Anatomija Organi

ORGANI
I.P. Glandula thyreoidea

Glandula tireoidea je endokrina lijezda smjetena u prednjem dijelu vrata, ispred dunika. Izgraena je od dva renja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove renjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi rauna kod izvoenja gornje traheotomije. Stranji dijelovi medijalne povrine renjeva tireoidne lijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji tee u brazdi izmeu jednjaka i dunika. Lateralno renjevi su u odnosu sa ilno-nervnim snopom vrata ko jeg ine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis interna-lateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomou nekoliko fibroznih snopova koji su oznaeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se sputaju sa jezine kosti i fiksiraju na kapsulu ove lijezde ine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela lijezde, esto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne lijezde. Razlikujemo: 1. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje lee iznad jezine kosti, 2. glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje lee ispod jezine kosti, 3. glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje lee ispred jezine kosti, 4. glandule tireoidee akcesorije posteriores koje lee izmeu traheje i ezofagusa i 5. glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smjetene su ispred traheje. Tireoidna lijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova lijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima lijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna lijezda lui tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vanu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).
www.perpetuum-lab.com.hr
I.P. Glandulae parathyreoideae

Paratireoidne lijezde, zajedno sa timusom pripadaju tzv. branhigenim organima budui da se razvijaju iz endoderma krnih vrea. To su mala tjelaca ovalnog ili okruglog oblika smjetena na stranjem rubu tireoidne lijezde, ili u uglu izmeu nje i dunika. Razlikujemo dvije gornje i dvije donje paratireoidne lijezde, glandule paratireoidee superiores et inferiores. Paratireoidne lijezde imaju boju bijele kafe, to je bitan podatak jer ih ne smijemo zamijeniti sa akcesornim tireoidnim lijezdama koje su tamnocrvene boje ili sa grudvicama masti koje su ute. Od odnosa paratireodnih lijezda treba pomenute da se gornje nalaze obino iza a. tireoidee superior i n. laringeus rekurensa, dok su donje ispred ovog ivca, a sprijeda su pokrivene renjevima tireoidne lijezde. Paratireoidne lijezde lue paratireoidni hormon koji uestvuje u odravanju normalne koncentracije kalcijuma u plazmi to je neophodno za adekvatnu neuromiinu aktivnost.
I.P. Hypophisis cerebri

Hipofiza (hypophysis s. glandula pituitaria) je mala endokrina lijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. Smjetena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti, a izmeu desnog i lijevog sinus cavernosusa. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo, pa se i zove sella turcica. Udubina u kojoj je smjetena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde modane opna zvanom diaphragma sellae, koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optika hijazma. Teina joj varira od 0,3 do 0,8 grama. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela, adeno i neurohipofize, koji se razlikuju kako po razvoju, tako i po grai i funkciji. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla, a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Adenohipofiza se najveim dijelom nalazi u sella turcica, a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. Zauzima etiri petine hipofize. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior), srednji (pars intermedia) i stranji dio (pars infundibularis) . Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najvei i najvaniji dio adenohipofize. Pars intermedia se nalazi na granici izmeu adeno i neurohipofize, dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mree, te zavreci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske grae, gru pisani u tri klase: glukoproteinski, mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajui - TSH, luteinizirajui LH i folikulostimulirajui FSH). Tiro stimulirajui hormon (TSH) djeluje na folikularne elije titne lijezde koje pod njegovim uticajem izluuju hormon tiroksin. Folikulo stimulirajui hormon (FSH) potie rast folikula u ovarijumu, a kod mukaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Luteinizirajui hormon (LH) uzrokuje ovulaciju, dok kod mukaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) elije na sekreciju testosterona
Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon STH; i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roenja. Prolaktin potie razvoj mljene lijezde i laktaciju. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajui hoormon (MSH). Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubrene lijezde, a u neto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Funkcija melanostimulirajueg hormona kod ovjeka nije poznata. Neurohipofiza je dio pituitarne lijezde koji se razvija iz diencefalona. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana, infundibulum i pars posterior. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu tree modane komore. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. portalnog krvotoka hipofize, potom zavreci aksona peptidergikih neurona iz jedara hipotalamusa na ijim se krajevima lue releasing i inhibiting hormoni, te zavreci dopaminergikih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. arcuatusa. Infundibulum, zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ini peteljku itave hipofize. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. ine ga pituciti, brojni kapilari, te aksonski zavreci koji uglavnom potiu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris zavravaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. supraopticus i nc. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. hypothalamohypophysialis. Na aksonskim terminalima oslobaaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Ovaj hormon ima dva glavna fizioloka uinka: podstie otputanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroaja . Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptikog jedra hipotalamusa. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu poveanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. Hipofizu vaskulariziraju aa. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. carotis internae. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. primarni kapilarni splet. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptiderginim i dopaminerginim aksonima iz hipotalamusa. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se sputaju kroz infundibulum do adenohipofize. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Portalne krvne ile hipofize, su slino v. portae u jetri, umetnute izmeu dva kapilarna spleta, jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. neurovaskularne mree preko koje hipotalamus djeluje na izluivanje hormona adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus.
I.P. Thymus
Timus je limfo-epitelni organ smjeten u gornjem medijastinumu, a svojim gornjim dijelom dolazi i u podruje vrata. Na vratu se nalazi ispred dunika, dok njegov vei dio lei u gornjem medijastinumu izmeu medijastinalnih pleura i perikarda. Neposredno ispred njega lei sternum, dok se straga nalaze: prvo sloj vena (v. brahiocefalika dekstra et sinistra), pa potom sloj arterija (trunkus brahiocefalikus, a. karotis komunis sinistra i a. subklavija sinistra) i na kraju traheja. Timus posjeduje dva renja, lobus dekster et sinister koji su obino prislonjeni jedan uz drugog svojim medijalnim povrinama. esto ta dva renja povezuje dio ljezdanog tkiva oznaen kao istmus timikum. Timus raste do puberteta kada poinje njegova redukcija, a elementi koji ga izgrauju bivaju zamijenjeni masnim tkivom. Taj ostatak timusa zovemo korpus timikum. Renjeve timusa grade primarni i sekudarni renjii. Vie primarnih lobula gradi jedna sekundarni. Na presjeku kroz lobuluse vidljivo je da periferni dio zauzima kora, a sredini sr ili medula. Kora je graena od retikularnog tkiva koje sadri gusto zbijene male limfocite. Medula je takoe graena iz retikularnog tkiva u koju su uklopljeni limfociti, ali u manjem broju nego u kori. Funkcija timusa jo nije do kraja istraena. Eksperimentalna istraivanja upuuju na povezanost timusa i naeg imunolokog aparata, a zna se timus ima znaajnu ulogu u stvaranju tzv. T limfocita.
I.P. Nasus externus

Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. Na njemu opisujemo basis nasi koja lei na licu, te prelazi na obraze, potom vrh, apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed, te tri plotine, od kojih je jedna donja, a dvije lateralne. Na donjoj plotini nalaze se otvori, nares ili aperture nasales eksterne, koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. Lateralne plotine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu, sulkus alaris, iji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. Dio lateralne plotine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. Mjesto gd je nos prelazi u elo oznaava se kao radiks nasi. Od radiksa do apeksa protee se dorzum nasi. Osnovu vanjskog nosa ine kotani i hrskavini skelet. Na njega se prislanjaju miini sloj, potkono tkivo i koa. Kotanu osnovu vanjskog nosa ine procesus frontalis maksile i osa nasalia. Hrskavinu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis, kartilago alaris major, kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije.
I.P. Sinus paranasales

Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smjeten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i vie pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na vie odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni alju svoje produetke prema malim i velikim krilima, te
pterigoidnim narastcima, to moe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim kotanim koljkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moe pristupit na hipofizu, to se oznaava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je kotana upljina ispunjena zrakom i obloena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Kotani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomou nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i stranji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i stranji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uestvuju u suavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne upljine sinus maxillaris posjeduje i etiri produetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktinog aspekta najznaajniji recessus alveolaris koji se prua iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena onjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom upljinom, a esto svojim vrhovima stre u nju. Najblie odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ime se objanjava mogunost prenosa patolokih procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogunost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u upljinu sinusa prillikom ekstrakcija (vaenja zuba). Kroz upljinu maksilarnog sinusa esto se pruaju parcijalne ili Underwood -ove i totalne pregrade, koje maksilarni sinus dijele na tzv. akcesorne sinuse. Ove pregrade imaju veliki znaaj pri operacijama maksilarnog sinusa. U unutranjosti frontalne kosti, na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima, eona kost je pneumatizirana, odnosno posjeduje upljinu, sinus frontalis. On se otvara na donjoj strani kosti, na apertura sinus frontalis. Obino je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetrini) pregradom, septum sinuum frontalium. Moe postojati vie pregrada koje eoni sinus dijele na vie odjeljaka. Volumen mu varira od 5 do 25 cm, a u sluajevima maksimalne razvijenosti eoni sinus se prua prema gore sve do tjemene kosti, a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih kotanih lamela koje meusobno ograniavaju vei broj upljina zvanih etmoidalne odajice, celulae etmoidales. Odajice su obloene sluznicom nosne duplje i sve skupa ine sinus et modalis. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutranjosti labirinta. Druge su u vidu poluodajica, te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune kotane odajice. S obzirom na svoj poloaj celulae et moidales se dijele na prednje, srednje i stranje. Prednje, celulae etmoidales anteriores i srednje, celulae
etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius, a stranje, cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior.
Ispitna pitanja koja se trebaju znati na usmenom, a ue se u okviru praktinog dijela ispita su:
1. I.P. muskuli suprahijoidei u koje spadaju: m. digastrikus, m. stilohijoideus, m. genijohijoideus i m. milohijoideus 2. I.P. muskuli infrahijoidei u koje spadaju: m. sternohijoideus, m. omohijoideus, m. sternotireoideus i m. tireohijoideus 3. I.P. muskuli prevertebrales u koje spadaju: m. longus koli, m. longus kapitis i m. rektus kapitis anterior 4. I.P. muskuli mastikatori: m. maseter, m. temporalis, m. pterigoideus medijalis i m. pterigoideus lateralis 5. I.P. Arterija karotis interna 6. I.P. Vena kava superior 7. I.P. Vene brahijocefalike
I.P. Trachea
Traheja ili dunik je dio respiratorne cijevi koji se protee od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poinju bronhi. Protee se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog prljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog prljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio lei u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj povrini imamo jedno udubljenje koga ini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo povie bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. to se tie odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljee istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju renjevi titne lijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ilno -nervnim snopom vrata koga ine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smjeten u gornjem medijatinumu. Sprijeda ga kria vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus
aorte. Straga lei nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U grai traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se protee korz cijelu traheju. U nju su uloene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeuje je u odgovarajui bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na stranjem zidu koji se oznaava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne lijezde nazvane glandule traheales.
I.P. Bronchi principales

Traheja ili dunik se u visini etvrtog grudnog prljena dijeli na dva glavna bronha:bronhus principalis dekster i sinister. To mjesto se oznaava kao bifurkacija traheje. Bronhi divergiraju zatvarajui ugao od 70 stepeni. Desni bronh je iri i krai i uglavnom nastavlja smjer traheje. Sprijeda je u odnosu sa venom kavom superior, a sa njegove gornje strane prolazi vena azigos koja se uljeva u venu kavu superior. Lijevi bronh je ui i dui i postavljen je vodoravnije od desnog. Na lijevom bronhu jai luk aorte. Straga je u odnosu sa jednjakom, duktus toracikusom i aortom toracikom.
I.P. Pulmo sinister

Lijevo plue ima dva renja: lobus superior et lobus inferior. Ova dva renja su odvojena pomou fisure oblikve. Fisura oblikva zapoinje straga u visini procesus spinosusa 3. torakalnog prljena, potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje, te zavri na spoju kotanog i hrskavinog dijela 6. rebra. Zbog kosog toka fisure oblikve, sprijeda emo vidjeti samo lobus superio r, a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Lobus superior se sprijeda protee 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeu 6. i 7. rebra. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosus 3. torakalnog prljena. Lobus inferior vidimo samo straga. Protee se od procesus spinosus 3. do procesus spinosus 9. ili 10. torakalnog prljena. Osim ovih karakteristika, treba pomenuti da u hilusu lijevog plua bronh se nalazi u sredini i straga, ispod njega su vene pulmonales, a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales.
I.P. Pulmo dexter

Desno pluie ima tri renja. To su lobus superior, medius et inferior. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. rebra. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identian tok kao i ona sa desne strane. Lobus superior se sprijeda protee 3-4 cm iznad klavikule do 4. rebra. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosusa 3. torakalnog prljena. Lobus medius ide od 4. do granice izmeu 6. i 7. rebra. Ovaj reanj ne vidimo sa stranje strane. Lobus inferior nalazimo samo sa stranje strane. Protee se od 3. do procesus spinosusa 9. ili 10. torakalnog prljena. Osim ovih karakteristika, treba pomenuti da u hilusu desnog plua, bronh se nalazi najvie gore, ispod njega su arterije pulmonales, dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales.
I.P. Pluni acinus

Dio plua koji u sebi sadri elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se pluni acinus. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane, nazvane bronhioli respiratori, koji po zidovima imaju male mjehurie, odnosno alveole. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane, to se ponavlja tri do etiri puta. Konani produkti tog djeljenja su cjevice nazvane duktuli alveolares, iji je zid ispunjen alveolama. Svaki duktus alveolaris zvrava dijelei se na 2 slijepa kraja. Dakle svi ovi pobrojani elementi ine pluni acinus. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema povrini plua, a u podruju vrha ulazi terminalni bronhiolus. Acinusi su meusobno odjeljeni sa vezivom koje ini interacinozna septa. 10 -20 acinusa ini pluni renji, lobulus pulmonis. Ovi pluni renjii su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ine interlobularna septa.
I.P. Pleura pulmonalis

Pleura pulmonalis ili pluna maramica je serozna opna koja obavija itavo plue osim hilusa i mjesta gdje se vee lig. pulmonale. Ulazi u fisure oblikve i horizontalis. Ulazei u ove fisure, dva susjedna lobusa budu odvojena duplikaturom pulmonalne pleure, te mogu jedan po drugom kliziti. Povrine lobusa kojima se oni meusobno dodiruju, a u koji su obloeni duplikaturom pleure, zovu se facijes interlobares. Kod plunog korijena pleura pulmonalis prelazi u pleuru parijetalis. Pleura pulmonalis daje pluima karakteristian sjaj, koji se promjeni kod upala plua ili same pleure.
I.P. Pleura parietalis

Pleura parijetalis oblae unutranju povrinu upljine u kojoj se nalaze plua. Dijelimo je na pleuru kostalis, pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku.
Pleura kostalis oblae unutranju povrinu rebara, meurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Pleura medijastinalis je razapeta izmeu prednjeg zida toraksa i kime. Ona ini lateralne zidove medijatinuma. U podruju plunog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. mezopneumonijum. On u svom gornjem dijelu meu svojim listovima sadri pluni korijen, dok ispod plunog korijena listovi pleure medijastinalis priljeu jedan uz drugog i formiraju lig. pulmonale, koji se protee do dijafragme. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme, odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdie iznad prvog rebra zove se kupula pleure. Ona se straga projektuje u nivou 7. cervikalnog prljena. Kupulu pleure ispunjava pluni vrh, a ona ima veoma vaan odnos sa arterijom subklavijom.
I.P. Morfologija srca

Srce ima oblik konusa, odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo, vrh, bazu i tri strane. Od ove tri strane, jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa, te se zove facijes sternokostalis. Druga je okrenuta prema natrag i dole i lei na dijafragmi, pa je nazivamo facijes dijafragmatika. Trea strana je u kontaktu sa lijevim pluem, te je oznaena kao facijes pulmonalis. Rub izmeu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraen. Oznaavamo ga margo dekster ili akutus. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba, nego se kao rub uzima itava facijes pulmonalis, koja ini tupi rub, nazvan margo obtuzus. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graom komora. Naime, desna komora je tanja nego lijeva, te se kod kontrakcije srca moe jae pregnuti, ime pravi otri rub ili margo akutus. Srca je izvana jednom poprenom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior, koji ide prema vrhu srca, dolazei neto desno od samog vrha. Na stranjoj strani nalazi se druga brazda, sulkus interventrikularis posterior, koji takoe dolazi neto desno od vrha ili apeksa srca. Ove dvije brazde se sastaju i ine usjek, incisura apicis kordis. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. interkostalnom prostoru, 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srani udarac ili iktus kordis. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca, desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ile. Atriji su meusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior, te sinus koronarius. Na granici izmeu ovih krvnih ila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. Baza srca sa svom krvnim ilama na njoj ini sranu krunu ili koronu kordis.
I.P. Atrium dextrum

Desni atrij je izduen u smjeru od gore prema dole, to odgovara ulasku velikih vena u njega. Prednji dio desnog atrija ini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni miini snopovi nazvani trabekule karnee. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij, dok je sadanji atrij tada bio samo proirenje upljih vena oznaeno kao sinus venarum kavarum. Granicu izmeu aurikule dekstre i atrija ini greben, krista terminalis, koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. Sa gornje strane u desni atrij ulazi vena kava superior, a sa donje vena kava inferior. Izmeu ulaza ovih vena nalazi se izboenje, tuberkulum intervenozum, koji sprijeava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Ue vene kave inferiorm ima svoju valvulu, valvula vene kave infer ior. Ispod nje nalazi se ue sinus koronariusa sa svojom valvulom. Jo vie prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ue, koje vodi u desni ventrikul. Izmeu ua vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ua nalaze se otvori malih sranih vena, foramina venarum minimarum. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida protee se nabor endokarda koga ini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. On je vaan za odreivanje poloaja Aof-Tavarinog vora. Lijevi zid desnog atrija ini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis, koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Fosa ovalis je omeena sa limbus fose ovalis. Inae foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul, jer embrio ne die.
I.P. Atrium sinistrum

Lijevi atrij je izduen u smjeru od desna na lijevo, to odgovara ulasku pulmonalnih vena, za razliku od desnog atrija koji je izduen u smjeru od gore prema dolje, to odgovara ulasku vene kave superior i inferior. Na lijevoj atriju prema naprijed nalazi se aurikula sinistra koja obuhvata trunkus pulmonalis sa lijeve strane. Lijeva aurikula je manja od desne, a iznutra je kao i desna obloena sa trbekule karnee. Na gornjoj strani lijevog atrija ulazi 4-5 pulmonalnih vena, dok na donjoj strani nalazimo veliki otvor, ostium venozum sinistrum ili ostium atriventrikulare sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis. Izmeu lijevog i desnog atrija nalazi septum interatrijale, na kome se sa strane lijevog atrija nalazi polumjeseasti rub, falks septi. On je ostatak valvule foraminis ovalis koja postoji u embrionalno i fetalno doba.
I.P. Ventriculus sinister

Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokree veliki ili somatski krvotok. Ima oblik konusa, zbog debljine svojih zidova, za razliku od desnog koji je spljoten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno, tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriaju. Kao i kod desnog ventrikula, tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav, a izlazni gladak. Na
bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte.
I.P. Ventriculus dexter

Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokree mali ili pulmonalni krvotok. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav, dok mu je izlazni dio gladak. Na granici izmeu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben, krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeu ventrikula. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ine prednji i stranji zid desnog ventrikula. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopia sprovodne muskulature srca. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji, medijalni i stranji, te analogno njima i tri papilarna miia, takoe prednji, medijalni i stranji. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis.
I.P. Endocardium
Endokard je glatka membrana, debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutranju stranu sranog zida. Na venoznim i arterijskim uima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule, te ih obavija sa obje strane. Endokard ima tri sloja: 1. Endotel, kojeg ini jedan sloj ploastih stanica, 2. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva, potom stratum intermedium sa tankim elastinim nitima i vanjski sloj sa debelim elastinim nitima, te manje ili vie glatkih miinih niti, 3. Stratum subendokardijale je takoe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. U jjemu nalazimo krvne ile i nerve, ime se razlikuje od lamine proprije.
I.P. Pericardium
Perikard je vrea koja obavija srce i poetne dijelove velikih krvnih ila. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. Fibrozni perikard je vrea izgraena od gustog vezivnog tkiva. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Baza mu lei na dijafragmi u podruju prednjeg lista centrum tendineuma. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koa
slojem vezivnog tkiva koji potie od fascije endotoracike. Taj sloj je oznaen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. Osim njega, u fiksaciji fibroznog perikarda uestvuju i odreeni ligamenti. Razlikujemo lig. sternoperikardijakum superius (izmeu stranje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. sternoperikardijakum inferius, koji se nalazi u blizini apeksa srca. Pored sternoperikardijanih ligamenata, perikard fiksiraju i perikardijakofrenini i vertebroperikardijani ligamenti. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeu dijafragme i perikarda. Postoje prednji, medijalni i lateralni ligament. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kimenim stubom. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Parijetalni list oblae unutranju stranu fibroznog perikarda. Visceralni list oblae srce i poetne dijelove velikih krvnih sudova, te ini tuniku externu kordis ili epikard. Visceralni list oblae arterijske krvn ile potpuno, a venozne djelimino. Izmeu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se upljina oznaena kao kavitas perikardiaka. Ova upljina u normalnim okolnostima sadri malo serozne tekuine, dok se u patolokim sluajevima u njoj moe nai i do do 2 litra tenosti. Vea koliina tenosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca, to se oznaava kao tamponada srca.
I.P. Truncus pulmonalis

Trunskus pulmonalis pripada malom ili plunom krvotoku. Vodi krv iz desnog ventrikula u oba plua. Polazi od konus arteriozusa desnog ventrikula, ide prema gore lijevo i natrag, te se dijeli na dvije grane: a. pulmonalis dekstru i sinistru. A. pulmonalis dekstra ide desno, iza aorte ascendens i vene kave superior, a ispred desnog bronha i ulazi u hilus desnog plua. A. pulmonalis sinistra ide na lijevu stranu, ispred lijevog bronha i ulazi u hilus lijevog plua. U hilusu plua razliito stoje pulmonalne arterije na desnoj i lijevoj strani. Na desnoj strani arterija pulmonalis je ispod bronha, a na lijevoj strani iznad bronha. Vene pulmonales su i na desnoj i na lijevoj strani smjetene ispod odgovarajuih bronhusa.
I.P. Vena ophtalmica superior

Vena oftalmika superior poinje u medijalnom onom uglu, ide povie n. optikusa, i dolazi na njegovu lateralnu stranu. Potom prolazi kroz fisuru orbitalis superior i uljeva se u sinus kavernozus. Na vom putu prima mnogobrojne grane, i to: venu frontalis, vene etmoidales anteriores et posteriores, venu lacrimalis, venu supraorbitalis, vene muskulares, vene vortikoze, vene ciliares iz one jabuice, venu centralis retine, vene palpebrales, vene episklerales i vene konjuktivales. Vana je njena veza sa venom angularis u medijalnom onom uglu. Preko nje se uspostavlja komunikacija vanjskih vena lica sa sinusom kavernozusom.
I.P. Ductus thoracicus

Duktus toracikus je najvee limfno stablo ljudskog tijela. Dug je od 38 -45 cm. Skuplja limfu iz oba donja ekstremiteta, iz itavog abdomena osim sa go rnje strane jetre, potom skuplja sa lijeve strane toraksa, lijeve polovine glave i vrata i lijevog gornjeg ekstremiteta. Poinje u visini 3. lumbalnog prljena sa jednim krukolikim proirenjem zvanim cisterna hili. U ovo proirenje uljevaju se trunkus lumbalis dekster et sinister i trunkus intestinalis. Iz cisterne hili odlazi duktus toracikus i proavi kroz hijatus aortikus ulazi u grudnu duplju. Doavi do visine 6. grudnog prljena ide iza jednjaka na lijevo i gore prema procesus transverzusu 7. cervikalnog prljena. Zatim zavija prema naprijed, prolazi izmeu arterije subklavije i arterije karotis komunis sinistre prema dole i uljeva se u angulus venosus sinister, koji prestavlja ugao gdje se spajaju vena subklavija i vena jugularis interna sinistra. Osim tri maloprije pomenuta trunkusa, duktus toracikus prima limfu iz interkostalnih i stranjih medijastinalnih limfnih vorova. U zavrnom dijelu prima jo tri trunkusa, i to: trunkus mamariujus sinister, trunkus jugularis sinister i trunkus subklavijus sinister.
I.P. Ductus lymphaticus dexter

Duktus limfatikus dexter je limfno stablo dugako od 1 do 1,5 cm. Skuplja limfu sa desne strane toraksa, desnog gornjeg ekstremiteta i desne polovine glave i vrata. Nalazi se u uglu izmeu v. jugularis interne dekstre i v. subklavije dekstre. Uljeva se u angulus venosus dekster. Prima trunkus mamarius dekster, jugularis dekster, subklavius dekster i bronhomedijastinalis dekster.
I.P. Limfa gornjeg ekstremiteta

Limfu gornjeg ekstremiteta skupljaju povrne i duboke limfne ile, koje ide prema limfnim vorovima u aksili. Meutim prije tih limfnih vorova u aksili imamo limfne vorove u laktu, i to: nodi limfatici kubitales superficijales za povrne limfne ile, i nodi limfatici kubitale sprofundi za duboke limfne ile. Prije njih limfne ile se prekidaju i na podlaktici u nodi limfatici antebrahi. U medijalnom bicipatalnom sulkusu imamo i nodi limfatici brahijales koji takoe skupljaju jedan dio limfe iz gornjih ekstremiteta. Limfne ile iz pobrojanih vorova dolaze u nodi limfatici aksilares kojih ima 30-40.Oni se dijele na 5 grupa: nodi centrales, pektorales, humerales, subskapulares i apikales. Iz aksilarnih limfnih vorova limfa odlazi u nodi infraklavikulares. Limfne ile iz infraklavikularnih I aksilarnih limfnih vorova formiraju trunkus usbklavijus kojie se ljevo uljeva u duktus toracikus, a desno u duktus limfatikus dekster.
I.P. Buccae
Bukce ili obrazi su dijelovi lica koji lateralno zatvaraju vestibulum oris. Proteu se gore do zigomatine kosti, straga do prednjeg ruba m. masetera, dolje do donjeg ruba korpusa mandibule, a naprijed do sulkus nazolabijalisa. Na obrazima opisujemo nekoliko slojeva: 1. koa je tanka i posjeduje puno lijezda lojnica. Kod mukaraca je obrasla bradom. 2. potkono masno tkivo je izrazito razvijeno. Kroz njega idu niti mimine musculature. Ispod potkonog masnog tkiva nalazi se fascija bukcinatorija. 3. miini sloj ini m. bukcinator, koji predstavlja glavnu podlogu obraza. Preko m. bukcinatora ide duktus parotideus koji ga probija i otvra se u visini drugog gornjeg molara na papilla parotidea. 4. sluznica je usko priljubljena uz m bukcinator. Izmeu sluznice i miinog sloja nalazimo male lijezde, nazvane glandule bukales. Jo jednu grupu lijezda nalazimo na vanjskoj strani bukcinatora oko duktus parotideusa. To su glandule molares. Izmeu m. masetera i m. bukcinatora, te izmeu m. bucinatora i koe nalazimo masno jastue nazvano korpus adiposum bukce. Ovo jastue je naroito razvijeno kod novoroenadi i omoguava stvaranje negativnog pritiska u usnoj duplji, to je neophodno za akt sisanja.
I.P. Palatum durum

Palatum durum ili tvrdo nepce, zajedno sa mekim nepcem izgrauje krov usne duplje. Sastoji se od kotanog dijela i sluznice. Kotani dio ine procesus palatine maksile i lamine horizontalis osis palatine. Ovi dijelovi su povezani sa dva ava: sutura palatine mediana i sutura palatina transverza. Sluznica je blijedocrvena i u medijalnoj liniji posjeduje prugu nazvanu rafe palate. Ova pruga zavrava sprijeda sa malim izboenjem nazvanim papilla incisive, koji zatvara donji otvor kanalis incisivusa. U prednjoj treini tvrdog nepca nalazimo sa obje strane medijalne linije 3 -4 nabora sluznice koje zovemo plike palatine transverse. U stranjem dijelu tvrdog nepca nalazimo glandule palatine koje su smjetene izmeu sluznice i periosta. Ukoliko izostane sratenje dviju simetrinih polovina iz kojih se nepce razvija, dolazi do rascjepa nepca koje je oznaeno kao palatoiza. Ovaj rascjep moe se proiriti naprijed na desni i gornju usnu, kada govorimo o hejliognatopalatoizi ili vujem drijelu.
I.P. Palatum molle

Palatum mole ili meko nepce je duplikatura sluznice ispunjena vezvom, lijezdama I miiima. Jednim dijelom meko nepce ini krov usne duplje, a drugim dijelom njen stranji zid, odjeljujui je od faringsa. Izmeu mekog nepca i jezika nalazi
se otvor oznaen kao istmus faucijum, preko kojeg komuniciraju usna duplja i drijelo. U medijalnoj liniji mekog nepca prema naprijed nalazimo prugu, rafe palate molis koja se nastavlja istoienom prugom na tvrdom nepcu. Sa sredine slobodnog ruba mekog nepca polazti jedan produetak nazvan uvula palatine. Lateralno do uvule nalazimo po dva para lukova koji svoj konkavitet okreu prema medijalno. Dva prednja su arkus palatoglosi, a dva stranja su arkus palatofaringei. Izmeu ovih arkusa nalazi se sinus tonzilaris u kome je smjetena tonzila palatine. Gornji dio prostora izmeu ovih lukova oznaava se kao fosa supratonzilaris u koj se nakupljau gnojne mase kod upala tonzile. Meko nepce je graeno od miia, sluznice i lijezda. Miii mekog nepca su: 1. m. levator veli palatini koji polazi sa donje strane piramide temporalne kosti i sa hrskavinog dijela tube auditive. Ide prema dolje i zavrava u mekom nepcu. Dok pristupa na nepce pravi u zidu faringsa jedno izboenje oznaeno kao torus levatorius. Ovaj mii die nepce i suava ostium faringeum tube auditive. 2.m. tenzor veli palatine polazi sa spine osis sfenoidalis, sa procesus pterigoideusa blizu fose skafoidee i da membranoznog dijela tube auditive. Ide prema dolje i naprijed, zavija oko hamulusa pterigoideusa mjeanjujui smjer za skoro 90 stepeni, te ide horizontalno u meku nepce, gdje mu se niti mjeaju sa niti suprotnog miia inei nepanu aponeurozu. Kad se kontrahira, ovaj mii natee meko nepce. Budui da polazi I sa membranoznog dijela tube auditive, on svojom kontrakcijom otvara tubu. Taj dio miia oznaava se kao m. dilatator tube. 3. m. uvule polazi sa nepane aponeuroze i zavrava na vrhu uvule. Die i skrauje uvulu. 4. m. palatoglosus polazi sa nepane aponeuroze i doavi na lateralni rub jezika dijeli se na 2 snopa: jedan ide prema vrhu jezika, a drugi prelazi u m. transverzus lingve. Die jezik prema gore, a nepce sputa prema dolje. Ovaj mii izgrauje ar kus palatoglosus. 5. m. palatofaringeus polazi sa nepane aponeuroze, hamulus pterigoideusa i sa medijalne lamele tube auditive. Hvata se jednim dijelomna titnu hrkavicu, a drugim dijelom zavrava na stranjoj strani faringsa u medijalnoj liniji. M. tensor veli palatine inervira istoimeni nerv, koji je grana od n.pterigoideus medijalisa. Ostale miie inervira pleksus faringeus kojega formiraju ogranci glosofaringeusa i vagusa.
I.P. Tonsilla palatina

Tonzila palatina ili nepani krajnik je limfoepit elni organ oblika badema, koji je smjeten izmeu arkus palatoglosusa i arkus palatofaringeusa. Ta udubina izmeu ova dva arkusa zove se sinus tonsilaris. Iznad ovod sinusa nalazi se fosa supratonsilaris, u kojoj se kod upala krajnika nakupljaju gnojne mase. Medijalna plotina tonzile je okrenuta prema usnoj duplji I posjeduje 10-15 udubina koje se oznaavaju kao fosuke tonzilares. Lateralna plotina joj lei na m. konstriktor faringis superior. Od odnosa tonzile veoma su vani oni sa a. karotis internom i eksternom. A. karotis interna lei lateralno i iza tonzile od koje je udaljena 15 milimetara. A. karotis eksterna takoe lei lateralno i iza tonzile i udaljena je od nje 10 milimetara. Tonzila je graena od adenoidnog tkiva u koje su uloeni brojni limfatiki noduli. Noduli imaju perifernu zonu
sa velikim brojem limfocita, dok centralni dio ima manje limfocita i oznaen je kao centrum germinativum. Tonzilu vaskularizira ramus tonsilaris od a. palatine ascendens, a inervira je istoimena grana od n. glosofaringeusa.
I.P. Glandula parotis

Glandula parotis je serozna, a po grai sloena alveolarna lijezda. Smjetena je u fosi retromandibularis. Prema naprijed je omeena sa stranjim rubom ramusa mandibule, prema nazad sa procesus mastoideusom i m. sternoklediomastoideusom, dolje stranjim trbuhom m. digastrikusa, a gore dopire od arkus zigomatikusa i vanjskog slunog hodnika. Glandula parotis ima veoma vane odnose sa nekim krvnim ilama i ivcima. A. karotis eksterna ide neko vrijeme uz stranji dio gland ule parotis, a potom prodire u lijezdu i ide prema gore. Usput daje a. aurikularis posterior, dok se u samoj lijezdi, u visini koluma mandibule dijeli na 2 terminalne grane: a. temporalis superficijalis i a. maksilaris. A. temporalis superficijalis u lijezdi daje a. transverzu facijei i rami parotidei. Duboka povrina lijezde je u odnosu sa venom retromandibularis. U samoj lijezdi dolazi do grananja n. facijalisa na snop zavrnih ogranaka,nazvan pes anserinus major koji je namjenjem za inervaciju mimi ne muskulature glave i vrata. Iz glandule parotis izlazi njen izvodni kanal nazvan duktus parotideus. On ide preko vanjske strane m. masetera, dolazi na m. bukcinator, probija ga i otvara se u visini drugog gornjeg molara na papila parotidea. Glandula parotis je inervirana od simpatikusa i parasimpatikusa. Simpatike niti dolaze od pleksusa koji prate odgovarajue arterije. Parasimpatike niti potiu iz nukleus salivatoris inferior. Iz ove jedre idu niti glosofaringeusa koje se odvoje kao n. timpanikus. N. timpanikus ulazi u kavum timpani, gdje sa karotiko timpaninim nervima formira pleksus timpanikus. Iz pleksusa polazi n. petrosus minor koji zavri u ganglion otikum. Ta veza je poznata kao Dakobsonova anastomoza. Iz ganglion otikuma postganglionarne niti idu preko n. aurikulotemporalisa, a on ih daje lijezdi kao rami parotidei.
I.P. Fossa retromandibualris (sadraj)

Fosa retromandibularis je jama omeena sprijeda stranjim rubom ramusa mandibule, straga procesus mastoideusom i m. sternokleidomastoideusom, gore dopire do arkus zigomatikusa i vanjskog slunog hodnika, a dole do stranjeg trbuha m. digastrikusa. U ovoj jami nalazimo glandulu parotis koja je gotovo u cjelini ispunjava. Glandula parotis ima veoma vane odnose sa nekim krvnim ilama i ivcima. A. karotis eksterna ide neko vrijeme uz stranji dio glandule parotis, a potom prodire u lijezdu i ide prema gore. Usput daje a. aurikularis posterior, dok se u samoj lijezdi, u visini koluma mandibule dijeli na 2 terminalne grane: a. temporalis superficijalis i a. maksilaris. A. temporalis superficijalis u lijezdi daje a. transverzu facijei i rami parotidei. Duboka povrina lijezde je u odnosu sa venom retromandibularis. U samoj lijezdi dolazi do grananja n. facijalisa na snop zavrnih ogranak a,nazvan pes anserinus major koji je
namjenjem za inervaciju mimine muskulature glave i vrata. Inae n. facijalis prolazi kroz retromandibualrnu jamu kada izae kroz foramen stilomastoideum. Prije nego to ue u glandulu parotis, n. facijalis daje n. aurikularis posterior. Osim facijalnog nerva, u fosi retromandibularis nalazimo i n. aurikulotemporalisa koji nose postganglionarne parasompatike niti iz ganglion otikum za inervaciju glandule parotis.
I.P. Glandula submandibularis

Glandula submandibular is ili podvilina lijezda je uglavnom serozna, parna lijezda smjetena u istomeno j udubinu odnosno trokutu. Po grai je sloena alveolarna lijezda. Gore je omeuje donji rub korpusa mandibule, prema naprijed venter anterior, a prema nazad venter posterior muskuli digastrici. Zatvorena je izmeu dva lista fascije cervikalis. Ispod liejzde prolazi a. facijalis, dok po njenoj vanjskoj povrini tee v. facijalis. Uz lijezdu moe postojati jedan ili vie limfnih vorova koji se oznaavaju kao nodi limfatici submandibulares. Njezin izvodni kanal oznaen je kao duktus submandibularis. Ide prema usnoj duplji, pokriven sluznicom plike sublingvalis i otvara se na karunkula sublingvalis. Glandula submandibularis je inervirana od simpatikusa i parasimpatikusa. Simpatike niti joj dolaze od pleksusa oko a. facijalis. Parasimpatike niti dolaze iz nukleus salivatorius superior, idu preko n. intermediusa, te preko horde timpani preu na n. lingvalis koji ih donosi u ganglion submandibulare. Iz gangliona idu postganglionarne niti koje inerviraju ovu lijezdu.
I.P. Glandula sublingualis

Glandula sublingvalis ili podjezina lijezda je uglavnom mukozna lijezda, alveotubulozne grae. Smjetena je izmeu m. genioglosusa i mandibule. Na mandibuli je smjetena u istoimenoj udubini, fovea sublingvalis. Njezin gornji rub ini nabor sluznice ispod jezika, koji je oznaen kao plika sublingvalis. Medijalno od lijezde nalazimo n. lingvalis, a. sublingvalis i duktus submandibularis. Ova lijezda ima vie manjih izvodnih kanala, duktus sublingvales minores koji se otvaraju du plike sublingvalis, te jedan glavni izvodni kanal, duktus sublingvalis major, koji se otvara na karunkula sublingvalis. Glandula sublingvalis je inervirana od simpatikusa i parasimpatikusa. Simpatike niti joj dolaze od pleksusa oko a. facijalis. Parasimpatike niti dolaze iz nukleus salivatorius superior, idu preko n. intermediusa, te preko horde timpani preu na n. lingvalis koji ih donosi u ganglion submandibulare. Iz gangliona idu postganglionarne niti koje inerviraju ovu lijezdu.
I.P. Glandule salivariae minores

U grupu malih pljuvanih lijezda spadaju: 1. glandule labiales, koje nalazimo izmeu miinog sloja i submukoze usana. To su alveotubulozne, mjeovite lijezde 2. glandule bukales, izmeu sluznice i miinog sloja obraza. Jo jednu grupu lijezda nalazimo na vanjskoj strani bukcinatora oko duktus parotideusa. To su glandule molares. 3. glandule palatine u tvrdom i mekom nepcu. 4. glandule lingvales, koje dijelimo u 3 grupe: glandula lingvalis anterior (smjetena blizu vrha jezika), glandule lingvales laterales ( smjetene du lateralnih rubova jezika) i glandule lingvales posteriors (nalaze se na radiksu jezika). Osim ovih nalzimo i Ebnerove isto serzone lijezde u podruju papilla valata.
I.P. Oesophagus
Ezofagus ili jednjak je dio digestivnog trakta koji se protee izmeu drijela I eluca. Dug je od 25-30 cm. Poinje u nivou 6. cervikalnog, a zavrava u nivou 12. torakalnog prljena. Zavisno od regija kroz koje prolazi di jelimo ga na: pars cervikalis, pars toracika, pars dijafragmatika i pars abdominalis. U svom toku jednjak pokazuje tri zavoja, jedan u sagitalnoj I dva u frontalnoj ravni. to se tie zavoja u sagitalnoj ravni treba rei da jednjak preskae konkavitet torakalnog dijela kime, odnosno da ne stoji blizu kime kod uspravnog poloaja ovjeka. Kada su u pitanju zavoji u frontalnom smjeru, vidimo da u poetku jednjak lei u medijalnoj liniji. Meutim vrlo brzo zavije nalijevo, te ide do visine 3. torakalnog prljena. U visini 4. torakalnog, opet dolazi u medijalnu liniju i tako tee do 7. torakalnog prljena. Odatle opet zavija nalijevo sve do ulaska u eludac. U poetku jednjak lei iza traheje. Meutim kako zavija na lijevu stranu, biva smjeten iza i nalijevo od traheje. U visini 4. torakalnog prljena, traheja se dijeli na dva glavna bronha, pa jednjak idui prema dolje ukrta stranju plotinu lijevog bronha. U uglu izmeu jednjaka i traheje teku nn. laringei rekurentes. Pored odnosa sa trahejom i lijevim bronhom, vano je spomenuti odnose ovog organa sa aortom. Prvo, jednjak ukrta stranju stranu arkusa aorte. Iza toga, jednjak je u odnosu sa aortom descendens. U poetku se nalazi desno od aorte descendens. Kako jednjak ide nalijevo, a aorta nadesno i podvlai se pod njega. Na mjestu gdje prolaze kroz dijafragmu, aorta se nalazi u medijalnoj liniji, a jednjak ispred i lijevo od nje. U jendjak postoje tri suena mjesta koja treba poznavati kod sondiranja eluca. Ta suenja zovu se konstrikcije. 1. Konstrikcijo krikoidea nalazi se u visini prstenaste hrskavice. Udaljen je 15 cm od zuba. 2. Konstrikcijo aortika nalazi se iza lijevog bronha, gdje se jednjak kria sa arkusom aorte. Na ovom mjestu dolazi do prelaza poprenoprugaste u glatku muskulaturu. 3. Konstrikcijo dijafragmatika nalazi se u podruju hiatus ezofageusa, tj otvora na dijafragmi kroz koji prolazi jednjak. Hiatus ezofageus je okruen miinim nitima i
uvijek kada se dijafragma kontrahira (kod udisaja), te miine niti stisnu jednjak i zatvore njegov lumen. Kod sondiranja treba ekati da pacijent izdahne, kada se dijafragma olabavi, ime biva otvoren lumen jednjaka.
I.P. Jejunum
Jejunum i ileum zajedno ine intestinum tenue mezenteriale koji se protee od fleksure duodenojejunalis do valve ileocekalis. Oba ova dijela tankog crijeva su vezana za stranji trbuni zid duplikaturom peritoneuma koja se zove mezenterium. Mezenterium se vee u liniji koja se oznaava kao radiks mezenterii, a ide od fleksure duodenojejujanalis do desne bone udubine, odnosno do desnog sakroilijanog zgloba. Mezenterijum dovodi tankom crijevu krvne ile (aa. i vv. intestinales), limfne ile i ivane pleksuse. Osim toga u mezenterijumu se nalazi i 100 do 200 limfnih vorova koji se zovu nodi limfatici mesenterici. Jejunum je dug oko 2,5 m. Crvenkaste je boje, a ima i iri lumen i deblji zid od ileuma. Posjeduje plike cirkulares kojih u ileumu nema. Osim toga u jejunumu nalazimo pojedinane limfne folikule, folikuli limfatici solitari, dok su u ileumu oni spojeni u folikuli limfatici agregati.
I.P. Ileum
Jejunum i ileum zajedno ine intestinum tenue mezenteriale koji se protee od fleksure duodenojejunalis do valve ileocekalis. Oba ova dijela tankog crijeva su vezana za stranji trbuni zid duplikaturom peritoneuma koja se zove mezenterium. Mezenterium se vee u liniji koja se oznaava kao radiks mezenterii, a ide od fleksure duodenojejujanalis do desne bone udubine, odnosno do desnog sakroilijanog zgloba. Mezenterijum dovodi tankom crijevu krvne ile (aa. i vv. intestinales), limfne ile i ivane pleksuse. Osim toga u mezenterijumu se nalazi i 100 do 200 limfnih vorova koji se zovu nodi limfatici mesenterici. Ileum je dug oko 3,5 metra. Boja mu svjetlija od jejunuma. Zid mu je tanji i gotovo transparentan, a i lumen mu je manji od lumena jejunuma. Ne posjeduje plike cirkulares. Nasuprot hvatita mezenterijuma nalazimo u ileumu nakupine zdruenih limfnih voria u obliku ploa. To su folikuli limfatici agregati ili Pajerove ploe. Osim ovih karakteristika, na slo bodnom rubu ileuma nalazimo Mekelov divertikul, koji predstavlja ostatak duktus omfaloenterikusa koji je u embrionalno doba povezivao crijevo sa umanjanom vreom.
I.P. Colon
Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon, a zavrava na analnom otvoru. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum, intestinum kolon i intestinum rectum. Kolon je dio debelog crijeva koji se protee od cekuma do rektuma. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens, kolon transverzum, kolon descendens i kolon sigmoideum. U grai debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoavamo neke makroskopske detalje:
1. ono je jae fiksirano za stranji trbuni zid, pa mu je poloaj stalan 2. promjer mu je vei od tankog crijeva 3. duina mu je oko 1,5 m. 4. Uzduna muskulatura nije rasporeena jednolino, ve je smjetena u 3 uzdune vrpce koje zovemo tenije. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis, teniju liberu i teniju mezokoliku. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i stranju. 5. Na debelom crijevu, izmeu tenija nalazimo poprena izboenja nazvana haustre koli. Izmeu ovih izboenja se brazed, sulci transverzi, kojima u unutranjosti odgovaraju nabori, plike semilunares. 6. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice.
I.P. Caecum
Cekum ili slijepo crijevo je poetni dio debelog crijeva koji lei u desnoj bonoj udubini. Prema kolon ascendensu je zavijen pod uglom od 90 stepeni i u taj ugao se izljeva ileum. Sa dna cekuma polazi mali izdanak u obliku crvuljka nazvan apendiks vermiformis, koji se otvara u cekumu na ostium apendicis vermiformis. Mjesto gdje se ileum izljeva u cekum oznaava se kao ostium ileocekale. On je zatvoren sa valva ileocekalis, koju grade dvije usne: labium superius i labium inferius. Labium superius svojim gornjim dijelom priapada kolon ascendensu, a donjim dijelom ileumu. Labium inferius gornjim dijelom pripada ileumu, a donjim cekumu. Obje ove usne sprijeda i straga se sastaju formirajui jedan nabor koji se oznaava kao frenulum valve ileocekalis. Kad se cekum napuni i proiri, frenulum se nategne, obje usne se sklope i na taj nain sprijeavaju vraanje sadraja iz cekuma u ileum. Stranja povrina cekuma lei na parijetalnom peritoneumu koji pokriva desnu bonu udubinu. Lateralna strana mu lei uz lateralni dio desne bone udubine, odnosno fose iliake dekstre, dok je medijalno u odnosu sa m. psoas majorom, te arterijom i venom iliakom eksternom. Kada je pun, sprijeda je u odnosu sa prednjim trbunim zidom. Kada je prazan, izmeu njega i prednjeg trbunog zida umeu se vijuge tankog crijeva. Peritoneum potpuno pokriva cekum i nekada na stranjoj strani formira se duplikatura peritoneuma oznaena kao mezocekum, koji ga vee za desnu bonu udubinu.
I.P. Appendix vermiformis

Apendiks vermiformis ili crvuljak je tanka cilindrina cijev koja poinje na medijalnom zidu cekuma, 2-3 cm ispod valve ileocekalis I zavrava slobodno u trbunoj duplji. Varijabile je duine, od 2-20 cm. Peritoneum ga potpuno obavija, formirajui duplikaturu koja se hvata dijelom za cekum, a dijelom za ileum. Ta duplikatura peritoneuma koja ga fiksira u njegov stalnom poloaju zove se mezenteriolum apendicis vermiformis. Apendiks vermiformis ima nekoliko varijacija u svom poloaju. Prva je tzv. silazni poloaj, kada apendiks ide preko terminalne linije u malu zdjelicu. Potom imamo uzlazni poloaj kada penje prema gore stranjom plotinom cekuma. Kada je apendiks
sm,jeten izmeu cekuma i spine iliake anterior superior, onda govorimo o lateralnom poloaju. Kada je apendiks okrenut prema vijugama tankog crijeva, onda je to medijalni poloaj, koji je najopasniji jer moe doi do perforacije apendiksa i upale peritoneuma sa nastankom peritonitisa. Apendiks moe bit i zavijen oko ileuma ili oko cekuma.
I.P. Colon ascendens

Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se protee od cekuma do fleksure koli dekstre. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. U poetku lei u gornjem dijelu fose iliake dekstre, potpom prelazi preko kriste iliake, te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. U tom dijelu lei na m. kvadratus lumborum, a vie gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. Pokriven je sa peritoneumom, ali nema svog mezokolona jer je prirastao za stranji trbuni zid. U podruju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. Ova fleksura je u odnosu sa desnim renjem jetre, gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega.
I.P. Colon transversum

Kolon transverzum je dio debelog crijeva koje se protee od fleksure koli dekstre do fleksure koli sinister. Tee u smjeru od desno i dolje prema lijevo i gore, tako da mu se lijevi kraj i fleksura koli sinistra nalazi na viem nivou od desnog kraja i fleksure koli dekstre. Poetni dio mu se nalazi u desnom hipohodriju, srednji dio u umbilikalnoj regiji, a zavrni dio u lijevom hipohondriju. Pokriven je peritoneumom, koji prelazi u duplikaturu nazvanu mezokolon transverzum. Njegova hvatina linija ide od pars descendens duodeni preko donjeg ruba pankreasa, na prednju plotinu lijevog bubrega. Fleksura koli sinistra je mjesto gdje kolon transverzum prelazi u kolon descendens. Straga je u odnosu sa prednjom stranom lijevog bubrega, dok lateralno i straga dodiruje slezenu.
I.P. Colon descendens

Kolon descendens je dio debelog crijeva koji se protee od fleksure koli sinistre do visine kriste iliake, gdje prelazi u kolon sigmoideum. Ide gotovo vertikalno prema dolje, prolazei kroz lijevu abdominalnu regiju. Peritoneum ga pokriva sa svih strana, a li nema svog mezokolona jer je prirastao za stranji trbuni zid. Straga lei na m. kvadratus lumborum, a sprijeda dolazi u odnos sa prednjim trbunim zidom jedino kada je pun. U sluaju kada je prazan izmeu njega i prednjeg trbunog zida umetnute su vije uge tankog crijeva.
I.P. Colon sigmoideum

Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se protee izmeu kolon descendensa i rektuma. Poinje u visini kriste iliake, a zavrava u nivou 3. sakralnog prljena. U poetku silazi niz lateralni rub m. psoas majora, potom ga kria i prelazi mu na medijalni rub. Siavi u zdjelicu ide od lieva na desno, potom zavija prema dole, medijalno i natrag i doavi do 3. sakralnog prljena prelazi u rektum. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omoguava veliku pokretljivost. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati ve opisani tok samog kolon sigmoideuma. Kolon sigmoideum u poetku lei u lijevoj bonoj udubini, odnosno u fosi ilijaci sinistri. U tom dijelu okruen je vijugama tankog crijeva, a straga lei na m. iliopsoasu. Drugi dio kolon sigmoideuma lei u maloj zdjelici. Taj dio je kod mukarca sprijeda u odnosu sa mokranim mjehurom, a kod ena sa matericom.Straga lei na sakralnoj kosti.
I.P. Rectum
Rektum je dio debelog crijeva koji se protee od kolon sigmoideuma do anusa. Zapoinje u nivou 3. sakralnog prljena i silazi po stranjem zidu male zdjelice. Prati zavoj sakralne kosti, pravei krivinu sa konkavitetom prema naprijed i gore, koja se oznaava kao fleksura sakralis. Doavi do vrha prostate kod mukarca, odnosno do gornjeg dijela vagine kod ena, pravi drugu krivinu sa konkavitetom prema natrag. To je fleksura perinealis. Rektum se dijeli na pars pelvina i pars ili kanalis analis. Granicu izmeu ova dva dijela ini m. levator ani kroz koji rectum prolazi. Oko 6 cm iznad analnog otvora nalazimo na desnoj strain rektuma jedan nabor koji je oznaen kao plika transverzalis. Dvije plike imamo i na lijevoj strain rektuma, ali one nisu konstantne kao plika transverzalis. Neposredno iznad analnog otvora nalazi se proirenje rektuma oznaeno kao ampula rekti. Pars pelvina rekti iam razliite odnose kod mukaraca i kod ena. Kod mukaraca, prednja strana je pokrivena peritoneumom koji se prebacuje na mokra ni mjehur, te se formira udubljenje nazvano ekskavacijo rektovesikalis. U donjem dijelu, pars pelvina je u odnosu sa fundusom vesike urinarije, a bono sa duktus deferens i vesikule seminales. Ispod vesike, prednja strana rektuma je u odnosu sa prostatom. Kod ena peritoneum sa prednje strane rektuma prelazi na stranju stranu vagine i uterusa, pri emu se formira udubljenje nazvano ekskavacijo rektouterina. Ispod toga rectum je sa prednje strane u odnosu sa stranjim zidom vagine. Izmeu rektuma i vagine n alazi se vezivna pregrada oznaena kao septum rektovaginale. Stranja strana rektuma je i kod mukaraca i kod ena prislonjena na os sacrum I os kokcigis.
I.P. Canalis analis

Rektum se dijeli na pars pelvina i pars ili kanalis analis. Granicu izme u ova dva dijela ini m. levator ani kroz koji rectum prolazi. Kanalis analis ima razliite odnose kod mukaraca i ena. Kod mukarca je sprijeda u odnosu sa vrhom prostate, potom prema
dolje sa pars membranacea uretre, i na kraju sa bulbusom penisa. Kod ena je sprijeda u odnosu sa stranjim zidom vagine. Kod mukaraca se izmeu uretre i analnog kanala formira jedan proctor, nazvan trigonum rektouretrale u kome nalazimo vezivo, bulbouretralne lijezde, te dijelove m. levator ani, m. sfinkter ani eksternus, m. transverses perinei i m. bulbokavernosus. Kod ena se izmeu analnog kanala i vagine nalazo trigonume rektovaginale u kome su smjeteni vezivo, m. sfinkter ani eksternus, m. transverses perinea i m. konstriktor vagine. Straga i lateralno je kanalis analis u odnosu sa m. levator ani i m. sfinkter ani eksternus, i kod mukaraca i kod ena.
I.P. Krvotok jetre

Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. Funkcionalni krvotok ini vena porte, koja donosi materije na obradu u jetri, dok nutritivni krvot ok ini arterija hepatica proprija, koja donosi hranljive tvari i kisik za same elije.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane, koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte, hepatinih vena, unih vodova i dijelove Glisonove capsule. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares, od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. Vena porte se takoe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. interlobulares, od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. Krv kapilarne meree iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals, koje ulaze u sabirne vene. Sabirne vene se skupljaju u vea venska stable i konano formiraju vene hepatice, koje se uljevaju u venu kavu inferior.
I.P. Vesica biliaris (felea)

Vesica felea ili uni mjehur je krukoliki organ koji je smjeten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. U unom mjehuru se nakuplja i koncentrira u izvan perioda varenja hrane. Kapacitet mu je izmeu 30 i 50 mililitara.Na unom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno, fundus vesice velee. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obino prelazi preko donjeg ruba jetre. U pravcu porte hepatis, trup unog mjehura se suava u vrat, kolum vesice felee. Od vrata se nastavlja izvodni kanal unog mjehura, duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajui glavni uni vod, duktus holedohus. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. Miini sloj mu ine unutranja longitudinalna i vanjska cirkularna miina vlakna. Sluznica je nabrana, da bi njena povrina bila vea i samim tim omoguena resorbcija i koncentracija ui.
I.P. Ekstrahepatini uni vodovi

uni sistem zapoinje u Kiernanovim prostorima u jetri, odakle polaze interlobularni uni vodovi. Oni se spajaju, postaju deblji, te se konani spajanjem formiraju dva velika una voda u porti hepatis. To su duktus hepatikus dekster i sinister, ijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. On ide prema dolje i desno. Dug je oko 2 cm, a nalazi se izmeu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom, koji pr edstavlja izvodni kanal unog mjehura. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. Duktus holedohus prolazi kroz lig. Hepatoduodenale, u kojem je smjeten desno i ispred vene porte. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma, a u daljnjem toku smjeten je iza pankreasa u kojem esto izdubi jedan kanal. Zadnjim dijelom tee u zidu pars descendens duodeni i otvara se, zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruju ampule hepatopankreatice.
I.P. Sekundarni peritoneum

Sekundarni peritoneum nastaje priratanjem pojedinih dijelova mezenterijuma za stranji trbuni zid. U trbunoj upljini imamo tri polja gdje priraste mezenterijum sa posljedinim nastankom sekundarnog peritoneuma. 1. Iza eluca imamo ovalno polje sekundarnog peritoneuma. Ovo polje nastaje srastanjem jednog lista dorzalnog mezogastrija koji ide od medijalne linije do slezene. 2. Sljedee polje je trouglasto polje. Ono se nalazi nalijevoj strain I nastaje priratanjem mezokolon ascendensa. 3. Tree polje ima oblik etvorougla. Nalazi se na desnoj strain, a nastaje kao posljediva prirastanja mezokolon descendensa uz stranji trbuni zid.
I.P. Mesogastrium ventrale

Mesogastrium ventrale je duplikatura peritoneuma koja u embrionalno doba povezuje malu krivinu eluca za prednji trbuni zid. Iz ventralnog mezogastrijuma se razvija jetra koja razmie njegove listove. Listovi ventralnog mezogastrijuma ostaju spojeni izmeu prednjeg trbunog zida i jetre, te izmeu jetre i male krivine eluca. Duplikatura izmeu jetre i prednjeg trbunog zida nazvana je lig. falciforme hepatis koji u sebi sadri ostatak umbilikalne vene, lig. teres hepatis. Drugi dio ventralnog mezogastriujuma razapet izmeu visceralne strane jetre i male krivine eluca je omentum minus koji se dijeli na lig. hepatogastrikum i lig. hepatodudenale.
I.P. Omentum minus

Omentum minus je duplikatura peritoneuma koja je razapeta izmeu male krivine eluca i gornjeg dijela duodenuma sa jedne strane, te facies visceralis jetre sa druge
strane. Dijeli se na lig. hepatogastricum i lig. hepatoduodenale. Lig hepatogastricum je razapet izmeu male krivine eluca i donje strane jetre. Dijeli se na dva dijela: jedan koji je tvri i solidnije graen nazvan porcio tensa i drugi labaviji, nazvan porcio flakcida. Lig. hepatoduodenale je razapet izmeu pars superior duodenuma i donje strane jetre. Kroz njega prolaze duktus holedohus (desno), v. porte (u sredini i straga) i a. hepatika propria (lijevo).
I.P. Omentum majus

Omentum majus je velika duplikatura peritoneuma koja se protee od velike krivine eluca, pa ide preko crijeva, i dolazi do zdjelice. Prebaena je poput kecelje preko crijeva. Kod embriona listovi omentum majusa su razdvojeni, ime se poveava bursa omentalis. Taj produetak burse omenatlis izmeu listova omentum majusa zove se recesus inferior omentalis. Kod odraslih listovi omentuma srastu, te je bursa kod odraslih manja nego kod embriona. Ometum majus ima nekoliko uloga: slui kao rezervoar za mast, ima veliku sposobnost resorpcije, kod upala ograniava prostore gdje se nalazi upalni proces, ime sprijeava irenje upala, te kod ozljeda trbunog zida sprijeava prolaps trbunih organa u vanjsku sredinu.
I.P. Supraomentalni prostor

U supraomentalni prostor spadaju bursa omentalis, desni i lijevi subfreniki, subhepatiki i perispleniki prostror.
I.P. Bursa omentalis je prostor koji se nalazi izmeu eluca i stranjeg trbunog zida.
U sklopu burse omentalis opisujemo prvo foramen epiploikum koji je sprijeda omeen sa omentum minus, straga sa vena kava inferior, dolje sa duodenumom, a gore sa lobus caudatus jetre. Kroz foramen epiploikum ulazi se u vestibulum burse omentalis koji je sprijeda omeen sa omentum minusom,a straga primarnim peritoneumom koji pokriva aortu i venu kavu inferior. Potom slijedi istmus burse omentalis koji odgovara pliki gastropankreatiki koju formiraju a. i v. gastrika dextra i sinistra. U podruju ovog istmusa u embrionalno doba se vee dorzalni mezogastrijum. Nakon toga ulazimo u glavnu upljinu burse koju straga omeuje sekundarni peritoneum ovalnog polja, a sprijeda stranja strana eluca te ligamenti gastrokolikum i gastrolienale. U podruju vestibibuluma bursa prema gore ima recesus superior, a u podruju glavne upljine recesus inferior koji se nalazi izmeu dva list a omentuma majusa i kod odraslih ljudi iezava, te recesus lienalis usmjeren prema slezeni.
I.P. Vena portae

Ova vena prima vene probavnog trakta, lijena i pankreasa, a njen sistem ine v. mesenterika superior et inferior, v. lienalis i v. gastrika sinsistra.V. portae nastaje iza
glave pankreasa spajanjem v. mesenterike superior i v. lienalis. Ide prema gore kroz lig. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeu duktus holedohusa i a. hepatike proprije. Doavi na donju stranu jetre, v. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. Oni ulaze u jetru i daju vv. interlobares, od kojih izmeu jetrenih renjia odlaze vv. interlobulares. Izmeu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiu u v. centralis. Vene centrales ulaze u sabirne vene, ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. kavu inferior. Korijenovi v. porte su: 1. v. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu eluca i uljeva se u v. porte ili u v. lienalis. Na pilorusu prima v. piloriku. 2. v. mesenterika superior je najvei korijen v. porte. Prima vv. intestinales, v. ileokoliku, vv. pankreatikoduodenales, v. koliku dektru i mediu, te v. gastroepiploiku dekstru. 3. v. mesenterika inferior poinje kao v. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. Na svom putu prima vv. sigmoidee i vv. kolike sinistre. Uljeva se u v. lienalis. 4. v. lienalis poinje u hilusu slezene, ide gornjim rubom pankreasa, te se spaja sa v. mezenterikom superior, sa kojom ini v. porte. Prima vv. pankreatice i duodenale s, te vv. gastrice breves i v. gastroepiploiku sinistru.
I.P. Anastomoze sistema v. portae i velikih venskih sistema

Sistem v. portae anastomozira sa sistemom v. kave superior et inferior na 4 naina: 1. preko ezofagealnih vena koje se dijelom uljevaju u v. gastriku sinustru (koja pripada sistemu v. porte), a dijelom u v. azigos et hemiazigos koje su u vezi sa sistemom v. kave superior i inferior. 2. preko malih vena u retroperitonealnom prostoru koje su jednim dijelom u vezi sa korijenovima mezenterijalnih vena (koje pripadaju sistemu v. porte), a drugim dijelom u vezi sa v. azigosom i hemiazigos. 3. preko pleksus rektalisa od kojeg odlaze vv. rektales superiores (koje preko v. mezenterike superior pripadaju sistemu v. porte) i vv. rektales inferiores i vv. anales (koje preko v. iliake interne i v. pudende interne pripadaju sistemu v. kave inferior). 4. preko paraumbilikalnih vena koje jednim krajem komuniciraju sa v. porte, a drugim sa v. epigastrika superior (pripada sistemu v. kave superior), inferior i superficialis (pripadaju v. kavi inferior). Kada se sprijei protok krvi kroz v. porte usljed patolokih razloga, onda krv ide kroz paraumilikalne vene koje se proire i formiraju karakteristinu sliku meduzine glave, kaput meduze.
I.P. Ren dexter

Desni bubreg sa prednje strane u medijalnom dijelu dolazi u odnos sa silaznim dijelom duodenuma. To je facies duodenalis koja je pokrivena sekundarnim peritoneumom. Gornje dvije treine prednje strane u odnosu su sa donjim stranom desnog renja jetre. To je facies hepatika koja je pokrivena primarnim peritoneumom. Izmeu jetre i desnog bubrega nalazi se subhepatiki prostor. Donja treina prednje strane u
odnosu je sa fleksura koli dekstra. To je facies kolomesokolika. Ova plotina je pokrivena sekundarnim peritoneumom kojeg na tom mjestu ini prirasli mesokolon ascendens. Uz medijalni rub desnog bubrega nalazi se vena kava inferior.
I.P. Ren sinister

Preko sredine prednje strane lijevog bubrega prebacuje se rep pankreasa. To je facies pankreatika koja je pokrivena sekundarnim peritoneumom kojeg ini prirasli dorzalni mesogastrijum. Gornji lateralni dio lijevog bubrega u odnosu je slezenom. To je facies lienalis koja je pokrivena primarnim peritoneumom. Gornji medijalni dio prednje plotine je preko burze omentalis u odnosu sa elucem. To je facies gastrika koja je pokrivena sekundarnim peritoneumom kojeg tu ini prirasli dorzalni mezogastrijum. Donji dio prednje plotine lijevog bubrega u odnosu je sa debelim crijevom, i to onim dijelom gdje kolon transverzum prelazi u kolon descendens. To je facies kolomezokolika koja je pokrivena sekundarnim peritoneumom, kojeg na tom dijelu ini srasli mezokolon descendens. Uz medijalni rub lijevog bubrega tee aorta.
I.P. Tok krvnih ila u bubregu

Bubrege vaskulariziraju renalne arterije koje predstavljaju visceralne grane aorte abdominalis. A. renalis se neposredno prije pelvis renalisa dijeli na 4 prednje i jednu stranju granu, koje su oznaene kao aa. prepijelike i a. retropijelika. Od ovih arterija nastaju aa. interlobares koje prolaze kroz kolumne renales. U visine baze piramida od interlobarnih arterija odlaze aa. arkuate koje okreu svoj konveksitet prema povrini bubrega. Sa konveksiteta arterija arkuata odlaze aa. interlobulares koje teku prema kortikalnoj supstanci. Od interlobularnih arterija odlaze u pravilnim razmacima vasa aferencija koja ulaze u bubrene glomerule. Vasa eferencija izaavi iz glomerula granaju se u kapilare u kortikalnoj substance bubrega, ili idu prema prema piramidama i kroz nji hovu bazu ulaze u medularnu supstancu. U medularnoj supstanci od nih nastaju arteriole rekte koje teku paralelno i izmeu izvodnih kanalia bubrega. Arteriole rekte osim toga mogu da odlaze od konkaviteta arterija arkuata ili od interlobularnih arterija. Vensku krv iz medularne supstance kupe venule rekte koje se uljevaju u vv. arkuate. Vensku krv iz kortikalne supstance kupe vv. interlobulares koje prate istoimene arterije i uljevaju se u vv. arkuate. Iz dijelova kortikalne supstance koje su blie povrini vensku krv donose male venule, koje su oznaene kao venule stelate zbog svog zvjezdolikog oblika. One se uljevaju u vv. interlobulares. Vv. arkuate koje skupljaje krv iz kortikalne i medularne supstance bubrega formiraju vv. interlobares koje prate istoimene arterije. Interlobarne vene se u bubrenom sinusu sljevaju u vee grane koje onda formiraju v. renalis. V. renalis se uljeva u v. kavu unferior.
I.P. Segmenta renalia

Bubrege vaskulariziraju renalne arterije koje predstavljaju visceralne grane aorte abdominalis. A. renalis se neposredno prije pelvis renalis dijeli na 4 prednje i jednu stranju granu, koje su oznaene kao aa. prepijelike i a. retropijelika. To su zapravo segmentalne arterije bubrega na osnovu kojih je izvrena podjela bubrega na pet segmenata, i to: segmentum superius, segmentum anterius superius, segmentum anterius inferius, segmentum inferius i segmentum posterius.
I.P. Ureteres
Ureteri ili mokraovodi su tanke cijevi koje se proteu izmeu pelvis renalisa i vesike urinarije. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu, tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. Duina uretera iznosi oko 30 cm, s tim da je desni neto krai zbog toga to je desni bubreg nie postavljen. Ureter lei retroperitonealno. Tee preko m. psaoas majora. Desni tee uz venu kavu inferior. Na desnoj i lijevoj strani kriaju ga kod mukarca arterija i vena testikularis, a kod ena arterija i vena ovarika. Desni ureter prealzi pre ko arterije iliake eksterne, a lijevi preko arterije iliake komunis, te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. Kod mukarca tee uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna, gdje zavija prema medijalno i naprijed. Kria duktus defeens, potom prolazi izmeu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije, odnosno mokranog mjehura. Kod ena takoe tee uz lateralni zid zdjelice, gdje ga prati arterija uterina. Potom ulazi u lig. latum uteri, te ide prema vratu materice. Uvlai se izmeu prednjeg zida vagine i stranjeg zida vesike urinarije, ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Tee u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Idui kroz zid mokranog mjehura, ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaavamo kao plike ureterike.
I.P. Urethra feminina

Uretra feminine je cilindrna cijev preko koje mokrani mjehur ena komunicira sa vanjskom sredinom. Zapoinje na ostium uretre internumu, ide prema dolje i naprijed, prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu, koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine, oko 2 cm iza klitorisa. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. Duga je oko 3 cm. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom, lateralno sa m. levator ani, a straga sa vaginom, od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. U svom donjem dijelu, enska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom, lateralno sa m. transverus perinei profundus, a straga sa vaginom. Uretra je graena od tri sloja: 1. Tunika mukoza u kojoj nalazimo lijezde oznaene kao glandule uret rales. Pored njih, na stranjem zidu imamo i glandule parauretrales, koje dopiru u miini sloj. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma.
2. Tunika submukoza posjeduje proirene vene koje prave bogat pleksus. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. 3. Tunika muskularis, sadri dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih miinih niti koje potiu od okolnih miia.
I.P. Ovarium
Ovarijum ili jajnik je enska polna lijezda u kojoj se razvijaju enske polne stanice, a osim toga ovaj organ funkcionira i kao lijezda sa unutranjim luenjem. Ovarijum je smjeten na lateralnom zidu male zdjelice, na mjestu koje odgovara djeljenju a. iliake komunis na a. iliaku internu i eksternu. Njegova povrina je kod ena puna oiljaka to pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije, dakle prije puberteta, povrina ovog organa je glatka. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis, dva ruba, margo liber i mesovarikus i dva kraja, ekstermitas uterina i tubaria. Facies lateralis je konveksna. Smjetena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. Ovo udubljenje je omeeno sprijeda hvatitem lig latum uteri, straga sa a. ilika interna, gore i lateralno sa a. i v. iliaka eksterna, a dolje sa a. obturatoria.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. latum uteri. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeuju jednu peritonealnu vreu nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom upljinom. Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ivci ovarija. Inae za ovaj rub se vee duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po emu je ovaj rub i dobio ime. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazei u odnos sa rektumom. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno, a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. Za ovarijum se veu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloaju. To su: 1. lig. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. Kroz njega prolaze a. i vv. ovarice, limfni sudovi i ivani pleksus ovarikus. 2. lig. ovarii proprijum ovari je razapet izmeu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. 3. mezovarijum je nabor peritoneuma smjeten u sagitalnoj ravni. Razapet je je izmeu margo mezovarikusa i stranje plotine lig. latum uteri.
I.P. Tuba uterina

Tuba uterina ili jajovod je kanal u ijoj vanjskoj treini, ukoliko za to postoje uslovi, dolazi do oplodnje, odnosno spajanja muke i enske spolne stanice. Na jajovodu opisujemo, idui od lateralno prema medijalno, nekoliko dijelova:
1. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. Na njemu nalazimo otvor, ostium abdominalis tube uterine, preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom upljinom. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. Meutim, nekada do oplodnje dolazi i u trbunoj upljini, kada nastaje tzv. abdominalna trudnoa, koja je vrlo opasna. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaene kao fimbrije tube uterine. Jedna od ovih fimbrija je najdua i dopire do ovarijuma, a oznaena je kao fimbrija ovarika. Fimbrije pomau jajnoj stanici da ue iz trbune duplje u jajovod. 2.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. To je proireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suenje nazvano istmus tube uterine. 3. Istmus je uzak i ima cilindrian oblik. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. 4. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. latum uteri. Unutranja povrina jajovoda posjeduje uzdune nabore sluznice, plike tubarije. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu, i oznaeni su kao plike ampulares. U sluaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemoguiti prolaz oploene jajne stanice u matericu to rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoe.
OKO
I.P. Tunica fibrosa bulbi
Tunika fibroza bulbi titi oko, daje otpor intraokularnom pritisku, kao i inserciju za miie pokretae oka. Podijeljena je u dva dijela: stranji, neprozirni, sklera i prednji, prozirni, kornea.
I.P. Sclera
Sklera je stranji i neprozorni dio vanjske one ovojnice. Obavijena je sa kapsula bulbi, koja je odjeljuje od retroorbitalnog masnog tkiva. Izmeu ove kapsule i sklere nalaze se dugake vezivne niti koje ne smetaju kretanju one jabuice. Na skleri nalazimo vei broj otvora. Najvaniji je otvor kroz koji izlaze niti n. optikusa izmeu kojih se provlae a. i v. centralis retine. Ovaj otvor je konine forme i iri je prema vani nego unutra. Rub ovog otvora nije ravan, budui da sklera alje niti koje se provlae izmeu vlakana optikog nerva i ine tzv. areu ili laminu kribrozu sklere. Oko prethodno opisanog otvora nalazimo i manje otvore oznaene kao emisaria sklere posteriora kroz koje prolaze aa. ciliares posteriores longe et breves, te nn. ciliares. Sprijeda nalazimo emisaria sklere anteriora kroz koje prolaze aa. ciliares anteriores. U blizini ekvatora i neto iza njega imamo jo 4 otvora, emisaria sklere ekvatorialia kroz koje prolaze vv. vortikoze s. vv. horoidee majores. Iznutra je sklera u kontaktu sa horoideom ije elastine lamele ostavljaju na skleri tamno pigmentirano podruje nazvano lamina fuska sklere. Otvor na skleri za smjetaj kornee naziva se rima kornealis. Ova rima ima prednju i stranju usnu. Prednja, labium anterius je dua od stranje usne, labium posterius. U masi sklere blizu rime kornealis nalazi se venozni sinus nazvan sinus venosus sklere ili lemov kanal. Sa unutrane strane ovaj sinus je obloen tkivom sklere koje formira tzv. lig. pektinatum anguli iridokornealis. Kroz male prostore na ovom ligamentu koji se zovu spacia anguli iridokornealis drenira se ona vodica iz prednje one komore u sinus venosus sklere, a iz njega u vv. ciliares anteriores. Sklera je graena od vezivnih fibrila, te neto elastinih niti. Vaskulariziraju je aa. ciliares posteriores breves et longe, dok joj inervaciju daju nn. ciliares.
I.P. Cornea
Kornea predstavlja prednji i prozirni dio vanjske one ovojnice. Na njoj opisujemo prednju i stranju stranu, te obodni rub. Prednja strana je konveksna i pokrivena je konjuktivom. Centralni najizboeniji dio prednje strane zove se verteks kornee. Stranja strana je konkavna i gradi prednji zid kamere bulbi anterior. Rub ili limbus kornee uvlai se izmeu prednje i strane usne rime kornealis. Kornea je graena iz pet slojeva i to:
1. epitelium anterius kornee pripada konjuktivi, a graen je iz 5 slojeva stanica. Najdonje su cilindrine, srednje su mnogougaone, dok su najpovrnije ploaste. Sloj cilindrinih stanica slui za regeneraciju ovog epitela 2. lamina limitans anterior je homogena membrana koja daje podlogu za epitel. Ova lamina prestaje na rubu kornee. 3. substancija proprija kornee je najdeblji sloj kornee. Graena je od vezivnih fibrila koje formiraju lamele. Ove fibrile i lamele omeuju prostore u kojima se nalaze kornelane stanice sa mnogobrojnim nepravilnim produecima, te limfa. 4. lamina limitans posterior je vrsta i elastina membrana smjetena sa unutranje strane kornee. Na periferiji je deblja i to zadeblanje oznaava se kao anulus tendineus koji dijelom formira spongium anguli iridokornealis koji funkcionie kao tetiva m. ciliarisa. 5. endotelium kamere anterioris je tipini endotel koji sprijeava ulaz one vodice u substanciju propriju. Korneu inerviraju cilijarni nervi koji u blizini sinus venosusa formiraju jedan prstenasti pleksus. Od tog pleksusa idu niti koje u substanciji propriji formiraju pleksus kornealis profundus. Od njega idu niti koje ispod epitela ine pleksus subepitelialis. Potom se izmeu epitelnih stanica formira pleksus interepitelialis od kojeg odlaze slobodni nervni zavreci u formi kuglice. U vezi sa ovim opisujemo tzv kornealni refleks: nn. ciliares > n. oftalmikus > ganglion trigeminale > porcijo major>nukleus sensorius superior i nukleus spinalis n. trigemini, pa preko retikularne formacije u nukleus n. facialis, onda u n. facialis, pa na m. orbikularis okuli koji se kontrahira kao izvrni mii.
I.P. Tunica vasculosa bulbi

Tunika vaskuloza ili tunika media bulbi je srednja ona ovojnica koja ima zadau u ishrani oka, te u nekim refleksnim aktivnostima kao to su akomodacija, mioza i midrijaza. Ova je ona ovojnica postavljena ispod tunike fibroze bulbi, a ine je od natrag prema naprijed: horoidea, corpus ciliare i iris sa pupilom koji je postavljen u frontalnoj ravni.
I.P. Choroidea
Horoidea ili ilnica je postavljena izmeu vanjske i unutranje one ovojnice. Protee se do ore serate. Unutranja strana horoidee je glatka i daje podlogu za vidni dio retine. Vanjska strana posjeduje izboenja od arterija i nerava. Na mjestu koje odgovara ulazu n. optikusa, horoidea kao i sklera posjeduje otvor za prolaz ovog nerva. Na horoidei opisujemo 4 sloja, i to: 1. lamina suprahoroidea graena je od 6-8 slojeva lamela sa dosta pigmentnih stanica i elastinih niti. Lamele meu sobom omeuju limfatike prostore koji anastomoziraju jedni sa drugima i ine spacijum suprahoroidale. Ove elastine lamele su stranjim dijelom vezane za skleru, a naprijed se nastavljaju na laminu vaskulozu. Ove lamele po poputanju kontrakcije m. ciliarisa povuku horoideu prema nazad, te uestvuju
u mehanizmu akomodacije. Kroz laminu suprahoroideu prolaze nn. ciliares, vv. vortikoze i aa. ciliares posteriores longe. 2. lamina vaskuloza sastavljena je od ogranaka cilijarnih arterija i vortikoznih vena koje su uloene u vezivno tkivo sa pigmentnim stanicama. Na presjeku kroz ovaj sloj vidimo dva dijela: vanjski sa velikim ilama i unutranji sa manjim ilama. Izmeu tih ila u vezivnom tkivu nalaze se limfni perivaskularni prostori. Glavnu masu krvnih ila u lamini vaskulozi ine vv. vortikoze u koje se kao u nekom vrtlogu uljevaju druge vene po emu su i dobile ime. 3. lamina horoidokapilaris je izgraena od kapilara koje slie sinusoidima. Ovo je jedna bogata kapilarna mrea koja slui za ishranu pigmentnog sloja, sloja unjia i tapia, membrane limitans eksterne, vanjskog zrnatog i dijelom vanjskog mrea stog sloja. 4. lamina basalis je tanka i glatka membrana koja daje podlogu za vidni dio retine. Inervacija horoidee potie od cilijarnih nerava.
I.P. Corpus ciliare

Korpus ciliare je dio srednje one ovojnice koji je postavljen izmeu horoidee i irisa. Ima oblik prstena sa tankim, nazubljenim rubom prema naprijed gdje se nastavlja u iris. Vanjska strana mu je prislonjena uz skleru, dok na unutranjoj razlikujemo dvije zone: orbikulus ciliaris sa manjim naborima zvanim plike orbikulares i korona ciliaris sa veim naborima zvanim procesus ciliares majores. Ovi procesusi predstavljaju nastavke dvaju ili vie orbikularnih nabora i prema naprijed zavre zadeblajnjem zvanim kaput procesus ciliaris. Izmeu ovih procesusa nalaze se brazde, sulc i ciliares u kojima su smjeteni mali nabori oznaeni kao procesus ciliares minores. Corpus ciliare je graen iz tkiva koje je bogato krvnim ilama, pars vaskularis, te prema vani od toga od miinog dijela kojeg ini m. ciliaris. U vaskularnom dijelu koji gradi procesus ciliares majores nalazi se vezivna osnova sa bogatom mreom krvnih kapilara. Zadatak ovih nastavaka je da lue onu vodicu i odravaju konstantnim intraokularni pritisak. Miini dio cilijarnog tijela ini m. ciliaris kod kojeg razlikujemo tri dijela, shodno smjeru njegovih niti. To su: 1. fibre meridionales koje se nalaze na periferiji miia i idu u smjeru onog meridijana. Ove niti polaze sa lig. pektineatum anguli iridokornealis i sa skleralnog prstena, te zavravaju u lamini vaskulozi horoidee. 2. fibre radiales idu u smjeru onog radijusa i zavravaju u vezivnoj osnovi horoidee i 3. fibre cirkulares koje idu u formi prstena sa unutranje strane meridijonalnih niti. M. ciliaris je inerviran parasimpatikim nitima n. okulomotoriusa porijeklom iz Vestfa lEdingerove jedre u mezencefalonu. Ova inervacija ide preko gangliona ciliare. Ovaj mii uestvuje u akomodaciji to je opisano kod zonule ciliaris. Korpus ciliare vaskulariziraju aa. ciliares posteriores longe i aa. ciliares anteriores. Inervacija ide preko cilijarnih nerava.
I.P. Iris
Iris ili arenica je dio srednje one ovojnice koji je postavljen u frontalnoj ravnini. Na njemu opisujemo prednju i stranju stranu, potom vannjski rub, margo ciliaris, te u sredini otvor, pupilu ili zjenicu sa unutranjim rubom irisa zvanim margo pupilaris. Prednja strana irisa je slobodna i lagano konveksna jer je izbouje lea prema prednjoj onoj komori. Na granici izmeu vanjske dvije i unutranje treine nalazi se tzv. iridealni greben za koga se u embrionalno doba vezivala membrana pupilaris, koja u devetom mjesecu isezne. Iridealni greben dijeli iris na dva prstena: vei, anulus iridis major i manji, anulus iridis minor. Anulus iridis major posjeduje cirkularne nabore, plike iridis, koje se kod irenja pupile podignu, a kod njenog skupljanja nestanu. U anulus iridis minoru nalazimo radijalno postavljena udubljenja oznaena kao p upilarne kripte. Ovih kripti ima i na periferiji irisa gdje su oznaene kao cilijarne kripte. Kripte su bitne jer slue za oticanje one vodice koja ide kroz njih u krvne ile irisa i na taj nain se drenira iz one jabuice. Stranja strana irisa je neto konkavna i pokrivena je iridealnim dijelom unutranje one ovojnice. Priljubljena je uz prednju stranu lee po kojoj klizi. Kroz pukotinu izmeu lee i irisa prolazi ona vodica iz stranje u prednju onu komoru. Na irisu opisujemo 4 sloja, i to: 1. endotelium kamere anteriores koji pokriva stromu sa prednje strane. Endotel je itav kod djece, a kod odraslih je pokidan, tako da prosto ri u stromi komuniciraju sa prednjom onom komorom. 2. Stroma iridis predstavlja glavnu masu irisa. Graena je od rijetkog veziva sa pigmentnim i nepigmentnim stanicama. Storma je prema naprijed zadebljala i stvara tzv. prednji granini sloj. Od pigmenta u vom sloju zavisi boja irisa. Kod ljudi sa puno pigmenta boja je crna ili smea, kod onih sa malo pigmenta je zelena, a kod ljudi veoma malo pigmenta ili bez pigmenta je plavo, odnosno tamno plava. Kroz ovu vezivnu stromu prolaze krvne ile irisa. 3. Stratum muskulare ine dva glatka miia, koji su ektodermalnog porijekla, budui da se razvijaju iz iridealnog dijela unutranje one ovojnice. To su m. sfinkter pupile i m. dilatator pupile. Prvi nastaje tako to se stanice iridealnog dijela prebace preko pupilarnog ruba, izdue se, te se postave cirkularno oko tog ruba inei m. sfinkter pupile. Drugi nastaje tako to se stanice iridealnog dijela izdue, postave dublje u irisu i smjeste se radijalno izmeu cilijarnog ruba i m. sfinktera pupile. M. sfinkter pupile je inerviran parasimpatikim nitima n. okulomotoriusa porijekom iz Vestfal-Edingerove jedre u mezencefalonu. Kontrakcija ovog miia uvjetuje skupljanje pupile, to je oznaeno kao mioza. M. dilatator puile je inerviran simpatikim nitima porijeklom iz centrum ciliospinale u kimenoj modini. Ove niti idu preko n. karotikus internusa koji oko a. karotis interne formira istoimeni pleksus. Od tog pleksusa niti idu na pleksus oftalmikus i ulaze u ganglion ciliare kao radiks simpatika gnglii ciliaris. Kontrakcijom ovog miia dolazi do irenja pupile, to je oznaeno kao midrijaza. 4. Iridealni dio tunike interne bulbi ine dva sloja stanica koje su bogate pigmentom.
I.P. Tunica interna bulbi

Tunika interna bulbi ili unutranja ona ovojnica je dio oka koji se razvija iz diencefalona, a sa njim je u vezi preko n. optikusa koji predstavlja trei neuron vidnog puta. Unutranja ona ovojnica je vanjskom stranom prislonjena na srednju onu ovojnicu, pa se kao i ona dijeli na 3 dijela, i to: vidni, cilijarni i iridealni dio. Vidni dio se sastoji iz stratum pigmenti retine i pars optika retine, cilijarni iz stratum pigmenti korporis ciliaris i pars ciliaris retine, a iridealni iz stratum pigmenti iridis i pars iridika retine. Na osnovu ovoga zakljuujemo da se dijelovi unutranje one ovojnice sastoje iz dva osnovna sloja i to pigmentnog i retine u uem smislu rijei. U vidnom dijelu, retina ima devet slojeva, dok u iridealnom i cilijarnom samo po jedan. Cilijarnim i iridealnim dijelom unutranje one ovojnice ne moemo gledati, pa ta dva dijela zajedno zovemo slijepi dio retine, odnosno pars ceka retine.
I.P. Retina
Retina je najkomplikovanije graena u vidnom dijelu. Ovaj dio retine lii na pehar koji je okrenut prema naprijed. Prostire se do ore serate, odakle se nastavlja sa cilijarnim dijelom. Ora serata je nazubljena linija postavljena ispred ekvatora oka, a uzrokovana je time to na tom mjestu dolazi do nagle redukcije slojeva vidnog dijela retine, njih deset, na dva sloja koliko imamo u cilijarnom dijelu. Vanjska strana vidnog dijela retine je konveksna i prislonjena je na horoideu, dok je unutranja strana konkavna i u kontaktu je sa korpus vitreum. Na unutranjoj strani nalazimo dvije znaajne formacije. 1. Papila nervi optici koja zapravo nije izboenje, kako se iz naziva vidi, ve je udubljenje, pa ga je ispravnije zvati ekskavacijo papile nervi optici. Ovo mjesto odgovara izlasku niti n. optikusa iz retine. Ovdje je retina reducirana na dva sloja, zbog ega ovim dijelom ne moemo vidjeti, te se ova ekskavacija oznaava jo i kao slijepa mrlja, odnosno makula ceka retine. 2. Makula lutea predstavlja drugo udubljeno mjesto na retini. Nalazi se lateralno od papile nervi optici. U sredini ove makule nalazimo jamicu, fovea centralis, koja predstavlja taku najjasnijeg vida.
I.P. Vasa sanguinea retine

Glavna arterija retine je a. centralis retine koja je grana a. oftalmike. Ova arterija ulazi u n. optikus 1-1,5 cm iza one jabuice i na retini se dijeli na gornju i donju granu. Ove se grane kasnije dijel na nazalnu (medijalnu) i temporalnu (lateralnu) granu. Prema tome imamo etiri male arterijice koje dolaze na retinu, i to su: arteriola temp oralis retine superior et inferior i arteriola nasalis retine superior et inferior. Temoralne arteriole daju arteriole makulares superiores et inferiores za makulu luteu. Za medijalne dijelove retine, a. centralis retine alje a. medialis retine. Vrlo je bitna anastomoza izmeu stranjih cilijarnih arterija i a. centralis retine od koje odlazi a. cilioretinalis. Vensku krv skupljaju
venule temorales et nasales retine koje se uljevaju u v. centralis retine. Ona prati istoimenu arteriju i uljeva se u v. oftalmiku superior koja prolazi kroz fisuru orbitalis superior i zavrava u kavernoznom sinusu.
I.P. Zonula ciliaris

Zonulu ciliaris ine mnogobrojne niti, tzv. fibre zonulares koje dre leu u njenom stalnom poloaju i uestvuju u mehanizmu akomodacije. F ibre zonulares su jednim dijelom privrene na liniji koja ide 1,5 mm ispred ore serate, a drugim krajem na ekavatoru lee, te neto ispred i neto iza ekvatora.Izmeu ovih niti nalaze se prostori, spacija zonularija koja su ispunjena sa humor vitreus.Smatra se da niti zonule ciliaris predstavlaju citoplazmatske produetke nepigmentiranih stanica cilijarnog dijela retine. Zadatak zonule cilirais je da dri leu nategnutom. Kad m. ciliaris nije kontrahiran, lea je spljotena i oko je prilagoeno da gleda na daljinu. Kod kontrakcije m. ciliarisa, dolazi do povlaenja horoidee i orbikulus ciliarisa prema naprijed zbog ega olabave niti zonule ciliaris. Tada se lea ispupi i oko se akomodira za gledanje na blizinu.
I.P. Corpus vitreum

Korpus vitreum ili staklasto tijelo je vodensta, polutena formacija oblika kugle, koja ispunjava unutranjost one jabuice. Na svojoj prednjoj strani posjeduje udubinu, fosu hijaloideu u koju je uloena lea. Osim toga, korpus vitreum dodiruje retinu i cilijarne nastavke. Graen je iz niti koje ine stromu vitreum i iz tekuine, humor vitreus. Niti strome razvijaju se iz Milerovih potpornih stanica retine, a u vezi su i sa nepigmentiranim stanicama cilijarnog dijela retine. Najvie ovih niti odlazi sa podruja neposredno ispred ore serate koje je oznaeno kao baza staklastog tijela.Odatle niti idu uz retinu prema natrag inei tzv stranju graninu membranu, koja se sasvim straga postepeno stanjuje. Neposredno ispred baze staklastog tijela nema membrane i na tom podruju tenost korpus vitreuma dolazi u kontakt sa korpus ciliare. Ispred toga nalazimo prednju graninu membranu koja se prostire uz niti zonule ciliaris. Prednja i stranja grania membrana zajedno ine ovojnicu za korpus vitreum koju oznaavamo kao membrana vitrea. Prednja granina membrana je povezana sa kapsulom lee pomou lig. vitreokapsulare. Kroz korpus vitreum prolazi rudimentarni kanalis hijaloideus kroz koga u embrionalno doba tee istoimena arterija. Ostatak ove arterije iz embrionalnog doba je a. centralis retine.
I.P. Camera anterior bulbi

Kamera anterior bulbi ili prednja ona komora je prostor koji je sprijeda omeen stranjom stranom kornee, a straga prednjom stranom irisa i dijelom lee koji odgovara pupili. Rub prednje one komore odgovara iridokornealnom uglu u kojem se nalazi lig. pektinatum anguli iridokornealis. Kroz ovaj ligament i procjepe na njemu ona vodica otie iz prednje one komore u sinus venosus sklere,odakle difundira u cilijarne vene.
I.P. Camera posterior bulbi

Kamera posterior bulbi ili stranja ona komora je prostor oko lee u formi prstena. Sprijeda je omeena stranjom stranom irisa, straga prednjom stranom lee do ruba pupile i nitima zonule ciliaris gdje komunicira sa spacija zonularija, dok je prema lateralno omeena sa cilijarnim nastavcima koji lue onu vodicu u ovu komoru. Kroz pukotinu izmeu lee i pupilarnog ruba irisa ona vodica prelazi iz stranje u prednju onu komoru. Tamo se drenira na dva naina: kroz cilijarne i pupilarne kripte u vene irisa, a kroz lig. pektineatum anguli iridokornealis u sinus venosus sklere.
I.P. Cirkulacija humor aquosusa

Ona vodica je tekuina koju stvaraju cilijarni nastavci i lue je u stranju onu komoru. Odavde ona vodica prolazi kroz pukotinu izmeu lee i irisa u prednju onu komoru, a iz nje otie na dva naina. Jedan put oticanja je u sinus venosus sklere kojim ona vodica odlazi u cilijarne vene, a drugi put oticanja je preko cilijarnih i pupilarnih kripti u vene irisa i preko njih u horoidne vene odnosno vene vortikoze.
I.P. Musculi externi bulbi oculi

U vanjske miie one jabuice koji ine motorni aparat oka spadaju 4 rektusa i 2 oblikusa. Rektusi polaze sa prstenastog zadebljanja periorbite koji je lociran neto ekscentrino oko orbitalnog otvora optikog kanala. To prstenasto zadebljanje naziva se anulus tendineus komunis. M. rektus superior i medialis polaze sa anulusa u blizini optikog kanala, kao i sa ovojnice n. optikusa. M. rektus lateralis polazi sa lateralnog djela anulus tendineusa i sa spine m. rekti lateralis koja se nalazi na donjem rubu fisure orbitalis superior. M. rektus inferior polazi sa donjeg ruba anulus tendineusa. Rektusi idu prema bulbusu, probijaju kapsulu bulbi i hvataju se na skleri na razliitoj udaljenosti od sulkusa sklere; najblie rektus medialis (5,5 mm), potom rektus inferior, zatim rektus lateralis, dok se najdalje od sulkusa hvata m. rektus superior (7,7 mm). Lateralni i medijalni rektus alju fibrozne izrataje (lacertuse) koji se veu za medijalni i lateralni zid orbite. Ovi lacertusi su kod djece izgraeni od elastinog tkiva, to djeci omoguava pretjerano kretanje one jabuice. Rektuse inervira n. okulomotorius, osim lateralnog koji je inerviran od n. abducensa. Osim rektusa u motorni aparat oka spadaju i dva oblikusa. M. oblikus superior polazi sa anulus tendineusa, povie m. rektus medialisa, ide prema medijalnom onom uglu, postaje tetivan, te prolazi kroz fibrozni prsten, trohleu, gdje mu tetiva mjenja smjer idui prema natrag i lateralno, te se hvata na lateralni-stranji kvadrant gornje strane bulbusa. Inervira ga n. trohlearis. M. oblikus inferior polazi sa periorbite u blizini infraorbitalnog ruba maksile. Ide prema lateralno i natrag ispod m. rektus inferiora, te se hvata na bulbus u donjem lateralnom kvadrantu. Inervira ga n. okulomotorius. Zahvaljujui kontrakcijama ovih miia imamo osam pokreta one jabuice, i to: pupila ide medijalno (addukcija), pupila ide lateralno (abdukcija), pupila ide gore, pupila ide dole, potom gore i medijalno, gore i lateralno, te dole i medijalno i dole i lateralno.
Addukciju omoguava m. rektus medialis, a takoe i m. rektus superior i inmferior budui da im se hvatita nalaze medijalno od aksijalne sagitalne osovine oka. Abdukciju vri m. rektus lateralis, a mogi i oblikusi ukoliko se istovremeno kontrahuju. Dizanje vri rektus superior, a pomae mu oblikus inferior. Sputanje one jabuice omoguava rektus inferior u emu mu pomae oblikus superior. Ostale kretnje produkt su simultane kontrakcije svih nabrojanih miia.
I.P. Fasciae orbitales

U orbitalne fascije spadaju periorbita, septum orbitale i kapsula bulbi. Periost kostiju koje uestvuju u formiranju orbitalne upljine naziva se periorbita. Ona prema naprijed prelazi orbitalne rubove, te se nastavlja u periost lica i ela. U podruju fisure orbitalis superior, periorbita je razapeta izmeu njenih rubova, inei jednu membranu koja je sa druge strane pojaana durom mater. U podruju fisure orbitalis inferior, periorbita takoe formira jednu membranu nazvanu membra na orbitalis. Ona u sebi sadri i neto glatkih miinih niti koje ine rudimentarni m. orbitalis (Milerov mii). Septum orbitale je fibrozna ploa koja prema naprijed zatvara orbitu. Vee se na orbitalne rubove, a prelazi i u one kapke gdje zavrava sa fibroznim zadebljanjima zvanim tarsus superior et inferior. Septum orbitale je medijalnoj i lateralnoj strani pojaan i fiksiran sa lig. palpebrale mediale i laterale. Kapsula bulbi je fibrozna opna koja obavija onu jabuicu sa svih strana, osim prednjeg dijela koji je pokriven konjuktivom. Ova kaspula dijeli orbitalnu upljinu na dva dijela, i to: spacijum bulbare i spacijum retrobulbare. Spacijum bulbare, kao to mu i ime govori, ispunjava ona jabuica. Izmeu bulbus i kapsule nalazi se uski prostor nazvan spacijum cirkumbulbare koji je ispunjen tankim vlaknima i tenou koja je slina sinoviji kod zglobova. Spacijum retrobulbare je prostor iza kapsule bulbi u formi piramide. Ispunjen je miiima, krvnim ilama i ivcima. Svi ovi elementi uloeni su u masno tkivo, korpus adiposum orbite koji predstavlja odlian prirodni kontrast u radiolokom prikazu orbite. Spacijum retrobulbare je fascijama miia podijeljen na dva manja prostora, i to: spacijum intramuskulare (intrakonalni prostor), izmeu unutran jih ploha 4 rektusa, te spacijum perimuskulare (ekstrakonalni prostor) izmeu fascija miia i zidova one duplje.
I.P. Structurae oculi accessoriae

U akcesorne ili pomone strukture oka spadaju: obrve (supercilium), oni kapci (palpebrae), vjenjaa ili konjuktiva i suzni aparat koga ine suzna lijezda i odvodni aparat za suze.
I.P. Supercilium
Supercilium ili obrva je koni nabor u obliku luka sa konkavitetom prema dolje. Odjeljuje elo od gornjeg kapka. Na njemu opisujemo do medilano prema later alno:
kaput (glava), korpus (tijelo) i kauda (rep): Zavisno od individualnih karakteristika kaputi desne i lijeve strane mogu biti spojeni, dok kaude i dijelovi korpusa mogu nedostajati. Obrva je graena od koe, potkonog tkiva sa miinim slojem i fronta lnog periosta. Koa je obrasla dlakama, posjeduje lijezde lojnice i znojnice, dok su u dijelu koe koji odgovara kaputu i korpusu umetnute niti m. korugator supercili. Periost je priljubljen uz frontalnu kost i u podruju margo supraorbitalisa daje inserc iju za septum orbitale.
I.P. Tunica conjuctiva

Tunika konjuktiva ili vjenjaa je sluznica koja obavija prednju stranu one jabuice i stranju stranu onih kapaka. Tako formira jednu vreu koja se otvara na rima palpebrarum. Na toj vrei opisujemo prednji i stranji zid te dva forniksa, gornji i donji. Prednji zid ove vree pokriva stranju stranu onih kapaka, te se jo zove konjuctiva palpebrarum. Stranji zid prekriva prednji dio onog bulbusa i zove se konjuktiva bulbi. Konjuktiva bulbi je glatka u svim dijelovima osim u medijalnom onom uglu gdje formira nabor plika semilunaris konjuktive i jednu izboinu nazvanu karunkula lakrimalis, koja ini dno suznog jezera ili lakus lakrimalisa. Konjuktiva bulbi se dijeli na pars kornealis koji je proziran i priljubljen uz korneu i pars skleralis koji je prislonjen uz skleru. Na prelazu konjuktive palpebrarum u konjuktivu bulbi nalazimo dva forniksa:forniks konjuktive superior et inferior.Ovi forniksi omoguavaju kretanje bulbusa i mogu kod kretanja ieznuti ili se navui bilo na bulbus, bilo na palpebre. Forniksi se susreu medijalno kod karunkule lakrimalis, a lateralno prelaze jedan u drugi. U lateralnom dijelu gornjeg forniksa nalazimo otvore izvodnih kanala glandule lacrimalis. Konjuktiva je u svim dijelovima, osim pars kornealisa, graena iz tri sloja: 1. epitel (na skeralnom dijelu vieslojni ploasti, a na ostalis vieslojni cilindrini), 2. tunika propria (gusto vezivno tkivo) i submukoza (vezivno tkivo neto rijee od onog u tuniki propriji). U submukozi forniksa nalazimo lijezde, glandule konjuktivales.
I.P. Apparatus lacrimalis

Apparatus lacrimalis ili suzni aparat ine glandula lacrimalis i sistem odvodnih kanala za suze. Glandula lacrimalis je serozna lijezda, lobularnog izgleda. Dijelimo je na pars orbitalis i pars palpebralis. Pars orbitalis je gornji dio lijezde postavljen u fosi glandule lakrimalis frontalne kosti. upljina u kojo je uloe ovaj dio omeena je sprijeda sa septum orbitale, a straga izdankom fascije m. levatora. Latera lno je omeena periorbitom, a medijalno izdancima fascija lateralnog rektusa i m. levatora. Pars palpebralis je donji dio suzne lijezde. Odvojen je od gornjeg dijela izdankom fascije m. levator palpebre superioris. ini ga 15 -40 ljezdanih renjia. Eksretorni kanali suzne lijezde se dijele na glavne i akcesorne. Glavni pripadaju donjem dijelu lijezde. Ima ih od 5-10 io otvaraju se u lateralnom dijelu gornjeg forniksa. Histoloki, glandula lakrimalis je tubulozna lijezda, pri emu na presjeku tubulusi iamju izgled mnogougaonih formacija sa dva reda stanica: unutranji, sekretornim i vanjskim
bazalnim. Tubulusi se nastavljaju u prelazne dijelove ijim spajanjem nastaju duktuli sekretores, a njihovim spajanjem nastaju duktuli ekskretorii. Glandula je inervirana parasimpatikim nitim porijeklom iz nukleus salivatorius superior. Iz ovog jedra ide n. intermedius od kojeg se odvaja n. petrosus major koji te niti nosi u ganglion pterigoapalatinum. Iz gangliona idu u sastavu n. zigomatikusa, potom preko ramus komunikans kum nervo zigomatiko prelaze u n. lakrimalis koji te parasimpatike niti donosi u glandulu lakrimalis. Odvodni kanali za suze poinju na punkta lakrimalia koja se nalaze na papilama lakrimalis gornjeg i donjeg kapka. Od njih idu kanalikuli lakrimales. Donji ide vertikalno prema dolje, a gornji vertikalno prema dolje. Potom se i jedan i drugi previju za 90 stepeni, idu medijalno, spajaju se u jedan kanal koji se otvara u sakus lakrimalis. Sakus lakrimalis ili suzna kesica nalazi se u fosa sakci lakrimalis, izmeu kriste lakrimalis anterior maksile i kriste lakrimalis posterior osis lakrimalis. Od nje se nastavlja duktus nasolakrimalis koji vodi suze u meatus nasi inferior ispod donje nosne koljke. Na kraju duktusa nalazi se nabor, plika lakrimalis koja sprijeava da zrak iz nosne duplje ulazi u duktus.
UHO
I. P. Auris externa
Vanjsko uho ine una koljka i vanjski sluni hodnik. Ove dvije strukture zaduene su za primanje i slanje zvunih talasa prema strukturama srednjeg uha.
I.P. Auricula
Una koljka opisana u Peroviu i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. Hrskavica une koljke je pomou dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Vei dio pripada aurikuli, manji je podijeljen na dva dijela, a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Ova dva dijela, vei i manji su povezana pomou istmus kartilaginis auris. Na veem dijelu koji ini osnovu za unu koljku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboenje oznaeno kao spina helicis. Pozadi heliks zavrava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Od anteheliksa dobro je izraen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. Od prethodno pomenutih incisura, prva, inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slunog hodnika, a druga, incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. Od hrskavinih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus, lig. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Osim ovih tzv. vanjskih imamo i vei broj ligamenata koji odravaju oblik aurikule. To su lig. antitragohelicinum, tragohelicinum, aurikulare transversum aurikulare oblikvum, helicis i incisure terminalis. Unutranji i vanjski miii iz Perovia. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. temporalis superficialis, a medijalnu a. Aurikularis posterior. Vene utiu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne, a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne vorove. Senzibilnu inervaciju daje n. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). Motornu inervaciju ua miie aurikule daje n. facialis.
I.P. Meatus acuticus externus

Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i kotani kanal koji ide od une koljke do membrane timpani. Poinje na porus akustikus eksternusu, a medijalna granica je ve pomenuta membrana timpani. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema naprijed, pa onda okree prema natrag, ime se dijeli na tri dijela:lateralni, srednji i medijalni. Lateralni i vei dio srednjeg je fibrokartilaginozan, a ostatak srednjeg i medijalni dio je kotan. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo die prema gore, pa se potom sputa prema dolje formirajui sa membranom timpani otar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. to se tie odnosa, meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom, straga sa mastoidnim elijama, gore sa bazom lubanje, a prema dolje sa glandulom parotis. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploa koja ga upotpunjuje. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i stranje strane nadopunjava fibrozna ploa. Medijalno, hrskavini dio meatusa se vee na pars timpanika osis temporalis, a lateralno se nastavlja u laminu tragi. Kotani dio meatusa ini pars timpanika koja ima formu ploe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gor e. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Medijalno, pars timpanika zavrava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza, a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Meatus je iznutra obloen koom koja se prema membrani timpani stanjuje. Koa posjeduje dlaice koje su u lateralnom dijelu dobro izraene i zovu se tragi. Takoe koa posjeduje dosta ceruminoznih lijezda koje lue ukastu unu mast koja se zove cerumen. Cerumen u velikim koliinama moe zaepiti meatus i onda se mora vriti ispiranje.
I.P. Auris media

Srednje uho je aparat koji prenosi zvune valove iz meatus akustikus eksternusa u unutranje uho. ine ga tuba auditiva, kavitas timpani i antrum mastoideum. U kavitasu timpani smjetene su slune koice, povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala miia, m. Tensor timpani i m. Stapedius. Izmeu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvune talase i predaje ih slunim koicama.
I.P. Membrana tympani

Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani, tj. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. Sastoji se od dva dijela. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu, a nazvan je pars tenza membrane timpani. Drugi dio je uloen u incisuri timpanici. To je
labavi dio oznaen kao pars flakcida membrane timpani. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora, plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu, te rub-limbus membrane timpani. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra vee manubrium malei. To je pupak ili umbo membrane timpani. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Na vrhu te strije nalazi se malo izboenje, prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. Medijalna strana membrane je u sredini izboena to odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Na granici izmeu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor, plika horde timpani, kroz koju prolazi istoimeni ivac, horda timpani, grana n. facialisa. Ova plika se dijeli na dva dijela, jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior, i drugi iza manubrijuma koji je oznaen kao plika malearis posterior. Limbus membrane timpani uloen je u sulkus timpanikus, a prekinut je u podruju incisure timpanike. Membrana timpani je idui od svana prema iznutra graena od tri sloja: 1. Koa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koe iz meatus akustikus eksternusa 2. Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgrauju cirkularne i radijalne niti. Cirkularne niti idu kruno obuhvativi manubrijum. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. Radijalne niti nedostaju u podruju pars flakcide i to je polje oznaeno kao trigonum interadiale. Cirkularne i radijalne niti se isprepliu u podruju limbusa te se formira tzv. anulus fibrokartilagineus. 3. Mukozni sloj-stratum mukozum ini zapravo sluznica kavitasa timpani.
I.P. Ossicula auditus

U slune koice spadaju maleus-eki, incus-nakovanj i stapes-uzengija. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji.
I.P. Articulationes ossiculorum auditus

Slune koice su povezane pomou dva zgloba, i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloen u membranu timpani,dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomou sindezmozis timpanostapedialis. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeu maleusa i inkusa. Konveksna zglo bna plotina nalazi se na kaputu maleusa, dok je konkavna zglobna plotina locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. Zglobne plotine su obloene hijalnom hrskavicom. Cijeli zglob je uloen u zglobnu ahuru koja se vee na rubove zglobnih plotina, dok se u unutranjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne plotine.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeu inkusa i stapesa.Konveksna zglobna plotina nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu, dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. Funkcionalno ovo je zglob sa vie osovina, te spada u artikulacio kotilika. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeu baze stap esa i
fenestre ovalis. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. Nekada se izmeu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mii nazvan m. fiksator bazeos stapedis.
I.P.Ligamenta ossiculorum auditus

Slune koice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajuim ligamentima. Maleus povezuju tri ligamenta. Lig. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruju fissure petrotimpanike. Lig. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Inkus ima dva ligamenta. To su lig. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na stranjem zidu kavitasa timpani. Osim ovim ligamenata u podruju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. timpanomaleolare anterius i posterius.
I.P. Musculi ossiculorum auditus

U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreno prugasta miia:m. tensor tympani i m. stapedius. 1.M. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskavinog dijela tube auditive. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalis musculotubariusa. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Inervira ga n. tensoris timpani, grana n. pterigoideus medialisa od n. mandibularisa. Svojom kontrakcijom ovaj mii vue maleus prema medijalno i natee membranu timpani. U tom sluaju membrana prima jake zvune podraaje. 2. M. stapedius je najmanji popreno -prugasti mii ljudskog tijela. Dug je svega 8 milimetara. Nalazi se u kotanoj supstanci eminencije piramidalis na ijom vrhu izlaz i i hvata se na stranjoj strani koluma stapesa. Inervira ga n. stapedius, grana n. facialisa. Ovaj mii svojom kontrakcijom izvlai stapes iz fenestre ovalis i pomjera itav sistem slunih koica prema lateralno, ime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvune podraaje.
I.P. Tuba auditiva

Tuba auditiva je dijelom kotani, a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Poinje na lateralnom zidu faringsa, ide gore, natrag i lateralno, te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suenje, istmus koji se nalazi na granici prednje tri etvrtine I stranje etvrtine. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova, i to:
1. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior.Hrskavini skelet tube uzrokuje izboenje u faringsu nazvano torus tubarius. 2. pars kartilaginea je drugi dio. ini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Prostor izmeu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ini dio lateralnog i donji zid tube. Za laminu membranaceu vee se m. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. 3. Istmus je sueno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. 4. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. tensor timpani. 5. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Tuba je iznutra obloena sluznicom sa vierednim trepetljikacim epitelom. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije.
I.P. Cavitas tympani.

Ovo pitanje treba nauiti iz osteologije. Isto se odnosi i na antrum mastoideum, koji moe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media, kao njegov sastavni dio.
I.P. Auris interna

Unutranje uho je najkomplikovaniji dio uha.Sastoji se iz kotanog i membranoznog dijela koji se oznaavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Sa funkcionalnog aspekta unutranje uho dijeloma na akustiki i statiki dio. Akustiki dio ini kohlea u kojoj je smjeten duktus kohlearis, a statiki ine vestibulum u kojem su smjeteni sakulus i utrikulus, te semicirkularni kanali u kojima su smjeteni semicirkularni duktusi.
I.P. Labyrinthus osseus

Kotani labirint je smjeten u piramidi sljepoone kosti. ine ga tri dijela, i to kohlea koja se nalazi najvie prema naprijed i medijalno, potom vestibulum koji lei u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najvie straga i lateralno. Unutar kotanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ine duktus cohlearis koji je smjeten u kohlei, potom sakulus i utrikulus koji su smjeteni u vestibulumu, te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajuim semicirkularnim kanalima. Izmeu kotanog i membranoznog labirinta je tzv. perilimfatiki prostor kojeg ispunjava tekuina nazvana perilimfa.
I.P. Cochlea
Kohlea je spiralni kanal, kanalis spiralis kohlee koji zavija slino puevoj koljci. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma, te ide prema dolje i naprijed, a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri emu se svaki zavoj suava i odmakne u lateralnu stranu. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu, bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh, kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Unutranjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi kotana ploica zvana lamina modioli. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruju aree kohlee. Naime modiolus je pun kanalia, kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. Ovi kanalii zavravaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli, a u kojem je smjeten ganglion spirale kohlee. Canalis spiralis je kotanom ploom koja se zove lamina sp iralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Potpunu podijelu vri duktus kohlearis koji lei u skala media. Lamina spiralis osea u podruju kupule zavrava sa hamulus lamine spiralis. Izmeu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. Kroz ovaj kanali prolazi duktus perilimfatikus.
I.P. Meatus acusticus internus

Meatus akusticus internus je ko tani kanal koji poinje na stranjoj strani piramide sljepoone kosti sa otvorom porus akusticus internus. Ide prema lateralno i natrag i zavrava slijepim dnom, fundus meatus akustici interni. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. Prednje gornje se zove area n. facialis i kroz njega prolaze n. facialis i n. intermedius. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica, traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. kohlearisa. Zato se ovo polje zove area kohlee. Stranje-gornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. utrikuloampularisa. Stranje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. sakularisa. Na stranjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. ampularis posterior. Inae kroz meatus akusticus internus prolaze n. facialis, n. intermedius, n. vestibulokohlearis te a. i vv. labirinti.
I.P. Vestibulum
Vestibulum je ovoidalna upljina smjetena izmeu kohlee i semicirkularnih kanala. Na njemu opisujemo est zidova. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloena baza stapesa. Medijalni zid odgovara stranjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. Na
njemu nalazimo tri udubine. Gornja se zove r ecesus eliptikus i njoj je smjeten utrikulus. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus, nalazi se druga udubina, recesus sferikus u koji je uloen sakulus. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloen cekum vestibulare duktus kohlearis. Izmeu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proiri u izboenje, piramis vestibuli.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. utrikuloampularisa. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. sakularisa. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutranji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora, dva sprijeda i dva straga.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior, a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i stranjeg semicirkularnog kanala. Stranji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala, a stranji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Na donjem zidu nalazimo dvije ploe i to medijalnu i lateralnu. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea, a lateralna takoe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraena u bazalno m zavoju kohlee. Ove dvije ploe dijele vestibulum od kohlee, i kod ivog ovjeka pukotina izmeu njih premotena je laminom basilaris. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poetku skale vestibuli. Na stranjem zidu nalazimo ampularni otvor stranjeg semicirkularnog kanala. Blizu tog otvora, a djelimino u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. ampularis posterior.
I.P. Canales semicirculares

Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ine kotani labirint. Smjeteni su iza vestibuluma. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior, posterior i lateralis. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krakcrus simpleks. Neampularni krakovi prednjeg i stranjeg kanalia se spajaju i ine cr us comune.Kanalis semicirkularis anterio r smjeten je u frontalnoj ravni, a na prednjoj strani piramide izrokuje luno izboenje nazvano eminencija arkuata. Kanalis semicirkularis posterior smjeten je u sagitalnoj ravni. Kanalis semicirkularis lateralis s mjeten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan, a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i stranjem zidu. Na gornjem zidu su 4 otvora. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior, a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i stranjeg semicirkularnog kanala. Stranji lateralni je ampular ni otvor lateralnog semicirkularnog kanala, a stranji medijalni je neampularni otvor istog. Na stranjem zidu nalazimo ampularni otvor stranjeg semicirkularnog kanala .
I.P.Labyrinthus membranaceus
Membranozni labirint lei u kotanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiki prostor ispunjen tekuinom zvanom perilimfa. Membranozni labirint ine duktus cohlearis koji je smjeten u kohlei, zatim sakulus i utrikulus koji su smjeteni u
vestibulumu, te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgova rajuim kotanim semicirkularnim kanalima. Membranozni labirint ispunjava tekuina nazvana endolimfa. Inae sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiki dio kojeg ini duktus kohlearis i statiki dio kojem pripadaju sakulus, utrikulus i semicirkularni duktusi.
I.P. Vasa sanquinea auris internae

Unutranje uho opskrbljuje a. labirinti koja je grana a. basilaris. Ova arterija prati n. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. Rami vestibulares prate odgovarajue grane statikog nerva i granaju se po statikom aparatu. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama, te obskrbljuje akustiki organ. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji al je ogranke ka duktusu kohlearisu ili ine gustu mreu u podruju lig. spirale kohlee. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. jugularis internu.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ini venu labirinti.
CNS
I.P. Medulla spinalis
Kimena modina (medulla spinalis) predstavlja najdistalniji dio centralnog nervnog sistema. Nalazi se u gornjim dvijema treinama kimenog kanala. Rostralno, kimena modina se prua do gornjeg ruba prvog vratnog prljena ili atlas-a, gdje se nastavlja u produenu modinu. Kaudalna granica je varijabilna. U gotovo 90% sluajeva ona se nalazi u visini prvog ili drugog lumbalnog prljena, a u preostalih desetak posto sluajeva nalazi se u visini donjeg ruba dvanaestog torakalnog prljena. Zavrni, kaudalni dio kimene modine, duine 1 2 cm ima izgled konusa (conus medullaris) sa ijeg vrha polazi tanki koni (filum terminale). Duina kimene modine iznosi od 42 45 cm., prosjean sagitalni promjer od 8- 9, transverzalni 10-12 mm., a teina oko 35 grama. Na kimenoj modini koja je u cjelini cilindrinog oblika postoje dva vretenasta proirenja, vratno i slabinsko. Prvo proirenje ( intumestentia cervicalis) obuhvata donja etiri vratna (C5 C8) i prvi grudni segment (T1). Ovo proirenje je prouzrokovano velikim brojem neurona ija vlakna formiraju plexus brachialis. Drugo proirenje (intumestentia lumbosacralis) obuhvata sedam segmenata kimene modine i prua se od drugog slabinskog (L2) do treeg krstanog segmenta (S3). ivci koji polaze iz lumbosakralnog proirenja grade plexus lumbalis i plexus sacralis. Na kimenoj modini se opisuju etiri strane prednja, stranja i dvije lateralne. Na vanjskoj povrini ovih strana uoava se nekoliko uzdunih pukotina i ljebova. Sredinom prednje strane prua se duboka sredinja pukotina ( fissura mediana anterior), dok se sredinom stranje strane kimene modine uoava uzduni sredinji ljeb ( sulcus medianus posterior), dubine oko 1 mm. Od njega se prema naprijed u dubinu bijele mase prua tanka glijalna pregrada (septum medianum posterius), koja u potpunosti odvaja desnu i lijevu polovinu kimene modine. Izmeu prednje i lateralnih strana kimene modine prua se po jedan sulcus anterolateralis (pl. sulci anterolatelares). Ovi ljebovi su plitki, djelomino isprekidani i nisu jednako izraeni u svim dijelovima kimene modine. Du njih izlaze snopii prednjih korijenova spinalnih ivaca. Izmeu stranje i lateralnih strana nalazi se po jedan sulcus posterolateralis (pl. sulci posterolaterales), koji je stalan, bolje izraen i dublji. Du posterolateralnih ljebova izlaze snopii stranjih korijenova spinalnih ivaca. U vratnom i gornjem grudnom dijelu (do T6 segmenta) zapaa se uzan ljeb, sulcus intermedius posterior, koji na povrini oznaava granicu izmeu dva velika ascendentna puta stranjeg funikulusa kimene modine (fasciculus gracilis et cuneatus). Kimena modina ima 31 par kimenih ivaca (nn. spinales). Prema dijelu kimene modine iz kojih izlaze, ovi ivci se mogu podijeliti na 8 vratnih (nn. cervicales), 12 grudnih (nn. thoracales), 5 slabinskih (nn. lumbales), 5 krstanih (nn. sacrales) i jedan trtini (n. cocygeus) Svakom paru kimenih ivaca odgovara jedan dio kimene modine oznaen kao segment, koji ini njenu morfoloku i funkcionalnu jedinicu. Ova podjela na segmente odgovara razvojnom periodu u kojem kimena modina ispunjava cijeli kimeni kanal, kada svakom praprljenu odgovara dio kimene modine, odnosno prasegment. Kasnije, u toku razvoja dolazi do disproporcije u rastu
kimene modine i kimenog kanala, to uslovljava prividno pomjeranje kimene modine prema gore (ascensus medullae spinalis). Meutim, analogno prvobitnom poloaju u kimenom kanalu, medulla spinalis se dijeli na vratni ( pars cervicalis), grudni (pars thoracica), slabinski (pars lumbalis), krstani (pars sacralis) i trtini dio (pars coccygea). Sredinom itave kimene modine prua se kanal, canalis centralis koji se na donjem kraju proiruje u zavrnu komoru ( ventriculus terminalis). GRAA KIMENE MODINE Kimena modina je, kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema, graena od sive i bijele mase. Siva masa (substantia grisea) zauzima sredinji dio kimene modine, dok se oko nje u vidu irokog omotaa nalazi bijela masa ( substantia alba). Sivu masu formiraju tijela neurona, dendriti i glija elije, a bijela je izgraena od mijeliniziranih vlakana projekcionih, komisuralnih i asocijativnih puteva kimene modine. SIVA MASA KIMENE MODINE Na poprenom presjeku kroz kimenu modinu siva masa ima oblik leptira ili slova H, na kojem razlikujemo prednje, stranje i bone rogove ( cornu anterius, posterius et laterale) i sredinju zonu (zona intermedia). Na uzdunim presjecima kako frontalnim, tako i sagitalnim, zapaa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzdunih stubova sive mase, i to: prednji (columna anterior), stranji (columna posterior) i boni (columna lateralis), koji je dobro izraen u grudnom i slabinskom dijelu kimene modine. Sredinjoj sivoj zoni odgovara, po novoj terminologiji, columna intermedia ije bono proirenje predstavlja columna lateralis. Prednji stubovi su na jmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu, a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kimene modine. Stranji stubovi obino su manji od prednjih. Oni poinju blizu dorzolateralne povrine kimene modine i pruaju se do sredinje sive mase. Na njima razlikujemo apex, caput, cervix i basis. Srednji dio sive mase nalazi se izmeu prednjih i stranjih stubova. Na njemu se nalazi, ve pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do treeg slabinskog segmenta (L3) kimene modine. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. U centru spojnog dijela nalazi se djelimino obliterirani canalis centralis. Cjelokupnu sivu masu kimene modine mogue je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ine manje ili vee grupe funkcionalno srodnih neurona. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve lamine. Radi lakeg prouavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije vedski neuroanatom B. Rexed je (1 952) podijelio sivu masu kimene modine u deset slojeva ili lamina ( laminae spinales), koje se oznaavaju rimskim brojevima od I do X. U stranjem rogu nalazi se prvih est lamina, sedma zauzima sredinju zonu, osma i deveta pripadaju prednjem rogu, a de seta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Treba meutim istai da lamine ne prate segmentalnu podjelu kimene modine, te da su u nekim segmentima jasno uoljive, dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema.
Uska povrina na vrhu stranjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis), iji neuroni prenose podraaj bola, kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinothalamicusa. Neposredno ispred ove, lei lamina spinalis II (substantia gelatinosa), ije elije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. Rostralno od drugog vratnog segmenta, substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produenu modinu i most. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenoenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Laminae spinales III i IV pruaju se itavom duinom kimene modine formirajui veliko jedro, nucleus proprius. Smatra se da ovo jedro ima integrativnu fu nkciju u sklopu senzibilnog sistema. U poruju vrata i baze stranjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kimene modine. I jedna i druga su izgraene od elija srednje veliine, a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliite nadraaje sa impulsima koji dolaze iz viih dijelova centralnog nervnog sistema. Lamina spinalis VII odgovara podruju zonae intermediae, a nalazi se izmeu baza prednjih i stranjih rogova. Ona se prua itavom duinom kimene modine, tvorei stub sive mase oznaen kao columna intermedia. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. nucleus thoracicus posterior koji se prua od C8 do L3 segmenta kimene modine. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. spinocerebellaris posterior. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiki i parasimpatiki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa), a u krstanom dijelu (S2 S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Prednji rogovi uglavnom sadre laminae spinales VIII i IX, mada je u odreenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni, a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). U prednjim stubovima kimene modine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji porenoprugastih miia u razliitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalna jedra se pruaju du gotovo itave kimene modine, dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proirenju. Medijalnu grupu jedara ine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne, lene, meurebarne i trbune miie. U lateralnoj gr upi jedara nalaze se nucleus anterolateralis, nucleus posterolateralis, nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira miie ramena i nadlaktice, a u lumbosakralnom, miie zdjelice i natkoljenice. Po sterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 C8) inervira miie podlaktice, a u segmentima L3 S3 miie potkoljenice. Nc. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira miie ake, a iz sakralnog dijela polazi inervacija za miie stopala. Pored ovih, postoje i neka specifina motorna jedra u koje spadaju: nc. n. accessorii i nc. n. phrenici. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfa-motoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili est vratnih segmenta. Nucleus nervi phrenici lei blizu medjalnog ruba prednjeg roga
kimene modine, pruajui se od treeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Svako jedro n. phrenicusa inervira iskljuivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. BIJELA MASA KIMENE MODINE Bijela masa kimene modine siste matizovana je u tri vrpce, odnosno snopa bijele mase oznaene kao funikulusi. To su : prednji (funiculus anterior), boni (funiculus lateralis) i stranji (funiculus posterior). U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaavaju kao bijeli stubovi (kolumne), to se naroito odnosi na funiculus posterior, za koji se esto koristi naziv "dorzalna kolumna". Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema, tako i u kimenoj modini bijelu masu ine asocijativni, komisuralni i projekcioni putevi. Asocijativni putevi kimene modine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujui intra i intersegmentalne puteve. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopie oznaene kao fasciculus proprius anterior, lateralis et posterior. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kimene modine. Projekcioni putevi, aferentni i eferentni zauzimaju najvei dio bijele mase kimene modine, dobro su proueni i jasno je odreen njihov poloaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Funiculus anterior se prua od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. Desni i lijevi funikulus meusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). Kroz njega prolazi vie puteva i to uglavnom eferentnih, motornih (tr. corticospinalis anterior, tr. vestibulospinalis medialis et lateralis, tr. tectospinalis, tr. pontoreticulospinalis, fibrae reticulospinales, fibrae olivospinales) i jedan aferentni, senzitivni put (tr. spinothalamicus anterior). Funiculus lateralis se prostire izmeu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralisa. Moe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. spinothalamicus lateralis, tr. spinocerebellaris anterior, tr. spinoreticularis, tr. spinotectalis i tr. spinoolivaris. Kroz posterolateralni dio idu: tr. corticospinalis lateralis, tr. rubrospinalis, tr. bulboreticulospinalis, te senzitivni tr. spinocerebellaris posterior. Funiculus posterior je smjeten izmeu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta, i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). Fasciculus gracilis se prua itavom duinom dorzalne kolumne, a fasciculus cuneatus od nivoa estog torakalnog segmenta (T6) navie.
I.P. Lamine medullae spinalis

Cjelokupnu sivu masu kimene modine mogue je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ine manje ili vee grupe funkcionalno srodnih neurona. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve lamine. Radi lakeg prouavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kimene
modine u deset slojeva ili lamina ( laminae spinales), koje se oznaavaju rimskim brojevima od I do X. U stranjem rogu nalazi se prvih est lamina, sedma zauzima sredinju zonu, osma i deveta pripadaju prednjem rogu, a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Treba meutim istai da lamine ne prate segmentalnu podjelu kimene modine, te da su u nekim segmentima jasno uoljive, dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Uska povrina na vrhu stranjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis), iji neuroni prenose podraaj bola, kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinothalamicusa. Neposredno ispred ove, lei lamina II (substantia gelatinosa), ije elije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. Rostralno od drugog vratnog segmenta, substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produenu modinu i most. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenoenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Laminae spinales III i IV pruaju se itavom duinom kimene modine formirajui veliko jedro, nucleus proprius.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. U podruju vrata i baze stranjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kimene modine. I jedna i druga su izgraene od elija srednje veliine, a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliite nadraaje sa impulsima koji doalze iz viih dijelova centralnog nervnog sistema. Lamina VII odgovara podruju zonae intermediae, a nalazi se izmeu baza prednjih i stranjih rogova. Ona se prua itavom duinom kimene modine, tvorei stub sive mase oznaen kao columna intermedia. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. nucleus thoracicus posterior koji se prua od C8 do L3 segmenta kimene modine. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. spinocerebellaris posterior. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiki i parasimpatiki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa), a u krstanom dijelu (S 2 S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Prednji rogovi uglavnom sadre laminae sp inales VIII i IX, mada je u odreenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Lamina VIII zauzima medijalni, a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). U prednjim stubovima kimene modine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji porenoprugastih miia u razliitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalna jedra se pruaju du gotovo itave kimene modine, dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proirenju. Medijalnu grupu jedara ine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne, lene, meurebarne i trbune miie. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis, nucleus posterolateralis, nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira miie ramena i nadlaktice, a u lumbosakralnom, miie zdjelice i natkoljenice. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 C8) inervira miie podlaktice, a u segmentima L3 S3 miie potkoljenice. Nc. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira miie ak e, a iz sakralnog dijela polazi inervacija za miie stopala. Pored ovih, postoje i neka specifina motorna jedra u koje spadaju: nc. n. accessorii i nc. n. phrenici. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfa-motoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili est
vratnih segmenta. Nucleus nervi phrenici lei blizu medjalnog ruba prednjeg roga kimene modine, pruajui se od treeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Svako jedro n. phrenicusa inervira iskljuivo ipsilateralnu polovinu dijafragme.
I.P. Truncus cerebri

Modano stablo (truncus cerebri) je intrakranijalni segment centralnog nervnog sistema koji povezuje kimenu modinu sa meumozgom. Lei gotovo vertikalno u stranjoj lubanjskoj duplji (fossa cranii posterior) proteui se od foramen magnum-a potiljane kosti do dorsum-a sellae turcicae na klinastoj kosti. Modano stablo ine: produena modina (medulla oblongata), modani most (pons), suenje modanog stabla (isthmus rhombencephali) i srednji mozak (mesencephalon). Medulla oblongata, pons i isthmus rhombencephali nastaju iz rombencefalinog modanog mjehura (rhombencephalon), koji se dijeli na myelencephalon (iz kojeg nastaje medulla oblongata) i metencephalon (iz koga nastaju pons, cerebellum i isthmus rhombencephali). Iz upljine rombencefalinog mjehura nastaje etvrta modana komora (ventriculus quartus). Mesencephalon nastaje iz posebnog, mezencefalinog modanog mjehura koji u toku razvoja prolazi kroz najmanje promjene. Kroz njega prolazi uzani kanali, aqueductus mesencephali s. cerebri koji povezuje treu i etvrtu modanu komoru. Mada se strukture koje grade modano stablo nastavljaju bez prekida jedna u drugu, te ini jedinstvenu anatomsku i funkcionalnu cjelinu, ipak u cilju lakeg prouavanja vanjske morfologije odreene su vanjske granice izmeu njegovih sastavnih dijelova.
I.P. Medulla oblongata

Produena modina (medulla oblongata s. myelencephalon s. bulbus) je formacija koninog oblika smjetena izmeu kimene modine i mosta. Protee se od gornjeg ruba prvog vratnog prljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljane kosti. Granica produene modine na ventralnoj strani prema kimenoj modini je nepotpuno ukrtanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum), a prema mostu popreni, bulbopontinski lijeb (sulcus bulbontinus). Na dorzalnoj strani, granicu produene prema kimenoj modini oznaava prvi par vratnih ivaca, a prema mostu bijeliaste, horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Na ventralnoj strani produene modine, u medijalnoj liniji, uoava se duboka uzduna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kimene modine. U svom donjem dijelu, na granici sa kimenom modinom, ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrtenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ine decussatio pyramidum. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proiren u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produene modine ( foramen caecum medullae oblongatae). Lateralno od prednje uzdune pukotine nalazi se po jedno parno izboenje (pyramis medullae oblongatae s. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralnu granicu ovog izboenja predstavlja
sulcus anterolateralis koji je takoe nastavak istoimenog lijeba na kimenoj modini. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenia dvanaestog modanog ivca (n. hypoglossus). Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Na dorzalnoj strani produene modine razlikujemo dva dijela: kaudalni, koji se nastavlja na kimenu modinu i rostralni, koji uestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produene modine prua se plitak lijeb, sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog lijeba sa stranje strane kimene modine. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoavaju se dva dobro izraena izboenja u obliku grudica, i to: tuberculum gracile, medijalno i tuberculum cuneatum, lateralno. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima zavravaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kimene modine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se jo jedna obla grudica, tuberculum trigeminale, koju prouzrokuje spinalno jedro n. trigeminus-a. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomo dani kraci (pedunculi cerebellares inferiores), koji bono ograniavaju donji dio fossae rhomboideae. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae prua se duboki sredinji lijeb, sulcus medianus, koji je dijeli na dvije simetrine polovine. Lateralno od njega, nalazi se plitki, granini lijeb, sulcus limitans. Izmeu sredinjeg i graninih lijebova nalazi se izboenje rombaste jame oznaeno kao trigonum nervi hypoglossi. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog modanog ivca (nucleus nervi hypoglossi). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta lei sljedee trokutasto polje sivkaste boje, oznaeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale, ispod koga se nalazi parasimpatiko jedro n. vagusa (nucleus dorsalis s. posterior nervi vagi). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ini ga mala udubina (fovea inferior), a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae, koja se u vidu malog uzvienja prua do donjeg malomodanog kraka. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliite emetike agense (supstance koje izazivaju povraanje) u krvi. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Lateralna strana produene modine prostire se izmeu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog lijeba kimene modine. Kroz njega, u vertikalnom nizu od gore prema dolje, izlaze korijenovi devetog, desetog, kao i kranijalni korijen jedanaestog modanog ivca ( n. glossopharyngeus, n. vagus et radix cranialis s. pars vagalis n. accessorii). U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno, glatko izboenje (oliva maslina), koje svojim izgledom podsjea na maslinu po emu je i dobilo ime. Maslinasto izboenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior), i to: nucleus olivaris principalis, nucleus olivaris accessorius medialis i nucleus olivaris accessorius posterior. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze ve pomenute fibrae arcuatae externae anteriores, koje ulaze u donje malomodane krakove i zavravaju u kori cerebellum-a. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze esti, sedmi i osmi modani ivac (n. abducens, n. facialis, n. intermedius i n.
vestibulocochlearis s. n. statoacusticus), koji na povrinu izbijaju u podruju bulbopontinskog lijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno.
I.P. Pons
Most (pons) je masivni dio modanog stabla koji povezuje produenu modinu sa srednjim mozgom. Svojom ventralnom stranom nalijee na clivus potiljane kosti. Granica mosta na ventralnoj strani prema produenoj modini je popreni lijeb, sulcus bulbopontinus, a prema srednjem mozgu, popreno postavljena prepontinska jama (fossa prepontina). Dorzalno, pons se prua od striae medullares ventricili quarti (prema produenoj modini) do stranjeg ruba krovne ploice srednjeg mozga ( lamina tecti s. quadrigemina). Na ventralnoj strani ponsa sredinom se prua plitak i irok lijeb, sulcus basilaris, ispred koga prolazi istoimena arterija (a. basilaris). Bono od ovog lijeba nalaze se dva masivna uzvienja (eminentia pyramidalis), uzrokovana prolaskom razasutih, longitudinalnih vlakana (fibrae pontis longitudinales) kortikospinalnog puta. Na granici izmeu ventralne i lateralnih strana ponsa izlaze motorni ( radix motoria) i senzibilni korijen (radix sensoria) n. trigeminus-a. Dorzalna strana ponsa gradi rostralni dio fose romboidee. I u ovom, kao i u bulbarnom dijelu imamo u sredini sulcus medianus, te lateralno sulci limitantes. Pomenuti lijebovi ograniavaju oblo izboenje, eminetia medialis, u ijem se donjem dijelu nalazi tzv. facijalni brijeuljak ( coliculus facialis). Ovo izboenje formira jedro n. abducensa oko kojeg luno obilaze korijena vlakna n. facialisa porijeklom iz nucleus n. facialis (motorno jedro). Iznad facijalnog breuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu ( fovea superior), ispod koje lei motorno jedro n. trigeminusa. U podruju isthmusa rhombencephali, rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviasta mrlja, locus caeruleus. Formira ga istoimeno jedro, nucleus caeruleus iji neuroni sadre pigment melanin od kojeg i poti e boja ove mrlje. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca ( nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Lateralne strane ponsa grade srednji kraci malog mozga (pedunculi cerebellares medii) koji most povezuju sa malim mozgom. Na lateralnoj strani ponsa, a iznad pedunculus cerebellaris medius-a nalaze se bijeliaste pruge, koje grade povrno smjetena vlakna lemniscus lateralis-a.
I.P. Fossa rhomboidea

Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani modanog stabla. U njenoj izgradnji uestvuju rostralni dio dorzalne strane produene modine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). Granicu izmeu njih ine poprene, uske, paralelene pruge ( striae medullares ventriculi quarti), porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smjeten u ventromedijalnom dijelu produene modine. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu, ukrtaju se, i iz sredinjeg lijeba fossae
rhomboideae, ulaze u kontralateralni pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae prua se duboki sredinji lijeb, sulcus medianus, koji je dijeli na dvije simetrine polovine. Lateralno od njega, nalazi se plitki, granini lijeb, sulcus limitans. Izmeu sredinjeg i graninih lijebova nalazi se izboenje rombaste jame oznaeno kao eminentia medialis. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog, glatkog izboenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog modanog ivca (nucleus nervi hypoglossi). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta lei sljedee trokutasto polje sivkaste boje, oznaeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale, ispod koga se nalazi parasimpatiko jedro n. vagusa (nucleus dorsalis s. posterior nervi vagi). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ini ga mala udubina (fovea inferior), a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae, koja se u vidu malog uzvienja prua do donjeg malomodanog kraka. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliite emetike agense (supstance koje izazivaju povraanje) u krvi. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. I u ovom, kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. Pomenuti lijebovi ograniavaju oblo izboenje, eminetia medialis, u ijem se donjem dijelu nalazi tzv. facijalni brijeuljak (coliculus facialis). Ovo izboenje formira jedro n. abducensa oko kojeg luno obilaze korijena vlakna n. facialisa porijeklom iz nucleus n. facialis (motorno jedro). Iznad facijalnog breuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior), ispod koje lei motorno jedro n. trigeminusa. U podruju isthmusa rhombencephali, rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviasta mrlja, locus caeruleus. Formira ga istoimeno jedro, nucleus caeruleus iji neuroni sadre pigment melanin od kojeg i potie boja ove mrlje.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniavaju pedunculi cerebellares inferiores, a pontinski pedunculi cerebellares superiores.
I.P. Cerebellum
Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator miine aktivnosti, a igra i veoma vanu ulogu u procesima motornog uenja. On usklauje kontrakcije pojedinih miia unutar i izmeu odgovarajuih miinih grupa modulirajui njihove reakcije, tako to regulie i gradira miini tonus. Osim toga, cerebellum uestvuje i u odravanj u ravnotee, te na nesvjesnom nivou obrauje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. Uz gore pobrojano, najnovija istraivanja ukazuju na mogunost da mali mozak uestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Smjeten je u stranjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljanih renjeva velikog mozga, od kojih ga odvaja tentorium cerebelli, i dorzalno od modanog stabla sa ijim je sastavnim dijelovima povezan pomou tri para svojih
krakova (pedunculi cerebellare superiores, medii et inferiores). Kod odraslog ovjeka teina mu varira od 130 150 grama. Mali mozak se, na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliita naina: 1. Longitudinalno posmatran, mali mozak ima jedan mediosagitalni dio ( vermis cerebelli) i dvije simetrine polovine (haemispheria cerebelli) 2. Transverzalno posmatran, cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis, lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Svaki od ovih renjeva ine odgovarajui dijelovi vermisa i hem isfera. Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomou tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim voriem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Ovaj reanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura, pa se jo naziva i archicerebellum. Posjeduje reciprone veze sa vestibularnim jedrima zbog ega se naziva i vestibulocerebellum. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odravanje ravnotee i poloa ja tijela, zahvaljujui prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Ostali, filogenetski mlai dijelovi cerebelluma ine tzv. corpus cerebelli. On je pomou duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga ( fissura prima s. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. Lobus cerebelli anterior je manji i lei rostralno od fissurae primae, zauzimajui praktino samo dio gornje strane malog mozga. Ovaj reanj ine lingula cerebelli, lobulus centralis i culmen (na vermisu), te ala lobuli centralis i lobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlai dio malog mozga, pa se jo naziva i paleocerebellum. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kimene modine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ega se naziva i spinocerebellum. Ukljuen je u regulisanje miinog tonusa. Lobus cerebelli posterior je najvei reanj malog mozga, smjeten izmeu fissurae primae i fissurae posterolateralis. On obuhvata cijelu donju i dvije treine gornje strane malog mozga. Na gornjoj strani pripadaju mu declive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji lei na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. lobulus ansiformis. Declive i lobulus quadrangularis posterior ine lobulus simplex. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlai falx cerebelli. Na dnu usjeka lei vermis koji ovdje ima sljedee dijelove: tuber, pyramis i najvei dio uvulae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljane kosti. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajuim ljebovima, i to: ve pomenuti lobulus semilunaris inferior s. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa), lobulus gracilis, lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli lee na prednjoj strani malog mozga,
kaudalno od fastigiuma. Tonsilla cerebelli lei u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma to je od ogromnog klinikog znaaja u sluaju poveanog intrakranijalnog pritiska. Naime, tada dolazi do ukljetenja tonsillae cerebelli u kimeni kanal, to kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlai dio malog mozga, pa se jo naziva i neocerebellum. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. pontis), zbog ega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Vaan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova, naroito pokreta ake. 3. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere, moe se izvriti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona, 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Svaka od ovih zona se sastoji od o dgovarajueg dijela korteksa i bijele mase, te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. Vermalna zona ukljuuje vermalni korteks i nucleus fastigii, paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks, te nucleus globosus i nucleus emboliformis, a hemisferna zona ukljuuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. GRAA MALOG MOZGA Mali mozak, kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraen je od sive i bijele mase. Siva masa obuhvata povrni sloj, formirajui koru ( cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga, gdje obrazuje jedra ( nuclei cerebelli). Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi itav ostali dio malog mozga, a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga, kao i aksoni Purkinje-ovih elija. Od corpusa medullare prema periferiji se pruaju i ravaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). KORA MALOG MOZGA CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listia (folia cerebelli), debela je oko 1 mm. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. Usljed velike naboranosti povrine malog mozga, najvei dio kore (oko 85%) se ne vidi, jer je sakriven izmeu njegovih listia. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni), srednji (sloj Purkinje -ovih elija) i unutranji (granularni). Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih elija iz drugog sloja, vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna, vertikalne akone granularnih elija iz treeg sloja i njihove horizontalne ogranke, dendrite Golgi II
neurona, te dvije vrste elija: zvjezdaste i koaraste. Aksoni ovih elija idu paraleleno sa povrinom kore. Akson jedne zvjezdase elije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinje-ovih elija. Akson jedne koaraste elije uspostavlja inhibitorne sinaptike veze sa elijskim tijelima nekoliko Purkinje -ovih elija oko kojih gradi koarastu formaciju, po emu je dobila ime. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomodanog korteksa. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih elija, koje spadaju u najvee neurone unutar centralnog nervnog sistema. Tijela ovih elija su peharastog ili krukolikog oblika i lee blizu granularnog sloja. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na povrinu kore uspostavlajui preko 100000 sinapsi, a njihov akson koji polazi sa baze elije, naputa koru, prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptike veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Na njihovim terminalima oslobaa se gama amino buterna kiselina (GABA). Neke Purkinje-ove elije iz archicerebelluma, kao i vermisa anteriornog i posteriornog renja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove elije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara, kao i lateralnog vestibularnog jedra. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih elija grade sinapse sa neuronima ovog sloja, osbito sa Golgi II neuronima. Stratum granulosum sadri dva tipa elija: granularne i Golgi II elije. Granularne elije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smjetenih u granularnom sloju. Ovi dendriti sinaptiki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajui cerebelarne glomerule. Glomerul je sinaptika procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana, dendritskih zavretaka jedne ili vie granularnih elija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptikoj vezi sa granularnim elijama. Aksoni granularnih elija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se ravavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera, koji predstavljaju tzv. paralelna vlakna. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih elija, te sa dendritima zvjezdastih, koarastih i Golgi II elija. Golgi II elije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja, dok im aksoni zavravaju unutar glomerula granularnog sloja formirajui sinapse sa dendritima granularnih elija. Aferentna vlakna cerebellum-a, bez obzira odakle dolaze, jesu dvojakog tipa. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres), a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). Puzava vlakna potiu iskljuivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. Ova vlakna ispoljavaju snane ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara, kao i na Purkinje-ove elije. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najvie deset grana (koja se takoe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove elije. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih, vestibulocerebelarnih, pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. Ova vlakna, koja se obilato granaju, ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne elije unutar glomerula granularnog sloja. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu, zavisno od izvora iz kojeg potiu, formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomodanih jedara. Preko paralelnih vlakana, granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica, i uz to sa dendritima Golgi II, zvjezdastih i koarastih elija molekularnog sloja. Nakon
ekscitacije, zvjezdaste i koaraste elije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje -ove elije. Slino tome, Golgi II inhibiraju granularne elije unutar glomerula. Eferentna vlakna kore malog mozga ine iskljuivo aksoni Purkinje -ovih elija. Obraene informacije iz cerebelarnog korteksa, aksonima Purkinje -ovih elija usmjeravaju se na neurone malomodanih jedara i na nc. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls, aksoni Purkinje-ovih neurona, moduliraju, kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema, kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. JEDRA MALOG MOZGA NUCLEI CEREBELLI Ispod kore, u bijeloj masi malog mozga lee etiri parna jedra, i to: nc fastigii, nc. globosus, nc. emboliformis i nc. dentatus. Nucleus fastigii s. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. Lei uz samu medijalnu liniju, uz zid fastigiuma na krovu etvrte modane komore. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a, naroito vermis-a. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra zavravaju na nc. vestibularis lateralis et inferior, jedrima retikularne formacije modanog stabla, jedrima okularnih ivaca, gornjim kolikulima i pretektalnom podruju, te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kimene modine. Nucleus globosus s. nucleus interpositus posterior lei izmeu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). Nucleus emboliformis s. nucleus interpositus anterior je neto vei od nucleus globosus-a, a lei uz sam hilum nuclei dentati. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih elija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga, a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. tegmentalis centralis) i kimenu modinu (preko tr. rubrospinalis). Nucleus dentatus s. nucleus lateralis cerebelli je najvee jedro malog mozga. Ima oblik vree sa mjehurasto izboenim zidovima i otvorom ( hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. Izgraen je iz velikih multipolarnih neurona, naroito u dorzalnom dijelu. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih elija koje imaju iskljuivo inhibitorno dejstvo, te iz nuclei pontis, nucleus olivaris principalis, nucleus principalis nervi trigemini, nucleus caeruleus i nuclei raphes. Najvei broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. Eferentna vlakna nucleus dentatus-a naputaju cerebellum i formiraju tr. cerebellothalamicus koji zavrava na nc. ventralis anterior et lateralis thalami. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga, pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utie na aktivnost ovih dijelova kore, a naroito na podruja za gornji ekstremitet primarnog motorno g polja.
VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomodane krake ( pedunculi cerebellares). Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se prua rostralno, ka srednjem mozgu, srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno, ka mostu, a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produenoj modini. Pedunculus cerebellaris inferior ine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. Corpus restiforme sadri aferentne puteve iz kimene i produene modine, i to: tr. spinocerebellaris posterior, fibrae cuneocerebellares, tr. olivocerebellaris i tr. reticulocerebellaris. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj strani donjeg malomodanog kraka) sadri vlakna tr. vestibulocerebellaris-a. Tr. spinocerebellaris posterior, kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (povrni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kimene modine u prednji reanj ma log mozga. Retikulocerebelarna vlakna potiu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produene modine, idu kao neukrtena vlakna i zavravaju u prednjem renju. Tr. olivocerebellaris potie iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis, a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona, a sekundarna iz nc. vestibularis inferior i medialis. Ova vlakna zavra vaju archicerebellumu. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. cerebellospinalisa (eferentni put). Ona polaze iz nc. fastigii i zavravaju u prednjim rogovima vratnog dijela kimene modine gdje sinaptiki kontaktiraju sa alfa-motoneuronima. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiu iz kore arhicerebelluma i zavravaju u vestibularnim jedrima, a naroito u nc. vestibularis lateralis. Vlakna koja polaze iz nc. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomodanog kraka formirajui fasciculus uncinatus cerebelli. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrtenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Ova vlakna predstavljaju dio sloenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga, ide prema naprijed i gore, ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukrta inei deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. Od aferentnih, sadri vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji, prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i zavrava u prednjem renju malog mozga. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta, svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Vei dio vlakana iz nc. dentatusa odlazi u talamus (tr. cerebellothalamicus) gradei najvei dio gornjih malomodanih krakova.
Cerebelotalamika vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. ventralis anterior, nc. ventralis lateralis i ncc. intralaminares. Neka vlakna iz nc. dentatusa zavravaju u rostralnoj (parvocelularnoj) treini nc. rubera iz kojeg polaz i tr. rubroolivaris. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. dentatusa ide kaudalno kao tzv. silazni dio gornjeg malomodanog kraka i zavravaju u retikularnim jedrima modanog stabla, te u nc. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. rubrospinalis, a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kimene modine gdje zavravaju na interneuronima u sredinjoj sivoj masi.
FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA I NEURONSKI KRUGOVI MALOG MOZGA Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi, paleo i neocerebellum. Funkcionalna podijela na vestibulo, spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa filogenetskom podijelom. Archicerebellum odgovara vestibulocerebellum-u, paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u, a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. Vestibulocerebellum uestvuje u regulisanju miinog tonusa, odravanju ravnotee i uobliavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutranjem uhu. U ovom dijelu malog mozga zavravaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ivca, te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. Aksoni Purkinje -ovih elija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. fastigii kao i na nc. vestibularis superior, medialis et inferior. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebellum-a) odlaze na nc. vestibularis lateralis. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi, i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. vestibulospinalis lateralis koji zavrava u nivou alfa i gama motoneurona lumbosakralnih segmenata kimene modine i znaajan je za odravanje uspravnog stava i hodanje, a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr.vestibulospinalis medialis koji zavrava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kimene modine. Ovaj se put pridruuje glavnom asocijativnom putu modanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kimenom modinom slue za odravanje ravnotee i uspravnog stava tijela. U toku stajanja makule statike alju impulse u nc. vestibularis lateralis. Ovo jedro, pod kontrolom malog mozga, vri ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomou vestibulospinalnog puta. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. Spinocerebellum kontrolie miini tonus i sinergino djelovanje miia kod raznih poloaja tijela. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u miiima, tetivama i zglobnim ahurama kao tr. spinocerebellaris anterior et posterior, tr. cuneocerebellaris i tr. reticulocerebellaris. Aksoni Purkinje-ovih neurona
spinocerebellum-a projiciraju se u nc. globosus i nc. emboliformis. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrtaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum, te zavravaju u magnocelularnom dijelu nc. rubera ili idu u nc. ventralis anterior et lateralis thalami. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontoliu kontroliu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. Pontocerebellum, indirektno preko kore velikog mozga i modanog stabla omoguava i automatski regulie redoslijed, koordinaciju i opseg voljnih kretnji, kao i njihovu preciznost. Izmeu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. Aferentne niti polaze iz odreenih podruja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje - area 4 i 6, te primarno i asocijativno senzibilno polje area 3,1,2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. pontis. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrtaju i formiraju srednje malomodane krake, te zavravaju u korteksu neocerebelluma. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. dentatus. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i zavravaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. Iz parvocelularnog dijela nc. rubera polazi tr. rubroolivaris koji zavrava u nc. olivaris inferior. Iz jedara talamusa informacije se proslijeuju do motornih centara u kori velikog mozga, a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niih motornih neurona u kimenoj modini i motornim jedrima kranijalnih ivaca, ime se regulie redoslijed, koordinacija, opseg i preciznost voljnih pokreta. Smatra se da mali mozak omoguava regulaciju preciznosti motornih pokreta, tako to neprekidno uporeuje informacije iz kore velikog mozga, sa onima koje stiu iz propriceptivnih receptora u miiima, tetivama i zglobnim ahurama. Mali mozak automatski izraunava "greku" u pokretu (koja se procjenjuje uporeivanjem namjeravanog izvrenja i same realizacije pokreta) i alje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak.
I.P. Archicerebellum
Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomou tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim voriem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Ovaj reanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura, pa se jo naziva i archicerebellum. Posjeduje reciprone veze sa vestibularnim jedrima zbog ega se naziva i vestibulocerebellum. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odravanje ravnotee i poloaja tijela, zahvaljujui prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu.
I.P. Paleocerebellum
Lobus cerebelli anterior je manji i lei rostralno od fissurae primae, zauzimajui praktino samo dio gornje strane malog mozga. Ovaj reanj ine lingula cerebelli,
lobulus centralis i culmen (na vermisu), te ala lobuli centralis i lobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlai dio malog mozga, pa se jo naziva i paleocerebellum. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kimene modine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ega se naziva i spinocerebellum. Ukljuen je u regulisanje miinog tonusa.
I.P. Neocerebellum
Lobus cerebelli posterior je najvei reanj malog mozga, smjeten izmeu fissurae primae i fissurae posterolateralis. On obuhvata cijelu donju i dvije treine gornje strane malog mozga. Na gornjoj strani pripadaju mu declive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji lei na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. lobulus ansiformis. Declive i lobulus quadrangularis posterior ine lobulus simplex. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlai falx cerebelli. Na dnu usjeka lei vermis koji ovdje ima sljedee dijelove: tuber, pyramis i najvei dio uvulae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljane kosti. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajuim ljebovima, i to: ve pomenuti lobulus semilunaris inferior s. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa), lobulus gracilis, lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli lee na prednjoj strani malog mozga, kaudalno od fastigiuma. Tonsilla cerebelli lei u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma to je o d ogromnog klinikog znaaja u sluaju poveanog intrakranijalnog pritiska. Naime, tada dolazi do ukljetenja tonsillae cerebelli u kimeni kanal, to kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlai dio malog mozga, pa se jo naziva i neocerebellum. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. pontis), zbog ega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Vaan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova, naroito pokreta ake.
I.P. Ventriculus quartus

etrvta modana komora je centralna upljina rombencephalona. Smjetena je izmeu malog mozga i modanog stabla. Prua se od kaudalnog dijela aqueductusa cerebri do rostralnog dijela centralnog kanala kimene modine. Na njoj se razlikuju prednji zid ili pod i stranji zid ili krov.Prednji zid ili pod etvrte modane komore gradi fossa rhomboidea, koja lei na dorzalnoj strani produene modine i mosta. Bono, prednji zid ograniavaju pedunculi cerebellares superiores et inferiores.Stranji zid ili krov etvrte modane komore (tegmen ventriculi quarti) ima dva dijela, rostralni i kaudalni. Rostralni dio se nalazi izmeu mosta i malog mozga, a ine ga: velum medullare superius, fastifium i velum medullare inferius. Velum medullare superius je tanka, trouglasta epitelijalna opna razapeta izmeu gornjih krakova malog mozga. Vrh
gornjeg vela upravljen je prema naprijed i gore, a baza mu se spaja sa prednjim dijelom vermisa cerebelli koji nosi naziv lingula. Fastigium predstavlja centralni dio krova etvrte modane komore. Njega ograniavaju velum medullare superius rostralno i velum medullare inferius kaudalno. Velum medullare inferius je pravougana epitelijalna opna koja je rostralno srasla sa nodulusom cerebelli, a kaudalno, svojim istanjenim dijelom prelazi u kaudalni dio krova etvrte modane komore. Kaudalni dio krova etvrte modane komore lei dorzalno od produene modine, a ini ga tanka ependimna ploa lamina tectoria ventriculi quarti. Ona ima oblik trokuta sa vrhom okrenutim prema dolje. Obloena je duplikaturom meke modanice sa kojom obrazuje horoidnu opnu etvrte modane komore ( tela choroidea ventriculi quarti). Lateralni rub telae choroideae je zadebljao i sputa se do poda romboidne jame, te se spaja sa njim u vidu bjeliaste trake oznaene kao taenia choroidea. Desna i lijeva taenia choroidea se spajaju u predjelu donjeg ugla komore i grade uzanu opnu (obex) koja zatvara donji ugao. Na kaudalnom dijelu krova etvrte modane komore nalaze se tri otvora, sredinji i dva bona. Sredinji (apertura mediana) nalazi se dorzorostralno od obexa fossae rhomboideae. Preko njega, etvrta modana komora komunicira sa cisterna cerebellomedullaris posterior. Lateralni, parni otvori ( apertura lateralis) nalaze se u predjelu lateralnog recesusa. Preko ovih otvora upljina etvrte modane komore komunicira sa cisterna pontocerebellaris. Takoe, plexus choroideus koji se produava u lateralni recesus prominira kroz lateralne otvore u subarahnoidni prostor. Otvori na krovu etvrte modane komore imaju ogroman anatomski i kliniki znaaj,jer predstavljau jedini put cirkulacije likvora iz ventrikularnog sistema u subarahnoidni prostor.
I.P. Corpus pineale ili epifiza

Epifiza (glandula pinealis) je mala lijezda koja po obliku podsjea na iarku bora, po emu je i dobila ime ( lat. pinus bor). Smjetena je u tzv. pinealnom regionu iza kaudodorzalnog dijela tree modane komore, a neposredno rostrodorzalno od gornjih kolikula srednjeg mozga. Ona lei mediosagitalno ili malo ulijevo od srednje linije. Pinealna lijezda je kod ovjeka obavijena kapsulom od koje u unutranjost polaze pregrade koje je dijele na manje renjeve. U renjevima se nalaze potporne i parenhimske elije. Potporne elije su astrociti, a parenhimske, pinealociti koji su poredani u vidu traaka izmeu kojih se nalaze vezivne pregrade, astrociti i krvni sudovi. U lijezdi se nakon puberteta nalazi i tzv. acervulus ili pinealni pijesak koji se sastoji od soli stroncijuma, kalcijuma i magnezijuma. Acervulus je znaajan u neuroradiologiji, jer predstavlja prirodni radiokontrastni marker koji omoguava dobru vizualizaciju epifize na rentgentskim snimcima. Pinealna lijezda je ukljuena u cikline ritmove organizma ovjeka i ivotinja i lui hormon melatonin. Postoje dva osnovna ciklina ritma u aktivnosti organizma: cirkadijalni, koji iznosi priblino 24 sata i cirkumanualni koji predstavlja period od jedne godine i u vezi je sa sezonskim aktivnostima i ponaanjem ivotinje uvjetovanih smjenom godinjih doba. Oba ritma zavise od prisustva svijetlosti u okolini. Funkcija melatonina u ljudskom organizmu nije sasvim jasna. Kod ivotinja on regulie koliinu i distribucija melanina u koi, a ima i ulogu u svjetlosno uvjetovanim reproduktivnim ciklusima kod ptica i sisara. Kod viih ivotinja i ovjeka melatonin utie na energetski
metabolizam, termoregulaciju, unoenje hrane i funkcije gastrintestinalnog trakta, te na funkcije jetre i bubrega. Ima supresivno djelovanje na luenje gonadotropina, pa tumori epifize koji unitavaju njen parenhim uzrokuju pubertax praecox (prijevremeni pubertet).
I.P. Ventriculus tertius

Trea modana komora je centralna upljina diencephalona. Na njoj opisujemo prednji, stranji, gornji, donji i dva lateralna zida. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior, te desna i lijeva columna fornicis. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis, tanka opna koja predstavlja kranijalni zavretak primitivne neuralne cijevi. Lamina terminalis spaja optiku hijazmu sa rostrum corporis callosi. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu tree modane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. Stranji zid grade, idui od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeu epifize i krova tree modane komore), commissura habenularum, recessus pinealis, commissura posterior s. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. apertura aqueductus cerebri. Gornji zid ili krov tree modane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. Lamina tectoria je razapeta straga izmeu habenula, a sprijeda izmeu striae medullares thalami. Iznad krova tree modane komore nalaze se fornix i corpus callosum. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. Prua se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje, sve do prednjeg ruba optike hijazme. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili paga: recessus infundibularis s. infudibuli i recessus supraopticus. Lateralne zidove tree modane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meusobno plitkim hipotalamikim lijebom (sulcus hypothalamicus). Oni su u oko 70 % sluajeva spojeni sa adhaesio interthalamica, koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meukomorni otvor (foramen interventriculare), pomou kojeg trea komora komunicira sa odgovarajuom lateralnom modanom komorom. Otvor ograniava sprijeda pars libera columnae fornicis, a straga tuberculum anterius thalami. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treu modanu komoru preko foramina interventricularia, a naputa je kroz aqueductus mesencephali s. cerebri odakle okakle odlazi u etvru modanu komoru. Na medijalnoj strani forniksa, iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji e biti opisan u sklopu cirkumventriku larnih organa.
I.P. Ventriculus lateralis

Bona ili lateralna modana komora je parna upljina smjetena u centralnim dijelovima hemisfera. Ima oblik donekle spoljotenog slova C iji je konkavitet usmjeren
prema naprijed i dolje. Na njoj opisujemo sljedee dijelove: eoni rog (cornu frontale s. anterius), sredinji dio (pars centralis), potiljani rog (cornu occipitale s. posterius) i sljepooni rog (cornu temporale s. inferius). Svaka lateralna modana komora je preko svog meukomornog otvora (foramen interventriculare) povezana sa treom modanom komorom. Ovaj otvor je omeen sprijeda sa pars libera columnae fornicis, a straga sa tuberculum anterius thalami. Cornu frontale s. anterius nalazi se ispred interventrikularnog otvora, a usmjeren je u dubinu eonog renja velikog mozga. Dorzalni i rostromedijalni zid prednjeg roga gradi genu corporis callosi. Ventrolateralni zid formira caput nc. caudati koji u spoju sa komornom povrinom corpus callosuma gradi lateralni ugao eonog roga. Kaudomedijalni zid eonog roga formiraju septum pellucidum i dio columnae fornicis. eoni rog ne sadri plexus choroideus. Pars centralis se prua iza foramen interventriculare. Na njemu opisujemo donji zid ili pod, gornji zid ili krov, te medijalni zid. Donji zid sred injeg dijela bone modane komore grade nc. caudatus (od kojeg se prema medijalno nalazi stria terminalis), te manji dio dorzalne strane thalamusa. Gornji zid ili krov sredinjeg dijela formira donja strana truncusa corporis callosi. Medijalni zid partis centralis suava se idui prema natrag. Formiraju ga corpus fornicis, fissura choroidea i manji ili vei dio septum pelluciduma. Atrium predstavlja kaudalno proirenje lateralne modane komore gdje se sustiu sredinji dio, stranji i donji rog. Nalazi se u blizini spleniuma corporis callosi. Cornu occipitale s. posterius je vrlo varijabilne veliine i oblika, a ponekad uopte i ne postoji. Njegov dorzomedijalni zid gradi najvei dio vlakana forceps majora, a dorzolateralni zid formiraju vlakna tapetuma i dublje od njih radiatio optica. Na ventromedijalnom zidu potiljanog roga nalazi se ispupenje (calcar avis) prouzrokovano sulcus calcarinusom. Potiljani rog ne sadri plexus choroideus. Cornu temporale s. inferius usmjeren je od sredinjeg dijela prema naprijed i dolje. Obilazi oko kaudalnog dijela talamusa i zavrava u medijalnom dijelu temporalnog renja na oko 1-3 cm iza temporalnog pola hemisfere. Njegov dorzolateralni zid grade tapetum, radiatio optica i cauda nc. caudati. Ventromedijalno, formiraju ga hippocampus i fimbria hippocampi. Hippocampus je u predjelu komore pokriven bijelom masom zvanom alveus, a prema upljini komore alje dva do tri prstolika ispupenja nazvana digitationes hippocampi. Donji zid sljeponog roga grade uzvienja zvana eminentia collateralis i trigonum collaterale izazvana istoimenim lijebom na povrini hemisfere. U donjem rogu, atrijumu i sredinjem dijelu lateralne modane komore nalazi se plexus choroideus. Najrazvijeniji, proireni dio ovog spleta nalazi se u podruju atrijuma i naziva se glomus choroideum. Plexus choroideus ventriculi lateralis nastavlja se kroz foramen interventriculare horoidnim spletom tree modane komore.
I.P. Dura mater

Najpovrnija opna je tvrda opna (dura mater). Izgraena je od vrstog vezivnog tkiva i potpuno oblae mozak i kimenu modinu. Sastoji se od dva lista: vanjski, periostalni koji oblae unutranju stranu kostiju lubanje i kimenog kanala i bogato je opskrbljen krvnim sudovima i ivcima, i
unutranji, meningealni list mezenhimalni epitel.
iju unutranju stranu pokriva jednoslojni
Meningealni list je u odnosu sa pauinastom opnom od koje je odvaja spatium subdurale, a izmeu oba lista durae mater nalazi se spatium epidurale s. extradurale, koji je osobito izraen u podruju medullae spinalis gdje ga ispunjavaju masno tkivo i plexus venosus vertebralis internus anterior et posterior. U lubanji, epiduralni prostor je virtuelan i postoji samo u podruju velikih krvnih sudova tvrde modane opne. Nakon odstranjenja modanih masa iz lubanje, opaaju se debele pregrade koje izgrauju duplikature durae mater, a nastaju izboenjem meningealnog sloja tvrde opne u lubanjsku upljinu. Te pregrade meusobno razdvajaju pojedine dijelove mozga, pruaju im potporu i na taj nain osiguravaju njihov stalan poloaj prilikom raznih kretnji i poloaja glave. Neke pregrade su postavljene sagitalno (falx cerebri i falx cerebelli), a neke transverzalno (tentorium cerebelli, diaphragma sellae i cavum trigeminale). Srpasta pregrada velikog mozga (falx cerebri) je duplikatura durae mater koja se nalazi izmeu hemisfera velikog mozga, uloena u fissura interhemispherica. Srpolikog je oblika. Prednji dio falksa se sprijeda vee za crista gali ossis ethmoidalis. Gornji rub mu je konveksan i ide prema natrag du unutranje strane krova lubanje sve do protuberantia occipitalis interna. Gornji rub se razdvaja i hvata na rubove sulcus sinus sagittalis superioris, tvorei na taj nain istoimeni venski sinus, sinus sagittalis superior. Donji rub falxa cerebri je konkavan i slobodan. Smjeten je du gornje, konveksne strane corpusa callosuma i sadri sinus sagittalis inferior. Baza mu je smjetena straga i dolje, te se spaja u medijalnoj liniji sa tentorium cerebelli. Srpasta pregrada malehnog mozga (falx cerebelli) je mediosagitalno smjetena duplikatura durae mater uloena izmeu hemisfera malehnog mozga. Nalazi se ispod tentoriuma cerebelli. Stranji rub ove pregrade je konveksan i privren za crista occipitalis interna, a prednji rub je slobodan i konkavan. ator malehnog mozga (tentorium cerebelli) je duplikatura durae mater smjetena u transverzalnoj ravnini. Nalazi se neposredno ispod potiljanih renjeva velikog mozga, a iznad malehnog mozga, te dijeli lobanjsku upljinu na dva dijela: gornji dio (gornja ili cerebralna osteo-fibrozna loa) u kojem je smjeten telencephalon i diencephalon i donji dio (donja ili cerebelarna osteo-fibrozna loa) u kojem se nalaze mesencephalon i dijelovi rombencephalona.Stranji rub tentorijuma je konveksan i vee se za rubove sulcus sinus transversi, obuhvatajui na taj nain sinus transversus. Na mjestu gdje sulcus sinus transversi prelazi u sulcus sinus sigmoidei, rubovi tentorijuma pristupaju na gornji rub pirramida sljepoonih kostiju.Izmeu slobodnog ruba ili usjeka tent oriuma cerebelli (incisura tentorii) i gornjeg ruba dorsuma sellae nalazi se procjep, hiatus tentorii kroz koji prolazi mesencephalon. U nekim patolokim sluajevima koji rezultiraju poveanjem intrakranijalnog pritiska (intrakranijalna hipertenzija) moe doi do pritiska otrog ruba incisurae tentorii na mesencephalon ili do ukljetenja girusa cinguli (transtentorijalna ili unkalna inkanceracija), to dovodi do tekih neurolokih komplikacija, nekada i sa smrtnim ishodom. Uski prostor izmeu mesencephalona i rubova tentoriuma je jedina komunikacija izmeu subtentorijalnih i supratentorijalnih podruja subarahnoidalnog prostora. Cerebrospinalni likvor cirkulira polagano oko mesencephalona prema gore do
gornjeg ruba falxa cerebri gdje se preko granulationes arachnoideae apsorbira u vensku krv sinus sagittalis superior. Diaphragma sellae je duplikatura durae mater razapeta izmeu processus clinoidei anteriores i tuberculum sellae, sprijeda i gornjeg ruba dorsum sellae i processus clinoidei posteriores, straga. Ispod diaphragmae sellae u fossi hypophysialis klinaste kosti smjetena je hipofiza. U sredini diaphragmae sellae nalazi se otvor kroz koji prolazi infundibulum, na kojem je privrena neurohipofiza. Trigeminalna duplja (cavitas trigeminalis) je duplikatura tvrde modane opne smjetena u podruju impressio trigeminalis na prednjoj strani piramide sljepoone kosti. Ima oblik rukavice sa tri prsta koja sadri korijenove n. trigeminusa (radix motoria i sensitiva), ganglion trigeminale i poetne dijelove tr iju grana n. trigeminusa (n. ophtalmicus, n. maxillaris i n. mandibularis).
I.P. Arachnoidea mater

Pauinasta opna ili paunica (arachnoidea mater) je tanka elastina membrana izgraena od kolagenih i elastinih vezivnih niti i obloena sa obje strane endotelom. Zajedno sa pia mater formira mehku opnu ili leptomeninx. Za nju je karakteristino da nema krvnih sudova i ivaca. Od durae mater je odvojena pomou subduralnog prostora (spatium subdurale). Ispod arachnodeae mater (izmeu arachnoideae mater i piae mater) nalazi se subarahnoidni prostor (spatium subarachnoideum s. leptomeningicum) koji je ispunjen modanom vodicom (liquor cerebrospinalis). Kroz subarahnoidni prostor prolaze mnogobrojne njene vezivne trabekule koje povezuju arachnoideu i piu mat er. Na izboenim mjestima tj. u podruju modanih vijuga, ove dvije opne su mjestimino srasle, dok se u podruju modanih brazda i pukotina razilaze, jer pia mater ponire u brazde i pukotine, a arachnoidea ih premouje poput paukove mree po emu je i do bila ime (pauinasta opna). U subarahnoidnom prostoru nalaze se krvni sudovi mozga (circulus arteriosus cerebri i njegovi ogranci) i poetni dijelovi svih modanih ivaca.
I.P. Cisternae subarachnoidales

Na bazi mozga, kao i u podruju modanih pukotina odnosno fisura nalaze se jastuasta proirenja subarhnoidnog prostora oznaena kao cisternae subarachnoidales. Najvea cisterna smjetena ispod arachnoideae mater lei u prostoru izmeu produene modine i donje strane malog mozga. To je cisterna cerebellomedullaris posterior, nazvana nekada cisterna magna. Na sagitalnom presjeku ima trokutast oblik, a kaudalno se nastavlja na subarahnoidni prostor u kimenom kanalu. Preko aperturae medianae ventriculi quarti komunicira sa etvrtom modanom komorom. U podruju pontocerebelarnog ugla nalazi se cisterna pontocerebelaris. Ona takoe komunicira sa etvrtom modanom komorom preko dva otvora aperturae laterales ventriculi quarti. Cisterna pontocerebellaris sadri a. anterior inferior cerebelli, a labyrinthi, sedam predposlednjih kranijalnih ivaca (V XII), kao i v. petrosa superior, koja odvodi krv sa gornje strane malog mozga i uljeva se u sinus petrosus superior. (U vezi sa cisterna pontocerebellaris opisuje se po novoj anatomskoj terminologiji i cisterna
cerebellomedullaris lateralis koja zapravo predstavlja kaudalni dio pontocerebelarne cisterne i sa njom ini jedinstvenu anatomsku i neurohirurku cjelinu). Prema naprijed se cisterna pontocerebellaris nastavlja u cisternu interpeduncularis, koja je smjetena izmeu modanih krakova srednjeg mozga (crura cerebri). U cisterni interpeduncularis nalaze se rostralna treina a. basilaris sa a. cerebelli superior i poetnim dijelom a. cerebri posterior, te trei modani ivac (n. oculomotorius). Prema naprijed, cisterna interpeduncularis sa nastavlja u cisterna chiasmatica koja sadre optike ivce i hijazmu, peteljku hipofize i grane a. carotis internae za pomenute strukture. Cisterna chiasmatica se dorzalno produava u cisternu laminae terminalis u kojoj se nalaze proksimalni segment a. cerebri anterior, poetni dijelovi distalnog segmenta iste arterije, a. communicans anterior sa svojim granama i v. cerebri anterior. Lateralno od cisternae chiasmaticae, a u podruju sulcus cerebri lateralis nalazi se cisterna fossae cerebri lateralis koja sadri a. cerebri mediu i njene ogranke. U prostoru izmeu splenium corporis calosi i gornje strane malog mozga nalazi se cisterna ambiens. Ona okruuje prednju, lateralne i stranju stranu srednjeg mozga i ujedno odjeljuje veliki od malog mozga. U njoj se nalaze: a cerebri posterior, a. cerebelli superior, v. cerebri magna, n. trochlearis i glandula pinealis.
I.P. Pia mater

Mehka opna (pia mater) je unutranja modana opna, smjetena neposredno uz povrinu mozga i kimene modine. Predstavlja visceralni list leptomeninxa. Slijedi sve vanjske oblike mozga i kimene modine, sa kojima je intimno povezana. Izgraena je od kolagenih vezivnih niti i bogato je vaskularizirana. Na velikom mozgu pia mater encephali presvlai sve vijuge (gyri cerebri) i uvlai se u modane brazde (sulci cerebri). U podruju malehnog mozga, pia mater pokriva njegovu povrinu, uvlaei se samo u dublje pukotine (fissurae cerebelli), dok sa unutranje povrine alje produetke koji samo djelimino oblau brazde malehnog mozga (sulci cerebelli). Mehka opna kimene modine (pia mater spinalis) protee se od potiljanog otvora do drugog slabinskog prljena. Sa vanjske strane je u kontaktu sa cerebrospinalnim likvorom kroz koji prolaze njene trabekule koje povezuju piu mater sa arachnoideom. Istovremeno, pia mater je povezana sa durom preko arachnoideae pomou tzv. nazupenih veza, ligg. denticulata. Ove veze su trokutastog oblika sa bazom koja se pripaja se na pia mater bone strane kimene modine, izmeu prednjih i stranjih korijena kimenih ivaca, i vrhom koji zavrava na unutranjem listu durae mater.
I.P. Liquor cerebrospinalis i Cirkulacija cerebrospinalnog likvora

Modana vodica ili cerebrospinalni likvor ( liquor cerebrospinalis) je kristalno ista, bezbojna tekuina koja ispunjava komorni sistem mozga, subarahnoidni prostor mozga i kimene modine, te centralni kanal kimene modine . Sastoji se od vode, malih koliina proteina, rastvorenih gasova (kisik i ugljini-dioksid), jona natrija, kalija,
magnezija i hlora, glukoze i neto bijelih krvnih odajica (veinom limfocita). Cerebrospinalni likvor ima dvije velike funkcionalne uloge: 1. fizika podrka cerebrospinalni likvor igra ulogu "vodenog omotaa" koji okruuje mozak i kimenu modinu ime im daje tzv. sposobnost plutanja i time ih ujedno titi od mehanikih povreda. 2. uloga homeostatskog stabilizatora cerebrospinalni likvor u komorama i subarahnoidnom prostoru sainjava bazen u koji se putem difuzije uljevaju hidrosolubilni produkti i tetne supstance nastale procesima modanog metabolizma. Drugi produkti modanog metabolizma odstranjuju se putem krvi. Cerebrospinalni likvor i krv nadomjetaju nedostatak limfnog sistema u mozgu i kimenoj modini, stvarajui hemijsku ravnoteu (homeostazu) neuralne sredine, neophodnu za normalno funkcioniranje centralnog nervnog sistema. Koliina cerebrospinalnog likvora kod odrasle osobe iznosi oko 150 ml, od ega je oko 60 ml u komorama, a 90 ml u subarahnoidnom prostoru. Cerebrospinalni likvor nastaje prvenstveno kapilarnom filtracijom i aktivnom epitelnom sekrecijom iz odajica horoidnih spletova (plexus choroideus) u modanim komorama. Poslije formiranja iz horoidnih spletova, cerebrospinalni likvor tee kroz komorni odnosno ventrikularni sist em i subarahnoidni prostor i njegove cisterne, prije nego ue u krvotok. Iz lateralnih modanih komora cerebrospinalni likvor cirkulira kroz foramina interventricularia u treu, a potom kroz aqueductus cerebri dospijeva u etvrtu modanu komoru. Preko otvo ra na krovu etvrte modane komore (parni-aperturae laterales i neparni- apertura mediana ventriculi quarti), likvor naputa ventrikularni sistem i dolazi u subarahnoidni prostor, konkretno u cisternu cerebellomedullaris posterior i cisternu pontocerebellaris. Odatle polahko cirkulira u rostralnom smjeru kroz subarahnoidni prostor, da bi doao u podruje gornjeg sagitalnog sinusa (sinus sagittalis superior) i u kaudalnom smjeru da bi doao u subarahnoidni prostor oko kimene modine.Gotovo svi normalni metaboliki procesi, kao i patoloke promjene u centralnom nervnom sistemu manifestuju se i na sastav modane vodice. Zbog toga ispitivanje likvora ima ogroman dijagnostiki znaaj. Likvor se najee uzima lumbalnom punkcijom izmeu spinoznih nastavaka treeg i etvrtog ili etvrtog i petog slabinskog prljena uz maksimalnu fleksiju trupa. Dobiveni likvor koristi se za odgovarajua biohemijska, citoloka i mikrobioloka ispitivanja.
I.P. Cirkumventrikularni organi

Cirkumventrikularni organi su jasno o graniene i bogato vaskularizirane formacije smjetene oko ventrikularnog sistema mozga, po emu su i dobile ime. U ovim specifinim formacijama ne funkcinie mehanizam krvno -modane ili hematoencefalne barijere, budui da sadre fenestrirane kapilare. Dijele se na dvije grupe: 1) cirkumventrikularni organi sa neuroendokrinom i 2) cirkumventrikularni organi sa hemoreceptorskom funkcijom. U prvu skupinu spadaju:
1. Eminentia mediana je izuzetno znaajno podruje na dnu tree modane komore. Sadri primarni kapilarni splet (vidi str) u predjelu kojeg se oslobaaju realising i inhibiting hormoni hipotalamusa. 2. Neurohypophysis sadi takoe fenestrirane kapilare u ijoj se blizini oslobaaju antidiuretski hormon i oksitocin porijeklom iz supraopikog i paravent rikularnog jedra hipotalamusa. 3. Glandula pinealis podsjea na iarku bora, po emu je i dobila ima. Lei mediosagitalno ili malo ulijevo od medijalne linije, iza kaudodorzalnog dijela tree modane komore, a neposredno rostrodorzalno od colliculi superior es mesencephali. Ukljuena je u endogene ritmove organizma ovjeka i ivotinja (vidi str). U drugu skupinu cirkumventrikularnih organa spadaju: 1. Organum vasculosum laminae terminalis je dobro vaskularizirana tvorba koja se nalazi u istoimenoj opni prednjeg zida tree modane komore. Povezan je sa subfornikalnim organom, te supraoptikim i paraventrikularnim jedrom hipotalamusa. Neuroni u ovom organu sadre receptore za angiotenzin II i ukljueni su u regulaciju ei, dok veze sa hipotalamusom utiu na lue nje antidiuretskog hormona i konsekutivnu regulaciju ravnotee ekstracelularne tekuine i elektrolita. 2. Organum subfornicale je mala izboina smjetena iznad interventirkularnih otvora, neposredno ventralno od columnae fornicis. Povezan je sa organum vasculosum laminae terminalis, kao i sa paraventrikularnim i supraoptikim jedrom hipotalamusa. I njegovi neuroni sadre receptore za angiotenzin II, i ukljueni su u iste homeostatske aktivnosti kao i organum vasculosum. 3. Organum subcommissurale se nalazi ventralno od commissurae posterior, odnosno na dorzalnom rubu aperturae aqueductus mesencephali. Izgraen je od specijaliziranih ependimskih elija, glija elija i nefenestriranih kapilara. Pretpostavlja se da ove specijalizirane ependimske elije lue neutralne mukopolisaharide direktno u cerebrospinalni likvor. Ovaj organ je razvijen kod mnogih sisara, dok je kod ovjeka rudimentaran i zapaa se samo kod fetusa i novoroenadi. Njegova uloga je nepoznata. 4. Area postrema je za razliku od gore nabrojanih cirkumventrikularnih organa, parna struktura. Smjetena je na dorzalnoj strani produene modine, rostrolateralno od obeksa romboidne jame. Sastoji se od malih neurona, astrocita i fenestriranih kapilara. Neuroni iz areae postremae projektuju se u centar za povraanje (emetiki centra) modanog stabla. Area postrema predstavlja hemoreceptorsko polje, koje je okidaka zona emetikog centra. Aplikacija raznih supstanci u ovo polje moe izazvati refleks povraanja. 5. Plexus choroideus po definiciji pripada cirkumventrikularnim organima jer se nalazi periventrikularno i intraventrikularno , i sadri fenestrirane kapilare.
NERVI
I.P. Ganglion
Ganglioni su manje ili vee nakupine nervnih elija koje su uklopljene u tok pojedinih perifernih nerava. Mogu biti izgraeni od pseudounipolarnih stanica kao to je sluaj sa spinalnim ganglionima, potom od bipolarnih stanica kao to su ganglion spirale i vestibulare u sklopu osmog modanog ivca, ili mogu biti izgraeni od multipolarnih nervnih stanica kao to je sluaj sa simpatikim ganglionima. Funkcionalno razlikujemo senzibilne ganglione (ganglion spinale, ganglion trigeminale itd), senzorne (ganglion spirale i vestibulare) i vegetativne (simpatike i parasimpatike). Simpatiki se dijele na paravertebralne koji ine trunkus simpatikus i prevertebralne u sklopu vegetativnih pleksusa. Parasimpatiki su na primjer ganglion otikum, pterigopalatinum, cilijare, submandibulare.
I.P. Nervi cervicales

Ima osam pari cervikalnih nerava. Prvi cervikalni nervi izlaze u prostoru izmeu atlasa i okcipitalne kosti, ostali prolaze kroz intervertebralne otvore izmeu cervikalnih prljenova, dok osmi cervikalni nerv izlazi kroz intervertebralni otvor izmeu osmog cervikalnog i prvog torakalnog prljena. Prednje grane prva etiri cervika lna nerva formiraju pleksus cervikalis, dok prednje grane zadnja etiri cervikalna i prednja grana prvog torakalnog ivca formiraju pleksus brahijalis.
I.P. Plexus cervicalis

Pleksus cervikalis formiraju prednje grane prva etiri cervikalna ivca. Pred nja grana prvog cervikalnog ivca ide iza arterije vertebralis, lateralno od atlasa, potom prolazi izmeu m. rektus kapitis lateralisa i anteriora i spaja se sa prednjom granom drugog cervikalnog ivca. Prednja grana drugog cervikalnog ivca ide lateralno, prolazi ispod atlasa i dijeli se na ramus ascendens i ramus descendens. Ramus ascendens se spaja sa prednjom granom prvog cervikalnog ivca, dok se ramus descendens spaja sa treim cervikalnim ivcem. Kao i prednja grana drugog cervikalnog ivca, tako se i prednje grane treeg i etvrtog dijele na ramus ascendens i ramus descendens. Ramus descendens etvrtog cervikalnog ivca se spaja sa plexus brahijalis. Pleksus cervikalis se nalazi ispred procesusa transverzusa prva tri cervikalna prljena.Njegovi ner vi dijele se na rami superficijales i rami profundi. Rami superficijales us senzibilni, i u ovu grupu spadaju n. aurikularis magnus, n. okcipitalis minor, n. transverzus koli i nn. supraklavikulares. Rami profundi su motorni nervi i ine ih rami
muskulares za vratne miie, n. cervikalis descendens i n. frenikus koji inervira dijafragmu.
I.P. Plexus brachialis

Ovo ispitno pitanje ima u novom praktikumu u iza regio infraclavicularis
I.P. Plexus lumbalis

Pleksus lumabalis formoraju prednje grane prva etiri lumbalna ivca. Prednja grana prvpg lumbalnog ivca prima anastomozu od zadnjeg interkostalnog i dijeli se na tri grane: prva je n. iliohipogastrikus, druga je n. ilioingvinalis, a trea se spaja sa spaja sa prednjom granom drugog lumbalnog ivca inei ansu lumbalis primu. Prednja grana drugog lumbalnog ivca prima anastomozu o d prednje grane prvog lumbalnog ivca, te daje n. genitofemoralis, jedan korijen za n. kutaneus femoris lateralis, i jednu jau granu koja se spaja sa prednjom granom treeg lumbalnog ivca sa kojim ini ansu lumbalis sekundu, od koje odlazi n. obturatorius. Prednja grana treeg lumbalnog ivca prima anastomozu od prednje grane drugog lumbalnog ivca, zatim daje drugi korijen za n. kutaneus femoris lateralis, i drugi kori jen za n. obturatorius. Potom se prednja grana treeg lumbalnog spaja sa prednjom granom etvrtog lumbalnog ivca inei ansu lumbalis terciju od koje odlazi n. femoralis. Prednja grana etvrtog lumbalnog ivca daje tri grane. Prva i najvea ini n. femoralis, druga ini trei korijen za n. obturatorius, a trea se spaja sa petim lumbalnim ivcem inei trunkus lumbosakralis koji pripada pleksus sakralisu.
I.P. Plexus sacralis

Pleksus sakralis ini trunkus lumbosakralis (koji nosi niti etvrtog i peto g lumbalnog ivca), te prednje grane prva tri sakralna ivca. Prvi sakralni ivac izlazi na sakralnoj kosti kroz prvi foramen sakrale pelvinum, spaja se sa trunkus lumbosakralis i ograncima drugog i treeg sakralnog ivca, te ini najvei nerv ljudskog tijela n. ishijadikus. Drugi i trei sakralni ivac alju grane koje ine n. ishijadikus, dok im neki ogranci pripadaju pleksus pudendalisu. Osim n. ishijadikusa, od pleksusa sakralisa odlaze i jo neke grane, i to: rami muskulares za miie zdjelice, te kon i nerv n. kutaneus femoris posterior koji inervira kou stranje strane natkoljenice.
I.P. Pars cephalea et cervicalis systematis autonomici

Pod ovim ispitnim pitanjem podrazumjevaju se parasimpatike jedre i ganglioni od pojedinih kapitalnih nerava i pars cervikalis sistematis simpatici. Parasimpatike jedre su nucleus Vestfal-Edinger (n. okulomotorius) od kojeg odlaze niti za inervaciju m. ciliarisa i m. sfinkter pupile, potom nucleus salivatorius superior (od facijalisa) od kojeg odlaze niti za glandulu lakrimalis i ljezde nosa i nepca (preko n. petrozus majora i ganglion pterigopalatinuma) i glandulu submandibularis i sublingvalis (preko horde timpani, n. lingvalisa i gangliona submandibulare), te nucleus salivatorius inferior ( n glosofaringeus) od kojeg oodlaze niti koje preko Dakobsonove anastomoze inerviraju glandulu parotis.
I.P. Ganglion stellatum

Ganglion stelatum ili cervikotoracikum nastaje spajanjem treeg cervikalnog sa prvim torakalnim ganglionom. Ako postoji lei izmeu proce sus transverzusa sedmog cervikalnog prljena i prvog rebra. U njega dolaze preganglionarne niti koje potiu iz centruma ciliospinale. Te niti meutim ne zavravaju u njemu, ve samo prolaze kroz njega i idu u ganglion cervikale superius u kojem zavravaju. Iz ganglion cervikale superius te simpatike postganglionarne niti idu za m. dilatator pupile koji pod uticajem simpatikusa dovodi do irenja zjenice odnosno do midrijaze. Osim ovih niti za ganglion cervikotoracikum ili stelatum treba jo pomenuti: Da daje rami interganglionares prema gornjem i donjem ganglionu, Da prima rami komunikantes od sedmog i osmog cervikalnog ivca, te od prvog torakalnog, Da daje grane za arteriju tireoideu inferior, arteriju vertebralis I subklaviju, Da daje n. kardijakus cervikalis inferior koji ide u pleksus kardijakus, te nekada daje i neparni n. kardijakus cervikalis imus, koji polazi od prvog torakalnog gangliona i spaja se sa n. kardijakus cervikalis inferior.
I.P. Pars thoracica systematis symphatici

Torakalni dio simpatikusa ini 10-12 torakalnih gangliona koji se nalaze ispred kaputa odgovarajuih rebara. Od ovog dijela trunkus simpatikusa odlaze rami interganglionares, rami medijastinales, ogranci za pleksus pulmonalis, te nervi splanhnici. Ovi ganglioni primaju i rami komunikantes od odgovarajuih torakalnih ivaca. Najznaajnije grane torakalnog simpatikusa su nervi splanhnici.
I.P. Nervi splanchnici

Nervi splanhnici inerviraju crijevo, lezde u abdomenu, endokrini aparat, slezenu i odgovarajue krvne ile. Preko aferentnih niti, ovi nervi odvode osjeaj bola iz trbunih organa i mezenterijuma, te osjeaj gladi u kimenu modinu. Razlikujemo n. splanhnikus major et minor. N. splanhnikus major polazi od 5-9. gangliona torakalnog simpatikusa. Niti porijeklom iz ovih gangliona sputaju se niz lateralnu stranu kime, te se u nivou 9. torakalnog prljena ujedinjuju u jedan nerv. On prolazi kroz dijafragmu izmeu krus medijale i intermedium, te zavrava na ganglija celiaka. N. splanhnikus minor odlazi od 10. i 11. torakalnog gangliona. Prolazi kroz dijafragmu lateralno od n. splanhnikus majora. Daje grane za pleksus celijakus i jedan ogranak, ramus renalis koji ide u pleksus renalis. Ovaj zadnji ogranak moe ii direktno od trunkus simpatikusa i onda se oznaava kao n. splanhnikus imus.
I.P. Pars abdominalis et pelvina systematis autonomici

U sklopu abdominalnog i zdjelinog dijela autonomnog nervnog sistema nalazimo dva veoma bitna vegetativna spleta koja uestvuju u inervaciji abdominalnih I zdjelinih organa. To su pleksus celijakus i pleksus pelvinus.
I.P. Plexus coeliacus

Pleksus celijakus je navei vegetativni pleksus u abdomenu. Izgrauju ga aferentne niti ili korijenovi, odgovarajui ganglioni i eferentni pleksusi koji odlaze od gangliona. Simpatiki korijenovi pleksus celijakusa su n. splanhnikus major et minor, ogranci torakalnog i lumbalnog simpatikusa, te grane pleksus aortikus toracikusa i abdominalisa. Parasimpatiki korijenovi pleksus celijakusa su rami ezofagei od n. vagusa. Ganglioni su: ganglija celijaka (koji su najvei, u obliku polumjeseca i lee sa obje strane trunkus celijakusa), potom ganglion mesenterikum superius, ganglion frenikum i ganglion renale. Eferentni pleksusi dijele se na parne i neparne. Parni su pleksus frenikus, suprarenalis, renalis, testikularis, odnosno ovarikus. Oni prate odgovarajue arterije, i inerviraju istoimene organe. Neparni pleksusi su: pleksus hepatikus (za jetru i une vodove), pleksus lienalis (za slezenu), pleksus gastrikus superior et inferior (za eludac) i pleksus mezenterikus ( za tanko i vei dio debelog crijeva do fleksure koli sinistre).
I.P. Plexus pevinus

Pleksus pelvinus je navei vegetativni pleksus u zdjelici. Izgrauju ga aferentne niti ili korijenovi, odgovarajui ganglioni i eferentni pleksusi koji odlaze od gangliona. Simpatiki korijenovi pleksus pelvinusa sun n. hipogastrici koji se nastavljaju od pleksus hipogastrikusa, te ogranci zdjelinog simpatikusa. Parasimpatiki korijenovi sun n. pelvici koji potiu iz parasimpatikog centra u kimenoj modini od 2-4. sakralnog segmenta. Ganglioni ovog spleta su ganglija pelvina koji lee na prednjoj strain sakralne kosti u kojima zavravaju pomenuti simpatiki i parasimpatiki korijenovi. Od ovih gangliona odlaze mnogi eferentni pleksusi koji su namjenjeni za vegetativnu inervaciju zdjelinih oragana, i to: pleksus prostatikus, deferencijalis i pleksus vesikule seminalis (za istoimene unutranje muke spolne organe), potom pleksus rektalis inferior (za rectum), pleksus vesikalis (za mokrani mjehur), zatim pleksus uterovaginalis ( za uterus i vaginu), te pleksusi za vanjske genitalne organe i to kod mukarca pleksus korporis kavernozi penis, a kod ena pleksus korporis kavernozi klitoridis.

Anatomija Organi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Anatomija Organi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ORGANI

I.P. Glandula thyreoidea

I.P. Glandulae parathyreoideae

I.P. Hypophisis cerebri

I.P. Nasus externus

I.P. Sinus paranasales

I.P. Bronchi principales

I.P. Pulmo sinister

I.P. Pulmo dexter

I.P. Pluni acinus

I.P. Pleura pulmonalis

I.P. Pleura parietalis

I.P. Morfologija srca

I.P. Atrium dextrum

I.P. Atrium sinistrum

I.P. Ventriculus sinister

I.P. Ventriculus dexter

I.P. Truncus pulmonalis

I.P. Vena ophtalmica superior

I.P. Ductus thoracicus

I.P. Ductus lymphaticus dexter

I.P. Limfa gornjeg ekstremiteta

I.P. Palatum durum

I.P. Palatum molle

I.P. Tonsilla palatina

I.P. Glandula parotis

I.P. Fossa retromandibualris (sadraj)

I.P. Glandula submandibularis

I.P. Glandula sublingualis

I.P. Glandule salivariae minores

I.P. Appendix vermiformis

I.P. Colon ascendens

I.P. Colon transversum

I.P. Colon descendens

I.P. Colon sigmoideum

I.P. Canalis analis

I.P. Krvotok jetre

I.P. Vesica biliaris (felea)

I.P. Ekstrahepatini uni vodovi

I.P. Sekundarni peritoneum

I.P. Mesogastrium ventrale

I.P. Omentum minus

I.P. Omentum majus

I.P. Supraomentalni prostor

I.P. Vena portae

I.P. Anastomoze sistema v. portae i velikih venskih sistema

I.P. Ren dexter

I.P. Ren sinister

I.P. Tok krvnih ila u bubregu

I.P. Segmenta renalia

I.P. Urethra feminina

I.P. Tuba uterina

I.P. Tunica vasculosa bulbi

I.P. Corpus ciliare

I.P. Tunica interna bulbi

I.P. Vasa sanguinea retine

I.P. Zonula ciliaris

I.P. Corpus vitreum

I.P. Camera anterior bulbi

I.P. Camera posterior bulbi

I.P. Cirkulacija humor aquosusa

I.P. Musculi externi bulbi oculi

I.P. Fasciae orbitales

I.P. Structurae oculi accessoriae