Dervish From Wikipedia, the free encyclopedia For other uses, see Dervish (disambiguation).

This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding reliable references. Unsourced material may be challenged and removed. (February 2008) A Palestinian dervish in the 1860s. A Qajar-era Persian dervish, seen here from an 1873 depiction of Tehran's Grand Bazaar. A Dervish or Darvesh[1] (from Persian ,Darvsh[2] via Turkish[3]) is someone treading a Sufi Muslim ascetic path or "Tariqah", known for their extreme poverty and austerity, similar to mendicant friars in Christianity or Hindu/Buddhist/Jain sadhus.Contents [hide] 1 Etymology 2 Religious practice 3 Orders 4 Whirling 5 Historical and political use of the term 6 Begging 7 See also 8 References 9 External links [edit] Etymology The Persian word darvsh ( )is of ancient origin and descends from a Proto-Iranian word that appears in Avestan as drigu-, "needy, mendicant".[4] The Iranian word is probably further cognate with the Vedic Sanskrit word adhrigu-, an epithet of uncertain meaning applied to several deities. The Vedic word is probably to be analysed as adhrigu-, that is "not dhrigu-," perhaps "not poor", i.e. "rich." The existence of this Vedic cognate suggests that the institution of the holy mendicant was as prominent among the ancient Indo-Iranian peoples as it has been historically in later Iran in the form of dervish brotherhoods and also in India in the form of the various schools of sannyasis.[5] However, because the etymology of the word is not apparent from the point of view of the modern Persian language, there have been attempts to make the parts of the word interpretable in terms of contemporary words and with reference to Sufic mystical concepts. Dar in Persian means "a door", so Dervish is said to literally mean "one who opens the doors".[1] The Persian word also gives terms for "ascetic" in some languages, as in the Urdu phrase darveshaneh tabi'at, "an unflappable or ascetic temperament". [edit] Religious practice

Many Dervishes are mendicant ascetics who have taken a vow of poverty, unlike mullahs. The main reason they beg is to learn humility, but Dervishes are prohibited to beg for their own good. They have to give the collected money to other poor people. Others work in common professions; Egyptian Qadiriyya known in Turkey as Kadiri are fishermen, for example. Some classical writers indicate that the poverty of the Dervish is not merely economic. Saadi, for instance says in his Gulistan "Ten darweshes may sleep under one blanket, but one country cannot contain two kings"[6] and Rumi wrttes in Book 1 of his Masnavi[7] Water that's poured inside will sink the boat While water underneath keeps it afloat. Driving wealth from his heart to keep it pure King Solomon preferred the title 'Poor': That sealed jar in the stormy sea out there Floats on the waves because it's full of air, When you've the air of dervishood inside You'll float above the world and there abide... [edit] Orders Dervishes (Mevlna mausoleum, Konya, Turkey There are various orders of Dervishes, almost all of which trace their origins from various Muslim saints and teachers, especially Ali and Abu Bakr. Various orders and suborders have appeared and disappeared over the centuries. Rifa'iyyah Dervishes spread into North Africa, Turkey, the Balkans, Iran, Pakistan, India, Afghanistan and Tajikistan. [clarification needed] Other groups include the Bektashis, connected to the janissaries, and Senussi, who are rather orthodox in their beliefs. Other fraternities and subgroups chant verses of the Qur'an, play drums or dance vigorously in groups, all according to their specific traditions. Some practice quiet meditation, as is the case with most of the Sufi orders in South Asia, many of whom owe allegiance to, or were influenced by, the Chishti order. Each fraternity uses its own garb and methods of acceptance and initiation, some of which may be rather severe. [edit] Whirling Main article: Sufi whirling Whirling dervishes, Rumi Fest 2007 The whirling dance or Sufi whirling that is proverbially associated with Dervishes, is the practice of the Mevlevi Order in Turkey, and is part of a formal ceremony known as the Sema. The Sema is only one of the many Sufi ceremonies performed to try to reach religious ecstasy (majdhb, fana). The name Mevlevi comes from the Persian poet, Rumi (born in Balkh, modern day Afghanistan), whose shrine is in Turkey and who was a

Dervish himself. This practice, though not intended as entertainment, has become a tourist attraction in Turkey.[8][9] [edit] Historical and political use of the term A Palestinian Dervish in 1913 A Dervish taming a lion and a tiger. Mughal painting, c. 1650 Various western historical writers have sometimes used the term dervish rather loosely, linking it to, among other things, the Mahdist uprising in Sudan, Mohammed Abdullah Hassan's 1920 conflict with British forces in Somalia and other rebellions against colonial powers. In such cases, the term "Dervishes" was used as a generic (and often pejorative) term for the opposing Islamic entity and all members of its military, political and religious institutions, including many persons who could not be described as "Dervishes" in the strict sense. (For example, a contemporary British drawing of the fighting in Sudan was entitled "The defeat of the Dervishes at Toski" (see History of Sudan (1884 1898)#British response). [edit] Begging While commonly the term dervish is used to describe beggars, a differentiation between mendicant Dervishes and common beggars can be made:[10] While they walk around praising the Lord, anyone according to his own desire may voluntarily drop some coins in it (a kashkul)... a real dervish who wears the proper robe and carries the kashkul does not beg, nor does he make any demands. Bektai Bektaijska tekija u Vlori. Bektaije su islamsko versko bratstvo koje sledi uenja hadi-Bektaa Velija, anatolijskog mistika i dervia iz 13. veka. Bektaije su pobornici islamskog misticizma (sufizma), bliski iitskom ogranku islama. Tokom osmanlijskog perioda, bektaizam se iz Anatolije rairio Balkanom, a bili su veoma uticajni meu janiarima. Bektaije su gajile nepotovanje prema drutvenoj hijerarhiji i prema rairenim obiajima i obredima, to je nalo izraza u bezbrojnim alama o bektaijama.[1] Danas se ovo uenje posebno sauvalo meu Albancima u Albaniji, Makedoniji i Kosovu.Sadraj/ [sakrij/]

1 Povijest 2 Reference 3 Literatura 4 Vanjski linkovi Povijest [uredi - ] Nastanak dervikog reda bektaija se vee za jesevije, s tim da zbog mnogo drugih utjecaja nije ga mogue jednostavno ocijeniti kao ogranak jesevijskoga dervikoga reda. [2] Posljednji snaan centar jesevija bio je Turkestan, nakon ijeg slabljenja dervii ovoga reda poinju lutati svijetom te dobivaju atribut lutajui dervii. Nakon odreenoga perioda jedan broj ovih dervia se povezuje s turskom vojskom.[2]Drao hoda propoved u damiji i opisivao Boju mo i svojstva. Bog nije ni na zemlji ni na nebu, nije ni na desnoj ni na levoj strani, nije ni nad morem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u prostoru ve postoji samo u srcu vernikovom, govorio je hoda, na ta jedan bektaija ne mogae vie da se uzdri pa ree: O vernici, molim vas da me sasluate. Kad sam vam ja neki dan rekao da Bog nije ovde, vi ste mi rekli da sam postao nevernik, a sad kad vam hoda-efendija kae da Bog ne postoji, vi ni rei.[3] Islamska heterodoksija, ale o bektaijama Osniva bektaija je hadi Bekta iz Horosana. Pred najezdom Mongola na selduku dravu dolazi u Anadoliju gdje i umire oko 1337. godine. Bektaijski derviki red uglavnom se proirio po evropskim djelovima drave. Neke od njihovih obeleja bile su: ivot izvan grada, ali u neposrednoj blizini, razlikovanje od drugih ljudi, te celibat posebne duhovne klase unutar reda. U XV stoljeu sultan Murat I u osmanlijsku vojsku uvodi novi vojni red janiare (jeni novi, eri - eta). Janiari su prihvatili bektaije kao duhovne savjetnike. Zbog mnogih utjecaja bektaije nisu bili ortodoksni, nisu u potpunosti prihvaali vjerovanje sunneta ali ih tadanja ulema nije proganjala. Razlog tome je jaka veza sa janiarima, tadanjim nosiocima turske osmanlijske drave.[2] Godine 1501., za starjeinu sredinje bektaijske tekije, tekije Pr Evi, u gradu Koj, kod Kirehira, imenovan je Blim Sultan (umro 1516.). Nazvan je Drugi pr (Pr Sn). Blim Sultan uvodi neke novine. Neki lanovi reda odbili su reforme Blim Sultana te se dotada jedinstvena zajednica bektaija podjelila na pristalice Blim Sultana, neki ih oslovljavaju babe, i sljedbenike uenja hadi bekta Velija elebije. Rezultat podjele bila je pobjeda elebija. Oni su zadrali starjeinstvo nad tekijom Pr Evi kao i vodeu ulogu u redu uope. U XVI stoljeu, Sersam Ali-baba (umro 1589.) ustanovljava najvii poloaj u hijerarhiji reda dede-baba. Negdje do druge polovine 17. stoljea mjesto vrhovnoga staranja redom bilo je pitanje izbora. Od oko 1750. godine, starjeinstvo nad redom postaje nasljedno.[2] Konaan sukob unutar bektaijskoga reda desio se za vrijeme Ahmeda Delaluddina elebija. Tada su nastale tri grupcije: prva koja se zvala pravim bektaijama i ona je

dominantna; druga koja se zvala dede (neprijatelji su ih zvali kadars, to znai banditi); trea je elebije (koju su zvali murteti, tj. osobe koje su izale iz islama).[2] Kada je 1826. godine ukinut janiarski red poeo je i veliki progon bektaija. Ubijani su, hapeni, zatvarani, oduzimata im je imovina i unitavane ili oduzimane tekije. Preivjele grupe nastavile su djelovati u tajnosti i punoj izolaciji.[2] Pitanja i odgovori (14): Bektaije By znaci- Datum objave29 April 2004 Na pitanje odgovara: Samir Beglerovi Esselamu alejkum, ako bi neko mogao da mi kaze par stvari o ovom tarikatu (bektasije) ili da mi navede neke izvore. Mahsuz selam vam saljem Gospodaru moj, ucini prostranim prsa moja Odgovor: Alejkumusselam, ve rahmetullahi ve berekatuhu! O bektaijskome dervikom redu veoma je teko, prije bih rekao nemogue, dati jasnu ocjenu u smislu zakljuivanja da li se bektaije ubrajaju u priznate dervike redove. Pod pojmom priznati, najkrae reeno, podrazumijevam dervike redove koji se niim drugim, osim poveane pobonosti i svega to derviko posebno razumijevanje islama prati, ne razlikuju od drugih sljedbenika erijata, dakle onih koji su usvojili kuranskosunnetske osnove vjerovanja (akid) i koji prakticiraju islamsko pravo (fikh). Openito se kae da ima dvanaest priznatih dervikih redova. No, budui da se neki redovi meusobno ne razlikuju mnogo ali da imaju velik broj pripadnika pojedini uenjaci govore da priznatih tarikata (dervikih redova) ima etrnaest ili vie. Jedna od najjednostavnijih podjela dervikih redova vri se shodno mjestu na kojemu su nastali odnosno uticaja koji su na neko podruje imali. Tako se, barem do naega doba, mogu odijeliti tri podruja. Mezopotamsko, tarikati su suhraverdijski (suhraverdija), rifaijski ili rufaijski (rifaija, rufaija), i kaderijski ili kadirijski (kaderija, kadirija).

Iran, Turska i Indija, tarikati su kubrevijski (kubravija), jesevijski (jesevija), mevlevijski (mevlevija), nakibendijski (nakibendija), itijski (itija), te indijski oblik suhraverdijskoga tarikata. Egipat i Magreb, azilijski (azilija), bedevijski (bedevija) i desukijski (desukija). to se tie bektaija, ovaj derviki red vee se za jesevije s tim da, kao to emo ako Bog da vidjeti, zbog mnogo drugih utjecaja nije ga mogue jednostavno ocijeniti kao ogranak jesevijskoga dervikoga reda. Kada se govori o tarikatima uope, esto se pravi podjela na ehli-sunnetske i iitske tarikate. O ovoj problematici ne bih sada nita govorio. U takvoj podjeli istiu se redovi u kojima je vidljiv jak utjecaj iizma. Takav je bektaijski derviki red. Pored njega ovaj kvalifikativ odnosi se na zehebije, nrbahije i nimetullhije. Povijesni nastanak bektaija Posljednji snaan centar jesevija bio je Turkestan. Nakon to je izgubio svoju funkciju dervii ovoga reda poinju, kako se esto kae, lutati svijetom te dobivaju atribut lutajui dervii. Nakon odreenoga perioda jedan broj dervia ovoga reda povezuje se s turskom vojskom. To im nije bilo teko jer je jesevizam inae davao veliki naglasak na Tursku i tursku naciju. S druge stane, sultanovoj osvajakoj vojsci trebao je duhovni izvor. Bitno je naglasiti da su u staroj Turskoj postojala bratstva gazi i ehi. Nakon to je osmanlijska drava uinila jak naklon ka ehli-sunnetskoj tradiciji i hanefizmu (akaidsko-pravnoj koli iji je osniva hazreti Eb Hanfa) ova dva bratstva preinauju svoja djelovanja i centre ugraujui se u bektaizam. Bektaijski derviki red uglavnom se proirio po evropskim djelovima drave. U XV stoljeu sultan Murat I u osmanlijsku vojsku uvodi novi vojni red (jeni novi, eri - eta) janiare. Janiari su, kao to smo rekli, prihvatili bektaije kao duhovne savjetnike. Ve je bilo poznato da zbog mnogih utjecaja, inallah kasnije emo ih navesti, bektaije nisu bili ortodoksni, dakle, nisu u potpunosti prihvaali vjerovanje ehlisunneta ali ih tadanja ulema (uenjaci) nije proganjala. Naravno, razlog tome je jaka veza sa janiarima, tadanjim nosiocima turske osmanlijske drave. Tek tu i tamo, ukoliko bi se negdje neka janiarska grupa pobunila, ulema bi iskoristila priliku i napala nekoga od bektaijskih ejhova (starjeina). Kada je 1826. godine ukinut janiarski red poeo je i veliki progon bektaija. Ubijani su, hapeni, zatvarani, oduzimata im je imovina i unitavane ili oduzimane tekije. Oduzete tekije, kako navode Trimingham i profesor Akimushkin, predavate su nakibendijama, to je dobro jer su, naprimjer, vjerske vlasti u Bosni i Hercegovini tekije pozatvarali a sme dervike redove zabranili. Preivjele grupe nastavile su djelovati u tajnosti i punoj izolaciji. S obzirom da bektaije nisu bili vojna eta ponovno su doivjeli

procvat. Time je nastala druga faza u razvoju i irenju bektaizma. No, osvrnimo se prvo kratko na prvu fazu. Prva faza razvoja bektaija - Hadi Beketa Osniva bektaija je hadi Bekta iz Horosana. Pred najezdom Mongola na selduku dravu dolazi u Anadoliju gdje i umire 1337. godine. Sada je nuno vratiti se nekoliko stoljea unatrag. Osniva jesevijskoga dervikoga reda Ahmed Jes (umro 1166.) mnogo toga je uradio za tursku naciju. Zvali su ga jo i Hazreti Turkestan. Kao to smo spomenuli na poetku, dervii ovoga reda postali su lutajui. Izuzetak su inili neki ogranci koji bi se vezali za turbe (grob, mauzolej) nekoga ejha i tu ostali da budu i fiziki u njegovoj blizini. Najjai uticaj izvrili su na Srednju Aziju. Nesumnjivo je najpoznatiji jesevija hazreti Aik Junus ili Junus Emre. Nadalje, godine 1213. umro je u Damasku es-Svid, osniva reda kalenderija. Ne znaju se pravila kojih se ovaj red pridravao ali su nazivani udnim. esto bi provocirali druge muslimane elei ih podstai time na razmiljanje o svojoj ubjeenosti u islam i islamske propise. Naravno, bilo je i nedolinih ponaanja pojedinaca, to je sluaj u svim kolama. Konano, Muhammed ibn Junus Delaluddin es-Svid duhovno e preporoditi Kutbuddina Hajdara, osnivaa reda hajdarija. Ovaj red bio je poznat po tome to su, naroito mukarci, prvo probijali dijelove tijela a potom nosili metalne halke na njima: na rukama, vratovima i uima. Cilj ovoga je bio da ih odvrati od seksa. Ovaj red proirio se po Iranu, Siriji, Anadoliji i Indiji. E sada, sva ova tri reda poluili su novi red - babaije. Osniva ovoga reda bio je ejh Baba Ishak ili Baba Resulullah (umro 1239. godine). Baba Ishak bio je uitelj hadi Bektaa. Bektaijska silsila (veza) izgleda ovako: Ahmed el-Jes (umro 1166.) Lukmn Perende Ishak Baba (umro 1239.) hadi Bekta (1335.). Kao to se moe vidjeti, ve do faze nastanka bektaija izmijealo se nekoliko idjea. Nakon osnivanja ovoga reda poveat e se sueljavanje i ujedinjavanje idej koje e dovesti do takvih paradoksa da neke bektaije nee uope moi biti nazvane muslimanima a drugi e biti ak uzor pobonosti. Da paradoks buide vei, ak i unutar jednoga ogranka bektaija moemo naii na ove suprotnosti. Postoje velika razilaenja oko vremena roenja i smrti hadi Bektaa Velija. Neki ak smatraju da nije ni postojao. Profesor Akimukin navodi da je hadi Bekta roen 1208. godine a umro 1270. Druga faza razvoja bektaija Blim Sultan

Godine 1501., za starjeinu sredinje bektaijske tekije, tekije Pr Evi, u gradu Koj, kod Kirehira, imenovan je Blim Sultan (umro 1516.). Nazvan je Drugi pr (Pr Sn). Blim Sultan uvodi neke novine, bolje rei pravila, jer neka ponaanja su ve postojala, meu kojima su: ivot izvan grada, ali u neposrednoj blizini, razlikovanje od drugih ljudi, te celibat (samaki ivot) posebne duhovne klase unutar reda. Neki lanovi reda odbili su reforme Blim Sultana te se dotada jedinstvena, ali puna raznolikih ideja, zajednica bektaija podjelila na pristalice Blim Sultana, neki ih oslovljavaju babe, i sljedbenike uenja hadi bekta Velija elebije. Rezultat podjele bila je pobjeda elebija u smislu da su zadrali starjeinstvo nad tekijom Pr Evi kao i vodeu ulogu u redu uope ukljuujui i vrhovno starjeinstvo. Negdje do druge polovine sedamnaestoga stoljea mjesto vrhovnoga staranja redom bilo je pitanje izbora. Od oko 1750. godine, starjeinstvo nad redom postaje nasljedno. U XVI stoljeu, Sersam Ali-baba (umro 1589.) ustanovljava najvii poloaj u hijerarhiji reda dede-baba. Premda su elebije zadrale vodei utjecaj unutar reda (upravljanje vakufom, usmjeravanje zarade i imenovanje starjeina drugih bektaijskih tekij), samo je dede-baba mogao uvoditi u red bektaija. Konaan sukob unutar bektaijskoga reda desio se za vrijeme Ahmeda Delaluddina elebija. Tada su nastale tri grupcije: prva koja se zvala pravim bektaijama i ona je dominantna; druga koja se zvala dede (neprijatelji su ih zvali kadars, to znai banditi); trea je elebije (koju su zvali murteti, tj. osobe koje su izale iz islama). Ideje koje se mogu nai unutar bektaizma Ponavljam, kako sam nastanak tako i razvitak bektaija utjecao je na formiranje prilino maglovitih, nejasnih idej, ideja koje pojedinci ne prihvataju mada su pripadnici ovoga reda. Tokom vremena u bektaijskome nauku nale su mjesto slijedee ideje: slaboga sunnizma (jer se silsilom veu za hazreti Ebu Bekra);

dominantnoga iizma (ubjeenost u nunost slijeenja hazreti Alije i dvanaest imma); ekstravagancije (uticaj kalenderizma) i zuhda, asketizma (uticaj melamizma); amanizma (pod uticajem vjerovanja turkmenskih kizilbaa); defra, svetosti brojeva (pod uticajem hurufizma); apsolutne ezoterije (pod uticajem ismailizma);

te -

trojstva Allah Muhammed - Alija (pod uticajem anadolijskih kranskih sekti); opega sinkretizma.

S obzirom da su neki uticaji bitni a mnogi obredi bektaija zanimljivi, ako Bog da ovaj odgovor na pitanje o bektaijama s Boijom pomoi zavrit emo u narednome nastavku. The Bektashi Order of Dervishes By John Kingsley Birge Published with the kind permission of the Alevi Bektashi Research Website, which is full of many more interesting articles on the subject and relative topics. (This is quoted from BIRGE, John Kingsley : THE BEKTASHI ORDER OF DERVISHES, Luzac & Co., 1937, p. 13-21) INTRODUCTORY FACTS 1. THE GENERAL PLACE OF DERVISH ORDERS IN TURKEY AND OTHER MOSLEM COUNTRIES The study of mystic orders in Islam is one of particular importance if the Moslem world is to be adequately understood. The religion left by Muhammad very early developed in two directions. On the one hand it produced a rigid, scholastic theology with an inflexible religious law. At the same time, even from within the first two centuries, a tendency away from this fixed, external system showed its beginning and quickly developed into individuals and groups who emphasized the ascetic life and the mystical approach to direct knowledge of God. As orthodox canonists and professional theologians objected to this tendency to search the conscience on the ground that the the ultimate result would be in the direction of heresy, organized bands or brotherhoods began to develop, based on the fundamental idea that the fervent practice of worship engenders in the soul graces (fawaid), immaterial and intelligible realities, and that the science of hearts (ilm al kulub) will procure the soul an experimental wisdom (marifa) (1). Although the article Tarika in the Encyclopaedia of Islam makes the statement that As a rule the number of persons affiliated to the brotherhoods in any particular Muslim country is not over three per cent. of the population, it appears certain that in Turkey and Albania, at least, the proportion of actual members and of those loosely affiliated is far greater. When the writer first visited Turkey in 1913 he went about under the impression he had received from books that Turkey was a Sunni (i.e. from the Muhammadan point of view orthodox) country. He quickly found to his surprise that an enormous proportion of the people not only were affiliated with dervish brotherhoods, but even the leaders who appeared on Friday as Imams in the formal worship (namaz) in the mosque, were on other days to be found acting as eyhs (Shaikhs) in dervish tekkes. (2) During Muharrem, the month when Shiites especially remember the death of Huseyin and the

early injustice done Ali and his family in taking the Caliphate from them, the writer visited tekke after tekke, and found in them all dervishes passionately mourning the death of Hasan and Hseyin. In discussing this matter later with one of Turkeys greatest scholars the writer expressed the impression that the Turkish people while outwardly Sunni were, under cover of their dervish brotherhoods, partially Shiite, at least in their tendencies, and certainly mystical rather than orthodox. The scholar replied that there in there in Constantinople where the proportion was presumably less than the rest of the country, probably sixty per cent. of the people belonged directly or indirectly to dervish fraternities. He pointed out that in Christian countries we had in church history experienced our persecutions, Catholics killing Protestants and vice versa, but that there was a certain moral advantage in this. Deep sincerity, he said, lay behind these persecutions. Whereas, in Moslem lands, he continued, the practice of takiye, dissimulation, had grown up to make possible a mans continuing his standing as an orthodox member of a mystic fraternity which emphasized an experimental rather than a traditional and formal approach to reality.

In Turkey, therefore, this tendency to group life in a brotherhood of those seeking a direct knowledge of God must be recognised as a widespread tendency lying sometimes beneath the surface, but influencing probably the lives of a large majority of the people. In general, the ideology of such groups has come from Arabic and Persian sources, the more learned among the dervish leaders being well able to read and to write in these languages. The most important immediate sources of ideas for all the Turkish dervish orders have been the Mesnevi, a great poem written in Persian in the thirteenth century by Mevlana Celaleddin Rumi, the patron saint of the Mevlevi dervish order, and two Arabic works Futuhat Mekkiye and Fususul Hikm by Muhyiddini Arabi (1165-1240). Lying as a foundation underneath the system developed by the influence of these books has been the common belief and practice of the Turkish people with their inherited customs from the Asiatic past. Certain orders, of which the Mevlevis are the outstanding example, grew up chiefly in urban centres, as aristocratic, intellectual fraternities, especially attracting members from the upper classes o grounds largely of aesthetic appeal. Other groups, of which the Bektashis are the notable exponent, developed directly out of the life of the people. On the surface in these latter groups, lies the Islam which became the accepted religion of the people. Underneath have lain, all down through Ottoman history, customs and practices which came originally from the ethnic life of the various peoples who mingled together on the frontiers in the thirteenth century, and from amongst whom grew up a natural religion of the people.

2. THE PLACE OF THE BEKTASHI ORDER IN TURKISH LIFE Among the many Dervish fraternities which have exercised their influence over the lives of a large proportion of the Turkish people of the Ottoman Empire the Bektashis have

held a unique place. From the point of view of mere numbers they have been significant. The Bektashis themselves estimate their numbers at about seven million. Ali Turabi Baba, postniin of the Bektashi tekke on Mt. Tomori in Albania writing in his Historija E Bektashinjvet (3) says that before the destruction of the Janissaries in 1826 and the accompanying abolition of the Bektashi Order, annual statistics were kept, and that these figures showed the number Bektashis to be 7,370,000 seven million being in Anatolia, 100,000 in Albania, 120,000 in Stambul and the remainder scattered through Irak, Crete, Macedonia and other sections especially of the Balkans. In October 1933 Niyazi Dedei the head of the officially recognised Bektashi community of Albania, gave me personally his estimate that in the old Turkish Empire there were 7,500,000 Bektashis not counting the more or less loosely affiliated Kizilbash. There were in the Eastern Provinces of Turkey alone, he said, 1,500,000. In Albania he estimated there were 200,000 or twenty per cent. of the population. The English treveller and historian, Rycaut, writing in the seventeenth century, says that the Bektashis are now grown into that vast multitude as is almost impossible to extirpate them. He quotes his teacher as saying that Bektash had many millions of followers. (4) A more recent observer, Besim Atalay, delegate from Aksaray in the Grand National Assembly, writing in 1340 (1924) estimates their numbers at 1,500,000. (5) including apparently the Kizilbash and Tahtajis in this figure. If we take the lowest figure given by any observer, approximately ten per cent. of the population of Turkey were directly or indirectly under the influence of this Order. (6) Not a mystical fraternity alone, the Bektashis have played their important military role all through Ottoman history down to 1826 through their intimate connection, apparently from the beginning, with the Janissary Army corps. Village groups scattered throughout Anatolia, under the names Kizilbash (Red heads), Tahtacis, Abdals, epnis, in ways that will be later enumerated, are related intimately with the Bektashi organization by belief and tradition and religious ceremony and often in organization well. Perhaps the most important justification, however, for studying the Bektashi Order is the fact, generally recognized by all students of Turkish culture to-day, that all down through Ottoman history, when the orthodox religious life of the people was under dominant Arabic influence, when the classic literature in vogue in palace circles was Persian, and when even a great mystic order such as the Mevlevis, based its belief and practice on a book written entirely in Persian, the Bektashis consistently held to the Turkish language and perpetuated in their belief and practice some at least of the pre-Islamic elements of Turkish culture. A Turkish investigator in 1926, writing in the official magazine of the national culture society called the Turkish Ocak, makes the claim that the Turkish national ideal never was able to find its expression in the Arab internationalism, but did find it in the tekkes or lodge rooms of the Alevi orders of which the Bektashis and village groups related to them are chief examples. In the secret practices of those religious groups alone was national freedom to be found. (7) The very aim, he says, of the founders of these groups, was to preserve the Turkish tongue and race and blood. (8) That this point of view, while extreme, is not that of an isolated individual is shown by the fact that in 1930 the Department of the Republic printed 3,000 copies of a book called Bektashi Poets (9) containing biographical sketches and selections from the religious

verse of 180 Bektashi poets. In recent years every history of Turkish literature written from school use has emphasized for each century Bektashi Literature because in that, more than in anyother type of writing, the original Turkish language and Turkish literary forms were used and Turkish national customs and points of view reflected.

3. A BRIEF HISTORY OF THE STUDY OF THE BEKTASHI ORDER Modern interest on the part of scholars in the Bektashi Order may be said to go back to the great history of Turkey written by Von Hammer. In that history publicity is given to the tradition of the first blessing of the Janissary soldiers at their beginning by Haji Bektash Veli. (10) The first attempt to write of the order itself and its practices came in 1868 when Browns book, The Dervishes or Oriental Spiritualism, appeared. An exceedingly valuable, but uncritical, collection of material having to do with the beliefs and practices and symbols of the Bektashi as well as of other dervish orders, this book has recently been printed in a new edition with notes, index and better arrangement by Pose. (11) Unsuspected new light was thrown on the beliefs of the Bektashi Order when, in the spring of 1897, Prof. Edward G. Browne spent an Easter vacation in Paris studying in the Bibliotheque Nationale two manuscripts containing several treaties having to do with an obscure sect called the Hurufis. The results of this study were published in the Journal of the Royal Asiatic Society for January 1898, and in a second article in the same journal in the July number of 1907, Prof. Browne reported further discoveries. Stirred with interest in the Hurufi sect by his studies in Paris in 1897, he had ordered his bookseller to procure for him from the Orient available Hurufi texts. To his surprise, the treaties of an order thought to have been long dead turned up in quantities revealing that they were in use in some present-day quarter. On inquiry, it was discovered that they came from the Bektashis, and that in the present-day Bektashi Order the doctrines of Fazlullah, the founder of the Hurufi sect, were being perpetuated. In 1908 there appeared in Germany the first attempt at a critical study of the Bektashis. Prof. Jacob in his Beitrage zur Kenntnis des Derwisch-Ordens der Bektaschis, not only examined the history and spread of the Bektaschis, criticizing, among other things, the tradition that Haji Bektash Veli could have given his blessing in person at the time of the founding of the Janissary army corps, but also added a translation of a Turkish book which appeared in 1873 (1290) called Kif ul esrar ve Def ul erar, Discoverer of Secrets and Rejector of Evils, a bitter attack on the Bektashis, especially on account of their acceptance of Hurufi doctrines. Jacob followed up this study with his book Die Bektaschijje, published in 1909, containing a careful analysis of all the material, oriental and occidental, then available bearing on the Bektashi Order. In this book he gave a special attention to a study of the sources, Christian, Shiite, Gnostic and Pagan from which the Bektashis had received doctrines or practices. Basing his studies on personal travel and investigation in Turkey, the English classicist, F. W. Hasluck, published in the years from 1911 on, especially in the Annals of the British School at Athens, interesting studies of the Bektashis, their geographic

distribution, their methods of propaganda, and the relation their sacred places to Christian sacred places. These studies were translated into Turkish (12) in 1928. Later, supplementing these personal investigations on the field by a reading of every European book bearing on the subject Hasluck gathered a mass of material which, after his death, his wife published in 1929 under the title, Christianity and Islam under the Sultans. In these studies Hasluck examined the European sources for an understanding of the founding of the Janissaries and concluded tahat the Haji Bektash Veli tradition in connection therewith could not be true. He tended to find in Fazlullah Hurufi the real founder of the Bektashi Order, and to doubt even the historicity of Haji Bektash Velis existence (13) except as a possible tribal ancestor who contributed only his name. In the meantime Turkish scholars had been at work on the Turkish sources. In 1918 Prof. Dr. Kprl Zade Fuat Bey (14) of the University of Istanbul published his important First Mystics in Turish Literature, (15) devoting considerable space to the traditions of Haji Bektash Veli and to a critical study of the historic facts. Writing in 1924, Hilmi Ziya, a proffesor in the Galata Saray school, (16) noted in the Mihrap magazine (17) that the study of Haji Bektash Veli having begun in tradition, had passed in the critical stage to an excessive denial of his influence, even of his existence, and that the pendulum was now swinging back to give a more truly historical picture of the founder of the Bektashi order. In that article he announced the discovery of a copy of a work dated 812 (1409), throwing possible light not only on Haji Bektash Velis existence but upon his teachings as well. (18) In October 1923 Prof. Fuat Bey delivered at the International Congress of the History of Religions in Paris a most important address on the Origins of Bektashiism. In this he criticized the work heretofore done on the Bektashis, pointing out the necessity of studying the religious history of Anatolia for an understanding of the background of all the dervish orders. He reported new historical evidence discovered since the publishing of his Early Mystics not only establishing more definitely the historical character of Haji Bektash Veli, but also revealing apparently authentic teachings of the master. (19) Supplementing the direct work of critical scholars an important research has of recent years been made into the life, the doctrines and the practices of the Alevi or so-called village Bektashi groups. In the Magazine of the Theological Department of the University during the years 1928 to 1930 Prof. Yusuf Ziya Bey published a most interesting account of personal visits among the Alevi villages around Eski ehir in search of an intimate enough knowledge of Alevi life and thought so that visits in the role of an actual Alevi might be made to the Tahtaci villages near Smyrna. (20) The result of these studies from actual life furnishes a fund of information that is of special value in establishing the actual relation of these village Alevi groups with the Bektashi Order, its doctrines and its practices. In contrast to others of the dervish orders of Turkey such as the Mevlevi or Whirling Dervishes and the Rufai or Howling Dervishes, the Bektashis have no public service of worship. In fact, the entire ritual of the Bektashi Order is guarded with such absolute secrecy and the beliefs are so obviously kept in concealment from the public understanding that there has long prevailed in Turkey a great curiosity as to the Bektashi Secret. Books and articles have been written in an attempt to discover the elusive

mystery. Besim Atalays Bektailik ve Edebiyat (21) and Ahmet Rfks Bektai Srr, (22) (The Bektashi Secret) are among the more important of these, both being attempts at fair appraisal of the Order. Ziya Beys Bektailik in the columns of the daily newspaper, Yeni Gn, (23) is an excellent studyby a Bektashi himself, presenting an account of the history, beliefs and practices from the Bektashi point of view. The articles end with a point of view in agreement with that often expressed by Bektashis since the Republic of Turkey abolished all dervish orders. Since the Republic, they say, has by government action accomplished what the Bektashis long stood for - abolition of the Caliphate, freedom of women from the veil and social restraints, putting an end to the fanaticism of religious leaders - there is no longer need for the continuance of the order within the borders of the Republic. As if to offset the favourable reports of curious students, and as a natural result perhaps of an unorthodox doctrine kept secret, there have appeared in recent years, particularly since November 1925, when all dervish lodges were closed, many articles in depreciation of the Bektashis. Their secret is shown to be something contrary to both religion and morality. (24) The important novel, Nur Baba, by one of Turkeys greatest writers, Yakup Kadri, himself at one time a Bektashi, appeared first in newspaper columns then in two editions in book form, (25) and is an amazingly frank treatment of abuses, written before the dervish orders were abolished, in the hope of aiding a needed reform.

4. THE PURPOSE OF THIS STUDY It is this order with its mystery which has challenged the attention of students for centuries, with its intimate connection with Turkeys military history, and her social and literary culture, an order of which descriptions have been written in high praise and in bitter condemnation, that we are in these pages to attempt to study. Our aim will be neither to praise nor to condemn the order, but to study it objectively, with the particular purpose of trying as best a sympathetic outsider may, to see life and its problems, the mystery of the universe and its explanation, as a Bektashi himself sees them. It is hoped that this study will serve as a sufficiently comprehensive exposition of the beliefs and practices of the order, and of the common references in Bektashi literature, so that it may be an introduction to the intelligent reading of Bektashi poetry and other literary expressions. Only in a secondary way is the study interested in showing relations with Islam in general and with other religious origins. Numerous resemblances to other religious systems will be pointed out, but the writer is frankly skeptical of any attempt to trace dogmatically the origin of a particular belief end practice to its exact and single source. Both beliefs and practices have frequently been the result of influences from different directions combining in a new form where the common elements have been retained or differing elements so changed as to attract a very mixed population, making each group find something familiar to that which has been already known. Although this study is chiefly an attempt to get at the beliefs and practices of the Bektashis as such are explained in their own literature and in manuscript manuals

actually used by their leaders, it has seemed advisable also to set forth at the beginning such facts as are known about the history and origin of the order. This is all the more necessary since the writer believes that previous studies by European scholars have been misleading. New material discovered by Turkish scholars has thrown new light on this very obscure but significant page of history. Much investigation needs yet to be made, however, before the full story of the origin of the Bektashis and of the part they have played in Ottoman history can be adequately understood.

Notes: (In his book Birge, notes given in every pages starting from number 1, but we give numbers continiously for all pages. Editors) (1) Encyclopaedia of Islam, article Tasawwuf. (2) A Tekke is a dervish place of gathering for worship and instruction. (3) Historija E Pergjitheshme E Bektashinjvet prej Ate Ali Turabiut. Tirane, 1929. Page 64. (4) The Present State of the Ottoman Empire by Paul Rycaut, London, 1668. Page 149. (5) Bektailik ve Edebiyat, Besim Atalay. stanbul, 1340. Page 5. (6) Hasluck in Christianity and Islam Under the Sultans, page 161, gives 80,000 as the number of Bektashis in Albania, and says that Bektashis themselves claim 3,000,000 as their total number. (7) Trk Yurdu, no. 21, Eyll 1926, article by Baha Sait on Trkiyede Alevi Zmreleri. Page 204. (8) Ibid. page 207. (9)Bektai airleri, Sadettin Nzhet, Istanbul, 1930. (10) Geschichte des Osmanischen Reiches; Pesth, 1834, Vol. I, page 97. (11) The Darvishes, Oxford Press, 1927. (12) Bektailik Tetkikleri, Istanbul, 1928. (13) Hasluck, Christianity and Islam Under the Sultans, pages 341 and 488.

(14) In accordance with the law requiring choice and registration of family names, this name was changed to M. Fuad Kprl in 1936. (15) Trk Edebiyatnda lk Mutasavvflar. (16) Now on the Faculty of the University of Istanbul. (17) Temmuz 1340, no. 15, 16, page 515. (18) Temmuz 1340, no. 15, 16, page 517. (19) Les Origines du Bektachisme, Extrait des Acts du Congres International dHistoire des Religions. Paris, 1926. Article Bektailiin Meneleri in Trk Yurdu, no: 8, 1341. (20) lahiyat Fakltesi Mecmuas, nos. 8, 12, 13, 14, 15, 17, 19, years 1928-1930. An earlier study into a similar subject had been made in 1891 by V. Luschan: Die Tahtadji und andere Reste der der Alten Bevolkerungt Lykiens in Archiv. fr Anthropologie, 19.Pd., Braunschiveig 1891. (21) Published in Istanbul in 1340 (1924). (22) Published in Istanbul in 1325-1327 (1909-1911) (23) Forty installments, from Jan. 26th, 1931 to March 8th, 1931. (24) See, for example, the articles in Byk Gazette, Nos. 1-26, November 1926-March 1927. (25) Second Edition, Istanbul, 1923. Pitanja i odgovori (14): Bektaije (II dio) By znaci- Datum objave12 Maj 2004 Na pitanje odgovara: Samir Beglerovi Odgovor: Govorei danas o bektaijama upotrebljava se nekoliko pojmova. Nijedan ne oznaava onu struju bektaija koju smo nazvali stvarne bektaije ili prave bektaije, dakle muslimane. Takoer, ti pojmovi nisu sinonimi jedan drugome, svaki od njih oznaava razliitu grupu koja radi lakega uklapljanja u muslimansko stanovnitvo koristi termin bektaije. Jedan boravak s njima dovoljan je da bi se odredilo da li je rije o pravim bektaijama muslimanima, ili nekoj od sekti koja samo korsiti ime bektaije. I Hurufije (hurfijja)

Na naemu jeziku o hurufijama se moe neto proitati u djelu Historija islamske filozofije (II tom), autora Henry Corbina (str. 285.-286.) Premda dosta turo opisani, osnovne linije njihovoga uenja mogu se prepoznati. Uktratko, temelj bia (a i Bitka, svega to postoji) jeste Rije. No Rije je skrivena, ezoterina. Da bi se javila treba biti ozbiljen (postignut) sudar ali ije porijeklo nije izvanjski ve unutarnji, skriveni svijet. Ovo je uenje stvarno zanimljivo ali kakve sve posljedice povlai za sobom vidjet emo, ako Bog da, malo kasnije. a) Poetak hurufizma

Osniva hurufizma je Fadlullh ibn Eb Muhammed Tabrz. Dolaskom u Astarabad, tadanja Perzija, okupio je oko sebe poznatih devet (uenika) pomonika. Kada je njihovo uenje poeo slijediti veliki broj muslimana jer su bili privueni njihovim uenjem o nunosti isplivavanja ezoterijskoga koje se ima desiti na utrb egzoterijskoga (erijata), odnosno o neobaveznosti pokoravanja fikhskim i akaidskim propisima, tadanji vladar Mrn h (sin poznatoga Timura) lino i javno ubija Fadlullha. Devet uenika je pobjeglo. Nakon izvjesnoga vremena jedan od njih, Al el-Al, dolazi u jednu bektaijsku tekiju u Maloj Aziji. U njoj nekim grupama poinje tajno predavati i tumaiti temeljno djelo hurufija Dvidn. Ova knjiga sastoji se od est listova. Jedan od njih napisao je Fadlullh na perzijskome jeziku. Ostalih pet sainio je neko od njegovih uenika. Najpoznatiji list Dvidna je iknma ili Iknma, iji je autor Ibn Frith. Premda sastavni dio Dvidna, Iknma ne otkriva neislamska uenja hurufija ve neka naizgled interesantna tumaenja, pa je stoga ak i objavljen u Istanbulu 1781. godine. Nakon to se krug ljudi kojima Al el-Al tumaie Dvidn poveao, Al pojedince poe uvoditi u dublje tajne hurufizma uvjetujui to tajanstvenou. Kao svaka sekta, i hurufije ubrzo odluie ne putati od sebe ljude koji bi im prili. Neke osobe koje napustie hurufije vidjevi suprotnost njihovoga uenja sa erijatom bile su ubijene. Tako je niz prenoenja unutarnjih tajni, btina, bio zatien vanjskim, zhirskim sredstvima. U Dvidnu tajne su oznaavane slovima a, c, v i z. Znaenje svakoga slova kasnije je objanjeno u knjizi Mifthul hajt. I knjizi Mifthul hajt dat je sinonim Tajna (Sirr). Bez knjige Sirr ne moe se shvatiti Dvidn. Nakon ovoga, budui da im je bla potrebna i novana potpora, u redove hurufija prili su mnogi masoni i neke jevrejske sekte. Sultan Mahmud Hn II, 1824. godine, neposredno pred ukidanje janiarskih redova, ubija vrhovnoga starjeinu hurufija (ul) i tada se zatvaraju sve bektaijske tekije jer je

bilo nemogue saznati u kojima su skrivene hurufije a u kojima zikr obavljaju stvarne bektaije. Oko etrdesetak godina kasnije preivjele hurufije objavljuju spomenutu knjigu Iknme. Autor je Abdul Medd sin Fritha. Sljedbenici ove grupe hurufija nazivaju se jo i sljedba Iik. b) Neka uenja hurufija (prema Vakfu Ihlasu)

Prije stvaranja svijeta Bog je bio jedna sila. Ta Sila je progovorila. Iz nje su proizala Slova, odnosno Rije. No, to proizlaenje nije bilu u smislu emaniranja (isijavanja) ve u smislu pretvorbe Sila se pretvorila u Rije. Rijei su se pretvorile u poslanike, a poslanici, jedan nakon drugoga, u Fadlullha. Tako je Sila (Bog) postala Fadlullah. To je razlog zato su meleci morali uiniti seddu hazreti Ademu jer je to ustvari bio Bog, neuzubillah. Ukoliko osoba iskreno voli hazreti Aliju, moe raditi ta god hoe jer se svi grijesi briu iskrenim zaljubljenicima u hazreti Aliju. Prvo se osoba instruira kako bi izgubula iman (vjeru) a potom se prelazi na tumaenje knjige Sirr jer Dvidn uope ni ne spominje Ehli-bejt. Da ovo nije nimalo naivno, navest u jedan primjer koji sam pronaao kod imama Zehebja a koji govori o jednome dogaaju koji se zbio za vrijeme ivota hazreti Alije. Dok je bio halifa, hazreti Aliji je javljeno da se treba pogubiti jedan ovjek koji je tvrdio da je hazreti Alija neuzubillah Bog. Hazreti Ali raspitao se da li su tome ovjeku pokuali objasniti istinu. Na odgovor da jesu ali da ovjek ustrajava u svome takvom vjerovanju hazreti Alija odlui saekati trenutak pogubljenja te tada prii ovjeku i rei mu: Vidi da nisam Bog. Jer da jesam ne bih te htjeo ubiti. Kada se pogubljenje primaklo hazreti Alija prie tome ovjeku i ree mu: Shvati da nisam Bog. Da jesam, a ti me tako tuje, ne bih te ubio. ovjek se za trenutak zbuni ali potom ree: Shvatio sam. Ti jesi Bog samo me sada eli kuati prije negoli me uvede u Dennet (Raj). Sve vjere su iste. Ustvari postoji samo esnaest pojaseva poslanika (pretvorbi prastare Sile), a svaka osoba odabire jedan od tih pojaseva. Pojas hazreti Adema znai stalno noenje koe jer je Adem, alejhisselam, nosio odjeu od koe. Pojas hazreti Musa podrazumijeva nejahanje na kobili. Pojas hazreti Isa znai neenidbu (neudaju). Ali su dozvoljeni blud i homoseksualizam, samo nije dozvoljena institucija braka.

II Alevije Kako kae profesor Shindeldecker, nemogue je dati tanu definiciju ko i ta su alevije? Najei odgovori su: Svaki musliman koji voli Ehli-bejt (porodicu Muhammeda, alejhisselam), svaka otvorena osoba, bez obzira na njenu vjeru, heterodoksna islamska sekta, sinkretistika religija i sl. Prije, alevije su nastanjivale podruja sredinje i istone Anadolije (azijskoga dijela Turske). Zvali su ih kizilbae i turkmeni. Danas su nastanjeni irom Turske. Druga grupa alevija nastanjuje Mediteran i egejsku regiju i nazivaju se tahtacilar (drvosjee). Trea grupa ivi na podruju koje se naziva Dersim (danas provincija Tunceli, te dijelovi Erzincana i Erzuruma). Nazivaju ih kurdske kizilbae. Pored spomenutih izraza alevije jo zovu i nusajrije, aleviti, ehlul Hakk, ebek i gulat (ekstremni, zagrieni). a) Neka vjerovanja alevija

U radu autora spomenutoga na poetku ovoga odijeljka, vjerovanje alevija poredi se s vjerovanjem muslimana u est imanskih i pet islamskih arta. Mislim da je to najjednostavniji, najkoncizniji i najbolji nain kako prikazati vjerovanje alevija. Imanski arti: vjerovanje u Allaha (dragog Boga)

Kod alevija se ne moe pronai jedinstveno nauavanje. Motreno po najbrojnijim definicijama, alevije vele, neuzubillah: hazreti Alija manifestacija je Boga; evlije su Bog; sve to postoji je Bog; Bog je u ovjeku; te: Bog je istina, ljubav i mo; Bog je stvoritelj. vjerovanje u meleke (anele)

Alevije imaju dvostruk stav. Jedni uope ne vjeruju u nematerijalna bia pa, naprimjer, avla tumae kao nisko ja. Drugi, opet, gaje jedan oblik praznovjerja pa ue da postoje duhovna dobra i duhovna zla bia, a zadaa je ovjeka da se mora umiliti duhovnim dobrim biima kako bi ga ona zatitila od zlih. vjerovanje u Boije Knjige (Objave)

Uenje alevija je da postoji nekoliko objavljenih Boijih Knjiga. Kao i muslimani, alevije kau da su najpoznatije Tevrat objavljen hazreti Musu (Mojsiju), alejhisselam, Zebur objavljen hazreti Davudu (Davidu), alejhisselam, Indil objavljen hazreti Isu (Isusu), alejhisselam, i Kuran objavljen hazreti Pejgamberu, alejhisselam. Nauk alevija smatra da su sve objave sputene nakon to su zapisane, dakle, sputene su u pismenoj formi. U Kuranu postoji jedan dio koji izriito govori o tome da nasljednik hazreti Muhammeda, alejhisselam, treba biti hazreti Alija. No, protivnici hazreti Alije taj su dio istrgli i danas taj dio nedostaje. Po miljenju alevija, Kuran treba tumaiti btinski (tragati za njegovim skrivenim znaenjima) a ne zhirski, izvanjski. Tu nastaje jedan od paradoksa jer alevije istodobno naglaavaju da Kuran treba itati na maternjemu jeziku a ne na arapskome. Da proturjenost bude i vea, mnogi smatraju da Kuran ni ne treba itati jer njegove odredbe vie ne vrijede, to je samo drevna knjiga. Pored Kurana, alevije se slue i hadisima (zabiljeenim govorom Muhammeda, alejhisselam), Nehdul-belgom (knjigom govora hazreti Alije), potom koriste Buyruks (predaje od Ehli-bejta, porodice Muhammeda, alejhisselam, naroito hazreti imama Dafer-i Sadika), Vilayetnameler ili Menakibnameler (predaje evlij, dobrih), i rivayetler (alevijske legende). Alevije, kao i hurufije, nastoje lijepim tumaenjima privui to vei broj ljudi pa tako najee koriste slijedee dvije izreke: Hazreti Alija je Kuran koji govori, i Najvea Sveta Knjiga koju treba itati jeste ovjek. vjerovanje u Boije poslanike

Kao i muslimani, alevije vjeruju da su poslanici odabrani ljudi preko kojih je dragi Bog dostavio Svoju Objavu ovjeanstvu. Ipak, neke alevije e rei da su poslanici ljudski izraz Boga, neuzubillah. vjerovanje u Sudnji dan

Alevije ne vjeruju u postojanja niti Denneta (Raja) niti Dehennema (Pakla). Pogotovo ne vjeruju u Boga Koji kanjava. Govorei ovo esto citiraju poznatoga dervia jesevijskoga dervikog reda Aika Junusa ili Dervia Junusa, naravno prethodno tvrdei da je i on bio alevija: Kau za Dennet, u njem su dvori i lijepe djeve, daj ih onom ko ih eli, ja hou Tebe, samo Tebe.

Kao dokaz da niti je hazreti Aik Junus bio alevija, niti da njegove stihove i uenje shvataju ispravno, navest emo jednu strofu alevijskoga pjesnika Kaygusuza Ebdala: Dakle, stvorio si most suda, od dlake tanji, svi robovi Tvoji moraju ga prei, kad si tako hrabar, da vidimo Tebe da li e Tebi tada da se posrei!

Malo je rei da su stihovi nevjerniki. vjerovanje u predodreenje

U biti, alevije ne vjeruju u odreenje, ili barem tome ne pridaju neku vanost. Uzrok svega je dragi Bog, a Bog ne moe dati zlo. tavie, sve u ivotu ovjek mora postii sm. Zato su alevije poznate kao dobri i vrijedni radnici. No, razlog tome nije vjera ve nevjerovanje u predodreenje. Neke alevije, ipak, prihvataju da neke stvari nisu u ovjekovoj moi, poput bolesti i smrti. Islamski arti svjedoenje vjere (ehedu en l ilhe illallh ve ehedu enne Muhammeden abduHu ve resluHu svjedoim da nema boanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik) Alevije, uglavnom, ne osporavaju ehdet (svjedoenje vjere) ali naglaavaju da svjedoenje vjere nije toliko bitno koliko je bitno tvoje ophoenje prema drugome. obavljanje namaza

Skoro nijedan alevija ne obavlja namaz niti ikada ide u damiju. esto istiu da ne klanjaju ve da stalno upuuju dove (molbe dragome Bogu). Alevije se sastaju meusobno i tada zajedno pokuavaju ui u dublje duhovno stanje, dostii vie sfere. Ta skupna molitva naziva se cem (dem) ili ayini cem (ajini dem).

post mjeseca ramazana

Nijedan alevija ne posti mjesec ramazana. Poste, uglavnom, dvanaest prvih dana mjeseca muharrema, te tri dana posta Hizira (Hizir Orucu), koji obino pada trinaesti do petnaesti februar. davanje zekata (obaveznoga davanja 2,5% od vika imovine)

Kod alevija ne postoji institucija zekata. Oni meuse raspodijeljuju novac ili darivaju hranu, stoku i slino, od ega se namiruju druge alevije ili njihova obrazovna sredita. obavljanje hada (hodoae Kabi u Mekki)

Alevije ne obavljaju had. Ono to rade jeste posjeta grobovima velikana, i muslimanskim i njihovim, s tim da se ti zijareti (posjete) ne obavljaju radi osiguranja mjesta u Dennetu ve radi duhovne istote. Pored turbeta alevija, alevije obilaze i turbeta muslimanskih velikana. Neki od zijareta su: hazreti Hadi Bekta Veliju (svakog 16. augusta), Ebdal Musi, u Elmali, Antalija, (svakoga juna), ehkulu Sultanu, Merdivenky, Istanbul (tu se odrava dem, svake nedjelje i na alevijske praznike), Karadaahmet Sultan, skdar, Istanbul (odrava se dem, svake nedjelje i na alevijske praznike), Seyit Sultanu, Eskiehir. b) Neki alevijski praznici/obredi

- Dem Kao to smo ve rekli, sredinja alevijska ceremonija jeste dem. Alevije vjeruju da dem potjee jo od prvobitne molitve Bogu, a da su samu tehniku osmislila etrdeseterica evlija (dobrih) najviega ranga (Kirklar Meclisi), iji je predvodnik hazreti Alija. U Anadoliji, dem se izvodi uoi petka i naziva se Cuma akamlari. No, zbog pogodnosti, na drugim mjestima dem se izvodi nedjeljom. Zgrade za dem (cem evi) nemaju minareta, niti se na dem poziva ezanom. Predvode ga alevijske starjeine (dede), duhovno najjae osobe koje su preko dvanaest imama povezane s hazreti Pejgamberom, alejhisselam. Dede su odgovorni za kompletan ivot svih alevija na teritoriji za koju su ovlateni (nekoliko sela, gradskih etvrti). Prije poetka dema, deda ohrabruje svaku osobu da ispovijedi svoje grijehe te pomiruje posvaane alevije. Ukoliko neko odbije posluati dedu, kanjava se izbacivanjem iz zajednice i zabranom prisustvovanja demu. Inae, dem je zatvorena ceremonija. Mogu joj prisustvovati samo osobe koje su dale zakletvu. Javni demovi prireuju se s vremena na vrijeme.

Deda sjedi na proelju na postu (ovijoj koici), na podu prostorije. Zajednicu (demat) ine pomijeani mukarci i ene koji sjedaju u krug (halka). Mada se ene uglavnom pokrivaju to nije nikakva obaveza. I djeci je dozvoljeno prisustvovati demu. Osobe ne uzimaju prethodno abdest (obavezno vjersko pranje prije ina bogosluja) ve se kui istuiraju ili okupaju. Deda izgovara dove naglas. Nakon toga dri predavanja i pjeva kaside (pobone pjesme) sm. Nekada alevije izvedu i sema-zikir, poznati mevlevijski zikir ali umnogome izvitoperen. Mukarci i ene, zajedno, formiraju nekoliko halki stojei na nogama. Deda pone svirati saz a demat se okree u krug. Nekada se desi da u halki sjedaju na koljena i ine seddu zajedno, to se naziva halka-namaz. Na kraju, demat zajedno jede hranu, najee zaklanoga ovna (kurban). - Msahiplik (prijateljevanje) Msahiplik je, kako kae John Shindeldecker, kamen-temeljac alevijskih vjere i drutva. To je ugovorni odnos branoga para. Ceremonijom predsjedava deda, a brani par se zaklinje da e se starati jedno o drugom, na duhovnoj, emocionalnoj i fizikoj ravni, kao i o svojoj djeci. - Post mjeseca muharrema Sve alevije poste dvadeset dana mjeseca muharrema. U tim danima ne piju vodu, ni nou ni danju, ve neku drugu tekuinu. U tim danima odriu se svake udobnosti, a sve u znak suosjeanja s hazreti Husejinom, svirepo ubijenim sinom hazreti Alije. - Aura Aura znai okonanje posta mjeseca muharrema. Pri tome se spravlja naroito jelo koje se kod nas naziva haura. - Post Hizira Mnoge alevije poste spomenute dane mjeseca februara 13.-15., u znak odavanja poasti hazreti Hidru (Hizru, Hiziru), alejhisselam. - Hidrellez (Hizir-Ilyas) Po predaji, hazreti Hidr, alejhisselam, i hazreti Iljs (Elijas, Ilija, Elijah), alejhisselam, okusili su vodu ivota stoga vjeno ive. Hazreti Hidr, alejhisselam,

pomae ljudima na kopnu, a hazreti Iljs, alejhisselam, na moru. Po predaji, njih dva se sastaju kod ruinoga cvijeta, svake veeri 6. maja. - Kurban (rtva) i lokma (jelo) Vidjeli smo da je kurban sastavni dio dema. Takoer, kada se ele sjetiti najbliih, alevije kolju kurban. S vremena na vrijeme, alevije otvaraju svoje odaje i besplatno dijele jelo ko ga god zatrai. To jelo (lokma) sastoji se od komada janjetine, riinoga pilava i ajrana (pie koje se pravi mijeanjem jogurta i vode). - Nevruz (poetak proljea) Nevruz, dan obnavljanja, pomirenja i poetka proljea pada svakoga dvadeset i prvoga marta. Mnoge alevije vjeruju da je 21. mart roendan hazreti Alije. Neki vjeruju da je to dan vjenanja hazreti Alije i hazreti Fatime, dan kada je hazreti Jusuf (Josip, Josif) izvuen iz bunara, i dana kada je Allah stvorio Zemlju. Praznik se odrava izvoenjem dema i posebnoga programa. ***

Premda sam u prvome dijelu odgovora na pitanje o bektaijama rekao da emo s ovim dijelom zavriti mislim da je nuno skrenuti panju na jo jednu za Tursku veoma vanu sektu koja sebe takoer naziva bektaijama. Razlog ovakve opirnosti jeste, prvo, to je nuno razgraniiti stvarne bektaije od sekti koje sebe nazivaju islamskim dervikim redom bektaija, i, drugo, to na osnovu veega broja informacija ovjek moe lake zakljuiti s kim ima posla. Ukoliko si se, dakle, srela/sreo s nekim ko tvrdi da je bektaija nadam se da e s ovim velikim brojem praktinih informacija lake prepoznati o kome je stvarno rije.

Bektasije Kelamu'l Sifa, broj 7/Jesen 1426-2005

Bektaijski tarikat je meu najrasprostranjenijim i najpoznatijim tarikatima u Anadoliji i na Balkanu. Osnovan je od poznatog Hunkar Hadi Bekta Veli (r.646.H./1248.M., u.738. H./1337.M.). Njegova je loza ehli bejtska i plemika. Otac mu se zvao Sejjid

Muhammed, koji je bio sultan Horasana i unuk Ibrahima Mukerrem el Mudaba, brata od Imama Hz. Ali Riza, a.s.

Ima puno udnovatih pria o roenju Hadi Bekta Veli. Kae se da je pred kraj trudnoe njegova majka Hatem hanum sanjala u noi kako je raala jednu bebu sa nevjerovatnom lahkoom. Kada se probudila vidjela je da se dijete stvarno rodilo, a da nije ni osjetila poroajne muke, niti je imala krvi. Njegov otac Sultan Sejjid Muhammed se probudio te noi i vidio dijete u nuru. Kada je prolo est mjeseci ivota, beba je podigla kaiprst desne ruke i rekla: La ilahe il Allah Muhammedu Resulullah, Alijun Velijullah.

Duhovna silsila Hadi Bekta Velije je sljedea: Hz. Muhammed, s.a.v.s. Hz. Ali Hz. Hasan, Hz. Husein, Hz. Zejnul Abidin, Hz. Muhammtd Bakir, Hz. Dafer Sadik, Hz. Musa Kjazim, Hz. Ali Riza, Dzunejd El Bagdadi, Ebu Osman Magribi, Ebul Kasim Gurgani, Ebul Hasan Harkani, Ebu Ali Fermadi, Hade Jusuf Hamedani,

Hade Ahmed Jesevi, Lukman Perende, Pir Hunkar Hadi Bekta Veli.

Hadi Bekta Veli se olovao pred svojim ejhom Lukmanom Perende, koji se lino osvjedoio o Hadi Bekta Velijinim kerametima. Nadimak Hadi mu je on lino dao, jer ga je vidio u Mekki kako klanja dok je sam bio na hadu, a znalo se da je fiziki Bekta Veli ostao u svom rodnom mjestu. Po dobitku idazetname od Lukmana Perende i od ejh Ahmed Jesevija, Hadi Bekta dobija naredbu da seli u Anadoliju u etrdesetoj godini ivota. Tu se nastanio u jednom mjestu zvanom Suladakaraojuk, blizu grada Krehir. Prije toga je zijaretio svoje pretke u Nedefu i Kerbeli, a obiao je i sva pejgamberska turbeta od Hidaza do ama. U mjestu gdje se nastanio nije bilo tekija i bio je daleko od raznih fitnetluka. Smjestio se u kui Idrisa i Fatime Kutlu Melek zvanoj Kadindik (skromna), koja je bilo veliki hizmear (o njoj u posebnom pasusu). Vremenom se razvija bektaijski tarikat potpomognut velikim hizmetom ldrisa i Kadindik hanum: Ljudi su poeli da dolaze u zijaret Hadi Bekta Veliji, te se pojavila potreba za izgradnjom tekije, koja je postala centar. Poznato je da su sohbeti Hz. Hunkar Hadi Bekta Velije skupljeni u razne kolekcije. Meu najveim su Mekalat (Rijei), Kitabul Fevaid (Knjiga o moralu), erh ul-Besmele (Komentar Bismile), Hurdename (Mali traktati) i athijja (Ekstazne izreke).

Uenja Bektaijskog Tarikata Bektaijski tarikat je kao i svi tarikati vezan za Ehli Bejt i sa konceptom tevella i teberra. Voliti one koji i vole Ehli Bejt i izbjegavati one koji ne potuju Ehli Bejt! Inae, uvijek postoji jedan veo tajne u izraavanju vjerovanja bektaija. Tako da se koristi rije sirr-i bektai, tj. tajna bektaija za njihove obrede i vjerovania. Ipak, Hadi Bekta Veli je jasan kada govori o suluku u njegovom pisanom djelu Mekalat. On kae da postoje etiri kapije kroz koje murid mora da prolazi da bi spoznao Allaha. Prva kapija je erijat, ovjek koji je proao kroz ovu kapiju zovese Abid (Allahov rob). Druga kapija se zove tarikat, ovjek koji je dostigao tu kapiju se zove Zahid (asket). Treca kapija se zove marifet, ovjek koj ije dostigao ovu deredu se zove Arif (onaj koji je spoznao). Zadnja kapija je kapija hakikata (stvarnost). Murid koji je dostigao ovu deredu je prozvan Muhibb (onaj koji voli). Kod svake kapije murid se susree sa deset mekama (stanita) u kojima mora da izvri neke zadatke da bi onda mogao doi do sljedee kapije.

Tako da u bektaijskom ilmihalu na pitanje gdje si bio i gdje e otii, odgovor je sljedei: U erijatu sam bio u svijetu duha i trebao sam doi do Hakka a doao sam na

dunjaluk. U tarikatu sam bio u Ademu i trebao sam da doem do Ulera (tro- jica); Doao sam do Jedilera (Sedmorice) a otii cu do Krklera (etrdesetorica). U marifetu sam bio u Nuru (svjetlosti) Trebao sam doi mom ocu a doao sam mojoj majci a otii do Istinske Svjetlosti (Hakkanskog Nura). U hakikatu, ja sam bio u svjetlosti Alije a taka ispod harfa b. Trebao sam postati harf ajn i doao sam do harfova lam, elif. Otii u do harfa ja, zadnjeg harfa od 28 harfova: ispod njega su iaret na Muhammeda i Aliju, da ima samo jednu taku, ne bi se mogao prepoznati. Od take harf je nastao i nastaoje da objasni taku

Tajna 28 harfova je sakrivena u ljepoti insana, i usavravanje insana je pojavljivanje Muhammeda i Alija. I ovi harfovi su znakovi pejgambera i Ehli Bejta koji su sakriveni u ljepoti insana. Isto tako u licu insana imaju etiri velike kapije. etiri nefsa, etiri ruha, etiri alema, etiri meleka, etiri kitaba i etiri baffa, to zajedno ini zbir od 28. Sedam crnih linija, 14 bijelih linija, sedam vlasi od Halila, sve zajedno je 28... Prije svega, kosa, obrve i 4 trepavice to je sedam. Sve ovo da bi se naao insan.

ak i namaz objanjava insana...Tokom nonog namaza Kuran se ui naglas zato to se ljepota i savrenost namaza ne moe vidjeti. Meutim, u danu je vidljiva i zbog toga se u namazu Kur'an uti u sebi. U ovom znacenju, noc je imina neznanja a clan je svjetlost spoznaje. Imam koji ui Kuran naglas u tmini kao da govori, O vi slijepci, gledajte Allahovu Istinu. A onima koji su u svjetlosti, nema potrebe da im se obrati i zato se kae:

Kada ustane na namaz ini elif Kada se savija u rukuu bude dal Kada se sputa na seddu postanes mim Stojei, sjedei razumije insana (Adema) Otvori oi sve ukazuje na insana.

Oni koji ele da ulaze u Bektaijski tarikat, moraju proi jedan probni period do primanja u kojem se kandidat mora vladati po pet osnovnih naela bektaija. Prvo, ne lagati. Drugo, ostaviti neasne poslove. Tree, ne initi zinaluk. etvrto, ne biti pohlepan i peto, ostaviti prekomjeme elje. Nakon ovog perioda, poinje period posta koji moe biti jako dug. U tom periodu baba (ejh) otkriva buduem muridu razne tajne.

U Bektaijskom tarikatu je jako prisutno uenje Vahdet-i Vudud. Objanjavajuci znaenje tog uenja, Hadi Bekta Veli prenosi sljedeu priu. Upitao je jedan dervi ejha Ahmeda Jesevija: Moj ejhu, reci mi koje je znaenje Vahdet-i Vududa? Evlija, hz. Jesevi nije odgovorio ali je rekao derviu da mu donese jednu kocku eera; posta je donia, ejh Ahmed je upitao: ta je to? Dervi je odgovorio: Sejh efendi - ja, to je eer. ejh mu je naredio da izlomi eer u tri komada i upitao je dervia: Na ta te podsjeaju ti komadi eera? Dervi je odgovorio: Ovaj jedan izgleda kao deva, drugi kao konj, a trei izgleda kao ovjek. ejh je onda uzeo komade i samljeo ih je u prah. Onda je upitao dervia: ta je ova sada? Dervi je odgovorio: Moj ejh-efendija, to je eer. Na to e ejh kratko dodati: To je Vahdet-i Vudud. Mi sma danas tu, a sutra emo hili opel tu, i nije vano u kojoj formi, jer se nae forme mijenjaju.

Hz. Bektas Veli dalje u svom djelu Mekalat ukazuje na velika potovanje prema gazijama i ehidima i tu objanjava da se po nekim pogledima smrt ehida moe smatrati ak vie od smrti jednog pejgambera, zbog sljedeih razloga. Prvo; tijela pejgambera su bila okupana kada su preselili na ahiret, a od ehida se ne kupaju. Drugo; odjea pejgambera se skida dok ona od ehida ne. Tree; pejgamberska tijela se umotaju u cefine, a od sehida fie. etvrto; pejgamberi izaberu one za koga e oni biti efadije, meutim, ehidi se zauzimaju za svoje pleme, rodbinu, brau i sestre i za sve one koji dolaze da ih posjete, jer kroz zauzimanje od ehida svi ovi e ui u dzennet. Peto; pejgamberi se posjeuju jednom godinje, a ehidi svakim danom. Ova tumaenje moe da izgleda jako udno, da se ehidi na neki nain uzdignu iznad pejgambera, ali mora se uzeti u obzir da je Muhmmed, s.a.v.s., prema islamskom uenju i pejgamber i ehid.

Janjiari su kasnije svesrdno prihvatili uenje Hadi Bekta Velije koje u osnovi portvovanje na Allahovom putu, Ijubav prema Muhammedu, s.a.v.s., i Ehli Bejtu. Prihvatili su strogi odgoj (terbijet) sa dugim illama (osamljivanja u nepristupanim j neadekvatnim mjestima za normalnan ivot) i ideala rtvovanja jedno za drugo (futuvvet) i tako postali okosnica Osmanskog carstva. injenica da su stalno bili na putu i u borbama te ranjavani, postavilo se jedno praktino pitanje: porodini ivot. Na to su kasniji ejhovi u bektaijskoj silsili dali izun da dervii ulaze u muderredluk (celibat) i kao znak njihovog celibata u lijevom uhu su nosili menuu.

Halife Hadi Bektas Velije Iako se moe smatrati Bektaijski tarikat kao tarikat vojnika, mora se priznati da je iz njega proisteklo mnogo ejhova koji su Allahovim emerom dobili ilham i napisali ilahije

i kaside koje su do danas prisutne, ak i kod nas u Bosni. Inae, u islamskoj literaturi bektaijska pjesma je poznata kao nefes (to u itom prijedovu znaci dah), to je inspiracija dobivena himmetom ejha. Meu najpoznatijim bektaijskim pjesnicima bile su i halife Aik Junus, Pir Sultan Abdal, Kajgusuz Sultan, a ak meu naim Bosnjacima ejh Ahmed Vahdeti, zvani Mulhid i ejh Lamekani.

Prema vilajetnami Hadi Bektas Veli je imao 30 000 halifa i meu njima jedan od najistaknutijih je bio Dmal Sejjid koji je bio zaduen da iri uenje na sredozemnoj obali Anadolije. Jo jedan halifa koji se zvao Saru Ismail je bio njegov lini sekretar. Kasnije je zaduen bio da iri islam u jugozapadnoj Anadoliji i njegovim posredstvom prva osoba koja je primila islam je bio jedan kranski pop ija je crkva odmah iza toga postal a jedna bektaijska tekija. Isto tako moramo spomenuti Sari Saltuk Mehmed baba, koji je bio zaduen da iri islam po Rumeliji. U njegovoj biografiji zvanoj Saltukname, se spomene da je pred smrt dao napraviti sedam kabura u sedam razliitih mjesta, tako da bi muslimani obilazili njegovo trbe i u mjestima gdje islam do tada nije bio prisutan, ne bi Ii dao pods trek kranima da se upoznaju sa islamom. Pokopan je u sedam mjesta. Danas se zna za nekoliko postojeih turbeta od kojih je jedno u Blagaju kod Mostara. Sari Saltuk baba je rekao da e do pred Sudnji clan ostati sarno jedno pravo turbe.

Jedan vaan halifa Hadi Bekta Velijin je bio Hadem Sultan. Kad mu je Hadi Bekta dao drvenu sablju batina upozorio ga je da ne koristi ovu sablju za nepravdu jer e ga dovesti do velike nevolje. Ipak, da bi istestirao mo sablje, Hadem Sultan je zasjekao jednog magarca na pola. Zato ga je Hadi Bekta prokleo kletvom da mu se oduzme ruka, to se stvarno i desilo. Hadem Sultan se poslije toga pokajao i bio je od velike pomoi u irenju islama u zoni grada Uak u zapadnoj Anadoliji.

Vasijjet Hadi Bekta Velije Hadi Bekta Veli diktirajui svoj vasijjet kae: Danas je etvrtak i danas u preseliti na ahiret. Po mom odlasku napustite sobu i zatvorite vrata. Okrenite lice prema planini ille i vidjet ete jednog ovjeka koji ce jahati na sivom konju. Jedan zeleni al e pokrivati njegovo lice. Poto e sii sa konja i ostaviti ga pred moja vrata, on e za mene uiti sure Ja-sin. Kada odjae i poselami vas, fino ga primite. On e me ogasuliti, dok me bude gasulio, posipajte mu vodu, pomozite mu... Neka sin Fatime Kadindik, Hizir Lale bude moj nasljednik. On ce hizmetiti 50 godina i naslijedit e ga njegov sin Mursel koji e hizmetiti 48 godina. Njegov nasljednik e bit Jusuf Bali koji e biti u hizmetu 30 godina i dostii Allahovu bliskost. To je stanje ovog dunjaluka, oni koji dolaze e morati otii. inite hizmet, prostirite sofre. Ako traite pomo, traite je u domertluku. Kada su ljudi

traili hrabrost i keramet'od Hz. Murteza (Ali), on je naredio Kambetu da postavi sofru! Neka svi koji ulaze u ovaj tarikat i oblae njegovu hrku, trae musafire da im hizmete, neka ne postanu kao ejtani, neka ne uznemiravaju druge bespotrebno, neka se ne uzdignu nad drugima i neka ne budu zavidni...

Bektaije na Balkanu Bektaije na Balkanu su trenutno najvie prisutne u Albaniji, Makedoniji i na Kosovu. U nas u BiH su Bektaije bile prisutne izmedu 15. i 16. vijeka Miladi. Meutim, sa ukidanjem janjiarskih odaka te progonom i oduzimanjem prava na vakuf, Bektaijski tarikat se polahko pretoio u druge redove do 20. vijeka, dok je na Kosovu i u Makedoniji, a naroito u juznoj Albaniji, ostao jako aktivan do dananjih dana. Danas je svjetski centar Bektaija u Tirani i to od 1925. kada su derviki redovi ukinuti u Turskoj, (sa prekidom od 1967. do 1990.). Meu danas najpoznatijim bektaijskim tekijama je jedan stari veliki kompleks iz 17. vijeka koji je moda jedna od najljepsih tekija na Balkanu, zvana Harabati tekija u Tetovu. Donedavno je hila pretvorena u ugostiteljski objekat, a gada ponovo sluzi svojoj svrsi. Druga poznata tekija se nalazi za divno udo u Americi i osnovana je pedesetih godina od strane glavnog dervikog Dede baba, Baba Redzepi, koji je silom prilika bio protjeran iz Albanije i Egipta. Baba Redzepi je poznat uope u dervikim krugovima po njegovom neumomom radu da upozna muslimane sa tesavvufom i pravilima Bektaija. On je sedamdesetih godina napisao kapitalno djelo zvano Islam i bektasizam.

Albanska mafija (4): Bektaije na vrhu hijarerhije balkanskog kriminalnog podzemlja Sep 12, 2009 at 10:26 PM Kako su komunisti 1960-tih godina zabranili religiju, centar Bektaizma postala je tekija (vjerski centar) u Detroitu, odnosno u gradu Taylor, Michigan, koji predstavlja svojevrsno predgrae Detroida. Neki analitiari koji analiziraju veze balkanskog podzemlja sa Sjevernom Amerikom smatraju da je ovaj bektaijski centar, odnosno pojedinci iz njega, bio u vezi sa tzv. Norvalskom grupom Hrvata, koja je iz grada Halton Hills u Ontariju, odnosno iz njegove etvrti Norval vodila trgovinu kokainom koji je krijumaren iz Bolivije za SAD, i to preko Kanade i kanadskog predgraa grada Detroita, Windsor, Ontario. Jedan od kljunih ljudi u norvalskoj kokainskoj grupi bio je Gojko uak, koji je kasnije, kao ministar obrane Republike Hrvatske Albancima Bektaijama davao znaajne pozicije u vojsci, a koji je pomagao i Tomislava Karamarka, dananjeg ministra unutranjih poslova, iji bliski suradnik, Amir Muharemi, inae Bektaija, vodi albansku mafiju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim toga su norvalske veze u Latinskoj Americi koritene 1990-tih godina za prodaju bespilotnih letjelica koje su Karamarkov i Muharemijev tast Osman Mufiti i Gojko uak tajno proizvodili u Zagrebu, a koje su koritene za transport kokaina u andskom podruju.

Osnovne karakteristike Bektaizma Bektaije je oko godine 1230. osnovao osniva sekte, kojeg Bektaije, ali i njima srodni Alaviti slave kao sveca, Hajji Bektash, koji se doselio u tursku pokrajinu Anatoliju sa turkmenskim plemenima koja su bjeala od Mongola, odnosno koji je vjerojatno bio turkmenskog porijekla. (Kasnije su se pojavila bektaijska uenja o njegovom perzijskom porijeklu.) Osniva sekte nije pohaao islamske kole, ve je sa svojom enom ivio (po nekim autorima usvojenom keri, a po nekima usvojenom keri koja mu je kasnije bila ena) kao nadrilijenik. Stoga je u svoje uenje ugradio tada postojea puka vjerovanja Anatolije, koja su sadravala razne elemente predkranskih i predislamskih paganskih religija, ali i elemente samog kranstva, uz koje je razvio i kult tovanja etvrtog kalife Alija. U sutini su Bektaije ogranak ijitizma, i to preciznije imamitskog ijitizma, tako da Bektaije vjeruju u boansko naslijee dvanaest imama, slave imama Huseina i muenike Karbale. Bektaije slave stari perzijski praznik Nawruz, (Navruz, Naw-ruz), tj. perzijska nova godina, koju se inae slavi po Iranu, Azerbajdanu i Srednjoj Aziji, za kojeg vjeruju da je roendan imama Alije. Osim ijitskih i paganskih karakteristika, Bektaije su preuzeli i neka u Sufizmu rasprostranjena uenja. Tako Bektaije vjeruju u etiri stadija "mistinog puta", koje su: 1. "vanjski zakon" (Shari'ah), 2. "unutranji put" (Tariqah), 3. "mistina osvijetenost" (Ma'rifat) i 4. stvarnost (Haqiqah). Reinkarnacija due i strah od zeca Na tradicionalnom Balkanu je bilo poznato da se Bektaije najlake prepoznaju po svojem strahu od zeca. Stoga su se tradicionalno, sve do dananjih dana, naroito meu Albancima, sauvale ale na raun Bektaija zbog ovog vjerski ukorijenjenog straha. Korijen ovome je u tome to su Bektaije iz pukih vjerovanja Anatolije iz trinaestog stoljea preuzeli ideju reinkarnacije due koju ideju su razvijale razne orijentalne religije. Premda Bektaije vjeruju u zagrobni ivot, te raj i pakao kako su prikazani u Kuranu, doputaju i mogunost reinkarnacije due. Stoga Bektaije vjeruju da je Yazid, inae omraeni lik u ijitskom Islamu, koji je ubio Muhamedovog unuka Huseina i njegovu obitelj, vjeno reinkarniran u zeca, te svaki put kad vide zeca doputaju mogunost da je ba taj zec u biti reinkarnirani Yazid.

Stoga je zeevina u Bektaizmu zabranjena kao i svinjetina, a Bektaije u prilikama kada vide ivu ivotinju zeca esto pokazuju strah od te, inae sasvim bezopasne ivotinje. Na irenje Bektaizma utjecali Janjiari Otomansko carstvo je svoje elitne trupe, janjiare regrutirala iz kranskog stanovnitva Balkana. Tako su elitne postrojbe Otomanskog carstva govorile albanski i bosanski jezik. Kako je ovo stanovnitvo preteito regrutirano od krana (Albanci su do druge polovine sedamnaestog stoljea preteito bili Krani), ovim konvertitima je Bektaizam bio blii od ortodoksnog Islama, kako sunitskog (koji je bio slubena religija Otomanskog carstva), tako i ijitskog. Na to je bitno utjecala i bektaijska tradicija tovanja svetaca i tovanja ikona, to Islam inae ne poznaje (ikone su u Islamu inae strogo zabranjene). Osim toga, Bektaije su u pravilu monogamni, te je uloga ena u toj sekti znaajna, za razliku od restrikcija koje Islam inae odreuje prema enama. Bektaije su poznati i po svojem uenju "jedinstva bia" (Wahdat-ul-Wujood, the Unity of Being), zbog ega autori na Zapadu smatraju da je Bektaizam preuzeo antiki koncept panteizma. Osim toga Bektaije vjeruju da Kur'an sadri dva nivoa znaenja, vanjsko (zahir) i unutranje (batin), koje je superiornije, i koje dovodi do spoznaje univerzuma i ovjeanstva. I ovo uenje zapadni autori smatraju panteistikim. Osim toga, Bektaizam je poznat (i u Islamu osuivan) zbog svojeg koncepta "AlahMuhamed-Alija", pa tako Bektaije recitiraju ova tri imena kao jedno ime. Stoga i islamski i zapadni autori ovo tumae kao "sveto trojstvo", odnosno neislamsko uenje izravno preuzeto iz Kranstva. Piramidalna organizacija Bektaija Bektaije su od drugih sufijskih redova preuzeli piramidalnu strukturu organizacije, te svoje lanove rangiraju u niz nivoa, od "inicijalnih" pa do vrhovnih. Nakon inicijacije (nesib) ulazi se u prvi nivo (mahip). Obini Bektaije su u pravilu u ovom prvom inicijalnom nivou.

Pojedinac koji se uzdie moe dostii vii nivo dervia. Iznad nivoa dervia je nivo "baba". Baba je pripadnik bektaijskog klera i vodi tekiju (tekke), to je neka vrsta bektaijskog vjerskog centra i damije, pa je baba zapravo u rangu imama (hode). Iznad babe je rang "halife-baba", jo znan i kao "dede", a to se usporeuje sa nivoom biskupa kod kranskih crkava. Na vrhu hijerarhije je "dedebaba", (ili "kryegjysh") koji je poglavar sufijskog reda. Paralelne piramidalne strukture u Bektaizmu Osim ove piramidalne strukture, postoji i paralelna struktura, koju sainjavaju muhibi, tj. lanovi reda koji su dali posebnu prisegu redu, te aikije (ashiks), koji predstavljaju neto kao laike ukljuene u rad reda. U svakom sluaju muhibe se smatra jaima od baba (imama, hoda, glavara /vjerskih centara-damija/ tekija, a status muhiba moe biti i tajan, pa je na taj nain u Bektaizmu institucionalizirana tajna piramidalna struktura u sekti. Poeci Bektaizma Sve do poetka esnaestog stoljea Bektaije su bili locirani iskljuivo u Anatoliji, te su predstavljali neorganiziranu sektu - polupagansko puko vjerovanje - na samom rubu otomanskog drutva. Ovo se promijenilo kada je Balim Sultan, drugi "pir", odnosno osniva Bektaizma, na temelju ovog pukog vjerovanja osnovao sufijski red sa strogim ustrojem. Ovaj sufijski red ubrzo su prihvatile janjiarske trupe, te je do kraja esnaestog stoljea Bektaizam bio poluslubena religija janjiara, a Hajji Bektash svojevrsni svetac-zatitnik janjiara. Tako su se Bektaije do kraja esnaestog stoljea proirili meu janjiarima, a preko janjiarskog utjecaja i ope islamizacije Albanaca sredinom i u drugoj polovini sedamnaestog stoljea, po cijelom Balkanu, a naroito po krajevima nastanjenim Albancima. Ovo stanje ostalo je sve do 1826 godine, kada je sultan Mahmud drugi zabranio i unitio Janjiare, pri emu je proveo i opiran progon i pokolj Bektaija irom Otomanskog carstva.

Ovo se u dananjem Bektaizmu zove "prva tragedija Bektaija" (albanski: gjma par e Bektashizms). Bektaije nakon pokolja 1826. Veina Bektaija preivjela je ovaj pokolj, i to na nain da su svoje aktivnosti pritajili, tako da su se formalno predstavljali kao pripadnici nekog drugog sufijskog reda, ili su se jednostavno odrali u planinskim i drugim izoliranim podrujima, gdje ih je titio plemenski ustroj tadanjeg albanskog drutva. Ovo je naroito vailo za jug Makedonije, gdje praktiki od 1826 do danas Bektaije kontinuirano prikrivaju svoj identitet, premda je podruje od Gostivara do Kieva, Debra i Struge preteito bektaijsko. Za razliku od Balkana, gdje je kroz devetnaesto stoljee bilo puno plemenskih i sektakih obrauna izmeu sunitskih i bektaijskih Albanaca, u Anatoliji se stanje smirilo ubrzo nakon ovog pokolja, te su Bektaije nastavili prakticirati svoju vjeru kao i prije. Ataturkova zabrana dervia u Turskoj 1925. Reforme koje je Mustafa Kemal Ataturk provodio u okviru modernizacije i vesternizacije Turske, dovele su godine 1925. do ope zabrane dervikih redova, koje je moderna turska drava energino i efikasno provela. Tako je zabranom Bektaija u Turskoj dolo do migracije nekoliko tisua Bektaija, uglavnom vodeih ljudi u sekti iz Turske u Albaniju, ime je sekta postala gotovo iskljuivo albanska. Ovome je pomogla injenica da je zadnji poglavar reda u Turskoj prije zabrane, "dedebaba" Sali Niazi Dede bio Albanac, koji je nastavio aktivnosti vjerskog centra Bektaija u izgnanstvu u Albaniji. (Sali Niazi je Tursku napustio 1931., tj. est godina nakon slubene zabrane reda, kad se pokazalo da e dravna opresija biti dovoljno efikasna da eliminira svaku aktivnost sekte u Turskoj.) U svakom sluaju ova zabrana se u bektaijskoj tradiciji zove "druga tragedija" (gjma) Bektaija. Premda danas u Turskoj ivi vie stotina tisua Bektaija, rije je uglavnom o urbanim doseljenicima sa Balkana, koji su u urbanim uvjetima konvertirali mnoge druge useljenike s Balkana, ili su kroz mijeane brakove kooptirali u sektu starosjedioce. Ovo je naroito prakticirano kroz djelovanje ena u sekti, ime je relativna emancipiranost bektaijskih ena bila atraktivna u uvjetima turskog urbanog ivota, ime se sekta irila po Turskoj u novije vrijeme.

Tako da danas u Turskoj oko 1-2% populacije, odnosno blizu milijun ljudi ine Bektaije. Meutim, meu njima gotovo da i nema potomaka izvornih sljedbenika ove sekte u Tuskoj, prije njene zabrane 1925. godine. Osnivanje moderne albanske bektaijske sekte Uspostava nove albanske drave na Balkanu 1912.-1919. institucionalizirala je albanski nacionalizam kao obranu od susjednih drava Jugoslavije i Grke, ali isto tako i Italije, te od turskih pretenzija. Tako je u sukobu Bektaizma i novog turskog nacionalizma u Bektaizmu prepoznata "jedina izvorno albanska vjera", te je drava poela favorizirati Bektaije. Tako je nova drava sumnjiila pravoslavnu crkvu za suradnju sa grkim vlastima, rimokatoliku crkvu za suradnju sa Talijanima, (premda je ista izrazito podravala albanski nacionalizam), a sunitske institucije za suradnju sa Turskom, u Bektaijama se vidjelo "prave Albance" koji nisu vezani "ni za kakve strance". Tako je pod zatitom albanskih vlasti u tekiji u gradu Prishta u Albaniji dana 28.09.1929. organizirana moderna bektaijska sekta i donesen "ustav" sekte (neto kao Kanonski zakonik kod rimokatolika). Tako je sekta organizirana u hijerarhiji: 1. kryegjysh (glavar sekte), 2. gjyshrit (dede) kao lokalni glavar (slino biskupu u Krana), 3. prindrit (baba) kao imam (hoda) koji vodi pojedinu bogomolju (tekiju, tekke), 4. dervii i 5. ostali djelatnici u sekti. Kao slubeni jezik sekte uzet je albanski jezik. (Ovu odluku se u Islamskom svijetu inae smatralo krivovjernom, budui da je jezik Kur'ana arapski i da je arapski slubeni jezik svake "prave" muslimanske kongregacije.) Sekta je teritorijalno organizirana u est podruja (gjyshri ili dedelik), slino kao biskupije kod krana, sa sjeditima u gradovima Kruja Elbasan, Kora, Frashri, Prishta i Gjirokastra. Ovaj proces je kod Bektaija stvorilo mit o Albaniji kao "bektaijskoj dravi". Ovo su kasnije potencirali komunisti koji su 1946. priznali Bektaijama status "posebne vjerske zajednice" u Albaniji, zajedno sa Sunitima, Katolicima i Pravoslavnima. Podjela Bektaija na dvije struje Ovo osnivanje moderne sekte je bilo dobro prihvaeno na samom jugu Albanije, gdje je velika veina Bektaija ula u novoosnovanu sektu.

Meutim u srednjoj Albaniji, oko Elbasana i na sjeveru su Bektaije bili jo od 1826. ukorijenili funkcioniranje u ilegali, u tajnosti, te su smatrali da sekta mora i dalje ostati neprimjetna i da njeno postojanje mora ostati tajnovito. Tako je veina Bektaija u srednjoj i sjevernoj Albaniji odbila ui u sektu. Slino se dogodilo na podruju bive Jugoslavije, gdje su Bektaije u Djakovici, Tetovu i jo nekim krajevima simpatizirali novu sektu i kasnije se u nju ulanili, dok su Bektaije u Drenici (sredinja dolina na Kosovu), te u jugozapadnoj Makedoniji odbili ukljuivanje u sektu. Stoga su na Balkanu nakon ove podjele ostale dvije grupacije Bektaija: pripadnici slubene nacionalistike albanske sekte i polutajne zajednice vjernika koje ne ele ni na koji nain isticati svoj identitet. Tako da je danas u Albaniji oko 25% Bektaija (oko jedan milijun ljudi), od kojih je oko 15% (oko est stotina tisua) ulanjeno u slubenu bektaijsku sektu, dok je oko 10% (oko etiri stotina tisua) u "prikrivenim" bektaijskim kongregacijama. Slubena sekta je prisutna na jugu, a prikrivene zajednice u sredinjoj Albaniji oko Elbasana i ratrkane meu Sunitima na sjeveru. Sukobi meu Bektaijama Kad je Makedoniji 2001. godine izbio kratkotrajni rat, i pobunjenici i Albanci koji su podrali vladu u Skoplju bili su Bektaije. Pobunjenici, koji su ve prije zavladali Kosovom, ili su za tim da pobune Albance, neovisno o tome jesu li Suniti ili ijiti. To je podrala i "slubena" bektaijska zajednica u suradnji sa Sunitima. No u Debru na jugu Makedonije je postojao drugi centar Bektaizma, i to "prikrivenog" Bektaizma koji nije uao u "slubenu" bektaijsku sektu, koji je, pod izlikom da e u "velikoj Albaniji" Bektaije biti manjina u sunitskoj zemlji, usmjerio Albance jugozapadne Makedonije da podre nastojanja vlade u Skoplju, odnosno nastojanja slavenske pravoslavne veine u Makedoniji da sauva teritorijalni integritet drave. Ovaj sukob koji je djelomino bio sukob izmeu samih Bektaija, a djelomino izmeu Sunita i dijela Bektaija s jedne strane sa Bektaijama s druge strane, podsjetio je na nemire u Albaniji (graanski, odnosno plemenski rat u Albaniji 1936-1937.) kada je "slubena" bektaijska sekta zajedno sa Sunitima podravala kralja Zogua u obraunu sa pobunjenicima iz sredinje Albanije koji su veinom bili pripadnici "prikrivenog" dijela Bektaija. Ameriki centar Bektaija za vrijeme komunizma i snabdijevanje SAD-a kokainom

Kako su komunisti 1960-tih godina zabranili religiju, centar Bektaizma postala je tekija (vjerski centar) u Detroitu, odnosno u gradu Taylor, Michigan, koji predstavlja svojevrsno predgrae Detroida. Neki analitiari koji analiziraju veze balkanskog podzemlja sa Sjevernom Amerikom smatraju da je ovaj bektaijski centar, odnosno pojedinci iz njega, bio u vezi sa tzv. Norvalskom grupom Hrvata, koja je iz grada Halton Hills u Ontariju, odnosno iz njegove etvrti Norval vodila trgovinu kokainom koji je krijumaren iz Bolivije za SAD, i to preko Kanade i kanadskog predgraa grada Detroita, Windsor, Ontario. Jedan od kljunih ljudi u norvalskoj kokainskoj grupi bio je Gojko uak, koji je kasnije, kao ministar obrane Republike Hrvatske Albancima Bektaijama davao znaajne pozicije u vojsci, a koji je pomagao i Tomislava Karamarka, dananjeg ministra unutranjih poslova, iji bliski suradnik, Amir Muharemi, inae Bektaija, vodi albansku mafiju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim toga su norvalske veze u Latinskoj Americi koritene 1990-tih godina za prodaju bespilotnih letjelica koje su Karamarkov i Muharemijev tast Osman Mufiti i Gojko uak tajno proizvodili u Zagrebu, a koje su koritene za transport kokaina u andskom podruju. Bektaije i Alaviti Kao to je ranije reeno, oko petnaest milijuna ljudi u Turskoj pripada sekti Alavita. Alaviti ine preko dva milijuna stanovnika Sirije, tj. oko 10% populacije, koja je koncentrirala svu vlast u toj zemlji, a prisutni su i na krajnjem sjeveru Libanona, gdje ih ima preko sto tisua. Veliki broj Alavita u Turskoj sebe naziva "Bektaijama-Alavitima" (Alevi-Bektashi). Alaviti su posebna sekta, starija od Bektaita, koja je nastla mijeanjem predislamskih religija Anatolije i Kurdistana sa Islamom. Tako su Alaviti sauvali niz vjerovanja i obreda preuzetih iz nekadanjeg Maniheizma, to je bila predislamska paganska religija tog podruja, slina dananjoj, ranije spomenutoj sekti Yarsana (koja jo vie odstupa od Islama nego Alaviti). Premda Alaviti nisu Bektaije, isti su preuzeli kult osnivaa bektaijske sekte, Hajji Bektasha, pa se stoga znatan dio Alavita naziva Alavitima-Bektaijama. Meutim ovi Alaviti-Bektaije su u osnovi Alaviti, samo to isticanjem kulta Hajji Bektasha sebe pribliavaju Bektaijama.

Odnosi ove dvije sekte su dobri i iste u mnogo emu surauju, a to se vidi i u evropskoj organizaciji uvoza, transporta i distribucije heroina, te u pranju novca od tog biznisa, a o emu je ranije bilo vie rijei. No doktrinarno i organizacijski je rije o dvije razliite sekte. Bektaijske veze sa nacistima i komunistima injenica je da su se nacisti u Drugom svjetskom ratu u svojoj okupaciji Albanije i Kosova oslanjali na Bektaije, te da je u suradnji sa sektom dolo do mobiliziranja 21. SS divizije (1. albanske SS divizije) "Skenderbey", u kojoj su, uz manji broj Sunita i Rimokatolika veinu inili Bektaije. Komunisti su u Jugoslaviji, nakon prvotnog proganjanja, zauzeli tolerantan stav prema sekti, te je komunistika vlast na Kosovu od kraja 1960-tih regrutirana iz redova Bektaija. Bektaijskog porijekla su bili vodei kosovski komunisti Fadil Xoxa i Mahmut Bakalli, te ef komunistike tajne policije SDB (u javnosti znane kao "udba") Kosova, Sellim Broshaj. Broshaj je u suradnji sa zagrebakim centrom jugoslavenskih tajnih slubi, koje je do svoje smrti u dubokoj tajnosti vodio osniva tih slubi, Stevo Krajai, organizirao krijumarenje droge preko notornog Beghjeta Pacollia, koji je izvorno organizirao svoje uporite u Hamburgu, i to uz pomo dijela politike elite Njemake, koji je bio na platnom spisku istonih tajnih slubi. Kako se Pacolli morao povui nakon afere "obnove Kremlja", odnosno nakon sukoba sa Rusima krajem prolog i poetkom ovog desetljea, na elo ove organizacije stupili su braa Osmani, te su isti energino reorganizirali narko-podzemlje, i nastavili ga uspjeno voditi sve do danas. Trendovi razvoja islamske religioznosti na Balkanu te meu dijasporama muslimanskih vjernika balkanskog porijekla u zapadnoj Europi, SAD-u i Turskoj Kriza tradicionalnih "islamskih vjerskih zajednica" Kao to se iz ranijeg teksta vidi, dananje "islamske vjerske zajednice" na prostoru bive Jugoslavije nastale su putem nemuslimanskih vlasti, te su zadnji put definirane od strane komunistikih vlasti. Iste su uz pomo komunista unitile dominanti pravac Islama na Balkanu - sufijski mistini Islam. Najvei broj Sufija koji su se sauvali na Balkanu pripada ijitskim Bektaijama, koji su u meuvremenu preuzeli kontrolu nad meunarodnom albanskom heroinskom mafijom.

Razlozi irenja Bektaizma po Balkanu Stoga su vjerske tradicije Balkana neusklaene sa postojeim "islamskim vjerskim zajednicama", te dio vjernika prelazi u bektaijsku sektu jer time uva svoje izvorne sufijske tradicije. Na irenje Bektaizma utjee i albanski nacionalizam, koji u Bektaijama vidi "jedinu pravu albansku religiju", dok Sunite i Krane taj nacionalizam esto puta sumnjii za "veze sa strancima" (Arapima i Turcima u sluaju Sunita, Zapadom u sluaju Krana). Najzad, na irenje Bektaizma utjee i monogamna tradicija Bektaija i znaajna uloga ena u sekti, pa prijelazom na Bektaizam ene osiguravaju svoju emancipaciju. Bektaije su se uglavnom pokazali prilagodljiviji modernim urbanim prilikama, te su prijelazi u sektu atraktivni za mlade obrazovanije i urbanije Albance. Tako da se danas na podruju Albanije, Kosova, Makedonije i Sandaka dogaaju stalne konverzije u Bektaijsku sektu. Konverzijama pomae i dominantan poloaj Bektaija u trgovini drogama, pa ova injenica pogoduje konverzijama u dijaspori, te konverzijama klanova koji su sauvali sunitsku sufijsku tradiciju, tj. ranije u tekstu spomenutim Sadijama. Bektaijama prilaze prvenstveno Albanci, ali i Slaveni-sunitski muslimani, i to u Sandaku i u Makedoniji (Torbei), te etniki Turci (u Makedoniji), te Romi po cijelom Balkanu (dananji voe Roma u Hrvatskoj, Kasum Cana i Nazif Memedi su Bektaije.) irenje Vehabija po Balkanu Kao to je ranije u tekstu bilo reeno, po cijelom islamskom svijetu, pa tako i po Balkanu se ire Vehabije (Vahabiti/Salafiti). Kako oni smatraju sve ijite, pa tako i Bektaije nevjernicima, isti su apsolutno netolerantni prema Bektaijama. Budui da Bektaije kontroliraju trgovinu drogama ovaj sukob produbljuje i (navodno, i za sada samo retoriko) zalaganje Vehabija za borbu protiv trgovine drogama. Premda za sada nije bilo krvoprolia, smatra se da je poziv vodeeg vehabijskog imama na Kosovu, notornog Shefqeta Krasniqia na obraun sa katolicima, neposredno pred kraj prole godine, bio neizravno uperen i protiv Bektaija. Tako bi obraun sa katolicima, kojih na Kosovu ima svega 2-3%, i iji broj se zbog iseljavanja na Zapad stalno smanjuje, bio uvod u obraun sa dominantnom sektom Bektaija, kojih na Kosovu ima blizu 25% od ukupnog stanovnitva.

U sjevernoj Makedoniji su se Vehabije proirili po nekada sunitskim zajednicama gdje su Bektaije ivjeli kao manjine, te su u vie sluajeva nasilno zauzeli bektaijske tekije (vjerske centre sline damijama) te u istima nastavili prakticirati vehabijski pravac Islama. Stoga se sve vei broj promatraa boji mogunosti da na "Balkanu ponovno izbije rat", te da taj rat "ovaj puta zapone kao istrebljivaki obaun izmeu albanskih muslimanskih sekti". Bektasijski red u 19 vijeku by A. Yilmaz Soyyer (trns. Hamza Halitovic)

Alevijsko-Bektasijska tradicija u Turskoj bila je vazan objekat raznih istrazivanja u zadnjim godinama. Sva istrazivanja imaju isti koren i vezala su se za istrazivanje tradicije Hadzi Bektasa Velija a ne na istrazivanju njegovog reda. Ovaj rad smo pokusali bazirati na istrazivanju reda. Koncept Alevi-Bektasija pojavljuje se u Turskoj u republikanskom periodu (posle 1924 godine). Ali cak sta vise danas mozemo vidjeti da se AlevijskoBektasijska tradicija pojavljuje kao posebna religiozna zajednica. U svakom slucaju za vrijeme Ottomanske Imperije je imala sasvim drugacije znacenje. Kao prvo u 19 vijeku pojam Alevi se odnosio na sve ljude koji su potomci Imama Alije. Isto tako taj pojam se odnosio i na sufijske tarikate koji su preko duhovnog lanca povezani sa Hazreti Alijom. Tako da su se tarikati Dzilvetija, Dzerahija, Halvetija, Rifaija i Kadirija smatrali Alevijskim. U vrijeme republike Bektashijska tradicija se izrazila na drugi nacin za razliku od ostalih sufijskih tarikata. Postojao je razlog tome jer su pojedine etno-religijske grupe poput Tahtadzi,Ocakzadeler (Dede Garkin Ocak, Abdal Musa Ocak, Pir Sultan Ocak, Sari Saltik Ocak itd.) definisale sebe kao sljedbenike Hadzi Bektasa Velija. Ovaj utisak je oformio temelj za to. Istrazivao sam Bektasijski red u 19 vijeku, pocetkom tog vijeka Sultan Mahmud II je zabranio Bektasijski red. Ali se moja studija prosirila na zadnju cetvrtinu 18 stoljeca pa sve do prve cetvrtine 20 stoljeca, sa glavnom paznjom na godine prije i posle 1826. U ovoj studiji sam koristio moderne metode religijske sociologije. Razvio sam dvije glavne hipoteze prva je ta da su pojedina Bektasijska vjerovanja utjecala na pojedine soijalne dogadzaje i da su pojedini socijalni dogadzaji bili pod uticajem Bektasijskih vjerovanja. A druga hipoteza je da je Bektasijski red nastavijo da raste u tajnosti.

U svojoj studiji pokazao sam fotografije Bektasija iz razlicitih perioda i probao da ih rastumacim. Pregledao sam srusene Bektasijske tekije, groblja, Ottomanske arhivske manuskripte nadjene u bibliotekama. Zbog ovoga sam ispitao nekoliko hatt-i hmayuna (imperialnih doznaka) I evkaf deftera (prihodnih registara) a ispitivanje rukopisa u bibliotekama je bio drugi korak moje studije. Zbog toga sto rukopisi u bibliotekama nisu bili klasificirani nasao sam ove rukopise pukim slucajem. Bazirao sam svoje istrazivanje na Bektasijskim textovima koji su bili napisani u prozi poeziji. Za vrijeme mog istrazivanja pronasao sam knjigu Giritli Ali Babe koja nosi naslov Uyuni Hidaye (Oci Upute) koja pomaze u razumevanju Bektasijske filozofije. Vjezbao sam svoje strpljenje dok sam istrazivao klasicne Bektasijske i Hurufijske textove. Jos od svog osnivanja Hurufije su proganjani od drzave kao rezultat toga pokusavali su sakriti prava znacenja njihovih textova koristeci tajne simbole. Cak sta vise oformili su cijele registre simbola i sakrili te liste na razlicitim mjestima. Dervish Murteza Bektashi bijo je prvi koji je preveo Fezlullah Astarabadijevu Cavidanname-i Sagir na turski. Text (koji je nazvan Durr-i Yetim) je bijo prepisan od Hasib Babe iz Karaaga Bektasijske tekije. Postoji jedna kopija ovog texta u Sulejmanijskoj Biblioteci. Ovaj text je bijo prepisan 1274/1857 I koristio sam ga za konsultaciju Hurufijskih vjerovanja. Pronasao sam u pojedinim bibliotekama veoma vazne textove koji su napisani u 19 stoljecu. Ti textovi su ukljucivali Bektashijske Erkane, Gulbenke, Tercumane i druge molitve. Jedan od tih textova nosi naslov Risale-i Lahutiyye. Ta knjiga sadrzi 38 waraka (jedan warak je dvije strane) i dan njegovog pisanja je 25 Shawwal 1284 h/ 15 Februar 1867. Rukopis je bijo prepisan od Seyyid Seyha Bedrettina el-Halvetija el-Misrija iz grada Burse. Napisao je knjigu baziranu na rukopisima Seyha Sirrija Rifai al-Alawija, koji je bijo jedan od potomaka Imam Alije. Na zadnjoj stranici knjige eyh Bedrettin pise da je Seyh Sirri poznavao sve Sufijske redove. Manuskript je bijo prepisan od eyh Bedrettina u 19 stoljecu kada su zabranili Bektasijski red. Seyh Sirri je verovatno umro prije prepisivanja rukopisa. Seyh Sirri u njemu objasnjava sve rituale, simbole, i vjerovanja Bektashijskog reda. Vjerovatno je on bijo i Sejh Bektashijskog reda kao i Sejh Rifaiskog. Jer se zna da ja puno Sejhova imalo potvrdu na dva ili vise redova u klasicnom Ottomanskom periodu. Zakljucijo sam da Risale-i Lahutiyye pripada Seyh Sirriiju. On je autor a Seyh Bedrettin je samo prepisivac. Mozemo vidjeti da je eyh Bedrettin zabelezijo puno detalja u vezi sa Bektasijskim ritualima od pisanja Sejha Sirrija u glavnome textu. Rukopis pocinje sa Bismillah ir-Rahman ir-Rahim ve bihil-avn (U Ime Allaha Svemilosnog Samilosnog i sa Njegovom Uzvisenom pomocu). Pojam destur (koji znaci sa tvojim dopustenjem) je isto tako koristen u introdukciji. Razumeo sam da je Seyh Srri licno izvrsavao Bektashijske rituale u 1214/1779 godini. Prema rukopisu, Kzl Deli Sultan (Seyyid Ali) je bijo osvajac Rumelije i osnovao je ogranak Bektashijskog pokreta. A njegov zamjenik je bijo Seyyid Halil Dede u Hacibektashkyu. U isto vrijeme, sahibus-seccade je bijo Shaykh Abdullatif Efendi . Ovaj ogranak Bektashija je vjerovatno pripadao Babagan

ogranku. Kada su prihvatili sejha svog ogranka, shejh Halil Dede kao postniina, postovali su sejha drugog ogranka, shaykh Abd al-Latif Efendi kao shibs-seccade. Naravno, eyh Fazlullah Efendi, koji je bijo jedan od potomaka Kzl Delija, bijo je isto tako prisutan na ritualu (ayn- cem). Drugi Bektashijski rukopis bijo je napisan 1255/ 1839. Zakljucio sam ovaj datum od beleske neimenovanog pisca u kojoj detaljno spominje posmrtnu ceremoniju Hac Mehmed Ali Dede. Ovaj text je napisan od strane dervisha Seyyid Ismail Dede, koji je bijo postniin Shahkulu Tekkije. Dok ovaj text ne sadrzi ritual inicijacije, sadrzi Gulbenke i molitve do detalja. Do ovog texta se moze doci u Atatrkovoj biblioteci u Istanbulu. Jos jedan manuscript koji sadrzi rituale i vjerovanja Bektasija bijo je napisan 1261/1845. Zakljucijo sam ovaj datum iz pisma u textu. Ovaj text se isto tako moze naci u Atatrkovoj Biblioteci. Text pokazuje rituale,vjerovanja i filozofiju Bektasija. Ukljucujuci i inicijacijsku ceremoniju reda, hvale i informacije u vezi Hac Bektashi Velije i njegovih potomaka, kao i o Fadlullah Astarabadiju. Otkrijo sam jos jedan rukopis koji potice iz Tire Bektashijske Tekkije. Na pocetku rukopisa je napisano da je to kopija Erkanname koja pripada Hac Kirzade Hseyin Hsn Babi koji je bijo sejh Hseyin Ibrahim Baba Tekkije iz Tire. Napisan je1312/1894. Zakljucijo sam ovaj datum iz liste na kraju rukopisa koja sadrzi imena I datume na kojima su se pojedine osobe pridruzile redu. U ovom rukopisu inicijaciska ceremonija je napisana od pocetka do kraja u detalje. I ovaj rukopis sam isto tako pronasao u Ataturkovoj biblioteci. Posljednji rukopis koji je napisan u 20 vijeku je bez datuma. Zakljucijo sam to iz objasnjenja u kojem se podrzava zatvaranje tekija od strane Republicke administracije. Pisan je Arapskim pismom. Napisan je izmedju 1925 i 1928, zato sto su tekije u Turskoj zabranjene 1928, koja je isto tako bila godina alfabetske reforme (ukidanje arabice I uvodjenje latinice) Rukopis je napisan da nauci novu generaciju koja je zaboravila Erkane (principe) Bektashijskog reda. Ovaj rukopis se nalazi u Atatrkovoj Biblioteci. Sadrzi vazne komentare u vezi Bektasijskog reda. Pisac je nepoznat, ali komentira Republichke reforme u pozitivnom smislu. Iznad sam spomenuo teskoce sa kojima sam nasao ove rukopise. Kada sam nasao rukopis koji sadrzi vjersku edukaciju Saka Yenieriyan (Janicharskih trupa) Bio sam zacudjen. Trazijo sam rukopis od bibliotekara sa naslovom Usul- Tarikat- Bektasiyye Risalesi. Kako god, kada sam uzeo rukopis, zabelezijo sam da je podnaslov knjige nosio ime Saka Yenieriyan. U ovom rukopisu vjerska obuka, Saka Yenieriyan (Janicharskih trupa) je bila napisana do detalja. Datum na rukopisu je 1206/ 1792.

Treci izvor koji sam koristijo u svojoj studiji o Bektashijama bili su nadgrobni spomenici u Bektasijskim tekijama iz 19 vijeka. Isto tako sam nasao puno Bektashijskih nadgrobnih spomenika na javnim grobljima. Fotografisao sam sve ove nadgrobne spomenike, ali ih nisam sve koristijo zbog ogranicenosti ove studije.

Odnos izmedju Bektasija I Ottomanske drzave u 18 I 19 vijku Bektashijske tekije su imale srdacan odnos sa Ottomanskom Imperijom sve dok ih drzava nije zabranila. Prije toga drzava je pomagala Bektasije i moralno i finansijski. Generalno, ova pomoc je ukljucivala obnavljanje tekija, tako da su tekije prihvatile drzavni suverenitet. Svi sejhovi u tekijama bili su postavaljani od strane elebija (koji je bijo potomak Hadzi Bektasa) sa odobrenjem drzave. Ottomanska Imperija prihvatala je elebija kao jedinog autoriteta Bektashija. Bektashijska filozofija se razvijala u tekijama. Postoje razliciti dijelovi u vecini Bektasijskih tekija kao sto su at evi, a evi, i mihman evi. Zbog uticaja tekije na Bektasijsku filozofiju, postali su socijalno-kulturoloski centri. Imalo je hrane, namestaja i alatki u tekijama koji su bili koristeni od strane dervisa i gostiju. Potrebe su zadovoljavane i dolazecih izvora tekije. Evkafi su bili glavni dolazeci izvori. U ovim evkafima, stocarstvo I zemljoradnja bili su vazni izvori prihoda. Vlada je kontrolirala naznacavanje sejhova zbog toga sto su oni bili administratori ovih evkafa. Drzava je malo obracala paznju na duhovnost sejhova gledajuci vise na njihove ekonomske sposobnosti.

Zabranjivanje Bektasijskih Tekija Sve Bektasijske tekije su bile zabranjene od strane Sultana Mahmud II. Shaykh ul-Islam i mnogi vodje drugih Sufijskih redova su odobrili ovaj potez. Bektasije su bile optuzene za krivoverje, porocnost i pobunu. Ali se znalo da je glavni razlog njihove zabrane zbog njihovih veza sa Janicharima. Janichari nisu uvjek bili Bektasijskog pristupa i vecina njih nisu bili Bektasijski dervisi. Ali ipak prihvatali su Hadzi Bektasha kao svog osnivaca I duhovnog zastitnika. Sultan Mahmud II je zabranijo Janicharski odred i naredio pogubljenje velikog dijela njih dok je istovremeno pozatvaro Bektasijske tekije. Tri Bektasijska sejha su bila pogubljena u Istambulu. Istina je da je ovaj potez bijo cisto politicke prirode. Drzava nije mogla dokazati tvrdenje da Bektasijske tekije proizvode alkohol ili pak da spijuniraju za Persiju. Imalo je ne-Bektasijskih sufija koji su podrzavali zatvaranje Bektasijskih tekija kao I onih koji to nisu podrzavali. Kusadali Ibrahim Halveti je podrzavao odluku o zatvaranju , dok je Seyyid Nizam prihvatijo Bektasije koji su bili gonjeni u svoje tekije.

Posle zabranjivanja drzava je postavila Nakshibendijskog sejha u Pir Eviju (glavna Bektashijska tekija). Neke Bektasijske tekije su demolirane a druge su promenjene u medrese. Hamdullah elebi (koji je bio Bektasijski sejh u Pir Eviju) je proteran u Amasiju. Dervishi koji nisu prihvatili da izvode Nakshibendijske rituale bili su izbaceni od strane Naksibendijskog sejha. Ovakva situacija je produzila sve do smrti Sultana Mahmuda II. Posle smrti Sultana Mahmuda II autoritet Nakshibendija u Pir Eviju je postao slab i mcerredi (celibatski) ogranak Bektasija je opet postao dominantan. Ovaj ogranak je sire poznat kao Babagan ogranak. Borili su se sa elebijama i Nakibendijama za dominaciju u tekiji. Postojala su tri vida sejhova u Pir Eviju u tom periodu. Nakshibendijski sejh je oficijalno sedeo na postu ali u Corumlu Hsn Babu (koji je bijo mcerred) je gledano kao u pravoga sejha. Za to vrijeme Feyzullah elebi je tvrdijo da bi on trebao biti pravi sejh. Posto su Naksibendijski sejhovi izgubili svoju dominantnost u tekiji, bili su bar oficijalni sejhovi pa im je drzava nastavljala davati platu i oni su sjedeli na svojim mjestima. Onda je drzava pokusala resiti ovaj problem naznacujuci Yahya Efendiju, koji je imao oba idzazeta, Nakshibendijski i Bektasijski da nadgleda Pir Evi. Ali ovo naznacivanje je uzrokovalo konflikt izmedju Bektasija. On se sukobijo sa Mehmet Ali Babom i isterao je Perian Babu koji je bio baba koji je ziveo u Pir Eviju. Isto tako za vrijeme ovog perijoda odredjene frakcije medju Babaganima sukobile su se medjusobno. Perisan Baba i Mehmet Ali Baba su bili privremeno izbaceni I formirali su ogranke nazvane Mteserri i Harabati. Bili su podeljeni oko razumevanja toga sta prilici serijatu a sta ne. Perian Baba je bijo uplasen da ne bude ubijen. Pustijo je glasinu da je mrtav i lazni grob je bio pripremljen u okruzenju Eryek Baba Tekije u Kazlieme. Za to vrijeme, drzava je naznacila novog sejha u Pir Eviju koji je imao dva idzazeta Bektasijski I Kadirijski. Novi sejh Yalvacl Tevfik Baba, zvani Tevfik Lisica. Bektasije ga nisu volele. Bio je partisan Ittihat ve Terakki partije.

Albanske Bektasije u Pir Eviju elebiije i njihovi sljedbenici su odsjeli u Anadoliiji. Oni se sastoje od Turskih plemena i seljaka. Kako god Babgan ogranak je sadrzan primarno od Turaka, Grka I Albanaca. U 1912, konflikt izmedju elebija i Babagana se nastavijo na drugacij nacin. elebije su tvrdile da oni trebaju kontrolirati Pir Evi. Optuzili su Babagan ogranak da podrzavaju Albansku pobunu. Drzava je istrazila Pir Evi zbog mnogih zalbi. Puno ljudi je ispitano od strane policije. Imalo je puno optuzbi da su Albanski Bektasije bili partizani Ittihat ve Terakki Cemiyeti,

da su se setali potpuno pijani, da nisu dopustali nikom da ulazi u tekiju I da su pomagali Albanske pobunjenike. Pa bila je istina da su neki Albanski Bektasije na Balkanu ucestvovali u pobunama ali Albanski Bektasije koji su zivjeli u Pir Eviju nisu imali nikakve povezanosti sa pobunom. Na kraju istrage, nijedna optuzba nije bila dokazana. A Survey of Sufism in the Balkans by Huseyin Abiva

Foreword The nearly six centuries of Ottoman rule over south-eastern Europe provided considerable occasion for the spread of Islam in that part of the world. Undeniably, among the nations that now comprise the Balkan Peninsula (Albania, BosniaHercegovina, Bulgaria, Croatia, Greece, Macedonia, Montenegro and Serbia) the Muslim component of their populations is quite discernible and apparent. Two of these nations, Albania and Bosnia-Hercegovina, are comprised of Muslim majority populations. Huge Muslim minorities can be found among the inhabitants of Macedonia and Serbia (which also includes the province of Kosova). In Croatia, Bulgaria, Montenegro and Greece the percentages of Muslims is much smaller, but in some cases the numbers can be quite impressive, as with the more than 1 million in Bulgaria!

The largest Muslim ethnic group present in the Balkans is the Albanians, who now number over 5 million. They are concentrated in the central and southern regions of the peninsula and form the overwhelming majority of the population in Albania, the Serbian occupied province of Kosova, and western Macedonia. There are small groups of Albanians living in Bosnia, Montenegro, and Croatia who are primarily migrs from the Tito era. In regards to religion, Albanians have never found in it a force for ethnic unity, though they are, for the most part, followers of Islam (or the non-practicing descendants of Muslims). Sizeable segments of the Albanian people still adhere to either Roman Catholic or Orthodox Christianity, and among the Muslim population there was (and is) further division between Sunnis and the followers of the Shii Bektashis.

The next ethnic element of the Muslim population of the Balkan Peninsula is that of the Slavs. They number some 3.5 million and are the descendants those portions of the populace that embraced Islam during the centuries of Ottoman rule. Culturally and linguistically they are a varied group whose language, racial origin and religious faith

form for the only common feature. Muslim Slavs form a plurality of the population of Bosnia-Hercegovina (where they are known as Bonjaks), a majority of the Serbiancontrolled region of Sandzak, and a significant minority in Macedonia (where they are known as Torbesi) and Bulgaria (where they identify themselves as Pomaks). Small pockets of Slav-speaking Muslims can also be found in northern Greece (Pomaks) and in Kosova (Goranis).

The Turkish element in the Balkan Muslim population is but a mere shadow of what it once was even a century ago. In the past, Turkish-speaking Muslims made up substantial portions of the populations of Macedonia, Thessaly, Morea and Bulgaria. At the present time, there are nearly one million Turks who continue to live in Bulgaria. In Macedonia and Greece there are some 200,000 Muslims who still classify themselves as Turks. There are also less significant communities of ethnic Turks who live in the urban centres Kosova and the Sandak.

The Roma (Gypsy) are a smaller yet significant Balkan Muslim ethnic group. They are highly scattered throughout the region and tend to follow the prevailing religion where they reside. Consequently in the heavily Islamized regions of Bosnia, Albania, Bulgaria and Macedonia they usually profess Islam whereas in parts of Serbia, Bulgaria and Greece they are Orthodox Christian. In Macedonia, the Roma are a highly visible minority, especially around the capitol city of Skopje. Historically, the Roma have suffered (and continue to do so) from racial discrimination by their non-Roma neighbours, both Muslim and Christian. In recent decades the Roma have counteracted their exclusion from the official Islamic by becoming heavily involved in various Sufi Orders.

In times past there were other ethnic groups that have since disappeared due to ethnic cleansing, annihilation, expulsion or assimilation into one of the more dominant Muslim groups. For example there once existed large numbers of Greek-speaking Muslims in Macedonia, Crete and in the various regions of Greece up until the beginning of the 20th century. Several of the Slav tribes of Montenegro embraced Islam in the early 18th century only to be exterminated decades later in an event commemorated in the famous Serbian epic The Mountain Wreath. One can also find the descendants of Circassian and Tatar refugees from Russia still living in Kosova and Bulgaria, though they have been assimilated to a large degree into the Albanian or Turkish populations amongst whom they live. A Survey of Sufism in the Balkans

Sufism: a Channel of Islamic Dissemination in the Ottoman Age In the Balkans (as is the case in other Muslim lands) the past role of the Sufi tariqats (lineage fraternities) in the safeguarding and promulgation of Islam cannot go without notice. It can be said with all impartiality that the infusing of an Islamic social order in this part of Europe could not have been possible without the efforts of Sufi shaykhs (both past and present) and the fraternities that were formed around them. The Sufis of the Ottoman Balkans greatly enhance both to the development of an Islam of the intellectual arena as well as a folk Islam of the village and countryside. Despite the fact that it has now been reduced to a mere shadow of a once immeasurable expression, the impact of Sufism can still be felt throughout Balkan Islam. The extent of this impression and its function in Muslim society can be seen through the number of tariqats that have operated in the region over the centuries.

The largest and most prevalent of these tariqats during the Ottoman period were the Khalwatiyyah and the Bektashiyyah. Though unexceptionally represented at present, these two tariqats once dominated the Ottoman Balkans throughout the 18th and 19th centuries. The Naqshbandiyyah, Qadiriyyah and Rifaiyyah followed them in significance in terms of supporters and dispersal. Surprisingly all three of these managed to endure to this day with considerable popularity. Several other tariqats, such as the Mawlawiyyah, Bayramiyyah, Malamiyyah, Sadiyyah, Jalwatiyyah, Shadhiliyyah and Badawiyyah, emerged during a number of stages in the Ottoman era but have died off.

Despite the fact that the overwhelming majority of Sufis in the Balkans were connected with Ottoman rule, one of the first Sufis to have come into the region was the preOttoman Bektashi holy man Sar Saltik. Most of the details of his life are clouded by legend, this 14th century Sufi journeyed throughout the peninsula decades well in advance of Ottoman armed forces.

Today his maqams (shrines) can be found in any number of places, including Bosnia (Blagaj), Romania (Babadag), Macedonia (near Ohrid), and Albania (Kruja), where the most renowned location is to be found. As the Ottoman armies extended Muslim rule in the Balkans during the 15th and 16th centuries, dervishes of a range of tariqats trailed in their wake. These early Balkan Sufis frequently set up zawiyahs or hospices that served not only as symbols of Ottoman supremacy over a newly conquered area but as centres for the dissemination of Islam among the local population as well. Two of these distinguished zawiyahs were founded in the Bosnian city of Sarajevo immediately after the conquests of 1463. Both of these zawiyahs established by shaykhs of the Naqshbandi tariqat and were constructed by means of endowments made by local Ottoman notables. After a while, as the imperial administration became notably more entrenched and the

Islamic religious establishment further developed, tekkes were built to cater to the spiritual needs of the local population.

The first Ottoman Sufis were primarily among the Naqshbandi lineage, and their identified hubs during the 15th-17th centuries were in Bosnia and Macedonia. Firmly tied to the Sunni ulama, the Naqshbandiyyah were in the forefront in guaranteeing conventional Islam in Bosnia-Hercegovina and in urban centres throughout the Balkans. There were, furthermore, three distinctive waves of Naqshbandi implantation in the Balkans during the Ottoman period. The initial phase was made owing to several shaykhs who were direct representatives (khalifahs) of Khwajah Ubayd Allah Ahrar. The noteworthy among them included Mullah Abdullah Ilahi (d.1491), who settled in Serez (Greece), and Shaykh Lutfullah, who established an early Naqshbandi tekke in Skopje. It is extremely plausible that the earliest Naqshbandi instructors in Bosnia (Uyran Dede and Shemsi Dede to be precise) had some form of connection with the two previously mentioned shaykhs. Derviski Red Bektasija by Prof. Dzemal Cehajic

Derviski red bektasija razvio se kao red ili sekta, apsorbirajuci misticko-heterodoksne grope dervisa, kao sto su na primjer Abdalan-i Rum, kalenderije, hajdarije. Naime, ovaj red uzdigao se i formirao iz raznorodnog nasljeda heterodoksno-islamskih tendencija, te hristcansko-anadolskih i turskih sujevjerja. Buduci da je Hadzi Bektas Veli bio ucenik i najistaknutiji nasljednik Baba Ishaka, ili kako se drugacije nazivao Baba Rasula, tog slavnog sejha baba'ija, zacijelo da se i bektasizam stvarao oslanjajuci se na tradiciju "baba?ija" i na drevne heterodoksne elemente Turkmena u cijoj sredini se i razvio. Po misljenju Fuad Koprilija bez oklijevanja mozemo tvrditi da izmedu Hadzi Bektas i njegova sejha Baba Ishaka, kao i

kalenderija, hajdarija i babaija ne postoji neka razlika u doktrinarnom pogledu.

I porijeklo tih baba'ija i turkmenskih sejhova, Fuad Koprulu trazi djelomicno u bratstvu jesevija, a djelomicno u grupi kalenderija. Ovo posljednje vuce svoje porijeklo iz grupe zvane horasanska skola, ili jednostavno melametija i razvija se poslije Dzemaludin Samia (umro 1584) u Siriji, Egiptu, Iraku, Persiji, Indiji, Srednjoj Aziji i Anadoliji. Prezir prema opstem misljenju, nezenjstvo, siromastvo i prosjacenje su osnovni izrazaji i nacela melametija, koja su varirala do izvjesne mjere prema vremenu i sredini. Kalenderije su dervisi-lutalice, koji su, obrijane kose, obrva, brade i brkova, lutali od grada do grada, mada su u nekirn centrima imali i svoje tekije.

Takoder i bratstvo hajdarija, koje je krajem XII-og vijeka osnovano u Horasanu od strane turskog sejha Kutbudina Hajdara, a koje vodi svoje porijeklo od jesevijskog reda, bilo je jako nadahnuto ucenjem reda kalenderija. Pripadnici hajdarija su bili, narocito, rnladi Turci iz Horasana.

Vec u XIII stoljecu dervisi reda kalenderija, hajdarija i jesevija, ciji misionari su nailazili na bolji prijem i odziv medu plemenima po selima negu u gradovima, gomilali su se u Anadoliji, koja je dosla pod vlast Ilhanida. Pod zastitom Mongola, turski sejhovi (babe) su dosli u Anadoliju sa svojim dervisima da tu

produze propagiranje svojih ucenja. Istina, oni su od nomada po selima dolazili i boravili na dvorovirna Seldzuka i krajiskih begova.

Zacijelo, i islam Turkmena, s obzirom na sve moguce utjecaje i nasljeda, bio je isuvise heterodoksan, buduci da je rezultirao iz sinteze idolopoklonickih elemenata Turaka i jedne popularne forme ekstremnog si?itstva, mistike i lokalnih nasljeda.

Bektasijski red koji je u XIV stoljecu bio poznat pod imenom "Abdalan-i Rum" (abdali Anadolije) ili "Babe Turkmena", koji su uzeli ucesca u ratovirna za Osmana i Orhana i intimno bili vezani za osnutak Osmanskog Carstva, moze se tretirati kao jedna od docnijih forrni babaizma koji je nastao mijesanjem doktrina heterodoksnih bratstava -jesevija, kalenderija, hajdarija, kako smo vec rekli, sa predanjirna anadolskih Turkmena i lokalnim predrasudama.

Dakle, red bektasija razvio se u sinkretisticko jedinstvo i kombinaciju raznorodnih elemenata koji vade porijeklo iz mnogih izvora - narodnih, heterodoksnih, ezoterickih, pacev od narodnih kultova Centralne Azije i Anadolije, do anadolsko-turskih i hriscanskih, a kasnije i balkanskih, do doktrina hurufIja. On je baziran na kultu sveca (evlije) i organizovanom sistemu tekija ili loza, u kojem je Hadzi Bektas samo centralisticka figura, odnosno identifIkacija i ujednjiavajuci spritualni

faktor.

Bektasijski, red koji je postojao vec u XIV vijeku, narocito je dobio na znacaju u XV i XVI stoljecu, kada je objedinio ostale heterodoksne grope i kada je stvoren kult Hadzi Bektasa Velija medu abdalima i svim ostalim grupama proizaslim iz babaizma, buduci da se red organizovao u sistem loza i ustaljenih pravila i ceremenoja, da bi najzad prerastao u siroku organizaciju.

Naime, u Hadzi Bektasovom djelu "Maqalat"-u, napisanom prvo na arapskom, zatim pretocenom u stihove na turskom, a onda i u tursku prozu, ne samo da nije iskristalisana organizaciona struktura i obicaji reda, nego i doktrine i ritual i specificne misterije bektasija nisu bili posebno istaknuti, sto potvrduje tezu da je konacno fomiranje reda u organizacionom pogledu ucinio "drugi pir", Balim Sultan (umro 1516) pocetkom XVI stoljeca. I sama njegova titlua "pir-i thani" (drugi ucitelj) govori o njegovoj ulozi i znacaju u organizaciji bektsijskog reda.

Prema sacuvanoj tradiciji, Balim Sultan je postavljen na celo reda, odnosno povjerena mu je funkcija proceInika glavne bektsijske tekije (Pir Evi) u Hadzi Bektas Koyu u blizini Kirsehira 1501. godine. Poslije Balim Sultana, ustalila se praksa da se proceInik centralne tekije bektsija (dede), koji slovi kao voda i

lider, bira od strane specijalnog koncila (savjeta).

Dakle, Balim Sultan je stvorio organizaciju od tih raznorodnih elemenata, o kojima smo govorili, formirao zajednicki ideal, unificirao osnovni ritual i simbolizam, a kaze se i da je uveo i praksu nezenjstva. Istina je, medutim, da je celibat praktikovala samo jedna neznatna grupa bektasija

Ali, i pored toga, mi u literaturi bektasija susrecemo disonantnu hrpu vjerovanja i dogmi nastalih u razlicito vrijeme i u raznolikom ambijentu, zbog cega se i ne moze, mozda, govoriti o bilo kakvom pokusaju da se ana objedine u jedan unificirani sistem. I ne samo da postoji siroki korpus vjerovanja razlicitih vrsta, nego se i bektasije medusobno ne slazu u pogledu znacaja izvjesnih dogmi. Njihovi pogledi na Zivot najbolje su izrazeni u odnosu prema ortodoksnom islamu i ortodoksnim uciteljima, koji se mogu okarakterisati kao nepostedna kritika flksiranih vjerovanja i dogmi ortodoksnih ucitelja. U tom odnosu i antagonizmu prema ortodoksiji atmosfera epikurejskog uzivanja zivota i radovanja svijetu kakav on jeste mijesa se sa dobrocudnim prezirom zbog nedosljednosti propovjednika sunnitskih vjerovanja, sto je znacilo duboko zanemarivanje islamskog kulta i rituala. Kao eklatantan primjer Dzon Kingsli Birge navodi pjesmu Junusa Emrea u kojoj pjesnik poredi Boga sa piljarom koji pokusava da odvagne nasa djela i zasluge. Mada pjesma izgleda kao ostar protest protiv Boga i njegove nepravde, koji nas je stvorio kakvi

jesmo, a onda nas podvrgava kazni ako cinimo zlo, pjesma je, u stvari, bektasijska kritika sunnitskog vjerovanja u sudnji dan i obracun.

Medutim, tendencija da se bektasije narugaju i, izvrgnu podsmijehu ortodoksni islam nije znacila i objasnjenje vlastitih pogleda i vjerovanja, jer bektasije vole da zadrze atmosferu potpune misterioznosti bektasi misterija (sirr-i bektasi) u izrazavanju svojih vjerovanja, u cemu su im dobro posluzili simboli i znacenja ucenja hurufija, koja su za neupucenog prava zagonetka, ili ana ne znace nista, kao sto pise Asik Hasan:

"Mi smo basta, ruza je u nama (pocinje pjesma). Ako trazis (slovo) dzim, slovo (dal) je u nama. (Zadnji stili pjesme)."

I Turabi u jednom nefesu razvija misli u enigmatitnim terminima koji se bez poznavanja hurufijskih simbola ne razumiju. On kaze:

"O, Turabi, onaj koji stvara u jednom dahu 18000 svjetova, To sto stvara svijet su tri slova i pet tacaka."

Tendencije razvoja baktasizma ka jednoj misterioznoj religiji logicno su nametnule i potrebu vodita da bi

uvedeni mogao uopce shvatiti misterije reda i njegova utenja. Ali, to je odvelo i zakljucku da se utenje bektasija moze razumjeti samo putem vodita, a u daljem razvoju dovelo je do doktrine mursida -vodica kao apsolutno-esencijalnog bica koje zauzima maltene bozansko mjesto za ucenika (murida), koji treba da mu se potpuno preda i pokorava i u njemu i njegovoj volji trazi Istinu. Jer nema knjige koja moze adekvatno da poucava bektasizarn, niti vjere (dogme) koja se moze razumjeti bez pomoci vodica. Da neko postane bektasija, prvi korak je da nade mursida:

"Onaj koji kaze, ja trazim Muhameda Aliju, Prvo sto treba da ucini je da nade vodica."

Sada se odmah postavlja pitanje: Sta su to dogme, odnosno principi kojima mursid poucava svoje muride?

Najvaznija doktrina u ucenju bektasija koja predstavlja put ka religioznom znanju i iskustvu jeste koncepcija "dort kapi" -cetvera vrata, odnosno cetiri osnove, a to su:

1) Serijat (ili ortodoksni sunnitski zakon), 2) Tarikat (ucenja i praksa tajnog religioznog recta), 3) Marifat (misticko znanje o Bogu), 4) Hakikat (neposredno iskustvo sustine realnosti).

Prema ovome konceptu strukturiran je i smisao Kur'ana, koji za bektasije ima cetiri znacenja: a) spoljni tekst ('ibare) je za masu ('awam); b) suptilnosti (leta'if) za gnostike ('arifin); c) tajne za evlije; d) unutrasnju istinu, bit (hakikat) za profete i poslanike.

Cinjenicaje da bektasije, po opcem uvjerenju, potpuno zanemaruju i zapostavljaju religiozne obaveze koje trazi serijat, mada su zadrzali samo izvjesnnu dozu respekta u odnosu na odredbe serijata. Dovoljna je ilustracija za to upotreba vina u okviru bektsijskili ceremonija. "Kod bektsija", kako kale Enver Sapolyo, "postoji molitva, ali namaz, kao obavezna dnevna molitva serijatom propisana, ne postoji. Oni se stalno mole Aliji i pirovima."

Preneseno na idejni, odnosno intelektualni plan, za bektasije postoji fiksirani jaz izmedu serijata i tarikata, koji se izrasava u ideji o videnju svijeta u kojem Zivimo. Za onoga koji usvaja serijat i njegova ucenja svijet je stvoren iz nicega -nebica. Takva logika razmisljanja vodi do izvjesnog dualizma. Naime, postoji Bog iznad, a izvan je njegov stvoreni kosmos, i taj materijalni svijet dok postoji, posjeduje izvjesnu realnost. Medutim, za onog koji je ucao u tarikat, ideja o Bogu i svijetu se mijenja. gada se o Bogu ne misli kao o mocnom tvorcu, nego vise o Istini, Realnom bitku, a sve drugo je sarno privid i pojava. Bog je

opstojao kao nediferencirano jedinstvo. Stvaranje svijeta, kao sto znamo, desilo se kada je Bog, prema navodnoj izreci Muhameda, odlucio: "Bio sam skrivena riznica, zato sam zelio da budem poznat, i tako sam stvorio kreaciju (svijet) da bi bio upoznat."

Interesantno je zapaziti ideju bektsija da je Bog iz svoje vlastite svjetlosti stvorio svjetlo Muhameda (Nur-i Muhamedi), a onda radi njega stvorio svijet. Bektasije tu uobicajenu ideju variraju, identiflkujuci Aliju sa Muhamedom, Aliju koji se otkriva u ovoj svjetlosti i cije inicijale nalazeu njoj. Zatim je iz istog izvora stvorio duse profeta i svih stvorenja.

Oslanjajuci se na izvjesne stavke i ideje Kur'ana i tradicije red bektasija je kreirao semu emanacije fenomenalnog svijeta umnogome se sluzeci terminima Ptolomejevog kosmografskog sistema. Razmatrajuci druge redove, mi smo objasnili da se serijom emanacija i izljeva iz nediferenciranog jedinstva proporcija Realnog bica smanjuje kako se spusta dalje od izvora. Taj razvoj tece u dva pravca, ili, slikovito izrazeno, u dva luka: "qaws-i nuzul" (Luk spustanja) i "qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja, penjanja). Silazak tete iz bozanskog izvora u vidu emanacija koje sadrze staIno smanjujuce elemente Realnosti, a stalno rastucu proporciju pojave ili nebica sve do fizicke materije na dnu silaznog luka, tj. do fenomenalnog svijeta.

Zatim slijedi drugi luk "qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja, penjanja), kada materija preuzima sve vise karakter Realnog bica dok ne dode do savrsenog covjeka (Insan-i kamil), sto znaci potpuni povratak u bozanstvo. To se oslanja na izreku Muhameda: "Sve ce se vratiti svome izvoru".

U stvari, ovaj ciklus spustanja i ponovnog uzdizanja znaci usavrsavanje ljudskog bica koje treba da se penje do savrsenog covjeka, sto predstavlja povratak covjeka ka Bogu kao svom ishodistu.

Medutim, neke bektasije vjeruju u prelazak duse na samrti u tijelo iste vrste (metempsihosis). lma ih koji vjeruju da je dusa ubice Huseina usIa u zeca, zbog cega oni ne love niti jednu, pa i ne doticu se zeca.

Istina je da bektasije mnogo govore o ideji povratka ka Bogu, medutirn, veoma malo je receno u literaturi ovog reda o buducem Zivotu. Pa i taj povratak u bozanstvo, kako na to gledaju bektasije, nije zamisljen kao bilo kakav gubitak individualiteta. Jer smatraju da je preminuli evlija jos Ziva prisutnost u fenomenalnom svijetu koju covjek, po potrebi, maze pozvati u pomoc.

Medu svrsenim i evlijama koje narocito postuju bektasije, kao centralna figura pojavljuje se Alija, po cemu su bektasije ujedno alevije. U spiritualnoj hijerarhiji, o kojoj sma naprijed nesto rekli, najuzvisenije

mjesto pripada Aliji. Oni su otsli taka daleko u teoretskom objasnjenju znacaja Alije da su ne sarno stvorili kult Alije nego su ga identificirali sa bozanstvom. Ta deifIkacija Alije izrazava se i u njihovom izrazu "bism-i Sah" (U ime Cara, ili u ime Alije), umjesto Kur'anskog "bismilIahi" (U ime Allaha). Bektasije Aliju ujedinjuju sa Allahom i Muhamedom u jedan trinitet, kako to izrazava Sefll Abdal: "Allah Muhammet Ali hep bir sirdir". (Allah, Muhamed, Alija, svi su jedna tajna)

ili Perisan Baba "Hakk Muhammet Ali haktir". (Bog, Muhamed, Alija su Realnost)

U knjizevnim kreacijarna bektsija Muhamed i Alija dolaze kao jedan pojam, jer, kako misle bektasije, oni se izgovaraju i pisu kao dva imena, a u stvari su jedna licnost, ill kao neka teoloska flgura dvojice koji su objavili tajne islamske religije. Medutim, iz praktitnih razloga, pravi se razlika. Teoretski gledano, Muhamedu pripada potasno mjesto kod bektasija, jer prva emanacija iz nediferenciranog bozanstva je "Svjetlo Muhameda" (Nur-i Muhammedi). Prorok Muharned je prezentirao bozju objavu, Kur'an, ali put za razumijevanje unutrasnjih znatenja i dubljeg poimanja objave jeste Alija, zbog tega Alija kod bektasija zauzirna pre-dominantno mjesto.

U doktrinarnom smislu bektasije su si'iti, priznaju 12 imama i visoko cijene Dzafera alSadika. Pored 12 imama, bektasije, postuju i 14 nevinih Zrtava (ma'sum-i pak), djecu imama. Ovih 14 nevinih i 12 imama sa Fatimom i Hatidzom predstavljaju kod bektasija posebne manifestacije Boga, sto skupa tini broj arapskog alfabeta, i sto je od znataja prema teoriji hurufizma koju su prihvatill bektasije.

Obredi i Ceremonije Kao red zatvorenog tip a, bektasije su imali elaboriranu ceremoniju prijema novih clanova zvana "Ikrar ayini", koja je objasnjena u knjigama o bektasijskom ritualu (Erkan-name). Medutim, treba primijetiti da se opisi ceremonije, redoslijed obreda, kao i sadrzaj obreda donekle razlikuju kod raznih autora, kao na primjer, kod Murata Sertogiua, Envera Sapolyoa, Kemala Sarnangila, kao i Yakub Kadrija.

U toku ove ceremonije, kad se kandidat proglasi clanom, slijedi distribucija rakija, hljeba i sira. Pretpostavlja se da je to preostali obicaj svete opcine sto je praktikovano od Artotirita.

Prilazeci analiticki ovom obredu, Helmer Ringgren pokusava da iznade porijeklo razlicitih elemenata u ritualu i uvjeren je da postoji neka veza izmedu tigbent (pojasa) i kusti Parsa. Turski ucenjaci su skloni

da istaknu slicnosti sa samanistickim ritualom da bi povezali tradicije bektsija sa predislamskom turskom kulturom, u sto, bar vecim dijelom, Ringgren nije uvjeren.

Poslije ove ceremonije, koja simbolizira izdvajanje novog clana iz predasnjeg zivota i njegovo integriranje u novi zivot kao erena u zajednicu erena (onih koji su dostigii istinu), postoji jos i skupni ob red ili pijanka, zvani "Ajin-i dzem", gdje on (kandidat) sudjeluje kao ravnopravan clan reda. Ova ceremonija, koja se provodi dva puta sedmicno, vise lici na praznovanje nego na poboini obred. Tada se toci rakija, naravno, uz elaboriranu proceduru, pjevaju se pjesme (nefes) uz pratnju saza i izvodi ples (sama').

Na celu reda bektasija nalazio se Celebi, koji je zivio u glavnoj tekiji "Pir evi" u Hadzibektaskoyu kod Kirsehira. Ova funkcija je bila nasljedna u XVIII i XIX stoljecu, ali ne uvijek. Pored njih, tu su bili i duhovni lideri bektsijskog reda, zvani "dede". Procelnik tekije zvao se "baba", clan reda "dervis", a tek primljeni u red nazivao se "muhib", i simpatizer reda "asik". Bektasije nose kapu bijele boje sa 4 ili 12 nabora, sto, naravno, ima i simbolican znacaj (4 vrata ili 12 imama).

Bektasije u nasim zemljama Uporedo sa turskim osvajanjima na Balkanu, zajedno sa vojskom u kojoj su i sami ucestvovali i sudjelovali u osvajanjima, pojavili su se dervisi-bektasije u nasim zemljama. Vec sredinom XIV stoljeta

bektasije su se pojavile na granicama Rumelije, a do kraja ovoga vijeka ucvrstili su se medu janjicarima. Neki istoricari objasnjavali su to cinjenicom sto su janjicari bili vecinom hriscanska djeca, hriscanskog porijekla, ili ratni zarobljenici, pa su radije pokazivali sklonost ka bektasizmu kao narodnom obliku religije nego sunnitskom islamu.

Krajem XVI stoljeta janicari-bektasije su i zvanicno priznali Hadzi Bektasa Veliju za svog sveca-zastitnika. Dakle, stvoren je kult Hadzi Bektasa, sto potvrduje i fakat da je od tada jedan bektasijski baba boravio u njihovom korpusu, a prilikom izbora, novi poglavica reda "dede" bi dolazio u Istanbul da i zvanicno primi krunu od janjicarskog age.

Medutim, Prof. Fuad Koprulu zastupa drugu tezu, On opovrgava tvrdenja i legende koje se odnose na susret Hadzi Bektasa sa osmanskim vladarima -Osmanom i Orhanom, ili na ulogu koju je Hadzi Bektas imao u osnivanju janjicarskog korpusa, sto smatra cistom izmisljotinom, i sto po njemu nema nikakvog istorijskog osnova.

Bektasijska propaganda imala je velikog uspjeha i utjecaja na Turkmene u Anadoliji, narocito u oblasti izmedu Kizilirmaka i Erzeruma i na jugu u planinama Taurusa. Ucenje bektasijskog reda prihvatili su i

Turkmeni Juruci nastanjeni izmedu Jedrena i Dunava na Balkanu, potom stanovnici Dobrudze i Deliormana u istocnoj Bugarskoj, te stanovnici na planinama Rodopa u Grckoj i Bugarskoj. Tokom XV i XVI stoljeca mnostvo tih turkmenskih nomada prelazi na sjedilacki nacin tivota, osnivajuti svoja sela i nastanjujuci se u gradovima.

Treba istaknuti cinjenicu da su heterodoksne grope dervisa odigrale znacajnu ulogu u islamiziranju hriscanskog stanovnistva u Rumeliji i u islamizaciji Balkana u toku XIV i XV stoljeta. O znacaju i krupnoj ulozi bektasija u sirenju islama medu starosjedilackim hriscanskim stanovnistvom u Rumeliji i na Balkanu govori i HaIil Inaldzik. On s pravom primjecuje da je bektasijski oblik islama, koji priznaje ravnopravnost religija, koji pridaje veci znacaj skrivenim vrijednostima nego spoljnim obiljezjima, koji zapostavlja vrsenje islamskih obreda-molitvu, post, a dozvoljava upotrebu vina i dopusta zenama da se pojavljuju otkrivena lica, bel feredze i slobodno mijesaju s muskarcima, te zbog svoje esteticke prirode i karaktera narodnog reda bio prihvatljiv za mnogobrojne balkanske seljake.

Medutim, pored religiozno-sinkretistickog, postoji i jedan drugi aspekt. Naime, bektasijski red je i zbog svoga vjecito opozicionog stava prema oficijelnom sunnitskom islamu i sunnitskom drustvu opcenito nailazio na prijem protivnika osmanskog feudalnog drustva i poretka, a kao organizacija zatvorenog tipa

za to je bio veoma pogodan. Iz tih razloga su ga prihvatile i grope koje su nastojale da kroz mrezu bektasijskih tekija provedu svoj utjecaj i odrze ili sacuvaju za sebe vise samostalnosti i vlasti. U vezi s tim moze se kasnije govoriti i o izvjesnoj ulozi i aktivnosti bektasijskih tekija u procesu stvaranja i njegovanja nacionalnih temji kod izvjesnih etnickih struktura kod nas.

A sada da vidimo kako je bio zastupljen ovaj red dervisa i do koje mjere je irnao utjecaja u nasim zemljama. A Survey of Sufism in the Balkans In the late 18th century (after having been overshadowed for nearly a century by the Khalwatiyyah), the Naqshbandi tariqat in Bosnia was rejuvenated through the remarkable efforts of Abd al-Rahman Sirri Dede (d.1847). Having been initiated while in Istanbul into one of the citys long-standing lineages of the Naqshbandiyyah, Sirri Dede and his devotees turned central Bosnia into a Naqshbandi stronghold and their descendants still run operating tekkes to this day. The third outpouring of the Naqshbandiyyah into the Balkans came short after the second. In the late 19th century the Khalidi branch that was instituted by Khalid al-Baghdadi made its way into central Bosnia as well as parts of Kosova and Macedonia.

Having become firmly ingrained among the Ottoman ruling class in Istanbul during the early decades of the 16th century, the shaykhs of the several branches of the Khalwatiyyah sent their deputies to various points in the Balkans. The Khalwatiyyah was a popular and fashionable tariqat that had literally hundreds of tekkes established in nearly every region of the peninsula. The Gulseniyyah had a very early presence in southern Albania and Epirus, and the Jamaliyyah founded crucial bases in Sofia (Bulgaria) and Uica (Serbia), from where their tariqat further extended on into Bosnia and Ottoman Hungary. Also present were the Sinaniyyah and Sunbuliyyah who had tekkes in various municipalities from Sarajevo to Ni to Skopje to Athens.

A new wave of broadening for Khalwatiyyah occurred when the new sub-orders (sbe) of the Jarrahiyyah, Karabasiyyah and Hayatiyyah came into forefront in the 17th century. These three sub-orders eventually outstripped the older branches and came to command the Khalwatiyyah presence in Albania, Kosova and Macedonia, where the Hayati and the Karabai still function in our day (though in a much reduced scope). In the 18th and 19th centuries, the Jarrahiyyah performed a noteworthy position in the reinstallation of Muslim life in the Morea and, later, in Bulgaria. A reformist minded sub-order of the Khalwatis, the Sha baniyyah spread into Bosnia and Bulgaria during the mid-19th century and met with sizeable but short-lived success.

Like the Naqshbandiyyah, the Khalwatiyyah shaykhs were defenders and guardians of conventional orthodoxy. Many top ranking Balkan ulama of the 16th-18th centuries were affiliated with this tariqat. A notable example was the distinguished Balkan Muslim theologian of Sofia, Sofyali Bali Efendi (d.1553) who, along with other Khalwati shaykhs, took an active role in combating the spread of nonconformist beliefs and factions (such as the Hamzawi movement in Bosnia and the Badr al-Dinists and Kizilbash of Bulgaria) that had taken root among particular constituents of the Muslim and neo-Muslim population. During the 15th and 16th centuries the Bektashiyyah, which had long been allied to the Ottoman military establishment, had only limited appeal in the Muslim populations of the region. An initial centre for Bektashi endeavours in the Balkans was the tekke at Kizil Deli in Thrace. It was from here that Balim Sultan (d.1516), commonly seen as the reorganizer of the tariqat, sent several of his disciples out to the Balkans. Despite the fact that details on the activities of early Bektashi babas are problematical, the burial places of several survive today in Macedonia (Sersem Ali Baba in Tetova), Bulgaria (Demir Baba near Razgrad) and Albania (in and around Kruja). It was not until the 17th century that the Bektashiyyah began to make considerable gains in the Balkans, largely a product of the attempted obliteration tariqat by Ottoman authorities (then under the influence of the anti-Sufi Kadizade movement) of the main tekke at Kizil Deli and the ensuing scattering of its dervishes.

The Bektashiyyah can be said to have belonged to the left end of the Sufi spectrum in the Balkans. Tenaciously Shii (and customarily antinomian) in attitude, their shaykhs (known as babas) were able to gain influence over rural areas and villages throughout Greece, southern Albania, and Macedonia. The broadmindedness and capacity to absorb local custom that so epitomized Bektash dervishes presented the rustic element of the population with a folk Islam that they could easily connect with. Similarly, the Kizilbash of Bulgaria (who are the progeny of heterodox Shii Turkmen clans that were exiled from Anatolia and settled in Bulgaria by the Ottomans) easily incorporated many Bektashi saints and traditions into their own sacred tenets.

In other areas of the Balkans, such as Bosnia-Hercegovina and in large metropolitan centres, the Bektashi found limited interest. Their operation in these locales was significantly diminished by the supremacy of mainstream religious authorities and was generally limited to Janissary barracks. The tekkes that were established as a result of Ottoman martial presence vanished as that began to crumble after 1683. Several distinguished tekkes were located in Budapest (where the tomb of its founder, Gl Baba, still remains and is open for visitation), Eger (also in Hungary, the building of which still stands), Belgrade, and Banja Luka. A Survey of Sufism in the Balkans Despite the setbacks in Hungary and Slavonia, the Bektashiyyah began to gain an immense footing in Albania and Greece, following the annihilation of the Janissary Corps and the outlawing of the tariqat in 1826. Many Bektashi babas and dervishes fled to outof-the-way areas of the Balkans far from the reach of Ottoman authority. During this period (particularly after the directive baring Bektashi activity was repealed in the 1860s), the tariqat had gained a significant presence in southern Albania. It was noted by one English traveller to the area during in late-19th that while only one out of ten Albanians north of Tirana adhered to the Bektashi Order, in the south it was the exact reverse, with nine out of ten Muslims affiliated with the tariqat! By the end of Ottoman rule in 1912, there were nearly one hundred Bektashi tekkes in the Albanian regions of the central and western Balkans.

At the beginning of the 17th century, two more tariqats, the Qadiriyyah and the Mawlawiyyah, were to mark their arrival in the Balkans, and both would come to play an vital position in spiritual life of the region. The Qadiriyyah started to fan out from its base in Istanbul under the initiative of Shaykh Ismail Rumi (d. 1631). By the 1660s Qadiriyyah could be found in Prizren (the Kurila Tekke of Shaykh Hasan Khorasani), Berat (the Shaykh Ahmad tekke), Skopje (Aldi Sultan Tekke), Sarajevo (the Haji Sinan Tekke), Gasoutni (the tekke of Delikli Baba) and other major urban areas. The Qadiriyyah became deep-rooted in Bosnia due to the work of the distinguished shaykh Hasan Qaimi Baba (d.1691). This prolific writer directed at least two Qadiri tekkes in the city of Sarajevo, before his candid participation in local politics led to his eviction from the city.

The Qadiriyyah continued to function throughout the Ottoman era, and it received a further boost in its activities at the end of the 19th century. During this period two notable shaykhs, Mehmed Sezai and Hadzi Kadri (both Albanians and well educated ulama), revitalized the order in Kosova, Bosnia, and to a lesser extent Macedonia, after their return from studying Shariah in Istanbul. Haji Kadri (d.1936), who acquired his ijazah in

the Qadiri tariqat from the famous Turkish shaykh Mehmed Emin Tarsusi, established a well-organized network of deputies throughout the region from Travnik in Bosnia to Peshkopi in eastern Albania.

As the Qadiriyyah made their entrance into the Balkan Peninsula, so did the fraternity originated by the great mystic Jalaluddin Rumi. In a short period of fifty years the Mawlawis were able to establish noticeable tekkes in Plovdiv, Serres, Salonika, Elbasan, Skopje, Belgrad, Pcs (in Hungary) and Sarajevo. Due to the highly sophisticated outlook of this tariqat, its allure was generally limited to cities and the cultured elite. During the Ottoman age, numerous of Balkan Mawlawis ranked among the finest literati of the empire. Such figures as Habib Dede (d.1643), Fevzi Mostarac (d.1707) and Fazil Pasha Sherifovich (d.1882) left their enduring mark on Ottoman religious literature. Nevertheless, due to the limited attraction of the order, the Mawlawiyyah soon vanished from the Balkans after the Ottoman Empire left the region. The few remaining Mevlevihanes suffered a further blow when Atatrk ordered the closing of their main gathering place in Konya. The last functioning Mawlawi establishment in the Balkans was located in the city of Skopje. It was demolished in the 1950s after its last shaykh, Hakk Dede, left for Turkey.

During the Ottoman era, several smaller tariqats gained establishment on a much smaller scale. The fraternity of Hajji Bayram Veli (d. 1430) erected tekkes sprinkled throughout the Balkans, in such places as Skopje, Sofia and Shkodra. Similarly, two offshoots (kol) of the Bayramiyyah, the Jalwatiyyah and the Malamiyyah, met with comparable success. In the late 19th century the second received noteworthy success in Kosova and Macedonia, thanks to the efforts of the Egyptian born shaykh Muhammad Nur ul-Arabi (d. 1897). The Malamiyyah expand in following in the region due to his charismatic appeal.

A much earlier offshoot of the Bayramiyyah was founded by a Bosnian shaykh, Hamza Balija (d. 1573). Through his advocating what appears to be a remarkably nonconformist interpretation of Islam (which was heavily influenced by Hurufi doctrines), he managed to gain widespread following along the Drina River valley in eastern Bosnia. This movement caused considerable alarm among the conventional religious authorities and the Ottoman administration. Consequently, the ulama of the Balkans (who were nearly all associated with the Naqshbandiyyah and Khalwatiyyah) came out in unwavering hostility to the Hamzawiyyah. Finally, Hamza Balijas open censure of the government caused amplified the alarm from the regime. Following the handing out of certified fatwas, he was apprehended, brought to Istanbul to stand trial, and put to death. His followers were forced underground, while remaining Hamzawi leaders were executed or

banish to the remote corners of the empire. Decades later, the Hamzawiyyah came out from hiding, but it had by then toned down some of its imaginative unorthodox idea. A Survey of Sufism in the Balkans The Sadiyyah tariqat, founded by Shaykh Sad al-Din Jibawi (d.1330), first came into the Balkans in the late 17th century owing to the efforts of Ajizi Baba, who was a native of northern Albania. He founded a central tekke in Prizren from where the Sadiyyah spread into Albania. The Sadiyyah still has a reasonable active role in these areas today. Its present-day manifestation is, however, heavily saturated with Bektashi practices and rites.

An additional tariqat of Arab derivation, the Rifaiyyah came into the Balkans in two distinct waves. The first in the late 1700s was restricted to Macedonia and Bulgaria and was implanted through the efforts of a number of Arab shaykhs. The second wave came about in the late 19th century, and it firmly established the tariqat as a substantial influence in Balkan Sufism. This entry of the Rifaiyyah into was a product of the work of Shaykh Musa Muslih al-Din of Kosova (d. 1917). During his lifetime he was able to put together a strong network of adherents and tekkes in both his native Kosova as well as northern Albania. Similar the Qadiri shaykh Hadi Kadri, Shaykh Musa preserved intimate contact with the Muslims of Austro-Hungarian occupied Bosnia and even established a small Rifai congregation in Sarajevo.

Two other Arab tarikats, the Shadhiliyyah and Badawiyyah remained restricted to one or two tekkes in Kosova and Bulgaria, and they have all but disappeared from the region, although a Qadiri-Badawi branch does functioned in modern times in Sarajevo under the leadership of Shaykh Zakir Bekitc (d.2005) who received his ijazah in the Badawiyyah while in while living in North Africa.

Throughout the Ottoman age, Sufism in the Balkans demonstrated a number of undercurrents that gave it a distinctive quality. Firstly, nearly all of the shaykhs of the stalwartly Shariah-centred tariqats of the Khalwatiyyah, Naqshbandiyyah, and Qadiriyyah belonged to the highest rank of the ulama class. The many shaykhs who brought tariqats into the Balkans were, for the most part, schooled in the influential theological institutions (madrasahs) of Istanbul, Baghdad, Cairo, Damascus and Madinah. This detail may have given a few of these fraternities an exclusive streak. Scores of affiliates of the tariqats (particularly the Mawlawiyyah and Bektashiyyah) were inexhaustible writers of prose and theology who wrote not only in Arabic, Persian, and Ottoman but also in the vernacular. For instance, Umar Kashari, who was shaykh of the

Qadiriyyah, developed the first Albanian-Turkish lexicon in 1804. Such figures in Balkan Sufism were ranked among the most scholarly and academic in the Muslim World at that time.

For the common Muslim inhabitant of the Balkan provinces the societal background in which they lived determined the allure of specific tariqats. In the urban centres of Greece, Bulgaria, Macedonia and Serbia (which were primarily Turkish speaking) the Khalwatiyyah, Rifaiyyah and Qadiriyyah proved to be readily affable for those who wished to follow a spiritual path. The vociferous and physically powerful dhikrs of these tariqats unquestionably held particular appeal to the masses, as opposed to the more subdued ceremonies of the Naqshbandiyyah and the highly intellectual philosophies of the Mawlawiyyah. Furthermore these three particular tariqats remained inside the conventional Sunni worldview (unlike the Bektashis for example) that made them free of social stigmatization.

The condition in rural areas, often far removed from the learning institutions of the establishment, was quite different. The tariqats that were prevalent tended to have heterodox and syncretistic leanings. In order to smooth the progress of transition from Christianity to Islam, population often held on to elements of the old ways (which were often of pre-Christian in origin themselves). For instance, the Hamzawiyyah attained substantial influence along the rural localities of the Drina River valley in the 16th century, a time shortly after the population of the area converted to Islam. The 14th century religio-political movement of Badr al-Din Simavi was restricted to the backwoods of the Bulgaria. Although the Ottoman government eventually broke up both of these associations, many of their ideas are believed to have filtered into the Bektashiyyah, a tariqat that held immense authority over large parts of the rustic Balkans.

The Organization of the Bektashi Order

The Bektashi community is comprised of all those who believe in the Bektashi doctrine and follow its principles. The Bektashi community encompasses the following grades of individuals: ashiks, muhibs and what may be termed the "clergy".

The ashiks are all those who have inherited Bektashism having been born into a Bektashi family or those who appreciate the Path of Haji Bektash and work for it but who have nonetheless not taken the ritual of initiation [nasib, bay'at]. The ashiks are the highest supportive power in the Bektashi community. They are its faithful followers and they enjoy the same rights as the initiated members in the spiritual management. They are allowed to vote on regulations; they can

participate in meetings; they work, help and sacrifice for the welfare of Bektashi Path.

The ashiks cooperate with the initiated members in deciding on the leadership and nominating the authorities of their tekkes. Together with the muhibs they have the right to organize Bektashi associations, to found tekkes, or to do any other type of work for the good of Bektashism. In a word, they are its underpinning and its essence. The muhibs are all those followers of the Way who have the freedom to enjoy all the above mentioned rights and privileges and are spiritually bound to Bektashism through the ritual of initiation. In order to give a better idea to our readers we will now explain the ritual of initiation which is the solemn oath that all members take, in the name of God and the Prophet and its Founder, in front of their murshid that they will be faithful to the Bektashi Way and that they will always act for the good of the Path. They will strive not tell lies, they will strive to lead a life of good morals and discipline and they will serve the world for the wellbeing of mankind. They promise that all their virtues will be transformed into good ones and that they will faithfully keep their promises for if they keep their oaths they become, in fact, valuable elements of Bektashism as well as for themselves, their families and the whole world. With this resolution a new life begins for them: a life of purification, betterment and perfection. If they keep their oath at the same time that they become better they also make a moral contribution of great service to Bektashism through which everybody is lead to righteousness and good behaviour. The muhib are the associates of the Bektashi Way and understand its dogmas in detail. They are the support beams of Bektashi citadel and they keep the torch of the Bektashi Way always ablaze. Those muhibs who have dedicated all their lives to serving the Way are the supervisory power in Bektashism. It is they who put into practice all policies and regulations. The clergy can be considered like the motor of a machine which directs Bektashism and embodies its existence. The Bektashi "clergy" are divided into five components: A - The functionary at the religious services B - Dervish C - Baba

D - Dede E - Dede-Baba The functionaries of the religious services are all those candidates who have not completed taking the initiatory vows and have not attended the ritual of initiation for the entitlement of being called a dervish. They always abide to the religious services for the fulfilment of the necessary proofs. The Dervishes are those candidates who have attained the given proofs; they perform the religious ceremonies and have the right to wear the religious garments. The welldisciplined dervish, who has proved to be mature, may carry out the ceremony of celibacy [muceridlik] and as they are more experienced, they stand at a advanced level compared to others. The Babas are all those dervishes who have been chosen by the people, as was foretold above, and who have been decreed so by the Dede or the Dede-Baba. They are the heads of the tekkes and they have the right to oversee the ritual of initiation. The Dedes are those Babas who assist the last ceremony of the Bektashi initiation. They direct their own tekkes and all the tekkes of their parishes. The Dede-Baba is the highest Bektashi spiritual leader. He leads all the surrounding tekkes and represents the Bektashi community with honour. We would like to point out, that according to the traditional regulations all the muhibs who have contributed a great deal to Bektashism may obtain the honorary title of Dervish, Baba and Dede according to their individual merits. They have the right to wear Bektashi garments when they are in the tekke during the ceremonies. Outside the tekke they have to wear their secular clothing. Although they do not officially belong to the clergy, in case of absence of the latter, they may substitute for them and carry out all the religious services, together with those of the initiation.

Mevlevije
Vrtei dervii na Rumijevom grobu u Konji, Turska. Mevlevije (na turskom, Mevlevi, mn. Mevleviler; takoer Mevlevilik) su sljedbenici, dervii, Mevlevi tarikata, sufijskog reda koji je osnovao Mevlana Delaludin Rumi. Pripadnike ovog reda ponekad na zapadu nazivaju "vrtei dervii", jer se dio njihovog duhovnog ostvarivanja sastoji od plesa u kojem se oni okreu uz muziku frula, bubnjeva i melodije ilahija. Obuavanje dervia mevlevijskog reda obuhvata vjebe plesa u kojima dervi prva dva nona prsta desnog stopala privrsti za pod, a zatim se okree oko njih.

Ples je postao formalni dio mevlevijskog metoda s Rumijevim nasljednikom, njegovim sinom Veledom. Za vrijeme mevlevijskog plesa (sema), srvena se ovija koica stavlja na pod i simbolizira prisusvo emsi Tebrizija, misterioznog lika koji je zapalio Delaludina Rumija svijeu o Bogu. Ples traje oko sat vremena. Mevlevijski je red bio zabranjen u Turskoj, kao i svi sufijski redovi za vrijeme poetne sekularizacije drave 1925. godine, ali im je kasnije dozvoljeno da se vrate u ivot Turske. Neke mevlevije izvodili su predstave svoje muzike i plesa na Zapadu. Mawlawi Order From Wikipedia, the free encyclopedia Whirling Dervishes perform in the Galata Mevlevihane (Mevlevi Lodge), Istanbul. The Mevlevi Order, or the Mevlevilik or Mevleviye (Persian: - Molavyeh) are a Sufi order founded in Konya (in present-day Turkey) by the followers of Jalal ad-Din Muhammad Balkhi-Rumi, a 13th century Persian poet, Islamic jurist, and theologian. They are also known as the Whirling Dervishes due to their famous practice of whirling as a form of dhikr (remembrance of God). Dervish is a common term for an initiate of the Sufi path; the whirling is part of the formal Sema ceremony and the participants are properly known as semazen-s.[1]Contents [hide] 1 Principles 2 Origin of Sema 3 Sema 4 History 4.1 The Mevlevi Regiment 4.2 Since 1925 5 Presence in the United States 6 See also 7 Notes 8 External links [edit] Principles Model of a dervish studying The Mawlawi order was founded in 1273 by Rumi's followers after his death, particularly by his successor Hsamettin elebi who decided to build a mausoleum for Mawlna, and then Mawlna's son, Baha al-Din Muhammad-i Walad (or elebi, Chelebi, meaning "fully initiated"). He was an accomplished Sufi mystic with great organizing talents. His personal efforts were continued by his successor Ulu Arif elebi. The Mawlawi believe in performing their dhikr in the form of a "dance" and musical ceremony known as the Sema, which involves the whirling, from which the order acquired its nickname. The Sema represents a mystical journey of man's spiritual ascent

through mind and love to the "Perfect". Turning towards the truth, the follower grows through love, deserts his ego, finds the truth, and arrives at the "Perfect". He then returns from this spiritual journey as a man who has reached maturity and a greater perfection, able to love and to be of service to the whole of creation. Rumi has said in reference to Sema: "For them it is the Sema of this world and the other. Even more for the circle of dancers within the Sema Who turn and have, in their midst, their own Ka'aba." and what he is saying is that when, like in Mecca you have come closer to God, likewise when you perform Sema you are also closer to God.[2] [edit] Origin of Sema Mevlevi dervishes. 1887. The origin of Sema is credited to Rumi, Sufi master and in whose name the Mevlevi Order was founded. The story of the creation of this unique form of dhikr tells that Rumi was walking through the town marketplace one day, when he heard the rhythmic hammering of the goldbeaters. It is believed that Rumi heard the dhikr, "la elaha ella'llah" in Arabic " ," or in English, "There is none worthy of worship but Allah(God)", spoken by the apprentices beating the gold, and was so filled with happiness that he stretched out both of his arms and started spinning in a circle. With that, the practice of Sema, and the dervishes of the Mevlevi order, were born. [edit] Sema The Sema was practised in the semahane (ritual hall) according to a precisely prescribed symbolic ritual with the dervishes whirling in a circle around their sheikh, who is the only one whirling around his axis. The Sema is performed by spinning on the right foot.[3] The dervishes wear a white gown (symbol of death), a wide black cloak (hrka) (symbol of the grave) and a tall brown hat (klah or sikke), symbol of the tombstone. Sema ceremonies are broken up into four parts which all have their own important meanings. Naat and Taksim - Naat is the beginning of the ceremony where a solo singer offers praise for the Islamic prophet Muhammed. The first part is finished with taksim (improvisation in free rhythm) of the ney reed flute which symbolizes our separation from God.

Devr-i Veled - During the following Devr-i Veled, the dervishes bow to each other and make a stately procession in single file around the hall. The bow is said to represent the acknowledgement of the Divine breath which has been breathed into all of us. After all the dervishes have done this they kneel and remove their black cloaks. The Four Selams - The Four Selam-s are the central part of Sema. The semazen-s, or whirling dervishes, are representative of the moon and they spin on the outside of the Sheikh who is representative of the sun. They, as previously mentioned, spin on their right foot and additionally, they have their right palm facing upwards towards Heaven and their left hand pointing at the ground. The four selams themselves are representative of the spiritual journey that every believer goes through. The first one is representative of recognition of God, the second one is recognition of the existence in his unity, the third one represents the ecstacy one experiences with total surrender, and the fourth one, where the Sheikh joins in the dance, is symbolic of peace of the heart due to Divine unity. After the four selams, this part of the ceremony is concluded with another solo Taksim. Concluding Prayer - The fourth part of the ceremony is a recitation from the Holy Qu'ran and a prayer by the Sheikh and then the Sema is complete.[4] [edit] History Mawlawi dervishes whirling in Pera by Jean-Baptiste van Mour The Mevlevi became a well-established Sufi order in the Ottoman Empire by realizing a blood relationship with the Ottoman sultans when Devlet Hatun, a descendant of Sultan Veled, married the sultan Bayezid I. Their son Mehmed I elebi became the next sultan, endowing the order, as did his successors, with many gifts. Mevlani museum in Konya Many of the members of the order served in various official positions of the Caliphate. The centre for the Mawlawi order was in Konya, where their 13th century guiding spirit, Mawlana (Jelaleddin al-Rumi) is buried. There is also a Mevlevi monastery or dergah in Istanbul, near the Galata Tower, where the sema (whirling ceremony) is performed and accessible to the public. During the Ottoman Empire era, the Mevlevi order produced a number of famous poets and musicians such as Sheikh Ghalib, Ismail Ankaravi (both buried at the Galata Mevlevi-Hane) and Abdullah Sari. Vocal and instrumental music, especially the ney, plays an important role in the Mevlevi ceremony and famous composers such as Dede Efendi wrote music for the ayin (cycle of Mevlevi ceremonial music). The ayin text is normally a selection from the poetry of Mevlana. If one buys a CD of Turkish Sufi music, chances are it will be a Mevlevi ayin. During the Ottoman period, the Mevlevi order spread into the Balkans, Syria, Lebanon, and Egypt (and is still practiced in both countries where they are known as the Mawlawi

order). The Bosnian writer Mea Selimovi wrote the book "The Dervish and Death" about a Mevlevi dergah in Sarajevo. The Mevlevi Order has some similarities to other Dervish orders such as the Qadiri (founded in 1165), the Rifa'i (founded in 1182), and the Kalenderis. Whirling Dervishes, in Greme, Turkey. [edit] The Mevlevi Regiment During World War I, Mevlevi Regiment served in Syria and Palestine under the command of 4th Army. A battalion of some 800 dervishes was formed December 1914 in Konya (the Mucahidin-i Mevleviyye) and was sent to Damascus. Another battalion of regular recruits was added at the end of August 1916, and together they formed the Mevlevi Regiment. This unit did not fight until the end of the Palestine campaign and was disbanded at the end of September 1918. Mustafa Kemal met with members of the Mevlevi Order in 1923 before its institutional expression became illegal. [edit] Since 1925 The Mevlevi Order was outlawed in Turkey in September 1925 by the new ruling regime of the time. The Dervish lodge eventually became the Mevlana Museum. It is believed that Rumi's family still practiced their unique form of dancing dhikr or, Sema. In 1954 the Mevlevi's were given partial rights to perform Sema but primarily because it was important as a tourist attraction for Turkey but as a Sufi order they are still banned.[5] In 1971, they performed in London with Kani Karaca as lead singer. In 1972, they toured North America for the first time with Kani Karaca, Ulvi Erguner, and Akagndz Kutbay among the musicians. They performed in France, for Pope Paul VI, and at the Brooklyn Academy of Music and other venues in the United States and Canada - under the direction of the late Mevlevi Shaikh Suleyman Hayati Dede. In April 2007 the order initiated another tour of the U.S. where they performed to sold-out crowds, in places such as Denver and San Francisco. The order is still active in Turkey, currently led by the 20th great-grandson (22nd generation descendant) of Rum, Faruk Hemdem elebi.[6] The Mevlevi Order survives because it managed to transform itself into a nonpolitical organization.[original research?] [citation needed] [edit] Presence in the United States Suleiman Hayati Dede, the Mawlawi Sheikh of Konya, Turkey ordered his son in 1986 to go to America to spread the Mawlawi tradition to the West. Since then, his son Postneshin Jelaleddin Loras has established and is currently the Spiritual Director and

President of the Mevlevi Order of America. His website has made the following statement in regards to their purpose in America. "The Mevlevi are mystics, believing that one's path is to God. Mysticism is concerned with developing one's abilities and capacity through emotional, intellectual, and physical practices. We greatly respect all genuine traditions of belief and faith which seek to accept the responsibility of humanity to care for each other and our world. We firmly reject the actions of those who pervert the words of God to justify violence for political ends." [7] Tekija na vrelu Bune Categories: Bosanske teme Written By: Gorin Tekija na vrelu Bune u Blagaju predstavlja znaajan spomenik kulture iz ranog turskog doba u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje su, posebnim ritualom, dervii obavljali i danas obavljaju zikir (slavljenje Boga). Tekija u Blagaju pripadala je raznim dervikim redovima, najprije bektaijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvoena vekilom (zamjenikom ejha) nakibendijskog reda. Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine. U tom najranijem, turskom periodu bektaizam je vaio kao vladajua ideoloka doktrina u turskim osvajakim pohodima, posebno kod akindijske vojske (lake udarne konjice) i jeniara (janjiara). Bektaije su se u to doba mogle porediti sa vitezovima templarima, koji nisu bili samo redovinci ve i vojnici. Tekija u Blagaju prvobitno je koncipirana ne samo sa svrhom da se u njoj obavljaju bektaijski obredi ve kao i misionarski, pa i vojni, punkt. U doba turskih osvajanja Balkana smatrali se da su bektaije, koje su sve do danas poznate po svojoj toleranciji, ba zbog svoje vjerske irokogrudnosti najpodesnije da se priblie i idejno zadobiju domae stanovnitve, i pravoslavne i katolike, a u Bosni i Hercegovini i bogumile. Na tekiji u Blagaju i sada se sa vanjske strane turbeta (mauzoleja) vide u reljefu isklesani sablja i topuz, to upravo simbolizira povezanost duhovnog (tekija) sa vojnim (sablja i toput). Time se istie da je ovaj vjerski objekat imao i vojni znaaj. Stoga je, sada, lahko shvatiti, da je po tradiciji, u turbetu ukopan Sari Saltuk, a do njegova groba je i grob njegova uenika Aik-baa (gologlavi). Sari Saltuk je dijelom historijska, a dijelom legendarana linost. Po historijskim svjedoanstvima, Sari Saltuk je ejh i gazija, koji se 1261. godine sa etrdesetak turkmenskih rodova naselio na bizantijskoj teritoriji u Dobrudi, a onda preao u slubu kod mongolskog emira Nogaja, koji je vladao stepama sjeverno od Crnog mora. Legenda ga prikazuje i kao znaajnu linost koja je irila islam u Evropi. Naime, u Sari Saltuku je naena pogodna linost za

ideoloku indoktrinaciju, koja se irila potkraj XV stoljea i kasnije. Njega su kao bogougodnika naroito potovale bektaije. Mnogobrojne legendarne prie o njemu sadrane su u djelu Saltuknama, koje je napisano u drugoj polovini XV stoljea. U Saltuknami i u drugim pripovijednjaima Sari Saltuk je prikazan kao protagonista islamizacije Balkana i Evrope. Po legendi, koju je zapisao Evlija elebija, Sari Saltuk je preavi u Dobrudu, ubio adahu. To je bilo dovoljno da kralj Dobrude sa 40.000 nemuslimana pree na islam. A onda je Sari Saltuk otiao u Poljsku gdje je uveo na pravi put tamonje Tatare. Njih se 150.000 nastanilo u Dancigu. Ostali su krenuli na Moskvu. Tom prilikom je 600.000 Tatara Hedeka primilo islam. Kult Sari Saltuka irio se pomou njegovih brojnih grobova. Postojanje vie Sari Satukovih grobova (obino sedam ili ih je vie) objanjava se na dva naina: Prvo je objanjenje da je Sari Saltuk oporuio da mu se napravi sedam mrtvakih sanduka, da se u jedan od tih sanduka stavi mrtvo tijelo, te da se zatvoreni poalju u nemuslimanske zemlje i tamo sahrane. Tako se nee znati u kojem je sanduku tijelo i gdje je ukupano. Muslimani e traiti njegov pravi grob i na svim tim mjestima hodoastiti. Po drugoj verziji Sari Saltuk je pred smrt naredio da mu se napravi sedam mrtvakih sanduka. Kad je umro, sedam kraljeva zatrailo je da se Sari Saltuk ukopa u njihovoj zemlji. Na taj nain, poto su sanduci poslati u sedam zemalja ne zna se koje je zaista bio Sari Saltukov lijes, pa se tako moe smatrati da bi u svakoj od tih zemalja mogao biti Sari Saltukov grob. Meu zemljama u koje je poslat Sari Saltukov tabut po jednoj saltuk nami, bila je Bosna. Prema tome, Sari Salktukov grob u Blagaju nije jedini njegov grob. Po svoj prilici, on je ukopan u Baba Dagu kod Silistrije (Rumunija). Jedan Sari Saltukov grob, koji mnogo podsjea na ovaj u Blagaju, nalazi se u bektaijskom centru u Kruji, u Albaniji. Ima vie legendi kako je nastao Sari Saltukov grob u Blagaju. Prema jednoj legendi, koja se priala u Blagaju, pred mrak je projahao kroz blagajsku ariju starac sa bijelom bradom, na bijelu konju, u zelenoj odori sa sarukom. Otiao je prema vrelu. Ljudi su klanjali akam (Veernju molitvu), a starac se nije vraao. Oekivali su da e odsjesti u musafirhani (odaja za goste) begova Velagia. Vratiti se mora jer od vrela nije moga dolja. Buna je nadola tako da nije mogao prei, a na ovoj strani je tolika strmina da je nemogue, na konju, obno proi. Traili su ga, ali uzalud. Onda zakljuie da je dobri (svetac) i da se gajb uinio (misteriozno iezao). Poto je bio dobri, a na vrelu Bune uini se gajb, tu mu podigoe turbe i tekiju. O drugom grobu Blagajske tekije, onom Aik-baa, manje se propovijeda. Obino se navodi da je Sari Sultak rekao: Poslije mene, Buna e izbaciti jednog poput mene. Taj e biti gologlav. I buna izbaci Aik-baa.

U jednoj povelji iz 1454. godine, koja se odnosi na posjede herceg Stjepana, uz Blagaj posebno se istie da su tu peine (cum antris), koje se spominju jer su bile posebno cijenjene, valjda kao znaajna, kultna mjesta. Kako je gospodar utvrenog grada iznad tekije bio bogumil, a ortodoksni krani su izbjegavali graditi svoja svetita uz izvore rijeka, to se cum antris u povelji moe shvatiti kao bogumilsko svetite. Blagajska tekija sa svojim ansamblom predstavlja, dakle, primjer simbioze bogumilstva i islama, a takvih je primjera vie u Bosni i Hercegovini. Bogumilsko stanovnitvo, koje je primilo islam nakon turskog osvajanja, nastavilo je da razvija religiozni kult, sada islamski, na istom lokalitetu gdje je ranije bilo bogumilsko svetite. Arhiva: 2010 (#47) . , , , . , , , - , . , . zikra . Zikr , . La ilahe ilallah , . , , , . , , , , ; , , . , -, , , . , , , . . , , . . zikr , . , , tessavvuf, , , . , , , . ; , , .

 , . . , . . , , , , , , , , zikru , : , . , , . , ! . , . . , , tessavvuf, , . , der , vi . , , . , . , , . . , , , , , , . zikra , , . , . , . , . , , , . , . , : , ! Islam i njegove grane

Islam i njegove grane Najraniji pravci 1.Sunitski islam Sunitske kole miljenja Hanefijski mezheb Barelvi Deobandi Malikijski mezheb afijski mezheb Hanbelijski mezheb 2. iitski islam iitske grupacije Imamije Zeidi Ismailije Batinije Talimije 3. Haridijski islam Haridijske grupacije Ezarika Neddat Ibadije 4. Ostali pravci Sufizam Sufijski redovi Kadirije Nakibendije Bektaije Mevlevije Jesevije

Rufaije itije Bedevije Kubravije azilije Desukije Halvetije 5. Selefizam Pokreti unutar Selefizma Vehabizam 6. Sekte unutar islama Ahmedije Kuranije Zikri Nacija islama Petostepenici kole Kelama Aarijska kola Maturidijska kola Mutezilska kola Najraniji pravci Nedugo nakon smrti Poslanika u tadanjim islamskim zemljama, kao i onima koje e to tek postati, postepeno su se razvijala razliita shvatanja vjere. Nad svima njima naroito su se istakla tri stava, koja su se zadrala i do dana dananjeg, uz brojne unutranje frakcije. Ta tri islamska uenja su: Sunitski islam, iitski islam i Haridijski islam Sunitski islam Sunitski islam je najvei islamski pravac. Prema nekim izvorima, 72% muslimana(zadnja statistika)svijeta pripada Sunitima. Nasuprot iitima, Suniti vjeruju da Muhammed nije imenovao svog nasljednika prije smrti. Nakon inicijalnog perioda zbunjenosti, grupa njegovih najbliih prijatelja sastali su se i izabrali Ebu-Bekra, Poslanikovog bliskog prijatelja i punca za prvog halifu. Inicijalno su Suniti vjerovali da pozicija Halife treba biti demokratski izabrana, ali nakon prvih etiri "pravednih halifa" pozicija se okrenula u nasljednu dinastijsku vladavinu.

Nakon pada Osmanlijske imperije 1923, nestalo je hilafeta i nije izabran nijedan novi halifa. Sunitske kole miljenja kole miljenja ili Mezhebi su kole miljenja, ili pravne kole, ili kole fikha unutar Sunitskog islama. Svaki od ashaba je imao jedinstvenu pravnu kolu, ali su se te kole postepeno konsolidovale ili odbacivale, pa su sada vidljive etiri kole miljenja. To su: Hanefijski mezheb, Hanbelijski mezheb, Malikijski mezheb i afijski mezheb. Razlike izmeu tih kola manifestuju se u malim razlikama u praktikovanju islama, pa ih mnogi sunitski muslimani smatraju u osnovi istim. Hanefijski mezheb Osnovan od strane imama Ebu Hanife. Smatra se jednom od "najmekih" islamskih kola, otvorena je za moderne ideje. Dominantna je meu sunitima u sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Iraku, Turskoj i mnogim zapadnim zemljama. Bosanskohercegovaki muslimani najveim dijelom pripadaju ovom mezhebu, a uenje ovog mezheba je slubeno i u "Islamskoj zajednici" Bosne i Hercegovine. Barelvi Barelvije su sljedbenici pokreta unutar Sunitskog islama koji je poeo u Indiji i slijede fikh imama Ebu Hanife. Najvei oponenti Barelvijama su Sunitski reformatorski pokreti kao to je Deobandizam u Indiji i Vehabizam u Saudijskoj Arabiji. Uopteno Barelvije zovu sebe Ehli Sunnet Wel Demat, ili esto samo jednostavno Suniti. Deobandi Deobandi su muslimani june Azije i Afganistana, koji slijede fikh imama Ebu Hanife. Za Talibane se smatra da slijede uenje Deobandi kole. Malikijski mezheb Malikijska kola crpi uenja Imama Malika. Najvie se prakticira u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. Ovo je druga po veliini kola, koju slijedi otprilike oko 25% muslimana. afijski mezheb Za osnivaa ovog mezheba smatra se Imam afija. Otprilike 15% muslimana irom svijeta su sljedbenici ovog mezheba. Najvie sljedbenika ima u Egiptu, Somaliji,

Indoneziji, Tajlandu, Singapuru i na Filipinima. Ova kola je slubena kod vlada Bruneija i Malezije. Hanbelijski mezheb Smatra se najkonzervativnijim od sva etiri mezheba. kola je dobila ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu koji je bio uenik afije. Ovaj mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana. iitski islam iitski islam je drugi najvei islamski pravac. iitski muslimani vjeruju da je Alija ibn Ebu-Talib izabran od strane Poslanika da bude voa islamske zajednice. Oni ga oznaavaju kao prvog imama. Ostali imami su Alijini potomci. Najvea grupa iita vjeruje u ukupno 12 imama. Prema njihovom vjerovanju dvanaesti imam bi se trebao pojaviti neposredno prije kijameta, odnosno sudnjeg dana. iitski hadisi ukljuuju govor imama. iitske grupacije ije, odnosno pripadnici iitskog islama, smatraju da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. imenovao svog nasljednika prije smrti i smatraju da je Alija ibn Ebu-Talib trebao da bude njegov nasljednik. Takoer smatraju da jedino Muhammedova porodica ima pravo da vodi islamski ummet. iitski islam je takoer podijeljen na brojne grupacije od kojih su najznaajnije jedine tri preostale: Imamiti ili Daferije, sljedbenici 12 imama, Zeidi i Ismailiti Osim njih postojale su jo i: Batinije, Nizariti, Musta'liti, Druzi i Mukann'ahiti. Imamije Imamije su najvea grupacija iitske kole miljenja. ine oko 80% svih ija. Najdominantniji su u Azerbejdanu, Iranu, Iraku, Libanonu i Bahreinu. Vjeruju u broj od 12 imama, potomaka Poslanika, i vjeruju da e dvanaesti imam biti Mehdi.

Zeidi Zeidi su se odvojili od Imamita i Ismailita prilikom neslaganja oko toga ko je peti imam. Imamiti i Ismailiti vjeruju da je to bio Muhamed el-Bakir, dok Zeidi vjeruju da je to bio njegov polubrat Zeid ibn Ali odnosno, drugim imenom Zeid el-ehid. Ismailije Ismailije i Imamije inicijalno prihataju iste principe u ranoj historiji. Meutim, do njihovog odvajanja je dolo prilikom prihvaanja estog imama, sina Dafer es-Sadika po imenu Ismail bin Dafer. Ismail je umro u ranoj mladosti, jo za vrijeme ivota njegovog oca, koji je na njegovu denazu sazvao svjedoke ukljuujuci guvernera Medine. Ismailije smatraju da Ismail nije umro, nego da je ta denaza bila sazvana sa ciljem da se prikrije istina zbog straha od Abasidskog halife. Ismailije takoer vjeruju da je Ismail otiao u skrovitost, i da e se pojaviti kao Mehdi. Batinije Batinije nauavaju unutarnji, skriveni, tajnoviti smisao Kur'anskih iskaza, te ih podvrgavaju alegorijskom tumaenju, (te'vil), kako bi dospjeli do unutarnje istine objavljenog uenja. Kod Gazalija, batini je tehniki naziv ali i historijska oznaka koja se odnosi na sljedbu Batinija. Talimije Talimije su sljedbenici uenja o poduavanju od nepogreivog imama. Talimije su ogranak Ismailita i nauavali su da je istina samo u poduenosti i poduavanju (ta'lim) od nepogreivog uitelja (mu'allim ma'sum). Gazali izjednaava Talimije sa Batinijama. Haridijski islam Haridije, odnosno "pobunjenici" ili "oni koji su se odcijepili" je termin koji oznaava islamsku sektu koja je originalno podravala Alijin Hilafet. Nakon to je on pregovarao i postigao arbitrau sa Muavijom tokom islamskog graanskog rata u 7. vijeku, oni su se odcijepili, tj. otkazali su lojalnost halifi.Nakon toga pokrenuli su sukob sa halifinim ljudima, u kojem bivaju poraeni. Smatraju se odgovornim za ubistvo Alije r.a. U osnovi Haridijski islam ima tri osnovna naela: priznavanje samo dvojice pravednih halifa, Ebu-Bekra i Omera poinioci velikog grijeha smatraju se nevjernicima obaveznost ustajanja protiv halife/imama koji kri sunnet Haridijsko shvatanje islama u mnogome podsjea na Talibansku praksu u modernom dobu, a djelovanje im se podudara sa najpoznatijom teroristikom organizacijom elKaidom.

Haridijske grupacije Haridijski ortodoksni i fanatini stavovi, koji su imali za posljedicu obraunavanje sa neistomiljenicima vodili su ih iz sukoba u sukob sa pripadnicima ostalih islamskih kola miljenja. S obzirom da nisu bili mnogobrojni, gubili su veinom sve bitke. Jedina preivjela grupacija Haridija u modernom dobu su Ibadije, koji su imali najliberalnije stavove i koji su uspjeli organizirati svoj ivot sa ostalim zajednicama. Osim njih postojali su jo i: Ezarika, Buhejsije, Mukrimije, Adaride, Neddat, Hafsije, Harisije, Sufrije, i mnoge druge. Ezarika El-Ezarika je bila najmnogoljudnija a ujedno i najekstremnija Haridijska sekta. Ime je dobila po imenu Ebu Reida Nafi ibn Ezreka. Nastanili su se u Perziji, a doli su iz Basre. U borbama koje su vodili protiv muslimanske vojske iz Basre, a koje su trajale punih 19 godina, poraeni su, i time se oznaava njihov kraj. Gotovo svi islamski uenjaci se slau da su svojim ekstremistikim stavovima zastranili u vjeri. Neddat Nastali su od vojske koja je krenula u pomo Ezarikama pod vodstvom Nedda ibn Amir el-Hanefija i jednog dijela nezadovoljnika Ezarika, koji su obavijestili Nedda o Ezrekovim zastranjenjima u vjeri i priklonili se Neddovoj vojsci. Osnovna neslaganja te dvije skupine, a koje su bile brana njihovom ujedinjenju bila su u tome to su Neddati smatrali da je dozvoljeno sakrivati svoju vjeru (tekijja) ukoliko situacija tako nalae i da muslimanskom ummetu nije potreban predvodnik (halifa ili imam). Ibadije Jedina preivjela Haridijska grupacija su Ibadije, koji su koncentrisani uglavnom u Omanu. Njihovo vjerovanje se razlikuje od ostalih Haridija po tome to oni vjeruju da su oni koji ne slijede njihovo uenje nevjernici, ali ne i mnogoboci. Ostale muslimane neharidije smatraju muwehhidunima odnosno onima koji vjeruju u Boje jedinstvo, ali ne i vjernicima. Upravo ova umjerenost omoguila im je da preive do danas.

Ostali pravci Pod ostalim pravcima svrstaemo sve one pravce u islamu koji nisu nastali u doba ivota Poslanikovih s.a.v.s. savremenika, te one koji se ne mogu svrstati unutar jedne od osnovnih skupina, kao njena podgrupa ili varijacija. Sufizam Sufizam je termin koji oznaava asketski i mistiki pokret unutar islama, kolu ezoterine islamske filozofije bazirane na istraivanju spiritualne istine kao definitivnog cilja i postignua. Sufizam nije ogranak sam po sebi jer Sufije sami sebe ne svrstavaju ni u jednu granu islama, mada pripadnici mogu imati i Sunitska i iitska uvjerenja. Sufijski redovi Sufije se u svome praktikovanju okupljaju u redove koji se zovu tarikati. Tarikat je plan i program te metod i reim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju.Sufije koji se nalaze u tarikatu nazivaju se Dervii. Kadirije Kadirije ili Kaderije su jedan od najstarijih Sufijskih tarikata. Dobili su ime po Abdul Kadir Gejlaniju. Ovo je jedan od najrasprostranjenijih redova u islamskom svijetu i moe se nai u Indiji, Pakistanu, Turskoj i istonoj i zapadnoj Africi. Takoer postoji mnogo pripadnika i na Balkanu. Vjeruju u fundamentalne principe islama, ali interpretiraju ih kroz mistika iskustva. Nakibendije Nakibendije su jedan od najveih Sufijskih redova. Osnovan je 1380. godine. Red je prepoznatljiv po svom tihom zikru (slavljenju Boga). Rije Nakibendi dolazi od imena Behauddina Nakibenda, mada se smatra da je osniva ovog reda Ebu Jakub Jusuf elHamedani. Bektaije Bektaije su osnovane u 13. vijeku od strane Hadi Bekta Valija, kojeg su pripadnici ovog tarikata proglasili svetim. Njegovi pristalice smatraju da on potie od direktne loze Poslanika.[5] Ovaj tarikat je pretrpio veliki uticaj od strane Hurufizma i anadolijskih kranskih sekti iz kojih crpe ideje poput trojstva (Allah - Muhammed - Alija)[6]. Reorganizovao ih je Balim Sultan u 15. vijeku. Bektaije su koncentrirani u Turskoj i Albaniji. Mevlevije

Osniva Mevlevijskog reda je Delaludin Rumi. Pripadnici ovog tarikata prepoznatljivi su po svom plesu, tokom kojeg kruei zikre. Sam ples izmislio je Rumi, kada je tuan zbog gubitka najboljeg prijatelja uo zvuke kovaa. Zovu ih Kruei dervii. Iz Konje se ovaj red proirio po cijeloj Turskoj i dijelovima Zapadne Azije. Poznati Bonjaci pripadnici ovog tarikata su: Ishak-beg Ishakovi, Fadil-paa erifovi i reisul-ulema Demaludin auevi. Mea Selimovi je u svojoj knjizi "Dervi i smrt" opisao dervia Ahmeda Nurudina, ejha tekije Mevlevijskog reda. Jesevije Osniva ovog dervikog reda je Ahmed ibn Ibrahim ibn Ali Jesavi, a jedan od najpoznatijih Jesevija bio je Junuz Emre Rufaije Osniva ovog reda je Ahmed Rufai. Rufaije ili Rifaije su derviki red koji je najpoznatiji po svome nainu praktikovanja slavljenja Boga (Zikra), prilikom kojeg oni probadaju svoje lice iglama, a esto njihov zikr ukljuuje i igre sa vatrom. Najvanija sredita ovog reda su se nalazila u Istanbulu, a poznati su i Rufaije iz Albanije i Bosne. itije Bedevije Ovo je jedan od glavnih sufijskih tarikata june Azije. Osniva itija je Mu'inuddin iti. Tarikat ima jednostavno uenje a karakterie ga ekstremni entuzijazam za muziku i poeziju. Njihova muzika je poznata kao qawali muzika, koju je svirao i popularni Nusret Fatih Ali Khan. Centralno mjesto u obredima tarikata zauzimaju masovne i ekstravagantne ceremonije kod turbeta ejhova tarikata. Bedevije Bedevije su osnovane u 13. vijeku. Osniva je Ahmed el-Bedevi. Nemaju jasnu doktrinu. Nisu imali glavnih uenjaka, niti pisaca. Vrlo esto je ovaj kult bio subjekt cenzure od strane Uleme. Kubravije Osniva ovog reda je Nedmudin Kubra. Osnovan je u 13. vijeku. Potiu iz Centralne Azije. Njegovi pristalice vjeruju da potie iz direktne loze Poslanika azilije Osniva ovog tarikata je Ebu Hasan E-azili. Ovo je najpopularniji sufijski red u sjevernoj Africi. Njihovi pripadnici takoer vjeruju da je Ebu Hasan E-azili iz direktne Poslanikove loze.

Desukije Sufijski red osnovan u Egiptu, od strane Ibrahima Desukija. Tokom Osmanlijskog vremena ovaj red imao je brojne tekije u Istanbulu skupa sa Bedevijskim redom. Ove tekije su zatvorene kada je Turska postala republika. Halvetije Osniva je Muhammed el-Halveti. Smatra se da ovaj tarikat nije dobio ime kao veina njih po svome osnivau, nego po arapskoj rijei halvet koja znai osamljivanje ili odvojenost, po kojem su ovi dervii bili poznati.[8] Jedan je od rasprostranjenijih redova. Njegov rast zabiljeen je tokom Osmanlijskih vremena. Halvetije su jo uvijek jake u Egiptu gdje sufijski redovi dobivaju odreenu pomo od vlade. Selefizam Selefije propovjedaju islamski monoteizam, odnosno tevhid, i preuzimaju odreena uenja od Ibn Tejmije, sirijskog uenjaka iz 14. vijeka. Selefizam je u osnovi u sukobu sa Sufizmom i iitskim islamom, koje smatraju hereticima. Selefijska teologija zastupa puritansko i pravno stajalite u stvarima vjere i religijskoj praksi. Oni smatraju da je njihov zadatak da vrate islam u stanje kakvo je bio u doba Poslanika i njegovih Pravednih halifa. ele da izbace sve novotarije, itolatorije, devijacije i hereze. Pokreti unutar Selefizma Nisu poznata vea raslojavanja unutar Selefizma, osim to u novije vrijeme ostale islamske grupacije koristei naziv reformatora i uenjaka Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nazivaju Selefije Vehabijama. Vehabije Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom zaetniku Muhammed ibn Abdul Vehabu u 18.vijeku. Abdul Vehab se kolovao pod okriljem Sunitskog islama, i izuavao je fikh Hanbelijskog mezheba, no meutim, kad god bi primijetio neko neslaganje, on bi se priklonio onoj pravnoj koli koja je, prema njegovom miljenju, imala ispravnije miljenje. Ovaj pokret dominantan je u Saudijskoj Arabiji. Sekte unutar islama Ovdje su svrstani pravci koji za sebe smatraju da su muslimani, ali koje matica ne smatra muslimanima. Ahmedije lanovi Ahmedija pokreta su sljedbenici Mirze Gulama Ahmeda, koji je tvrdio da je obeani Mesija i Mehdi. Sljedbenici su podijeljeni u dvije grupe Ahmedijanski

muslimanski demat i Lahorski ahmedijanski pokret. Veina Ahmedija smatra sebe muslimanima, ali sa stanovita matinih muslimana, oni su sekta koja je iskljuena iz okvira islamske zajednice jer se Mirza Gulam Ahmed proglasio poslanikom. Kuranije Kuranije je naziv za religioznu grupu ljudi koji sebe sami zovu pokornima, no zbog njihove prakse vjerovanja u Kur'an a ne i u Hadise, prozvani su Kuranijama. S obzirom da ne vjeruju u Hadis, niti u bilo kakve druge religiozne izvore, oni ne obavljaju namaz u obliku u kojem ga obavlja veina muslimana, nego smatraju da svako moe obaviti namaz onako kako on osjea da je potrebno, te da su u Kur'anu date upute ta je zabranjeno, a ta dozvoljeno u namazu. Zikri U religioznoj praksi Zikri se bitno razlikuju od matinih muslimana, i postoje razlike u miljenju da li ih treba zvati Suniti, Sufije ili sekta. Zikri obavljaju pet puta dnevne molitve koje zovu Zikr, za razliku od ostalih muslimana koji obavljaju Namaz. Nacija islama Nacija islama je osnovana od Wallacea Fard Muhammada 1930. sa ciljem ponovnog uvoenja duhovnog, socijalnog i ekonomskog stanja crnog ovjeka i ene u Americi i svijetu. Njihovo uenje je dosta odstupilo od matinog islama, tim prije to oni sa jedne strane vjeruju da je Fard Boija inkarnacija, i prema gotovo svim muslimanima oni su proglaeni za heretiki kult. Jedan od najpoznatijih pripadnika nacije islama bio je Malcolm X koji se kasnije odrekao tog uenja, zbog ega su ga i ubili. Petostepenici Grana Nacije islama, ova grupa je formirana u Harlemu 1960. Njihova vjerovanja se fokusiraju na dovoenju pravde za Afroameriku mlade. Takoer vjeruju da je Bog crnac. Imaju veoma malo veze sa originalnim islamom. kole Kelama Kelam je jedna od religioznih nauka u islamu. U arapskom jeziku ova rije znai "govor", i odnosi se na islamsku tradiciju traenja teologikih principa kroz dialektiku. Ovaj termin se esto prevodi kao teologija. Aarijska kola

Aari je kola rane islamske filozofije osnovane u 10.vijeku. Bila je instrument u drastinoj promjeni smjera islama, i postavila je osnove zatvaranju vrata idtihada vijekovima kasnije u Osmanlijskoj imperiji. Aaritski pogled je bio da je shvatanje jedinstvene prirode i karakteristika Boga iznda ljudskih mogunosti. Maturidijska kola Maturidi su oni koji slijede Ebu Mensur El-Maturidijevu teologiju, koja je bliska varijanta Aarijskoj koli. Take po kojima se razlikuju su priroda vjerovanja i mjesto ljudskog razuma. Maturidijski stav je da se iman ne poveava i ne smanjuje, nego da se samo poveava i smanjuje pobonost (takvaluk). Maturidi govore da je ljudski um u stanju da spozna bez pomoi ili prosvjetljenja da su neki osnovni grijehovi sami po sebi grijeh, (kao to su npr. ubistvo ili alkohol), dok Aarije smatraju da ljudski um nije u stanju da spozna takvo neto bez Boanskog prosvjetljenja. Mutezilska kola Mutezilska teologija potie iz 8. vijeka iz Basre kada je Vasil ibn Ata napustio uenje ElHasan el-Basrija nakon teoloke rasprave. On i njegovi sljedbenici su rairili logiku i racionalizam Grke filozofije, nastojei da ih kombinuju sa islamskim doktrinama i pokau kako su obje nerazdvojno kompatibilne. Mutezilije su diskutovali filozofska pitanja kao to su da li je Kur'an stvoren ili vjean, da li je zlo kreirano od strane Boga, predodreenje protiv slobodne volje, da li bi Allahove atribute u Kur'anu trebalo interpretirati alegorijski ili literarno, i da li e greni vjernici biti kanjeni vjeno u Paklu (Dehennemu). Sufizam u Bosni i Hercegovini Categories: Bosanske teme Written By: Gorin Prema podacima asopisa Kelamul ifa, koji izdaje hastahana tekija Mesudija u Kaunima, nedaleko od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini danas ima ukupno 56 mesta gde se izvodi zikr. Od tih 56 mesta, 17 su tekije u pravom smislu rei, dakle, centri s propratnim objektima i prostorijama u kojima se izvodi zikr (semahana), konaitima, kuhinjama, odajama u kojima boravi ejh, itd. Ukupno 16 objekata su zavije, uglavnom privatne kue ili njihovi delovi koji nisu prvobitno bili predvieni za ivot dervia. Ostalo su damije u kojima se takoe izvodi zikr. ak 84% ili ukupno 47 od tih objekata pripada danas nakibendijama, ubedljivo najrasprostranjenijem tarikatu u BiH, dok pet tekija pripada kadirijama, tri rifaijama, a samo jedna (u okolini Tuzle) azilijama. Nisu sve tekije pod okriljem Tarikatskog centra BiH: to, na primer, nije veina kadirijskih, jedina azilijska i sve rifaijske tekije u Bosni. Rifaija danas ima u Sarajevu, Vareu i Srebreniku, a azilija u okolini Tuzle. Bosanske tekije, po pravilu, potiu jo iz osmanskog perioda, ali ima i novih, kao to je tekija Mejta u Sarajevu. Ove grupe uglavnom rade pod blagoslovom Islamske zajednice, unutar njenih struktura (iako su registrovane i kao udruenja graana), ali treba imati u

vidu da su derviki redovi tradicionalno imali izvesnu autonomiju u odnosu na tu centralnu instituciju islama. Svaki tarikat bi, u principu, trebalo da deluje kao nezavisna grupacija, bez kontrole centralne institucije, ali s njenim neposrednim ili preutnim doputenjem. Halvetija danas nema u Bosni, iako su poetkom 16. veka (pre 1531.) imali hanekahu centru Sarajeva, na mestu dananje Gazi Husrev-begove medrese. To je bio svojevrsni sufijski zavod, centar u kome su se obrazovali ejhovi i iveli prema strogo propisanim pravilima (ehaji, 1986: 83). Halvetije su imale tekije i u Viegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Do 1930-ih taj red je doslovno iezao iz Bosne, a ve krajem Drugog svetskog rata nije vie imao nijednu aktivnu tekiju. Mevlevija, isto tako, vie nema, ali je u toku projekat obnove istorijske Isa-begove tekije na Bendbai, u Sarajevu, koja je pripadala mevlevijama i bila prva, najstarija tekija u Bosni. Nju je oko 1462.g. podigao osniva Sarajeva i Novog Pazara, Isa-beg Ishakovi. Sruena je 1957, a etrdeset godina kasnije otpoelo je iskopavanje na toj lokaciji. Nakon odluke o zabrani rada tekija 1952.g., srueno je jo osam tekija u BiH, pa se tarikat poeo odravati preko domaih i kunih verskih okupljanja. To je, dakako, otealo, ili potpuno prekinulo, sukcesiju pojedinih tarikata, jer su bile zabranjene i sve pratee ceremonije i obredi. Prestine su, po ugledu svojih ejhova, bile jo i tekije nakibendija u Vukeljiimaiviima (osniva Husein-baba Zuki), kao i u selu Oglavku, kod Fojnice, po ejhu Abdurahmanu Siriji. Sultan Mehmed II je tu drugu tekiju fermanom oslobodio od svih poreza i davanja (ehaji, 1989: 56). Nakibendije se u Bosni javljaju u 15.v, a vrhunac dostiu u 18. i 19. stoleu. Hadi hafiz Husnija Numanagi (1853-1931) i Hadi ejh Behaudin Hadimejli smatraju se, moda, poslednjim velikim ejhovima u Bosni. Prvi je rukovodio tekijom u Travniku, uz Jeni damiju, a drugi tekijom u iviima. Porodica Hadimejli, sa najstarijom tradicijom tesavufa u BiH, a verovatno i na Balkanu, dala je nekoliko ejhova nakibendijskog reda. Nedavno je u Kaunima otvorena vrlo moderna tekija (Mesu- dija), najvea na Balkanu, s bolnicom (hastahanom) za leenje od narkomanije, alkoholizma, razliitih trauma i psihikih bolesti, epilepsije, nesanice, tekih konih bolesti i dr. Nakibendije su tradicionalno bile bliske ortodoksnoj ulemi, a Islamska zajednica danas i sama ponekad alje hode i delegira pojedince da budu ejhovi u dervikim redovima. Kadirije danas imaju tekije u Sarajevu, Zvorniku, Travniku i Jajcu. U Sarajevu je uvena Hadi Sinanova (Silahdar Mustafa-paina) tekija iz 1640.g. I tu je nekad bila bolnica za duevne bolesnike, a njen prvi poznati ejh, Hasan Kaimija (umro 1691), leio je travama i melemima, zapisivanjem i bajanjem. Ta istorijska tekija je delimino stradala pod Austrijancima, restaurisana je 1956, a ponovo ureena tek nedavno, iza rata devedesetih godina. Aktivne tekije su, po pravilu, uvek otvorene u vreme odravanja zikra (najee etvrtkom uvee, ili, ree, petkom ili nedeljom uvee), a manji broj njih stalno, jer imaju kuepazitelja. Neke tekije su skoro podignute kao, na primer, tekija Mejta u Sarajevu, iji ejh je svoju idazetnamu dobio od Mesuda ef. Hadimejlia i danas ima vrlo veliki broj sledbenika, naroito meu mladim ljudima. Pa ipak, veoma mali broj tekija je stalno

aktivan ili neprekidno otvoren, s nastojnikom koji moe u svako doba da primi goste. ak i u Hadi-Sinanovoj tekiji, koja je istorijski spomenik od prvorazrednog znaaja, tek s vremena na vreme neko dolazi da otkljua prostorije i obavi redovne poslove. Ta tekija ima i prilino impresivnu biblioteku. Zikr se, po pravilu, obavlja jednom sedmino, i to kod veine nakibendija i kadirija etvrtkom uvee, a kod nekih i nedeljom uvee, obino izmeu akama i jacije namaza. Tada ima i najvie dervia u tekijskim prostorijama, pre svega u semahani. Oni su razliite dobi i profesija: ima tu i univerzitetskih profesora, i studenata; umetnika, lekara i zanatlija; omladine i penzionera, a neretko i ena i dece. U nekim tekijama (damijama), kao to je Mejta (Sara- Ismailova damija), zikr se izvodi nedeljom kasno uvee, nakon jacije. U Mlinima se, pak, to deava petkom uvee, nakon jacije. Ima varijacija u izvoenju zikra ak i unutar pojedinih redova: kijam-zikr (stojei), na primer, nije uobiajen kod nakibendija, ali se izvodi u Kaunima. Takav zikr je bio uobiajen kod halvetija (tzv. dalga-zikr), koji se takoe obavljao stojei, uz kretanje tela, pri emu su dervii bili okrenuti u pravcu kible. U stojeem poloaju, dervii se mogu njihati napred-nazad, ili s desna na levo u struku, i tu postoje varijacije s obzirom na tip tarikata ili, pak, muslimansku zemlju u kojoj se zikr izvodi. Inae se sedi na kolenima, s podvijenim nogama i obema rukama poloenim na kolena. Noge mogu biti i ukrtene u sedu, ali je uvek vano da se tabani ne okreu u pravcu ejha ili drugih dervia u halci. Tokom sedeeg zikra, uobiajeno je da se glava pokree u raznim pravcima, poevi od leve strane brade koja poiva na levom ramenu. Glava se potom pomera levo-desno i gore-dole u lukovima i pravilnom ritmu koji prati ritam disanja i uenja zikra. Kao i za vreme molitve, uesnik zikra mora biti pod abdestom, koji se uzima neposredno pre ulaska u semahanu. Devrn, stojei zikr, obavlja se kod kadirija u kombinaciji sa sedenjem. Izvode se dehri(glasni) zikr, lisani(jezikom),hafi(bezglasni, skriveni), kao i zikr srca (kalbi). Glasni zikr, prema sufijskoj tradiciji, uju aneli, meleki, a bezglasni i srani ne uju ak ni oni. Uopte se smatra da je zikr srca vredniji, ali i tei od glasnog, manifestovanog zazivanja Boga. Zikr-daimje jo naziv za stalni zikr, onaj koji se neprekidno izvodi. ene su ponegde aktivnije, pa i brojne (npr. u Kaunima), ali uestvuju u zikru iza tarikata i po pravilu se ne uju, tj. ne izvode glasni zikr. U pojedinim tekijama njihovo mesto je i na galeriji (Hadi Sinanova tekija). Kada je re o sufijskim publikacijama, od asopisa se u Bosni i Hercegovini izdvaja mesenik Kelamul ifa(bukv. zdrav govor, od 2004.g.) i ebi arus asopis Udruenja dervikih redova BiH, Tarikatski centar Sarajevo, koji je redovno poeo da izlazi jo 1982. godine. Naziv tog drugog asopisa bukvalno znai prva brana no i odnosi se na obeleavanje Rumijeve smrti kod mevlevija, 17. decembra 1273. Tada mevlevije ne izvode svoj sema ritual, ve provode no u razgovoru i postu, svojevrsnoj duhovnoj akademiji.

Ova tradicija je obnovljena u Turskoj nakon 1953. godine, u formi tzv. okupljanja u spomen na Mevlanu odravanih u Konji. Poevi od 1960. godine, Turistika organizacija Konje je preuzela obuku mladih plesaa, ljubitelja Mevlane, koji su se na specijalnim kurevima pripremali za izvoenje mevlevijske seme. Instrumentalisti neophodni za muziki deo tih sveanosti bili su regrutovani sa Radio Istanbula i Radio Ankare, meu najboljim izvoaima turske klasine muzike (Uzel, 2006: 184). Danas se u Bosni prevodi puno sufijskih dela, bilo pri tekijama (tu je re o neto slabijim prevodima i izdanjima), bilo pri boljim izdavakim kuama, gde su i sami dervii ponekad prevodioci, kao i pri Fakultetu islamskih nauka, gde je, ipak, daleko najstruniji i najkvalitetniji rad. Prevode se Ibn Arabi, Rumi, Gazali, a od domaih mislilaca Abdulah Bonjak i drugi. Paralelno je u Bosni prisutan filozofski, spekulativni, kao i praktini put, onaj u okviru tarikata. Neki mislioci su tu vrlo cenjeni kao strunjaci za sufizam, ali oni sami se dre na izvesnoj distanci od tarikata. Krajem Drugog svetskog rata otpoeo je period opteg pritiska koji je ostavio posledice na tarikatske organizacije. Godine 1952. njihove aktivnosti u Bosni su u potpunosti bile zabranjene (Novakovi, 2002: 106) i to, pre svega, od strane modernistiki orijentisane uleme koja je rukovodila Islamskom zajednicom pod snanim uticajem vladajuih struktura. Oni su bratstva i ejhove smatrali ostatkom praznoverja i uvoenjem novotarija u veru. Sve tekije u BiH (a bilo ih je ukupno sedam) zvanino su tada zatvorene, dok su one na Kosovu i u Makedoniji nastavile svoje aktivnosti zbog toga to su tu privatne kue ejhova uglavnom sluile kao tekije. Ova zabrana se odrala sve do sedamdesetih godina, kada, najvie zahvaljujui nastojanjima uglednih uenjaka muslimanske zajednice kadiri-mevlevi ejha i imama Fejzulaha Hadibajria (u. 1990) i rifai ejha iz Prizrena, Demalija ehua dolazi do obnavljanja sufizma u Jugoslaviji. Zajednica islamskih dervikih redova Alije u SFRJ (ZIDRA) osnovana je u Prizrenu krajem 1974. godine (Novakovi, 2002: 108), dodue bez podrke reis ul-uleme i Vrhovnog sabora Islamske zajednice sa seditem u Sarajevu. S druge strane, u Hadi Sinanovoj tekiji u Sarajevu je postavljen domar 1973. godine, pa se zapoelo s nezvaninim praktikovanjem kadirijskog zikra (Hadibajri, 1990: 21). Tarikatski centar u Sarajevu otpoeo je s radom 1977. godine, a tada je doneta i odluka o saradnji sa ZIDRA-om. Prema popisu iz junameseca 1977, zikr se ve obavljao u Bosni i Hercegovini na ukupno 41 mestu: u 23 damije, 12 mesdida (zavija), 5 tekija i jednoj privatnoj prostoriji. Nakibendije su jo tada preovladavale sa 36mesta, kadirije su imale tri, amevlevije i rifaije po jednomesto okupljanja (Hadibajri, 1990: 22). Moglo bi se rei da su u bivoj Jugoslaviji postojale izvesne tenzije izmeu dervikih redova na Kosovu i Metohiji i ortodoksne uleme u Bosni. Postoji jedan broj heterodoksnih redova na Kosovu, ali i u Bosni (uglavnom su to rifaije, ali i neki drugi) koji ne deluju nuno pod blagoslovom Islamske zajednice BiH. Njihove specifinosti su ba u tome to oni ispoljavaju izrazitiji stepen heterodoksije koji se ponekad kosi sa erijatskim propisima. Osnovno o dervikim redovima

By znaci- Datum objave17 Septembar 2004 Autor: Samir Beglerovi

1. Uvod Govorei o dervikim redovima ili tarikatima, rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae da je tarikat: idejno-praktina metodologija tesavvufa. Idejni sistem naina ivota zasnovan na erijatu kako ga je shvatio i primjenjivao neki vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su osnivai tarikata (pr). Tarikat je plan i program te metod i reim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju. esto se uz pojam tarikat vee izraz alijja. Rahmetli Hadi ejh kae: tarkat-i l, uzvieni putevi, usavravanje i moralno odgajanje, duhovno uzdignue uz muridovu pouku. S Boijom emo pomoi pokuati dati osnovne podatke o nekim tesavvufskim pojmovima te nabrojati tih dvanaest glavnih tarikatskih redova. Na osnovu dosadanjega bavljenja dervikim redovima smatram da je potrebno rei da postoji trinaest osnovnih dervikih redova. Ipak, budui da su prethodnici poznavali tesavvuf i tarikat neuporedivo bolje vie od mene, ako Bog da nabrojat u dvanaest osnovnih redova ali i skrenuti panju u posljednjemu dijelu teksta da bi ih trebalo tretirati kao trinaest. 2. Pojmovi sufije, melamije i kalenderije U literaturi na naemu jezku, te u literaturi orijentalista, najee koriten pojam za osoba privuene tesavvufskim naukom jeste sufija. U naoj tradiciji, pored ovoga, koriste se termini dervi i mutesavvif, mnoina dervii i mutesavvifuni. Lino, pod pojmom sufija podrazumijevam osobu koja se samo teoretski bavi tesavvufom-sufizmom. Tada bi osoba u tarikatu (osoba koja je pristupila nekome dervikome redu) mogla biti oslovljena kao dervi. Mutesavvif je, sljedstveno, osoba koja je pristupila nekome dervikome redu a pored toga se i znanstveno bavi tesavvufom.

itajui tesavvufsku literaturu i druei se s tekijskim ljudima (ivjei tesavvuf) esto se uje i pojam melamija, odnosno melamet. U radu Derviki red melamija, na njegovome samome poetku, skrenuta je panja da postoji dvovrsno poimanje ovoga izraza: razumijevanje kao stanja melameta, i razumijevanje pojma kao naziva dervikoga reda. U kontesktu ovih osnovnih napomena, istiemo ovaj termin u znaenju stanje, odnosno osobe melmije. Melamija je, najjednostavnije reeno, osoba u posebnome hlu (stanju) koji ju nagoni na skrivanje dobra koje je pri njoj drugima. Melmija e, ako li posti, naprimjer, svoj post prekinuti ako postoji opasnost da ga drugi prepozna kao postaa. S druge strane, ako osoba pree u naredni, drugi, krug (tavr) duhovnoga uzaa, s nekoga od sedam mekama toga drugoga tavra dolaze joj bitno drugaiji hlovi koji, posmatrano sa strane, osobu nukaju na skrivanje nekih drugih plemenitih osobina a, konkretno, mogunost dobrovoljnoga posta ne biva skrivana po svaku cijenu. Naime, ukoliko neko osobi drugoga tavra doe u goste, a taj domain posti, nee prekidati post jer vie ne osjea da treba poto-poto skriti taj dobrovoljni ibadet (robovanje dragome Bogu). Dobar primjer za ovo moemo pronai u kod nas sa njemakoga jezika prevedenome djelu imama Kuejrija Slijed postupaka (Tertbus-sulk). Prevodilac ne njemaki jezik Fritz Meier u pogovoru prijevodu izuzetno mudro zapaa da imam Kuejri nudi razliito reagiranje u sluaju da osoba koja posti bude dovedena u priliku da svoj dobrovoljni post otkrije drugoj osobi. Imam Kuejri jedno ponaanje nudi u ovome djelu a suprotno u svome drugome djelu Risla Kuejrijja. Upravo je rije o razliitome tavru s kojega je imam Kuejri govorio. U praktinome smislu, ve spomenuti tekst Derviki red melamija tretira praktini razvoj stanja melameta. Tree, to je veoma bitno navesti, jeste postojanje i treega pojma koji se govotovo redovito javlja u razgovoru o tesavvufu (sufizmu). To je pojam kalenderija. Ako uzmemo da je dervi oi pojam kojim se opisuju osobe koje ive tesavvuf, onda bismo mogli jednim krajnjim dervikim krilom nazvati melamije, a drugim kalenderije. Melamije i kalenderije dva su krajnja stanja dervia, oba razliita od uobiajenoga ali, u granicama tarikata, oba pozitivna, dakle, ni u kome sluaju ekstremna. Treba naglasiti da postoje takozvana stanja melmeta i kalenderata koja izlaze iz okvira erijata. Naroito budui da su oba stanja porpimila i svoje praktine oblike oformljenje zasebnih dervikih redova, melamijskoga i kalenderijskoga. Naravno, ti

sluajevi ne mogu biti nazvani tesavvufskim. Kako praksa svake ideja tako i prakse melameta i kalenderata imaju pored legalnih i svoje nedozvoljene oblike. Za razliku od stanja melameta, hal kalenderata nagoni ovjeka na potpuno drugaije postupke namjesto da, naprimjer, krije svoj dobrovoljni post kalenderija e nastojati ostaviti kod drugoga utisak da ne posti ak ni obavezni post, elei time kod sebe, ali i kod drugoga, propitati svjesnost pokoravanja propisu ili potivanja zabrane, odnosno propitati razumijevanje konkretnoga propisa. Ovim nainom ovjek se, koliko je to insanu mogue, pribliava razumijevanju same bti Zakona. Nastanak kalenderijskog dervikoga reda vee se za Muhammeda ibn Jnusa esSvedja (umro 1232. godine). Pred najezdom Mongola naputa Svu i odlazi u Damask. Pored Damaska kalenderijske tekije podignute su i negdje na zapadu Indije te u Perziji. Vremenom su kalenderije usvojili i naroito odijevanje, izbrijavanje glave i brade a putanje brkova, buenje koe na rukama i uiju i stavljanje metalnih halki. Iz ovoga razloga narod esto kalenderije mijea sa bektaijama i alevijama. 3. Dvanaest temeljnih (priznatih) dervikih redova 1) kaderijski derviki red kaderije (kadirije)

osniva: hazreti pr Abdul Kdir Gejln (Gln, Dejln, Dln, Dl, umro 1166. godine) jedan od najznamenitijih kaderija: hazreti Isml Rm jedan od najznamenitijih kaderija na naim prostorima: Hasan Kaimi-baba (Kaimija) ogranak (kl, fur) geografski nama najblii: rezzakije, zindirlije jedna od najpoznatijih tekija kod nas: hadi Sinanova (Silahdar Mustafa-paina) 2) jesavijski derviki red jesvije (jesevije)

osniva: hazreti pr Ahmed ibn Ibrhm ibn Al Jesw (umro 1166. godine) jedan od najznamenitijih jesvija: hazreti Aik Junus (Junus Emre) 3) rufaijski derviki red rufije (rifije)

osniva: hazreti pr Ahmed Ruf (Rif) (umro 1182. godine)

jedan od najznamenitijih rufaija: Saduddin el-Dibvi (kol sahibija sadijskoga ili dibavijskoga ogranka rufaija) jedan od najznamenitijih rufaija na naim prostorima: rahmetli ejh Mustafa Karkin jedna od najpoznatijih tekija kod nas: medlis-i zikr damija Golobrdica (damija Mimar Sinan) 4) itijski derviki red - itije

osniva: hazreti pr Munuddn it (roen 1142. godine) jedni od najznamenitijih itija: Nizmuddn Evlij i Nsiruddn irg Dihl 5) bedevijski derviki red - bedevije

osniva: hazreti pr Ahmed Bedev (umro 1199. godine) jedan od najznamenitijih bedevija: Isml el-Enbb 6) kubravijski derviki red kubrvije

osniva: hazreti pr Nedmuddn Kubr (umro 1221. godine) jedni od najznamenitijih kubravija: Medduddn Bagdd i Ferduddn Attr 7) suhraverdijski derviki red suhraverdije

osniva: hazreti pr Dijuddn Ebun-Nedb es-Suhraverd (umro 1168. godine); ipak se prom ovoga tarikata smatra njegov neak ihbuddn Eb Hafs Umer Suhraverd (umro 1234. godine) jedan od najznamenitijih suhraverdija: Abdurrezzk el-Kni (el-Qn) 8) mevlevijski derviki red mevlevije

osniva: hazreti pr Delluddn Rm (umro 1247., pa 1273. godine) jedan od najznamenitijih mevlevija: Sultn Veled jedni od najznamenitijih mevlevija na naim prostorima: Ishak-beg Ishakovi, Fadil-paa erifovi, reisul-ulema Demaluddin auevi jedna od najpoznatijih tekija kod nas: Bentbaa

9)

azilijski derviki red zilije

osniva: hazreti pr Eb asan e-zil (umro 1276. godine) jedni od najznamenitijih azilija: Ebul Abbs Ahmed el-Mrs, Abdul-Vehhb earn, rektor el-Azhera dr. Abdul Halm Mahmd 10) desukijski derviki red - deskije

osniva: hazreti pr Ibrhm ibn Ebil-Medd ed-Desk (ed-Dusk) (umro 1288. godine) jedan od najznamenitijih desukija: Ahmed ibn Usmn e-ernb 11) halvetijski derviki red halvetije

osniva: hazreti pr Muhammed el-Halvet el-Hvrizm (umro 1350. godine) jedan od najznamenitijih halvetija: Sunbul Sinn Jsuf (kol sahibija sunbulijskoga ogranka halvetija) jedni od najznamenitijih halvetija na naim prostorima: Gazi Husrev-beg, Korkuti jedna od najpoznatijih tekija kod nas: Gazi Husrev-begov hanikah

12) nakibendijski derviki red nakibendije

osniva: hazreti pr Eb Jakb Jsuf el-Hamedn (umro 1140. godine); ipak se pirom ovoga tarikata smatra hazreti pr Behuddn Nakibend (umro 1389. godine) jedan od najznamenitijih nakibendija: Dm jedni od najznamenitijih nakibendija na naim prostorima: Ajni-dede, emsi-dede, Skender-paa Jurii, Sirri-baba

jedna od najpoznatijih tekija kod nas: Gaziler (dananji Higijenski zavod), Skenderija, Jedileri 4. Levha sa ejhovskim tadevima etrnaest priznatih tarikata U tekijama irom bive Jugoslavije te u tekijama u Turskoj veoma se esto susree levha/poster sa ejhovskim tdevima (ejhovskim kapama) etrnaest priznatih dervikih redova. Nedavno je i u listu Kelamul ifa , iz kojega se, naalost, ne moe saznati ko su sve autori priloga, ko su lanovi redakcije, da li e list nastaviti izlaziti i sl., izaao dodatak Poklon itaocima u vidu spomenutoga postera. Na moju alost nisam u mogunosti saznati: otkud etrnaest priznatih tarikata, zato se kao osnovni tarikati smatraju i neki kolovi (ogranci), te otkud, uope, ova tradicija kod nas.

Bilo bi lijepo kada bi neko odgovorio na ove tri stavke jer je bitno razumjeti i njegovati nau tradiciju. Stoga sam u mogunosti ovdje samo nabrojati redove/ogranke navedene na levhi/posteru. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) kaderijski derviki red rufijski derviki red bedevijski derviki red duskijski derviki red zilijski derviki red dibvije ili sadije (rufijski kol) mevlevijski derviki red

8) bektaijski derviki red (nije naveden u gornjih dvanaest jer se njegov razvoj vee za razvoj i pad janiarskih odreda Osmanlijske carevine; lino ga ubrajam u osnovne dervike redove; o ovome redu vidi tekst Bektaije) 9) nakibendijski derviki red

10) red hazreti Katimnja 11) sunblije (ogranak halvetijskoga dervikoga reda) 12) red hazreti Ibrhma Kuluna 13) red hazreti hadi Bajrama Ankarevja (bajrmije, melmijski kol) 14) dilvetije (ogranak halvetijskoga dervikoga reda)