P. 1
Green Garden 51

Green Garden 51

|Views: 214|Likes:
Published by Vojislav Ribar

More info:

Published by: Vojislav Ribar on Mar 16, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/22/2015

pdf

text

original

Green Garden • broj 51 • srpanj / kolovoz 2007.

godina VII • cijena 3 KM

• • • • •

OBNOVA PARKA ZRINJEVAC CVJETNI ŠTITASTI MOLJAC VILINA KOSICA SKLADIŠTENJE KRUMPIRA I LUKA OPADANJE PLODOVA VOĆAKA 

Urednikova riječ
Riječ urednika, Poštovani čitatelji pred vama je novi broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi veliki broj uistinu zanimljivih naslova iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, riječ je o jedinstvenom glasilu na našim prostorima, a koji prati sve aktualnosti iz svijeta cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva i zaštite bilja. Rekonstrukcija centralnog mostarskog parka Zrinjevac, tema je koja ovih dana zaokuplja građane Mostara. Park još nije potpuno završen ali se već sada može vidjeti da će uistinu biti lijepo mjesto za odmor. Parkom dominiraju zeleni travnjaci koji u ovim vrelim ljetnim danima postaju omiljeno okupljalište djece. Najveći broj stranica ovog broja glasila posvećen je prilozima iz povrćarstva. Ističemo prilog o sortama kupusa koje se siju tijekom ljeta, te vrlo interesantan članak o uzgoju krastavaca na mreži. Kako pravilno skladištiti luk i krumpir, te kako pravilno provoditi agrotehničke mjere u uzgoju cikla možete pronaći na stranicama posvećenim povrću. Nedostatka vode, posebno u ljetnim mjesecima, je gorući problem hercegovačkih poljoprivrednika. Kako iskoristiti i ono malo vode te koje sisteme navodnjavanja koristiti u povrću možete pročitati u prilogu kojeg potpisuje kolega Josip Brkljača. Osim toga, možete pročitati članak o razlozima uvođenja plodoreda, a što sijati i saditi u povrtnjaku tijekom ljeta pronađite u kalendaru sjetve. Ističemo i članak eminentnog stručnjaka iz Zagreba dr.sc. Tihomira Miličevića, sa Zavoda za fitopatologiju, koji je obradio rijetko spominjanu problematiku o vilinoj kosici, sve prisutnijoj parazitskoj biljci koja parazitira na mnogim povrtnim kulturama. Posebno su interesantni prilozi iz voćarstva u kojima možete pročitati sve o zaboravljenoj vrsti-dudu ili murvi kako ga zovu hercegovci. Ističemo i članak eminentnog stručnjaka iz Zagreba, prof.dr.sc. Ive Miljkovića koji je obradio problem opadanja plodova voćaka. A iz oblasti vinogradarstva donosimo prilog o štetama na grožđu koje su nastale zbog visokih temperatura koje su tijekom srpnja često prelazile vrijednost od 40°C. Kako se na našim stranicama posebno prate i čitaju aktaulnosti iz zaštite bilja pripremili smo niz zanimljivih članaka o štitastim moljcima, puževima te nematodama koje postaju sve veći problem pri uzgoju povrća u zaštićenim prostorima. Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo što propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo

SADRŽAJ
NOVO RUHO PARKA ZRINJEVAC GRINJE KOMPOST KASNA SJETVA CIKLE ŠTITASTI MOLJAC LJETO U POVRTNJAKU NATAPANJE POVRĆA TIJEKOM LJETNIH MJESECI SKLADIŠTENJE LUKA ::: SKLADIŠTENJE KRUMPIRA UZGOJ KRASTAVACA NA MREŽI RAZLOZI UVOĐENJA PLODOREDA LJETNA SADNJA KUPUSA OPADANJE PLODOVA S VOĆAKA DORADA I SUŠENJE BUNDEVINIH SJEMENKI VILINA KOSICA UNIŠTAVA VELIKI BROJ BILJAKA PITANJA I ODGOVORI KRUŠKA VELIKA BROJNOST PUŽEVA S KUĆICOM NA VOĆKAMA I VINOVOJ LOZI RASADNIČARSTVOM DO PROFTA EKOLOŠKI UVJETI UZGOJA KUPINE OŠTEĆENJA OD VISOKIH TEMPERATURA I BILJKE HVATAJU KUKCE SLAMA OD ŽITA KAO STOČNA HRANA I KAO STELJA ZABORAVLJENA MURVA KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA NEMATODE U PROIZVODNJI POVRĆA I METODE SUZBIJANJA ZANIMLJIVOSTI
Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

4 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 18 19 20 21 22 23 23 24 25 26 27 28 29 30

B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7 

NOVO RUHO PARKA ZRINJEVAC
Prije nekoliko mjeseci počela je rekonstrukcija «Zrinjevca», parka koji se nalazi u samom središtu grada Mostara. A upravo zahvaljujući travnim mješavinama iz Green Garden branda, park su u žargonu već počeli nazivati mostarski Wembley, aludirajući time na besprijekorni travnjak službenog stadiona nogometne reprezentacije Engleske.
Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

I

doista, središte Mostara napokon je bljesnulo u zasluženom sjaju. Kako i ne bi kada se u obzir uzme činjenica da je park «Zrinjevac» prvi put od svoje izgradnje uređen planski, uvažavajući sva pravila struke. Drugim riječima, ranije se u parku sadilo stihijski bez dubljih analiza i projekata. Pri tomu se izbor sadnog materijala prilagođavao ponudi u rasadnicima, što znači da se sadilo isključivo ono čega je na raspolaganju najviše i bilo. Ipak, to nimalo ne umanjuje vrijednost «ondašnjih gradskih otaca» koji su park smjestili na idealno mjesto, pomno vodeći računa da park, s

obzirom na svoju lokaciju, zauzima vrlo istaknuto mjesto u gradskom pejzažu. Osim toga, tijekom vremena u parku su se od svog osnutka, ipak, dešavale stanovite promjene, ali samo na pojedinim vrtnim elementima poput klupa, košara za otpatke i vrtno arhitektonskim objektima.

Povijest parka «Zrinjevac»
Gledajući opću povijest grada Mostara i zavirujući u brojne publikacije vezane za kronologiju izgradnje u njegovu središtu, brojni autori su zaobilazili mostarski park. Naime, u većini slučajeva se navode podaci o izgradnji mostova, gimnazija i ostalih važnih objekata u gradu

pri tomu uopće ne spominjući park lociran u središtu Mostara. Zato ćemo to dijelom pokušati ispraviti te navesti kako je park izgrađen u pejzažnom stilu na površini od 2,5 hektara i to daleke 1953. godine prema nacrtu krajobraznog arhitekta Smiljana Klaića, poznatog i veoma cijenjenog stručnjaka iz ove oblasti. Kako smo već i spomenuli, u proteklih pedeset godina park nije doživio velike promjene u odnosu na tlocrt. Osim sitnih intervencija u pogledu uređenja postojeće infrastrukture nešto veće promjene dešavale su se u florističkom sastavu parka. Vremenom su se drveća, grmovi i ostale trajnice zbog svoje biološke dotrajalosti - starosti,

bolesti i mehaničkih oštećenja mijenjala, što je uz nereguliranu oborinsku odvodnju, neriješeno zalijevanje i neadekvatnu rasvjetu negativno utjecalo na stanje i izgled zelenila u samom parku. Ako tomu pridodamo ratna vremena i nemogućnost održavanja zelenila, posve se jasno nameće zaključak kako je park «Zrinjevac» bio više nego spreman za temeljitu rekonstrukciju. To su, uostalom, uočili i čelni ljudi u poglavarstvu grada koji su 2007. godine započeli temeljitu obnovu parka po načelima struke, te ga time učinili dostupnim za sve rekreativce i ljubitelje zelenila željne odmora. Obnova parka provodit će se i u narednoj godini.

Detalj iz obnovljenog parka Zrinjevac B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7 

Novi sistem zalijevanja

Gredice sa sezonskim cvijećem

Bezprijekorne travnate površine

Nove staze u parku

Kronologija obnove parka

S prvim radovima (oranje, frezanje i nasipanje zemlje) u mostarskom parku započelo se 15. 03. 2007. da bi svi radovi bili okončani 20. 06. 2007. godine. I dok je voditelj cijelog projekta rekonstrukcije parka «Zrinjevac» uvažena arhitektica Marica Raspudić, nadzor nad uređenjem zelenih površina unutar parka bio je pod nadležnošću diplomiranog inženjera agronomije Krešimira Marinčića, koji je uime grada Mostara posao uradio besprijekorno dobro. Naime, u tu činjenicu mogu se uvjeriti i svi dobronamjernici koji prošeću ovom sada već reprezentativnom zelenom površinom. Spomenimo i kako je izvedbeni projekt hortikulturnog uređenja rekonstrukcije zelenila izradila Milica Dogan, dipl. ing. hortikulture dok je glavni investitor i pokretač cijelog projekta bio grad Mostar s donatorima, kojih nije bilo malo. Jer svatko je na svoj način imao želju i, što je najvažnije,
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

dobru volju potpomoći cijeli projekt obnove i sanacije gradskog parka. A da park ostane u svom punom sjaju danas se brinu tri djelatnika koji su svakodnevno uključeni u njegovo održavanje.

Floristički sastav parka «Zrinjevca»

Kako ne bi bilo zabune, posla na rekonstrukciji parka bilo je na pretek. To se najbolje ogleda u činjenici kako je u procesu obnove parka posađeno ni manje ni više nego 85 novih stablašica (hrast, maslina, sofora, lipa, cedar, albicia), te 535 novih ukrasnih grmova (abelia, mirta, viburnum, lovorvišnja, ilex, magnolia, lonicera i dr.), dok oko 5000 salvia, kadifica, ageratuma i begonija krasi brojne površine parka u koje je zbog uspješnog rasta nabrojanih biljnih vrsta prethodno bilo nužno nasuti 1700 m3 nove plodne zemlje. Kako je za neometan rast i razvoj biljnih vrsta te za besprijekoran travnati pokrivač potrebno osi-

gurati dovoljne količine vode u sklopu rekonstrukcije ugrađen je sustav za navodnjavanje koji sa svojih 560 prskalica pokriva kompletnu površinu parka koja je opet oivičena novim ivičnjacima u dužini od čak 2000 metara. I na koncu, da bi park bio pristupačan i u večernjim satima, omogućeno je obnovom cjelokupne rasvjete unutar parka.

Naše sjeme uvijek daje više...

Razumljivo je da ne postoji reprezentativan park bez kvalitetnog travnatog pokrivača. Jer kod ozelenjivanja slobodnih gradskih površina travnjaci predstavljaju arhitektonsku osnovu ili fon na koji se postavljaju svi

ostali elementi oblikovanja (drveće, ukrasni grmovi i cvijeće). A za to se, srećom, pobrinula Sjemenarna koja je za potrebe obnove parka donirala 1000 kg travne mješavine. Moramo naglasiti da se za sjetvu koristila posebna mješavina parkovskih travnih vrsta koja je za potrebe parka nabavljena u Italiji od poznatog proizvođača parkovskih trava, Franchija. Kako izgleda trava danas u parku «Zrinjevac», najbolje svjedoče fotografije koje će se zahvaljujući Sjemenarni uskoro zasigurno naći na brojnim mostarskim razglednicama. Time smo, s izričitim ponosom, još jednom potvrdili istinitost tvrdnje- naše sjeme uvijek daje više...

Travna smjesa koja je korištena za sjetvu osunčanih površina parka Zrinjevac • Lolium tetraflorum (talijanski ljulj) – 25 % • Poa pratensis - 20 % • Festuca rubra - 25 % • Festuca arundi var. wrangler - 25 % • Phyleum pratensis - 5 %

GRINJE
OPASNE ŠTETOČINJE SURFINIJA
Među nekoliko štetnika koji pričinjavaju štete surfinijama posebno se ističu grinje. Sisanjem na lišću uzrokuju pojavu sitnih, bjeličastih točkica, koje se kasnije spajaju pa list mijenja boju. Kod jačeg napada može doći do potpunog sušenja surfinija.
Surfinije 

Piše: dr. Ivan Ostojić

D

vije su vrste grinja koje se najčešće pojavljuju na surfinijama, i to: crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) i koprivina grinja (Tetranychus urtice). Koprivina grinja je daleko češća i puno štetnija za surfinije.

Crveni voćni pauk

Štete pričinjavaju pokretni stadiji koji se hrane na lišću. Prvi simptomi oštećenja uočavaju se na licu lišća u obliku sitnih bjeličastih točkica koje se postupno spajaju i nastaju žućkaste zone. Listovi brzo mijenjaju boju, žute i nemaju sjaj. Na kraju listovi poprime bakrenastocrvenu boju. Kao posljedica sisanja na lišću, smanjuje se fotosinteza i pojačava transpiracija. Jače napadnuti listovi se suše, izboji slabije odrvenjavaju te se podložni izmrzavanju tijekom zime. Odrasle ženke crvenog voćnog pauka su okruglog oblika, jarkocrvene boje, veličine 0,4-0,5

mm. Imaju četiri para nogu. Mužjaci su manji od ženki, veliki 0,20,3 mm, tamnožute boje. Zimska jaja su okrugla, blago spljoštena, crvene boje. Na sebi imaju jedan izraštaj. Ljetna jaja su manja od zimskih, svjetlocrvena ili narančasta. Ličinke su u početku narančaste, a kasnije pocrvene. Prva tri stadija ličinki imaju tri, ostali četiri para nogu. Pauk prezimi u stadiju zimskih jaja. Jaja su često odložena u velikim skupinama pa se iz daleka nazire crvena boja na grani. Ličinke izlaze iz jaja krajem ožujka ili početkom travnja. Izlazak iz jaja je dosta razvučen i može trajati i do 30 dana. Nakon izlaska iz jaja ličinke odlaze na naličje lišća gdje sišu. Za vrijeme razvoja prolaze kroz tri stadija, nakon čega slijedi po jedan stadij nimfe. Kasnije, ženke odlažu tzv. ljetna jaja na naličje lišća, u grupama. Suša i visoke ljetne temperature pogoduju razvoju crvenog voćnog pauka. Početkom kolovoza jedan broj ženki već poči-

Surfinije nezamjenjive u gradskim sredinama

nje s odlaganjem zimskih jaja na odrvenjele dijelove voćke. Najveći broj zimskih jaja ženke odlože u rujnu i traje do prvih mrazeva. Vrsta ima 5-7 generacija godišnje.

Koprivina grinja (obični crveni pauk)

Simptomi napada grinja na surfinije

Izraziti polifag koji se hrani na preko 200 biljnih vrsta. Poznatiji je kao štetnik povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima. Često je prisutan na korovskim vrstama u nasadima jabuke s kojih prelazi na stabla jabuke. Osim na jabuci, prisutan je i na kruški, dunji, breskvi, šljivi, vinovoj lozi i mnogim drugim voćnim vrstama. Na voćkama i vinovoj lozi prisutan je početkom ljeta kada na njih prelazi sa zeljastih biljaka. Najveće štete pričinjava u suhim i toplim područjima. Velike štete pričinjava surfinijama. Štete pričinjavaju pokretni stadiji koji sišu biljni sok iz stanica mezofila. Na oštećenom lišću u početku se javljaju bjeličaste točkice. Lišće je išarano, mijenja

boju u mramorastu, a nervi i dalje ostaju zeleni. Jače napadnuto lišće se suši i otpada. Na naličju lišća nalazi se paučina kojom može biti povezano više listova. Zbog napada ovog pauka već u srpnju i kolovozu voćke mogu ostati bez lišća. Mužjak i ženka su različiti. Ženka je ovalnog oblika, zelenkastožuta ili narančasta s jednom tamnijom pjegom sa svake strane tijela, dugačka oko 0,6 mm. Boja tijela često ovisi o hrani. Narančasta boja karakteristična je za period jeseni. Mužjak je manji od ženke, okruglastog oblika, veličine 0,3-0,4 mm. Jaja su okrugla, bjeličasta i prozirna. Mlada ličinka je okruglasta oblika, blijedozelene boje s tri para nogu. Kemijsko suzbijanje provodi se specifičnim akaricidima ovisno o kulturi na kojoj se provodi zaštita. Prskanje se provodi uz utrošak velike količine škropiva. Za suzbijanje ovih grinja može se koristiti pripravak pod nazivom Vertimec 018 EC.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7 

KOMPOST
ORGANSKO GNOJIVO BUDUĆNOSTI
Kompost ili mješanac je smjesa organskih otpadaka domaćinstva, gospodarstva, vrta, naselja i industrije koji prerađeni radom mikroorganizama i mikrofaune služi kao gnojivo. Predstavlja gnojivo budućnosti i najpodesniji način zbrinjavanja biorazgradivog otpada.
Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

mogu inertni materijali poput kamena, stakla, plastike i najlona te opasni materijali poput radioaktivnih tvari, boja i lakova, starih baterija, motornih ulja i masti. Pored gore navedenog materijala drugi sastojak komposta jest plodna vrtna zemlja koja sadržava karbonate tj. kreč. Njena uloga ogleda se u činjenici da upija produkte razlaganja organskih spojeva i da onemogući njihov gubitak. Zemlja mora biti vlažna i ukoliko ne sadržava karbonate, treba joj dodati kreč, dolomit ili pepeo.

Posuda za kompostiranje

U

današnjoj eri ekološke poljoprivredne proizvodnje kompost je više nego idealna vrsta organskog gnojiva. Naime, u vremenu težnje za proizvodnjom jeftine, ekološki prihvatljive hrane uz maksimalno očuvanje životne sredine kompost zaista zaslužuje više pažnje Jer zahvaljujući zbrinjavanju biorazgradivog otpada, u većoj mjeri rasterećuju se deponije smeća uz istodobnu proizvodnju korisnog gnojiva koji povratkom na zelene površine obogaćuje tlo humusom. Međutim, primjenom komposta, osim što se vrtno tlo obogaćuje humusom, popravlja mu se i struktura, te se u njemu stvaraju bolji uvjeti za rad mikroorganizama čime se jednom riječju popravlja njegova plodnost i obradivost. Stoga bi samo kompostiranje mogli definirati kao proces razgradnje organskih ostataka biljnog i životinjskog porijekla do humusa (komposta) u relativno kontroliranim uvjeti-

ma, uz prisutnost kisika i mikroorganizama. Spomenuti proces može se odvijati i bez prisutnosti kisika, s tim da tada moramo računati na stanovite negativnostiproces dulje traje, ne uništavaju se patogeni mikroorganizmi i sjemenke korova, imamo prisutnost neugodnog mirisa i sl.

Koliko traje proces kompostiranja?

Što se sve može kompostirati?

Kompost se pravi od različitih organskih i mineralnih otpadaka: korova bez sjemena, lišća drveća, cime krumpira, lišća repe, stare slame i pljeve pokvarene silaže, pokošene trave, otpadaka voća i grožđa (trop), biootpada iz kuhinje (ljuske od jaja, talog od kave i dr.), neupotrebljivih životinjskih otpadaka koji nisu prouzročeni zaraznim bolestima, ostataka raznih industrija (netiskani papir, karton, biljne i životinjske masti, dlaka i perje životinja), prehrambenih proizvoda kojima je istekao rok trajanja, pepela, kreča, mulja iz kanala, fekalija i čega sve ne. Ipak, kompostirati se ne

Za kvalitetno i uspješno kompostiranje nužno je osigurati prisutnost zraka, vlage i toplote. Naime, time se osiguravaju osnovni preduvjeti za rad mikroorganizama koji vrše razgradnju organskih otpadaka. Prirodni proces kompostiranja traje 6 do 18 mjeseci, što ovisi od uvjeta pod kojima se vrši kompostiranje. Međutim, proces kontroliranog kompostiranja obično traje 8-10 mjeseci, s tim da krupnijim materijalima, poput primjerice dijelova drveta za to treba od 2 do 4 godine. Ipak, u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama možete pronaći namjenske pospješivače kompostiranja koji sadržavaju tvari čijom upotrebom znatno skraćujemo trajanje samog kompostiranja. A u sklopu vlastitog vrta možete formirati kompostne hrpe na način da na dno stavite organske materijale (slama i lišće) u sloju od 20 cm, kako bi upili rastvorena hranjiva iz kompostne hrpe. Potom dolazi sloj organskih i mineralnih otpadaka koji se mora obavezno

vlažiti vodom ili osokom, nakon čega se nanosi sloj zemlje od 10tak cm. Potom na to ponovno dolazi sloj otpadaka, i sve tako do visine od 1 metra. Materijale je prije slaganje na hrpu potrebno prethodno usitniti na način da u tu svrhu upotrijebimo specijalne ALKO sjeckalice koje fino usitnjavaju biljne otpatke, pa čak i grane čije promjer nije veći od 5 cm. Na vrhu gomile sade se tikve čije veliko lišće zaklanja kompostiranu hrpu, štiteći je tako od sunca i isušivanja. Ukoliko nema dovoljno oborina hrpu treba vlažiti a povremeno i prevrnuti (prelopatati). Preporučene količine komposta za papriku, rajčicu, patlidžan, kelj, kupus, cvjetaču i brokulu iznose 0,4-0,5 litara po biljci, za krastavac, dinje, lubenice i tikvice 0,5-0,8 litara te za salatu, radič, mrkvu, celer, peršin i krumpir 5 litara po četvornom metru. Radi orijentacije zapremina komposta se izražava u litrima s tim da 5 litara iznosi 1,5 kg. I na kraju spomenimo kako se kompost za gnojidbu povrća unosi u tlo prije sadnje ili u jamicu gdje će se posaditi presadnice povrća, na način da se izmiješa s postojećom vrtnom zemljom.

Pripravci koji pospješuju kompostiranje B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Slama kao materijal za kompostiranje 

KASNA SJETVA CIKLE
Cikla potječe od divlje forme Beta maritima L. koja i danas raste na području Sredozemlja te u pojedinim dijelovima Azije i Afrike. Pripada velikoj porodici repa i sve dok nije uočena njena hranidbena i zdravstvena vrijednost koristila se isključivo kao stočna hrana.
Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.
veoma zdrav osvježavajući napitak, posebice ako je spravljen od nekuhane cikle.

C

ikla se uzgaja zbog svog zadebljalog korijena premda se čak i njeno mlado lišće može koristiti na isti način kao blitva ili špinat. Međutim, to kod nas nije uobičajeno. Ali, ukoliko odlučite u prehrani koristiti lišće cikle, vodite računa da prethodno odstranite tvrde lisne žile. Osim toga, kod berbe lišće ne sijecite suviše nisko jer time možete oštetiti njen zadebljali korijen, koji je ujedno osnovni cilj njenog uzgoja. Naime, oštećeni korijen pri kuhanju u većoj mjeri gubi sok ali i ostale dragocjene sastojke poput bjelančevina, šećera, korisnih mineralnih tvari i vitamina. A od kuhanog zadebljalog korijena cikle najviše se priprema salata premda se mogu pripremati i mnoga druga jela, kao juhe i variva od same cikle ili s drugim povrćem. Međutim, i nekuhana mlada cikla može se naribati za salatu uz dodatak malo hrena, čime znatnije dobiva na vrijednosti. I na koncu, sok od cikle predstavlja

Ljetna sjetva cikle

Za jesensku i zimsku potrošnju ili za konzerviranje sjetva cikle preporuča se početkom mjeseca srpnja premda se za istu namjenu cikla može posijati i nešto kasnije tj. početkom mjeseca kolovoza. Budući da sjemenke, zapravo plodovi, jednosjemeni oraščići, tijekom zriobe međusobno srašćuju i čine klupko, iz njih niče nekoliko klica. Posijte ih izravno na gredicu pa prorijedite na razmak 2-3 cm čim se oblikuju prva dva lista, a sve kako cikla ne bi bila pregusta. Osim toga, suvišne biljke koje vam ostanu na raspolaganju nakon prorjeđivanja nemojte nipošto bacati, već ih posadite u slobodnom dijelu povrtnjaka na kojem ste sve do sada uzgajali luk ili češnjak. Drugi put ciklu prorijedite nakon 15-20 dana ili još kasnije, kada se razvije malo zadebljalo korijenje koje možete potrošiti za jelo. Razmak između biljaka

neka bude desetak centimetara. Ali, kod sjetve vodite računa da sjeme ne ode preduboko jer dublja sjetva (preko 2 cm) otežava nicanje i nepovoljno utječe na gustinu usjeva. A što je veći razmak među samim biljkama dobiva se krupnija cikla, uglavnom prikladna za proizvodnju sokova, dok se pri manjem razmaku formira sitnija.

Mjere njege

Izgled cikle u vegetaciji

Pošto sjeme cikle niče dosta sporo i u početku se slabo razvija, od velike je važnosti da tlo bude rastresito i nezakorovljeno. To se dakako postiže primjenom odgovarajućih herbicida i međurednim kultivacijama i okopavanjima. Međutim, kako bi omogućili jednolično nicanje sjemena od presudne važnosti jest i predsjetvena priprema tla. Tako je za kasniju sjetvu cikle dovoljna obrada na dubinu od 25 cm kao i kvalitetna priprema sjetvenog sloja, uz unošenje 100 grama NPK 7-20-30 po četvornom metru. Pored toga, ciklu je bitno redovito okopavati, s tim da se uz drugo okopavanje po četvornom metru dodaje 20 grama kana uz zalijevanje. Zalijevanje je pak mjera koju treba redovito provoditi u kasnom uzgoju

Sjeme cikle

cikle. Navodnjava se po potrebi tj. kada se primijeti da lišće vene i pada po zemlji, s tim da su tijekom ljetnog razdoblja uglavnom dovoljna 2-3 navodnjavanja. Cikla se na manjim površinama bere ručno. Obično se u južnim toplijim krajevima ostavlja na gredicama te se njen korijen vadi po potrebi. Prvo se vade razvijenije biljke dok se slabije ostavljaju u tlu, kako bi dodatno narasle. U krajevima gdje postoji opasnost od jesenskih mrazeva cikla se mora izvaditi iz razloga što izmrzava na niskim temperaturama ispod ništice. A s površine od jednog četvornog metra može se uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena, što će biti više nego dovoljno za potrebe domaćinstva.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

ŠTITASTI MOLJAC
OPASAN ŠTETNIK PLODOVITOG POVRĆA
Piše: dr. Ivan Ostojić
ki razlikuju po tome što su nepokretne i što nemaju krila i noge. Ubrzanim porastom plasteničke proizvodnje, posebno u južnim područjima BiH, štitasti moljac iz godine u godinu postaje sve veći problem. Naime, stvaranjem veoma povoljnih uvjeta za uzgoj povrća u zatvorenom prostoru stvoreni su uvjeti koji su gotovo optimalni za razvitak ovog štetnika. U umjetno stvorenom klimatu, gdje su temperatura i vlaga veoma povoljni za razvitak štetnika, on se veoma brzo namnoži. Naime, na temperaturi od 22-25 °C razvojni ciklus štitastog moljca traje samo dvadesetak dana, pa i manje što zavisi od povrtnice na kojoj se štetnik hrani. Zahvaljujući brzom razvitku štetnik godišnje može razviti 10-12 generacija. Generacije se preklapaju zbog čega se tijekom cijele vegetacije na napadnutim biljkama nalaze svi razvojni stadiji, dakle jaja, ličinka, kukuljica i imago. Kada dođe do masovne pojave, štetnik u ljetnim mjesecima izlazi iz plastenika i staklenika te naseljava razno povrće koje se uzgaja na otvorenom prostoru, odnosno razne korovske biljke. 

Štitasti moljac je jedan od najopasnijih štetnika povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru, tj. u plastenicima i staklenicima. Od plodovitog povrća najčešće strada rajčica. Zbog napada štitastog moljca urod rajčice može biti smanjen i do 40 %.

M

eđu brojnim štetnicima i uzročnicima bolesti čijem su napadu izvrgnute povrtnice koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru značajno mjesto pripada štitastom moljcu (bijeloj mušici, stakleničkoj mušici, leptirastoj mušici). Ako se na vrijeme ne uoči i odmah ne suzbije tada štetnik tijekom cijele vegetacije može predstavljati veliku opasnost za mnoge povrtnice. Tim više što se štetnik teško suzbija. Stoga se s pravom može reći da je štitasti moljac jedan od najopasnijih štetnika povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru tj. u plastenicima i staklenicima. Od plodovitog povrća najčešće strada rajčica. Zbog napada štitastog moljca urod rajčice može biti smanjen i do 40 %. Veliku štetu može pričiniti i na nekim drugim vrstama povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru, primjerice na krastavcu, patlidžanu i paprici.

Moljci na naličju lista rajčice

čega one zaostaju u porastu i daju manji urod. Štitasti moljac izlučuje mnogo medne rose koja je pogodna podloga za razvitak gljivica čađavica koje se veoma brzo namnože i prekrivaju gotovo cijelu površinu napadnute biljke. To smanjuje asimilacijsku površinu napadnute biljke, što dodatno utječe na smanjenje uroda. Plodovi prekriveni čađavicom nisu pogodni za tržište.

Morfološke odlike

Suzbijanje

Štitasti moljac je mali, nježni vrlo živahni kukac sličan leptiriću, dugačak oko 2 mm. Tijelo i krila su pokriveni finim bijelim voštanim prahom, zbog čega štitastog moljca nazivaju leptirasta ili bijela mušica. Sličnog izgleda su i ličinke štetnika, koje se od odraslih jedin-

Izgled šteta

Hraneći se biljkama štetnik siše biljne sokove oduzimajući biljkama potrebne asimilate zbog

Za uspješno suzbijanje štitastog moljca od presudnog je značenja na vrijeme otkriti prisutnost štetnika u plasteniku. Prisutnost štetnika se najlakše utvrđuje pomoću žutih ljepljivih ploča. U plastenik se na više mjesta stavljaju takve ploče. Ploče se vješaju tako da su svojim donjim rubom

Plodovi rajčice onečišćeni gljivama čađavicama B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Žute ploče privlače moljce

u razini vrhova biljaka ili 5-10 cm iznad njih. Privučene žutom bojom mušice se lijepe na ploče pa je svakodnevnim pregledom ploča lako ustanoviti vrijeme pojave štetnika. Često je vješanjem većeg broja žutih ljepljivih ploča moguće pohvatati veliki broj moljaca, pa zaštita insekticidima može izostati. No, kako se na biljkama istovremeno nalaze svi razvojni oblici štetnika, to nameće potrebu da su žute ljepljive ploče stalno prisutne u plasteniku i da se, kada se na njih nalijepi veliki broj moljaca, zamijene novim pločama. Kada je napad štitastog moljca suviše jak, neophodna je primjena insekticida. Kod tretiranja biljke je potrebno temeljito prskati (okupati), a tretiranja ponoviti nekoliko puta u razmaku od 4-5 dana kako se štetnik ne bi udomaćio u plasteniku. Kod česte primjene istog insekticida štitasti moljac veoma brzo postaje otporan na njegovo djelovanje. Stoga insekticide treba koristiti naizmjenično da bi se izbjeglo ili bar usporilo stvaranje otpornih jedinki. Za suzbijanje štetnika mogu se koristiti sljedeći pripravci: Confidor SL 200, Boxer 200 SL, Kofumin 50 EC, Actellic 50 EC, zatim Karate 2,5 EC, Talstar EC (na rajčici i krastavcu) te Fastac 10 SC (na krastavcu) i drugi.

10
biljke troše od 2,5 do 5,5 litara dnevno. Ali, uvijek je starije biljke poželjnije zalijevati jednom do dva puta tjedno s 10-20 litara po četvornom metru nego svaki dan s 5 litara vode. Pored toga, kako bi se sačuvala vlaga u tlu, dobro je povrće zastirati pokošenom travom, slamom ili lišćem jer je dokazano da prostirka po četvornom metru uštedi čak i do jednu litru vode dnevno.

Sjetva povrća u toplijim područjima

LJETO U POVRTNJAKU
Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke, intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća, što se u našim južnim područjima jedino može ostvariti uz osigurano navodnjavanje.
Piše: Josip Brkljača, ing.
kada je tlo presuho, odnosno kako odrediti pravodobni moment zalijevanja. Stoga, trebate li povrće zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Raspadne li se, to je znak da je tlo presuho. Osim toga, vrtlari su često u nedoumici vezanoj za količinu utrošene vode neophodne za zalijevanje. A općenito govoreći, količine vode variraju ovisno od klimatskih prilika, sastava tla pa sve do povrtne kulture koja se uzgaja. Ipak, vrijedi nepisano pravilo kako mlade biljke u

U

toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju «tropske vrućine». Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Nije nevažno napomenuti da sve ljetne radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja gnojiva, trebamo isključivo obavljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke. Često se postavlja i pitanje

Kod natapanja povrća prednost se uvijek daje vodi iz vodovoda iz razloga što je bunarska voda suviše hladna te usporava dozrijevanje, a biljke zaostaju u rastu i gube na kakvoći. Na hladnu vodu iznimno su osjetljive rajčice, krastavci i mahune. Pored toga, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova i tek zametnutih, mladih plodova. Ukoliko smo pak prisiljeni koristiti bunarsku vodu, prije njene uporabe moramo je ostaviti u bačvama ili sličnim spremnicima kako bi se ona malo i zagrijala.

početku razvoja zahtijevaju 12 litra vode na dan, dok starije VRSTA POVRĆA CVJETAČA CIKLA ENDIVIJA MRKVA PERŠIN RADIČ PORILUK JESENSKA SALATA ZIMSKI KUPUS ZIMSKI KELJ GRAH MAHUNAR KOLIČINA SJEMENA (g/m2) 3 3 3 4 3 5 15 3 3 3 15 VRIJEME SJETVE 01.07.-20.07. 01.07.-10.07. 01.07.-31.08. 01.07.-31.08. 01.07.-31.08. 01.07.-31.08. 01.07.-31.08. 01.07.-31.08. 01.07.-15.07. 01.07.-20.07. 01.07.-15.08.

Sjemenske kesice u Sjemenarninu agocentru

Podaci u tablici su orijentacijski jer optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve od 20 srpnja do 10 kolovoza.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

11

TIJEKOM LJETNIH MJESECI
Svaki povrtlar veoma dobro zna kako bez zalijevanja uzgoj povrća tijekom vrućih ljetnih mjeseci nije ostvariv. A kako, kada i koliko zalijevati povrće nije jednostavno točno odrediti. Naime, potrebe povrća za vodom ovise od niza čimbenika.
Piše: Josip Brkljača, ing.
Natapanje povrća plavljenjem

NATAPANJE POVRĆA

P

ovrće sadržava velike količine vode, od 66 do 97 %, i s obzirom na kemijski sastav tijekom uzgoja potrebno je obratiti pozornost natapanju kao osnovnom čimbeniku uzgoja. Razumljivo je da tijekom proljeća i jeseni povrće treba zalijevati manjim količinama vode ili se čak i ne zalijeva, ovisno od učestalosti oborina. Međutim, tijekom toplijeg dijela godine, tj. za ljetnih mjeseci, povrće se mora zalijevati s većim količinama vode, što opet ovisi od vrste uzgajanog povrća. A treba li povrće zalijevati, jednostavno procijenite na način da na dubini od 10-tak cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Ukoliko se raspadne znači da je tlo presuho i da treba odmah pristupiti natapanju.

Potrebe povrća za vodom

Vrijedi pravilo kako ranije sorte povrća trebaju više vode od kasnih sorata. Osim toga, povrću je potrebna vlaga od početka do kraja vegetacije, a najveća potreba je nakon presađivanja. Mladim je pak biljkama u početku razvitka dnevno nužno osigurati 1-2 litre vode po četvornom metru dok one malo starije troše 2,5-3,5 litra dnevno. Velikim potrošačima po četvornom metru treba osigurati od 4,5-5,5 litara vode dnevno. Među velikim potrošačima svrstavamo lisnato povrće u vrijeme stvaranja lisne mase, dok plodovito povrće nešto veće količine vode zahtijeva u vrijeme zametanja prvih cvjetova, kod pojave prvih plodova i u vrijeme berbe. S druge strane, tijekom samog dozrijevanja plodova sa zalijevanjem se privremeno prestaje. Kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača, brokula,

kelj pupčar, korabica) nipošto ne smijemo zaboraviti natapati u vrijeme oblikovanja glavica. Pored toga ova skupina povrća voli ovlaživanje cijele biljke pa ih stoga orošavajte i po lišću. Korijenasto povrće traži jednoličnu količinu vlage u svim razvojnim fazama, dok lukovičasto povrće zahtijeva natapanje tijekom prve dvije trećine vegetacije.

Vrijeme zalijevanja

U koje doba dana zalijevati povrće, ovisi od činjenice uzgajala li se ono u zaštićenom prostoru ili na otvorenom polju. Tako je u plasteniku zalijevanje poželjno provoditi u ranim jutarnjim satima jer je tada manja razlika temperature vode i zraka. Zapravo se u zaštićenom prostoru ne bi nikada trebalo zalijevati vodom temperature manje od 15 stupnjeva C i više. S druge strane, na otvorenom polju povrće se može zalijevati ili u ranim jutarnjim satima ili predvečer. Osim toga, kod uzgoja na otvorenom

nakon svake kiše i zalijevanja povrće okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje i zadržala. U novije vrijeme sve više se prakticira navodnjavanje sustavom kap po kap koje se vrlo jednostavno može ugraditi na slavinu vodovoda. Riječ je o tzv. traka crijevima s ugrađenim kapaljkama a čija je cijena izrazito pristupačna (0,12 KM po dužnom metru). Zahvaljujući ovom sustavu, ostvaruje se velika ušteda u potrošnji vode a istodobno se zalijeva samo dio tla oko biljke. Time se u većoj mjeri smanjuje rizik od pojave i razvitka plamenjače i pepelnice. Ukoliko kao izvor vode za natapanje koristimo bunare, moramo voditi računa da tu istu vodu prethodno malo i zagrijemo u bačvama ili sličnim spremnicima. Naime, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova kao i mladih, tek zametnutih plodova. A kako su na hladnu vodu posebice osjetljive naše najčešće uzgajane povrtne kulture poput rajčice, krastavaca i mahuna o ovom segmentu kod zalijevanja obavezno morate povesti računa.

B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

12

SKLADIŠTENJE LUKA
Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

O

ptimalno vrijeme berbe ili vađenja luka je kada 50 do 80 % lišća padne. U područjima gdje je klima toplija (suša u vrijeme vađenja luka), berba luka se može odgoditi sve dok se lišće ne posuši. Luk se vadi ručno ili posebnim oruđima. Nakon vađenja luk ostaje na gredici nekoliko dana da se posuši. Nakon toga luk se dodatno očisti od lišća i korjenčića. Osim toga odvajaju se bolesne, oštećene i glavice debelog vrata. Svakako treba odvojiti i glavice sa suhom cvjetnom stabljikom, ukoliko to nije urađeno na polju.

Ako su glavice vlažne, odvoze se u posebne sušare gdje se obavlja sušenje. Sušare za luk su posebno opremljene perforiranim podovima i sustavom za ventiliranje toplim zrakom. Svrha ovog postupka je otklanjanje površinske vlage s glavica i sušenje vrata da se izbjegnu površinske plijesni. Sušenje obično traje 1-2 tjedna, a nakon toga slijedi faza hlađenja. Na manjim obiteljskim gospodarstvima luk se nakon vađenja i sušenja na polju ili u zatvorenim prostorima «veže» u vijence i obično vješa na grede i ostavlja na mjestima s dobrom prozrakom.

SKLADIŠTENJE KRUMPIRA
Piše: Ivica Doko, dipl. ing.

P

ri iskopu krumpira mora se paziti da se gomolji ne oštete i da su što manje onečišćeni zemljom, kamenjem, ostacima cime. Svakako, ako se krumpir vadi u idealnim uvjetima vlažnosti tla, ovo je lakše ispoštivati. Često smo primorani krumpir vaditi u uvjetima prekomjerne ili nedostatne vlage u tlu, te su gomolji manje ili više onečišćeni zemljom ili drugim primjesama. Prije skladištenja gomolji krumpira se očiste od zemlje, ostataka cime i drugih primjesa. Nakon «čišćenja» krumpir odlazi u posebna skladišta, posebno građena za skladištenje krumpira. Ta skladišta su sa aktivnom ventilacijom. Dolaskom krumpira u skladište slijedi faza prosušivanja, a poslije toga, ukoliko ima oštećenih gomolja, slijedi faza «zarašćivanja rana» prilikom koje se gomolji izlažu temperaturi od 15 °C (12-18 °C) u trajanju od 1-2 tjedna uz relativnu vlagu zraka od 80-95% uz kratka provjetravanja Poslije te faze krumpir se sustavom ventiliranja ohladi na temperaturu 5-7 °C i na toj temperaturu krumpir se može čuvati i do 10 mjeseci. Krumpir koji je

namijenjen preradi čuva se na temperaturi većoj od 7 °C. Nakon određenog perioda čuvanja, a prije odlaska na tržište, krumpir se dorađuje. Dorada krumpira podrazumijeva sortiranje, odvajanje oštećenih i bolesnih gomolja, četkanje, pranje te pakiranje u vrećice određene težine (za prodaju u trgovini pakira se u vrećice od 3-5 kg). Manji proizvođači nemaju adekvatna skladišta, te krumpir skladište na različita mjesta (podrumi, ostave i dr.). Neki proizvođači imaju trapove u kojima skladište i čuvaju krumpir. Krumpir se ne smije čuvati u PVC vrećama. Najbolje ga je čuvati u papirnim vrećama u podrumima.

Izvađeni krumpir treba adekvatno uskladištiti

Zašto krumpir postaje sladak?

Ako se krumpir čuva na temperaturi ispod 6 °C, dolazi do «zaslađivanja», odnosno na tim temperaturama dolazi do pretvorbe škroba u šećer. To je temperaturno ovisna, encimatska kemijska reakcija, koja može ići u oba pravca: škroba u šećer i šećera u škrob. Sladak krumpir možemo «odsladiti» ako ga 10-30 dana držimo u toplom na temperaturi 15-20 °C.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

13

UZGOJ KRASTAVACA NA MREŽI
Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

I

ako se i druge vrste mogu proizvoditi u vertikalnom uzgoju, krastavac je svakako tipični predstavnik povrća kojem pogoduje uzgoj na mreži. To je i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se na njegovoj stabljici nalaze vitice, koje kad se dohvate nekog predmeta, brzo ga obuhvate i obavijaju. Zbog toga se uostalom krastavac i može uzgajati uz naslon od žice, konopca, letvica i sl. Navedeni način uzgoja karakterističan je isključivo za salatne krastavce ali se u proizvodnji kornišona namijenjenih kiseljenju sve više koriste u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Prednost uzgoja na mreži

Prije svega, vertikalni uzgoj krastavaca na mreži najintenzivniji je način proizvodnje kojim se redovito ostvaruju najviši prinosi. Prednost se ogleda i u velikoj uštedi u prostoru, što je posebno naglašeno u manjim obiteljskim povrtnjacima u kojima se vodi borba za svaki centimetar slobodnog prostora. Osim toga, zbog bolje prozračnosti nasada kod uzgoja na mreži primjetna je i manja pojava bolesti. Drugim riječima, prednost takvog uzgoja ogleda se u činjenici kako su biljke izloženije strujanju zraka koji s njih isušuje rosu, čime se znatno smanjuju uvjeti za nastanak bolesti. Krastavci uzgojeni

na mreži znatno duže plodonose, a pošto plodovi nisu u izravnom kontaktu s tlom, manje su podložni propadanju. Veliki proizvođači krastavaca zamijetili su i da kod vertikalnog uzgoja imaju manju pojavu gorkih plodova koja ovim sočnim plodovima itekako umanjuje tržnu vrijednost. To je lako objašnjivo ukoliko se zna da krastavci brzo reagiraju na razne poremećaje nastale u tijeku razvitka plodova. Znači da gorčina nije nikakva bolest nego brza reakcija biljke na bilo kakav zastoj ili nedostatak nastao tijekom vegetacije. Tako je utvrđeno da gaženje po vriježama u vrijeme radova tijekom vegetacije znatnije utječe na pojavu gorčine plodova. Kod uzgoja na mreži gorčina izostaje, premda na njenu pojavu mogu utjecati i niske, odnosno visoke temperature, zalijevanje hladnom vodom u doba sunčane žege i sl.. I na koncu, velika prednost vertikalnog uzgoja krastavca u velikim nasadima ogleda se u činjenici kako je plodove lakše brati, oni se lakše uočavaju pa je sukladno tomu jednostavnije organizirati berbu.

Uzgoj krastavaca na mreži

Prednosti uzgoja krastavaca na mreži su višestruke. Naime, kod krastavaca uzgojenih na mreži period plodonošenja je znatno duži nego kod horizontalnog uzgoja na tlu, premda nije zanemariva ni činjenica kako se ostvaruje i znatna ušteda na proizvodnom prostoru.
vriježe narastu 50-60 cm. Istodobno je potrebno centralnu vriježu usmjeriti u okca prethodno postavljene mreže. Međutim, obično se iz neznanja naknadno formirani zaperci također odstranjuju. Ono što je bitno naglasiti jest da se takvi naknadno pojavljeni zaperci ne trebaju zakidati, već ih je tijekom vegetacije skupa s glavnom vriježom potrebno usmjeriti u okca mreže. Obično se to provodi svakih pet dana tj. sve dok vriježe ne narastu do vrha postavljene mreže preko koje se onda pažljivo prebacuju i spuštaju na suprotnu stranu. Osim toga, za uspješan vertikalan uzgoj krastavaca bitno je osigurati četiri do pet ravnomjerno raspoređenih biljaka na dužnom metru. Ukoliko ne osiguramo takav optimalan sklop, biljke će formirati preveliku vegetativnu masu koja će onemogućavati berbu, uz rapidno opadanje prinosa i osjetnu pojavu biljnih bolesti. Ali generalno gledano, način reguliranja rasta krastavaca ovisit će od same sorte i bujnosti biljaka. I na kraju spomenimo kako se u odnosu na klasičan način uzgoja, zahvaljujući mrežama postiže veći urod za čak 50 posto, plodovi rastu bez napada gljivičnih bolesti, sigurnije je oprašivanje cvjetova a pojačana je i asimilacija (fotosinteza) zbog jačeg utjecaja sunčeve energije. Osim toga plodovi se ne prljaju, cijela berba je brža i lakše izvediva pa se navedena mjera uzgoja krastavaca kvalificira kao više nego poželjna...

Zakidanje zaperaka

Kod uzgoja krastavaca na mreži neizostavna mjera jest zakidanje zaperaka. Naime, potrebno je s donjeg dijela stabljike ukloniti sve zaperke koji se pojave iz pazuha listova. Navedena mjera se provodi čim

Mreža za uzgoj krastavaca B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

14
Piše: dr. sc. Zlatko Svečnjak
za sve kulture koje se izmjenjuju na raznim parcelama. umornosti tla su štetni međuprodukti nastali razgradnjom biljnih ostataka, međusobno djelovanje mikroorganizama i nagomilavanje štetnih bolesti i štetnika. Primjenom suvremenih agrotehničkih mjera obrade tla, gnojidbe i zaštite može se osjetno smanjiti umornost tla pa se i izmijenjena kultura na istoj parceli može jako suziti, a da prinosi ostanu dobri i visoki. To suženje može biti toliko da se primjerice kukuruz često uzgaja 2 do 3 godine uzastopno ili neprekidno dugo godina. Uzastopno uzgajanje kukuruza u nas poznato je poslije pšenice, a neprekidno na poplavnim terenima uz rijeke i u kraškim poljima. To su tzv. «vječna» kukuruzna polja. Međutim, dobar uspjeh ponovljenog, a osobito dugotrajnog uzgajanja neke kulture na istoj parceli, može se polučiti samo na ravnim terenima i terenima malog (3-5 %) nagiba te na tlu dobrih osobina. Srednje teška ilovasta, plodna, duboka i propusna tla pogodna su za ovakav način uzgajanja. Parcele jako zakorovljene opasnim korovima koji se teško uništavaju i uz primjenu herbicida nisu pogodne za uzgoj iste kulture dvije ili više godina uzastopno. Potreba za ponovljenim ili dugotrajnim uzgojem neke kulture na istoj parceli javlja se u slučajevima kada se ta kultura može dobro prodati ili kada ju se puno treba za vlastite potrebe na gospodarstvu. Prednost takvog uzgajanja je u nabavi samo onih strojeva potrebnih u proizvodnji jedne ili malog broja kultura te više slobodnog vremena za poljoprivrednike za druge aktivnosti izvan ratarstva. Međutim, u bliskoj budućnosti plodored će opet zauzeti ključnu ulogu na putu prema ekološki prihvatljivijoj ratarskoj proizvodnji.

Najčešći plodoredi

RAZLOZI UVOĐENJA

PLODOREDA

Značaj plodoreda (plodosmjene)

Razlozi uvođenja plodoreda mogu biti brojni i to organizacijskotehnički, agrotehnički i ekonomski. Danas se plodored smatra jednim od temeljnih oruđa u integriranoj odnosno ekološki prihvatljivoj ratarskoj proizvodnji. Općenito se može reći da se povećanjem broja usjeva u plodosmjeni prekida razvojni ciklus određenih štetnika i bolesti čime se oni manje šire u tlu i manje napadaju uzgajane kulture, a isto vrijedi i za korove. Stoga je izmjena kultura na istoj parceli posebno značajna u manje intenzivnoj ratarskoj proizvodnji. Tada je za učinkovitu proizvodnju ratarskih kultura važno tlo održavati u što plodnijem prirodnom stanju, sa što boljom strukturom, sadržajem organske tvari i biljnih hranjiva u njoj. Tome osobito pomaže uzgoj višegodišnjih lepirnjača (lucerne, djeteline) samih ili u smjesi s višegodišnjim travama. Jednogodišnje lepirnjače (soja, bob, grašak, grahorice i druge) mogu također obogatiti tlo glavnim biljnim hranjivom, dušikom. U svakoj kulturi rastu tipični korovi koji su drugačiji

nego korovi u drugim usjevima. Pogotovo se razlikuju korovi u jednogodišnjim ratarskim kulturama u usporedbi s onim u višegodišnjim krmnim kulturama. Što se više drugih kultura različitog načina uzgajanja izmjenjuje u plodoredu, to se manje šire opasni korovi, a to omogućuje značajno smanjenje u primjeni kemijskih sredstava (herbicida). Nadalje, izmjena okopavina s kulturama guste sjetve, kao što su prave žitarice, uljana repica, višegodišnje krmne kulture, potrebno je na terenima blagog nagiba na kojima se još može odvijati ratarska proizvodnja. Uz smanjenu obradu tla ili izravnu sjetvu u uništenu tratinu, nagnuti tereni bolje se čuvaju od odnošenja tla vodom. Uzgojem različitih kultura na više parcela istovremeno tako da se u istoj godini na svakoj parceli nalazi druga kultura značajno je jer se tako smanjuju štete u vrlo nepovoljnim godinama. Jaka suša i vrlo toplo vrijeme sredinom ljeta može, primjerice, jako smanjiti prinos kukuruza, malo štetiti ukupnom prinosu sijena lucerne, a ne imati nikakav utjecaj na prinos strnih žitarica. Jednom riječju, rijetko je koja godina vremenski nepovoljna

Kukuruz i pšenica u nas su najraširenije kulture pa se zato one najčešće izmjenjuju na parcelama. To je vrlo dobro poznati uzgoj u dvopolju. Izmjenjivanje kukuruza i pšenice često se proširuje s jednogodišnjom lepirnjačom, prije svega visoko vrijednom sojom. U plodored još mogu biti uključene šećerna repa, suncokret, uljana repica, krumpir i druge kulture, a to su kulture koje se rjeđe vraćaju na istu površinu. U plodored mogu biti uključene i višegodišnje krmne kulture poput lucerne koje se uzgajaju i do pet godina na istoj parceli. Kod izmjene kultura treba znati dobre i slabe strane tih kultura kao predusjeva narednoj kulturi. Dobar predusjev je svaka ona kultura nakon koje se sva obrada tla i cjelovita gnojidba može izvesti u pravo vrijeme. Nadalje, poželjno je da kulture u slijedu nemaju zajedničke korove. Primjer jednog takvog opasnog korova je višegodišnji korov slak koji se razmnožava podzemnim dijelovima. Predusjev koji dobro guši korove i ostavlja čisto polje, a poslije žetve ostavlja veliku masu svoje slame koja je bogata biljnim hranjivima i time poboljšava plodnost tla te dubokim korijenom dobro rahli tlo bit će najbolji mogući predusjev svakoj kulturi koja slijedi iz nje.

Dugotrajni uzgoj iste kulture (monokultura)

Negativne popratne pojave dugotrajnog uzgoja jedne kulture na istoj parceli povezane su s tzv. «umorom» tla kada tlo više nije pogodno za uzgoj određene kulture, a za druge jest. Glavni razlozi

Prosječni prinos zrna kukuruza u različitim plodoredima temeljem desetogodišnjih istraživanja Agronomskog fakulteta na tlima gornje Posavine.

Plodored (plodosmjena) Monokultura kukuruza Pšenica-kukuruz Soja-kukuruz Soja-pšenica-kukuruz Pšenica-crv.djetelina-kukuruz Soja-pšenica-repica-kukuruz Soja-pšenica-crv.djetelina-kukuruz
Pšenica dobar predusjev za moge kulture

Prinos kukuruza dt/ha 56,6 84,7 78,6 89,0 82,8 94,2 85,8 65,7

Index % 67 100 93 105 98 111 101 78

Lucerna-lucerna-lucerna-kukuruz

B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

15
hunarke, trave, žitarice, krumpir, krastavac i rajčica. Ovisno od područja uzgoja, u Hercegovini se sadnja uglavnom obavlja odmah nakon vađenja krumpira ili berbe ranih rajčica.

Sadnja kupusa

KUPUSA
Kupus ima veliku važnost u ljudskoj prehrani zbog čega se i proizvodi tijekom cijele godine. Kod nas je posebno aktualna sadnja kasnijih sorti kupusa čije se glavice prvenstveno koriste za kiseljenje
Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

LJETNA SADNJA

Rokovi sjetve i sadnje kasnog kupusa variraju od područja uzgoja. U kontinentalnoj klimi kasni kupus najčešće se sije polovicom svibnja dok se sadnja obavlja mjesec dana kasnije, točnije oko 20. lipnja. U toplijem klimatu sjetva se obavlja najčešće u prvoj polovici srpnja što znači da je sadnja moguća tijekom cijelog kolovoza. Međutim, treba znati da sadnja kasnog kupusa tijekom rujna ne bi donijela rezultate jer se ne bi formirale glavica, već samo lisne rozete. Iako na razmak sadnje utječe izbor sorte/hibrida kao i način obrade tla, najčešći međuredni razmak iznosi 50-60 cm a unutar reda 30-40 cm.

Bravo - najzastupljeniji hibrid kupusa

K

upus potječe iz Sredozemlja a uzgaja se gotovo 3000 godina. U srednjoj Europi počeo se uzgajati u razdoblju od 8. do 15. stoljeća, odakle su ga trgovci i pomorci proširili po cijelom svijetu. Za širenje kupusa najzaslužnija je njegova velika hranidbena vrijednost koja do posebnog izražaja dolazi u zimskom periodu kada kiseli kupus predstavlja jednu od nezaobilaznih namirnica. Osim toga, ljubitelji čašice nakon prekomjerne konzumacije vina često znaju piti rasol od ukiseljenog kupusa kako bi im glava postala “bistrija”. Međutim, ne trebaju se nimalo sramiti jer su na sličan način to radili i Rimljani koji su u stankama čuvenih pijanki konzumirali svježe lišće kupusa, vjerujući kako će im kupus apsorbirati alkohol iz vina. Ali, kako bismo mogli uživati u vrijednostima ovog povrća, prvo ga trebamo proizvesti.

plodnim i strukturnim tlima. Za kasnu proizvodnju kupus se sadi na težim tlima koja dobro čuvaju vlagu. Međutim, pogrešno je mišljenje da ga treba saditi na izrazito vlažnim tlima jer u tom slučaju dolazi do zastoja u rastu dok se glavice uopće ne oblikuju. Pored toga, nužno je voditi računa i o plodoredu, odnosno, kupus treba saditi na istoj površini tek za 3-4 godine. Ukoliko je riječ o ozbiljnijoj proizvodnji, trebamo pripaziti i na odabir predkultura. Najbolje predkulture za kupus smatraju se ma-

Sorte i hibridi kupusa za jesensku i zimsku proizvodnju

BRAVO F1 - zbog odlične kvalitete lista trenutno je nezamjenjiv kako za svježu potrošnju tako i za kiseljenje. Duljina vegetacije iznosi 95 dana a prosječna težina glavice 2-3,5 kg. Glavice su kompaktne i tvrde a hibrid je prepoznatljiv po svojoj plavkasto zelenkastoj boji. QUISTO F1 - hibrid pogodan za izravnu konzumaciju, skladištenje kao i preradu u kiseli kupus. Duljina vegetacije od sadnje iznosi oko 80 dana dok je prosječna težina glavica 2-4 kg. Hibrid je izrazito otporan na pu-

Odabir tla i plodoreda

U pravilu, kasni kupus najveće prinose ostvaruje ako se proizvodi na duboko oranim,
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Presadnice kupusa

canje te može ostati i nekoliko mjeseci na polju u zrelom stanju bez ikakve opasnosti od pucanja. Boja glavice je modro-zelena a zbog velike energije rasta dobro podnosi uzgoj i na nešto lošijim tlima. HINOVA F1 - kasni hibrid namijenjen za kiseljenje. Od presađivanja vegetacija iznosi 155 dana. Obrazuje vrlo kvalitetne, okruglo plosnate glavice. Može dugo stajati na polju a rezistentan je na duhanske bolesti. SARATOGA F1 - jedan od najzastupljenijih hibrida u našem proizvodnom području. Duljina vegetacije iznosi 145 dana. Oblikuje okrugle, čvrste glavice, fine strukture. I nakon duljeg skladištenja zadržava izrazito lijepu boju. VARAŽDINSKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kiseljenju. Riječ je o sorti plosnatih zbijenih glavica, svijetlozelene boje. Prosječna težina glavica iznosi 2 kg. Duljina vegetacije iznosi 150 dana. FUTOŠKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kako za potrošnju u svježem stanju tako i za kiseljenje. Duljina vegetacije iznosi 160 dana a prosječna težina glavica 3-4 kg. Formira okrugle glavice, karakteristične svijetlozelene boje. SLAVA - nešto ranija sorta kupusa koja formira čvrste, okrugle glavice tamnozelene boje. Duljina vegetacije iznosi 125-130 dana. Radi se o prilično nezahtijevnoj sorti kupusa koja ostvaruje dobre prinose i u lošijim uvjetima uzgoja.

16
ke se također sastoji od pet plodničkih listića, a u svakom dolaze po dva ili više sjemenih zametaka. U koštičavih voćaka plodnica je jednogradna, a u njoj dolaze dva sjemena zametka. Uz obilnu cvatnju jabuka i krušaka dovoljno je da se zametne 5-7 posto cvjetova u plodove, pa da se postigne dobra rodnost. Kod sorti sitnijeg ploda potrebno je da se zametne 12 posto cvjetova u plodove. Kod bresaka, marelica i šljiva dobro je kada se 10-20 posto cvjetova zametne u plodove, a kod trešanja i višanja 15-25 posto. Općenito treba znati da su rijetke plodnice u kojima se pri oprašivanju oplode svi sjemeni zametci. Sjemeni zametci se nakon oplodnje razvijaju u sjemenke. Kada razrežemo plod jabuke ili kruške, vidimo da je u njemu najčešće 5-6 sjemenki. No, ima plodova s dvije ili tri sjemenke. Koja je uloga sjemenki u održanju ploda? Prije svega tre-

OPADANJE PLODOVA S VOĆAKA
Piše: Prof. dr. sc. Ivo Miljković

Više naših pretplatnika izrazilo je bojazan zbog opadanja plodova nakon završetka cvatnje. Pretpostavili su da su plodovi zametnuti, odnosno oplođeni, sada u velikoj mjeri opadaju. Pitaju se hoće li se opadanje zaustaviti i koji je uzrok toj pojavi. U ovom članku pojasnit ćemo zbog čega u pojedinim fazama rasta i razvitka ploda može doći do većeg ili manjeg opadanja plodova, i o mogućnosti sprječavanja prekomjernog i neprirodnog opadanja.

P

ostoji prirodno regularno opadanje suvišnih plodova i opadanje koje je uzrokovano lošom njegom voćaka. Razlikujemo tri vala opadanja plodova. Prvo opadanje odvija se poslije cvatnje, drugo u lipnju pa ga zovemo lipanjsko opadanje, a treće prije berbe. No, plodovi mogu opadati i izvan ta tri glavna vala, ako uslijede nepovoljne klimatske prilike, kao što su: pozeb, olujni vjetrovi i tuča, ili u slučaju jačeg napada bolesti i štetočina. Potrebno je poznavati uzroke opadanja plodova, kako bi mogli utjecati na smanjenje opadanja, a time na povećanje rodnosti voćaka. Postoje stanovite razlike u opadanju plodova između jezgričavih voćaka (jabuka, kruška, dunja, oskoruša) i koštičavih voćaka (šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja). Kod koštičavih voćaka zametanje plodova je obilnije. Opadanje plodova je također periodično, ali se faze

opadanja ne razlikuju tako jasno kao kod jezgričavog voća. Opadanje se zbiva u tri vala, ali se često drugi i treći val stapaju. Prvo opadanje nakon cvatnje traje dva do tri tjedna. Drugo opadanje se podudara s fazom odrvenjavanja koštice, kada dolazi do zastoja u rastu ploda. Treća faza opadanja je slabije izražena, a javlja se kad plodovi postignu konačnu veličinu.

plodovi koji uopće nisu oplođeni, a potom kod jabuka i krušaka plodovi koji imaju oplođen po jedan ili dva sjemena zametka. Mali broj sjemenih zametaka ne luči dovoljno hormona koji bitno utječu na diobu stanica i rast ploda. Treba znati da se plodnica kruške sastoji od pet sraslih plodničkih listića, a u svakom se nalaze po dva sjemena zametka. Plodnica jabu-

ba naglasiti da se u sjemenkama svih vrsta voćaka (jabuka, kruška, breskva, šljiva itd.) luče hormoni koji potpomažu diobu stanica i rast ploda. Ako plod ima dovoljno oplođenih sjemenih zametaka, tada će dobro rasti i biti stabilan pa neće opasti. Plodovi u kojima nema oplođenih sjemenih zametaka niti razvijenih sjemenki zastanu u rastu, jer ih na rast ne

Opadanje plodova nakon cvatnje

Nakon cvatnje često uočavamo jače opadanje plodova. Traje između 10 i 20 dana. Tada može opasti i do 75 posto plodova. To je prvi val opadanja plodova, do kojeg dolazi prirodno, jer se svi plodovi ne oplode. U početku započne rast plodova, ali se brzo zaustavi, jer neoplođeni sjemeni zametci ne luče hormone potrebne za diobu stanica i daljnji rast plodova. U ovom valu najčešće opadaju plodovi jabuka i krušaka, ali i drugih vrsta. Prvi opadaju

Opadanje tek zametnutih plodova dosta često B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

17
potiču hormoni. Nakon zastoja u rastu razvije se sloj odvajajućih plutastih stanica između peteljke i rodnog izbojka, pa popusti veza i plod opada. Što je manje oplođenih sjemenki u plodu, to je lučenje hormona slabije, a time i stabilnost ploda manja. Na stabilnost ploda, odnosno smanjeno opadanje plodova s manjim brojem sjemenki utječe i stanje ishranjenosti voćke. Ako želimo da cvjetni pupovi i cvjetovi budu razvijeniji, tada mjesec dana prije cvatnje treba voćke prihraniti dušičnim gnojivom, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. Uz bolju opskrbu dušikom, bit će bolja i oplodnja. Napokon, ako želimo da manje plodova opadne nakon cvatnje, trebamo odmah nakon cvatnje voćke prihraniti drugom dozom dušičnog gnojiva, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. U ovo vrijeme dodano dušično gnojivo potpomoći će rast plodova i mladica, koje se na početku vegetacije u proljeće odvija pretežno na račun rezervnih hranjiva iz korijena, debla i skeletnih grana. Osim toga, prihranjivanje prije cvatnje i poslije cvatnje potpomaže proljetni rast korijena. Ako želimo provjeriti zbog čega su plodovi nakon cvatnje opali, tada ih trebamo razrezati i vidjeti sadrže li sjemenke. Na taj ćemo se način uvjeriti zbog čega u velikoj mjeri plodovi opadaju. Prekomjerno opadanje plodova nakon cvatnje može biti uzrokovano lošom oplodnjom, zbog nepovoljnih klimatskih prilika, a najčešće zahladnjenja u doba cvatnje. Naime, uz zahladnjenje je slabija energija i ukupna klijavost polena, pa ne dođe do oplodnje. Osim toga, uz hladnije berbe mogu počiniti velike štete. Prije berbe, inače, opadaju plodovi napadnuti štetočinama kao što je kod jabuke napad jabučnog savijača (crvljivost). Katkad opadaju pojedini plodovi i u slučaju kada dolaze zajedno, (u «grozdovima») tri ili četiri skupa, pa zbog naglog bubrenja i povećanja volumena ploda dolazi do istiskivanja plodova. To se češće događa kod sorti čije su kraće peteljke na plodovima. Plodovi s dugim peteljkama, kao što je kod jabuke Zlatni delišes, a kod kruške Boskova bočica, često dolaze jedan uz drugi, jer je cvat zvana gronja, u kojoj je pet do šest cvjetova, pa ako se svi oplode, mogu se svi razviti do berbe. Čest je slučaj da kod kruške Conference i Abbe Fetel u gronji do berbe bude 4-5 plodova. Nasuprot tomu, u cvatu, dakle gronji sorte Viljamovke imamo najčešće jedan, a rjeđe dva ploda. No, može biti i drugih razloga povećanog opadanja plodova. Na primjer, ako plodovi nejednolično dozrijevaju, što je slučaj kod nekih sorti s protegnutim dozrijevanjem, tada zbog toga što pojedini plodovi ranije dozriju mogu i opasti. Ako imamo sorte s nejednoličnim ili protegnutim dozrijevanjem, trebamo provesti berbu u više navrata ili, kako običavamo reći, treba provoditi podbiranje plodova. Napomenimo i to da prije berbe u pojedinim slučajevima zbog jače izražene suše može doći do osjetnijeg opadanja plodova. Naime, u to vrijeme plodovi bubre i trebaju puno, odnosno dovoljno vlage. Stoga se predlaže u takvim slučajevima po mogućnosti provesti natapanje.

Opadanje plodova zbog napada štetnika

vrijeme ne lete niti pčele koje inače slove kao najmarljiviji prenositelji polena ili najbolji oprašivači. Katkad i uz vrlo povoljne klimatske prilike, u doba cvatnje mogu opasti gotovo svi plodovi nakon cvatnje. To se rijetko događa. Uzrok može biti loše odabran sortiment. Znamo da se sorte jabuka i krušaka, zatim veliki broj šljiva i trešanja itd., ne mogu oploditi svojim polenom već su upućene na međuoprašivanje i oplodnju polenom druge sorte. Ako imamo pojedinačna stabla jedne sorte, tada ih nema tko oprašiti i oploditi. Logično je, dakle, da će nakon cvatnje neoplođeni plodovi opasti.

Lipanjsko opadanje plodova

tada otežano primanje hranjiva iz tla. Drugi razlog može biti slaba ishranjenost voćaka općenito, a posebice dušikom. Protiv lipanjskog opadanja borimo se natapanjem i prihranom dušičnim gnojivima. Da se spriječi ili znatno smanji lipanjsko opadanje plodova, preporučuje se u drugoj polovici svibnja provesti treće prihranjivanje dušičnim gnojivom. U to se vrijeme gnoji sa 100 kg /ha KANA. Postoji i mogućnost primjene hormonskih pripravaka, kako bi hormoni poticali dalji rast ploda i utjecali na smanjenje opadanja. No, ta je praksa složena pa se rijetko primjenjuje. Ako se i primjeni, to se obavlja pod stručnim nadzorom, kako ne bismo prouzročili nepoželjne posljedice.

U lipnju nastupa drugi val opadanja plodova. Lipanjsko opadanje izraženije je kod mladih voćaka, s naglašenom bujnošću. Opadanje može biti više ili manje izraženo, ovisno o klimatskim prilikama i stupnju ishranjenosti voćaka. U ovom će valu opadati prvo plodovi u kojima je manji broj sjemenki. Povećano opadanje može prouzročiti suša, jer je

Opadanje plodova prije berbe

Prije berbe počinje treći val opadanja plodova. Uzroka opadanju je više. No, opadanje je u tom valu znatno manje izraženo. Dakako, šteta je tada velika, jer opadaju plodovi koji su utrošili hranu, a nisu se održali do berbe. Nepovoljne klimatske prilike kao što je tuča ili olujni vjetar uoči

Otpali plodovi jabuke zbog tuče B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Oštećeni plodovi jabuke od tuče

18

DORADA I SUŠENJE BUNDEVINIH SJEMENKI
Piše: Dr. sc. Stjepan Sito

T

ako izdvojene sjemenke u što kraćem vremenu treba doraditi tj. dovesti ih u stanje da se mogu dulje čuvati (do jedne godine), bez bojazni da kakvoća tako dorađenih sjemenki dođe u pitanje. Presudan je utjecaj na kakvoću sjemenki, a poslije i ulja procesa sušenja, odnosno temperatura zraka za sušenje sjemenki.

Dorada bundevinih sjemenki

nemoguće postići, osobito u lošim vremenskim uvjetima (povećani sadržaj vlage u okolnom zraku). Samo nekoliko sati nakon ubiranja i pranja sjemenki, naime, dolazi do napada plijesni i gubitka klorofilne pokožice sjemenki golica. Time se značajno narušava kakvoća sjemenke, odnosno poslije ulja. Stoga, ubrane sjemenke treba u što kraćem roku oprati i osušiti zagrijanim zrakom za sušenje u posebnim postrojenjima-sušarama.

Ključne faze u tehnologiji uzgoja i dorade bundevinih sjemenki su mehanizirano ubiranje i sušenje sjemenki. Sušenje bundevinih sjemenki obično se obavlja u podnim sušarama namijenjenima sušenju duhana. Pritom se mora voditi računa da sušare budu indirektne, odnosno da se plinovi nakon izgaranja posebno ulja za loženje ne smiju miješati s okolnim zrakom, koji se zagrijava. Okolni zrak putem izmjenjivača topline preuzima toplinsku energiju od plinova izgaranja, te se propuhava kroz masu sjemenki. Sušenjem sjemenki nužno je sačuvati prirodna svojstva što je moguće dulje, a najmanje do iduće berbe. Prirodnim sušenjem okolnim zrakom to je praktički

Sušenje sjemenki golica

Sušenje bundevinih sjemenki golica u ukupnim troškovima uzgoja i dorade iznosi gotovo 30 posto. Sadržaj primjesa (najčešće komadići pulpe ploda) kreće se oko 10 posto. Komadići pulpe sadrže između 92 i 95 posto vode. Stoga je nužno strojno ubrane sjemenke oprati u većoj količini vode, jer se osim sluzi s površine sjemenki uklanja i veliki dio primjesa. Pranjem se povećava sadržaj površinske vode s 35-40 posto, koliko sjemenka golica sadrži nakon ubiranja, na 48-52 posto nakon pranja. Na površini od jednog hektara prosječan urod sjemenki golica u našim proizvodnim uvjetima kreće se oko 1300 kg (bez primjesa), koje sadrže oko

35 posto vode. Kad se sjemenke operu, njihova se vlaga povećava na 48 posto. Samim tim povećava se i masa sjemenki s 1300 na oko 1600 kg. Kad je proces sušenja sjemenki završen (vlaga se smanji sa 48 na 7-8 posto), početna masa vlažnih sjemenki od 1600 kg svedena je svega na oko 800 kg osušenih sjemenki i isto toliko izdvojene vode. U prosjeku se od ukupne količine ubranih i opranih sjemenki golica nakon sušenja i izdvajanja primjesa dobije oko 50 posto suhih sjemenki. Vrijeme (brzina) tehnološkog procesa sušenja sjemenki bundeve uvjetuje prohodnost (transport) vode iz unutrašnjosti sjemenke prema površini, a da se pritom sjemenka ne pregrije. U završnoj fazi sušenja kretanje vode kroz kapilare od središnjeg prema površinskom dijelu sjemenke nije tako intenzivan, brzina sušenja linearno pada, a temperatura sjemenke raste. U tom slučaju može doći do nepoželjnog termičkog oštećenja koje se odražava nepovratnim promjenama u samoj strukturi sjemenke, odnosno sjemenke se pregrijavaju i djelomice nagorijevaju (na više od 800 C). Važno je napomenuti da sjemenka golica zagrijana tijekom procesa sušenja na više od 450 C u trajanju od desetak minuta trajno gubi svojstvo klijavosti.

U procesu proizvodnje uljne bundeve osobito je značajno strojno izdvajanje sjemenki od preostalog dijela bundeve, koje treba obaviti s najmanjim mogućim oštećenjima i gubitcima. Za intenzivnu proizvodnju bundeva ručno izdvajanje ne dolazi u obzir, jer prema vlastitim istraživanjima, jedan radnik za osam sati može izdvojiti 35-40 kg svježih sjemenki. Ako se izdvajanje obavlja strojem, tada se za isto vrijeme može izdvojiti 2000-2500 kg svježih sjemenki.

Sjemenke bundeve

Sušenje običnih sjemenki s ljuskom

Sve veći uzgoj bundeva za proizvodnju ulja

Sušenje obične sjemenke s ljuskom može podnijeti više temperature zraka za sušenje, jer sjemenke sadrže poroznu ljusku za razliku od sjemenke golice koja je ovijena vrlo tankom klorofilnom opnom. Prostor između ljuske i jezgre služi kao svojevrsni termoizolator, štiti jezgru od pregrijavanja tijekom sušenja. Zbog toga je obična sjemenka otpornija na više temperature tijekom procesa sušenja, uvijek sadrži više vode (jer je ljuska vrlo higroskopna) u odnosu na sjemenku golicu. Sadržaj vlage nakon ubiranja

obične sjemenke s ljuskom kreće se između 42 i 46 posto, a nakon pranja sadržaj vode dostiže 6065 posto, pa stoga treba utrošiti više energije za sušenje obične sjemenke u odnosu na sjemenku golicu.

Čišćenje i uskladištenje sjemenki bundeve

Osušene sjemenke golice nužno je dobro pročistiti strujom zraka (zaostale lake primjese), a isto tako kombiniranim sitima odvojiti teže primjese. Sjemenke se potom pakiraju u papirnate ili jumbo vreće u suha, tamna i prozračna skladišta, gdje se mogu vrlo uspješno čuvati do trenutka prerade, ili najdulje do 12 mjeseci, odnosno do nove berbe.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

19

Cuscuta campestris

Cuscuta sp.

VILINA KOSICA UNIŠTAVA VELIKI BROJ BILJAKA
Poznato je više od 100 vrsta vilinih kosica u svijetu, a kod nas ih je desetak. Najraširenije su Cuscuta epithymum, koja parazitira na biljkama iz porodice leguminoza (pr. djetelinama, lucerni i dr.), zatim Cuscuta campestris, koja uglavnom parazitira na nekim povrtnim biljkama (pr. paprici, rajčici, krumpiru i dr.) i Cuscuta europaea, koja parazitira na velikom broju biljaka, ali najčešće na samoniklim.
Piše: Dr. sc. Tihomir Miličević
parazitske biljke. Cvjetovi su bijeli, a javljaju se kao gusti cvatovi, na kojima nastaju tobolci s golemim brojem sjemenki. Sjemenke imaju veliku vitalnost i zadržavaju klijavost u tlu i dulje od 10 godina. Ova duga sposobnost klijavosti predstavlja najveću opasnost ove parazitske biljke. Naime, sjemenke žive dugo u tlu u latentnom ili pritajenu životu, i kliju tek kada dođu u dodir s korijenom odgovarajuće biljke domaćina. Sjemenka odmah klije i s klicom se priljubi uz biljku. Zatim stvara tzv. stanice sisaljke ili haustorije, pomoću kojih se probija u staničje biljke domaćina, sve do provodnog staničja, odakle crpi vodu i ostale hranjive tvari. Nakon ostvarenog kontakta s biljkom domaćinom, počinje intenzivni rast viline kosice i napad se tada lako uočava. Dok ne ostvari kontakt s biljkom, vilina kosica vrlo se teško primjećuje. Obično se pojavljuje u obliku tzv. žarišta ili legla, koja se pojavljuju kao koncentrični krugovi. Osobito je vidljivo kod napada viline kosice na djetelinama i lucerni. Vilina kosica se širi u tijeku vegetacije vegetativno (dijelovima stabljike), ali je glavni način širenja putem sjemena, koje se prenosi zajedno sa sjemenom biljaka domaćina. Stoga je potreban laboratorijski pregled sjemena osjetljivih biljaka na prisutnost viline kosice. Za čišćenje sjemena kultiviranih biljaka od sjemena viline kosice postoje posebno razrađene metode i uređaji.

P

ostoji više narodnih imena za viline kosice, primjerice vlas, kokotica, vlasulja, predence, pripuzica i dr. Bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ, sve viline kosice lako se prepoznaju po tankim i nitastim stabljikama žutosmeđe ili žutocrvene boje. Stabljike su u potpunosti bez lišća i obavijaju se oko biljaka domaćina, koje razvojem u potpunosti zapletu, što je karakteristični izgled napada ove

Zaštitne mjere

Od preventivnih zaštitnih mjera važan je i plodored. Od izravnih zaštitnih mjera obično se provodi spaljivanje mjesta ili žarišta na kojima se javi, a u nekim slučajevima (kod lucerne i djetelina) mogu se koristiti i neki herbicidi na bazi trifluralina i na bazi propizamida (Kerb 50 W), koji se primjenjuju prije klijanja kulture.

Vilina kosica parazitira na krastavcu B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Vilina kosica u nasadu paprike

PITANJA I ODGOVORI
Nešto više o Zamiokuk
U svom stanu, među različitim vrstama ukrasnih lončanica, imam i jednu za koju mi je prodavačica rekla kako se zove Zamiokulkas. Zanima me o kakvoj je biljci riječ i zašto njenog opisa nema ni u jednoj novijoj knjizi o cvjećarstvu? Dobro ste primijetili kako je riječ o dekorativnoj biljci o kojoj je malo poznatih i dostupnih podataka, čak i u literaturi novijeg datuma. A zamiokulkas obične naraste 50-130 cm visoko, ovisno o uvjetima uzgoja. Snažni izboji zamiokulkasa izrastaju iz korijena i nose nasuprotno poredane ovalne, kožaste liske te načinom rasta podsjećaju na palme. Posebno su zadebljali pri svojoj osnovi, što ustvari predstavlja spremnike za vodu, koji mu u njegovoj domovini jugoistočnoj Africi omogućuju preživljavanje tijekom sušnih razdoblja. Ukoliko mu pružite odgovarajuću njegu, zamiokulkas će čak formirati i neugledne zelenkaste cvjetove bez mirisa, a koji će se pojaviti tijekom proljeća (ožujak/travanj). Najbolje uspijeva na svijetlu mjestu bez izravnog sunca pri temperaturi koja zimi nije niža od 16 stupnjeva C. Pošto mu godi vlažno okruženje, češće prskajte listove odstajalom mekom vodom iz finog raspršivača. Međutim, kako bi ova ukrasna biljka brzo rasla trebate je u periodu od ožujka do rujna redovito i prihranjivati svakih 10-tak dana namjenskim gnojivom za zelene (lisnate) sobne biljke. Za sve dodatne informacije, vezano za ovu ukrasnu biljku, možete me slobodno potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Josip Brkljača, ing. a presađuje u tijeku lipnja, što se odnosi na kontinentalno područje naše zemlje. S druge strane, u toplijem klimatu cvjetača se sije u srpnju, a sadi u kolovozu za jesensku berbu. Za zimsku i proljetnu berbu sjetva se pak obavlja u kolovozu, a sadnja u rujnu. Međutim, u praksi se običava da se sorte cvjetače dulje vegetacije siju nešto ranije od sorti kraće vegetacije. Kasni jesenski hibridi ili sorte sade se na razmak 60 x 60 cm ili 70 x 60 cm, s tim da je bitno naglasiti kako u kontinentalnim uvjetima uzgoja berbu cvjetače treba planirati prije dolaska hladnijih dana. Nino Rotim, dipl.ing. laksativom. Pošto daje poticaj crijevima idealan je za osobe koje imaju poteškoća sa začepom. U tu svrhu dovoljno je konzumirati dva krastavca dnevno. Ali, što je za vas i najvažnije, njegov sok je idealan kod ublažavanja prevelike kiselosti, gastritisa ili čira na želucu. Stoga poslušajte savjet vašeg liječnika i tijekom ovih vrućih ljetnih dana slobodno uzimajte krastavac nekoliko puta dnevno. Nino Rotim, dipl.ing. zete počinju venuti, biljka propada, ali se iz njezine osnove razvijaju nove koje nastavljaju svoj rast. Stoga koncem jeseni treba odrezati listove ocvalih guzmanija na otprilike 4-5 cm visine, i to pažljivo kako ne bi oštetili mlade biljke. Njih je pak tijekom proljeća potrebno odvojiti zajedno s dijelom pripadajućeg korijenja. Dakle, svaku pojedinačnu biljku treba presaditi u manje, plitke cvjetne posude. Pri presađivanju treba koristiti namjenski Flortis supstrat a tek kada se biljke ukorijene i odgovarajuća tekuća gnojiva za cvjetajuće biljke. Za kvalitetno ukorjenjivanje temperaturu zraka treba održavati između 20 i 25 stupnjeva C, dok se vlažnost zraka održava čestim prskanjem vodom uz pomoć finih raspršivača. Nakon toga mjere njege su identične kao i kod ostalih cvjetnih vrsta. Josip Brkljača, ing.

20

UREA i njena folijarna primjena

Zdravstvena i hranidbena vrijednost plodova krastavca

Uzgoj cvjetače

Svake godine za potrebe domaćinstva i lokalnog tržišta uzgajam cvjetaču za kasnu jesensku proizvodnju. Stoga me zanima kada se vrši sjetva cvjetače i koji su optimalni razmaci njene sadnje. Za kasnu jesensku proizvodnju cvjetača se sije tijekom svibnja

Nedavno sam bio na pregledu kod liječnika koji mi je dijagnosticirao gastritis želuca. Osim propisanih medikamenata preporučio mi je konzumiranje salatnih krastavaca. Zato bih vam bio iznimno zahvalan ako biste mi naveli hranidbene vrijednosti te potvrdili njegova ljekovita svojstva. Za krastavac je karakteristično da pripada skupini povrća koju je relativno lako uzgojiti u vlastitom vrtu. A kada ga uzgojimo u vlastitom «aranžmanu», krastavac predstavlja svojevrstan hranjivi lijek iz našeg vrta. S druge strane, kupnja krastavaca na tržnicama i placevima je veliki rizik iz razloga što se radi o povrću koje je nužno redovito brati pa kod primjene pesticida treba strogo voditi računa o karenci, što nesavjesni proizvođači povrća nerijetko zanemaruju. A pravilno uzgojen, nutritivno gledajući, krastavac sadržava razmjerno visok postotak minerala. Njegova koža je najhranjivija (sadržava soli i vitamine) što znači da ukoliko nisu tretirani pesticidima krastavce prije konzumiranja ne bi trebalo guliti, već samo oprati. Krastavac je izvrstan izvor natrija, kalija, magnezija, sumpora, silicija, klora i flora. Zbog svega toga predstavlja i hranu koju možemo smatrati

Dugi niz godina uspješno se bavim poljoprivrednom proizvodnjom. Iako sam nebrojeno puta različite poljoprivredne kulture gnojio dušičnim gnojivima nikada ista nisam koristio folijarno tj. preko lista. Stoga me zanima koje su karakteristike UREE (sa stručnog gledišta) i može li se ona koristiti za gnojidbu preko lista? UREA se još naziva karbamidom ili mokraćevinom i predstavlja naše najkoncentriranije čvrsto dušično gnojivo koje sadržava 46 % dušika. UREA dolazi u obliku bijelih zrnaca premda nekada može biti i bijela kristalna sol. Slabo je higroskopna što znači da ne upija vlagu iz zraka i dosta se lako čuva. Vrlo je rastvorljiva u vodi i koristi se za gnojenje svih kultura bilo pri oranju, pred sjetvu ili za prihranjivanje (kao i KAN). Međutim, UREA se danas dosta koristi i za gnojidbu preko lista kada se najčešće rastvara 0,5-1,0 kg u 100 litara vode, što znači da je tada koncentracija rastvora 0,5-1 %. Premda pojedine kulture podnose i nešto jače koncentracije (krumpir) kod folijarne primjene UREE treba biti oprezan iz razloga što lako može doći do pojave neželjenih ožegotina. Mladen Karačić, dipl.ing.

Cijepljenje oskoruše

Presađivanje guzmanija

Imam dvije prekrasne guzmanije koje imaju po tri nova izdanka. Kada je pravo vrijeme za njihovo presađivanje? Nakon cvjetanja listovi lisne ro-

U zadnjem broju vašeg glasila objavljen je članak o oskoruši. Pošto već duže vremena nastojim proizvesti ovu rijetku voćku, molim vas da mi odgovorite na koju podlogu se cijepi oskoruša i kojim načinom cijepljenja? Dobro je poznato da se sadnica oskoruša može proizvesti cijepljenjem ali je malo znano koji je vid spomenutog postupka najučinkovitiji. Iako se ono može izvesti na nekoliko različitih načina, u praksi se kod oskoruše uglavnom primjenjuje ljetno okuliranje. Dakle, kako bi uspjeh cijepljenja bio dobar treba ga provoditi u vrijeme kada su podloga i plemka «u soku». Ukoliko vam je spomenuti vid cijepljenja nepoznat, preporučam vam da se obratite lokalnoj savjetodavnoj službi ili agronomu-voćaru iz obližnjeg rasadnika. Što se tiče izbora podloge, za razmnožavanje oskoruše najpodesnije je izabrati bijeli glog ili divlju krušku. Nino Rotim, dipl.ing.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

21
Conference,Butira, Santa marija, Trevuška i mnoge druge. Viljamovka – jedna od najpopularnijih krušaka s pravom govoreći. Zacijelo zbog toga što joj plodovi dozrijevaju ujednačeno (krajem kolovoza) i što je u svježem stanju jako ukusna, a može se i preraditi u rakiju Viljamovku. Plodovi su veliki sa prelijepom žutom bojom koji je s jedne strane prekriven crvenilom. Ukratko rečeno to je sorta izvrsne kakvoće, a i uvijek obilno i redovito rodi. Rana Moretinijeva – To je jedna rana sorta koja razvija stabla velike bujnosti, a redovito i obilato rađa Plodovi dozrijevaju krajem srpnja. Plod je zelenožute boje koji je manje prekriven crvenilom. Sorta zahtijeva toplije položaje i plodnija tla. Lipanjsko zlato – Plodovi ove sorte dozrijevaju rano, tj. krajem lipnja. Stablo je srednje bujnosti. Otporna je na sušu i hladnoću. Sorta obilno i redovito rodi, pa je stoga potrebno i ponekad prorijediti krošnju. Plodovi su zlatno-žute boje s blagim crvenilom na sunčanoj strani. Meso ploda je sočno i vrlo ukusno. Conference – Sorta koja podnosi niske temperature. Razvija srednje bujna stabla koja obilno rode. Ubraja se u kasne sorte pa dozrijeva krajem rujna. Plodovi su zelekasto-žute boje prekriveni rđastim točkicama. Plodovi se mogu dugo čuvati u skladištu. Ova sorta se često susreće u hladnijim i vlažnijim klimama, kojoj pogoduju ti uvjeti.

OMILJENA VOĆNA VRSTA
Sočni plodovi krušaka su omiljena poslastica. Mnogi nestrpljivo čekaju da tek ubrani plodovi dostignu puno zrelost kada i njihova kakvoća dolazi do izražaja. Zbog toga kruška dobiva sve veću pozornost, a s tim i veće proizvodno značenje kod nas i šire. U zadnje vrijeme smo svjedoci sve većeg broja nasad krušaka kod nas.
Piše: Mladen Karačić, dipl. ing

KRUŠKA

R

ijetki su oni koji mogu odoljeti primamljivim bojama kruške, odnosno malo je onih koji ih ne vole. Ipak, statistički podaci govore da je ne konzumiramo u dovoljnim količinama imajući u vidu njenu veliku vrijednost. U nas je najpoznatija europska kruška (Pyrus communis). Njen uzgoj je počeo već prije 4000 god. Naročito je bila omiljena među starim Rimljanima, saznavši iz zapisa Plinija, koji su već tada poznavali oko 40 sorti krušaka. Inače kruš-

ka potječe iz Azije, a za njeno daljnje širenje možemo zahvaliti ne samo putnicima i istraživačima veći i trgovcima.

Povoljni uvjeti za proizvodnju

U našem podneblju kruška ima skoro sve preduvjete za uspješnu proizvodnju, kako u većim komercijalnim voćnjacima tako i na manjim obiteljskim gospodarstvima. Kruška je voćka koja ne podnosi veliku hladnoću, a može izdržati temperature i do –25 ºC. Nasuprot tomu, kruška ne podnosi i visoke temperature

iznad 35 ºC zbog čega može doći do paleži lišća. Što se tiče potreba za vlagom kruška zahtjeva najviše vlage u razdoblju intenzivnog rasta ploda i mladica. Svi ovi preduvjeti su u optimalnim granicama koji omogućavaju uspješan uzgoj kod nas.

Najzastupljenije sorte

Pored velikog broja sorti krušaka izdvojit ćemo one koje se najčešće susreću kod nas. Jedna od vodećih je Viljamovka, zatim Rana Moretinijeva, Lipanjsko zlato, Rana košija,

Sorta kruške Rana Moretinijeva B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Sorta Viljamovka

Sorta kruške Lipanjsko zlato

22

VELIKA BROJNOST PUŽEVA S KUĆICOM

NA VOĆKAMA I VINOVOJ LOZI
Piše: dr. Ivan Ostojić

Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i to na visini od 6-7, pa i više metara. Na području Hercegovine, u 2007. godini, puževi su masovno nalaženi na vinovoj lozi, jabuci i breskvi.

O

no što su u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji puževi golaći˝, to su u voćnjacima i vinogradima puževi s kućicom. Ti su se relativno sitni pužići (kućica najvećeg broja tih puževa velika je 6-9 mm) toliko namnožili pa masovno naseljavaju ne samo zeljaste biljke, bilo poljoprivredne kulture ili korovske biljke već i voćke i vinovu lozu.

Veća brojnost puževa nakon kiše

Poslije obilnih kiša u proljeće na deblima i granama mnogih voćaka bilo je više stotina puževa s kućicom. Kućica je bijele boje i izrazito spljoštena. Premda se sporo kreću puževi se penju na stabla mnogih voćaka i naseljavaju ne samo donje grane već se nalaze i na vršnim dijelovima krošnje. Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i na visini 6-7, pa i više metara. Da na stablima voćaka nisu slučajno, već da se na njih penju zbog hranjenja, može se zapaziti već na prvi pogled. Naime, iako su danju za sunčana vremena neaktivni, tijekom noći su aktivni i oštećuju listove i plodove. Napadnuti listovi voćaka su rupičasto izgriženi i na njihovoj donjoj strani pored puževa nalaze se nakupine njihovog izmeta i sluzi. Puževi s kućicom isto tako oštećuju i znatan broj plodova, posebno onih koji se nalaze na donjim granama. Puževi stružu (izgrizaju) površinu ne samo zrelih, mekih i sočnih plodova, već oni oštećuju i potpuno nezrele, zelene plodove. Iako na najvećem broju, posebno zelenih plodova, ne oštećuju veću površinu, u pravilu takve plodove naseljava monilija zbog

Puževi s kućicom na izbojima trešnje

Veliki broj puževa zadržava se na deblu voćaka

Puževi na stablu jabuke

čega oni gnjiju. Međutim, ako do truleži i ne dođe (u slučaju kad su plodovi još sasvim zeleni), zbog nagrižene površine njihov je izgled narušen i takvi plodovi nisu za upotrebu. Pored voćaka, velika brojnost puževa s kućicom je i na čokotima vinove loze. Još od trenutka formiranja prvih listova, puževi se naseljavaju s donje strane lista. Stružu lisnu površinu zbog čega obično dolazi do rupičastih oštećenja. Kako mladice loze rastu tako se i puževi penju naviše i oštećuju nove listove ali i mlade grozdove. Budući da na jednom listu vinove loze može biti dvadesetak pa i više puževa, to su listovi jače oštećeni. S donje strane neoštećenog dijela lista nalaze se gomilice izmeta puževa i njihove sluzi. Za razliku od puževa golaća, (pa i puževa s kućicom kada napadaju zeljaste biljke) puževe s kućicom na voćkama pa i vinovoj lozi teško je suzbijati. Mnogi poljoprivredni proizvođači naprosto ne znaju što da čine i kako da ih se riješe. Pokušavaju ih skupljati, no kako ih na odrasloj voćki može biti i više tisuća, to je mukotrpan i spor posao, pa poljoprivredni proizvođači nerado to čine, jer im se taj posao zbog obilja drugih poljoprivrednih radova ne isplati. Primjena limacida u vidu zatrovanih mamaca donekle zadovoljava kada je u pitanju zaštita vinove loze. Međutim, to je samo na početku vegetacije dok se puževi nalaze na donjim listovima. Tada privučeni mirisom mamka silaze na tlo, jedu mamak i truju se. Stavljanjem mamca pod voćke u većoj mjeri ne privlači puževe s kućicom. Dolazi do ugibanja samo manjeg broja puževa koji se nalaze na prizemnim dijelovima stabla odnosno na korovskim zeljastim biljkama.

Pripravak za suzbijanje puževa B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

23

Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

RASADNIČARSTVOM DO PROFITA
N
adomak Mostara nalazi se mali ali po mnogo čemu jedinstveni voćni rasadnik. Naime, u njemu se cijepe autohtone sorte tradicionalnih hercegovačkih voćnih vrsta poput trešnje, višnje, kajsije, breskve i jabuke. Pored toga, u spomenutom rasadniku na zeleno se kaleme i autohtone sorte vinove loze, tipa žilavke i blatine. Međutim, u tom rasadniku se proizvodi i jedna uistinu zanimljiva sorta kajsije. Po riječima pedesetogodišnjeg vlasnika rasadnika gosp. Zulfe Demirovića kajsija je stekla epitet brazilske: «Cijeli svoj radni vijek posvetio sam rasadničarstvu, što nije čudno jer nam je to obiteljska tradicija. Stoga mi je iznimno drago kako je i moj dvadesetogodišnji sin krenuo obiteljskim stopama te skupa sa mnom kalemi voćke u dva navrata, tijekom proljeća te koncem ljeta, ovisno o kojoj se voćnoj vrsti radi. Ipak u novije vrijeme iznimna potražnja vlada za «brazilskom kajsijom» čiji je plod tri puta veći od uobičajenog i čija stabla nije potrebno tretirati pesticidima. Njene sadnice su samooplodne i što je najvažnije stabla redovito, svake godine obilno plodonose. Zbog toga sve voćne sadnice i prodam čime ujedno izdržavam svoju četveročlanu obitelj.» Kako smo iz razgovora razumjeli, spomenutu sadnicu gosp. Demirović dobio je na poklon prije 20-tak godina i nemalo se iznenadio kada je urodila iznimno velikim plodom. Sadnice se proizvode na GF podlogama kao i na gorkom bademu, a po svemu ostalom (izgledu stabla i lista) svrstavaju se u kajsije. Zašto su je prozvali brazilskom nije nam poznato, ali zahvaljujući gostoprimstvu i činjenici da smo na poklon dobili njenu sadnicu ostale tvrdnje ćemo moći skoro provjeriti. Jer spomenute kajsije navodno brzo stupaju na rod. Pa bumo vidjeli...

Gosp. Zulfo Demirović ponosan na svoje kajsije

Dio rasadnika Zulfe Demirovića

Ekološki uvjeti uzgoja kupine
Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

U

spjeh uzgoja kupine u velikoj mjeri ovisi o prirodnim uvjetima pojedinih lokaliteta. Kupina traži toplija podneblja s dosta vlage u zraku, ali i u tlu tijekom vegetacije, posebno u fazi zrenja plodova. Kupina slabo podnosi niske temperature. Izmrzavanje počinje na temperaturi od –10 do –15 °C. Međutim, ako je nasad kupine pod snijegom, a sadnice

nisu previše bujne i na vrijeme su završile s vegetacijom, kupina može izdržati i znatno niže temperature zraka (-20 do –25°C) tokom zimskom mirovanja. Isto tako kupina ne podnosi visoke temperature zraka. Visoke temperature najčešće prati i jaka insolacija te niska relativna vlaga zraka. Biljka brzo gubi vlagu, vene, plodovi ostaju sitni, dobivaju ožegotine i gube boju, a prinosi se smanjuju. Kupina dobro uspijeva i rađa u područjima s oko 800 mm pa-

Sočni plodovi kupine

dalina od čega je preko 500 mm u periodu vegetacije. U sušnijim područjima kupini se mora osigurati voda odnosno navodnjavanje ako se žele ostvariti planirani prinosi.

Što se tiče tla, kupina traži duboka, strukturna i propustljivim tlima koja su dobro opskrbljena organskom masom s blago kiselom pH reakcijom. Slabo podnosi teška, močvarna i pjeskovita tla.

B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

24
Posljednjih godina svjedoci smo izrazito visokih temperatura tijekom srpnja i lipnja, a koje su rijetkost čak i za podneblje Hercegovine. Naime, prvog dana ljeta (21.06.), u hladu, živa u termometru prelazila je čak 40 °C, što je prouzročilo brojne nedaće našim vinogradarima. Sredinom lipnja na lokalitetu Bišće polje zabilježena je temperatura od 46 oC.
bitna je preventiva. To, prije svega, znači da ubuduće ne smijemo vršiti prekomjerno zakidanje zaperaka, čime grozdove ostavljamo nedovoljno zaštićene te podrazumijeva da se i mi sami moramo znati nositi s nastalim klimatskim promjenama. Oštećene bobice ne predstavljaju posebnu opasnost u vinogradu, osim ako ne dođe do promjene vremena i nastupi kišovit period kada može doći do pojave truleži. U svakom slučaju ,vinogradari u ovom periodu koriste botriticide tako da će i grožđa biti zaštićeno od truleži.

OŠTEĆENJA OD VISOKIH TEMPERATURA
Piše: Nino rotim, dipl. ing.

O

ptimalna temperatura za razvoj vinove loze kreće se između 25 i 35 stupnjeva C. Ali, kada temperature porastu iznad te granice javljaju se i prve poteškoće u hercegovačkim vinogradima. Jer malo je poznato kako temperature iznad 35 stupnjeva C oštećuju vinovu lozu na sličan način kao i temperature ispod ništice. U tom slučaju vegetacija malaksava da bi na 50 stupnjeva C ona potpuno prestala, iz razloga što dolazi do odumiranja biljnih stanica. Ako te ekstremne temperature potraju nekoliko dana, dolazi do kovrčanja listova koji postupno gube boju, suše se i opadaju. Međutim, puno veće štete pojavljuju se na samim grozdovima gdje biva doslovce spržen njegov veliki dio ili veliki dio bobica u grozdu, čime on postaje tržno neuporabljiv. A ožegotinama oštećen grozd predstavlja idealnu podlogu za pojavu sive pljesni na grožđu.

Što je stvarni uzrok sušenja grozdova?

Razumljivo je da do sušenja grozdova prvenstveno dolazi zbog ekstremno visokih temperatura koje su praćene jakim dnevnim insolacijama. Međutim,

uočeno je da navedena pojava uglavnom pohodi vinograde u kojima su zastupljene nešto osjetljivije sorte poput: Blatine, Black Magica, Smederevke pa dijelom i Viktorije. S druge strane, dobra stara žilavka uglavnom biva neoštećena, čime je još jednom opravdala svoj naziv. Dakle, stavlja se naglasak na zastupljeni sortiment u vinogradima. Osim toga, u strahu od opasne pepelnice vinogradari iz neznanja skidaju previše zaperaka i listova oko grozda ostavljajući ga tako nezaštićenim od agresivnih sunčevih zraka. Zamjetno je također kako su većinom nastradali dijelovi grozda okrenuti zapadnoj strani, što znači da se eventualnom otkrivanju grozda mora ipak prići s istočne strane. Nadalje, kod redovite zaštite i prskanja grozdova često se nepažljivo gornjim dijelom marpiča (piskom) neprimjetno ošteti boba, što pogoduje nastanku i pojavi «sunčanice» grozda. Tim više ako se to učini dok pokožica nije prekrivena voštanom skramom i pepeljkom (maškom) koji je čuva od oštećenje i kvarenja. Zbog toga na pokožici se pojavljuju tamnožute ili rđaste pjege, nakon čega dolazi do gubitka turgora pa se bobe smežuraju. Bobe su pak najosjetljivije u vrijeme promjene boje. Nije nebitno napomenuti kako

na temperaturama većim od 40 stupnjeva C u vinograde ne smijemo ni ulaziti a kamoli vršiti plitke obrade tla (prašenja) ili provoditi sumporanja. Kada do ožegotina na grozdovima i dođe, kao što je to slučaj ove godine, svi hrle po pomoć u agrocentre i poljoljekarne. Vinogradari misle da je riječ o truleži grožđa izazvane pojavom sive pljesni te traže pripravke za njeno suzbijanje. Međutim, nastala oštećenje su, nažalost, neparazitske prirode i kada se pojave, na njih ne možemo utjecati. Drugim riječima,

Oštećene bobice grožđa od visokih temperatura B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

25

I BILJKE HVATAJU KUKCE
Karnivore biljke hvataju sitne životinje i kukce. Zbog toga su posebno zanimljive ljudima i znanstvenicima. Kod prvih bude maštu i izazivaju čuđenje a drugima pretstavljaju neiscrpnu temu za proučavanje.
Međutim, posebice je interesantno na koji način spomenute biljke hvataju kukce. Njihovi organi su se ustvari modificirali u savršeno precizne i učinkovite klopke koje im svakodnevno osiguravaju dovoljne količine hranjivih tvari. Bilo da se radi o cvijetu, kapljicama rose ili sočnim zelenim listovima ove prirodne klopke imaju sposobnost da love i probavljaju kukce, i to sve zahvaljujući lučenju tvari koje razgrađuju njihov sitni životinjski organizam. Venerina muholovka (Dionaea muscipula) je najpoznatija i najzanimljivija biljka mesožderka na svijetu. Odlikuje se jako neobičnom klopkom u vidu lista s nazubljenom ivicom (listovi rašireni poput zvijezda). Kada kukac

Piše: Goran Jurilj, dipl. ing,

N

ajbrojniji razred životinjskog svijeta na Zemlji čine kukci. Više ih je od milijun vrsta. Različite vrste kukaca hrane se biljnom i životinjskom hranom, izumrlim organskim ostacima, a neke napadaju i čovjeka. Ovo sve nam je dobro poznato iz Biologije. Međutim, malo je poznato da postoje biljke (oko 500 vrsta), koje pak, privlače i hvataju kukce. One se na prvi pogled ne razlikuju od ostalih biljaka. Ono po čemu su jedinstvene su mehanizmi koji im omogućuju da privuku insekta, uhvate ga, ubiju i apsorbiraju kao proteinsku hranu. U većini slučajeva insekt biva privučen atraktivnom bojom cvijeta nakon čega za vrlo kratko vrijeme bude uhvaćen u klopku.

Rosulja - atraktivna biljka mesožderka

Zašto biljke mesožderke uopće hvataju kukce?

Karnivore biljke uglavnom nastanjuju tropska područja, a njihovo životno stanište je najčešće močvara. Dobro je poznato kako močvarne površine spadaju među najlošije kategorije tala. Na takvim tlima biljke ne mogu osigurati dovoljne količine dušika a zbog visoke vlage u zraku otežano je i kolanje sokova. Ako tomu pridodamo činjenicu da biljke mesožderke obično rastu na tamnijim mjestima, jasno je da u nedostatku sunčeve svjetlosti ne dolazi do “pravilnog” odvijanja fotosinteze. Drugim riječima, zbog obilnih kiša i nedostatka nutritienata ove biljke su primorane tražiti dopunski obrok. Našle su ga u insektima kojih na močvarnim površinama ima u izobilju, odnosno, postupno su se adaptirale na ishranu insektima.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

sleti na list, on se munjevitom brzinom zatvara i pretvara u bezizlaznu klopku. Potom biljka iz posebnih žlijezda luči sokove zahvaljujući kojima bespomoćni insekt biva probavljen za nekoliko dana. Nakon “probave” list se otvara a vjetar odnosi neprobavljene dijelove insekta tako da je sve spremno za novi lov. Rosika (Drosera rotundifolia) je ništa manje zanimljiva mesožderka čiji nježni listovi luče ljepljivu tvar koja na listovima svjetluca poput rose. Svjetlucanje privlači kukce koji i pri najmanjem dodiru ostaju zalijepljeni na listu. Pri pokušaju da se oslobode doti-

Venerina muholovka

ču još više žlijezda na listu čime budu još čvršće uhvaćeni. Postoje i brojni drugi primjeri načina djelovanja klopki koji služe za hvatanje kukaca od strane biljki mesožderki. Međutim, malo je poznato da se ove proždrljive biljke mogu uzgajati i u sobnim uvjetima. Dakle, ukoliko iz neke egzotične zemlje na dar dobijete biljku mesožderku, stavite je na sjenovito mjesto, zaštićeno od propuha. Zimi je držite na sobnoj temperaturi, dok u ljetnom razdoblju može zauzeti svoje mjesto i na sjenovitom dijelu balkona. Znači, visoke im temperature ne smetaju mada im je potrebno osigurati dovoljno vlage. I još nešto, pojedine vrste biljki mesožderki žive i na našim područjima, na vrlo malom broju lokaliteta. Ali, ne trebate se plašiti jer u Španjolskoj, Portugalu i Maroku mesožderke, prije svega, slove kao korisne biljke-za hvatanje i uništavanje muha.

26

Slama od žita kao stočna hrana i kao stelja
Slama kao sijenu najprirodnija i najbliža krma, prva je prirodna krma koja može nadomjestiti, a često i zamijeniti sijeno uz dopunu i druge krme.
Piše: Nikola Jagačić, dipl. ing.
je najhranjivija. Slijede ječmena, ako nije od sorata s oštrim osjem da ozlijede usta stoke. Ražena slama je tvrda i drvenasta, pa je bolja za stelju i pokrov nadstrešnica nego hranidbu. Heljdina slama male je hranidbene vrijednosti i može prouzročiti probavne tegobe ako se daje u velikim količinama. Zobena slama je hranidbeno najvrjednija, sa 48-50 posto probavljivosti i najmanje sirovih vlakana. Slama leguminoza je slične hranjive vrijednosti kao i slama žitarica, ali s više proteina. Usporedbe radi, graškova slama sadrži 8%, soje 5,5% u više Ca 1-1,5%. Slama žitarica sadrži 4-6% pepela, Ca 0,25-0,35, kalija 0,8-1,7% i fosfora svega 0,1%. S obzirom na sastav i slabu vrijednost u hranidbi kravama se daje 2-5 kg, najčešće sjeckana s nekim drugim sočnim krmivima, što je već opisano. Fino mljevena slama u većim količinama može kod stoke prouzročiti začep. Vrlo je važno istaknuti opasnost od pljesnive slame u hranidbi. Može izazvati mikotoksikoze s obolijevanjem kože i sluznice usta, želučano-crijevne bolesti, pobačaj pa čak i uginuće. Danas se različitim metodama želi postignuti bolja hranjivost slame i to sjeckanjem, kuhanjem, parenjem, briketiranjem i sl.

T

očno je da praktična iskustva govore kako je slama hranidbeno vrijedna, ali ne znatno kako se nekad tvrdilo, iako se u pasivnim krajevima stoka tijekom duge i oštre zime hrani i znatnom količinom slame. Nekad se u Europi stoka tovila sjeckanom slamom i krumpirom. Sličnim postupkom stoka se ponegdje tako hrani i danas, primjerice u Međimurju i Podravini.

Slama kao hrana za stoku

Slama se na sjekaču nasiječe i pomiješa s kosanom repom (postrna). Zatim se posipa posijama ili nekom drugom žitnom prekrupom, zalije slankastom vodom i ostavi 1 dan na maceraciji i omekšavanju, osobito ako je riječ o kukuruzincu. Idućeg dana mješavina se stavlja u jasle pred krave ili drugu stoku. Stoka tako pripremljenu mješavinu, vrlo rado jede. Slama se može miješati i s melasom, a umjesto repe može biti i neko drugo sočno krmivo pa i tikve. Hranjiva vrijednost slame je mala pa se ne može koristiti sama kao jedina hrana, već je valja davati uz krmu siromašnu celulozom kao voluminozni dodatak da se kod životinje stvara osjećaj sitosti. Životinja pritom lakše izbacuje izmet, ima bolju probavu, poboljša se rad želuca i crijeva i mlijeko sadrži bolju masnoću. Slama ne sadrži dovoljno bjelančevina niti vitamina, osobito A vitamina, te minerala kalcija (Ca), fosfora (P) i kalija (K). Ipak može zamijeniti dio sijena i silaže. Danas se slama dobiva kombajniranjem, manje kosidbom žitarica. Balira se ili složi u stogare i služi za hranu ili stelju. Neki gospodari slamu spale kako bi lakše mogli zaoravati strništa. Ovisno o žitaricama, razlikujemo zobenu, ječmenu, pšeničnu i raženu te slamu od leguminoza (grašak i sl.). Zobena slama, sa svojim mekanim savitljivim stabljikama, od svih

Slama - hrana i prostirka za stoku

Najčešće se koristi kao stelja za stoku

je zdrava, bez štetnika, snijeti i hrđa, da nije nositelj zaraze, da je čista i svježa, nikako pljesniva, jer postoji mogućnost da stoka

jede i stelju ispod sebe, osobito ako je u stelji ona supstancija koju životinja treba, a nema je u redovnom obroku.

Kolika je potražnja slame za stelju, prikazuje tablica VRSTA STOKE Konj Govedo Svinja DNEVNA POTREBA (kg) 2-3 3-4 1,5-3

Slama za stelju

Sve se više ističe vrijednost korištenja prostirke (stelje) u stočarstvu, zbog potreba za stajskim gnojem i kompostom od slame. Dugogodišnje korištenje isključivo mineralnih gnojiva ne može stalno povećavati prinos, bez popravke strukture tla koju popravlja stajski gnoj, pa teška tla čini rahlim i propusnim, a lagana veže i omogućuje zadržavanje vlage u njima. Mineralno gnojivo bez stajskog gnoja postalo je ograničavajući čimbenik u visini prinosa. Radi toga se ističe potreba za stajskim gnojem. Životinje rado bježe na toplu i čistu stelju, jer im ona ležaj čini toplijim i ugodnijim. Važno je da

Prema sposobnosti upijanja mokraće, na prvom je mjestu slama od pšenice. Potrošnja slame za stelju ovisi o klimi, jer su veće potrebe u brdskim područjima zbog oštrih i dugih zima. Tu stoka treba topliji ležaj, da je suh i čist, troši se i više slame za hranidbu kao dopuna hranidbenih obroka radi nedostatka krmiva. • Nema oslonca tvrdnja nekih da se sama slama može iskoristiti kao hranjiva krma, pa ni u pasivnim krajevima. Ako to mora biti, onda je to iz nužde. • Slama se može koristiti u hranidbi kao dodatna voluminozna krma, uz osnovni obrok krepke hrane (koncentrata) i uz sočna krmiva. • Čuvati se prehrane pljesnivom slamom, a i slamu valja štititi od vlage i kiše. Na kiši se slama u balama može upljesniviti ako stog nije pokriven. Plijesan se razvija između bala. • Potrošnja slame ovisi o tehnologiji držanja, posebno goveda, i o broju stoke, kod koje se potrošnja osobito odnosi na prostirku.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Iako je uzgoj duda (murve) u Hercegovini poznat od davnina danas je on sveden na minimum. To se najzornije očituje u našim voćnim rasadnicima gdje se mogu pronaći samo njegove ukrasne, mini pendula (obarajuće) forme, a gotovo nikako sadnice za normalan uzgoj.
Uzgoj Dudova svilca

27

ZABORAVLJENA MURVA
Piše: Ivica Doko, dipl. ing,
venstveno zbog svojstava stabla i ploda. Pa, možemo tvrditi kako ožemo slobodno reći da nije bilo niti jednog dijela stabla je uzgoju duda ili mur- koje se nije koristilo u zanatstvu, ve na našim terenima kućanstvu, gospodarstvu i sl. odzvonilo. Slično je i sa ostalim Tako su se svi organi, počevši od podnebljima gdje se tradicija nje- ploda, lista pa do drva, koristili za govog uzgoja itekako poštivala jelo, izradu bačava, brodogradi cijenila (Dalmacija). Međutim, nji i drugo. Osim za ishranu ljudi nema logičnog objašnjenja za- plodovi su služili kao slasna pošto je i kako je tako brzo iščezla slastica i domaćim životinjamacijenjenja voćna vrsta koja se svinjama, ovcama, kozama, peraredovito nalazila na svakom se- di pa čak i psima. Pored toga, od oskom gospodarstvu, bilo oko plodova se proizvodila i cijenjena kuće u dvorištu ili u blizini staja. rakija. Ali značaj duda je posebPa i u samim gradskim jezgrama i no bio važan ženama s područja u okviru novijih urbanih stambe- Konavla koje su svilu (nastalu zanih centara uvijek bi se “poštedio” hvaljujući radom dudovog svilca) jedan dud koji je na dotično mje- koristile za ukrašavanje narodnih sto posađen puno, puno ranije. nošnji. Inače, dudov svilac se hrani Valjda je i radnicima koji uređuju ove nove “betonske kockice” koji lišćem, prije svega, bijelog duda, pismeniji nazivaju stambenim nakon čega se začahuri pa se stoblokovima bilo žao izgledom ne- ljetnom tradicijom i naslijeđenim umijećem iz tih čahura dobivala kako uvijek napaćenog duda. svila.

M

Dudov svilac (Bombyx mori L.) može se smatrati domaćom životinjom, jer se vrsta teško može održati u prirodi bez pomoći čovjeka. Tisućljetnim uzgajanjem ove vrste, leptiri su izgubili sposobnost dobrog leta, a i gusjenice se ne bi mogle održati u prirodi. Vrijednost pređe koju izlučuju ličinke poznata je u Kini već od 2600 godina prije Krista. Odavanje tajne proizvodnje svile bilo je kažnjivo smrću. Tek 522. godine dva grčka kaluđera uspjela su do Bizanta prenijeti jaja svilca skrivena u šupljim bambusovim štapovima. Danas se uzgoj svilca, u vrlo malim količinama, obavlja u Konavlima. Jaja se nabavljaju u specijaliziranim trgovinama. Gusjenice se hrane lišćem duda, a primjerice gusjenice koje se razviju iz pošiljke jaja koja teži 28 grama, trebaju za svoj razvoj 1200-1500 kg lišća duda.

Stablo duda

Značaj duda u prošlosti

U prošlosti je dud slovio za vrlo cijenjenu i korisnu gospodarsku voćku bijelog ili obojenog ploda. Čini se da su bijele forme ipak bile više zastupljene i to prB R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

Spasimo dragocjeni dud

Danas je ipak neshvatljivo da možemo zamijetiti samo ukrasne forme duda dok klasična stabla eventualno zapazimo zahvalju-

jući činjenici da su ona ipak dugovječna. Poznato je da stabla murve mogu dosegnuti starosnu dob i preko stotinu godina. Jasno je da više nema i vjerojatno nikada neće ni biti plantaža duda, što potkrepljuje i činjenica da nema ni sadnica u voćnim rasadnicima ali i da je dud iščeznuo iz stručnih knjiga o voćarstvu. Ali nije jasno zašto se ipak malo ne potakne njegov uzgoj. Svojevrsna akcija na poticanje njegova uzgoja imala bi odjeka. Ali, kao da je svatko digao ruke od murve koju su naši preci itekako cijenili i koristili. Uostalom, brodice se sada prave od

Sorte duda obojenih plodova

plastike, svila se dobiva umjetnim putem a možda i mi skoro budemo udisali umjetni zrak. Netko će govoriti kako dud privlači brojne kukce, prvenstveno muhe te kako prlja i zagađuje dvorište. Ali, barem se zapitajmo kakvo je djetinjstvo bez majčina ukora uzrokovanog prljavom majicom, upravo zarađenom na drvetu s ovim slasnim i mirisnim plodovima.

28

KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA

Klopke za ose i stršene

Odlično rješenje za odrine

Kod proizvodnje grožđa, posebno kod stolnih sorti, veliki problem mogu predstavljati ose i stršeni. Događa se, posebno kada se radi o manjim vinogradima da ose unište kompletnu berbu.

Piše: dr. Ivan Ostojić

O

se su dobro poznat štetnici poljoprivrednim proizvođačima, posebno onim koji se bave proizvodnjom grožđa i voća čije je meso ploda u vrijeme zriobe mekano i sočno. Režim ishrane osa je zapravo mješovit. Hrane se raznom hranom. Kao mesožderi hvataju razne sitne kukce, većinom gusjenice, zbog čega su donekle korisne. Međutim, ta njihova korisnost je neznatna u odnosu na njihovu štetnost kada za hranu koriste meso grožđa i voća. Naročito velike štete mogu napraviti u vinogradima posebno kada se radi o stolnim vrstama grožđa. Događa se, posebno kada se radi

o manjim vinogradima, da ose unište kompletnu berbu. Naime, tijekom ljeta i u ranu jesen kada uglavnom dozrijeva voće i grožđe, ose se pretežno hrane mesom grožđa i mekanog voća.

ose neposredno čine ozbiljne štete na grožđu i voću, one neposredno utiču da te štete budu veće! Naime bobice grožđa i mekane plodove voća koje su oštetile ose posjećuju pčele koje dokrajče ono što su ose započele. Zapravo zbog male relativno male brojnosti osa u vinogradu i voćnjaku ne bi došlo do tako velikih šteta, kada oštećene bobice grožđa i plodova voća ne bi masovni posjećivale pčele. Naime kao ose do kraja ne pojedu načetu bobicu grožđa ili sadržaj sočnog ploda, već se sele s bobice na bobicu odnosno s ploda na plod i oštećuju ih, to pčele koje se javljaju u velikom broju za kratko vrijeme naprave velike štete.

Stršen – vrlo opasan kukac

Ose- lako prepoznatljive

Ose su kukci karakteristične žuto crne pigmentacije. Žive solitarno ili u zajednicama u osinjacima. Kao štetnici grožđa i voća kod nas se obično javlja obična osa i piknjasta osa, a rjeđe i stršljen. U vrijeme zriobe voća, a posebno grožđa ose oštećuju pokožicu bobica grožđa, odnosno ploda kruške, nektarine, breskve, šljive ili neke druge voćne vrste. Hrane se sočnim mesom i nanose ozbiljne štete. Pored toga što

Stršen (Vespa crabro L.) je sličan osi, ali je mnogo veći. Gnijezda gradi u šupljem drveću, drvarnicama i drugim zapuštenim staništima. Opasan je, ali rijetko napada bez razloga. Oštećuje plodove voćaka i bobice vinove loze. Napada i pčele, ali i ose.

Suzbijanje

Suzbijanje osa moguće je obaviti na više načina. Međutim bilo koji način suzbijanja da se primjeni suzbijanje osa jako je otežano. Naime, kada se ose mehanički uništavaju dosta je teško pronaći njihove osinjake. Inače

osinjake treba uništavati kada padne mrak jer su tada sve ose koje stanuju u njemu ušle u osinjak, a tada postoji i manja opasnost da osoba koja mehanički uništava osinjak bude izvrgnuta ubodima osa koje nisu tako bezazlene. Suzbijanje osa insekticidima također je otežano, gotovo neprovedivo. Naime, kako ose napadaju poluzrelo grožđe, odnosno voće, primjena insekticida je teško provediva jer je teško ispoštivati karencu. Osim toga na oštećenim plodovima nalaze i pčele, to bi eventualna primjena insekticida pored osa uništile i pčele. Zaštita grožđa od napada osa donekle je moguća postavljanjem lovnih boca s uskim grlom u koje se stavlja pokvareno vino ili gnječeno voće. Treba voditi računa da se u boce ne stavlja med ili slatki sok koji pored osa privlači i pčele. Inače zaštita grožđa od osa, odnosno pčela moguća je postavljanjem zaštitnih mreža u vinogradu. Danas se na tržištu nalaze posebne klopke za ose i stršene koje se pokazale vrlo efikasnim načinom suzbijanja. Klopke ne privlače pčele. Na kraju treba istaknuti da štetama na grožđu i voću pridonose i pojedini pčelari koji u vrijeme sazrijevanje grožđa i voća drže košnice u blizini vinograda i voćnjaka!

Oštećenja na plodu jabuke

Oštećeni plod kruške od osa i stršena

Osinjak B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

NEMATODE U PROIZVODNJI POVRĆA I METODE SUZBIJANJA

29

Oštećenja na korijenu krasavca

Karakteristični simptomi napada nematoda - “plješine”

Piše: Danko Tolić, dipl. ing.

N

ematode su štetnici koji pričinjavaju velike štete u proizvodnji povrća, a pogotovo na rajčici, krastavcu i krumpiru. Rajčicu i krastavac napadaju uglavnom nematode iz roda Meloidogyne: • Meloidogyne javanica - javanska korjenova nematoda • Meloidogyne incognita - južna korjenova nematoda • Meloidogyne halpa – sjeverna korjenova nematoda U proizvodnji krumpira značajne su sljedeće vrste nematoda: • Globodera rostochiensis - zlatna krumpirova nematoda • Globodera palida - blijedožuta krumpirova nematoda To su vrlo sitne životinjice najčešće končastog ili ovalnog oblika veličine 0,5-1,0 mm i teško se primjećuju golim okom. Štete pričinjavaju sisanjem sokova iz korijena biljke koja reagira formiranjem guka (zadebljanja) na
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

korijenu. Korijen kržlja, a na guke se naseljavaju drugi patogeni. Sve ovo uzrokuje zaostajanje u porastu biljke, koje dovodi do propadanja dijela ili čitavog nasada. Mnogi proizvođači simptome primijete kasno i kada više nisu u mogućnosti spriječiti štete.

Mjere zaštite

Suzbijanje nematoda uključuje: • agrotehničke mjere (plodored, otporne - tolerantne sorte i podloge), • biološke mjere (nematofagne gljivice) • nematocidne biljke (Tagetes patula, Tagetes erecta i dr.), • fizikalne mjere (termičku sterilizaciju tla i solarizaciju tla) i • kemijske mjere (fumigaciju ili primjenu granulirani nematocoda). U plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji povrća teško je primijeniti sve mjere zaštite, te se stoga «mali» proizvođači lakše odlučuju za jeftinije mjere kao što su uzgoj otpornih sorti ili primjena granuliranih nematocida, prije sadnje. Na tržištu BiH nema

puno sredstava registriranih za ovu namjenu, a neki su pripravci dosta skupi. Od ove godine Syngenta je preko svojih zastupnika počela s distribucijom Nemathorina 10 G, novog granuliranog insekticidanematocida za suzbijanje nematoda i žičnjaka. Osnovna prednost ovog preparata je vrlo jednostavna primjena s vrlo malim rizikom za trovanje korisnika ukoliko se pridržava uputa. Primjenjuje se 1-2 dana prije sadnje rasipanjem granula koje se nakon toga unose plitko u tlo. Na malim površinama to se obavlja frezom ili grabljama kod primjene u gredicu. Ako se gra-

Napad na tek presađene biljke krastavca

nule Nemathorina unesu duboko u tlo, neće biti zadovoljavajući učinak. Granule moraju biti u zoni razvoja korijena mlade, tek posađene biljke. Djelovanje sredstva počinje tek kad se zemljište zalije 1-2 puta. Doza Nemathorina je 3- 4 kg za 1.000 m2.U ovoj dozi preparat ima odlično djelovanje i na neke druge štetnike u tlu kao npr. žičnjaci i trips koji se kukulji u tlu. Primjena ovog nematocida se ne preporuča nakon sadnje kad se primijete štete od nematoda.

Venuće i sušenje nadzemnog dijela - završna faza napada

Napad na tek presađene biljke krastavca

30

Taro – biljka izuzetno velikih listova
Taro je trajnica s gomoljastim korijenjem. Listovi su sa snažnom uspravnom peteljkom dugom 20-150 cm, a plojka s vrhom koji visi prema dolje, dugi 13-60 cm, široki 10-35 cm. Taro se u Aziji uzgaja već tisućljećima, a danas je osnovna živežna namirnica prvenstveno u Polineziji. Gomolj ima jasne lisne ožiljke i sadrži mnogo škroba a bogat je i oksalnom kiselinom. Tek kuhanjem ili pečenjem postaje jestiv. Uzgajaju se vrlo različiti oblici, s tamnim, maslinastozelenim do vrlo blijedim listovima, djelomično i s mrljama

Naj, naj, naj …..
prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najteža mrkva
John Evans ( rođen u Britaniji) uzgojio je mrkvu tešku zapanjujućih 8,61 kg u vrijeme mjerenja na Državnom sajmu na Aljasci 1998. godine.

Bugenvilia-ime po admiralu
Ova prekrasna biljna vrsta ime je dobila po francuskom admiralu Louis Antoine Bougainvilleu na čijem je brodu u Brazil putovao njen pronalazač. Danas se uzgajaju većinom križanci-tri vrlo slične vrste u svim bojama, od bijele preko narančast do crvenoljubičaste i ponekad s velikim brojem pricvjetnih listova. Obje druge vrste, B. peruviana i B. glabra imaju listove s vrlo malo dlačica, prva vrste ima i manje, gole cvjetove. Druga vrsta podnosi mraz do –7 °C te se stoga u Sredozemlju može uzgajati i na otvorenom.

Najveći tartuf
Bijeli tartuf (Eutuberaceae tuber) težine 1,31 kg pronađen je 2. studenog 1999. godine u blizini Buja u Hrvatskoj, a pronašao ga je Hrvat Giancarlo Zigante. Bio je dug 19,5 cm, širok 12,4 cm, a visok 13,5 cm te je procijenjen na 580 dolara.

Uljana palma – izvor sirovina za industriju
Uljana palma se ubraja u najvažnije izvore sirovina za prehrambenu i kozmetičku industriju. Iz mesa ploda dobiva se palmino ulje koje se najvećim dijelom koristi u proizvodnji margarina. Jezgra daje ulje palmine jezgre, koje prvenstveno služi za proizvodnju sapuna. S godišnjim prirodom od oko 6 tona ulja po hektaru, plantaže uljane palme ubrajaju se u tropske kulture s najvećim urodom. Svake se godine nekoliko tisuća hektara prašume iskrči u cilju osnivanja novih plantaža. Osobito često se u Maleziji, koja sama daje oko dvije trećine svjetske proizvodnje, kilometrima vide samo nasadi uljane palme.

Najskuplja čaša vina
Najveći iznos plaćen za čašu vina iznosio je 1382,80 dolara. Njime je kupljena čaša Beaujolais Nouveaua (obitelj Jaffelin) iz 1993. Vino je predstavljeno u Beauneu, mjestu vinogradarskog kraja francuske provincije Burgundije, a kupio ju je Britanac Robert Denby u Britanski uređenom pubu Pickwicks u Beauneu 18. studenog 1993. godine.

Divovska lula – «miris» poput lešine
Biljka s vrlo velikim cvjetovima koji ne samo da izgledaju poput lešine već tako i «mirišu». Tim mirisom mame muhe koje pužu u cijevi gdje ih dlačicama nalik vršama tako dugo zadržavaju dok nisu naprašene polenom. I druge biljke iz ove porodice postavljaju takve mamce, no obično imaju manje cvjetova, kao, primjerice, domaće vučja stopa (A: clematitis). Velecvjetna lula (A: grandiflora) često se zamjenjuje s golemom lulom, no ona ima na donjem kraju cvjetnog ruba nastavak poput repa duljine od12 cm pa sve do preko 4 m.

Najvrednija riba
Najskupljom ribom na svijetu smatra se ruska jesetra (Huso huso) zbog visoke cijene njezine ikre. Od 1227 kg teške ženke ulovljene u ruskoj rijeci Tikhaya Sosna 1924. godine dobiveno je 245 kg kavijara vrhunske kakvoće koji bi danas na tržištu vrijedio oko 289.000 dolara.
B R O J 5 1 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 7

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->