusejra nad Hemzanom. odvest }e vas u D`ennet. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Dok je o tome razmi{ljao. Mugire. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. . Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. okoristite se od njega. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Hubejba ibn Meslemu. pa }e mu sabrati vojsku. Malika ibn Habiba nad Mahom. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. ostavite ga. Kod njega su se okupili Talha. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. namjesnika Kanserine. Hubej{a nad Sebzanom. a klonite se zla. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. a svakom od vas }e do}i smrt. namjesnika oblasti Palestine. Uzmite dobro. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. osim kada pravo zahtijeva druga~ije.ezarijja. Ebu el-E’avera ibn Sufjana.arzovi koje obavljate radi Allaha. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. namjesnika Himsa. a ako vidite zlo. Abdullaha ibn Kajsa el-. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. koji je ina~e bio pametan i razborit.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. namjesnika Jordana. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. jer vas o~ekuje ahiret. dok razmislim. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Halifa mu odgovori: . Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Ako vidite dobro djelo. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati.

Ammara ibn [ihaba nad Kufom. ako ga smijeni{ iz [ama. a {ta danas. rat je varka.. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. nego spremi sa za [am. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati.: I tako mi Allaha.. a. a danas varao.. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. Govorio mu je: “Bojim se. Halifa odgovori: “Ne mislim tako.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Upitali su ga: . zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. kao {to ka`e Allahov Poslanik. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. nakon {to je stare smijenio. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. a ko nije. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. to se nikad ne}e dogoditi”. Nego. {to im je on i dozvolio. da }e to biti uzrok. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e.s.” “Allaha mi. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. re~e mu halifa. naro~ito Muaviju u [amu. ako me poslu{a{. a kada je stigao do Tebuka.

80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. na . i jedna grupa koja je ostala neutralna. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. U me|uvremenu. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. ali ni na jedno nije dobio odgovor. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. a ako te poslao neko drugi. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Nakon tri mjeseca. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. Bila je. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. Kod naroda su se probudili osje}aji. . dobro do{ao. Svi su prevareni. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. onda se vrati. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. tako|er. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. na desno krilo. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. kako bi ih vratio u pokornost.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. kako bi podstakao ljude. odgovorio je.erafide. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. odgovori{e. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. izuzev nekolicine. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Ustrojio je vojsku.

Njena nosiljka je postavljena na devu. majke vjernika. Talha. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. a nakon pregovora. tako mi Allaha. a ako si do{la pod prisilom. neka je Allah zadovoljan s njom. Kada je odlu~io krenuti u [am. Neki su. pa su se vratile u Medinu. Majka vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Poslanikove `ene bile su u Meki. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. bez ijednog poginulog. Majka vjernika. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. amid`i}a Ebu-Ubejde. r. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Buknula je stra{na bitka. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru.a. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Ako si nam do{la dobrovoljno. Talhe. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Slijede}eg dana. opet. od kojih je bilo hiljadu konjanika. predlagali da se ode u Basru. . Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Zubejr je govorio isto {to i Talha. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. ali su se brzo razi{li. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Sukob je brzo obustavljen. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. Ai{a. vrati se ku}i. Ai{a. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. nisu htjele i}i u Basru. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Ostale Poslanikove `ene.. pa se po~ela spremati za put. koji je bio na desnom krilu vojske.

Islam nam je vjera. I ovaj ummet se mora podijeliti. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. postupit }emo lijepo s njima. jer to je put va{ega Poslanika.. mora biti.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. poznati ashab. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija.s. kao {to su se podijelili narodi prije nas. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. dadne. te prihvativ{i za uzde njegova konja. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. a Kur’an nam je vodi~. Abdullah ibn Selam. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. a. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. re~e: “O Vo|o pravovjernih. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. Muhammedom. a.s. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. islamom kao vjerom.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. sve dok ne poka`u zulum prema nama. Ja sam vas. Ako se oni povuku.. a halifa im re~e: “Klonite ga se. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. d`. to i `elimo. pravda vlada me|u nama. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. izmirenje me|u ljudima. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. a ono {to porekne to odbacite.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. malobrojnosti. evo. a da je ne iskoristimo.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima .” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. Me|utim. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. Ono {to On odredi. tako mi Allaha. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. a ako odbiju da se povuku. divan li je ashab Allahovog Poslanika.{. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. ne izlazi iz Medine. da bi razdor me|u ummet ubacio. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. ako Allah. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo.

{to je mnogo obradovalo halifu. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. pa kada su do{li.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. isplatit }e vam se. izdvojili su se i oti{li od vas. Osmanove ubice i njihove prista{e. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. A ako odbijete. Dajte prednost oprostu. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. [urejhom ibn Evfom. Salimom ibn S’alebom. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Ali. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. Ako ih ostavite. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. pa re~e: “Ja sutra putujem. Alija ima ve}e pravo da. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. Tako|er. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. tada bi sigurno . a ako se budete borili protiv njih. sporazumjeli smo se. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. kontrirate sami sebi.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. Ako se situacija smiri.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. E{terom enNehaijem. onda se ne postupa po Kur’anu. za sada. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. pa se spremite.

mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. i na dunjaluku i na ahiretu. Alija. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. kako bi za{titili Majku vjernika. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. ako se ljuti{ na mene. Ovaj ga je ubio na spavanju. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. a. neka je Allah. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. Me|utim. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. vidjev{i {ta se desilo. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. to je tvoja volja.. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane.s. K’aba ibn Sevara. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Ti si supruga na{eg Poslanika. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika.{. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. a Alijina skupina dobila je okr{aj. Bitka je okon~ana. A ti. Deva je jako zarikala.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Na dan polaska. d`. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. Kad je htjela napustiti Basru.. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Nakon bitke. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. pa su ga obavijestili. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. r. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Majka vjernika Ai{a.” U me|uvremenu. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. Ovako je bilo. ne ljutimo se jedni na druge.. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. a.s. . a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. oti|i me|u ljude.a. pa mu ona re~e: “Sinko. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo.. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. zasuli su njenu nosiljku strijelama.

Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. halifa im se obratio..INU Nakon {to je Majka vjernika. D`erir je oti{ao u [am. i E{’asa ibn Kajsa. Tu se se sukobile dvije vojske. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. ili dok se ne izru~e halifi. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. izaslanici su rekli: . Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. u njoj se ulogorio. Perzije i Egipta. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. Kada su mu do{li.” Odsjeo je u Rahbu. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. borit }e se protiv njega. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. Okr{aji su se vodili svaki dan. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. ili dok se na izru~e halifi. Be{ira ibn el-Ensarija. Stigav{i. pa se povede te{ka bitka. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. pa se uputio ka Nehili. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Muavija je odbio dati prisegu. pa ne}u ni ja. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. To se oteglo ~itav mjesec. Alija to odbi rije~ima: “Ne. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. a odvra}aju}i od zla. Iraka. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Kada mu je D`erir do{ao. napustila Basru i oti{la u Medinu. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. Ai{a. U protivnom.

Poslije ovih njegovih rije~i. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Sukob se otegao mjesecima. pa ako pristanu. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga.” . a da napravimo razdor me|u njima. pot~injenih. Tvoj amid`i} Alija. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. bitka }e splasnuti. i stani{te zvijezdama. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Svi su se ljudi okupili oko njega . izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Gospodaru la|i. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. u~vr{}enih. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. Molim Allaha da te ubije zbog toga. vo|a muslimana. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. o Adijj! Nikada. a neko odbije. a ako se razi|u. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. te se zapodjenu te`ak okr{aj. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. . o Gospodaru Zemlje.podari mi {ehadet. a ako oni pobjede . neko pristane.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. Muavija! Allaha nam. bez pobjednika i pora`enoga. koja okru`uju kopno.” “Boj se Allaha.predlo`i Amr ibn el-’As. Isto je to uradio i Muavija. i mno{tva koje ne vidimo. Po{to su se pregovori otegli. Prekini ovo. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Allaha mi. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Vojska iz Basre. Gospodaru brda. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga.” Potom je postrojio redove vojske. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. a ne miriti?! Daleko je to. Gospodaru oblaka. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa.Allah ih je uputio na ispravan postupak. izgubili su i propali. ako nam danas dadne{ pobjedu . Muavija. zaklju~i Muavija. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Gospodaru dubokih i velikih mora.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. a nikakve rezultate nisu donijeli. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Allaha mi.

. odgovori{e mu. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. Te{ko vama. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. ako ste pokorni. a i kad sam odrastao. Poznajem ih bolje od vas.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. odvrati im halifa. Muavija. .na to }e halifa . pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu.” Me|utim. a upamtite i svoje rije~i. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. pristalice harid`ija: “Alija. Habib ibn Mesleme. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. ali ne razumiju njegove propise. . da odbijemo poziv”. ibn Ebu-Mu’it. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. onda se borite.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. pozva ih halifa.. a ako niste. tad se javi{e Me{ar ibn . radite {ta ho}ete”.kako bi pristupili Kur’anu. “Ja se borim protiv njih.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. Amr ibn el-’As. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. “nastavite kako ste i po~eli. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. oni u~e Kur’an. [to se mene ti~e. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. “O Allahovi robovi”. osim da nas zavaraju. Allaha mi.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula.

On se bio povukao iz borbe. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. odo{e za Nehrevan. “Hvala Allahu kada je tako”. govore}i: “Allaha mi. a obavio bi se u Ezrehu. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. Ne}e se donijeti sporazum. me|utim. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. od svake strane po jednoga. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. re~e im Ebu-Musa. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. Kada se halifa vratio u Kufu. naka je Allah s njima zadovoljan. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. a nije njegovo da kr{i ugovore. a tako|er.” Me|utim. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. zapao si u nevolju. Zatim. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. sve dok se oni ne digo{e protiv . Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. Ustvari. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. reko{e mu. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. odgodio bi se do naredne godine. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. na to }e Musa. govorili su. ina~e poznat po lukavstvu. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Odredi me uz sudiju. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. “Izabran si za sudiju”. ako mene ne odredi{ za sudiju. drugim ili tre}im. Ahnef ibn Kajs. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”.

Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Vo|o pravovjernih”. polet im je splasnuo i izgubili su volju. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje.Amr re~e: “Ebu-Musa. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Muavija .” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. ponovo je upitan.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. ne uzev{i petinu. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju.” “A {ta su onda. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. naro~ito nakon presude. Poslije dugih pregovora. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Aliji ibn Ebi-Talibu . Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. optu`iv{i ga da je nevjernik. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. Svaki put kad bi se desila bitka. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku.

kada se jedan odrekao Alije. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. r. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. naju~eniji i najbogobojazniji. Vojska mu je oslabila. Kada ga je vidio. bija{e ostavljen i napu{ten. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. [amljani su uzeli maha. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. govorili su. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. odbiv{i da budu uz njega. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio.najpobo`niji i najskromniji. njegov zapovjednik policije. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . Kada je .vojska se digla protiv njega. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. predvodi ljude u namazu umjesto njega. sakrio se pred Muavijinom ku}om. nakon dolaska u Kufu. i Verdan er-Rubabi. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. S njima je bio.. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. a Ira~ani su ga napustili. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. tako|er. a bilo je to uo~i petka. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. te po~eli napadati sa svih strana. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. On je u{ao u Medinu.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. on je. tako da je prezirao `ivot. zbog mno{tva smutnji. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana.a. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . a volio smrt. nereda i spletki. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. Hafiz ibn Kesir. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. te da treba pobiti njihove namjesnike. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. imao je jake bolove u stomaku. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. opisuju}i te dane. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. uprkos svemu.

” U zadnjoj halifinoj oporuci. vi bolje znate od mene. Toga dana. stigli su ga i uhapsili. ako te izgubimo. ubijte ga. jer sam ~uo Allahova Poslanika. osim moj ubica. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. a. Govorite istinu.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. upitao ga je ponovo halifa. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. On je va{ brat i moj sin. Hasane. odgovorio je. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. Ako umrem. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. ubij ga. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu..” A Hasanu i Husejnu je. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. Ipak. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. odgovorio je Ibn-Muld`em.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. Milostivog. o pitanju njihovoga brata. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. a ako ostanem `iv.s. koju je ostavio prije ed`ela. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. pa makar se radilo i o bijesnom psu. a . pa makar vam bila u~injena. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. Budite nasilniku protivnici. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. a ne izgubili te. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . ako umrem od njegova udarca. ho}emo li prisegu dati Hasanu. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. Radite po Kur’anu.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. a znate da sam ga volio. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet.

Allah je uz va{e podanike. o Poslanikovo. a. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. a. zatim }ete Allaha moliti. Allah je uz bijednika i siromaha. tre}i. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. obredi moji. prou~iv{i ~etiri tekbira. da ne izbjegavate jedan drugog. doista su posve}eni Allahu. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. `ivot moj i smrt moja. Allaha mi. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. . Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Allaha mi.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. a. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. blizu . da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju.. Zatim. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Allaha mi. klanjanje moje. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Njegov je rob i poslanik. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allah vas ~uvao.s. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Allaha mi. potomstvo.. pa da vam vladari postanu najgori od vas. jer ako su prazne. Allaha mi. Tako mi Allaha. kao {to vam je to Allah naredio. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete.. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi. Govorite lijepe rije~i. On nema sau~esnika.s. Neka je na vas selam i milost Allahova. on gasi Gospodarevu srd`bu. Poslije ukopa Alije. Allah je uz zekat. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. a dove vam ne}e biti usli{ane. a odvra}anje od zla. Allaha mi. jer Allah stra{no ka`njava. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne.s. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. Bojte se Allaha.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. Allaha mi. ne}e biti ni nadgledane. Gospodaru svjetova.atime. Allah je uz Kur’an. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi.

Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Alijom ibn Ebi-Talibom. Ko je on i {ta u njemu bi. ~itao Kur’an i jasne dokaze. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. knjigama i govorima. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. . od svih ljudi najboljega. halifa je imao {ezdeset tri godine. . istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. pobo`njakom i mud`ahidom. ne}ete saznati. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. Kurej{ije su znali kakvi god su bili.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. u~enjakom. {to je obuvao obu}u i skidao je. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. zemlja bi se ispunila pravdom. Bio je naju~eniji vladar. Ebu-Esved ed-Du’eli. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. oplakuju}i ga. u ibadetu i tra`enju nauke. ne obaziru}i se na dunjaluk. Pjesnici. presude i oporuke.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih.

.

Po{to su mu se odazvali.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov.. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Allahov Poslanik. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.A. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. neka je sa svima njima Allah.a. Izabrao je nekolicinu njih. r. a on . a on Uhejbov. Zubejr ibn el-’Avam. {to je tako bilo..ihrov. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. Abdurrahman ibn Avf. a on El-Harisov.s. . PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. a.s. d`. odveo ih je Poslaniku. a. zadovoljan. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. a on Dabbeov. a on El-D`errahov. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. a on Hilalov. Hvala neka je Allahu. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. d`.{. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. R.{..

a. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Abdullah ibn Omer.” Omer ibn el-Hattab.. a.. Bija{e visok. otmjen i elegantan. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. U isto vrijeme. kao i u knjigama historije islama. r. A. Resulullah. r. a kad pri~a{ s njima.s. slabe brade. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. slu{aju te. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a.s. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. blijedoga lica. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Me|utim. a ja sam se protezao kako bi me ugledao..s.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. Oni su: Ebu-Bekr. ne la`u.. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti.s. kada bi ga ~ovjek sreo. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha..” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. po~e se okretati lijevo-desno.a. a. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. nekako bi se odmah oraspolo`io.s. Kada pri~aju s tobom. Kada je Allahov Poslanik.S. re~e: “Do|ite ve~eras. mr{av. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. klanjao podne. najljep{e naravi i najve}ega stida. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. kada bi to situacija zahtijevala. a. pa je Resulullah.’” .. a. znao se preobratiti da bude poput lava.s. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik..’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.. a. i rekla mu: “Ebul-Kasime.. a mi smo zadovoljni sa muslimanima.

[iknu krv i zacrveni zemlju okolo. a. u bitkama i u pohodima. Ebu-Ubejdov otac. Resulullah. d`. Naprotiv. To je Allahova strana. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. zagri`en u svome kufru. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. da u njima vje~no ostanu. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. Me|utim. tako postojan je bio u islamu.u d`amiji. on je imao duboke razloge. a on je bio ~vrst i pouzdan. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. a. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. makar im oni bili o~evi njihovi. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. Bio je mu{rik. i koliko je imao povjerenje u njega.s. na sijelima. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. nevjernik. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. Ebu-Ubejde je.. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. ili bra}a njihova.s. blizini .s. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. . taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. a i oni Njime. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. zlostavljanja i poni`avanja. budu u ljubavi sa onima. ili sinovi njihovi. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. a....{. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi.. po nare|enju Allahovoga Poslanika.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. ono {to }emo uz Allahovu.{. `ele}i podijeliti mejdan s njim.s. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. ili ro|aci njihovi.. Allah je njima zadovoljan. a. a. d`. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. u~e}i tekbire. a taj konjanik stalno ga je progonio. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. Naime. Allahovom pomo}u. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. uprkos svim nevoljama.s.. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik.

. poginuo. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede.. a zatim je polahko i nje`no povukao. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. amid`u Allahovoga Poslanika. Kad ju je izvadio. zadu`io: iskreno. a. Zbog odredbe koju je Allah htio.. a.s. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. pa je pribli`io lice njegovom licu. slomio mu se zub.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”.s. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”.s. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. `iv.. Od hrane su imali samo ranac hurmi. licu i izvadio i drugu halku. pa ga ranili u lice. a. povjerljivo i ustrajno. a. sna`no je stisnuo zubima.. a. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. Me|utim. ne obra}aju}i pa`nju {to je . i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. {tite}i ga vlastitim tijelima. neka je Allah zadovoljan njime. `ele}i ga dokraj~iti..s. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. trgnuli su se. a. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. Ashabi su ga okru`ili. tako da je pao na zemlju. {to jo{ vi{e skrha muslimane.s. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. a. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira.s. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik.s. Trebalo je izvr{iti zadatak. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”..s.s.. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove.s. a. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. obuhvatio prvu halku usnama. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. polomili su mu kutnjak. a.. a krv mu je tekla niz lice. Allahov Poslanik. pri ~emu je slomio drugi zub. a. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji.. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. neka je na sve njih Allahov selam.

uz Allahovu pomo}. neka je Allah zadovoljan njima svima. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. nasjekli su palmovoga li{}a.s. na put. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. Nakon {to je Allahov Poslanik.. a. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. a. savjetnik i povjerenik. a. Kada je hurmi nestalo. ispustio svoju plemenitu du{u. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik.s. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom.. Naime. Allahov Poslanik.s. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. Hurmu su stavljali u usta i sisali... SEKI. a. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.a. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. a kad je i hurmi po~elo nestajati. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. jer sam ~uo Allahovog Poslanika.. kada je Resulullah. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu.s. a. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. Prisega je data Ebu-Bekru. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. a poslije pili vodu cijeli dan.s. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}.s. Krenuo je Ebu-Ubejde. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu.. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu.s. . nije preselio na ahiret.. a. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. a. r.

kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje.. jer se on borio na Allahovom putu. sredstva i oru`je. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. zanemario je polo`aj. da bi muslimani ostvarili pobjedu. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. iako je imao pravo na to. koji je tada komandovao vojskom u Iraku.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. . bore}i se pod Halidovom komandom. r. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. vo|stvo. neka je Allahov blagoslov na njega. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Selamun alejkum. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu.a. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. a. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe.. preseljenja na ahiret. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Allah se ne stidi istine. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Milostivog. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. a. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu.s. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. ugled. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. vladara pravovjernih . a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri.s.

niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Naime. i nijedan od vas. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. uz Allahovu pomo}. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . Ovakva je bila veli~ina ashaba. odgovorio je Ebu-Ubejde. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. a da ne po`elim da budem kao on. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. odgovorio im je.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. u stvari. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. “Allah ti oprostio. a njega smijeni. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. pa te tek onda obavijestiti.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. njihovu skromnost prema dunjaluku. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. Klanjao si iza mene dok je vlast. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. ne nadma{i me u bogobojaznosti. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. “Neka je Allahov oprost na tebe. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. a kada je on ~uo za to. pa je primi. pa ga je odveo ku}i. iskazuju}i mu dobrodo{licu. bio on crven ili crn. ovako je pobje|ivala vjera Istine. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. a nisi me obavijestio. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. sretan {to ga je vidio. samilosna. pripadala tebi?”.

pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. budite ponizni. a.s. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.. kojom je Allah. dijelite sadaku. Ja sam u muslimanskoj vojsci.” Ostao je sa svojom vojskom. predvodi ljude u namazu”. . d`. nemojte da vas dunjaluk upropasti. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. sablje i {tita.{. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. obavite had` i umru. Koji mu je to omogu}io.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. u dru{tvu s plemenitim ashabima. Halifa Omer. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. Zaista. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak...” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. a.s. Esselamu alejkum ve rahmetullah. r..a. ummeta. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. poznata kao “Kuga Emvasa”19. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. a ako ti do|e danju. postite ramazan. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. Kada ti do|e ovo pismo. Ni{ta vi{e. ovo mi je dovoljno za `ivot. Kada je umro. zapovjednika. imao je pedeset osam godina. ako ti ovo moje pismo do|e no}u. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. neka je hvala Allahu. uzeo `ivote velikog broja ashaba. znam za {to sam ti potreban. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. Allah mu mezar osvijetlio.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. u prostranim d`enetskim vrtovima.

srednje visine. Poslanik.. Pored njega islam su primili. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada.{. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Bija{e nje`an i miran. Nakon {to je izjavio islam. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. . a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. pravilnoga nosa.. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. krupnih crnih o~iju. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr.a. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. krupnih {aka i prstiju. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. R. a on Zuhrov. a on sin El-Harisov. d`. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. promijenio mu je ime u Abdurrahman. sin je Abdul-Avfov. tako|er: Osman ibn Affan.A. r. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. Allah. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda.ABDURRAHMAN IBN AV. svijetle puti. a on Kilabov. Zubejr ibn el-Avvam. podnose}i sve neda}e i tegobe. a.s. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam.

Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet.. a.s. ne bi se odazivao. a. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. njihovom domovinom. Tu. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. “Ku}u islama”. a. a. d`. Vjerovjesnik. tzv. daju}i mu neopozivu prisegu. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. a.. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. kao i drugi. . u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom.s. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. a.s.s.. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara.. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. Abdurrahman ibn Avf je.. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. a.s. naredio je hid`ru u Abesiniju. Abdu Amr. slijede}i Allahova Poslanika.s. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. a. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. suosje}aju}i s njima. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. Tako|er. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. Kada je Allahov Poslanik. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. u tu|oj zemlji. obo`avali su Allaha.. te je u~injena i druga hid`ra.s.s.{.

a.. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Muhammed. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . pa se njom o`eni. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.{.’” . O`enjen sam dvama `enama. Poslanik. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. nego. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. Poslanik... najbogatiji sam u Medini. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. a. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. a. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. Dova koju je Resulullah. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene..s. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. im je osvijetlio srca dini-islamom.stanovnika Medine. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. uputi me na pijacu.. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.. a.s. a.s. re~e mu Poslanik.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.s.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.s. Kada je hid`ra u~injena. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.s. d`.. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah. o`enio se. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. pod njim bi na{ao zlato ili srebro.. a. makar ovcom.’ ‘Priredite svadbenu gozbu.

posredstvom dove odabranoga Poslanika.. a. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. a Allahov Poslanik. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. a Allahov Poslanik..s. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. a. Zaista. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. Abdurrahman je klanjao namaz. zajedno s .s. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili.s. izabrav{i za imama Abdurrahmana. prozivaju}i ga predislamskim imenom. i njegovom te`njom za halal-zaradom.s. u svakoj bici i pohodu. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi.. naime Abdurrahman je predvodio d`emat.s. Abdurrahman se `estoko rasrdio.s.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. bilo je nastupilo namasko vrijeme.. oti{ao radi svoje potrebe. pa su muslimani formirali d`emat. ali mu Poslanik. a njegov `ivot “jeftin”. a Resulullah je klanjao iza njega. a. koji mu je u Meki nanio velike patnje. Naprotiv. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto.. a. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe.s. vratio. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. a. Bio je sav izranjavan. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana.s. a. Izrugivao mu se.. A bio je veliki mud`ahid.. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik.s. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. a. a. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. skromno naoru`ani. Svojim tijelom je. Kada se Resulullah. a. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. Naime. Druga po~ast bila je ve}a od prve. bio je odsutan. Krenuo je prema njemu isukane sablje. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. vje{t konjanik i junak. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom.s. nai{areti da nastavi.. a.

” Za vremena Allahova Poslanika. do kraja bitke. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. pa tre}i. a. dvije hiljade dajem u ime Allaha.” Poslije ove dove. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. a. “[ta?”. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. Abdurrahman je. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. upita ga ponovo Resulullah. Kada god bi Allah.s. Bez obzira na rane. spre~avao napad Kurej{ija.s. odgovori Abdurrahman. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”.s.. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. d`. d`. ode ku}i i donese kesu novca. “Allahov Poslani~e.. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. Kada je Allahov Poslanik. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.s. a. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama.{. imam ~etiri hiljade dirhema. Potom je ranjen drugi put. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . htio opremiti vojsku.. ~uv{i ovo.s..s. kada bi mogao.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. koliko je mogao. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. davao je po pola imetka. Abdurrahman je. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom.. a. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. pa deseti. a. ganut njegovim postupkom. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika.s. i Njegov Poslanik. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk.. jer ho}u poslati vojsku. Prvi put je bio ranjen.. zatim . Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja.” Resulullah.s.{.. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti.s. rekao je Abdurrahman. a. Velika je mudrost Allahova. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. a. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. a. tako bi i on pove}ao dijeljenje. Resulullah. a.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. pove}ao njegov imetak.

Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. pa re~e: “Da sam mogao. u{ao bih hodaju}i. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. a.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom.. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.s.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. reko{e joj. Tre}inu im je dao na kredit. pa je Ai{a. dolazi iz [ama. a. . Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. neka je Allahov blagoslov na nju. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. a tre}inu im je poklonio.s. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.. tre}inom ih je rje{io dugova.

koliko god mu se pove}avao imetak. da izme|u sebe izaberu halifu. Me|utim. on se sustegao od polo`aja. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Hamza je poginuo. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.s. preselio svome Gospodaru. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana.. pa kada je Resulullah. ]efin mu je bio njegov ogrta~.i{ao bi s njima u Meku. a bio je bolji od mene. r.a..” Potom je zaplakao i ostavio hranu. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. . ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.bio je u njihovoj pratnji. a. a on je postio. iz koje je bila Amina bint Vehb. a. za halifu. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. kada bi htjele obaviti had` .. umro.. a. rije~ima: “Allaha mi.a. Kada je Omer. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. a bio je bolji od mene. `enama. bio na samrti. Kada je Omer.s. otkrile bi mu se noge.s. bio zadovoljan. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. a. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. ugled i polo`aj.” Abdurrahman je izabrao Osmana. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. Alija . rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika.. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.s. a. majka Allahova Poslanika. a me|u njima i Abdurrahmana.a..Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. r. a. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. a svi su se slo`ili s njegovim izborom.” Tako se odrekao polo`aja. neka je Allahov selam na sve njih. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.s. Ako bi mu pokrli glavu. ~itavu svotu je podijelio.a. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu.r.s. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj.. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. Ako bi htjele iza}i . Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno.. r. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. otkrila bi mu se glava. on je ostao na usluzi Poslanikovim .. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. a ako bi mu pokrli noge.

.s. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. Ebu-Bekra i Omera.s.a. r. Opra{taju}i se od njega.{.a.s. r.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.a. d`..” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Allah. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. r. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. a. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Allah te Svojim rahmetom obasuo. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. Osmanom ibn M’azunom. stotinu konja i tri hiljade ovaca. Ali Abdurrahmana. primiv{i dovu Svoga Poslanika.” Smotala se jedna od zastava islama. Iza njega je ostalo hiljadu deva. a. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. Ostavio si la`.. a me|u njima i halifi Osmanu . da }e se ukopati jedan do drugoga. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. a. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. Njegov tabut nosio je Poslanikov.a. dunjalu~ko putovanje se okon~alo.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku.. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. r. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. r. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. osim strpljivi.a. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. Alija ibn Ebi-Talib.s. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. bilo je stid to prihvatiti. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom.s. a. ga je opskrbio.. . u sedamdeset petoj godini `ivota.

sin je Zejdov. a on Nufejlov. a on Nadrov. a on Rebahov. a on Adijjev. a on Lu’ejjov. krupnih {aka. pun. a on Abdullahov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. a kada bi progovorio.ihrov. Bio je visok. smirenost i pronicljivost. r. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja.A. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. a on Kartov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a on Rizahov. Kada je bio na sijelu. a on Galibov. bijeloga tena.a. malo je govorio. a on K’abov.SE’ID IBN ZEJD. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a on Amrov. odgovoran u odnosima s ljudima. a on Abdul-Uzzaov. guste kose i brade koju je knio.. Bio je izuzetno inteligentan. ina~e stalo`en i miran. a on Malikov. R. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. . a on . a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti.

a. Naime. i sna`no ga udario. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga.. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. a. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog..s. neka je Allahov selam na nju. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. ali ne znam. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi..a. Na kraju ga je protjerao iz Meke. nije mojom krivicom. a. rekao: “Zejde.s. `ele}i pravu vjeru. Naime. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. za razliku od Kurej{ija. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. r. Stvoritelja. da govori: ‘Kurej{ije. koji su mahom obo`avali kipove i idole. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. prije nego {to je po~eo primati Objavu.. a onda je Poslanik.s. iz grada ratnika i hvalisavaca. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. ~inio bih ga. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. a moja vjera je Ibrahimova vjera. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Muhammede.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. Ebu-Bekrove k}erke.’ On re~e: . kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima.” Od Esme. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. Omerov otac.

a.s. Bi~evali su ih. r. `eni Amira ibn Rabi’e. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. odlazimo u Allahovu zemlju.a.. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. kada je Omer. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj.. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.Poslanik je poslan.s. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina.s. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. Zastao je promatraju}i taj prizor. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. ga|ali kamenjem. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima.” Zatim bi se predano molio. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. sa svojim stvarima.s.a. Utje~em Ti se od onoga. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali.” Kada bi htio obaviti molitvu. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. Allaha mi. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. njegova zvijezda je iza{la.. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. a. Muslimani su se sastali dogovorenog dana.. a. r..s.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.atimom bint Hattab. a. o svome ocu. i i{~ekivali trenutak polaska. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. a. Umro je prije nego {to je Muhammedu. Resulullah. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. r. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika.. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.” Omer re~e: . a da ga nisu isprobali na muslimanima. pa mu srce obuze tuga i `alost.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . a. prolazio pokraj njih i vidio ih. po~ela dolaziti Objava. pa joj rekao: “Je li to odlazite.

” “Dakako. vjeru. a. tome vjerolomniku. Tada mu oboje. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. te mu re~e: .” “Ne boj se.” Nastavio je svojim putem.” “A ko to iz moje porodice. re~e Omer.atima”.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. upropastio njihove sinove. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra .s.” Nu’ajm }e njemu.?”. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.. koji je bio iz istog plemena kao i Omer.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. On je zaveo Kurej{ije. upita Omer. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. Se’id je otvorio vrata. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. a. a ti radi {ta ti je volja. strast te zaslijepila.. sakrili su Habbaba u drugu sobu. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. da ga ubijem. Sna`no je zakucao na vrata.s. Niz lice joj je potekla krv... re~e Nu’ajm. ^im je u{ao. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. ali ga je krio.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. a . Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.s.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu.atime. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. reko{e: “Jeste.” Na to }e . “Allaha mi. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.. a. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. U to vrijeme...atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid.s. po~eo {iriti novu vjeru. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. Kada se pribli`io. a.s. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. i sestra i zet. Njegova sestra .

Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Alija. Omer ustade. a. ve} da bude pouka onome koji se boji. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika.s. a. Milostivi. Hunejnu. kao da je i on u~estvovao u boju. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. a.s.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.s..s. ukratko. bio siguran od mu{rika. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. a.. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima.. dao mu je dio ratnog plijena. bitka muslimana i Kurej{ija.s. Nakon {to je Poslanik. u `ari{tu borbe. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. .s. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Hudejbiji. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. preselio u Medinu. Hajberu. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu.. a.Hanife. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. S’ad ibn Ebi Vekkas. u boju i okr{aju ispred njega. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. a. a..s. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. a.s. a u namazu iza njega.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Se’id ibn Zejd. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. Talha ibn Ubejdullah. snagom i vje{tinom u jahanju.. na svim boji{tima: na Hendeku.s. Allahov Poslanik. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. Koji se na Ar{ uzdigao. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. Jednog dana je Allahov Poslanik. To je ozlojedilo Kurej{ije. a. Omer..

. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.. r. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. nasljedni~e Allahova Poslanika. r a. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. tj. konjice i pje{adije. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. r. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. Uglavnom..” Se’idu se u .a.razmi{ljao je o slanju vojske u [am.a. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. boravio je u Medini. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. okupio je svoje savjetnike. koriste}i princip napad-povla~enje. r. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Zubejra ibn Avvama. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. Osmana ibn Affana.. r. Abdurrahmana ibn Avfa. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. ali niko nije proniknuo u njegove misli. a ti. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e.a. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab.. a da im je halifa ~estitao na tome. safovi muslimana su se u~vrstili. Ebu-Bekr.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. [urahbil. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Ebu-Bekr. Ako i ti vidi{ tako..a. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. r.a. Alije ibn Ebi-Taliba. r. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. Talhe ibn Ubejdullaha. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli.. spremaju}i se za osvajanje Perzije. prihvati ovaj plan. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju.a. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Ebu-Bekr. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. pa je jednog dana oti{ao halifi. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.

Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Ona je promijenila cijeli tok historije. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. koriste}i strijele i koplja. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. odigrala se na tlu Palestine. U Bici . najve}e bitke vo|ene u [amu. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Himsa i Ba’lebeka. ali da ne uzvra}a napad. Muslimani su pobijedili i u toj bici. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. . na lijevom Ha{im ibn Utbe. a u centru Se’id ibn Zejd. Halid je vojsci naredio da se brani. .a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Muslimani su se odupirali. Toga . pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. a Bizantijci su napadali. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. . hvaljen neka je Allah. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Halid je bio na ~elu konjice. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: .Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. Zubejr. arapskih kr{}ana. Druga bitka. gdje su muslimani. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. ostvarili sjajnu pobjedu. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. odigrala se kod Mered`us-Sifra. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. tako|er. S’ad i Ebu-Ubejde. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu.

zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. a ne brojnost”. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. odgovori mu Halid. sve dok nam Allah nije dao pobjedu.” Poslije ove sjajne pobjede. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. a nama je to li~ilo poput grmljavine. bez straha od smrti. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. r. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Odapinjite strijele. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd.a. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. Se’id je od halife Omera.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve.s. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. . Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. Allahovi robovi. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. branite se {titovima i {utite. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. a malom porazi. nastavlja dalje Se’id. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. ako Bog da. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. a. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. srca punog vjere. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. budite strpljivi. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati.

” Nakon kratkog vremena. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi.s. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu.21 posve}enja namazu i pobo`nosti.. a da ga je Erva potvorila. Uzvi{en je Allah.s.. u Akiku. u Medini je pala jaka ki{a.s.. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.’ Gospodaru moj. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. gdje je bilo sporno zemlji{te.. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. .pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. a. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. Ona nije samo klevetala Se’ida. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. ashabu Allahova Poslanika. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. mezara.s. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. d`. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. a.{.. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. ako la`e. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. To je vrlo te{ko palo Se’idu. a.a.

.

Kako je rastao. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. konjani{tvu. Stalno je bio na le|ima konja. Bio je visokog rasta. lovac i pustinjak. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. k}erke Abdul-Muttalibove. bio je po{tovan. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. cijenjen i uva`avan od svih. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. a on Ha{imov. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. Kada bi udario sabljom. R. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. udarac mu je bio nezadr`iv. svjetlom ozarena lica. @ivio je `ivot koji je `elio.A. vje`baju}i ga|anje strijelom. majke Zubejra ibn Avvama. tamnoput. {irokih prsa. bez uzmicanja. Ro|eni je brat Safijje. ma~evanje i bacanje koplja. u potrazi za plijenom. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. strelja{tvu.

a. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. ide i sa maj~ine strane. Naime. Allahov Poslanik..a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. slu{kinja Ebu-Leheba. a dobro je znao njegovu iskrenost.. mu~ili su ih. Kada se Hamza vra}ao iz lova. a. Resulullahov. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. I{ao je na sijela. ni{ta nije odgovarao. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. obilazio je mekanske klubove. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. neka je Allahov selam i blagoslov na nju..s. Kada je Allahov Poslanik. dojila ih je Suvejba.s. Kada je Resulullah. a. Osedlao je konja. i{ao na dvoboje. a. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam.njegovo najdra`e zanimanje. amid`e i prijatelja Hamze. On je. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. a. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. koji je ina~e bio vrlo lijep. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. veza sa Allahovim Poslanikom. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid.. bio kod K’abe. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega.s. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.s. Hamzina. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu.. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. amid`i~na Poslanikove. a.s.. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. majke. a Allahov Poslanik.. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.s. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima.. A u to vrijeme Hamza. a. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . brat po mlijeku.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. Taj dan Allahov je Poslanik. zamakao.s. a. tako|er.s.s.s. uzeo svoj luk i krenuo u lov . Naime. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. a. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti... amid`a. r. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. a.s. a.

Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. “A kako je Muhammed. on nikad u `ivotu nije slagao. reagovao?” . . Tu su bili i neki iz Benu. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. Allaha mi. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.” Hamza se rasrdio. Ebu-D`ehlovi. Meni se razjasnilo {ta je s njim. pretrpio od Ebu-D`ehla. Hamzini nagli pokreti. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova.. tako je i ne}u odustati. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. Dobro je poznavao svoga brata. pa re~e: “Pusti. upitao je.. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. a.s. Uputio se ravno njemu..” Idu}i ku}i. a. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj.. ni rije~ da izusti. pa jedan od njih re~e: “Hamza. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. “A {ta me spre~ava?”. te se uputio ku}i. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. iako ga nije bio prihvatio. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. ako smije{”. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”.. nisam oka sklopio.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen.. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. puni odlu~nosti i ~vrstine. odsje~e Hamza. Kada je ovo ~uo. “Ponovi svoje psovke preda mnom. dosta je! Tako mi Boga. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed.s. pri~ao je poslije Hamza.. a vi me sprije~ite ako mo`ete. Neizmjerna je mudrost Allahova. re~e Hamza.. a..s. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. razmi{ljao je Hamza. priklju~io Muhammedu). Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca.s.. a. Vide}i da je situacija postala napeta. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. potvrdio je islam.Mahzuma. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo.. “Ebu-D`ehl je {utio. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio.. prije nego ode svojoj ku}i. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. Hamza se na mjestu uko~i.

124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. posebno mladi}i. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu.s. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. a. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. a.s. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. i sprije~io mogu}i sukob. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Mnoge Mekelije i Arapi. Uzvi{enog Boga. Njegov Poslanik. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama.s. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Zastava pobjede Dobro~initelja.s. a. a. Koji daje dobro ljudima. ponosan i gord. Hamza se vratio nazad u Medinu. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne.s. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. Me|utim. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa..” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu... Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. ne ponese je niko prije. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje.. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. kad se smiri{e. Naime.s. vjeru. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. a. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. iako su bili malobrojni. Allahov lav. a. Resulullah... ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam.s. Allahov Poslanik.. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik.s. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. a.. a.” Hamza je stao pred Resulullaha. Kada ih je rastavio.” . Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri.

odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala.s. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. U me|uvremenu.s. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. Ako bi ga zaplijenio. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. a ostala vrela zatrpali. blagoslov je bio nad njima. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. Krv je {ikljala iz noge.. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. a Poslanikov. a prije svega Allahova Poslanika. Kurej{ije su sko~ili. Bajrak je bio bijele boje. dok se manji broj vratio u Meku. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. ili ga zatrpati ili poginuti.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. a. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu.. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. Me|utim. i njegove poslanice. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara.s. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti.. i muslimana.. r.. a. Aliju ibn Ebi-Taliba. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Me|utim.a.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik.s. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. a. ~ime se izaziva ratobornost. a. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.s. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. Ova su dva bajraka bila crne boje. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. . na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. a.

po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. tako|er. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. pobjegli su na sve strane. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima.s. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana.. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici.. Hamza. udario ga sabljom i ubio ga. “Ensarije. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. re~e: “Ubejd ibn Haris..” Resulullah. upita ih Utbe. Allahu ekber. Hamza protiv [ejbe. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja.. Hamza je hodao me|u muslimanima. Alija. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi.). a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Isto tako. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. jednim udarcem ga oborio na zemlju. ~ulo se poput grmljavine. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. kao jedan. Hamza. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Muslimani su ubijali. a Alija protiv Velida.. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga.” (Allah je najve}i. navaljuju}i na muslimane. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Rasplamsala se `estoka borba. a. Potom su svi slo`no. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. ranjavali i zarobljavali mu{rike.” Ubejde se borio protiv Utbeta. Mu{rika obli krv i izdahnu. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. navalili na Kurej{ije. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Alija. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. Hamza. mnogobo{tva i zablude. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Veli~anstvenog: “Allahu ekber.

Zove se Vah{i. Jedinog. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. a. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice.” “Ko je taj. a. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. Kad mi krenemo. `eni Ebu-Sufjana..s. r. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in.a. pa ako ga ubije{. spremni smo za borbu protiv muslimana. dosta nam je zla nanio.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. spremaju}i se za veliku bitku. ali nisu nikoga mogli na}i.s.. “Bogami. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. Osveta Muhammedu.’” [to se ti~e Kurej{ija. Allahovom voljom. bit }e{ oslobo|en ropstva..Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe.. i na njegovoga amid`u Hamzu. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. ljude. i boga mi.s. imetak.” Tako su. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. Jednog. kako bi . kreni i ti. Muslimani su se vratili u Medinu. tvoja meta je Hamza. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu.na vjerovjesnika Muhammeda. nema boljeg za ovu stvar od njega. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. nevjerovanja i zablude. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu.Medine. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. pod okriljem dini-islama. odgovori{e. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave . vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. a.. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. ibn Abdullaha. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi.

Njena mr`nja prema Hamzi. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. Vah{i. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. Allahov Poslanik. pa kada ga nije mogla sa`vakati. ispljunula ga.. Ni{ta mu nije moglo stati na put. rasje~en trbuh. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. Hamza je napadao. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Potom sam mu pri{ao. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Sjeo sam. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Kada sam ga ugledao. amid`e i prijatelja.s. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju.” Hamza je pao kao prvak {ehida. a. me|utim. .atimi i Safiji: “Radujte se. Allaha mi. ako ubije{ Hamzu. spremao sam se i vrebao ga. “Allaha nam.” Pa je rekao . Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran.” Allah je.. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Kada ga je Hamza ugledao. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu.. ali ga je smrt nadvladala. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa.” Taj rob nije mogao. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. Bitka je bila `estoka i surova. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. rastrgano tijelo. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. zlatu i nakitu. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. izgledao je kao razbje{njeli lav. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Ubio sam ga da bih bio slobodan. krv je bila svuda oko njega. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Krenuo je prema meni. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. brda nedaleko od Medine. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. te su zapali u tugu i srd`bu. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. “Sve je ovo tvoje. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.

Ebu-Ja’la. A i ti. Poslanikov. i On zna one koje su na pravom putu. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. o Hind. Nakon ukopa.a. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik.. `rtve ubijanja. to je. za Hamzu tog ~ovjeka. ti ga slijedila. bolje za strpljive. o Hind. klanjao d`enazu. pjesnik.. Pjesnici su se nadmetali. uko~ile se ruke Vah{ijeve. bez poroda ostala. a. I ne tuguj za njima. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. ne zamijeni istinu da la` uzme. da Bog dao! . onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.s. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. tvoji temelji ti sru{i{e se. Koji kroti konja kad se uzjoguni. a.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. a ti ost’o slavan. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. al’ koristi nema.”22 Kada je pao. rekao je: “Allah ti se smilovao. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. ne prestaji. ~ist i pouzdan. amid`a. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. nit’ od pla~a nit od tuge. pla~i. Poslanik. a ako otrpite. Strpljiv budi . A i ti.s.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. doista. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. pogo|en time i sam Poslanik bi.. kao hrabri lav u svojoj {umi. Hasan ibn Sabit. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama.s. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. Svi muslimani time su pogo|eni.

Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. s puta da me ne vidi. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. da primi islam. gone}’ od islama ko god bi nevjernik.’ Ispri~ao sam mu. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. Govorim. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. a. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu... pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen.s. Kada me vidio. Allahov Poslanik.s. meni je bilo te{ko da odem s njima. Vah{i je. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme.s.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. Potom sam pobjegao u Taif. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. Kada su se vojske sukobile. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Musejlemu. zaista. Pripremio sam se. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. koji bija{e za{titnik. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika. nadam se da }e mi Allah oprostiti. do dana oslobo|enja Meke. a. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. oslobo|en sam. a jecaj kida mi nutrinu.s. Allaha mi. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga.’ Allaha mi. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika.s.s. D`ubejr ga je oslobodio. a. bio sam s njima. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. a. dobio sva obe}anja. dok sam o tome razmi{ljao. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. Hamzu. protresao koplje. za Lavom Allahovim. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. Naime. To je ono {to smo molili i nadali se tome. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.. U `ivotu svome ja tugovat }u. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju.. a. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet.” . a. ili bilo gdje drugo.

pao kao {ehid na Uhudu.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. . r.a.. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.

.

v. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. I pored sna`nog mu{kog izgleda. guste kovrd`ave kose. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. s. a on Kilabov. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. a on En-Nedrov. a on Galibov. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku.a. a on Malikov. a on . a on Murretov.s. R. Bio je krupna tijela. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. vje`baju}i strelja{tvo.VEKKAS. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. a on K’abov..A. a on Uhejbov. Pa ~ak. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. niska rasta. a on Abdu-Menafov. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. Majka mu je Hamna. . Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. a on Zuhrov. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. a on Luejjov. I zaista.SA’D IBN EBI .ehrov. bez mr`nje i pakosti. postao je najve}i strijelac u historiji islama.

odgovorili su. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. veliki plemi}. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. nije se klanjao kumirima. d`.s. Sutra. s. Primio sam islam. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.a.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. da iza|em. i pred njim izjavio primanje islama. ugledna i plemenita roda.v. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. od mu{karaca. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. srce ga je mamilo njoj. Poslanikovim posredstvom. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. s. pa se uputio Vjerovjesniku.s.v.a. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. Taj mladi}. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . po~eo sam ga slijediti.v.s. s. A osim toga. obavije{ten sam da Resulullah. odjednom me osvijetli mjesec. iz tame na svjetlo... kad je svanulo. poziva u islam. To su bili Zejd ibn Haris. vjeru pravde i istine.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam.{. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Poslanik. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u.. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. ~ime se sam ponosio. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.a.

Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. misle}i da }e.a. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku.v. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. koliko god da te volim. s. udovoljiti njenom zahtjevu.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. da ima{ hiljadu du{a. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. do koje mjere je bio vezan za nju. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem.a. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. Njeno gladovanje se odu`ilo. i kosti su joj oslabile. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to.nerado. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio.v. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva.s. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti.. Tad sam joj rekao: ‘Majko.. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. Bio sam joj poslu{no dijete.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. jako se uznemirila. Oti{ao je kod majke. popustila je i po~ela jesti . kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre.. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. Kad se poja~ao pritisak na njega. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. s. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. nije bilo te{ko da izabere. slab i bez dokaza pred Istinom. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. Sreli su se iman.. jako sam je volio. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik.s. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. nova vjera sa druge strane. kad je vidi u kakvom je stanju. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. majko. ali ona je to o{tro odbijala. Ipak.. zvali su ga da bar vidi majku. Tako mi Allaha. Ali to ga ne odvrati od islama. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. Ali..

v.v. Sa’dovog brata. Umejr je bio me|u {ehidima. s. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku..s. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. ti ih ne slu{aj. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. na ~elu sa Poslanikom. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku.. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama.” (Lukman. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. Bitka je bila `estoka.a.a. Sa’dov brat.v. Muslimani. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. . Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. s. Umejrova radost bila je ogromna. Umejr ibn Ebi-Vekkas. mladi}. onoga o kome ni{ta ne zna{. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. gospodom i velikanima. pa oni. Meni }ete se poslije vratiti. Kad se slegla pra{ina nakon bitke.a. Sa’d i Umejr. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e.s. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. stajao je u muslimanskim redovima. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.s. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. zbog mlade dobi. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. s. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. iz Bitke na Bedru.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. odu{evljeni. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. Ali ga je plemeniti Poslanik. pa makar bio mlad. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke.

Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. bio je u njegovoj blizini. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . s.. obradovao je Sa’da D`ennetom.v. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. kad im se pribli`io Sa’d. s. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. ja }u te ~uvati. s.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.a. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.v.s. Sa’dov djed. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. Vezivala ih je i rodbinska veza .ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. . Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. s.v. pratio ga u stopu. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.a. bio je amid`a Amine bint Vehb.s. Uhejb ibn Menaf. s. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a..a.” Domalo.v. u njegovom Pozivu.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. s. bio je to Sa’d.s. Blago njemu.a. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. majke vjernika. s. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. zbog njegove ispravne vjere. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah.a.v. ~istote du{e i dubokog imana.s.v.s.v.” Poslanik.. u{ao je. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet... stavljaju}i se u slu`bu njemu. majke Allahovog Poslanika.s.a.a.s.

^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.s. i osvetili se za Bedr.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u.. u svakoj situaciji.. Muslimani se uznemiri{e. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.. osim Sa’da.a. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. makar bila te{ka i opasna.s. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika.v. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. Muslimane ste`e muka.a.. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana.v. s.. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika..138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. {tite}i ga svojim tijelima.. s. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. pa mu re~e.s. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik.a. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana.a. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. s. brane}i ga svojim `ivotima.a. Primijetio ga je Poslanik. s. Ali.. Sukobi{e se dvije skupine. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku.” .v. Muhammeda ibn Abdullaha. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. Me|u njima je bio i Sa’d.v. iskrenih u vjeri. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. koji je tada bio u redovima mu{rika.s. r.

pa Te vrije|anje njih srdi. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du.s. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. klanja dva rekata.a. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. s. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. upravi njegovu strijelu. kao da ne{to tra`i.. Bo`e moj. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Posjedovao je dva oru`ja. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. u~ini zdravim njegovo srce. Bo`e ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. njegovu du{u i njegovo tijelo. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu.” . govore}i: “Bo`e moj. me|u ljude. U ime Allaha. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. istr~a odbjegla deva. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. Gazala ga je sve dok nije umro. Vladaru ljudi. iz jedne pregrade. ~ija je dova bila iskrena i ~ista.’ Nije pro{lo dugo kad. Talhu i Zubejra. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. otkloni od njega bolest. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be).” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca.v.’ Sa’d potom uze abdest.

Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. tada je imao samo jednu k}erku. za sve ono {to podijeli{. nije {krtario.v. tre}inu?” “Da.s. nego da tra`e od drugih. Sa’d se borio za vremena Poslanika. s. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. . Poslije toga.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. oko osamdeset godina. Me|utim. “Da li da dam. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. muhta~ima i nevoljnicima.a. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. onda. s.s. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka.. A uistinu. a da se tu nije na{ao Sa’d. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. i halife Omera.s. Halifa Omer el-. Obi{ao ga je Poslanik. a sve {to je vi{e dijelio.v. ispunjenog radom. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. istinski borac-konjanik. a i tre}ina je puno. prekr{iv{i ugovor. re~e Poslanik.v.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo.a. s. stekao je veliki imetak. rade}i dozvoljeno (halal). Uvijek je dijelio i poklanjao.a. dijelio je sirotinji. upitao je Sa’d. ponovi Vjerovjesnik. “A pola?”. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. Sa’d je dobio mnogo sinova. dobit }e{ za to nagradu.a. re~e Vjerovjesnik. r.. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. “Ne!”. Za svoga `ivota.

done{ena na koplju.. podsti~u}i ih na d`ihad.s. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.. Obratio se muslimanima... Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama).a.. a zatim izdao naredbu za pokret. Dr`i ih se dobro. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu.. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber.. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. vo|e perzijske vojske. Na po~etku bitke. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. Nakon brojnih ~arki. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. r. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. Omer el-. Po{to im je izlo`io situaciju. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. Sa’d pozva Rustema. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. . Allah je najve}i. Sa’d se razbolio.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. klanjao je podne namaz. Allahu ekber. vo|u Kisrine vojske. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. Kad je do{ao da se oprosti od njega..Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor.v. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. s. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. u islam. {to ovaj odbi. vo|enja muslimanske vojske. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. to je pravi put.a.. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Allah je najve}i. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Slu{aju}i savjete halife.. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Perzijanaca.. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. Vojske su se izmije{ale. Uslijedila je bitka.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.

smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”... Muslimani su dobili ogroman ratni plijen.. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha.v. osvaja~ Perzije. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. presije~e ga. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.a. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. veliki junak. i Muavije ibn Ebi-Sufjana.a. Izdvojio se od svijeta. d`.a. kao namjesnik Iraka. ~uo sam Allahovog Poslanika. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. Nakon toga. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave... Sa’d zapade u veliku tugu. odbija sukob me|u muslimanima. r. onaj koji se borio sa Poslanikom... s.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu.v. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu.s. u svim bitkama. kojom. ako udarim vjernika.s..” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. osami se. r. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. ni{ta mu ne na{kodi. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta.a. oprosta. a ako udarim nevjernika.. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. voli Allahovu vjeru. govore}i mu: “Amid`a. r. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). .. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. borave}i me|u svojim devama.a. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. namjesnika [ama.{. s.

ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti.. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. na{li su ogrta~. Kazao je porodici da su to njegovi }efini.” . d`ihad i iman. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha.. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. pohaban i izderan. veliki heroj me|u herojima islama.. uspomenu koja sjedinjuje skromnost.. Ukopan je u Medini. na Bekiji.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario.. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini.. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. A kad su ga otvorili. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.

.

A. a on je sin Kilabov. smirena pogleda. s. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. r. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija.a. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. r. s. s. rijetke brade. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. smion i preduzimljiv. ozarena lica.a. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. Majka ga je zvala Ebu-Tahir.v. a on je sin Murrov. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.v.. sina Abdullahova. El-Avvam ibn Huvejlid. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. .a. tamne crne puti.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov.ZUBEJR IBNUL-AVVAM.s.a. i Majke vjernika.. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. a on je sin Abdul-Uzzaov. obogativ{i je plemenito{}u.a. a on je sin Esedov. a on je sin Kusajjov. A otac mu. Bio je ~ovjek srednjega rasta.s. Majka mu je Safijja. U sebi je nosio sve odlike junaka. bio je hrabar ~ovjek. vjerovjesnika Muhammeda. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. R. supruge Poslanika. a on je sin Huvejlidov.s. skladnoga tijela.v. radijallahu anha. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.

. da .” Me|utim. sestrom Ai{e.a.. koji se o`enio Esmom. r.. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.s. Esma. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. ~ista i plemenita roda.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. ljudske tvorevine. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru.. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. s. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. dok bi on bio u mukama. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. k}erkom Ebu-Bekra.a. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. ote`ana disanja.v. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba..v.. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba.a. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. Majke vjernika. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa.a. Do{ao bi Zubejrov amid`a.{. U vrijeme kada se o`enio Esmom. On je jedan od {esterice ashaba. Zubejr je bio me|u muhad`irima. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam.. Zubejr je bio siroma{an mladi}. Uputio se Poslaniku. r. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. koje niti {tete niti koriste. Allah. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. d`. r. O`enio se Esmom. Taj vrsni mladi}. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru.. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. i pored svojih muka.a. Zubejr ga je zanemarivao. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. objavljuje islam i slijedi novu vjeru..s.. usprotivio bi se. k}i Ebu-Bekra.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. a koja je kasnije postala “ku}a islama. s. Oslobodit }u te ovog mu~enja. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. te se odazvao pozivu. brinula se o njoj i timarila je. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Allaha mi. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio.

u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama.a. ili }e on njih poubijati. Zubejre?” A on mu odgovori. Ugledao je Allahovoga Poslanika..a. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. . Allahov Poslanik. ubijati ih i kositi.s. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.a. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.v.s.s. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. s. pa ga upita: “[ta ti je. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti.v. A ako je vijest ta~na. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru.a. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.v. a ljudi su se sklanjali ispred njega. i bit }e {ehid. i ubiti ga.” Tu Poslanik. po svojoj preduzimljivosti.. ili }e oni ubiti njega. hrabrosti i odlikama. bjesne}i poput sna`nog vihora. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Poslanik.a. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane. Pa. a bio je naumio ne{to opasno. s.s..v.v. Ako je glasina la`na. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. sastajao se sa ashabima tajno. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.a. dok je bio mali broj muslimana. i ma~u u ruci. A Allahov Poslanik. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. s.. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima..v.s. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. mu~e}i ih i maltretiraju}i.. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. s.a. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. Na po~etku islamskoga poziva. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika. A {to je jo{ vi{e od toga. s.v.s. s.s. preselio je na ahiret zadovoljan njime. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. s..

a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. od uboda no`em i strijelom.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. bila broj~ano ve}a. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.a. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome.” A onda udari sam na rimsku vojsku. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. Bilo je svo izbrazdano sabljama. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Vojnici su bje`ali ispred njega. hrabrosti. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. Nasrtao bi u bitkama.s. pa mu je iskazao veliku po~ast.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. r. s. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. uistinu.. {to nisam vidio ni na jednom drugom. da to nije zaslu`io.. sve dok nije stigao do kraja e{alona. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu.v. junak bez premca. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda.s.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. udaraju}i sabljom desno-lijevo. Desilo se da je rimska vojska. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.v.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. pa sam mu vidio tijelo.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji..” Pobjeda je bila njihova.a. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. Bio je nepobjedivi junak i borac. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. bio je. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. uvijek u prvom redu.a. na mjestu gdje se on borio. s. svaku od ovih rana sam zadobio.. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. Znao je Allahov Poslanik... pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. vidio sam po tvome tijelu. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber.

. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam.a. s. s. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.a. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. osim borbe na Allahovom putu. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika.a.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. Hamze ibn Abdul-Muttaliba.s. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.. niti bilo ~ega drugog. s. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda.a. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili.v..s. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. od jedne grupe muslimana.v. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.” Pa blago mu se na toj po~asti. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara.. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili.s. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.v.v. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. . sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. U svom postupku ostao je jedinstven.s. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. s. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. niti prikupljanja poreza.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. a svoga daid`i}a. niti zemljarine.

i Zubejra ibnul-Avvama. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. oko njihovih utvrda. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. te sam provali njihovu zasjedu. zidine i visine. razbje`ali su se na sve strane. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Poslanik. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima.v. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a.a. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. ne misle}i na osvetu. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. s. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. Svoj bol je sa~uvao u sebi. bje`e}i prema Meki. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. pa ih spopade panika. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. po~e{e udarati sabljom. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. a oni se nisu predavali.a. me|utim. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana.. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. rekav{i sa punom vjerom. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Sa rijetkom hrabro{}u. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. mo`da. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Maliku ibn Avfu.. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. Po`uri{e. r.. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Ta opsada se oduljila. vo|i plemena Havazin.a. Naime. r. .s. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. da spase svoje glave. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. jer islam zabranjuje kasapljenje. nije u~inio niko prije njega. r.a.

a On mu je bio dovoljan Pomaga~. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Na{ao se Alija. pa kada su se sastali.. Bave}i se trgovinom.a. Talha i Zubejr.. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. r. r. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. rekav{i: “Tako mi Allaha..” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah.a. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. r. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Oslanjao se na Gospodara svjetova. radijallahu anha. sirotinji i na Allahovom putu.. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci.a.. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. Pa bi ga On odu`io. zatra`i pomo} od mog Gospodara.. nasuprot Ai{e. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. toliko da je kada je umro. Alija. bio u dugu.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. a bio je zadu`en..Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. re~e: . do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. odu`i njegov dug. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. r. Bio je potpuno uvjeren. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. stekao je ogromno bogatstvo.a.. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. Umro je. Bio je ~ovjek od odluke. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova.

bio sam to zaboravio.s. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika... pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz.. Tako ti Allaha. i bit }e{ nepravedan prema njemu.a..a. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim.’ A on ti re~e: ‘Zubejre.s. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. r. koji tako|e pade kao {ehid. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. s. sad se sje}am.v. r. pa ti re~e: ‘Zubejre...v. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob. . privu~e je sebi. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. s... rekao je Alija ibn Ebi-Talib. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. borac kome nije bilo premca. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta.. 47). Zubejr.. pa je stade ljubiti.a.” Alija ibn Ebi-Talib.’” Zubejr mu odgovori: “Da. Kada je Alija. da mu je D`ehennem. ne}u se boriti protiv tebe.. Allaha mi.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. preselio je na ahiret smr}u {ehida. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.‘” (El .a.a.. ti }e{ se boriti protiv njega.v. Allaha mi. a mi smo bili na tom i tom mjestu. r.a..Hid`r.’” Tako je uga{en `ivot velikana. “Nadam se da budem ja. s.s.

spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. . a on Mudrikov. mr{avih nogu.. Muhammed.s. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. a on Ilijasov.A. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. a. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. sin Abdullaha.s. a.arov. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. Uprkos tome. a on Gafilov. d`. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. a on Mahzumijev. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a on Kahilov. R. a on Semhov. sitan... ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on S’adov. a. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. propagira me|uljudsku jednakost. a on Tejimov. a on Henzilov. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. a on . a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana.ABDULLAH IBN MES’UD. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. a on El-Harisov. a on Habibov. crnoput. maloga lica obilje`enog preciznim crtama.{.s. a on Sahilov. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. posredstvom meleka D`ibrila.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

s. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. Najgore je sljepilo neznanje. Iskopali su mu kabur te Poslanik. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost.s... Resulullah. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. i oni ga primaknu{e. nakon {to se vratio u Medinu.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. a. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. “Za ~im osje}a{ potrebu?”.. re~e: ‘Allahu moj. re~e halifa.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e.. Veli~anstvenim. kao {to smo spomenuli.. Slavljenim.s.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova.. zano}io sam s njim zadovoljan.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. a.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. jer sam ~uo Poslanika. Najbolja je opskrba bogobojaznost.. Kada su ga spu{tali u kabur. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. @elju koju tra`i istinski musliman.a.) “Nemam potrebe za njom. r.’” . Ebu-Bekra i Omera. i Allah }e njemu oprostiti. a najgora je hrana jetimski imetak. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn.a. gdje sam zatekao Poslanika. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. a. Ko opra{ta.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. upita ponovo halifa. a. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo.s. Najgora je zarada kamata. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak. kao {to i jeste.. Najte`e su gre{ke la`i..s. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. mud`ahidima u pohodu na Tebuk. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. r. a. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud..

Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. mezarju svijetle Medine. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina.. Ukopan je u El-Bekiji. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. Jer. islam jeste vjera jednakosti. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i.s. istine i pravde. a. .

.

sin je El-Erettov. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. a on Menatov. a on D`endelov. Kada je bio dijete. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. Nakon podu`ega slu`enja. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. daju}i mu {to . Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. Prema njemu se ljubazno odnosila. Skupili su otete `ene i djecu. a on Temima et-Temimija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Poru{ili su {atore. a on Ka’bov. kupuje ga i prodaje. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. ona ga je oslobodila. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti.A. skru{ena i slomljena srca. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. @elio je nadoknaditi propu{teno. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett.HABBAB IBN EL-ERETT. a on Zejdov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. a on Sa’dov. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. a on Hazimov. R. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim.

kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. vitke gra|e. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. izborana lica. Bio je srednjega rasta. mr{av. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. crne kose. uistinu. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. o ljudima. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. njihovom pona{anju i postupcima. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Bio je smirena osoba. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Djetinjstvo mu je bilo tu`no.besmislenom i punom nepravde i tiranije. li{enosti i patnje. ~vrstoga stava. bila je jedinstvena. . Habbaba je smatrala svojim ortakom. Sablje koje je on pravio. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. a on utu~en i usamljen. o `ivotu . sme|eg tena. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. a dirhemi su se gomilali ispred njega. @elio je na}i ne{to. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje.

s. a ~esto mu je svra}ao i u radnju.. a. po~eo je analizirati poziv. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. Njegov Poslanik. r. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. a Allahov Poslanik. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. a. prenosio je odlu~no svoju poruku.. koji je odzvanjao .. kome je do{ao D`ibril.. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Hvala neka je Allahu na tome.” Allahov Poslanik. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. a.s. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. tre}i put ludak. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. za cijelo ~ovje~anstvo. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. pa ga nisu na{li kod ku}e. I ta Uputa.s. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. drugi put ~arobnjak. Savjetovali su ga. sklonih grije{enju. d`. blagoslovljenih prethodnika. nasilju i bestidnosti.s. a. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. a. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. a.s. a. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju.s.. ne mare}i za njihovo prisustvo. a. Habbab je krio svoj islam.. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce...s. poslije mu je dolazio ku}i. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. sa~uvana je od izmjene i zaborava. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. a. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. odbacivanje obo`avanja idola i kipova.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. nepravdi. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. obo`avanja jednog jedinog Boga. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja.{. za razliku od svih prija{njih.a. i pridru`iti se d`ematu vjernika. Ta poruka je univerzalna. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda.s.s. nije poslao nikakav dokaz.

nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti.. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso.. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. ukazuju}i tako kakav je put izabrao.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. a. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. primio sam islam. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. bjesnila je Ummu Enmar. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. upita: “Jesi li zavr{io. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. Me|utim. Ostavila ga je u takvom stanju. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”.s. udaraju}i ga pesnicama i nogama.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. a. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. govorio je Habab opiru}i se. Jedan od onih koji su ga ~ekali. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. a. Jednostavno. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. Po~eli su ga provocirati i psovati. kao {to si obe}ao. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Jedva se mogao kretati. a. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . odlu~an da slijedi put istine i pravde. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv..” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik..s..s. ali se prisilio ustati i oprati lice. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.” Ona im nije povjerovala. Kada je do{ao svijesti. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik.s. Me|utim.

i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. a. Allahov Poslanik.. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar...s. a.{. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. pa bi ga stavili u nju. d`. Od njih su: Habbab ibn el-Erett.s. odvajaju}i ga od kostiju. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. predani i stabilni u vjeri. u njegovoj bolesti. na zlostavljanja idolopoklonika.s. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. Poslije njih. Bilal ibn Rebbah. Izjavio je svoj islam. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja.. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. samo bi tiho uzdisao.s.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika.. Prvi koji je izjavio islam bio je. a. a.. vi po`urujete (nestrpljivi ste). zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. i vuka za svoje stado. Allah je najve}i. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. a on je bio strpljiv i ~vrst. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. . a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. Tako mi Allaha. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela.s. a. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. i Ebu-Bekra. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba.. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov.. a njegov amid`a Ebu-Talib. a. Me|utim.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji.s. Suhejb ibn Sinan. i spre~avao napade na njega. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. Oni su stavljani u `eljezne oklope. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. naravno.s. a. Hvala pripada Allahu.

Gledao ga je Poslanik. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane.s. Digao je ruke ka nebu. on je.naprotiv. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. . Umrla je od toga lijeka. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. grcaju}i od bola. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. Bol joj je prolazila kroz kosti. Ona bi zapalila vatru. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. I{ao je od ku}e do ku}e. d`. a. on se dao na uslugu novoj vjeri. mole}i Allaha.s. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere .” Nije pro{lo ni pet dana od toga. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. slomljena srca od milosti i brige.: “O Bo`e moj.s. me|utim. a. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol.. pomozi Habbabu. Slavljen neka je Allah Mudri. a.{.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. Habbab je postajao ~vr{}i. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. r. podnosio sve u`ase.a.. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Posje}ivali su je vra~ari. svezanih ruku i nogu. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. po~ela je da zavija kao pas.. izvora snage muslimana. nepokolebljiv.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. u nevjerovanju i zabludi. smireniji i stabilniji. Allahov Poslanik. Vratilo joj se .

Vjerovjesnik. .... Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. pokaja se zbog tog {to je uradio. re~e Omer. re~e im. a. Me|utim. Ebu-Bekr. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. a. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera.” Omera ibn el-Hattaba. Kad to ~u. smatraju}i njega najve}im krivcem za to.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. a. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. lica oblivena krvlju. Kada su za~uli Omerov glas. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. odgovori{e. Habbab se sakrio u sobu. nasuprot Omera.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. ti sam sebe zavarava{. upitao je.atima ustade da brani svoga mu`a.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra .a. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. “Boga mi. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu.s. Omer po~e udarati Se’ida. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove.atima tada ustade. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi.s.atima. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. re~e mu Nu’ajm. islam je izuzetno oja~ao. Poslanikovoga.. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. Kad njegova sestra . Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.s. ~im je u{ao. . Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod .atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. a.. uputi se ku}i. Omere. amid`e. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. a . Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. Nufejla. “Gjde si se uputio. r. mu`a Omerove sestre .? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. a. Omere?”. “Ho}u Muhammeda. koji je ve} bio primio islam. a. pa ih je. Ubit }u ga!”. ali je to krio. a ti radi {ta ho}e{. “Boga mi. Alija i drugi. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib.atime..s.. A ti gledaj {ta }e{”. pa se sa`alio na njih. Omer se okrenu i. a. i u~io im Kur’an.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Boga mi. Resulullah. sav uzrujan i u nevjerici.s. a oni su tajili da su primili islam.. i njegovu vjeru. pa je dovio: “Allahu moj.s. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.s.

” “Allahov Poslani~e. a.s... re~e Omer. ako se odrekne{ ove stvari (islama). da mu izjavim svoju pokornost”. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “.’ Allah. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. Omere!” “Ho}u do Poslanika. re~e mu sestra. Habbabu.. . Okupaj se pa }u ti ih dati!”. ubit }emo ga njegovom sabljom”. Allahov Poslanik.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. Kada je stigao. a. Allah. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. re~e. srce mu se otvorilo za vjerovanje. `ele}i da joj brat primi islam.. A ako `eli zlo. Kada ga je ashab uveo. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. I Allahov Poslanik. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita. opasan sabljom”.s. re~e da mu otvore da u|e.. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom.s. a. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima.. a. a. dat }emo mu. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.. “ “Ne boj se!”. o sine Hattabov? Tako mi Allaha.. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. Resulullah. oja~aj islam Ebi.s. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom..strpljiv i nepokolebljiv.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. Allah }e ti dati veliku nesre}u.s.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta.. “Pustimo ga. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. u skladu sa svojim mogu}nostima. re~e Omer. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. re~e Hamza. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan.s.s. a. Uhudu.. tako mi Allaha. U bitkama na Bedru. ako ho}e dobro. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. donese tekbir.. a. Omer je ustao i okupao se. obavijestio je Resulullaha.

Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. pa mi je i to udovoljio. vra}ao sa Siffina. a kada je zavr{io. o Ebu-Abdullah..radi ono {to govori{. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. do{av{i do predgra|a Kufe. pa je odu`io. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. sjede kraj njih i u{uti se. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe.s. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. troje. prenosi. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. pa mi je to uskratio. Oni su pro{li. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. klanjao si namaz. a. a. Mi smo ostali poslije njih.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. a dunjaluk nam se otvorio. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. a. vidio je sedam kaburova. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u.. pa mi je udovoljio. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. Tra`io sam od Allaha.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. Vo|o vjernika.. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.. u {ezdeset tre}oj godini `ivota.” Umro je trideset osme hid`retske godine.a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. pa je upitao: . pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. a uskratio jedno. jer on je u svom `ivotu slijedio princip .s. d`. a.s. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. re~e im: ‘Da.s.{.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. kad do|e Habbab. preselio na ahiret. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Kada se Alija. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. r. mo`da. Habbab od Allahovoga Poslanika. pa mi je dvoje dao.. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. pa su mu rekli: “Raduj se.. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. a nisu za svoja djela uzeli nagradu.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. osim njih.

a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Bo`e. strpljivom i postojanom muslimanu. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. r. zadovoljan s onim {to mu je dato .Allah }e biti zadovoljan s njim. vjernici. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. o stanovnici kaburova.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. muslimani. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a.a. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. mud`ahidu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas.. . Tvojom dobrotom.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. ~vrstom vjerniku.” Alija.

. {irokih prsa i ple}a. a on Malik en-Nadrov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. a on Amrov. imao je lijepo lice. Allah.{. d`. a on Osmanov. Kada bi se okretao. krupnoga tijela. Majka mu je S’aba. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. sina Malika el-Hadremijja. a on . a on Kenana Ebu-Muhammeda. a on Luejjov. velikih stopala. a on K’abov. okretao bi se ~itavim tijelom. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.ihrov. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. ~vrsto tijelo. gustu kosu. R. a on Tejjimov. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. Pro~uo se po svojoj snazi.TALHA IBN UBEJDULLAH. a on S’adov. sin je Ubejdullahov. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. a on Murretov. k}erka Abdullaha. el-Kure{ijja et-Tejmijja.A. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. a on K’abov. Bio je srednjega rasta. bijelu put koja je naginjala crvenoj. a on Galibov. mu je podario sposobnost u trgovini.

Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. palmi i izvora.. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Bio sam tre}i. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. Bio je ~estit i po{ten trgovac.” .’ Bio sam mu blizu. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena.. Allah. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. mladi}u. omiljen i skroman. pred njim. d`. Pridru`i mu se {to prije. a on je posljednji poslanik. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba.s.{. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika.. otvorio mi je prsa za islam. a slijedi ga Ebu-Bekr. upitah. i da bi u{ao u Allahovu vjeru. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke.s. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. a..s. Njegov je Poslanik. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. Iza}i }e iz va{e zemlje. a. koji mi je predstavio islam. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. a. i pristupio muslimanskim redovima.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. od ~etverice. i ispri~ao mi ne{to o tome. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. Allah. Kada sam stigao. lijepoga ahlaka.’” “Njegove rije~i su me dojmile”.. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. d`.{.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. Zatim sam tu. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. Bio je jednostavan ~ovjek. uputio ga je kada je bio izvan Meke. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da.

zbog svoje vlasti i utjecaja.s. a. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo.s. Me|utim. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. neka je hvala Allahu na tome. koji je napustio svoju vjeru. odgovori{e mi.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Ali. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. preuzeti vo|stvo njihova naroda. gurali ga i udarali po glavi. Zato su ustali protiv muslimana. Jednostavno. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin.. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. a. Tako|er. . Oni su i{li za njim. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. mladi}eva majka’.. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. vlast. Zbog ovoga slu~aja. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Od Kurej{ija. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici.

sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. a. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj.s. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . odlu~nost i upornost. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi..s. tada jo{ nije bio primio islam. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama.. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. a. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.s. Kada se sreo sa Resulullahom..’ ‘Ima{ nagradu’. zbunjeni i ra{trkani. odrediv{i svakom zadatke.s. Allahov Poslanik.s. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. Oti{ao je i obavio zadatak. oglu{iv{i se o Resulullahove.. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija..s. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. a kada se vratio u Medinu.. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. Napao je iza brda. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. a.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.s. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. a to je bila zlatna prilika. podijelio je mud`ahide. a.s. a. a. naredbe. re~e mu Resulullah. a. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu.s. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e..s.s. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena.. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. Allahov Poslanik.’ Allahov Poslanik. Resulullah.s. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. savjetuju}i se sa muslimanima. a. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. stajao je na mjestu borbe. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. a. a. a.. Kada su stigli do brda Uhud. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.. Ostavili su svoje polo`aje. a. naredbe..

s.. re~e Allahov Poslanik. neko drugi”. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. Kada su do{li do jedne stijene. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu.. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. a. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. a. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot.s. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud.s. re~e Resulullah”.. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika.’” Allahov Poslanik. Bo`iji Poslani~e. a. a. a... jedini muhad`ir.” “Ne. zbijeni jedni uz druge.. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. Ai{a. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika. Resulullah.. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. bio je na stijeni na vrhu brda.re~e mu Allahov Poslanik.. Ashabi su {titili Resulullaha.” . pripremaju}i strijelu da ga ubije. Uprkos tome. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha.s. Allahov Poslanik.. Bo`iji Poslani~e. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. .. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. htio je da se popne na nju. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim...s. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.s. Talha.s. javi se Talha.” Resulullah.. Bo`iji Poslani~e.s. a. Resulullah.s. a..s.s. a. pa je ostao samo Talha. Kada se okru`enje steglo. Majka vjernika. re~e: “Da..s. a bili su daleko od njega. a. “Ne ti. pa Resulullah. Bo`iji Poslani~e”.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. “Nagrada ti je D`ennet. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. re~e: “Da.s.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. a.. a. Neko drugi”. Me|utim. a. a.s.. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. a.s.. a. ti. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika..” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. a mu{rici su ih slijedili.” Resulullah.

a Resulullah. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.s. Ah!”. Bo`iji Poslani~e. Talha). ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik.s. a Allahov Poslanik. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. a. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome.. a. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. a. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. a. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. Resulullah.s.. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu.s.. a. d`. {to od uboda koplja. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah..” Resulullah. Beduin je upitao i tre}i put. Poslanik. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. a. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. a Resulullah se opet okrenu.s.s. a.. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. a. a prst mu je bio odsje~en. {to od strijela. brane}i Poslanika.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek.. nazvao me Dobri Talha.s. obu~en u zelenu odje}u. u~inio je ono {to i prije. a.s. koji mu je dao Allahov Poslanik..” (tj. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika.s. r.. a Allahov Poslanik..” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. rekao: “Da si rekao bismillah.s. a.. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.s. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. a. a.s.. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. a.. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha.’ re~e Resulullah.a.s. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu.{...” O nadimku @ivi {ehid. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. putu. sjedio je sa ashabima.. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. okrenu se od njega. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.. na {to mu je Resulullah. Ebu-Bekr.. pa smo ga izvukli odatle.s.s.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se.. Ovaj ponovi pitanje. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. a. ga je nazvao Dobri Talha... Tu je dobio nadimak Dobri Talha. a...

ti si uistinu velikodu{an. r. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka.s. tako mi Allaha. a. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. re~e Alija. ‘Pa podijeli ga. pa mu kaza: “Talha. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi.” @enio je neo`enjene. udavao neudate..Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. iskopao bunar.s.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. siroma{tvo bje`i.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. ~inio je hajr svome plemenu i porodici.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. D`abir ibn Abdullah. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik..a. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. d`. nemo}nima i muhta~ima.a. brinuo se o njihovom stanju. Obmanjen je.”. odje}e i hrane. Resulullaha. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.” Allah. davaju}i mu iz svoga imetka. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. a. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu.siroma{nima. r.. re~e mi. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. a da mu ga niko ne tra`i.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah.. obradovao je njegov postupak. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista.. pa re~e: “Zaista. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. . tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . Od mladi}a toga znanog. Allahov Poslanik. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. Tako|er. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca.{. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara..

. pitao za njega ako ga ne bi vidio. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.s. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. a.. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik..s.. a. a. d`..s. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. a. Poslanik..s... a. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa.. a. . prijatnog. a. ~istog?’ Tako|er. `ude}i za {ehadetom. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. a. U~inio ga je bliskim sebi. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. krasnog.s. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. zadovoljan sa svima njima. a.s. putu. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. junaka na Allahovom. ako ho}e{ dobrovoljno. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. Neka je hvala Allahu. u njemu je vidio vjernika. d`. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. A. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. Hamnom bint D`ah{. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. sestrom Majke vjernika Ai{e. d`.ari’om bint Ebi-Sufjan.. Allahov Poslanik.{. neka je Allah.s. sestrom Majke vjernika Zejnebe.{.s. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. Rukajjom bint Ebi-Umejje.s. . a.S.s. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju. sestrom Majke vjernika Habibe.: Dare`ljivi Talha.{. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. mnogo je volio svog ashaba Talhu. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM.s.. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. htio da pita za mene.

Talha i Zubejr. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha.a. a me|u njima su bili: Ai{a. r. govore}i: “Bo`e moj. Bo`e sa~uvaj. ubijen.. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. a. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. r.a.a. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. . Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni.. a. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije ... nasilno u nju provalila i ubila ga. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. odbili su dati prisegu.a. Alija. i da }e biti nasilnici prema njemu..a. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. Muslimanski su se redovi razjedinili.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. r. Po{to je Osman.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. kao halifi muslimana.s. ako u biti ja druk~ije mislih. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali.. r. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu.{. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao.s. d`.. nered i podjela je vladala me|u ljudima. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. r. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih.

da zaustavi veliku smutnju.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. d`. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. Neka je Allahova. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah.. .{. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. Umro je. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. {to novca i ostalog bogatstva. usmrtio ga.{. r. d`. Naime. {to nepokretne imovine. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. iznosila je trideset hiljada dirhema.a.” Isti san je sanjao tri no}i. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. a u gotovini hiljadu dinara. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. uznemirava me voda. milost i zadovoljstvo na njega... jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. a imao je {ezdeset ~etiri godine. povukao se iz sukoba.

a on Kuda’e el-Behravija. a on Amrov. R. a on Rebi’aov. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. a on S’adov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Ebu-Ehvenov. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on Amrov. a on Ehvedov. a on E{-[eridov. a Kas je sin Durejmov. pomo} siroma{nima i muhta~ima. a Amr je sin S’alebov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. Bio je bogobojazan. a on Luejjov. a on Behraov. Imao je gustu i bujnu kosu. sin je Amrov. a on El-Hafov. a on Kasov. a on Duhejrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. razvijena ogromnoga tijela. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. razvijenih prsa. . a on S’alebov. a on El-Kajnov. ~iste du{e.EL-MIKDAD IBN AMR. a bradu je knio. a on Matrudov. a on Sumameov.A. {iroka pojasa. Bio je visokoga stasa. krupne o~i. sastavljene obrve. a on Malikov. {irokih ramena. a on Malikov.

s. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. a. naredio je muslimanima hid`ru. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. vrije|ale bi ga i zlostavljale.. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. a pored toga. a. a. i saznao ciljeve njegova poziva. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Nije bio imu}an.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. a. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa.a.. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. tra`e}i njegovu za{titu. r. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Nakon {to se Poslanik. kona~no nastanio u Medini. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . a. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. a.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. tra`e}i uto~i{te. kao donosioca radosnih vijesti i istine. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. Resulullah. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. me|u onima koji primi{e islam. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. a. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije... Izme|u ostaloga.s. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e.s. bje`e}i od osvete.s. iz oblasti Hadremevt.s. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. El-Mikdad ibn Amr. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. ostavljaju}i svoj rodni dom. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju.s. Allahov Poslanik. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale.. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. zatim ih je on slijedio na najte`em putu.. a bio je jo{ mladi}. vjerovao u njega i zavolio ga.s..

Tu se vidjelo njegovo juna{tvo.s. ostali su radi upornost.a.a. r. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. putu. a.. a. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. U njegovom se srcu u~vrstio iman. Po{to je Poslanik. Kurej{ije su bile spremnije.a. r. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom.s. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. skupio je muhad`ire. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. Obi~aj Allahovoga Poslanika. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala.. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”..s. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso.a.s. smjelost i iskrenost. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. a.s. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. konjanika i junaka. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. VITEZ BEDRA El-Mikdad. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. r. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. d`. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu.{. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost...s. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. a.a. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. samo da podstakne na borbu o~i u o~i..s.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. {to se ti~e vojskovo|a. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. zatra`io njihovo mi{ljenje. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. Mogli su se vratiti bez borbe.. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. i obrazlo`iv{i im stvar. Nakon sastanka dvije skupine. me|utim. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika.. a... d`. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. a. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.. Tada je El-Mikdad ibn Amr . S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan.. r. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. r. da budem uz njega.{. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan.” Kada je Poslanik. a. od glave{ina. putu.

ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. izvr{avaj ono {to ti Allah. a.. Kreni. a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. r. a. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite.. obe}ao jednu od dvije skupine. Hvala neka je Allahu na tome.. Vjerovatno }e ti Allah. re~e. bio je obradovan govorom S’ada. Bo`iji Poslani~e. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. Allahov Poslanik.s. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. d`.s. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu.s.” Ozari se lice Allahova Poslanika.{. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. a mi }emo se boriti uz vas.s. i obavijestio. mi ovdje ostajemo’.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom.{. a. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. {ta predla`ete?”. ovim se Poslanik. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao.. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. nare|uje. mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom.s.{. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. preplivali bismo ga s tobom.. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.. d`.s. Rekao je: “Krenite i radujte se. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. {to god uradi{. zaista mi je Allah. Tako mi Allaha. kako ih je Resulullah. S’ad ibn Mu’az. obra}aju}i se Poslaniku... vo|a i plemi}a. Tako mi Allaha. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. mi smo s tobom. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima.a.. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. kao da sad gledam kako ginu. d`. . Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. a. a. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana.

uvijek je bio uz istinu. a. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. Kada se vratio iz te pokrajine.. ne daju}i mu da se opravda. brate?” . sve dok nije za{ao u godine. d`. a..{. a.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. zadovoljan jednostavnim `ivotom. Resulullah. pa se on vratio muslimanima. d`. Na dunjaluku je bio skroman. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu.. r. a. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Pou~en `ivotnim iskustvom. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu.s. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika.s..s. spasio ga je.s. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Dugo vremena se nije `enio. d`.. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. njima sam vladao. a.a. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Bio je ponizan i iskren... jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. a kada je za to saznao emir.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. Poslanik. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. koji je plavio njegovo srce. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. El-Mikdad. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. i da mu ne bi oslabio iman. putu.a. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u.s. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. r. bio je istinski iskreni musliman. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io.. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. Allah.{.{.

emire. Zato. Bio je izuzetno otvoren i jasan. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot..” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. re~e mu Mikdad. pa re~e: “Pogrije{io sam. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.{. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. a islam }e ostati slavan. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. d`. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. a. Nije `urio u davanju presude ljudima. Prekr{io sam njegovu zabranu.” I zaista. Moj `ivot je `rtvovan za islam. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota.s. Tako mi Allaha. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor.. pa se uputio pravo emiru. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv .{. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. u prvom redu zahvalite Allahu. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. “Ali. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. kojima je Allah. pa me kaznio. pa je rekao: “Allah ti oprostio. a. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. Uvidio je emir da je pogrije{io.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. Me|utim. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.s. a. d`. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika.... i ni{ta osim toga. Allaha nam. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Neka uzme svoje pravo od mene.s.” El-Mikdad se obradova. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. odgovorio mu je emir. a nije me ni saslu{ao. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo.” El-Mikdad ga je dugo gledao.

naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. Ebu-Zerr. a. r. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. a. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu.s. Ibn-Mes’ud. Ebu-Bekr.. Selman. kao {to je on. podsti~u}i ga na `enidbu.: “Zaista mi je Allah. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada.{. reci nam njihova imena.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. d`. odgovori mu El-Mikdad..s. To su primijetili ashabi. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela.. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi.a. plemenitoga roda. Rekao je Resulullah. Bo`iji Poslanik.s.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega.. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. da je rekao: “Nije bilo poslanika. Ammar. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. htio je da ga po~asti.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. a. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati.a. Poslanik. uo~io je njegova svojstva. Hasan. volio je El-Mikdada. od Allahovoga Poslanika. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. volio je El-Mikdada ibn Amra.” Kada je Poslanik.{. pa ge je volio i Njegov Poslanik.s. O`enit }u te svojom k}erkom. a. Omer. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. a da mu nisu data sedmerica. d`. Allah. namjesnika i saputnika.s. El-Mikdad i Bilal.s. a. El-Mikdad i Selman. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao.S. a. `ivljenjem po Kur’anu. Huzejfe. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha..s.. D`’afer. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. brate. Alija.” Odabrao mu je . a.s.a.. a. a. i tu`io mu se. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. Malo zatim..” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik.s. izvoru i uputi i putem hadisa. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. a..s. r. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike... A. r. Husejn. na{em ustavu. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza.

a. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. ili da pristane pla}ati d`izju. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba.. a. a.. Nakon isteka ta ~etiri dana. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr.s. a El-Mikdad izvana. r. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. a. ili da preda zemlju bez borbe.a. Mukavkis je odbio islam.. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca.a. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah.. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. hvala neka je Allahu. Kada je Poslanik. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. O`enio ga je Dub’aom. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. Koji je odredio da tako bude. r. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Harid`e ibn Huzzafe.a. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. mnogo se rastu`io. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Tako su se spustili u grad. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. Mukavkis je skupio svoje ministre. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada.s. . Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana.a. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Kada se Amr ibn el-’As.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. El-Mikdad ibn Amr.s. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. r.. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. r. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. preselio na ahiret. r.

u sedamdesetoj godini `ivota. te je stalno boravio u ku}i. . trideset tre}e godine po Hid`ri..a. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. u D`efru izvan Medine. Umro je na svojoj zemlji. r.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada.

.

a on Abdul-’Uzzaov. a.s. Bio je o{trouman i blage naravi. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. a on Malikov. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr.A. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. a on Amirov. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a poslove je obavljao planski i uspje{no. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. a on Nasrov. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. Za razliku od svojih vr{njaka. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a on Haselov. a on Abdul Vuddov. sin je Ebi-Ruhmov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. djeda Allahovog Poslanika. R. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. . Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. a. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Ebi-Kajsov. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela.s.

a. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. srcem ispunjenim vjerom. a. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. a.. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.s. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom.s.. na Hajberu. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. a.s. na Devmetul-D`endelu. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. . prilikom oslobo|enja Meke. na Hunejnu i u Taifu. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. r. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. a. i bio mu blizak pored razlike u godinama..s. pa nastavi{e sa provokacijama.. a. Nakon Resulullahovog. d`.s.. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. u pohodu na Benu-Kurejza. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. u miru i spokojstvu. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu.{..s. a. Sve u svemu. Zavolio je Poslanika. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. a prva je bila Bitka na Bedru. na Hudejbiji. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. a. rodbine koji je povjerovao u Objavu. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu.s.: u pohodu na Benu-Mustalik. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. neka je Allah zadovoljan svima njima.s. a. preseljenja na ahiret. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Me|utim. na Benu en-Nadir. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. a. Ali. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. na Benu-Lihjan. u kojoj su Kurej{ije.a. na Hendeku. po naredbi Allahovoga Poslanika. obo`avaju}i Allaha. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama.. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. te{ko pora`eni. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.s. daleko od Meke.s.

Ulejs i El-Hiru33. d`. r.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. . El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. Poslije oslobo|enja El-Hire. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. a to je te{ko. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. Nakon toga. . podijelio ih je u tri grupe: .” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Bila je te{ka i o{tra. U tom periodu. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. ne{to odredi. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. Emgi{iju.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. samoinicijativno. u isto~ni dio zaljeva. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. iako su bili u nezavidnoj poziciji. osim onima koji su bogobojazni. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Erbez.a. tako da je oslobodio: El-Mezar. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. naspram grada Istahara. komandant perzijske vojske. Ipak.. to se dogodi.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. . Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom.{. Huvejl se odlu~i za bitku.

Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Kada je Utbe ibn Gazvan. U isto vrijeme. poznati vojskovo|a. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. namjesnik Basre. r. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. Ipak.a. Kada je halifi Omeru. Et-Terd`uman ibn . Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. a ispred je poslao izvidnicu. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. [ehrek ga sa vojskom presrete. a toga nisu bili svjesni. rasporedi u poluluk. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. Zatim. ostatak vojske. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. a oni se oduprije{e napadu. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Predvodio ju je [ehrek. idu}i od bokova. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. oti{ao obaviti had`. Allahovom pomo}i. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine.ulan.a. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. Arfed`e ibn Herseme. u isto vrijeme. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret.. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Ta vojska iza|e iz Basre. me|utim. Sa’sa’ ibn Muavija. zapovjednik prve grupe. Naime. halifa Omer. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. r. r. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala.a. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati.. poznatijih junaka i vojskovo|a. te ih. skrivene od Perzijanaca. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. zamijenio ga je Ebu-Sebre. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. Povukli su se prema Istaharu. Huzejfe ibn Muhsin. Abdurrahman ibn Sehl. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. . Nakon toga. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. me|u kojima: Asim ibn Amr. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Med`ze’e ibn Sevr. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. Nehar ibnul-Haris. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre.

Arfed`e ibn Hersem. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. izme|u ostaloga. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. kralj Perzije. tako|er. Omer. u mjestu zvanom Erbek. tako|er.a. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. izuzetno lijepe vrtove. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Rijeka je bila veoma duboka. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. budu: El-Bera’ ibn Malik. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. Jezded`ird. kada se sretnu. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Med`d`e’ ibn Sevr. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Muslimani su. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta.a. kraj u kojem se odvi manja bitka. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Uputio im je poziv koji dade rezultat. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. Asim ibn Amr. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. te da krenu prema Hurmuzanu. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate.” Do halife Omera. K’ab ibn Sur. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine.. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku.. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. jer je u danima vru}ine jako hladna. Huzejfe ibn Muhsin. kao u Bagdadu i Mehli. r. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. izme|u ostalih. divno bistra i ~udna. te da u njoj. i prve iz Basre i druge iz Kufe.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. r. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. Opsada je Tustura trajala nekoliko .

kao zapovjednik islamske vojske. da mu on sudi.{. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. a muslimani koji su ~ekali ispred. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. neka je hvala Allahu. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj.. i plus. r. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. mo`ete iznevjeriti. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura.a. muslimani i njega stavi{e u opsadu.a. Me|utim.. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. nije dao sigurnost. Ako `elite. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. tra`e}i njegovo mi{ljenje. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. Allahovim emrom. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. {to Ebu-Sebre i izvr{i.” . Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. d`. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. pristajemo da vam pla}amo d`izju. za to. r. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. “Daj im sigurnost uz d`izju”.” Ebu-Sebre se ovome za~udi.. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. znaju}i da im on. Zvao se Muknef. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. odgovorio je halifa. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. a da nas vi ~uvate. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci.

U vrijeme halife Osmana. u ibadetu pored Allahove ku}e. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. a ukopan je u Meki. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. .Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. preselio je na ahiret.a. r.

.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. a on Adijjov. Bio je izuzetno pronicljiv. davali su mu jo{ ljep{i izgled. a on Evsov.MUAZ IBN D@EBEL. koji bi se ukazali kada se nasmije.A. R. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. Krasilo ga je lijepo lice. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. a on D`e{mov. a on Saridin. a on Amrov. a on K’abov. a on El-Hazred`a el-Ensarija. crne o~i. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. sin je D`ebelov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on sin Amrov. a on Aizov. Njegovi bijeli zubi. . Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on Tezidov. a on S’adov. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on Udejjov. inteligentan i razuman. a on Alijev. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. blistavi zubi. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. a on Esedov.

. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku. Allah. d`. a.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika.. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. da mu dadne prisegu. rukuju}i se sa Poslanikom. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. pa primi{e islam i .s. Poslije “Prve prisege” na Akabi.s. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. Imao je osamnaest godina.s. a. pravdi i miru koje donosi islam. a. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. uprkos tome {to je bio veoma mlad. a. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. prije nego {to ga je vidio. za susret sa Allahovim Poslanikom. Poslanik. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. Zahvaljuju}i ovoj metodi. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. Odmah je u njih povjerovao. stisnuo njegovu mubarek ruku. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine..s. Po~eo je kovati planove.. i istovremeno. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika.s. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva... sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. pozivaju}i ljude u islam.s. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. a. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem.{.. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra.a. Allahov Poslanik. rade}i to javno ili tajno.. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. r. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju..s.s. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. koji je upoznao tajne dru{tva. a du{u mu obasja svjetlo islama. a. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.. a. a.

ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. evo ti sablja i brani se. a zatim mu re~e: “O Menatu. “Tako mi Allaha. sigurno bih ga kaznio i ponizio. Amr. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. ne govore}i nikome ni{ta. po obi~aju. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. da si ti bo`anstvo. Kada je svanulo. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. ali ga ne na|e. zbog njegove mo}i. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. Tra`io ga je po ku}i. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i.. ne dodirnuv{i ga. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. r. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. da znam ko je ovo s tobom uradio.a. Amr je. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. ali ti zna{.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. Amr je imao svog li~nog kipa. Nadjenuo mu je ime Menat. uze{e kipa i sablju. oko ku}e. Tako su i uradili. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. koji je bio od rijetke vrste drveta. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Amr ga je pogledao. .” Kao da mu je pao kamen sa srca. prikradu ku}i i uzmu kip.

.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Niti sam ikada zano}io. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari.s. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. zadovoljan njima svima. obaveza se pisati kur’anske ajete. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. a. a.s. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku... Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. re~e mu: “Spoznao si istinu. pa je se dr`i.s. Nisam korak zakora~io. Time se nije zadovoljio.. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo.s.s. . zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. a... Vjerovjesnikov. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. d`. Na svakom skupu sa Poslanikom.s.. a. posavjetova ga: “Mu’aze. posmatrao ga je dok je klanjao. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. a.. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. a. stigao u Medinu. Osman ibn Affan.” Poslanik. ja sam te zavolio. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti..s. Detaljno je poznavao islamske propise. tako mi Allaha. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Resulullah. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Ubejj ibn K’ab.’” To je `elio Mu’az. a. budno{}u i pa`ljivo{}u. a.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. Jedne prilike Allahov Poslanik. Poslanik. neka je Allah. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. pomozi me da Te spominjem.s.s. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab.. a. a. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.{.. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.

Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.. r.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha.. r.s..’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. znao ko je Mu’az. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. iskreno od srca. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab.s. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. Omer. Allahu. a. da pobjegnem od nje. iskren i povjerljiv. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima.a.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. dozvoljeno. jer je Resulullah. a klone}i se zabranjenog. a. moja `udnja za D`ennetom je mlaka.. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. a. d`.s. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. govorio je: ‘Allahu moj. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. vrednija od svakog blaga.s. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga.. a. Naime.. Mu’az je bio dare`ljiv.a.’ Poslanik. govora vrednije od svakog imetka. u}i }e u D`ennet.. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . me|utim.a. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.a. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. Nije ga zanimalo bogatstvo. Ti si `iv i vje~an. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. Osim toga. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. r.” Naravno da je Mu’az. a. rekao istinu. Kada ga je vidjela. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. a.. plemenit u~enjak i veliki pravnik. jer je bilje`enje Allahovoga.. a nemo}an sam. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. plemenite du{e. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr.{. Enes ibn Malik.s. r.a. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. i to potvrdi dva puta.’” Uz sve ovo.. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. ne uzev{i ni{ta. Vjerovjesnikovo. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. r.s. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. Allahu moj. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e.s. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu... a.

te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. a. Omer se za~udi ovome. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu.s. Kada je ta grupa krenula. Omer ibnul-Hattab .. pa se bio mnogo zadu`io. a. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo... a. izabran je za halifu. pa je on poslao po njega. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda.s.s.s. a. a. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. r.s.. a. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. i Ebu-Bekru. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. r. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke.’ Allahov Poslanik.s.. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. a neki odbi{e. tra`imo svoje pravo. a. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. Resulullah. a on danima nije izlazio iz ku}e. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam... posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.s. a. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.s. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. Allahov Poslanik. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. Ebu-Bekr.’” Poslije ovoga. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an.” Omer se nasmija. Kada je zavr{io svoju misiju. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika.s. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. a. Mu’az ibn D`ebel je jahao..a. zasuzi{e o~i od bola. Tako i bi. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. Kada je do{ao. Allahov Poslanik. pa posla po Mu’aza. Poslanikov. a. Kada je Mu’az do{ao.a. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku.. da se sastanu sa Mu’azom. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika...s.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. re~e Mu’azu: “Mu’azu. vratio se u Medinu. hod se otegnuo.” Mu’azu.” Naime.s. a.

tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in.. re~e mu: “Usnio sam sino}. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. Kada je Resulullah. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. odgovori Mu’az. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.s. a.. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. a.. Na tom su se i razi{li.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. ne}u uzeti od tebe ni{ta.” Odmah potom.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. oti{li su Ebu-Bekru.s.. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru.s. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. Po{to ga je na{ao. a. a. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. a ti se tu na{ao i spasio me. a bio sam na vodenoj pu~ini.” Poslanik. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i.” Tome se i Omer obradova. pa sam se upla{io da }u potonuti. a {ta zabranjeno. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima.” U^ITELJ .s.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. Mu’az to odbi. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. slao Mu’aza u Jemen. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika.s. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . rekav{i: “Mu’azu. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. da sam prestao plivati. a.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. Na ovo se Poslanikovo. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i.

a. Ubade ibn Samita. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. re~e im: “Po~nite sa Himsom.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. Drugi neka ide u Damask. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru.’” O njemu. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset.” . tako|er.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. dr`ao dersove i predavanja. i prije nego {to }e krenuti.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. bijelih blistavih zuba.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. izaberite sami. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. a tre}i u Palestinu. Upitao sam nekog ~ovjeka. Kada se sastanak zavr{io. Nije im ni{ta govorio. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. {utio je. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. a. ostavite u njemu jednog od vas.. Nije pri~ao. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. osim ako ga upitaju. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. ko je on.. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Kada je pri~ao. a me|u njima jednog mladi}a.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. ako `elite. a bio je najmla|i.’ Od tada sam ga zavolio.s. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Ostala su trojica. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. koji je sjedio pored mene. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. Potrebna su mi trojica izme|u vas. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. obratili bi se njemu i pitali ga. Allah vas obasuo Svojom milo{}u.s. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.

ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. r. bojao sam se Tebe.” Neka se Allah. a danas se nadam od Tebe.. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. oporu~io bih njega.a. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. odgovori ~ovjek. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret.. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda... iskreno se pokoravam”. Allahu. Do|e voljena u siroma{tvu. r. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.” Mu’az. r. d`. Poredili smo ga sa Ibrahimom. smrti. bogatio se).. A Mu’az re~e: “Posti. u svojoj trideset osmoj godini `ivota... a. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.a. pa prekini post. Obavljaju}i svoju du`nost. Pred smrt. .. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku.{.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. Omer. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. r.a.a. nije samo podu~avao ljude. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. vjere i pokornosti Tebi.. pozivaju}i: “Allahu.s.a. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite.s.. a. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i..’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. r. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. govore}i: “Dobro do{la. Klanjaj i spavaj. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. boravio je u Palestini.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera..” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri.

.

a on Ha{imov. bijeloga tena. Ubejdullaha.adl. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. Tako|er. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. sin je Abdul-Muttalibov. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. El-Harisa. isticao se jakim glasom i strogo{}u. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba.adla. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Avna. M’abeda i Temama. amid`a. a.A. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. puna~ak. a stariji je od njega samo tri godine. Abdurrahmana.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Bio je visok.s.. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. On je Resulullahov. nje`ne ko`e i lijepoga lica. Kasma. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. R. Abdullaha. . Kesira. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. a on Abdul-Menafov. Nadimak mu je bio Ebul-. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.

pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda.s. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. koji mu je bio prijatelj. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. ali mu je Resulullah. njegova sestra Atika. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. pa je sli~no povikao. To je uradio i prije Bitke na Bedru.s. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga..214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti.. Naime. pa ja. zatim je u{ao u mesd`id.! Nevjernici.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. Abbas je htio da po|e s njim. sluga. Resulullahov. tako mi Allaha. plemenitom Poslaniku. . a da u nju nije u{ao jedan njen dio.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku.. Me|utim. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. Dok su oni bili oko njega.adl.. ali ga je tajio. a..” Kada je Allahov Poslanik. ispri~ala mu je san koji je usnila.s. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. a. a ljudi su ga slijedili. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. a. u~inio hid`ru u Medinu. a. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. pa mu je rekla: ‘Brate moj.s. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. k}erka Abdul-Muttalibova. pa je primila islam Ummu . Potom je uzeo stijenu i bacio je. Velid ga je ispri~ao ocu.35 Ibn-Abbas. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. u susretu sa drugom grupom ensarija. na krovu K’abe ukazala se njegova deva.

k}erke .. Allah najbolje zna. ali on od mene nije imao velike koristi. U pomo}.. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. ako bude istina {to ka`e. tajno slao vijesti o njima. re~e: ‘Ebu-. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. Ne vidim da }ete ga spasiti. pridru`i nam se. Zanijekao sam da je i{ta sanjala.. suprostavit }u mu se.’.’ Kada sam zavr{io tavaf. a. kada zavr{i{ tavaf. te smo se razi{li. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida.. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. pomislih u sebi: ‘[ta mu je.. rekao mi je. Govorili su o Atikinom snu. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku.. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. a ti si slu{ao..s. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao.s. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. a. desit }e se. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. sa `eljom .’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru.s.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. ako se povrati. pridru`io sam im se i sjeo. a. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov.adle. Deva je rikala. Kada je Allahov Poslanik. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija.s.’ ‘A {ta je sanjala’. Abbas je nosio Poslanikove.. a da ni{ta nisi u~inio. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. upitao sam. a da se ni{ta ne dogodi. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. a ako pro|e tri dana od toga.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. ~vrstog lica..’ Tako mi Allaha.” Da Resulullah. Kada je pala no}. o{trog jezika i ledenog pogleda. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. sedlo mu se nakrivilo. Bio je ~ovjek sitan. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas.. uradio sam tako.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. pa sa~ekat }emo tri. Tako mi Allaha. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija.. a.

Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. Ki{a zadugo nije pala.. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Tada je rekla: “Kunem se. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija .216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu.s. u~inio hid`ru u Medinu. preselio na ahiret. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. a. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. koji je tada imao tri godine.. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. dok je bio `iv. a. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Allahov Poslanik. a da je to krio.s... naredio je da ubiju El-Huvejrisa.{.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.s. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. kao {to smo spomenuli.. . Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. a. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana.. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu.. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. a. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. za ki{u. imao je visok polo`aj u Meki..s.” Kada ga je prona{la.s. a. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor.{. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. ako prona|em Abbasa. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. Kada je Allahov Poslanik. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. zatim je uzeo Abbasa za ruku. a. Abbasova majka je Nebila. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. tako da im ni{ta ne usfali. pade obilna ki{a.s. ispunila je svoj zavjet. A opet. pa nas napoji. d`. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. d`. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. Kada je oslobo|ena Meka.

blizini.. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. osim da se pridru`i vama.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. U ratu smo odgojeni. a. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. kao {to znate Muhammed je od nas. imamo kompletne oklope. na vama je da to i podnesete. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu.s. pa im re~e: ‘Vi ste. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. tako mi Allaha. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja.s. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. zna~i. a. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.” Poslije govora Abbas je u{utio. nakon {to vam do|e. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov.s. onda ga se sada pro|ite. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost.. i njegovoj vjeri. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika..s.s.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Ga|amo strijelama dok ih ima. a. zatim kopljima dok se ne polome. Odbio je sve. Do{ao je. Allahov Poslanik.s.. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.. a. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. a. ratnici. ratnici. Resulullah. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. Prije druge prisege na Akabi. Abbas je bio u Poslanikovoj. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. a. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Odbranili smo ga od na{eg naroda..s.” . a.

Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika.. brata Benu-Harisa.s.s. a.s.. a. A Allah pra{ta i milostiv je.s. skinuli smo okove Abbasu. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro. a.. a.. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. a. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. Mu~ila ga je nesanica. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. To je imao na umu Allahov Poslanik. o otkupu zarobljenika.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. protive}i se: “Allahov Poslani~e.s.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika.s.: “Allahov Poslani~e. Naime. Iza{ao je pod prisilom. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. a.s. jer ima{ ~ime.. zahvatila tuga. nije oka sklopio. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.s.s. rekao je amid`i: “Abbase. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. a. Oni su bili Ukajl i Nevfel. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. amid`e koji nisu primili islam. odgovorio je. . dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. on je ostao u Meki.” Resulullah. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{. kada je rekao: “. o njihovim pokretima.” Allah o tome najbolje zna. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”.. a. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika..” Abbas mu je odgovorio.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. Resulullah. `alosna i zabrinuta. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.s. a. Te no}i Allahov Poslanik... a..

. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. pru`aju}i mu za{titu. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. a. a.. Slavljen i Uzvi{en je Allah. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. a.s. A kako i ne bi bili. Ta plemena su Hevazin. Muslimani su i{li `eljni borbe.s. a. Omer ibnul-Hattab. prenera`eni.. Ejmen ibn Ubejj.. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. a.” Po~eli su bje`ati na sve strane.. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. D`’afer ibn Ebi. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. a. a. Bili su gordi . Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. zbunjeni. U svakom slu~aju. iznena|eni.s.s. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Me|utim. a.. prate}i Allahovoga Poslanika. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. Rebi’a ibn Haris. pa oni su oslobodili Meku. misije pustili {iroko ra{irene korijene. a muslimani...zadivljeni sobom i svojom silom. a. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. Nasr. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin .s. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. . Sekif i dr. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Allahov Poslanik.. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala... Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida..adl. Usame ibn Zejd.Talib. iza{li su da se bore lahkomo..s.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika.. Kurej{ije su primili islam. bez ikakve pripreme. u vojnim pohodima i ratovima. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja.s. D`e{m. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. Resulullah.s.s.. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena.

^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka.. Bio je cijenjen i po{tovan. te gromoglasno povika: “O ensarije. uistinu. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.s. a.s. na njegov lijepi ahlak i vrline.s. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. a obojica su bili halife.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. jer to zaslu`uju. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.” “Allah je dovoljan. a.” Abbasa nije volio samo Poslanik. o vi koji ste dali prisegu. mnogo pomogao i trudio . On je najbolji. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. bio je ponosan na svoga amid`u. a.s.. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Do{li su do sebe. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. ozari radost.s. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio.. Nego vam je zemlja. rekav{i mu: “Da.” Lice Allahovoga Poslanika. a. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu... Odazivamo ti se. Allahov Poslanik. a. bilo bi mu dovoljno. supruga Ebu-Talhe. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika..s. Sekif.. d`.{. Allahov Poslani~e.. primakla mu se. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. a me|u njima i Abbas. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome.. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. Allahov Poslanik... koliko god da je prostrana bila. re~e joj Resulullah.s. a..s.. pa ste se u bijeg dali. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. a. a. sjedio sa ashabima. k}erka Milhanova. Allahov Poslanik. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. rodbini i plemenu. o Ummu Sulejm!”..s. govore}i: “Odazivamo ti se... Bio je bogat i dare`ljiv. Ti si mi pre~i od oca i majke. neka je hvala Allahu na tome.. Resulullah.. a i da jeste. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom.. tijesna postala. milostiv prema svojoj porodici. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. a. Na dan Hunejna Allah.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana..

Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. ~etrnaestoga red`epa. a. Majke pravovjernih.” Kada se Allahov Poslanik. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek.{.s.s... putu. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom... a vidio je da su kod Resulullaha. trideset druge godine po Hid`ri. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Abbas je bio uz njega. okupili su se oko njega u sobi Ai{e. razbolio. a. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. a. Abbas je iza{ao iz ku}e.s.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. vidio sam smrt na Poslanikovom. d`. Kada se bolest pogor{ala. Preselio je u petak. . Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. Zakopan je u Bekijji. ali nema lijeka od smrti.

.

.s. d`. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. hid`re u Medinu.s. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. a on En-N’umanov. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka.. a.. tj. a on sin K’abov... rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu... Bija{e poti{tena i tu`na srca. a. a on Imruul-Kajsa.{.. mu{tuluk. d`. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. prije Poslanikove. zauzimala je posebno mjesto. a on sin Harisov.” Kod plemenitoga Poslanika. kojim je to zabranjeno i poni{teno. a on Zejda el-Lata. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. a on sin Zejdov. a nosila je nadimak Ummu Ejmen.USAME IBN ZEJD..s. a on Kelbov. a on Vebra el-Kelbija.. a.s. on Refidov. majci Allahovog Poslanika.{. R. a on Sevrov. a on Amirov.s. sin je Zejdov.A. a. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. a. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. a on sin [erahilov. Za nju je Poslanik. a Allah. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. Ummu Ejmen je .

odlu~i da oda po~ast Zejdu. lice se ozari.. a. dobro shvatanje stvari i situacije.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo.{. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. a. gajio posebne simpatije. Upu}ivao je dovu Allahu. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao.s. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. a... Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. grijeh je ako to namjerno u~inite. kovrd`ave kose. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji.. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. Ako ne znate imena o~eva njihovih.. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu.s.s. Zbog toga ga je izuzetno volio. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. jakih mi{ica i srednjega rasta. sna`na skladno gra|ena tijela. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. to je kod Allaha ispravnije. . LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost.s. pljosnata nosa. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. ~ista srca. ispravna mi{ljenja.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. a.. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta.{. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Crne puti. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. a. d`.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. a. d`.s. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. a. Allahov Poslanik. a. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. mud`ahid na Allahovom putu. prema kome je Poslanik. .. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. a ova vijest pokri brige i probleme.s. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. a Allah pra{ta i samilostan je. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i.s.s.. Poslanik. sa svojim ocem i ostalim muslimanima. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine.

Me|u njima nije pravio razliku. a Usamu u drugo.s. kovrd`ave kose.atiminim sinom Hasanom. To je bilo prije pohoda na Bedr. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. a..s. pri{ao mu je. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. ljubavi prema Usami. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. pa pade i ozlijedi ~elo. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Naime. .s. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. bijele ili crne. a.s. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. Hakim ibn Hizam.. govorio: “Allahu moj. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. i to petkom. Dok je Usame bio dje~ak.. prenosi se da se Poslanik.s. Resulullah. pljosnata nosa. Majke vjernike. Hasan i Usame bili su istih godina. a. a. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. pa ih voli i Ti. a. a. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. poklonio je Resulullahu.. Jedan od prvaka Kurej{ija. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je.’” Resulullah. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. Taj je ogrta~ Poslanik. a. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi.. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. a meni se gadilo da to uradim.. Ona to nije odmah u~inila. izuzetne ljepote. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. On je odbio da ga primi. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd.. a.s. Prenosi se od Ai{e.s. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. obukao samo jedanput.s. rekao mi je da mu o~istim ranu. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika.s. a.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. ponosan i sretan zbog toga. isisao krv i ispljunuo je.” U godinama dje~ijih nesta{luka. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga.s. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. Poslanik... a. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e.s. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. a. poslije ga je skinuo i dao Usami. Allahov Poslanik...s. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. A Usame je bio crne puti.. ja ih volim. Hasan je bio bijeloga tena. ozarena lica. prema Usami.

Me|utim. d`..226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. a. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. a. Oti{ao je Resulullahu.. Poslanikov. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. Omer ibnul-Hattab. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.{. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. skloni se u stranu doline.s. rukovanje sabljom.. a.. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. a.. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. a. Poslanikov.. a. a. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.... Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika.s. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. a on je stasavao u nao~ita. a. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. Povikao je: “Do|ite ovamo. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana.s.s.s.s. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif.s. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. a. ga|anje lukom i strijelom i jahanje.s. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. a. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. Poslanik. pa odo{e Allahovom Poslaniku. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal.s.. i pokrene pohod na Meku. putu protiv nevjernika.s. gledaju}i skori poraz muslimana. Allahov Poslanik... Allahov Poslanik. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. Spremi podmuklu klopku. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. Osam godina prije oslobo|enja Meke. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Poslanik.. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Alija ibn Ebi-Talib. sna`na i ~vrsta mladi}a. D`e{em. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik.

Omera ibn el-Hattaba. Neka ide Usamina vojska. a. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.. a. d`. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. a. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . da pro{iri islam u njoj. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. `ude}i za {ehadetom. Tako|er. Naredio je da se spremi velika vojska.adl ibn Abbas. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni.. Usame osta ~vrst vjernik... Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske.{. Kroz posljednje izdisaje.. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Tako mi Allaha. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika.s. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. razbolje se Poslanik.. Uprkos pogibiji Usaminog oca.{. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Allahovom.. koju je vidio. a.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. Mislim da je on jedan od najboljih.. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. na {ta se Usame javno po`ali. On. a. Sti`e to i do Poslanikovih. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. EbuUbejdu i mnoge druge. Allahov Poslanik. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. pomo}i spasi muslimansku vojsku.s.s.s.s. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.” Dok se vojska spremala. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Allah. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. on je za komandovanje najpodobniji. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. d`. pa po`elite mu dobro. mjestu izvan Medine. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske. nije posustao niti je gubio nadu.

” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.. re~e Ebu-Bekr. vojsci. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. ve} je ostao neutralan. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.s.s. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. dozvoli mu.s.. d`. nikada!” Kad se Omer vrati. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. stavio bih i ja svoju. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu.s. a da. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. a. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. a. Ophrva ga neopisiva tuga. njegovoga vo|e. starijeg od Usame. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom.a. te krenuo u svoju ~asnu misiju. vodi~a i u~itelja. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. Ibn el-Hattabu!”. r. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru.. a. muslimani ga upita{e {ta je uradio.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. a. a. a. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. d`. ako odlu~i da {alje vojsku.” .. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom.s.. kao halifi i stala na njegovu stranu.{. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. prema granici El-Belke. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. “Postavio ga je Poslanik. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. vjerovjesnika Muhammeda. a. putu.{. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj.s.s.. Halifa Allahovoga Poslanika.” Na takvim principima `ivi islam. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji. ve} da Allahova rije~ bude gornja.. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske.. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. Ali.

.. Zbog toga je bio veoma veseo. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. a. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. . a na to }e meni Poslanik. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a. neprestano je to ponavljao.: ‘O Usame. promijeni se. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. a. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik.s. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. a.s.. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika.s. a bio je tek navr{io osamnaest godina. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu.s. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. Lice Allahova Poslanika. a. Dvije godine prije Resulullahova. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.s.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. a zatim mi re~e: ‘Usame.s. a. preseljenja na ahiret.. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu.

.

{irokih ramena. Krasili su ga bijeli. Njegova majka je Umame. krupnoga tijela. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. a on M’utebov. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. ~vrst na nogama. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. . Obdaren intelegencijom. a on Malikov. a on Amrov. a on Ebi-Amirov. a on Mes’udov. jakih ruku. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove.A. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on S’adov. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost.EL-MUGIRE IBN [U’BE. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Bio je visokoga stasa. sjajni zubi i kovrd`ava. a on Avfov. R. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. a on K’abov.

s. a.. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.s.. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta.. sve do oslobo|enja Meke. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. odgovorio im je da je . a.. a. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. a. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam.s. vjere u poslanstvo Muhammeda. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. gradu u kojem je Poslaniku.. Allahov Poslanik. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. a ne radi borbe. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku.. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. Resulullah. Resulullah. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. sina Abdullaha. a. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. Resulullah..s.s. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. na{ao Allahova Poslanika. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem.s. i objavio svoje primanje dini-islama. [este godine po Hid`ri. U toj situaciji.s. a. a.s. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. Mes’udom i Habibom.. nanesena velika uvreda.s. Pozvao ih je u islam. a. A kada ih je Allahov Poslanik. spreman da polo`i vlastiti `ivot.s. a. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. Naime. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. a. napustio. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku.s. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.s. a. [to se ti~e El-Mugire. Uputio se u Medinu. a. psuju}i i deru}i se na njega.

. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. kako je stra{an i grub. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. osmjehnu se. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude.. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. me|utim.. Tako|er. Kurej{evi}ka. a. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. a. a. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi.s. Promrljao je: ”Te{ko tebi. sve dok su oni u njoj. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat..s.. Vi dobro znate da je od vas moj otac.s. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. a. brane}i ga. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.. a. sru{io Lata.. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. staviv{i ruku na sablju. prije nego {to ti je odsje~em”. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. Iznesite svoje mi{ljenje.a. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati.. d`..” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. r. Neka je Allah.{.. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. tako mi Boga. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.s. bradu dok je govorio. . El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba... koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi.. a. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.s.s. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.s..” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.s. poslu{ajte me. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. a. re~e mu. Resulullah. reko{e mu Kurej{ije. re~e mu Resulullah.. potvrdi{e Kurej{ije. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. a. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. a.” “Idi”. meni pokorne.s. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”..

Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. Arfed`e ibn Herseme. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput .islam.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. `ele}i time zapanjiti muslimane. Rabijja se sastao sa Rustemom. Poslije Rabijje. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima.d`izju. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. Poslije Huzejfe. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. Rabijj ibn Amr. objasnio mu situaciju koja je pred njima. Huzejfe ibn Muhsan. kojim se Rustem nije zadovoljio. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. prije borbe na Kadisijji. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . izvrsne govornike i mislioce.” S’ad je odredio najbolje vo|e. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida.rat. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. . a ni tvoj brat nije o{te}en. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. Nakon Halidovog prelaska u [am. Bisr ibn Ebi-Rehm. ode Huzejfe ibn Muhsin. ve} zatra`i novog pregovora~a. . Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Naime. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Ako im odemo u ovom broju. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. kao da su nam posebno va`ni. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike.

kao {to je to slu~aj kod nas.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja.. Nema nigdje kralja poput na{eg. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. do|ete po pomo} kod nas.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. opominjao. Nego. vi ste za nas bezvrijedni. vi ste me pozvali. pa idite svojim putem. prokleo Bog na{e prvake. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari.. “Ti si nas tra`io. osim dan-dva ili mjesec-dva. rekao Arap. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. mazge i hiljadu dirhema. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a neprijatelj nas ne porazi. i zahvaliv{i Allahu. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. ja~i smo od neprijatelja.poslije bude zadovoljan s nama..” Ovim govorom. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. ~asni smo me|u narodom. vratite se. obrati se El-Mugiri. ti si Arap. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. Kada nas Bog kazni . Ko napravi ne{to. Bog vam zdravlje podario. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. On tim upravlja .. El-Mugire ga je stalno presijecao.. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. Me|utim. tako po{tovanog i inteligentnog... u zlu danu po njih. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Boga mi. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Stoga. o Abbude. Jedan drugog ne pot~injavamo. vratite se odakle ste do{li. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. a kada vas zadesi su{a. bilo mu je ime Abbud. Ponosno pobje|ujemo. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. govore}i: “Istinu je. zato ka`i {ta ima{.

d`.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. Mi jedemo le{inu. Ne}e osvanuti ni zora. na{e lo{e stanje. po`elio bih izgubiti i drugo oko. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. Povjerovali su mu iskreni. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. a neki silom. nismo du`ni dati. a ako bi od nas {ta zatra`ili. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.rat. poslu{no i smjerno.. A kad smo u pitanju mi. Budi na{ {ti}enik. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. narediv{i mu da kad budu prelazili most. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. ni to ne pori~emo.” . Nema primirja izme|u vas i nas. borit }ete se?!” “Zna~i. i obaveze su nam jednake. Tako je bilo dok Allah. te`ak `ivot i razdor. a. d`. mole}i da se primi od njega. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario.{..{.s.ili davanje d`izje. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. . a drugi su odbili. U takvoj smo. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. iskren i da je poslat od Allaha.” Ove rije~i naljuti{e Rustema. mi je poznajemo i ne pori~emo. u protivnom . El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. ko od nas bude ubijen . Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. kosti i krv. a ja }u vas se svih rije{iti. upita Rustem. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en..ulazi u D`ennet. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. sve dok ne u|u u vjeru. neki potpuno uvjereni. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili.ulazak u islam. a u islamu imate sve {to i mi.” Kada je vojnik kazao {ta je imao.

pojedina~nim dvobojima. Iza sebe su ostavili veliki plijen. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema.. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. tako|er. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat.. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Muhammedun Resulullah”. obavijestio je S’ada. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. . a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. Kada im je El-Mugire oti{ao. kada je ~uo ove rije~i. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. i jo{ nekoliko njihovih velikana. a on je ve} ubijen. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti.. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. dan-no}. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. Posljednjeg dana borbe. oru`je i poginule.a. Na Kadisijji je. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. r. iako su bili malobrojni. rasporedi vojsku u desetine. Bje`ali su. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca.

d`.. ali je on bio zauzet nekim poslom u . El-Mugire dade prisegu Muaviji. Kada se situacija smirila. . te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. pa kad ih Perzijanci vidje{e. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. bio zadovoljan s njima obojicom.{.ilkana. El. r. formirali jaku konjicu pod komandom . koji ga smijeni s te du`nosti. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. a muslimani su ih gonili. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. ostav{i neutralan. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. pomisli{e da je to ogromna vojska. da ne bi obeshrabrili ljude. jednog od velikana Eberkbaza. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. @elio je obaviti had`. r.{. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. Bje`ali su. Allah.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan.a. ne dade pobjedu. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu.uratu.a. Naime.. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. d`.. ubiv{i mnoge od njih. Neka je Allahov selam na njih. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre.Mugire odvoji se po strani sukoba. blizu Basre. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.

da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. Amr ibnul-’As je za velike probleme. El-Mugire je preselio na ahiret.” Pedesete godine po Hid`ri. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. Ukopan je u Kufi. a da iz nje nije na{ao izlaz. a da nije posegao za ispravnim. `estoko si ka`njavao neprijatelje.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. kod njega je strpljivost i samilost. Amr ibnul-’As. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. postojanost. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana.” . a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. Srditi ga u grob strpa. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. a Zijad je i za malo i za veliko. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. opisuju}i sposobne Arape. El-Mugire je za rukovo|enje.

.

. Bio je srednjega rasta. Kada bi hodao. on sin Levzanov. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. sin je Har{eov. smjelost i odva`nost. R. crn ten. {irokih prsa. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena.SIMAK IBN HAR[E. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. okruglo lice. imao je jake {ake i mi{i}e. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. a on K’abov. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Volio je oru`je. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. krupnoga tijela. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. a tako|er je bio sklon {utnji. vje{to bi udario sna`nim udarcem. a on je Sa’lebov. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. gustu kosu. a on El-Hazred`in. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. a on Abdu-Vuddov. a on Saidov. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. oki}en saburom i postojan. Jahao je po pustinji i lovio divlja~.A. Odlikovala ga je hrabrost. Znao je kada }e se privu}i protivniku. stabilan hod. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. a ovaj sin Zejdov. ~vrstoga vrata.

242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. Tako. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija.s. saznao je da se karavan Kurej{ija. broj se muslimana uveliko pove}avao. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. pove}ao se broj muslimana u Medini.{. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja.. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti.s.s. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. Njegova ~ista. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. . Muhammeda ibn Abdullaha. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Stvoritelja svega. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. a. a.. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e.. vra}a iz [ama. bio je napregnut i oprezan.. osiroma{iti ih i pot~initi. d`. Allah. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. onda je Medina srce islama. a. Kada je stigao u Meku. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. a. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika ..s.a. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. koji je predvodio Ebu-Sufjan. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. Poslanik. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. a. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. a.s.. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. a.s. Resulullah. r.s.. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga.

mi smo uz tebe.s. r. a. Ustao je tada Ebu-Bekr.. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.a. a. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. a. Kreni sa nama.s. Tako mi Allaha. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. savjetovao se sa ensarijama. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. Allahov Poslani~e. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. s Allahovom pomo}i.” Kada se pribli`io vrelu..” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. i govorio. Tako mi Allaha. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. uputi dovu za njega. a.s. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. Allahov Poslanik. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. U me|uvremenu. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Poslanik. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. a da sva ostala vrela zatrpaju. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. Mi smo strpljivi u ratu. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. a mi smo s tobom.. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega..” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. ~ime }e{ biti radostan.s. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. postupaj kako `eli{. Poslanik. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. dok su drugi navaljivali da se bore. Poslije toga. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. Nakon toga.. r. iskreni u bici. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj.a. a. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. U me|uvremenu.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. . Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. ve} sada vidim bitku.” Poslanik.s. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo.. zlo.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. postupi onako kako ti Allah naredi. mi }emo ovdje ostati. Kada je zavr{io.

bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. a. njegov sin Velid. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili.{. opreme i svega drugoga . Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. a. ali mu{rici to odbi{e. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. i muslimana. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. a. Poslanik. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove.s.. a. ubio je va{e najbolje. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. probijaju}i redove Kurej{ija. Hamza. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke.” Dvoboj se zavr{i. Voljom Allaha. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. koji je podlegao od posljedica rana.. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Kad je prihvatio ponudu.. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru.s.s. Odgovaraju}i i cijenjeni. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima .s. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. a.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. pa se strovali na zemlju. I takav. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. On je pao na le|a. Abd. Ubejde ibn el-Haris. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. d`. a mu{rici Utbe. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. re~e: “Da. a.. u~estvovali su i jevreji iz Medine. dok mu je krv {ikljala iz noge.od Kurej{ija.s. Muhammed vas je potakao na osvetu. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Nakon pogibije El-Esveda. i `ele}i osvetu. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. re~e: “Ustani.. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. Tada Resulullah.s. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka.. Safvan i Ikrime. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu.

iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda.. Poslanik.s. Nakon {to je Allahov Poslanik. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. a. tra`io je mi{ljenje ashaba. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e.” . dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. Allahov Poslanik. saznao za pokret Kurej{ija. a.s. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. Kada ga vidje kako se kre}e. d`.s. dok je jedan dio nagovarao Poslanika.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti.s. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. tako da je sakupljena velika vojska. brata i amid`u..s.s... Prije nego {to je po~ela borba. da okove ja ne trpim nikad. a.” Ebu-Dud`ane je hodao. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a.s. tra`e}i je.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. Kada se kona~no opremila. Allahov Poslanik.{. a.. a `ena Ebu-Sufjana. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. To je isto ~inila Hinda. a.. amid`i}a Allahova Poslanika. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. a.” Pa mu je Poslanik. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. Ona je izgubila oca.s. a.. a Resulullah. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. dade. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. u podno`ju brda pokraj palme.. nasuprot Medine. Bo`iji Poslani~e. osim u ovakvoj prilici. s tim njenim pravom. a. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima..

s. Kada je stigao u El-Jemamu. organizirao je i ustrojio safove. r. a.. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. izabran je Ebu-Bekr.” Na ovo je Poslanik. da presude odmetni{tvu. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. pa se muslimani . Naime. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. kao halifa muslimana. koji su bili okupiljeni oko la{ca. Halid. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. r. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. a. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. r.a. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. Tako mi Allaha. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda.s. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu.. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Zaobi{ao je brdo.. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi.s. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. poku{avaju}i odbiti mu{rike. dao je svoju sablju k}erki . na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. koji su bili na vrhu brda. a. kada se Resulullah. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. Kada su muslimanski strijelci.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu.a. I njen mu` Alija.s. nije me izdala. a. vratio u Medinu. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. vidjeli povla~enje Kurej{ija.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske..s.s. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. a. a.a. nakon boja. O njemu je Poslanik. a ovo je bila zlatna prilika. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima.atimi da opere krv s nje.. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh.. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata.samozvanoga poslanika..

Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. . Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. {ehidu mu’minu.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. vitezu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. povratili su snagu nakon klonulosti. mud`ahidu. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Iman je plamtio u njihovim srcima. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu.

.

Akre’a ibn Habis.s. duge noge. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. Ujejne ibn Hisn.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. Zeberkan ibn Bedr. Do{li smo da se nadme}emo . {iroka prsa i bujnu kosu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’.40 .. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu.. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. Hattat ibn Jezid. Bio je visok oko dva metra.. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. dostojanstven i ozbiljan. bez obzira na opasnosti.. Imao je taman ten. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. Kada su do{li pred mesd`id.A. Kajs ibn Asim. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. vratio u Medinu.. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.” .pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu.s. a sin je Amra et-Temimija. a. a. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.. a. R. Kada je iza{ao pred njih. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. Devete godine po Hid`ri. poznatoj kao “Godina delegacija”. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. imao je izrazito razvijeno tijelo. povikali su: “Muhammede.s.

250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. ovo mu je poklonjeno. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. a. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. a. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. Mi uni{tismo te dvorce. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. a. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.s. a. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. Nakon toga. jednog za drugim.” Allahov Poslanik.s..s.. Brinuo se o konjima. i istakav{i svetost Objave. a. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. a. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. Ibn-Amra islam je oplemenio..s.. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove.s. pa su ga ljudi zavoljeli. na to re~e: “To je vrhunac... a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja.. i svoga konja. .” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. a. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. Hassan ibn Sabit. postao je blag..s. Tada. i da bude u njegovoj blizini. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. riznici pravoj. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. te je oti{ao u Medinu.. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku.s.

Ka’ka’ je obustavio borbu i. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu.a. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. ili borba. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. a zatim je Halid organizirao vojsku. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam.. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten.a. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. poveo ih halifi Ebu-Bekru. zarobiv{i ih. Prije nego je krenuo prema Iraku. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. u kojem je bio privremeni logor. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Do{li su u mjesto Nebad`. pa radi kako umije{ i mo`e{. Zapovjednik cijele te oblasti. halifa je naredio da se oslobode. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. u blizini bunara sa vodom. r. Halifa je to i u~inio. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. kukavica. r. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. bio je Hurmuz. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da .

Borba je bila neizbje`na. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. odlu~io se na borbu. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. a zatim povezao lancima.. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. pa ih je rasporedio u bojne redove. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika.. s ciljem da ubiju Halida. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. dok vrijeme ne donese potpun poraz. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance.” I po obi~aju. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. najhrabrije i najplemenitije. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. pa se okrenu{e u bijeg. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e.. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Pao ih je veliki broj. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. a me|u njima i Hurmuz. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a... Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. arapskih kr{}ana. U protivnom. “Povezali ste ih u korist neprijatelja.. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika.. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. te je brzo skupljena velika vojska. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Boj se bije na sve strane. kako su prethodno i isplanirali. Me|utim. izgra|enog na obalama Eufrata.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje.

nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. Allah }e ti upotpuniti nagradu. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. a mi Hurmuza pregazismo. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Eufrat je postao crven od njihove krvi. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. a iscrpili su i svoje neprijatelje.” . Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. ako nam podari{ pobjedu. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. Perzijanci su tonuli u poraz. prijestolnici Kisre. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Dabia. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. a Hira je dobijena sporazumom. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. Ebu-Sulejmane. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. po~eli su bje`ati. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat.

Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. Dok su muslimani opsjedali Damask. Dirara ibn Hattaba. i uz Allahovu dozvolu. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. I krenuli su. zadr`avaju}i dah. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Ijjada ibn Ganma. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Dok je stigao na front u [am. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. a {irina oko hiljadu metara. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. mala i ksanska vrata. uz Allahovu pomo}. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. kose}i sabljama protivnike. Krenuo je u osvajanja. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Plan je bio precizan i te`ak. Opsada nije bila jaka niti stalna. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Dirara ibn Ezvera. Jurnuli su u grad izvana. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Tomova. Osvojio je Basru. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Kada se popnu na zidine.eradisova. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. D`abijska. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. sa isukanim sabljama. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Adija ibn Hatima Taija. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom.ahl Bisan. osvojiti grad. Ed`nadin i . a Halid. .

” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. gustih i debelih obrva. bje{e uni{teni. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. Padali su poko{eni sabljama. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. ^uv{i to ime. Selita i ostale mud`ahide . kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. I hvala Allahu. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. odgovorio je. `ure}i prema Kadisiji.{ehide “Bitke kod mosta”. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. Ovaj pade kao klada na zemlju. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. poznavaju}i njegovo iskustvo. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Naime. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. sve su pal~eve svoje grizli. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. muslimani su pobijedili. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. a Ka’ka’ je sna`nim . a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. stra{noga izgleda. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. Muslimani su zau~ili tekbire. hrabrost i vje{tinu.

D`elula i Hanikin. zapovjednik perzijske vojske.. Nakon toga pali su gradovi Medain. ovamo. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. pa kad je ugledao priliku. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. Rustem. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. kada su stigli do Rustemovoga {atora. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. pobjegao je iz grada. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. ubijen je Rustem.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. samo u dvobojima.. Kad joj se pribli`io. zapovjednik pozadine perzijske vojske. Me|utim. Ka’ka’ je kru`io oko slona. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Toga dana. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom.. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. a muslimani su ga lahko zauzeli. drugu prijestonicu Kisre.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita.. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se.. . Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. njihovih velikih junaka. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. protiv najhrabrijih ljudi. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. nisu nikoga na{li.

Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri.. Me|utim. . Majke vjernika. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. u Palestinu.a. r. r.a. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu.. U Basri je Alija. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. stajao nasuprot Ai{e. i pojave velike smutnje.

.

a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. sin je Meslemin. postupcima i stavovima. Ro|en je u obrazovanoj porodici. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. njeguju}i ih i trguju}i njima. a. a on Adijjev. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. .A. R. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. Bio je krupan. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. a on El-Harisov. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. i kod halifa poslije njega. bez dodavanja ili oduzimanja.s. a on Malikov. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko.. a on Amrov. a on Med`de’in. a on sin Halidov. visok i pro}elav. a on Hazred`ov. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten.MUHAMMED IBN MESLEME.

Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere.s. U{ao je. . Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. jednoga dana. naime. Kada su zavr{ili namaz. U po~etku. odakle je {irio islam. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. a nakon {to je ovaj to u~inio.. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. Allahova Poslanika. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. a oni mu se. Nakon toga. ~uo je u~enje Kur’ana. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. `ele}i ispitati pravu istinu. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam.. Muhammed ibn Mesleme. Allahov Poslanik. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. rame uz rame. Allahovom milo{}u. a. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi.s. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija.. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. sav se bio posvetio poslovima oko konja.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. bore}i se protiv njega. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. blagim i skru{enim glasom. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. a.s. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Spoznao je da je istinita i ispravna. a. Tako. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. iza jednoga predvodnika. a. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana.s.

s.s. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. u~inio hid`ru u Medinu. a. Abdullah. a njega cijenjenim ashabom. ejjuhel meb’usu fina.{.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. S’ad. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa.. a. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja.s. `ude}i da ga Allah. je njegovu porodicu u~inio ~asnom.s.s.. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika.{. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. merhaben ja hajre-da’i..s. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna. po~asti {ehadetom. A kada je Resulullah. a. a. uprkos te{koj poziciji muslimana. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. d`i’te bil emril muta’i. a.s. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. Njegovi sinovi: Abdurrahman. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. neka je hvala Allahu. d`.. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju.. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. komentiraju}i njegove poruke i upute. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost... Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. d`. mud`ahid. Bio je me|u prvima do neprijatelja. Allahov Poslanik. a. Allah. a. d`i’te {erreftel-Medineh. D`a’fer.

za kojima o~i suze. ako je Muhammed ubio ove. Allahov Poslanik. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. a. pjesnik. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji..: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali.. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. a. al’ ne uze pouku.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. pla~i. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom.. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike.” K’aba je. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. ubijeni. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. a. zbog Bedra se suze liju.s. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. Muttalib ga je primio i ugostio.s. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. da brani plemi}ko porijeklo. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. kao psi} koji za kujom cvili. iz plemena Tajj. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. Poslanikov. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. jednom prilikom u Meki. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. Koji im podari pobjedu. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka.s.

Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. brat Benu-Harisa. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela.” K’ab mu. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. posebno o Ummul-. rastavili se od porodica.. a. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete.. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. a.. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast.s. do{le njegove la`i i potvore. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. a. Kada su do Resulullaha.” Poslanik.s. pozvao ga je i upitao za{to to radi. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. radoznao.s.” Resulullah.. Allahov Poslani~e. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas.. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio.s. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. a. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . iznose}i la`i i potvore..s. Ja }u ga ubiti. re~e da pri~a. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. Ina~e je bio veoma bogat.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. a ti je zataji. a. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. To vam je dozvoljeno. a. umorili se od `ivota. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. presjekli su nam puteve.s. okru`en izobiljem i rasko{i.adli bint Haris.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom.

odgovori K’ab. Moj Allahu.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. A D`ezia. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile.. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. ne bi me probudio”.. njegova mlada. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. a. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. i iznijeli mu svoj plan. Da me na{ao da spavam.s. .264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. Po{to ga tako nisu ubili. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. a. K’ab je ustao da iza|e.s. pa ga Ebu-Naile zovnu. a. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. “U oru`ju je poravnanje”.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. njemu je Resulullah.s. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. a ratnici ne izlaze u ovim satima.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. a on se ba{ to ve~e o`enio. a da K’ab ne posumnja ni{ta.” Oti{li su do K’above tvr|ave. ne sumnjaju}i ni{ta. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. Allahov neprijatelj. . da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. Ti ih pomozi. tako mi Boga. odgovori joj K’ab. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. odazvao bi se.

Nastojao ga je prevariti. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. a. Ujutro. a. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena.. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. lavovi razjareni bje`e. odva`nog.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. pa je Allahov Poslanik. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab.. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud.s. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. poslije njega poni`en bi Nudajr.s.s. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja.. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. Nakon toga. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.. prevara i izdaje. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Allahov Poslanik. a tako i bi. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . a.s. a kada ubijam. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. a. obuzeo ih je veliki strah. A Mahmud41 je brat povjerljivog. na{im rukama poznatih junaka. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. K’abu njegova brata da ide.

Allahov Poslani~e”. poznavao je njegove vrline. samo ponosni ubicu ka`njavaju.s.. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. Po{to se pro{irila islamska da’wa. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. a `elim ga osvetiti.a. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju.. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. Halifa Omer ibn el-Hattab. r.. ali ga on zaustavi svojim {titom. Tako mi Allaha. upravi. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. zaista. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. kako kosim. ostavio kao svog namjesnika u Medini.. Bio je jasan i iskren u govoru. Za sve u {to je sumnjao. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave.. a. osim u pohodu na Tebuk. o Hajbere. nisam osvetio ubijenoga brata. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije.. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. a. r.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. ali i ona presje~e granu. kada ga je Allahov Poslanik.s. Kad ovaj pade na zemlju. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. i odsjekao mu glavu.s. finansijama i vojsci.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. Svi su imali povjerenja u njega.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. u Medini.s. re~e: “Iza|i na dvoboj. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li.” Zatim je do{ao Alija. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah.a. javi se Muhammed ibn Mesleme. a. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Allahu moj. a.” Resulullah.. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . Obojica su se krili iza drveta.

blizu ~ar{ijske pijace. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. Me|utim. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu.a. po svome obi~aju.a. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina.. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. . u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. Poslije ovoga slu~aja. precizno i ta~no. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. r. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. rekao je S’ad. tada{njega namjesnika Kufe. Hvala neka je Allahu na tome. tamo{njega namjesnika. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. ili da je manjak. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme..a. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. r. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. sagradio je dvorac od }erpi}a. Muhammed je to odbio uzeti. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. “Umorio me `amor ~ar{ije”. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. r. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara.

On je Muhammed ibn Mesleme. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. . gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. a. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece.” Boravio je u ku}i. bio je u slu`bi halife.a.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. i Muavije ibn Ebu-Sufjana.. a potom preselio u Rebezu. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. velikoj `rtvi.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. Muhammed je preselio na ahiret. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali.s. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima.a. ili dok ti ne do|e smrt. iskrenom vjerniku.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. odva`nom junaku.. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. r. taj skromni vjernik. r. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju.

predaju}i joj cijelu svoju li~nost. a on . a on Sehrikov.A. istaknuta me|u ~asnim ashabima. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba.ejruzov. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a on sin Mursilanov. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. Pravo ime bilo mu je Mabeh. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. Bio je visok.arisi. a on Behbuzanov. . pa je imao krupno tijelo. sin je Buzih{anov. rodom iz D`ija. R.SELMAN EL-. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”.ARISI. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. a zvali su ga Selman el-Hajr. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. {irokih prsa i svijetloga lica. tra`e}i su{tinu i smisao. a bujna kosa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. jednog od asbehanskih gradova u Perziji.

daleko od ljudi i dru{tva. a noge mi zaveza u lance. pa mi to privu~e pa`nju. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. bivala sve ve}a. Pozvao me je i rekao: “Sine. kako sam ja rastao. Kada sam ih saslu{ao. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. d`. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . ^im mi se ukazala prilika.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. kao {to vidi{.{. pa sam mu rekao: ‘O~e.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. slijede}i svoga oca i svoj narod. sin poglavara sela. odgovori{e mi. Kada se smra~ilo.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. Zadu`ili su me da lo`im vatru. ne mogu oti}i na imanje. u toj vjeri nema nikakva dobra. vratio sam se ku}i. ~ija se rije~ strogo slu{ala. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam .ni no}u ni danju. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. zadivila me njihova molitva.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. po`elio sam da budem njihove vjere. Rekoh: ‘Boga mi. ovo je bolje od na{e vjere. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Otac me je pitao {ta sam radio. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. pla{e}i se za njega. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. a njegova ljubav je.. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. a na imanje uop}e i ne odoh.

izme|u crnih brda. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. a. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. osim jednog iz Mosula. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Oni mi uskoro odgovori{e. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. kada ga vidi{. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. Nedugo zatim je umro. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. tajno. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Kad njemu do|e ed`el. oti|i. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu.. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Izuzetno sam ga zavolio. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. Nastavlja dalje Selman. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. crkveni dostojanstvenik”. Ali. prepoznat }e{ ga. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. upitao sam ga isto {to i one prije njega. vjeri poslanika Mesiha.s. odgovorili su. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. a ja se oslobodih okova i s njima. u Bizantiji. a. prima hedije. a kada mu se primakla smrt. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Isaa.’” . pa ako mogne{ oti}i do njega. re~e mi on. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. oti{ao sam u Mosul. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao.s.’ Kada je pobo`njak umro. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. On ne jede od milostinje. krenuh putem [ama. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. a kad se i njemu pribli`ila smrt. sina Merjemina.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. da te slu`im i da u~im od tebe. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao.

I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. u plemenu Amra ibn Avfa. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji.s. umalo da padnem s nje. ~im je to izgovorio. u Kuba’u. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. sa Arapskoga poluotoka. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. Ostao sam.s.. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. Bio sam na palmi. ovo je jedno od obilje`ja. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. a. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju.s.” Allaha mi. zaista. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. Oti{ao sam s njim u Medinu i. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. a. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. Me|utim. ne jede milostinju. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. Allaha mi.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. kao hedijom. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika.’ Spustio sam potom hranu pred njih. odlu~io sam je dati vama. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura.. a gazda je sjedio ispod nje. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu.’ . Rekoh sebi: ‘Allaha mi. ^ekaju}i.’ Spustio sam hranu pred njega. ~im sam je ugledao. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. a. a kad sam ~uo za va{e stanje.

i muslimansku zajednicu.s. kona~no im do{li glave. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari.s. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Primijetiv{i {ta namjeravam. Na sebi je imao dvostruku odje}u.s. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. jednu je obukao a jednu pregrnuo.’ Napisao sam mu pismo. napali muslimane s le|a. Resul... Allahov Poslanik. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. a. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu.s.. eskalirao. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Stajao je okru`en ashabima. @ivio sam me|u muslimanima.. naredio je ashabima da mi pomognu. a.. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. kao i ostali koji `ive u Medini.s. oslobodi ropstva. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Allah me. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. a. a Resulullah. ovo je drugo obilje`je. a. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati.. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. sa Poslanikom. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute.s.s.s. slobodan. jede ono {to mu se da kao hedija.s.. a. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. ubrzo. a. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. a. Pete godine po Hid`ri. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. Primio sam islam. Jednog dana Resulullah. zbog ulaska mnogih ljudi u islam.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. i onih koji ga slijede. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. a. a.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.

Me|utim.s. r.s. a. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. Resulullah. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. Allahu ekber… “ Selman.. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. bez obzira na njenu mnogobrojnost. Resulullah. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Znoj je oblivao njihova lica. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. kopaju}i rovove.” Poslanik. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. a me|u njima i Selman. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci.s.. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. a. a. a pukotina se pove}ala. a.a. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. a.. Tada Allahov Poslanik. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu.s. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad.. Ona se malo otcijepila. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Ona su bila kao za{titna brana Medine. prije dolaska nevjerni~ke vojske. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Selman je stajao kraj njega.s. i kazao: “Allahov poslani~e. duboki i {iroki. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika.” .. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije.. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. Bespomo}no su udarali.

Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. a i ovu sada{nju.a. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. r. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. ehlu-bejta. o{troumnosti i razboritosti. r. r. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. ^itao je prija{nje objave. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka.s. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. On je more nepresu{no. Poslanik. klanjaju}i.s. a. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.. ali od toga nije bilo nikakve fajde. a. a. a.a. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. Kasnije se Resulullah. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija.a. duboko u no}. Selman. Posti.. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor..s. a. Alija. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.s.. ehlul-bejta. . Poku{ali su okru`iti Medinu.s. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji... tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine..” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom.” U Medini. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. r. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni.a. a danju je postio. “Ko se ovoga dosjeti?”. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas.. Allahovim emrom. za{titi muslimane. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. a i odmaraj.

a. a. Radio je od zanata koji je poznavao. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Prezirao je luksuz. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara.. Htio je pove}ati svoja dobra djela. a jedan podijelio kao milostinju. a ovaj od Hasana ibn Alije. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. razdijelio bi je narodu. zatim bih radio i prodao ga za tri. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. odbio ju je primiti. Kad bi mu do{la pla}a. obrazovanju i ja~ini vjere. izaberi zemlju!” Me|utim. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t..s. drugi potro{io za opskrbu porodice. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. . od toga bih jedan ostavio za novu liku.a..” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. Da mi je Omer zabranio da tako radim. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. bje{e u Medini. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. Hi{am prenosi od Hasana. ne bih ostavio taj posao. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. a. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. a. r. o osvojenju Perzije i Bizantije.. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. slu`e}i islamu. r. Halifa Omer.s. a kada bi je ve} uzeo. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. svu bi je podijelio sirotinji.s.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Bio je korpar. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. mudrosti. bogatstvo i la`no predstavljanje. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku.a.. Kada bi govorio ljudima. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Odbijao je primati platu. Medain je bio bogata i plodna oblast.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti.r. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio.. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Selman. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.

rekav{i: “Ne. nastanio se u Iraku.a. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Allah. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. r. d`.arisija. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati.. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. Radi kako `eli{.a. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. opskrbio imetkom i potomstvom. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. dok ne do|emo do tvoje ku}e. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. r.. Selman im nazva selam. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. Selmana el-.{. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. Allah. Naime. Kada je htio napraviti sebi ku}u. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot..a. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. ali zemlja ne radi ni za koga. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. pomislio je da je jedan od siromaha. te`ak toliko da ga je svega izmorio. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. a on je mijesio tijesto za hljeb. i{ao je Selman. a desio mu se kao upravitelju Medaina. U tovaru su bile hurme i smokve. d`. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. r. Ebu-Derda.” Odgovorio mu je Selman.{. d`. Pi{e{ mi da te Allah.. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija.{. ali mu je on odbi dati. koji su sjedili kraj nekog du}ana.

Selmanu el-Hajru. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt.” Selman se te{ko razbolio. mudro{}u i skromono{}u. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas..s. a. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu..arisiju.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. ali vole miris. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. noge }e ti dodirivati zid. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. Kad bude{ stajao.a. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. zbog te ~e`nje. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. d`. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju.. u brizi kada si zabrinut. nego. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom.{. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. a kad bude{ spavao. do{ao u posjetu. o Sa’de. a.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. on je zaplakao pred njim. smiluje Selmanu el-. ispunjen bogobojazno{}u. glava }e ti dodirivati plafon. r.. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. Neka se Allah. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik.. Ammara ibn Jasira i Selmana. preselio je zadovoljan tobom.” Plakao je Selman.s. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. A vidi mene..{.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati.a.. a. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. r. Poslanik. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. .s. znanjem. d`.

. Tako je nau~io borbene vje{tine. puna~kih obraza. a on Amirov. koji je samo za sebe tra`io profit. a on Enejfov.NU’AJM IBN MES’UD. a on S’alebin. R. a on Bekrov. a on Kunfuzov.{. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. dugoga lica. a on Subej’a. u`ivanje i korist. krupnih o~iju. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. d`. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. iskrenoga govora. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. sin je Mes’udov. a on E{d`e’a. U d`ahilijetu je bio beduin. Zahvaljuju}i Allahu. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. vitkoga stasa.A. ~vrstoga dr`anja. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. a on Halanin. Rijetko je govorio. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. Bio je vrlo snala`ljiv. dubokog razmi{ljanja. a on Rejsov. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. ~istoga posla. tamne puti. . U islamu je bio odani vjernik. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak.

i tako ga primamiti da bude samo njima odan. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. rade}i sve da tako i ostane. Me|utim.s. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. i njegovu misiju. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava.s. da ih zlostavljaju i provociraju. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda.. a. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. nasla|ivanje i pi}e. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti.. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. a bli`e Meki nego Medini. Pored svega toga. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. {to im je i bio glavni cilj. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. u~vrstio u Medini. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. mire}i jedne. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. .s.. na putu izme|u Meke i Medine. a. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. Oni su vladali Arapima. a zava|aju}i druge. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. a. Kada bi do{ao. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima.

Kada ga iskopa{e. Ra~unali su da se Resulullah. a. Allahov Poslanik. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. a.s.. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. Allahov Poslanik. Bitka na Uhudu. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. medinskih jevreja. slabost u du{ama muslimana. Zatim. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. vjere i njegove ~asne misije. i njegove sljedbenike.. uz poraz. jedan od ashaba. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima.s.da jevreji.. a. a. ustvari. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. da je stave u opsadu. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. pregovore i dogovore. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. Pleli su se konci velike zavjere.. kako bi bili brojniji. da iskopaju kanal ispred Medine. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: .. a zatim vojno poraze. prije nego je uputio poziv izvan njega. Kurej{ije. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. a.s.s. a. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. zametnu unutra{nje probleme. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. jednakosti i vjere. svojim saveznicima. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad.. kao {to su Benu-Gatafan i drugi.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica.s. .s. sa malim brojem muslimana.arisi. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. a Njegov Poslanik. koja je mogla donijeti. odnosu on s njima. Dok se sve to odvijalo.. a. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. . te da se upute prema Medini. Selman el-. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. a.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. predlo`i Poslaniku.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja.s.s. i muslimani: muhad`iri i ensarije.

sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. odzvanjalo je u njegovim u{ima. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. a. Osjetio je da je pozvan u islam.s. Ono {to mu je Poslanik.s. a. jevreja i plemena Gatafan. i njegovo poslanstvo. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. jer rat je varka. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. a..s. d`. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika.. primio sam islam.{. a. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot..{. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu.s. a. a. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. Vratio se u svoju postelju. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. vjerovanju. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. koji je `ivio me|u jevrejima. i re~e im: “O Benu-Kurejza. a.. Allah.. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik.. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine.s.. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. a. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim.” .s..s. srete se s njim. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. U ranu zoru uputi se ka Medini. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. pa naredi mi {ta `eli{.s. d`. i njihovom stavu. pa pomozi nas ako mo`e{. ljubavi i saradnji. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. obavljanju namaza. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili.” Poslanik.

Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku.” “To ti obe}avamo!”. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Ako saveznici pobijede Muhammeda. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. vratit }e se u svoj grad sigurni. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. nisu u stanju u kojem ste vi.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. tj. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. poma`u}i njegove neprijatelje. Oni su stranci za Medinu. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. oni odgovori{e.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. va{a djeca i va{e porodice. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. Zato ne {aljite . potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. porobiti `ene i oteti imovinu.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. a stati na njegovu stranu. nastavi Nu’ajm. “i obavijestili su ga o tome. prijatelju na{. u kome je va{a opskrba. va{ imetak.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. kao zalog kod sebe. a vas ostaviti izlo`ene osveti. re~e im Nu’ajm. pobjeda i plijen su njihovi.

Ako bude suprotno tome. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. i vi to znate. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve.. a. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. Nu’ajm ibn Mes’ud. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. zato koliko sutra. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. jer }e biti ubijeni.s. pa ih je sna{la nesre}a. r.s. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. iskoristit }e je. u~inio je ogromnu uslugu islamu. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. ako ih zatra`e. plan je uspio. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. ti si najbolji pomaga~.{.. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . prenosi od Resulullaha. kao {to je iznio Kurej{ijama. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. dan u kome ni{ta ne radimo. Neki od nas su to prekr{ili.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme.. vratit }e se svojim ku}ama. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu... uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar.. a na{i konji i deve malaksali su.a.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. snala`ljivosti i mudrosti. a. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. d`. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. Nu’ajmov. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. a. r.a.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza.s. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas.

a.. Nu’ajm. Poslanik. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. skromnosti i bogobojaznosti.” Nakon osloba|anja Meke. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj. r.’” Na dan oslobo|enja Meke.s. odanog muslimana i velikog borca za islam. a. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. a. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. ..” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. za vrijeme halife Osmana ibn Affana.s.’ Tada Poslanik. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere. r..Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. Tako mi Allaha. a. odsjekao bih vam glave.. u Medini. Preselio je na ahiret. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku.a. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.s.

.

`ele}i da ga Allah. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. . bore}i se kao pojedinac. d`. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. a on Huzejme. Sin je El-Ekve’a. a on Malikov.. Bio je duboko samouvjeren. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. Juri{ao je u bitkama. On bi se ogla{avao njime. kao mud`ahid.. a on Selmanov. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove.{. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. a on je sin Eslema es-Selemijja. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. a. R.a. jer Seleme bija{e br`i od konja. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. Napu{tao je mjesto borbe. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. d`. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. neuvezan u vojsku. Seleme ibnul-Ekve’a.{. Bio je slobodni ratnik. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Allah. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. a on Ku{ejrov. Ljudi su bje`ali ispred njega. Njegovo oru`je bila je sablja.. dao mu je jak i prodoran glas.SELEME IBN EL-EKVE’A.s. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a on Abdullahov. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. a on je sin Sinnanov. r. po~asti {ehadetom.

Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. knio je kosu i bradu. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. a.s. iz Medine. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. imao je duge potkoljenice.. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. ~vrste mi{i}e. U svakom mjestu u koje je do{ao.. a. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika.s. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. slu{ao hadis Poslanika.ezarijj je.a. pri~alo se o Vjerovjesniku. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. koji je pozivao u islam. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama.. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i.. Seleme ibnul-Ekve’a. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. a. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja.a. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Bio je inteligentan i o{trouman. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u.s. dok su se Allahov Poslanik. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. a. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti.. Bio je mr{av. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom.s. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. r. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. naime. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. . kroz dru`enje s razli~itim ljudima. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. r. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice.

poput fatamorgane. r. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. voljom. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Allahovom. Napada~i su ubili ~ovjeka. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj.a. Prvi koji je saznao za to.a. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. Poslanik. koju.. Kada se skupila grupa. d`. bio je Seleme ibn el-Ekve’a.. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. r.s. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. a. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. poput vihora. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a.. Njegov su poziv ~ule Medinlije. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama.. varku i dosjetljivost.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. govore}i: “Uzmi je. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana.. a. oteli mu `enu. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Me|utim. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved.a. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu.a. on se nije povukao. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom.a. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. r. ukrali deve i uzmakli sa plijenom.. r. a. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. Danas je va{ nesretan dan. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. i drugi.. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. Seleme je za samo jedan trenutak. Kada su gotovo stigli do njega. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu.s. koriste}i brzinu. r. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. r. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. Potom se popeo na jednu uzvisinu.. Seleme ibnul-Ekve’a.. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi.. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli.a. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle.{. r.” . ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni.a. Poslanik. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.s.

s.. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a.. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. na Hudejbiji. Seleminog amid`e. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. r.. a...s. a ljude bih zarobio. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. Uprkos tome. a.s..” Allahov Poslanik. doveo bih preostale deve. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. a. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. a. pa mu je rekao: “Si|i. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom. a.s. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. Na po~etku Bitke na Hajberu. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe.a. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi.. razbili su redove napada~a. stao pred Poslanika. a protiv muslimana. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. a poslije i na Hajberu. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. a. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. a.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. U Medini je Seleme.s. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.s. Resulullah. da recituje. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.s. Resulullah.a.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. nasmija se i uputi dovu za njega. odrecituj nam koju svoju pjesmu. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.. sine El-Ekve’a. r. Allahov Poslanik. spremni da ih pobiju. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima.

odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. Seleme je. Krenuo je. pozvao je Aliju.{. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida..” Sljede}eg dana Resulullah.. `ene i djecu.” .s.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. na tom mjestu preseli.s. r. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah..a. r. neprijatelja. r.{.. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.a. r. nasuprot njih stoje}’. a. d`. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. Desila se jaka i `estoka bitka. d`. kao {to ljudi ka`u. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. Amir ibnul-Ekve’a. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. a njegove o~i bile su bolesne. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. i nije se vratio dok mu Allah. pred njegovim o~ima on se. zabrinut i upla{en. borio i napredovao.s.{.. Seleme je rekao: “Poslanik.a.{. Selemu.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. d`. jahao je na svom konju. ova tegobna scena mnogo rastu`i. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. d`.. a. a ja sam ga slijedio.a.. koja se ne da opisati. a.. U jednom trenutku nepa`nje. On je nastavio sje}i njome. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. Gospodaru. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. smiluje. Allahov Poslanik.. ne dadne pobjedu.. sjeku}i sabljom glave Allahovih. ne klonuv{i.. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Allah. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku.a. a On je dovoljan kao svjedok.. Milostivog. r.odred usmjeren prema Nisibehu. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. koji je bio u Kufi. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Poluotok je prostran. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. . d`. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. nalazi se na sjeveru Iraka. . Poslali su izaslanika. Iza toga. r. r. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje...a. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. jeste svjedok. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima.a. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Istovremeno. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima.. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja.{. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane.. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha.a. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu.a. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. sve do oblasti [ama. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. . Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. r. r. prema sjeveru prote`e se pustinja. Sedamnaeste godine po Hid`ri. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. Taglib i En-Nimr. imetaka i bogomolja.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Ne ~inite izdajstvo. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe.

da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. d`. spasiv{i tako vlastite `ivote. zatim Surud`.a. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. grad na desnoj obali rijeke. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada.a. i muslimana s njim. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.a. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana.. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada.a. Napisao je: “U ime Allaha. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. Ijad. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. va{i imeci i oni koji su sa vama. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran... ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. D`isr Minbed`. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . jednom velikom utvr|enom gradu. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.{. O njima je Ijad. r. Allah. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. r..a.“ Ijad. d`. tra`e}i sporazum. Raskif. stanovnicima Er-Ruhaa. i njihovih `ena. Osvojio je Semisat. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Allah. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. Nakon {to ga je opkolio. Zaista..a.. jeste svjedok. Nakon toga. r. Ijad. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Njegovi meleki i muslimani. uputio se u Nisibeh. i njihovog potomstva. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Nakon toga.{. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. a zatim ga je opkolio.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban.. a On je dovoljan kao svjedok. Milostivog. r. r.. jeste svjedok. r. Milostivog. r. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju.a. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum.

{utljivom mud`ahidu.. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. na podru~ju [ama. tra`e}i Ijada sebi. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. Pobjednici ~asni tada. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. slobodu im dariva{e. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. pisao je halifi Omeru. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota.. r. u [am.a. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. hrabri borci. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el.a. d`.a. Ukopan je u Medini. r.. i zulum tada prestade.. a. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. osvaja~u Poluootoka. . Nakon smrti Ebu-Ubejdea.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. r.. Pobjedi{e kraljeve mo}ne.. Neka se Allah.a.. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. to je svita ~estita.s.{. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. Plemeniti. smiluje Ijadu ibn Ganmu. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. r.

a on Sa’lebin. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. koji je zadavao strah konjanicima. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. bez rasprave i pitanja. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. . vi{e je {utio nego govorio. Kada bi govorio. vi|an na polo`ajima i u bitkama. orlovskoga nosa. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. a on En-Nu’manov. a on Meslemin.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. R. Bio je visokoga stasa.kipu. glas mu je bio miran i dubok. popunjenoga tijela. a on Ed-Duelov. nosio je dugu i nje`nu kosu.SUMAME IBN USAL. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. o{troga pogleda. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. upalih o~iju. Bio je poglavar u svome narodu. a on Ubejdov. sna`nih mi{i}a. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . a on sin Luhejma el-Hanefijja. koju je pu{tao do ramena. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. sin je Usalov. a on Sa’lebin. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. a on Hanifin. a on Jerbu’a. Crnoput.

bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. a kada mu to nije po{lo za rukom. koji je boravio u Bahrejnu. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. a.. zemlje plemena Benu-Hanife. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao.. r. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. a. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. ali ga je Sumame odbio.. Na to ga je. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame.s. bilo je `estoko i bez mjere.s. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. a. Tra`io je muslimane. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”.. ~ak i ubijao.a. krenuo je nazad u Medinu. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. a. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. bez razumnog rezonovanja. Munzir se odazvao pozivu.. i saznati ~asna muslimanska imena. Jednog dana Allahov Poslanik. a. Na to je podsticao i suplemenike. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. Nije dopu{tao nikome. A. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. odgovorio mu je El-’Ala.. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. re~e Sumame i nasrnu na njega. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. zarobljavao ih. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje.s. Isto tako. a El-’Ala. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam.. a svoju krutost. potcjenjivao i zlostavljao.S.s.. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja.s. vrije|ao ih. nakon obavljenog zadatka. . bez obzira ko bio. Sumame je saznao za njih. a. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.s. Odabrani Poslanik. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. a.s.

a..s. Kada su stigli do mesd`ida. zahvalan sam ti na tome. Ako ho}e{ da me ubije{. Nakon toga je Allahov ... vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. dobit }e{ koliko `eli{”.s. i da se mlijeko nosi Sumami.s. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu.s. Resulullahu. ako ho}e{ da me ubije{. Resulullah.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. a. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo.. a Poslanik. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima..{. Nakon toga. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko.” Poslanik. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. a. Muhammede. tra`i.. d`.s. Sumame je tu ostao do jutra. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku.. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. Tada je zamolio Allaha. ima{ pravo na to. za njegov slu~aj. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. zahvalan sam ti na tome. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.s. ujutro i nave~er. Ako ho}e{ imetak.. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. do{ao u mesd`id. a. Vratio se ku}i. a. Kada je Resulullah. a. a. a.” Allahov Poslanik.. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. ne znamo. Ako mi se smiluje{. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. Odmah ga je prepoznao. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti... a posebno Resulullah. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska. Ako mi se smiluje{. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. ima{ pravo na to.. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. re~e Sumame.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.s. a nisu ni znali koga su zarobili. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. a.s. Naredio je da se muze njegova deva.s.

” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. Sumame. i rekao: “O Allahov Poslani~e.s. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. tako mi Allaha. odgovori mu: “O Sumame. pa mi je postao tvoj grad najdra`i.s. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu.. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. Rekao je..” Bo`iji Poslanik. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”.s.. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta.. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. sebi ja samo}u odabrah. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. Allahov Poslani~e. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e.. I tako mi Allaha. a. Bo`iji Poslanik. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari.. Na njemu se oprao i o~istio. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. a. . nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima.. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. odgovori mu Resulullah. Zaista. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. a. nema prijekora za tebe.s. a zatim se vratio u mesd`id. I tako mi Allaha.s. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. pa {ta misli{.. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. tako mi Allaha.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.s. da su ga svi prisutni mogli ~uti. a. a volio bih obaviti umru. a. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. `elio je smiriti Sumamino srce.s.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. pa si mi postao najdra`e stvorenje. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. a. a.

samo Tebi pripada svaka hvala. Tako mi Boga.” Kada je stigao u El-Jemamu.a. Odazivam Ti se. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju.. r. nakon {to se vratim u El-Jemamu. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.s.. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i.”. slijedim vjeru Muhammedovu. na to nije obra}ao pa`nju. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. nasilno u{ao u Meku. ako mu nanesete ikakvu {tetu.” Sumame. “Odazivam Ti se. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. Zaista. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. odazivam. ali ga drugi.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame..a. dr`e}i koplja i strijele. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. Okupili su se oko njega spremnih sablji. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. kod Tebe su blagodati i vlast. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu..” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu.a. kralj El-Jemame. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. Ti sudruga nema{. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. Ti nema{ u tome sudruga. a. odazivam Ti se. ali Sumame. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Do tada. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Gospodaru. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Slijedim Allahovu vjeru. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. odazivam Ti se. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. spremio. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. psovali su ga. r. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. r. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje.. Val skupo}e je zahvatio . prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be.

smatraju}i da je on poslanik. da ga ubije. poznat kao Musejlema el-Kezzab . pojedini Arapi. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Napisali su pismo Poslaniku.s. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru.. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. a..a.. Za vrijeme Poslanika. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod.a. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. poslao je . Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu.a. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Sumame ibn Usal. a.s. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. `ivio je me|u svojim narodom. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. a.. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. a. Sumame. {to je ovaj i u~inio. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. ^VRSTA VJERA Sumame. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. r. r. udovoljio je njihovom zahtjevu. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. zla i varanja. a. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. To je bio Musejlema ibn Habib. r. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost.urata ibn el-Ad`elija. r... Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. Nakon {to je Allahov Poslanik. a. odabrani samilosni Allahov rob.s. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. Halifa Ebu-Bekr.. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno .a. da s njim podijeli vlast.s. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal..s.s. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. iz razli~itih povoda. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost.. Allahov Poslanik. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice... tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata.a.s.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. Pa. a.la`ac. r. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje.

Ebu-Bekr. r.. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. ko ih se prihvati. bio je zadu`en da. r. odlu~io je da i on ide s njim. . Zaista }e ih Allah. saznao za njegovo zadu`enje. na Allahovom putu..a. d`. znamo {ta oni `ele. Kada je napu{tao svoj narod.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. El-’Ala ibnul-Hadremi. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka.. d`. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.{..” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. za odredom njegovih mud`ahida). Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. r. Zaista. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.a..a. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. d`. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. Kada je Sumame. Allah. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. rekao im je: “Tako mi Allaha. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva.a. r. kao zapovjednik. u njima nema dobra.{.{. me|utim. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u..

nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. Neka se Allah.. smiluje Sumami ibn Usalu. vidio. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili.a. r. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Tako je Sumame. Nagrnuli su na Sumamu. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. r. r.a. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. El-’Ala. d`. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.. mnogo mu se dopalo.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. ~vrstom vjerniku i junaku.” Razjarena masa nije mu povjerovala.... ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. . odgovorio je: “Ne.a. ~istom muslimanu. r.a.{. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima.

jahao i lovio. a on Ufejrov. More mu je bilo poput mejdana. hodio je po njenim ravnicama. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. hrabri vitez. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. a on Zuhejrov. sin je Sevrov. pomr{av. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. tamnosme|e puti. crne kovrd`ave kose.A. Poznavao je i pustinju. Med`ze’et je bio visokoga stasa. imao je mogu}nost izvje`bati se. a on Amrov. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. izrazite mu{kosti. vitkoga tijela. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et.MED@ZE’ET IBN SEVR. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Ka’bov. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. Bio je mi{i}av. suhonjava lica. brzih pokreta. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. o{trouman i blag. . Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. R. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu.

~iju je delegaciju vodio El-D`arud. kao Poslanika. a. a. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga.. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. odbijali davanje zekata. [ejban i Ad`el. a. a. i kada im je on predstavio islam. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte.s. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. a Muhammeda. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”.s. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. Kada su se sastali sa Poslanikom. a. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. koji je Poslanikovom. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. El-Jemame. preselio je na ahiret Poslanik. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima.{. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. d`. Po~ele su pristizati vijesti..s. a. Benu-Hanife. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam.s. Benu-Zehel. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.s. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. prednja~io je me|u drugima. bilo je pleme Abdul-Kajs. a.a. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru..a. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. . Neki su opet. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. To je bila porodica Mudar. r. Esved el-Ansi i drugi.. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija.s.. a. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio.s.. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. a kada ga je prihvatio. bila su pod vla{}u El-Menazira.s.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. r. da su se Arapi po~eli odmetati od islama.. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka.

Abs i Zibjan.. r. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. poslan je stanovnicima Mehre. r.. sa grupom iz plemena Temim.Suvejd ibn Mukarrin. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena.. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. . zaobi{ao El-Hatma.Halid ibn Seid. je. El-’Ala . u Bahrejn. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. .. r. r. r.Halid ibn Velid. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. ..a. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali.a. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.Tarife ibn Had`iz. . suprotstavio svom silom. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama.a. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. poslan je u Dubau u Oman. r. . r. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. a Med`ze’et. a. Tome se Ebu-Bekr. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife.a.El-’Ala ibnul-Hadremijj... poslan je Tuhametu u Jemen. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs..a. poslan je iza Ikrima. vo|e otpadnika.a.a.a. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. . r.a.. r. prema [amu. . pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom.Arfed`e ibn Hersem. r. a nakon toga u Hadremevt. r.a. Vedi’a i Haris..Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. .a. put kojim idu zalutali.a. .. gone}i El-Hatma.a..Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje.a. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim.. r.Ikrime ibn Ebu-D`ehl..Amr ibnul-’As. [to se ti~e Med`ze’eta.[urahbil ibn Hasne.s. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. potom. . r. r.. Zatim. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail.. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. Maliku ibn Nuvejriji. Vo|e su bili: . Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim.a. . u slu`bu muslimanske vojske. poslan je plemenima Kuda’a.a. r. r. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske.

Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh.a. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj.. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr.a. r. Med`ze’et ibn Sevr.a. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.. udovoljiti. d`. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. muslimani proba{e probiti put do Basre. On je bio prvi komandant.. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. r. El-’Ala . a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs.. r. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Iznena|eni. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. r. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. Muslimani tu pado{e u opsadu. El-Ahnef ibn Kajs. vo|a islamske . r. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. Huzejfe ibn Muhsin. koji je bio smje{ten u Basri. r. r.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji.a. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Me|utim. radi njihova osvajanja..a. Ebu Bekr. Med`ze’et ibn Sevr. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Arfed`e ibn Herseme. r. kao da time nije `elio Allahu. Podijelio je na tri skupine. Zato mu je zabranio ratovanje na moru.{. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. r.a. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana.a.a. Nehar ibnul-Haris. bez hrane. Spremio je vojsku bez dozvole halife. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba.a.a. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. r.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu.. r. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu.. gdje su se usidrili. i Es-Sevr..a. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.

r. r.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama.. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. . Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. Med`ze’eta ibn Sevra. r. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.a. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. r. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma.a. r. JUNAK TUSTURA Nakon toga.. u njemu su prekrasne ba{~e. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir..a. r. izme|u ostalog. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke.a. i {to je dalo novi pravac historiji.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. Slao je pisma u kojima je. koji je bio u Basri. Huzejfu ibn Muhsina. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. r. r.a. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe.a.a. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Arfed`a ibn Hersemu.. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. putem El-Ehvaza. gdje se nalazio Hurmuzan. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je.. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. Ka’ba ibn Sevra. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima.. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. zeleni vrtovi i bogati trgovi. Ibn-Batuta. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. dokazani junak islamske vojske.a. D`aluli i El-Ehvaz. Med`ze’et ibn Sevr.a.a. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. one su br`e od kamila. Asima ibn Amra. r.. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. Med`ze’et ibn Sevr. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. r. stajalo: “O narode Perzije.a. r. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. koji je bio namjesnik halife Omera. histori~ar i putopisac..a. u Basri. miran i blistav grad. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura.a. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. r. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. r.

a da sami nisu zadobili ni ogrebotine.a.. i El-Bera’ ibn Malika.a.: “Mo`da. r. a mi smo poglavari naroda. r. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura.. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. r.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. podari nam pobjedu nad njima.a. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. zakuni se Gospodarom. On bi mu ispunio zakletvu.. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.{. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca.a. a namjerava i meni u~initi zlo. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj.a. Hurmuzan je ubio svog brata. Verka ibnul-Haris. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. r. neko ra{~upan i pra{njav. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Bi{r ibn Rebi’a. Gospodaru. utvrdila se i blokirala sve ulaze.a. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. r.a. Abdullah ibn Bi{ir .” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. r. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. kome niko ne pridaje pa`nju. r. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. sa svojom vojskom. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. r.a. Muslimani su okru`ili Tustur. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. Haseke el-Hanzalijj.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. i kada ga je pro~itao. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima.. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci.. Ka’b ibn Sur.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. Med`ze’et ibn Sevr. d`. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin.. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije.

“Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Plivali su dok nisu u{li u grad. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. poku{ao je uvezati redove svoje vojske.a. Muslimani su ih prepoznali. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. a na nogama je ostavio ~izme. r. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Med`ze’et ibn Sevr. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani..a. da mu on presudi. r. Odigrala se `estoka bitka.. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. upita halifa.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij.a. r. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. po putevima i oko ku}a Tustura. r. Bilo ih je tristo {ezdeset.a. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. r. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika..” Omer ga pogleda i re~e: “Ne..a. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. r. halifu jako rastu`i. i ubio ga je ma~em.a. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. pa pri~aj s njim. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.a. Omer re~e: “E Hurmuzane. i El-Beraa ibn Malika. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri... kako bi mu on presudio. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. Me|utim. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. r. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. bio je vo|a prve grupe. i on pade kao {ehid.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba.

a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. Rasr|en.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode.a. ali uprkos tome. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi. o Emirul-mu’minine.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. Allaha mi. samo sam htio da se osiguram njome.. ili }u te kazniti. r. ili }e{ mi dati obrazlo`enje.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. on je istinito posvjedo~io. dok je `edan..Ne boj se dok me ne obavijesti{‘.. koji je pratio su|enje.. Zaista si ga za{titio. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. ne ubijte ga.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. spa{avaju}u ubicu smrti. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. bio je brat El-Bera’a. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.’” To su potvrdili i prisutni. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” “Rekao si: ‘. a Omer re~e: “Donesite mu vode.” Enes ibn Malik. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. r.a.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me.” Hurmuzan proli vodu na zemlju. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. progovori: “Istinu je rekao. .” U tom trenutku Enes ibn Malik.

{ehidu.{. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. U doba halife Osmana.a. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.. . Ebu Musa el-E{’ari. Neka se Allah.a. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru.. mud`ahidu. d`. r. r. r. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.. ustrajnom vjerniku.a.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.a.. r. pogibije.

.

a on S’adov. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. Knio je kosu i bradu. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir.A. a on Saridov. a on Esedov. a on D`u{emov. a on K’abov. a on Ganemov. a on Jezidov. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. dugog lica. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on Haramov. Nije o drugima lo{e govorio. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. R. Ebu-D`abir je bio o{trouman. . Bio je srednje visine. a on Selemov. Bijele puti. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on Alijev. a on S’alebov. sin je Amrov. vitak. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. hodao je sporo i imao spore pokrete. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Imao je blagu narav i vedar nastup.

ako bude htio da im oprosti.. ako bude htio da ih kazni.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. a. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu.. ne}e biti niko ja~i od tebe.s. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. Allahov Poslanik. Kutba ibn Amir ibn Ravad. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. “Ljudi. Na slijede}i had`.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. d`. me|utim. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. a. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati.. govorili su jedni drugima. da ne}emo svoju djecu ubijati. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”.s. ili. a.s. d`. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. Zatim smo . nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”.s. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”.” Napustili su ga.. Avf ibn Haris. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. oprostit }e im.. i zaista. pozivao je ljude u vjeru. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. Za vrijeme had`a. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. govor. a. kaznit }e ih. odgovorili su oni..{. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. odgovorili su: “Ho}emo. odmah su povjerovali u njega. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. da ne}emo lagati. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena.{. znali su da je on o~ekivani Poslanik. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. tako nam Allaha. da ne}emo krasti i bludni~iti. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. Allahov Poslanik. kada su ~uli Muhammedov.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja.

” “Prihvatamo ga.s. a. a da Resulullah. I tako su.... zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. ako budete to uradili. Postao je poglavar.52 Zatim je Allahov Poslanik.s. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije.s. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire.ako }ete. neka znate. Uistinu. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. a. ostaviti ga (islam). a. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.gorivo za d`ehenemsku vatru. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika.s. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. a. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. ti si poglavar i prvak. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . poglavara od plemi}a . Allaha mi. a. i Medinelija.. a. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. taje}i od njega da su pre{li na islam. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi.. Izabrali su dvanaest ljudi. na Akabi. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. polo`ili su prisegu na islam. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. Onda smo ga pozvali u islam. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. Allahovom Poslaniku. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir.s.s. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. na sastanak. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. bude odgovoran za muslimane. stanovnike Meke.s. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. a. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. mu{rika. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere.. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat.s. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. poveli i Ebu-D`abira.. Allahov Poslani~e. Allahovom odredbom. kasnije nazvan “Druga Akaba”.. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi .” Allahov Poslanik. a. rekao: “Oti{li smo na had`.

rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. a.{. Abdullaha ibn Harama. niti zaboraviti ubijene o~eve. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. Amra ibn Hakema. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. i njegove ashabe dok su bili u Meki. za moga amid`u Tuajma. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu.. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. vodili s plemenom Kurej{.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. D`ubejr ibn Mut’im. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih.. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Muhammed nam se opasno osvetio. ne prezaju}i od smrti. Allahov Poslanik. d`. putu. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame.{. Abdullaha ibn Revahu. Ikrime ibn D`ehl. Ubadea ibnus-Samita. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. El-Berau ibn M’aruu.” Rekli su: ”Da. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru.s. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. ubio je na{e najbolje ljude. Utbeta ibn Rebi’u. a. Mobilizirao je robove Abesince. Es’ada ibn Zuraru. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. a.s. slobodan si. koji su bili njegove sluge. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. a. i Njemu `ivot predav{i. a zatim i Muhammeda. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. sav nakit na mom tijelu. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. licem u lice.s.. S druge strane.. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. sinu Merjeminom. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet.. a ja sam jemac za svoj narod. sa srcima punim vjere na Allahovom. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Ebu-D`ehla. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. veli~aju}i Allaha.” Ebu-Sufjanova `ena. glave kufra i {irka. d`.” . [ejbu ibn Rebi’u. i muslimana. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra.s.

” Muslimani su `estoko napali mu{rike. a. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom.. izgubili smo. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. Resulullah.s. ostavit }emo vas. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. da ih {titi.. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. tra`ili su od Allahova Poslanika. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. `ene i djeca }e ih kamenovati. a. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih.. Imam dug. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj.. ponajboljih strijelaca. @ene su i{le iza vojske. da }e pasti u ropstvo.. ne izlazi im u susret. bit }e to rastanak bez ljubavi. a nemamo pravo. Allahov Poslanik. a ako budu u{li. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. @ene su i{le iza vojske. ostat }e u najgorem stanju. a. ostani (u Medini).Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. Allaha mi. Muslimani. Kada su ga muslimani vidjeli. Mo`da budem prvi {ehid. Nazirala se pobjeda muslimana.onako kako su i do{li.. Allahov Poslanik. pa da je skine — prije nego se bude borio”.. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima .s.s. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. a. ma kakav ishod bitke bio.s.s.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. a. koji su bili nao{treni za borbu. mi smo te ‘natjerali’ na to53. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Ako ho}e{. odgovorio je Allahov Poslanik. udarale u bubnjeve i pjevale. a. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli.. ostani u gradu. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud.” Poslanikovo. i neka je Allahov blagoslov na tebe. vratit }e se s neuspjehom . Allahov Poslani~e. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. mi }emo vas zagrliti. strijelci na . Allaha mi.s. a ako se budu vratili.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. Allahov Poslanik. Ako budete pobjegli. ako budu ostali.. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. saznao je za spremu Kurej{ija. Me|utim.. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.pobijedili smo.

a ova bitka je uzela probrane vjernike. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.’55 Allah.. obavijesti one koji su za mnom’.a.s. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. Ne. a.{. izgledali su kao da su umrli ju~er. vidio je rupu u muslimanskim redovima.s. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. ve} sam prije rekao.. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. Kada su strijelci napustili polo`aje.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. Allahov Poslanik. d`. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. pa je objavio Allah.. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Ostavio mi je dug i porodicu. r. Allahov Poslanik.s.. a. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. da budem ponovo ubijen. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika.{.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj.s. a.{. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.. a.. odgovorio mu je: ‘Zaista. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. d`. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne. moj otac je ubijen. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama. Ja }u ti dati.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk.. a. zbog duga koji mu je otac ostavio.s. tra`i. d`.. nije govorio s ljudima bez zastora. Muslimani su do`ivjeli poraz.’ Allahov Poslanik.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. .s. nikada Allah. a. s namjerom da ih ukopa u Medini.

a on Hedmov. Bio je velika srca. d`. R. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. kosu je knio. ruku i nogu. okruglog lica. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. . podario mu je razboritost i jak razum. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. razborita govora. a on Abdul-Sevrov. a on Aizov. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. jakog. a on Latimov. tamne puti. {irokih o~iju. a on Nasrov. a on K’abov.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. a on Amrov. Tih u dru{tvu. Bio je visokog rasta.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. grlatog glasa.. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Tabiha el-Muzenija. Nosio je nadimak Ebu-Amr. jakog tijela.{. a on Osmanov. a on Hed`irov. hrabra i preduzimljiva osoba. velikih ple}a. a on Evsov. Allah. Poznat kao konjanik. kad bi govorio. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. Nije znao ni ~itati ni pisati. pustinjak. a on Habe{ijev.

o Bici na Bedru i Uhudu. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e.s. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. jedinoga Stvoritelja.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. i licemjerstvo ima svoje stani{te. d`. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. i nismo saznali o njemu osim dobro. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure.s.s. dopirale su do njihovoga plemena. zabludu i zavjeru. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu.{. pa ko `eli da mi se pridru`i. o njegovoj hid`ri u Medinu. To im je. ne{to bli`e Medini. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Zaputili su se ka Resulullahovom. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. Resulullah. a. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e. On poziva Istini i samilosti. Narod je tekbirao.. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. a. mesd`idu. a. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. jer Allah pra{ta i samilostan je. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. Kada su se svi skupili. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica... dobro djelo.” .s... primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu.. da objave svoj prelazak na islam. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. ustao je i rekao: “Narode moj.s.s.. a. pa su ih neki pratili s interesovanjem. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. a.? Ljudi. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. zaista. odlu~io sam sutra i}i kod njega.. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. a. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. Pred sami polazak u susret Resulullahu. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u.

mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. puna bereketa i blagoslova. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. Smrt Poslanika. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu.s. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. a. a odmetnici to nisu znali. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. Nakon Resulullahova. Din je slabio. Murra. a. predvode}i konjanike. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. A porodica Mukarrina. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Vjerovjesnik. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere.. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. pobijedi{e.s. a. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje.. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. preseljenja na ahiret. Zazve~ale su sablje.s. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Ostali su pobjegli. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Ipak. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. En-Nu’man je pod Poslanikovom. En-Nu’man je nosio zastavu. a islam je bio uzvi{en s njima.. Okupio je ljude. a. Zibjan i dio plemena Kinane. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. a. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Muslimani su krenuli u pohod.s. a.s. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Tra`ili su od njega da se . Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik..s. Na dan oslobo|enja Meke.. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Allahovom pomo}i.

odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. a da po{alje vojsku. Alija. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. da ostanemo bez tebe.a.a. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. hvala neka je Allahu. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. rekao mu je: “Gdje }e{. Nakon toga. grupa i bajraka islamske vojske. stigav{i do Mizara.s. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. r. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid.. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. nego se vrati u Medinu. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. islam se nikada ne bi uspostavio. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. bitka je nazvana “Dolina krvi”. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom.. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik.. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. Allaha mi. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. a. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. vo|om Perzijanaca. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima.{. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. na tome. .. r. d`.

Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. Stali su spram muslimana. ili da pla}a d`izju. ono {to islam nare|uje.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Perzijanci su stigli na drugu stranu. a zatim se stacionirao u El-Hiri. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. 2. borba. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. a neki su bili odli~ni pregovara~i. ili da izabere borbu.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. odredio im i raspodijelio vo|e. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. jedan od najve}ih vo|a. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. . da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. predvodnik izaslanika. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. Neki od njih bili su vrlo pametni. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. tj. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. . posljednim kraljem Sasana. 3. a na njihovom ~elu je bio Rustem.

Stranci u na{oj zemlji... Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. d`. .” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. tra`e}i dozvolu za ulazak. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. a o svakom od njih bio je obje{en bi~.. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u.. ja }u odgovoriti u na{e ime..340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Na’leh. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. Izaslanici su u{li. Re~e: “Na’leh. Je li zato {to smo ih se okanili.. dat }u mu prednost. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd.” “Izvoli. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. Na nogama su nosili ko`ne sandale. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale).” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. Stranci. a ako neko drugi `eli da odgovori. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. a u nekim slo`ili. odgovori ti”.” Kada je ovo ~uo.. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. Zaustavili se na vratima dvorca. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e.{.

mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. htio. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. Jedan dio je uz njega. onda vam objavljujemo rat. Perzijanci osta{e potu~eni. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. pa je i to u~inio. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. ili borbu.{.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. Na vama je da odlu~ite. ili primi islam bit }e{ spa{en. Nije pozvao nijedno pleme. nemojte se ponositi time. ja bih vas ubio.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. pa ih je opet ~ekalo svako dobro.. a.s. a drugi protiv njega. niste joj se mogli suprotstaviti. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. I ako vas je glad natjerala. a da se nisu me|usobno odvojili. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. Pa ako odbijete. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. primit }emo i ~uvati vas. Govorio je dugo.. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. i oni koji su pri{li svojom voljom. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. d`. a ako ne. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. I odigra se Bitka na Kadisijji. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. jedan od izaslanika.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. Nemate vi{e ni{ta kod mene. Ako prihvatite na{u vjeru. onda }emo se boriti protiv vas.” Nato se Jezderd`id naljuti. . a ru`no ru`nim. Ako nam budete pla}ali d`izju. a ako i to odbijete.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. Kad smo slali na{u vojsku na vas.

Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. a da je Ira~anin”.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Rubijj ibn Amir. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. pisao je Emirul-mu’mininu. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er.” “Ko je on. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Utbe ibn Amr.” “Zaista. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Kada je zavr{io. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. reko{e. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Amir ibn Metar. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. ne brini se. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. re~e halifa. Ebul-Huber. Hanzala el-Katib. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. El-Mugire ibn [u’be. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. “Vallahi. Be{ir ibnul-Hasasija. a potom iz Basre i Kufe. kao po~ast prema njemu. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. on je iz Iraka.

Trajala je tri dana. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. I zaista. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina.” Svima se svidi ovaj prijedlog. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. ubijaju}i Allahove neprijatelje. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. Mukarrinovi sinovi.ethul-futuh”. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. A kada budu napustili tvr|avu. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. neka oni pobjegnu nama. tako da je odmah preselio kao {ehid. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Najzad. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. . Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. ali bez uspjeha. Kada im se Perzijanci suprotstave. ali nije bilo pora`enih. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Opsada se odu`ila. Kada se vratio. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom.

Utbu.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Suvejda. Komes i D`erd`an. Dirara. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej.. . Med`a{ia i Su’uda. d`. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Abdullaha.Malika. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Da Allah. Huzejfu.{.

E. R. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. Kad je bio mali. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama.. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. r.a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. a bila je ensarijka. .SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Odrastao je kao rob. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi.A. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno.

a..a.s... koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima.a. Tako|er. a Allah pra{ta i samilostan je. kao {to je prethodno Poslanik. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju.s.s. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim.a. r.” . posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed.{.. r. r. to je kod Allaha ispravnije. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe.a.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. Allahov Poslanik. s. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri.v. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. Salim. Allah. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. r. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. grijeh je ako to namjerno u~inite.. Ubijen je u Bici na Bedru. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.a. s. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima.v. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. primio je islam i postojan se u njemu pokazao.a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. s. A ako ne znate imena o~eva njihovih.v. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u.. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. skupile su se sve islamske vrijednosti. d`. Kada je njegova `ena Subejta primila islam. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise.

v.v.s. za~ula je u~enje Kur’ana..a. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.v.” Jednog je dana Poslanik. Poslanik.s. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.s. predvodio je vjernike u namazu...a. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . “Majke pravovjernih”. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo.atimin otac. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.’ Pa je Poslanik.. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. r.a. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. Kada je do{la. bio opkoljen.s.a.. sa prvim muhad`irima.a.a. Tako|er. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Nakon zavr{etka bitke.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. s. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. r. Krasile su ga mnoge vrline.a.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim.a. Stajali su iza Allahovog Poslanika. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem. a Ebu-Huzejfe i Salim. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. r. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. odgovorila je. je rekao: “Da je Salim `iv.v.a..a. s. s. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.s. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.. s.a.a. s. a me|u njima bio je i Omer.a..v. s. s.. otac Ebu-Huzejfe. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.s. .. iz njega je vrilo znanje i razboritost.. Kada je i{la. Me|utim. pa je rekao: “Hvala Allahu. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. upitao je {ta ju je zadr`alo. iskreni i odani jedan drugom.v. r. r.a.s.s.a. . te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga.” Salim.. a Omer.a. s.. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.v. s. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe.v. u~inio hid`ru u Medinu. Koji te dao mom ummetu.. Bili su i ostali najbolji prijatelji. Salim je prije Poslanika. koja je ne{to zakasnila.a.a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. r. r. r.v. Salim tada nije bio me|u `ivima. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.s. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. ~ekao Ai{u. r.

pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu.v. r.a.. Nakon {to ih zaveza{e.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. Stigao je Halid.. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. svijet je ve} pre{ao na islam. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. bez namjere da ratuje. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. postat }ete zarobljenici. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha.. na Hajberu. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. s..v. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu.a.. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. Nakon {to je Poslanik. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam.a. s. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Tako mi Allaha.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Me|utim. Bili su me|u najboljim ljudima. Allahov Poslanik.s. prilikom oslobo|enja Meke.s. rat ne izbi. a postado{e sigurni.v. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.a. bili su skupa na Hendeku.. na Hunejnu. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. Halid naredi . Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. oslobodio Meku. polo`i{e oru`je. pa im re~e: “Te{ko vama. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru..s..348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. na Tebuku. pa su ratovala protiv islama. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. s.

D@. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.” Srd`ba Allahovog Poslanika. r. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.. s.s..s. Moj Gospodaru. Salim se povukao u stranu da klanja. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.a.{.a.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. Poslije toga. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima.. zamalo su se po~eli udarati. s. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u ..a. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. i obznanili prihvatanje islama.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.a. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek.v. prvi je bio moj sin Abdullah. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. pa je rasprava dostigla vrhunac.” [EHADET NA ALLAHOVOM.a.. srednjeg rasta.a. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe.s. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. s.a.v. Moj Gospodaru. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim.. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. ja nemam udjela u Halidovom postupku.v.. s.s. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.v. r.s. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e.. a Salim je postajao sve stro`iji. s.s. Halid se po~eo braniti.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.[. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e.. s. Allahov Poslanik. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. mole}i od Allaha.v. ja nemam udjela u Halidovom postupku. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. Zatim su se sastali sa Poslanikom. Allahov Poslanik. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru.v. oprost. d`. ja nemam udjela u Halidovom postupku.a.

350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. po halifinom nare|enju. zinaluk. Muslimani su krenuli u napad. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka.. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Broj njegovih pristalica se pove}ao. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta.a. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost.v. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. te je morao ~ekati poja~anje. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.a.. Kada je vidio snagu muslimana. Do`ivio je poraz. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. uputio se. . ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. slijedili ga i ratovali za njega.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. r. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda.v. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila.. koji su mu vjerovali. Ebu-Bekr. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. s. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. Halid. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Nakon smrti Poslanika. ostavljaju}i bojno polje. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. s. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi.a.s. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. a ostale vratiti pod okrilje islama. a. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati.s. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica.s. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. koji je bio primio islam. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne.

Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. r. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. dok je u~io kur’anske ajete.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. ~asnom vjerniku. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Zatekli su ga na izmaku `ivota. Neka se Allah smiluje. a sablju u drugoj ruci. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. . r. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. On je rekao: “Prislonite me uz njega. nakon zavr{etka bitke.a. i jedan do drugog. nosio je zastavu u jednoj. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. pali. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Poginuo je na istom mjestu. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju.” Rekli su mu: “On je pored tebe. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. Obukao je }efine..” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. @ivjeli su kao dva brata. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. d`. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. odlu~io je da se ne mi~e.{. kao {ehidi.a..” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. Salime. iskrenom muslimanu.

.

skoro da se nije ~uo.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. R. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. uskog struka. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. rijetke kose.OSMAN IBN MEZ’UN. a on Vehbov. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Kada bi govorio. a on Hasisov. govorio bi nje`nim i tihim glasom. Bio je srednjega rasta. sin je Mez’unov. Protiv njega vodio je jaku kampanju.” Bio je po{ten. mr{avoga tijela. upozoravao kako alkohol odnosi razum. a on D`umehov. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem.A. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba.v. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. a on Luejjov. crne puti. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. a on Amrov. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. a on Habibov. a on Huzafeov. s. . Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. a on K’abov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. nje`noga srca i ~iste du{e. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. pro}elav.a.

nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. Allahov Poslanik. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. Allahov Poslanik. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.a.. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. s.. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . udarao. prave}i kipove.... iskreni. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama.a. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.s. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. istinoljubivi. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara.s.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. Umejje ibn Halef.a. s..v. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira.a. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. pustio je suze saosje}aja. On je povjerljivi.a. Osman je poveo i svog sina Saiba. poziv... s. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. grdio ga. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika.s.. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. Sin njegovoga amid`e.s. omalova`avao.. s. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. `estoki du{man islamu i muslimanima.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. ljubavi i nje`nosti. Naprotiv.v. nisu se odrekli islama.v. Kada je Osman ~uo za Poslanikov.v.s. s.. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.. po~eo se raspitivati o na~elima islama. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana.v.. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju.

i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. jakog. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. D@. sin amid`e Allahova Poslanika.v. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. da Bog da. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla.s... U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. ali ne}e biti kako ti `eli{. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. objelodanila se la`. U ALLAHOVOJ.. A da su u Meki. ali }e se tebi u glavu zabiti. s. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. Informacije su tada bile {ture. pobio si narod koji te {titio. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. sa islamom i Njegovom objavom. . Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija.s. ponizili te.60 O{tri vrhove strijela.v. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane... Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru.. Kada su stigli do obronaka Meke. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. s.a. Borio si se protiv ~asnog. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu.[.a.

Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. re~e Osman. Zatra`io je od njega za{titu.” Izabrao je `ivot poput njihova. kao {to sam ti je ja javno dao. a na prsa mu stavili kamen. Nakon nekog vremena. odgovori mu Osman. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. a on je njihov brat u vjeri. za{titu. Zato. njegove za{tite”. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. s. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote.” Osman tada re~e: . i slijediti primjer svojih drugova. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. Osman nije bio spokojan.a.. odri~em se. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. s. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga.s. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Ta. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. poni`avaju}i i udaraju}i. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. ovo je gubitak za mene.” “Nema sumnje.a. Tre}eg su vezali za vrat.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. evo. nastavio je Lebid. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. a Kurej{ije su bili ushi}eni.” Velid ga upita: “Da nisi.v. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke.s. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. do{ao je da se odrekne moje za{tite. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. a svi oni `ive za isti cilj.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite.v. moj brate. imetak i porodicu. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika.{. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” “Istinu je rekao. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. s..v. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. “svako u`ivanje je prolazno.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija.s. d`..a. vjerom i misijom. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. Me|utim..

uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju.. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. pa re~e: “Kurej{ije. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Ebu-Abdu{-[emse. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. na to }e Osman. ako ho}e{. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ovo ti nije trebalo. pa hajde. o narode.. Pa ja }u. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. Bio si u sigurnoj za{titi. a koga Allah u~ini zadovoljnim. iako govorite: zalutao i zabludio. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. ja nisam ludak. Zbog toga `elim Allaha.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. vrati se u moju za{titu. Ja sam u Allahovoj za{titi. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. brate moj. Ne ljuti se radi njegova buncanja. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga.” “Tako mi Allaha. rukama bezbo`nika neupu}enog. sretan je. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. .” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. tako mi Allaha. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti.

” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: .. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima.’ Nakon toga. rekao mu je: ‘Osmane..v. `ena.. u{ao je Allahov Poslanik.a. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.v.a.a. a vra}ao se u drugoj.v. Allah me nije poslao sa mona{tvom. s.a. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. Allah me nije poslao sa mona{tvom. a Osman je bio u redovima mud`ahida.s. no}u klanjaju}i.s. obla~io je grubu odje}u. nastoje}i da se o~isti od grijeha. a ja sam mu to spomenula. pa sam je upitala o tome. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane.v.. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. s.. od ibn S’ada. s. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. s. Provodio je `ivot danju poste}i.. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. im re~e: “Tako }e sigurno biti.s. a klanja no}u. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.s. potpuno je napustio `ene. s. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. poslije sreo Osmana.a. odselio je u Medinu.s. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. najukusnijih jela i otmjene odje}e. A kada je Resulullah.v.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. pa mu je oti{ao. s.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada..” Poslanik. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro. mona{tvo nam nije propisano.. neporo~nost i zadovoljstvo. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. o Allahov Poslani~e. Poslanikove. jer je u vjeri na{ao ~istotu..v. a izgledala je nervozno i uznemireno. jeo malo hrane.s. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika.a.a.v. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. s.s. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. Allahov Poslanik.

kada je Osman umro. o Ebu-Saibe.” Allahov Poslanik. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. s.a. Potom je podigao svoju glavu. Ibrahim.v. s. u Medini.. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik..v.s. Allahov Poslanik.s.s. ne `alite suze. s. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini..v. Poslani~e. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.v. pa smo i mi zaplakali. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu.s.. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. Ali na tebi je.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. Ibn Mez’une. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.” Poslanik. rekao mu je: “Ibn Mez’une.s.. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. Oti{ao si sa dunjaluka.” Poslanik. zavolio ga je zbog njegove ~istote.v. pa dozvoli mi. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te.v. da se kastriram.a. joj je rekao: “To je njegovo djelo. rekao je: “Allah ti se smilovao. Na dan kada je do Poslanika. Osmanu ibn Mez’unu. niko vam za njih ne}e prigovoriti.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu. u{ao kod Osmana ibn Mez’una.v.s.v.a.a. s. pa je onda podigao glavu. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.a. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. da posti{. pa tre}i put. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.a. Zatim se nageo drugi put. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.s. s. s.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. s...a. nageo se nad njim.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. rekao mu je: “Ne.a. a ukopan je u Bekijji..s. s. za Osmanovom smr}u... do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. .

s. s.. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba.a. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret. s.a.v. krenuo u Bitku Bevat. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. Kada je Resulullah.v. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. . za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah.s.

puna~kog tijela. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. s. a on Avfov.. a on Avfov.a. a lice nje`no{}u i vedrinom. R. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. Nadimak mu je bio Ebul-Velid.UBADE IBN SAMIT. sina Nadlovog. a on Kajsov. tako|er. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a on Kavkalov. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. . {irokih prsa i ple}ki. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. a on Asremov. Govor mu je bio blag i osje}ajan. Bio je visok. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. lijepoga lica. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a on S’alebov. a on Ganemov. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. a on sina Ad`lanovog. a on Amrov. a on sina Malikovog. On je.A. a on . Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja.s. Zauzimao je odlu~ne stavove. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. sin je Samitov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. k}erka Ubade.ehrov.v.

s.s. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu.Ako sa~uvate ugovor. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi.v.. Zekvan ibn Ebu-Kajs.. s.v. da ne ubijamo na{u djecu. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Dogovorili su se. s tim da Resulullah.v...’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. da ne ~inimo zinaluk. ne boje}i se. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.s. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. gdje ih je Poslanik. Ukbe ibn Amir. Jezid ibn S’alebe. s. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.a. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. na rat. s.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. Auf i Mu’az ibnul-Haris.a.. tako|er..v. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. bude predstavnik muslimana Meke. u ime Allaha. s. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. pa onda }e ta stvar pred Allaha. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. a ako ho}e oprostit }e. ako ho}e kaznit }e.s.a. Kutbe ibn Amir. s. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare.s. Re~eno nam je: ‘. To je bilo prije nego {to je propisana borba. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu.v. nagrada vam je D`ennet.” Allahov Poslanik. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika .v.a.s. da ne krademo. {irile su se po Medini i njenoj okolici. i Medinelija na Akabi. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.a. s.a.s. i to je iskup.a. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat.v. Abbas ibn Ubade. s.. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. na istom mjestu. ni~ijeg prigovora...s. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga.v. s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. .a. u radosti i u `alosti. nakon {to je Resulullah. Ako budete obmanjivali.

Kada je krenula da iza|e iz du}ana.. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine.s. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu.” Allahov Poslanik. oti{ao je Poslaniku. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima.v.a. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.s. Me|utim.s. u Medinu. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. pa kada je vidio {ta se desilo.[. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.v. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. vi znate da sam ja Poslanik.. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. s. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. ako mi budemo ratovali..a. nisu se zaustavili samo na tome. Me|utim. i muslimana. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava.v. s. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. Me|utim.s.a.v. D@. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. Primite islam. Tako nam Boga.. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. Kada se vijest pro{irila po Medini.v... a ona nije ni{ta primijetila. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . saznat }e{ ko su ratnici.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. i rekao: “Allahov Poslani~e. mu je na to odgovorio: “Tvoji su.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio. s. pa im re~e: “O skupino jevreja. presudi.s. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. muslimanka.v.a.s.a. s. pa si iskoristio priliku protiv njih.” Allahov Poslanik. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. Kada su je vidjeli.s.. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. s. Jedna Arapka. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. s.v. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Ostali su razo~arani. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci.a. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi.a. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. s.

da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.. a zatim osvojio. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. Hunejnu. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. zapadno od grada Himsa. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. Latakija ja primorski grad. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. neustra{ivost i poduzetnost. bogat kr~mama i du}anima. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili.v. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. najte`om zakletvom. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. .a.s. Taifu i u drugim bitkama.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. Allah. Hudejbiji. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. uistinu. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom.v. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. kajati. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha.a. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. Na Hendeku. s.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati.s. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. od nasrtaja mu{rika. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. s. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.

pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Nakon osvojenja Latakije. Ubade je krenuo priobalnim putem. Tu su proveli ~itavu no}. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. uvjereni da su muslimani oti{li.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. . koji je pru`ao otpor nekoliko dana. ali je i njega uspio zauzeti. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. a kada se spustio mrak. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. Prvi u nizu bio je grad Belde. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. narediv{i da se crkva ne dira. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Na kraju je smislio sjajan plan. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. ozna~avaju}i po~etak napada. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. {to je Ubade odobrio. Tako su i u~inili. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Potom je sagradio d`amiju. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. sjede}i na konjima. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi.

a.tas za tas. a on mu je grubo odgovorio. . bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. zlato za zlato . Nakon Damaska. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana.s.mjera za mjeru. Mu’az ibn D`ebel. Od Allahovoga Poslanika.v. Prodaja na kredit nije po{tena. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. s tim da srebra bude vi{e. je~am za je~am . Zar ne ide srebro za srebro .s. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. s tim da je~ma bude vi{e.ista koli~ina za istu koli~inu. iz ruke u ruku. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. halifa Omer ibn el-Hattab. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu.s. taj uzima kamatu.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika.v. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere.. Kada ga je vidio. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Ubej ibn K’ab. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa.a.a. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. s.” Oti{ao je u Medinu. s. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. Naime. s.tas za tas. (tj.s. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. {tavi{e. a prodaja na zajam nije po{tena. i podu~avao ih Kur’anu.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. `ivota. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit.” Allahov Poslanik.a. iz ruke u ruku. nad Ubadeom). Zar nije p{enica za p{enicu . Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. s. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu..v. stekao je znanje i obrazovanje.v.. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.

. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri.

.

tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . a on sin Hizjemov. tamnoput. k}erka Ebi-Mu’ajta. prihvatio bi ih kao ~injenice. a on sin S’adov. jakih mi{ica i podlaktica. Pa`ljivo je rasu|ivao. s. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. s.a. Ba{ u to vrijeme Poslanik.v. zauzeo bi odgovaraju}i stav. sin je Amirov. i njegovim ashabima. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. stvari je gledao realnim pogledom i razumno.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI.a. Bio je srednjeg rasta. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao.s. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. brzih pokreta..v.A. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. a on sin Selmanov. lahkih koraka. Nakon {to bi spoznao su{tinu. a muslimanima pripade velika pobjeda. R. Njegova majka bila je Erva.s. a on sin Rebi’e..orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.

U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. uti{anom masom. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. r. jo{ bih klanjao. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje.. a oni su. me|utim. u~io u svome namazu. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja.a. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Zatim ga veza{e za stablo drveta. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. te dovedo{e u Meku. Kada je zavr{io namaz. psuju}i i grde}i ga.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Hubejb. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. ako mi dozvoljavate. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. Odveza{e ga. a da se ti spasi{?” . a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Prodali su ga porodici El-Haris. Za~udi ga ta njegova smirenost. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Kao i ostali mladi}i Meke.

s. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. ali ih drugi sprije~i{e u tome. Tebi se vra}am. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija..v. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. D@. I tako. Resulullah. Narod se po~e razilaziti. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Zaista je islam zov istine. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. s. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom.a.[. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. koji je bio naseljen jevrejima. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam.. grad sjeverno od Medine..s. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Allahu moj.a. govorio im je: “Tako mi Allaha. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu..” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to.” I taj prizor se zavr{i. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. prorijedi ih. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. a bila mu je to prva bitka pod . Po~e analizirati i razmi{ljati. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest.s.” BORBA NA ALLAHOVOM. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. pogled mu je bio uprt u nebo.v. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela.

s.. o Se’idu! Dosta si rekao. Allah ti se smilovao. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.a. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. r. Me|utim. ti si onaj koji o~ituje Istinu.” Na to mu Ebu-Bekr. tako mi Allaha. r. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom.{. putu. d`. pa se .s. Ebu-Bekr mu dozvoli.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. da se priklju~im muslimanima. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am.v..s. i veli~a{ Allaha. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. kako sam saznao. `estok prema nevjernicima. s. `rtvuju}i se za {ehadet. vrati se svome Gospodaru. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. koliko je to bio u mogu}nosti. Bilal.v. a kad je Se’id htio krenuti. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. pro|e neko vrijeme. du{a Allahovog Poslanika.a. s.{. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. d`. moja je `elja da idem u d`ihad. Ti si. ponizan. bili su veliki.. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. ~uva{ rodbinske veze.v.. Dozvoli mi. uputama i savjetima.a. d`. Njemu pripada vrijednost i blagoslov.. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. blagoslovio je pobjedu na Hajberu.. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. Kako znam.. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene..njegovi ashabi. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. Allah. sudi po istini i pravdi.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. Ispuni se velika Allahova odredba. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. u osvajanje [ama. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom.s. milostiv prema vjernicima.s. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. koji je ustrajan u pravdi. rade}i po Poslanikovim. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.a. a ti ne izdaje{ naredbu.a. {uti{. s. po{alji i mene s njim.a.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. kloni{ se grijeha i prekr{aja.a.. hrabri ljudi .v. Oko Poslanika. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.{. r.

d`.{.. Dignite svoje ruke. U isto vrijeme preseli i Jezid. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Kada je Muavija oslobodio . Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. shvatio sam da im se dova primila. izme|u Hajfe i Jafe.” Se’id i muslimani. gdje ih se sakupio veliki broj. predvode}i jednu grupu muslimana. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. d`.. malom naselju u pokrajini Gazza. Kad sam se sreo sa neprijateljem. sa~uva me poraza i bje`anja. te me Allah.{. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora.. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. sa~uvao. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Allah. sa Allahovim blagoslovom. ga u~inio blagoslovljenim. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu.{.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Izlo`io sam se pogibiji. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Kada su se muslimani spremili da krenu.” ^im je do{ao u [am. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi.. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. r. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika.{. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. d`. Ako si nam odredio da se rastanemo.. krenu{e ka [amu. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija.a. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. ali im to nije koristilo. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. d`. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. Allah. preseli na ahiret. Allah vam se smilovao. Allahu. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. kad nam odredi{ susret. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti.

ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. r. Omer.{. dao upravu. r. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. vjerovanja i poniznosti.. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere.. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.. svojoj porodici i svojim zetovima. da je rekao: ‘Allah. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.s. r. sakupit }e ljude radi obra~una.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu.a. s.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una.. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika.a. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. na oslobo|enju Kajsarije.. otkako je Omer. s.a. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. upita ga: “Se’ide..{. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.a. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.{. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.v. r.. {. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. nasljednika. d`.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.. d`.{. d`. {.s. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. Otkloni pote{ko}e. izabran za halifu. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. d`. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha.a.. Omere. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. d`.a.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju.” Omer.. d`.v. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti.

dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. “Ko je Se’id ibn Amir?”. r.a. upita ih Omer.” Se’id ibn Amir. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . ^esto su pravili urote protiv namjesnika. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa.. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi.’ Zatim }e Allah. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. Tamo ga ljudi zavolje{e. odgovori{e. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima.a. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira.. “To je na{ namjesnik”..{. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. pobunama i mnogim `albama. d`.a.. ja }u tebe postaviti. htio postaviti namjesnika u Himsu. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. r.a. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. oti{ao je u Hims. r. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. Kada je Omer. r.

. djeci siro~adi i besku}nicima. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. a ono nas uzrujava i brine. tako mi Allaha.. I na kraju.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. ali evo moram.” Ona mu. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. Jedan. r. r. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem.” ^ovjek koji je govorio sjede. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne.. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. udovicama. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. a da . U{la smutnja u moju ku}u. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. d`. u ime svih njih.. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. zovemo ga. r. a tada sam bio mu{rik. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. Pro|e nekoliko dana. pa tek krajem dana iza|em. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. a onda iza|em. Kada ih je Se’id primio. zaista.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi.a.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. Omer.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. a on nikome ne odgovara.a.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest.{. prezirao sam spominjati razloge. pa po{to je ja operem. progovori: “Vladaru pravovjernih. ne znaju}i za dinare. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. Omer ibn el-Hattab. kao da ga je zadesila nezgoda. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. ~ekam da mi se osu{i. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran..a. re~e: “Oslobodi je se. Kada je stigao. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha.

Bio je ~istog duha. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. . slijede}i ~asne muslimane prethodnike. d`. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. ~iste du{e.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. a zatim re~e: “Hvala Allahu.{. preseli svome Stvoritelju. ~vrstog imana. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. r. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.a..’ Tako mi Allaha.. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. skromno{}u i borbom na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn.

.

Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost.v. izdu`enoga lica.s. kori{tenje oru`ja. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. a on Avfov. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a on K’abov. Bija{e visok. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. na koje se Poslanik. s. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. a poznavao je i plivanje. samopouzdanje i smjelost. strategiju napada i povla~enja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. oslanjao u ratnim pohodima.GALIB IBN ABDULLAH.s. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. a on D`’aferov. sin je Abdullahov. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. a. a bili su smje{teni zapadno od Medine.. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. jo{ u ranoj mladosti. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. prema moru. ravnomjerno razvijenog tijela. a on Abdu-Menafov. a on Amirov. mr{av. upalih o~iju.A. a on sin Musirov. a on Lejsov.a. a on Bekrov. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. . Posjedovao je vrlo lijepu narav. a on Kelbov. ~vrste i smirene nerve. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. R. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. ponosito srce.. Nau~io je jahanje.

Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam.v. kao da kuju kakvu zavjeru.. Poslije toga.a.v. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali.a. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. s.s. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. Bilo ih je stotinu dvadeset.v. i izjavi svoje primanje islama.a.v.. Poslanikov. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu.a. Tako je. i da su u{li u islam... To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . Jednoga dana. Tako|er.” Poslanik. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.s. Stanovao je predgra|u Medine. mjesto njihovog prebivali{ta. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. jednog dana do Poslanika. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. idu}i prema Kedidu.v. Naredio im je da napadnu Kedid. a ljudi su im postali osori i grubi.v. s. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom .s. s.a. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. Oti{ao je Allahovom Poslaniku.a. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. po{ao u ratni pohod. s.s. Galib se nastanio u Medini. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. s. naredio je da se opremi odred vojske.v.. u plemenu Benu-Abd. a kada je pala no}.a.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku.s.. a da pojedince od njih ubiju.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. sreli su El-Harisa ibn . dobru i pravdi. s.v.s. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. s. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha.s.s.. Nakon odre|enog vremena. Pove}ao im se broj stoke. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.a. Oko ikindije toga dana. s.

pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. dok su ostale zarobili. kod Galiba. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. on je pobjegao.s. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. najbolje vrijeme za napad. Usame je bio na ~elu odreda. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. jer je no}. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. Veliki broj su ih ubili i ranili. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. da izjavi primanje islama. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. koji je ubio veliki broj muslimana. Bila je to parola u njihovim pohodima. ostatak rastjerali. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Tu su ostali do no}i. snagu i dobru strategiju u borbi.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. pa su ga zarobili.. odsijeci mu glavu. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. ako ti se bude opirao. do njega Galib ibn Abdullah. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. Stali su mu iznad glave.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. vidio sam . Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. a na kraju. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima.v. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. a ako bude{ ne{to drugo. Napali su ih neo~ekivano. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. s. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. a mud`ahidi su ponavljali za njim. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre.a.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu.

~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.s.a. d`.a. lice mu se promijeni.s. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom.v.a. s. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. r. Galib je uvidio da je Poslanik. r. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik... Nakon {to je Poslanik.a. Kada je Allahov Poslanik.v. redovno je slao Resulullahu. vje{tih i iskusnih na putu.v.a. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. Halid ibn Velid..a.a.s. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. r.a.a.s.s. Meka je osvojena. Kada sam prenio Poslaniku. Tako|er na Hunejnu. nije znao {ta da ~ini. radi {irenja islama u njima..s. s.. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. Tada je poginuo veliki broj muslimana. s. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. s. pa re~e: “Usame. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. me|u njima i . r. kao {to se kajao i Galib.v. zamahnuli na njega sabljama.. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. s. preselio na ahiret.v. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. s. Tokom puta. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama.v. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.{..a. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. u prethodnici muslimana. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. {ta se desilo. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. Allah je pomogao Svoju vjeru. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. odlu~io osloboditi Meku.. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.

pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja.. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. na ~elu velike vojske. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. koje je imalo ~etiri stotine boraca. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale.. Pomo} je neprekidno stizala.. na ~elu plemena Er-Rebab.. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. a post slabi i umanjuje snagu. pa je prema njima krenuo Mihran. Nakon dolaska pomo}i. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. Irak. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. te je stigao do mjesta El-Buvejb. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen.prema Iraku ili [amu. r. r. a kada su se sreli sa El-Musennom. Nakon toga. Pomo} je po~ela pristizati.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Irak. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. pridru`ili su se njegovoj vojsci. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida.a. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no .” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. . na ~elu boraca iz Ezda. va{im udjelom. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj.. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.a. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. nasuprot njih. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi.. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. a oni su odgovorili: “U [am. pa je ustao i rekao: O rodbino. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. tamo su na{i prethodnici. do{ao je El-Musenna.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. S druge strane. Omer ibnul-Hattab.

Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. Omer ibnul-Hattab..a. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. tako|er.. pa ~uvaj moju oporuku. ispra}aju}i ga. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i.. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.a. r..a. pa mu je Abdurrahman ibn Avf. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}.a.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”.. Omer ibn el-Hattab. spremne da istrijebe muslimane. r. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Kada je primio Musennino pismo. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku.a. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Znaj da za sve treba priprema. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. r.a. upita Omer. i vratiti ih na Arapski poluotok. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz.. prijestolnicu Kisra. te grupa koja se borila iza slonice. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. udarati i u sredinu perzijske vojske. odgovorio mu je Abdurrahman. strpljenje na onome {to te sna|e i . po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. lijevim i desnim.a. El-Musenna ibn Haris. Priprema za hajr jeste strpljenje. a. r. r. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. i s hajrom po~ni. U isto vrijeme.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. prije nego Rustemova vojska krene na njih. r. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. S’ad ibn Ebu-Vekkas. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. r. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom.

Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. perzijskoga vo|u Rustema. Bolest ga je privezala za postelju. zaista. s. Galib ibn Abdullah. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. O skupino Mead.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. pa ih podsti~ite na borbu.a. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). a Perzijanci prema muslimanima.{. On }e vam se odazvati. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. vi ste njihovi poglavari. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. Ubio ga je vrlo brzo. Sutra }e pri~ati. On }e vam pove}ati.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Smjelo i odva`no nastupaju}i. bili su `estoki prema njima. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju.. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. arapski pjesnici i njihovi govornici. od Njega tra`ite. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. rekao je: “Ljudi. obra}aju}i se svome narodu.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Me|utim. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze.s. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. Prou~io je ~etiri tekbira. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Allah. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. d`. S’ade ibn Ebu-Vekkase. . vi ste njihov spas. blizu mjesta bitke. Galib ka`e: “Boga mi. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske.v. Njega molite. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. rije~ vam je zajedni~ka. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. pa prenijeti drugima. Idite me|u ljude. ve} bri{e lo{e s dobrim. Prije po~etka borbe. Zaista. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. ne bri{e lo{e s lo{im. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. Pa. pa preuveli~ati. muslimani su krenuli prema Perzijancima. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. osim da Mu se bude pokorno.

pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio..a. r. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. r. povjereniku va`nih zadataka.a. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. .386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. junaku El-Buvejba.a..

on sin Alijev. napisao: “. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka.” . a on Bekrov. tra`e}i hranu i vodu za stoku. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. a on sin Ad`elov. Bio je srednjega rasta. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. jakog pam}enja. rijetku kosu. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . pa je Ibn-Hibban. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. a on Led`imov. a on Abdul-’Uzzaov. ~uveni histori~ar. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. OSOBINE . na granici Bahrejna. Imao je sme| ten. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. a on sin Rebi’ov. R. a on je sin S’adov.urat je.URAT IBN HAJJAN. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. njenih puteva i staza. a on S’abov. a sin je Hajjanov. najbolje poznavao puteve. istaknute o~ne jagodice.urat. a on Hajjetov. jake tjelesne konstrukcije. od svih ljudi.. Imao je mo} preciznog zapa`anja. [ama i Arapskoga poluotoka. sitne o~i. a on S’alebov.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. usko lice. a on sin Habibov.A. Zastali su u pustinji Ubelleh.

Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.urata ibn Hajjana zarobljenog. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “.a. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. .urata ibn Hajjana. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. vratili su se u Medinu. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Jedan je ensarija vidio .v. potro{it }emo sve {to imamo. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Roba je bila u srebru... Zejd. a Zejd ibn Haris. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. koji. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. i ostali koji su bili s njim. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi.s. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . a sa njima bila je i grupa Kurej{ija.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. s. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu.a. kada bi i{ao `mire}i. zapovjednik muslimanske izvidnice. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Bili su u }orsokaku. . Tako|er.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. ne bi zalutao. Zaplijenili su ga. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu.JANOV VODI^ . zarobio je .s.urata u Meku. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. ali da putuju novim putem. re~e Zem’a.v. s. Ned`dom.urat ibn Hajjan”. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio.

s. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. s. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. KUREJ[IJSKI UHODA .da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. .v.s. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. a drugi put bi odlazio u Meku. . sa saveznicima..a.. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . s.v.s. krenuli prema Medini.s.” Kada je . . koji se sastojao od nekoliko ta~aka: .urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. ali je odmah pao u ruke muslimana.) oslobodi i posla njegovom narodu. zaustavi{e pokret.urat doveden pred Resulullaha.a.v. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali. Selman el-.urat upitao: “Brate Arape. koji su bili . s. obznani svoje primanje islama.a.a. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. Kada je Allahov Poslanik.Allahov Poslanik. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. zbunjeni.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine. ulogorili su se izvan Medine.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.s. obavijestio je o tome muslimane.s.a. spasit }e{ se . ne ubija vjernike. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu.. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam.. Kurej{ije su.. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu.v.. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. s.v.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. pa ga on (Poslanik. Pozvao je .

uratu bude dobra. Od njih je . .v.s.urat ibn Hajjan.. a od velike radosti bio je sav ustreptao.urat i Ebu-Hurejre. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.urat se vratio svome plemenu.s. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife.v.v.s. govorio je poslije da je Allahov Poslanik. dobio je obavje{tenje o njemu..a. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.a.v. r. a . Adijj ibn Hatim. govorio. Me|utim. a sa njim je izdajnik.urat re~e: “Ja sam musliman.s.s. s. s. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. s. Allahov Poslanik. Zbog toga je Resulullah..v.. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. s. .uratu... bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost.s.v. .s. Jednom prilikom je .a... pogledao ga je.s. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.a. To se {irilo me|u ljudima. r.s. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.a.. s.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. .v.s. pado{e licem na tle.a. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.a. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. na nekom savjetovanju. s. koji naredi da ga ubiju. .v. r. dodijelio .urat ispred Zejda pokazuju}i put. pa`ljivi i oprezni.. s. la{cu i odmetniku. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.v. s.{. s.. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. ga je ve} bio zavolio. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. s.. s.” Kada je za ovo ~uo.a. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. Tada . Tu su izveli napad na karavan.s.urat se vratio u Medinu. oprostio. s. tvrdio za sebe da je poslanik.a.” Poslanik.a. a broj njegovih pristalica je naglo rastao.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.a. Krenuo je . d`. Tihim glasom molio je da u .v.v.a. Allahov Poslanik. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. Me|utim. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik..a.a. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara. poslao . Kada su iza{li. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.a.s. Allahov Poslanik.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. s. Za .s.a.v.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs..v. a Allahov Poslanik..

a. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .v. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Tako. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. ne prezaju}i od smrti. Musenna je to odbio. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku.a. .urata ibn Hajjana.urat. Ulis i Hira. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. s. postao je halifa muslimana. r. r. Kada je red do{ao na .urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. Halid je oti{ao na front prema [amu. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. zbog njegove brzine kretanja. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske.s.. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. Ebu-Bekr. Amgi{ija.a.v. i Be{ir ibn Hasasije.. s..s. . a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. a ko ostati sa Musennom. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske.uratovog prisustva u okr{aju.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. stanovnik Jemame. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba.a. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. r. pa Halid pristade.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru.a. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. a kada . Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. Pred njim pado{e gradovi Mezar.” .

a. . Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. . za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu.a. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. govore}i im: “Potop . u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. kazav{i da je to ra{irena izreka. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. Pa ako poraze neprijatelja..” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. Nimra i Ijad. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma.urata ibn Hajjana. Opravdali su se. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . . .urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca..urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu.urat i Utejbe uradili. r.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit.urat. perzijskim kraljem. . Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. r. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. Potom je osvojen Mosul. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. a na lijevom krilu . a . .urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima. Kada je halifa saznao {ta su . Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Ostali su kratko vrijeme u Medini. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. a s njima rimska vojska i Perzijanci. Jedan dio njih natjerali su u vodu.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi.

vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.urat ibn Hajjan.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule.. Ukopan je u Kufi.{. smiluje . Neka se Allah. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana.uratu ibn Hajjanu.a. r. r.a. . U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana.. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. d`. . Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.

.

. a on sin D`abirov. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. O tome nije govorio drugima.A. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. Bija{e svijetla lica. smiren. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe.{..v. Allah. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. bez ljubaznosti i okoli{anja. d`. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. o{tro bi ga prekorio.HUZEJ. R. a on Abesov.a. a on D`ervin. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. Nadimak mu je bio El-Jeman. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. sin je Haslov. dubokoga pogleda. srednje gra|ena tijela.E IBN EL-JEMAN..s. s. a on El-Harisov. a on Rebi’in. vitka stasa. a on Mazinov. a on Amrov. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje.

s. bio je iskrena li~nost. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. prozva{e El-Jeman..v. od malih nogu.s. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika.s..s. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. s.. s..v. r. ti si ensarija. kojim su zvali njegovog oca.a.a. a Medinlija po mjestu `ivljenja.a.. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe.a. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika.a. [to se ti~e nadimka El-Jeman. r. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. On i njegov otac izostali su iz te bitke. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. odgovorio mu je Poslanik.a. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.v. ti si od muhad`ira”. “Kad je tako. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.a. s. s. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. a ako `eli{. jednim ensarijskim plemenom. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. s. poznat kao Mekelija porijeklom. onda sam ensarija.. Huzejfe. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. pa su poslije povukli ovu zabranu. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. osim Bitke na Bedru. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima.a. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.v.a...s. Naime.v. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. r. r. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e.

od mu{rika. Bje{e to na dan Uhuda..Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. s.v. Kad smo stigli do Poslanika.. Kada se bitka zao{trila. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha.a. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu.a. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.s. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli.s.v. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje.. d`.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika.63 Danas-sutra nama je umrijeti. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske.s.{. a tra`ite pomo} Allaha. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku..a. s.v. naoru`anim kopljima.. d`.v. .a.s. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. a starijim ljudima. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.” Allahov Poslanik. s. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je. s. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. nare|eno je da im budu stra`a. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe.. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana.{. protiv njih. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. Poslanik. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.

s. povikao je prema njima. odgovorili smo. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.v. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima..v.a.. Munafici.s.a. r. a On je najmilositviji. tajno su se dogovorili.a.s. Allahov Poslanik..a.a. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je. ljubav prema njemu.a. o~e. njih dvanaest. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas... s. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. s.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima.. Huzejfe ih pogleda.” . s.. s. odustali su od namjere i pobjegli. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika.a. s. s.v.v.v.. s. a da ih muslimani nisu znali..a. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. Sigurno je da Vjerovjesnik. i vodio je.s.v.s. skrivaju}i zlo u sebi. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega. On re~e: “Bili su to munafici. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). zaboli ih to u du{i. s. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. njihovi planovi su propali. Me|utim. koji su bili u muslimanskom d`ematu. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe..s.v.. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. a Amr ibn Jasir je tjera{e. to je moj otac!” Me|utim.” “Bili su maskirani. Resulullah..s. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. Allahu moj. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. s.s.a..v.” Kad je Resulullah. bilo ih je dvanaest. Me|utim.a. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. Resulullah. da Allahovoga Poslanika. odgovorili smo. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti.v.s. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.

d`..” Huzejfe je dodao: “Omer. i Omer bi izostao sa d`enaze.. Resulullah.s.... odgovorio je. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. s.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. pa ih onda po~ne ubijati. njegov iman bje{e jak i velik. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli..v. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. Resulullah. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. . Kad bi neko umro od muslimana. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.s. r.{.s. r. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode.a. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. te njihovih karakteristika. s.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.a. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. ispred njih su bili Kurej{ije. i on bi mu je klanjao.a. ne dadne vlast nad njima. Huzejfe. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima..v.a. a ako ne bi. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah.a. s. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane.a. r. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.v.

Dok sam i{ao.. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. a Allah. sjedili smo poredani u dva reda. Munafici su se po~eli izvla~iti. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.’ ‘Da!’. ili oko toga broja. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. on re~e. koji mi je dosezao do koljena. prou~i: ‘Allahu. pa pro{aptah: ‘Da. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije.s. a. jedan po jedan. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega.{. Tada Allahov Poslanik. iza nas. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. Kome{ali su se i izvla~ili.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Ustao je Allahov Poslanik. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. s. pa nas obavijesti. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla.’ Tako mi Allaha. izvidi {ta je uistinu. Allahov Poslani~e.a. s. rekao sam. Uvuci se u njihov logor. sin toga i toga.a..’ Krenuo sam.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. Kle~ao sam. sa njegove desne i sa lijeve strane.. d`. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.s.v. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom.v. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. Allahov Poslanik. sve dok nas ne ostade tri stotine.v. pro{av{i kroz razne opasnosti. s.’ . neka svako od vas provjeri ko je do njega.. Zato.a. Benu-Kurejze.s.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. skoro da nije ni zavr{io dovu.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.

.a. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. odrije{io joj noge. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. s.. postavio za emira cjelokupne vojske. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. {to pje{aka. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. ~vrstim kao stijena. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. {to konjanika. d`. Njegovim u~e{}em i posredstvom. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. zajahao je i udario da ustane. neka bajrak preuzme Huzejfe.a. r..s. a njega to jako obradova.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih.{.s.a. lijepom zahvalom. Kad je zavr{io i vidio me. {to strijelaca. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.. Valeri i Validinur. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am.” Srele su se dvije vojske. Ako on pogine. Da mi Resulullah. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. a Benu-Kurejza nas je napustio. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. a ako i on pogine. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah.a. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. osvojeni su Hemzan. te da se upute ka Nehavendu. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. r. nije naredio da ni{ta ne poduzimam.v. niste se usaglasili u odluci. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. s.’ Uputio se tada prema svojoj devi. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena..Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.v.a. stradale su nam deve i konji.. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. r. ubio bih ga strijelom. pa zahvali Allahu. Halifa Omer. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom.. uz Bo`iju pomo}. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin.

postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina.v. heroja u bitkama za Irak i Perziju.. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. spretno ih ubijaju}i..” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. sunce mu promijenilo boju. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Po njoj se ra{iri svjetlo islama.. a on je udovoljavao njihovim potrebama.. odvratio je Huzejfe. r.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. Halifa Omer ibnul-Hattab.” Pitali su: .. Huzejfe..” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. Posje}ivao ih je i obilazio.samo hranu. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. Putovanje ga je iscrpilo. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. Neka mu se dadne {to tra`i.. Navalite o ljudi Bedra. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. s.. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. koji je dojahao na magarcu.. udarao je na neprijatelja.a. dok sam me|u vama”.a. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda.. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. kako je halifa naredio. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek.a.s.a. r. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.v. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber.. r.s. Allahu ekber. s.. prihvati ga Huzejfe.. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. Istinito je Allahovo obe}anje.. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta.. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju.a.

. pozva ga u Medinu. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. a to je prezirao. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.” Po njegovom mi{ljenju.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca.. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa.a.a. r. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. rastaju}i se sa plemenitom du{om. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. ^isto srce. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo... Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. Kada je trebao u}i u grad. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. osjetio je dolazak meleka smrti. i ne samo prezirao. Jednom prilikom halifa Omer. u kojem sija svjetiljka.. o vjeri i vjerskim du`nostima. Pa. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. ni ko{ulja mi nije potrebna. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga.a. nije mi `ao. okru`uje je gnoj i krv.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. njegove izreke govore o `ivotu. pa koje nadja~a. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se.” Kad ih je vidio da su novi... kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. kako ga je Huzejfe razumijevao. jeste srce vjernika. o uputi. ili lo{ijima. Tako|er. r. Huzejfi. ve} se svom snagom borio protiv toga. smrti. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao.. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. r. licemjerja i munafikluka. Njegova briga za islam bila je stalna.” Huzejfe. bile su rije~i: “Dobro do{la.. do{la si...a. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Do{la si sa `udnjom prema meni. okru`uje ga ~ista voda. . posljednje {to je kazao... vlasnika dva svjetla. Pa primjer je imana poput primjera drveta. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti.. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. Namjesni{tvo. r.

. r.. preseli svome Gospodaru.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.a. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.

a on Amrov. kao i vje{t borac na polju d`ihada. obdario ga je velikim razumijevanjem. R. Bio je miran i stalo`en. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja.UMEJR IBN SA’D.A. ~ak i do u`asnih napora i umora.a. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. r. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. a on Umejjin. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. a on Malikov. lijepe gra|e.. a on Zejdov. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. a on Avfov. . mirnoga pogleda. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on Zejdov. finoga glasa.{. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. Amr je opet sin Avfov. a on Amrov. mo}nim da podnosi bol i patnju. Pored toga. sin je Sa’dov.. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. a on sin [ehidov. Bio je srednjega rasta. tamnoput. mnogo je razmi{ljao. Allah. d`.

srebro. osjetio svu udobnost `ivota. Zbog toga je Poslanik. koji je u sjeni El-D`ulasa. r.a. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. daju}i ih kao prilog. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i.a. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. Po~eli su mu dolaziti.a. s. s. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.. umro. Poslije toga.tra`io je priloge i dobrovoljce.s. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Na njega je dosta uticao njegov otac. ~istu narav i izuzetnu bistrinu.a.. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja.. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d.v.v. . Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao.a. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika.s.v. i u njegovoj ku}i. Klanjao je za njim.v. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. s. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa.a. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje.s.s. Od tog momenta bio je uz Poslanika. d`. Umejr je bio tek stasali mladi}. s. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.v.. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period.s.{. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. Pratio ga je i opona{ao. gdje je objavio njegovo primanje islama. Kada je napunio deset godina.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. niti iz vjerovanja. On je primio islam nerado. objavio proglas za d`ihad . imovinu i jaha}e `ivotinje. r. Jednoga dana Poslanik. a bio je jo{ dje~ak..a. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu.. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. s. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. nakon {to je ~itava Medina primila islam. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva.

Osman ibn Affan. s.v. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno.a. u onom {to poziva od poslanstva. Ali.s. on je slagao i izmislio na mene.. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana.. s.v. a suze radosti kvasile su njegovo lice. neki su ~ak {irili glasine. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio.. s. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. `rtvovali su se. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu.a. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva.v. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio.s. mi smo gori od magaraca. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi.a. Tako mi Allaha. s.s. s.s. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani.a.a. razotkrit }e te. pa re~e: “Boga mi.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. upita ga Resulullah. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. Resulullah. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. r..a. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe.v. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.s. Me|utim. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. tako mi Allaha. Kada je do{ao. zatra`io je da ostane s njim. s. rekao si ~udan i pogrdan govor.s. od tebe. Abdurrahman ibn Avf. Ali. a ako ih sakrijem.. iskren.a. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.” . ono {to si rekao. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i.. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. s. u `elji da slome volju i umanje zanos.s. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. dao je dvije stotine oka zlata.. Poslanik.a. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku.v. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. r..v. prigrlio i bio dobar prema njemu.a. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. I pobijedio je iman u njegovom srcu.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.v. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. eto. neka zna{. a ti.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.

s. nasmija{e se njegove usne.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu.a.s. To je potrajalo kratko.” . a Umejrovim posredstvom. Prisutni su po~eli da zagledaju. Bo`e. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. o~iju uprtih u Poslanika. d`.. lice mu je poblijedjelo. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti.s.. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. ~as Umejra. d`. bit }e im dobro. s. s. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. s.a. a Umejr je rekao istinu.a. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. Zatim se zakleo Allahom.v..a. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.{. s.s.. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. El-D`ulas se. kajem se Allahu. pa je molio: “O Bo`e.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. El-D`ulas je slagao.. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. o Bo`iji Poslani~e. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. preobrazio u pravoga muslimana. odjednom se umiri. otkrij istinu. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.s. s. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. istinoljubiv i vjeran”. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili.v. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. Allahovom voljom. ~as El-D`ulasa.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a.a. a bojazan ga u~ini blijedim. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika.{.s. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. a zatim je Allahov Poslanik.a.v. o~i mu zablista{e.v. govorili su drugi.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. Pa ako se pokaju. Njegovu je du{u obuzeo strah. Srce mu je po~elo jako kucati.v. s. Bo`iji Poslanik. a ako glave okrenu. a Vjerovjesnik. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. O Bo`e.v.

.a. s. i u onom gdje stanuje. r. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima.s.v. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. ali jasnih. Rekao je: “Hvala Allahu. r. Emirul-mu’minin. Rekao je vrlo malo rije~i. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. precizno i ~isto. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. Pro{irila se njena teritorija. da izgleda kao jedan od njih..a. r. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika.a. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. preselio je na ahiret. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Tako|er.a. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. kada bi htio da imenuje namjesnika. da vodi njihove poslove. s. zapadno i sjeverno. d`. a da emir nije.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu... A ako je me|u njima kao emir. vjernika. r. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu.a. . upu}uje ih i okre}e pravom putu. u hrani koju jede. pa se Umejr mnogo ra`alostio. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. osje}aju}i prazninu i samo}u... Uzjahao je svoju jahalicu. Omer. Omer ibn el-Hattab. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe.. izgleda kao emir.v.s.. s. kada je me|u narodom. Kada je stigao. upravlja njihovim interesima. i rade na {irenju islama. Nakon Ebu-Bekra..s. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.a. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.Umejra ibn Sa’da. u~enoga mud`tehida. r. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji.a. borca.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.a. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.v. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati.{. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .

Napunio je mje{inu vodom.s. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Umejra ibn Sa’da. r.Kada ti do|e ovo moje pismo. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. r. bez jaha}e `ivotinje. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi.. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. bio je u nedumici u pogledu Umejra.” Kada je primio pismo.{.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. Kosa mu je porasla. Pro{la je godina dana.a.. a njegova kapija je istina.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. Kada ga je vidio u takvom stanju. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine.. Kada je stigao u Medinu. Omer. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. s. izgubila se za{tita ove vjere. a snaga oslabila.a. Tvr|ava je islama pravednost..a. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest.v. r. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. O ljudi. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. sa mnom nije ni{ta. koji je bio u Medini. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. d`.. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. a Vo|i pravovjernih. Tako mi Allaha.. s.v. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao. I predade se svom poslu. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. prebacio je preko ramena. re~e on.. halifa mu re~e: “[ta je s tobom.a. . njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.s.a.

pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga. r. i takav nepokolebljiv.” Omer ga upita za{to. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. d`. upita Omer. mimo Allaha.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. r... Allah.a.a.. smilovao se Umejru ibn Sa’du. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. on je bio uporan u ne}kanju. napusti Omera. Me|utim. povukao se iz javnoga `ivota. re~e Umejr. pobo`nom namjesniku. Kada su skupili.a. r. r.{. r. “Ne!”.” Omer. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.a. umro je u Palestini gdje je i ukopan. Ovo jako obradova Omera. r.” Umejr. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima..a. Da je ostalo i{ta od njega. u ~istom i blistavom `ivotu.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. dje~aku vjerniku. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. ..a. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr..a. ~asnom ~ovjeku. r. donio bih ga tebi. iskrenom vjerniku.

.

Rebi’a je sin Seleme. a on Munebbiha. Volio je jahanje konja. Bio je poznat na podru~ju Jemena. R. Tako|er. bogobojaznost i spoznaju Allaha. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez.{. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. a on je sin Abdullahov. Pustinjaka osokoli pustinja. a on Husmov. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. Sin je Ma’da Jekriba. daje mu svoje blago. ponos i bogatstvo.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on Rebi’e. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. a on Zejda el-Ekbera. a on Amrov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. U njima je opisivao ushit i ponos. a on Rebi’e. a on S’abov. na konju se utrkivao. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. a on Sa’da el-A{ireta. lovio i borio. Bio je spretan jaha~. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. a on Munebbiha. a on Zubjeda el-Asgara. a on Amrov. nau~i ga da ne zna za poraz. a on El-Harisov. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a u pustinji je na{ao snagu.A. d`. a on Mazinov. .

a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. smatraju}i njegov prijedlog suludim. Bio je visok. a on sklon rasko{i i u`ivanjima.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. s oprezom posmatrao ljude. Imao je prisnoga prijatelja. do~ek gosta. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. Nakon osvojenja Meke. daju}i i potvr|uju}i prisegu. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je.v. Imao je gustu kosu i bradu.. osme godine po Hid`ri. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. pa mi takve dobro znamo. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. s. skrbni{tvo siromaha.. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. kao {to to govori. Hodao je sporo. tamnoput. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. dok je.s. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.a. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari.. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda.a. ~vrste gra|e. Nakon {to je stigao u Medinu. u kome je spas ti du{i .s.s. Rekao mu je: ”O Kajse. s. sitnih o~iju. Tu se Amr s njim susreo. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. pa ako bude Poslanik. Ime te sablje bilo je “Samsame”.v.a. s.a..” Kajs je odbio zahtijev Amra. kao soko. slijedit }emo ga. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra.a. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. a `ivio je od borbe i plijena. duguljastoga lica. s.s. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. i veli~inu i snagu islama. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava.s.v. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. Ali.v. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. ja ti savjet davah jasan. ti si poglavar svoga naroda. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam.. s.v. po imenu Muhammed. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. ~esto ih je knio.

poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. zarobio ih je. pa je pokloni Halidu.v. u bogobojaznosti i ibadetu.vidio je u njemu velikoga heroja. “Samsamu”. opisuju}i njegovu vrijednost.” ..Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. . Bo`iji Poslanik.a. dobro~instvo. a u njemu se ne u~i ezan.s. juna{tvo i vjeru. zarobi one u njemu.a. po{to nije ~uo ezan.a. r. odvrati Amr. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. s.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. meni iz po~asti. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. iako je redovno obavljao namaz i postio. r. trebao osloboditi ovaj moj narod. tzv. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . Me|utim.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih.Poziv glasan. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. njegova je vjera jo{ bila nestabilna.... Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id.. sablja moja. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet.

ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha.. preselio na ahiret. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. a dio zarobio.a. Kada je Ebu-Bekr. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu.a. preuzeo hilafet.: Mu’az ibn D`ebel. s. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. s. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. Napisao im je: “O pobunjenici.a. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. r. `ivota. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik...v. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. s. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.. da ubije El-Esveda. u Jemenu. u{la u njega i ubila vladara.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.a.a. provalila u grad. biv{om Bazanovom `enom. U me|uvremenu. Ebu-Musa el-E{’ari. s.v. a bio je iz mjesta Kehfu Dan.. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. Muhad`ira ibn Umejja. mi imamo najve}e pravo na to.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci.. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. r.a. On je tada ve} bio u islamu.. r. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika.s. kada je Bo`iji Poslanik.a. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Sklonio se u svoju ku}u. i Halid ibn Se’id. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs.a. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. To se desilo pred kraj Resulullahovog. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. .a. Dio ih je pobio.v.v.s.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. a vi imate svoju zemlju i imetak. r. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. . r.s. El-Esvedova vojska napala je Bazana. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu.s. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.

d`..a. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu.’. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”.a. na konjima brzim. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. po~eo se povla~iti. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. hvala Allahu.. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. `ure}’.. Imao je bogato ratno iskustvo.. ku}i mu.’ Sada. Sve brda. sa isukanom sabljom. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. Poslije. oti{ao je do Amra. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. Jahao je svoga konja.v. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.. r.. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. Krenuo je Amr.v.. kose}i lijevo i desno. moj Gospodaru. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. Amr se nije mogao strpiti u Medini. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. van Arapskog poluotoka.{. odazivam. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu.{. . s.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. doline i pustinje prevaljuju}’. d`. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. r.s. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra.a. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. mole}i Allaha.s. obavljaju}i had`. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. I do~ekao je zlatnu priliku . Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. podu~io.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. s. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. ispri~avaju}’ se.a.

r. r.. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija.a.. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja.a. r. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. r. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. pa krenu{e ka Iraku..a. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka.a.. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Muslimani su se odazivali. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud.a. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. trebalo je krenuti prema Perziji. perzijski kralj. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana... r. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. re~enom prije njegove smrti. r. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. a nikako u sredi{tu Perzije. Sabrao je veliki broj mud`ahida. nosa~e bajraka i poglavare plemena. r.. a bili su i fizi~ki najspremniji . Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. pozvan je u islam. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. r.a. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. r. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.a. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Lav sa kand`ama. Jezded`ird. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Sa’dov plan.. Ako pobjede muslimani.. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija.a. re~e: “Na{ao sam ga. sa oko sedam stotina mud`ahida... opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa.a. nakon {to Halid ibn Velid. Prema uputama halife prije bitke.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije.

sve ukopati u kanalima Kadisijje. r. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Odabrao je borbu. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru.. ne broje}i ratnike na slonovima. uzvrati{e mu oni. budite lavovi. li~e jarcima. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Na drugoj strani. jer lav je postojan.”. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. imao je dvije zlatne narukvice. sa vije{}u o borbi. r. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. slomio je Perzijancu vrat. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. S njim se uputio ka muslimanima. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. merd64. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. a zatim ga zbacio s konja. r.a. Asim ibn Amr et-Temimi. Amr je udario svoga konja. Ako do|ete na vrijeme. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Vojske su se izmije{ale. ponosa i dostojanstva.. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. na}i }ete . Haris ibn Hassan ez-Zuheli.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. Na{ao se ispred jednog od slonova. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. a strijela se zabi u njegov tobolac. r. Dohvatio je svoj luk. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. hvala neka je Allahu na tome. jo{ zapanjeni od prizora.. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. Amr ibn Ma’d Jekrib. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Zatim je povedena velika i stra{na bitka.a.. vo|a njegove vojske. a muslimani su. Kada im se pribli`io.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala.. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi.a. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti.a. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove.. sko~iv{i sa njega. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre.. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega.

bio je jedan od njih. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. u d`ihad. putu.” [EHID Amr. r. koga su oborili s konja. napali su na konjanika i oborili ga s konja.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. nastavio je sa borbom na Allahovom. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. Na kraju bitke. r. pa ka`e: “Tako mi Allaha. Amra ibn Ma’da Jekriba. kao i prije. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. a imao je vi{e od devedeset godina..a. sve vitezovi sna`ni. r. pojahao jedan Perzijanac. r.. dok je bio na zemlji. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. pa je tako uhvatio konja za uzde.a. r. zapovjednik perzijske vojske. kao malobrojni junaci.. Brzo ih rastjera{e. zaustavio ga. D`abir ibn Abdullah. popeo se na njega i nastavio boj. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. i Kajsa ibn Mek{uha. zatim uhvatio i za drugu. d`.a. osim Koga drugog boga nema.{.{. odnijeli su ga i lije~ili.. .420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci.a. a on je uhvatio za nogu njegova konja. Borio se u svom stilu i po obi~aju. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. pa kad su to muslimani vidjeli. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite.. Prema Amru je. a Amr ibn Ma’d Jekrib. Milostivome pokorni. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. r. Ubijen je i Rustem. okretni i spretni. Sumnjali smo u tri osobe. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog..a. u osvit zore.. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. d`.a.

Poslije toga je ubrzo preselio. mud`ahidu. Ustao je. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. d`. pjesniku. sna`ni pobjednici. u kojem je i preselio. . ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. Ukopan je u gradu Revzi. Probudili su ga. Reci svima. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao.” Neka se Allah. konjaniku.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri..Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. vjerniku. junaku Kadisijje.{. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. pa su ga htjeli prenijeti. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli.

.

a on Saidov.a.SA’D IBN UBADE R. Kada je do njega doprla Muhammedova. a on Dulejmov. a on Ebu-Huzejmov. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja.{. a odluka presudna. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. kako u predislamskom.v.s. a on Harisov. a on S’alebov.s. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda.. bijele puti pro{arane crvenilom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama.v. Rije~ mu je bila slu{ana. s. s. Zvali su ga Ebu-Sabit. a on K’abov. povjerovao je u Allaha.. a on Tarifov. ~vrst. sin je Ubadin.a. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. .A. Iraka i Jemena. Bio je predstavnik plemena. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. tako i u islamskom periodu. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. krupnih ruku i stopala. d`. njegov prvak i velikan. krupan. a on El-Hazred`ov. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. Bio je stasit.

a. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. i izlo`iti im novu vjeru. pogotovo u strelja{tvu.s. d`.. Allahov Poslanik.v. spavali i nalazili za{titu. s. Govorio je ono {to misli. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. kod njega jeli. s. Tako|er. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. Nakon {to se ~asni Poslanik.. Pa ako Allah u~ini da se izmire.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Istupiv{i pred njih. jasno}e. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu.a. Vrativ{i se u Medinu. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha.s. ponovo sastanu slijede}eg . poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo.{. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. okoli{anja i prevare.a.s. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina..v.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. makar privremeno. u plivanju je bio me|u prvima. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci.v. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. s. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. odgovori{e.s. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. dini islama. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. pili.a. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. kao i ~istote du{e. s. Stanovnici Medine. Usavr{io je ~itanje i pisanje...v. bez zaobila`enja.

me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. Sastali su se sa Poslanikom. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri.v. putu.s. to je ovaj ~ovjek. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. nema u njima hajra nakon ovoga. s. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka. od toga tri `ene. udarati i psovati.a. d`.{. izbila je grupa Kurej{ija. u dogovoreno vrijeme. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”.s. Doveden je u Harem.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. htio je. s.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama.’ Pa sam to i uradio.v. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. reko{e: ‘Tako nam Boga... prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. s. i primili islam. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.a. d`. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. rekao sam.a.’ Dok sam bio u njihovim rukama. Bilo ih je sedamdeset troje. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. ali je ime ~asnoga Poslanika. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji.s.a. r. i primio islam. a potom su ga po~eli gurati. vi{i od ostalih. a oni me vukli po zemlji. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu.s. s.a. s.s. Allah.v.. Kurej{ije su bili kao ludi..{. Kontrolirali su trgova~ke puteve. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i.. Sljede}e godine.” . pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi.. rekao sam: ‘Tako mi Boga. istina je to {to je rekao’. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova.a.v. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama.v. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija.

426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. O slavi koju je u`ivao..a. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. r.a.v..a. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.a.v.v.s. nastanjeno blizu Medine. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.s. jer nisu znali koga imaju u rukama. je o tome rekao: “Allahov Poslanik. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. s.s. s. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. Abdullah ibn Abbas. u ~emu nije imao premca. i pokazali hrabrost i prodornost. hu{kaju}i ih na Poslanika. krenuo je na put za Medinu.... Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom.s.a.s.s. bilo je poznato po o{trini u bitkama.a.a.v.s.v. Vjerovjesnik.s. vje{tini i mnogobrojnosti. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.a.v.s. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. na svakom boji{tu imao je dva bajraka.a. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.v. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. s. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. s.a. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje.v. hrabrost i uva`eno mi{ljenje..s. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. Pleme Gatafan. Nakon {to su ga po~astili. s. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. s. s. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. .a.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed.. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. s. s. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. s.v. ugostili i opremili svim potrep{tinama. uo~io je njegove plemenite osobine. i njegovim ashabima. Tako|er..v. Allahov Poslanik. i njegove strijele probadale su njihova tijela.

ako ti je ne{to nare|eno da uradi{. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. . to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. s.” Utom se Poslanik.{.v. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.” Poslanik. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima.a. tako mi Boga. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji..a.. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.. visoki polo`aj i pobjedu islama. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e.v. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. d`.{.. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. pa kada je Poslanik.s. pa zahvali Allahu. s..s.. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. uzvikuju}i tekbire. uputio tobom.” U isto vrijeme.{. Na dan osvajanja Meke. posavjetova sa ashabima. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. a kamoli sada kad nas je Allah.. hvale}i i slave}i Allaha..a. s..v. s. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama.s.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. uradi. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova..” Resulullaha. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. obradova{e njihovi stavovi. ve} se. d`.s. d`. s.s. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu. s.a.v..a.a.v.v. Izme|u ostalih.. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. Ali ako nije. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. nije htio sam donijeti odluku. a pogotovo njihovoga Poslanika. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.s.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e.a.v.s. iskazuju}i Poslanikov. koga je malo podalje ugledao. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. prolazio pored njega u grupi ensarija. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. s.

zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.{. d`. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. podari mi slavu. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika.. a Sa’d osamdesetericu. a ni ja malom nisam pristojan. d`. Resulullah. d`.s. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te..a. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. sav usplahiren od radosti.. A opet.. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana..v. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.v. s. s. neka je na njih selam Allahov. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika.a.a.s. s. meni ne pristoji malo.s. s. s.s.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. neko bi poveo da ugosti jednoga.. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza.s.a. s.. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik.s.v.” Allahov Poslanik.’ Onda bi pohitao pred Poslanika..a. s. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. U njoj su gladni hranjeni.v. otvorenoj za sve. Gospodaru moj. rije~ima: “Gospodaru moj. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.v. Allah. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.{. te serjed65 .a. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.s.v. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. neko grupu. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.: ‘Gospodaru moj. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno.a.v. neko dvojicu. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena.. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i.a. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.{. dao mu je ogroman imetak. Nema slave bez djelovanja.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . a ni djelovanja bez imetka.s. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. upu}uju}i dovu Allahu.v. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno.. s. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. njegovoj porodici i imetku.

s.. pogotovo ensarije. Njegove osobine. o Sa’de Evsi. suprotstavi. starje{ina Evsa.. s. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.a. podijelio je ratni plijen. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. bez straha i bojazni od pote{ko}a. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. pojasnio kako je ispravno. s. s. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. . na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. A nakon {to bi mu Resulullah.irdevsa ~ekaju. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. vo|o na{ juna~ki. s.v. tra`e}i od Allaha d`ennete .a. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.s. postupcima. o Sa’de Hazred`i. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. d`...s. jer one koji iskreno za uputom tragaju.s.v. dosti}i.. poglavar Hazred`a. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. odazvaste se uputi vje~noj. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale.irdevsa. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. s.a. i spremnosti da polo`i `ivot za njega..a.v.a. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.v. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. ili da im se.v. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom.{. eventualno. kod Allaha Ljepote . bez sumnje. i Sa’d ibn Ubade. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.v. a Poslanikov. a to je i od drugih zahtijevao. s. Allahov Poslanik. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. budi nam za{titnik.a. priznaju}i Poslanika.s. pored onih koji su za{titili i pomogli.s. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. smirio bi se i prihvatio to. Znate da }ete cilj kome stremite.

430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.s... i bez igdje i~ega.a. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj.a.. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.s. odgovori{e. pa smo ti pomogli. lica ozarenog imanom. da ste.. s.a.a. i odba~en. Onda je Resulullah. upita ga: “A gdje si ti tu.s.’ Znate. Sastala se tuga za Poslanikom... s. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom.. pa smo ti povjerovali..s.. u~inili vi ensarije.. pa vas je Allah obogatio. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. s jedne strane. i u oskudici. pa smo te utje{ili. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.” SEKI.. s. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. s. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. Resulullah.a..E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. s druge. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.a.a. smrti. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi.s. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. s. i razgovara s njim. s njima)”.s. s..v. reko{e. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. im se sa osmjehom. obrati: “Ensarije. s. i briga za muslimanskim vo|stvom.v.” @ele}i da zna njegov stav.v. da ho}ete. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi..v.. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. preselio na ahiret. odgovori Sa’d otvoreno.. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. Allahov Poslani~e?”. i razjedinjene. i protjeran pa smo te prihvatili. Po{to se okupi{e.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.v.. pa vas je Allah uputio.v. s.. Poslanik. nastavi: “Ensarije.v. sve {to sam spomenuo.a.v. njegovom podjelom i udjelom. Allahov Poslanik. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da .s.s. “Tako mi Allaha.

on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. Neka se Allah. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i.. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. smiluje Sa’du ibn Ubadi. oni to redom i u~ini{e. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. Povukao se iz javnog `ivota. dajem ti prisegu na pokornost. d`. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. a drugi od vas. r. a vi muhad`iri ste dio nas. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba.{..” Na ovo se za~uo `amor.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. . Posjedali su naokolo. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri.a. izvrsnom mud`ahidu. govore}i: “Daj svoju ruku. odred za islam. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. posvetiv{i se ibadetu. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. pa neka bude jedan vo|a od nas. dare`ljivom vjerniku. a Omer. da rasprave tu stvar. `estokom ratniku. namazu i u~enju Kur’ana.

.

Mezarje u Medini. Sura Et-Tevba. Sura En-Nahl. Sura En-Nahl. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. (prim. ajet 128. ajet 90. Kuds ili Jerusalem. ajet 7-8.ikh . ajet 255. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Sura Ez-Zumer. Sura-Mud`adela. Kelala: onaj koji umre.{erijatski pravni odnos. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Sura El-Bekara. . ajet 123. Sunenu Et-Tirmizi. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. ajet 125-128. ajet 33. . Sura El-Kehf. Sura En-Nisa. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. (prim. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija.s.{. Sura Et-Tevba. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. ajet 219.. ajet 1-2. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. Sura El-Maira. ajet 1-6. Sura:Ta-ha. ajet 53. Sahihu Muslim. Ebtah: dolina u Meki. [ti}enik islamske dr`ave. ajet 90-91. rec. Sura Er-Rahman. Emvas: ime oblasti u Palestini. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Koji je sva~iji pratilac. ajet 43.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura Ali-Imran. i na dono{enje salavata i selama na njega. glavni grad Palestine. “Kurziv”. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji.). ajet 22. ajet 45-46. ajet 144.). Sura El-Bekara. 314/3. Sura Zilzal.. Sura En-Nisa. prev. d`.uzeto iz ajeta. Sura El-Bekara. U~a~ Kur’ana. a. ajet 176.

a. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. naime. .434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. to {to je sjeo na prijestolje. Allah. ajet 169.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.v. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. tj. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. objavio je Kur’an.v. Muhammed ibn Mesleme. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.a. gdje Allah. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. 160. a bili su pozvani da to poku{aju. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.52. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. “.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. a. Mjesto u Etiopiji. rec. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli.) Sura El-Maida. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku.Mumtehine 12. ka`e: “O Vjerovjesni~e.(prim. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha.s. Arapi.. Tj. prev. u zna~enju “Povjerljivi”. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik.a.s. uveseljavalo tu`ne.” Zna~i. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. rasplakavalo ljude. odabrao da bude rival pjesnikinjama. u doba u i prije objave Kur’ana. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. Arapsko ime . i On je Milostiv.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Sura Ali-Imran.s. d`.v. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. s.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. zaista. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe..s. mnogo pra{ta. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. ni{ta nije promijenilo njegova brata. i da ne}e djecu svoju ubijati. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.. s.{. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. {to aludira na daljinu i te`inu puta. Bekijja: ime mezarja. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. s. i da ne}e bludni~iti. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida.da budem ponovo ubijen. bili su vrsni pjesnici i govornici. Tj. str.a.. . [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove.. a koja se spominje u suri El.. Tj. gdje ina~e sjedi njegov brat.s. ajet 51. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika.

52 PRIMANJE ISLAMA .................................................................. 51 OSOBENOSTI ................................................................................................................................................................ R..............ET ............................ R....................................................................................................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .................................... ............................... 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ........................................................................................................................................................................................................................ 18 OSVAJANJE IRAKA ...................................................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET .... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................................................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB................. 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ......................................................................... 63 ...............A.................................................................................................. 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK.................................................................................. ...... 31 VO\A PRAVOVJERNIH ....................................................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................... 10 PRIMANJE ISLAMA ......................................................... 39 POVRATAK NA [AMSKI ........................................................... 46 VRLINE OMERA.................................................................................................................................................................................. 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ..........................................................................................AN....................................... 29 LI^NOST ..........................RONT ......... 30 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ....................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET .....A ................................................. 20 OSVOJENJE [AMA .......................................................................... 48 OSMAN IBN A.................................... R................................................................................................................................................ 54 HILA..........................................................................................................................................EMIRUL-MU’MININ ............................................................................................................................................................................. 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ...................................A.........................A....................... .......................................................................................................................................A.........Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ............................................................................................................................................ ....................................................................... 53 ZUN-NUREJN ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 9 LI^NOST ............................................................................................................. R...................................... 11 PRVI HALI.............................................................................................................. 62 U [AMU ................... 26 VRLINE EBU-BEKRA .....

.................................................................................................................................................................................................................. 90 VRLINE ............................................... 85 SUD .......................................................................................................................................... 95 PORIJEKLO .............................................................................................................................................................................................................................................. 71 OSOBINE ................................................................................................. 96 TE@AK ISPIT ..A................................................................................................................... 103 HID@RA ......................................................................................................................... 95 LI^NOST ..................................................................... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................... 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ............................................................................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA .............. 104 U MEDINI ......... 97 EHTEM ............................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A................................................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................................... 67 VRLINE ................................................................................ 81 BITKA NA SI....................................................................................... 98 SEKI.....................RIKE ................................................................................ ..................................................................................... 103 NJEGOVO IME .................................. 106 ........................................................................................................................................................................................................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................A........................................................................................................ 106 STALNI D@IHAD ..................................... R.............. 103 LI^NOST ....................................................................................................................S....................................................................................................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ................................... 71 PRIMANJE ISLAMA .............................. 105 VELIKA ^AST .... 64 POBUNA ................ 88 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................... ..................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ...................................................... 99 PREMA [AMU ........................................................................................................................................................... R..................E BENU-SAIDE ....................................A.. 73 U^ENI SUDIJA ................................................................................................................ ........................................ET ................................................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................................................................................... ...........INU ............................................................................................................ 68 ALIJA IBN EBI-TALIB............................................................................................................................................ 76 HILA............... R........................................................................................................................................... 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH........................ 103 PRIMANJE ISLAMA ............................................. 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA..................... A.................................... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .................................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV........................................................................................................

....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 138 DVA ORU@JA .............................................................. 140 OSVAJANJE PERZIJE ........................................................................................ 142 PRESELJENJE NA AHIRET ..... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB................................................ 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................... 143 ................................... 113 NA BOJNOM POLJU ............ 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ....... 122 ALLAHOV LAV ........................................................... 111 LI^NOST ....................................................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ......................... 109 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE ................................................................................................................................................................................. BRAT I PRIJATELJ .....................A........................................................................ 133 LI^NOST ...........................................................................................................................................A..............................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR .............................................. 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA .................. 133 PRIMANJE ISLAMA ............................ 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM .................................................................................................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ............................................................. 130 SA’D IBN EBI .......................................................................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ..... 116 OSVAJANJE [AMA ................................................................................................................................................................................ R............................................................................................................................................................ 125 PRVAK [EHIDA ............................................................................................. 121 OSOBENOSTI ............................................................................................. R....................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA ..................... 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ............ 117 USLI[ANA DOVA ................................................................................................................................ 107 POTRES U MEDINI ................. 141 VELIKA SMUTNJA ................................................................................................................................................................ 122 PRELAZAK NA ISLAM ....... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ............................................................................................. 108 SKROMNI ...A........................................ 110 SE’ID IBN ZEJD.............................................................................................................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................... R....................................................................................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................VEKKAS............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. ............................................... 124 HEROJ BEDRA ......................................................... ........ .......................... 121 AMID@A......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

..............................................................................................E ...................................................................................................................................................................................................................................................... 170 STRPLJIVI MUD@AHID .................. ...................................................... 145 ^VRSTA VJERA ........................................................................................................................................................................ 160 PRESELJENJE NA AHIRET .. 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ..................................................... 153 LI^NOST ....................................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU........ 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............................................. 153 POVJERLJIVI DJE^AK .......................................................................................................................................................................................................................................................... 158 TE@I OD UHUDA ............................................................................................... R.............. 156 PRAVNIK UMMETA ................................................................................................................ ........................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ...... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH......................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT........................... 153 NJEGOVO IME ................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ......................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM................................................. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................ 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ................................................................................................................................................................................................ 166 SVJETLOST @ERAVICE .......................................................... 154 PRVI KARIJA ........................................................... 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................... 175 OSOBENOSTI ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 147 JUNAK BEZ PREMCA ......................................................................................................................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ......................................................... 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................ 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .................................................................................. 165 TE[KO DJETINJSTVO ......................................................................................................... .................A............................................................................A.................................................... ................................................................................................................................. 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................A..... 175 PRIMANJE ISLAMA ....... 178 ..........A. 176 ^VRSTINA VJERNIKA ....................... R................................................................................................................................................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ .............. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ............................................................ 145 ISLAM .................................................................................................. 177 TALHIN DAN .................. R....................................................................................................................................................... 167 PRAVEDNA OSVETA ..................... 145 LI^NOST .................................................................................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD............................................................................................................................................................................................................................................................................................... R.............................

........ 187 MUDRI POBO@NJAK ....... 185 PREDISLAMSKI PERIOD .................................................... 184 EL-MIKDAD IBN AMR.............................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................................... 182 VELIKA SMUTNJA ..................................................................................................................................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI............................................................................................................S........................................................................................................................ 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM..................................... R......................................................................... ..................................................................................... 203 OSOBENOSTI ...................................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................. 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ................................................................................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ..... 213 PRIMANJE ISLAMA .................. 195 LI^NOST ............................................................................................. ..................................................................... ........ 203 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL.................................................. 206 SKROMNI DOBROTVOR ................... 207 U^ITELJ ........................................................................... ............................................................ A..... 185 OSOBENOSTI ...........................A................................................................................................. 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 214 .......................................................................................................................................................................................................................................S.................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ..........POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ...................................................................A............................................................................................................................................................................................................................................................................... 186 VITEZ BEDRA .... A............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ ........................................................................................................................................................ R....................................................................................................................................... R................. 195 NJEGOV ISLAM ..............Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ....................................................................................................................... 200 PRESELJENJE NA AHIRET .........................................................................................A............................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA..............A........................................................................................................................................................................................................ 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ....................................................................................................................................................... R.......................................................................................................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................... ................................................................................................................. 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA....................................... 196 NA BOJNOM POLJU .................. 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ................ 180 DARE@LJIVI TALHA ........................................................................................ 186 PRIMANJE ISLAMA ................ ... 183 PRESELJENJE NA AHIRET .................. 213 NJEGOVA LI^NOST ...................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB.................................... 191 NA POLJU D@IHADA .....................

........................................................................................ 241 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK ............................................ 221 USAME IBN ZEJD......................................... 223 LI^NOST ............................ 232 ISKRENI BORAC ...... 232 HISTORIJSKI SUSRET ................................................ R............................................................................................................................................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ................................. 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE..............................................................A.................................................................... 251 PREMA [AMU .................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................... 234 NA KADISIJJI ...................................................................................................................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................ .......................................A..................................................................... 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ................................................................................................ 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ......................................................................................................A................................................................................................................................ 249 PRELAZAK NA ISLAM ... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET .. 223 ODGOJ U ISLAMU .................................................................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ............................................................................................ 249 IME I OSOBENOSTI .............. 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ................................................................................. 227 OKRUTNA LEKCIJA .....440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ................................................................................................ 226 MLADI VOJSKOVO\A ........................................................................................... R.................................... 239 SIMAK IBN HAR[E.......................................................................................................................................................................................................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ........................A.................................................. 219 PLEMENITI ..................................... 249 POKORAN MUD@AHID ...................................................................................................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ...................................... 253 .................................................................................................................................................. 242 CRVENI POVEZ ............. 231 OSOBENOSTI ........................................................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI........................................................................................................................................... .... ............ 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET ..................... ... R............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... R..................................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ...............

............................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ................................ 257 MUHAMMED IBN MESLEME................................................................................................................ 282 NOSILAC BAJRAKA ..... R.... R.................................................................................................................................................................. ............ 265 POVJERLJIVI .... 280 PRELAZAK NA ISLAM ............................... ............................................ 271 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................A....... 287 SELEME U ISLAMU .......................................................... ........................ R................................................................................................................................................. 284 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A......................................................................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ...............................................................A................................. 261 PRVI DOBROVOLJAC ................... 266 DRVENA SABLJA ................................................................. 269 NJEGOVA LI^NOST ..........ARISI.............................................................................................................................................. 279 SAVEZNIK JEVREJA ..................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ........................ 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................................................................................. 268 SELMAN EL-............................................... 293 ................................................................................................................... 292 MEDINSKI MU........................................................................................ 260 ASHABSKA PORODICA ................................. 276 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS .................................................................. 259 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................................................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................A......................................................................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................................................................ .................................................................................................................................................................................................................................. 269 VATROPOKLONIK ................................................................................................ R............................................. 287 OSOBENOSTI .................................................................................................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................ 280 VELIKA USLUGA ............................................................................................................................................................................................................ 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....A............................................................. 272 MUBAREK-RJE[ENJE ................................... 270 KR[]ANIN ...........Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ........... 279 NJEGOVA LI^NOST .... 259 PRIMANJE ISLAMA ..............................................................................................................TIJA ........................................................................................................................................................ 261 PRAVEDNA OSVETA .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 288 PRISEGA NA SMRT .........................

..................................................................................................................................................... R............................................................................................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL .................................................[............ 295 OSOBENOSTI ... 303 PRIMANJE ISLAMA ........................................ 320 ^VRSTO VJEROVANJE ................................................................................................................................................................................... 319 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................................................................. 301 IJAD IBN GANM.......................................................................................... PUTU .................................................................................................................. 318 MED@ZE’ET IBN SEVR............................................................................................................................................................................... 298 BITKA KOD EHVAZA ................................................................................................................ 310 PRESELJENJE NA AHIRET .............. 325 POGLAVAR PLEMENA .................................. ........................................................................ 315 ^VRSTA VJERA .............................................................................. R................................ 303 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................... R........................................ 316 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................................................................................................. 304 [UTLJIVI MUD@AHID ................................... 308 NAMJESNIK [AMA ..................................... . ............... ............... A............................................................. 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ........................................................................................................................................ R.......................................................................... 299 [EHADET .................... 311 LI^NOST .......................................................A........................................................ 329 ........................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................A................................................................................................A........................................................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ............................. 322 JUNAK TUSTURA ....................................................... R..................................................... 311 RESULULLAHOV........ 295 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................A..................... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA .................................................... D@.................................................................................................................................................................................................... 310 SUMAME IBN USAL................................ 294 EL-BERA’ IBN MALIK............................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................... NEPRIJATELJ ................................. 313 PRVA TELBIJA ... ................................................. 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM..................................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR..................S.............................................. 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......... 296 BITKA NA JEMAMI ............................................................................................ 319 PRELAZAK NA ISLAM ....................................................................................A.....

.............. 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ...... R........................................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ....................... 335 MUBAREK-KU]A ..................A................................................................................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN.................... R........................................................................................................................................................................... 347 HRABRO DR@ANJE ......................... 332 HLAD OD KRILA MELEKA .....................................................[...................................................................................... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ........................................................................................ 339 HISTORIJSKI SASTANAK .............. 345 NJEGOVA LI^NOST ................................................................................................................................................................................................................. R............................................ 361 ZASTUPNIK .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. ......................................... 353 NJEGOVA LI^NOST .......................................................................... 346 NAUKA I PO[TENJE .................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................. D@.................... D@......................................................E...................... 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ............................... 329 STARJE[INA ...................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ... ZA[TITI ......................[................................................................ 359 SAIB IBN OSMAN ...................................................................................... 346 U D@IHADU ..................................................................................... ................ 364 .......................................................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN................................. 354 MUHAD@IR ........................................................................................................................................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................. 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................ ................................................................................................................................................................. 354 U ALLAHOVOJ....................................................................................................................................................................................................................................................... 355 POBO@NJAK ................................................................................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ........................................................................ 360 UBADE IBN SAMIT....................................................................... .......... 353 PRIMANJE ISLAMA .............................[................ 348 [EHADET NA ALLAHOVOM............................... 361 LI^NOST .................................................................................................................................................................................................................... .......A................................................................................................................................................................................................. D@.A........................... PUTU .......................................................................................................................................................................................................................................................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ........... 362 ODANOST ALLAHU.....................................A............................. R........................................ 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................. 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ......................................... 340 JUNAK NEHAVENDA ........................... 358 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................... 330 [EHID ............................

.................................................................................................................................................... 387 OSOBINE .................................... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA .................................................................................................................................................................................................................................... R..............................................................................................................................................................E IBN EL-JEMAN...................................................................................................... 397 POZNAVALAC TAJNE .....A................................................................A......................................................... 380 ISKU[ENJE ............................................................ 391 PRESELJENJE NA AHIRET .....................................A.................................................................................................................................................................................................................................................... 384 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................. 388 KUREJ[IJSKI UHODA .............. 387 EBU-SU......... D@......... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 395 PRELAZAK NA ISLAM ......... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................................. 398 OBAVJE[TAJAC ........................................................................................... PUTU ............................................................................................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................... R...................... .................................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH...... 395 LI^NOST ........................................................................ 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI............ R......................................... 379 PRIMANJE ISLAMA .............................. 371 SKROMNI VJERNIK .............[....................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ...................................................................................................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ............................ 381 JUNAK EL-BUVEJBA ...................................................................................................................... 403 .............................................................................. 369 BORBA NA ALLAHOVOM..................... ... 393 HUZEJ............. 402 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ..................................................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ........................................................ 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ..... 399 NOSILAC BAJRAKA ................................... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ................A.................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI .......................... 386 ...................................................................................... ........................................................................................................................................................ 389 ^ESTITI VJERNIK .................................................................................................. R.......................................................................................................................................... 382 EL-KADISIJJA ................................... 396 TEGOBNA NESRE]A ...URAT IBN HAJJAN............................................................................................................................................................................................. 375 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................................................................................................................................................. 379 LI^NOST ...JANOV VODI^ .................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK .......................................................................................................................................................................

.................. 431 BILJE[KE .................................................................... 413 OSOBENOSTI ..................................................................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................ 413 PRIMANJE ISLAMA ............. 415 ODMETNIK ............................................................................ 417 JUNAK KADISIJJE ....................... .................................. R............................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................................................................A.............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 416 NADOKNADA .................... 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...... 429 SEKI............................................ 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................E BENU-SA’IDE .................. 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.......................................... 424 ZAROBLJENIK ................ 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ..........................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D........................................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE........................... 423 PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................................................................. 406 TE@AK ISPIT ..................................................... 406 NAMJESNIK HIMSA ................................... .............................................................................................................................................................A........................................................ 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ................................................................. 418 [EHID .......................................................................................................................................... 405 NJEGOV ISLAM ................................................................................................................................... 405 OSOBENOSTI .. 428 ^ISTOTA DU[E .................................................. 425 NOSILAC BAJRAKA ..................................................................A.............................................................................................................................................. R.............................. .... 433 .............................................................................................................................. R........................................ 423 LI^NOST ...................................................................................................................................................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...........