NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLl'MANA

Glavni urednik
Marijan Sinkovic
Za izdavaea
Pero Majstorovic
Likovna oprema
Svetozar Domic
t Ii
NARODN HUMOR
I MUDROST USLIMANA
IZ NARODNOG' BLAGA MUSLIMANA
BOSNE I HERCEGOVINE
Odabrao i priredio
NASKO FRNDIC
STVARNOST
ZAGREB 1972
/t
f SADRzAJ
Predgovor VII
Price i zgode 1
Kadije, hodZe i hadZije 87
Humor i IDUdrost u pjesmi 135
Legende, bajke i basne 217
Poslovice, pitalice, zagonetke 305
Sarajevo i SarajIije 363
BibIiografija 403
Rjeenik
405
Tisak: Stamparski zavod OGNJEN PRICAc, Zagreb
PREDGOVOR
Izdvajanjem Humora i mudrosti Muslimana u Bosni i Herce
govini u zasebnu knjigu nikako ne lelim tvrditi da je to narodno
blago nastalo kao cardak ni na nebu ni zemlji, izolirano od narod
nih umotvorina drugih jugoslavenskih naroda. Naprotiv, povijesna
je cinjenica da su Muslimani Bosne i Hercegovine, tokom pet po
slednjih burnih stoljeca, sa svojom braeom sunarodnicima na
ovom zajednickom tlu, prozivljavali identicne historijske trenutke,
dijeleci zajednicku sudbinu na ovoj vjetrometini Balkana.
Ali snaga naroda pokazala se jaeom od bilo kakve site, i u naj
tetim razdobljima naS narod je na usta svojih nepoznatih stvarala
ca iz ojadenog a nekad i obijesnog srca izvlacio zlatnu nit pjesme i
price, humora i mudrosti, dosjetke i poslovice, potvrdujuei svoju
neuniStivost i vitalnost na rodnoj grudi koja mu je domovina
viSe od hiljadu godina. 2ive6i na istom tlu, govoreci istim jezikom
Muslimani su uz Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini stvarali u
duhu svog etnickog mentaliteta gotovo istovjetne narodne pjesme
i pripovijetke. Ima posebno u junaekim pjesmama identienih mo
tiva u kojima u muslimanskoj varijanli pobjeduju turski junaci,
a u krScanskoj - krScanski. To je najbolji dokaz da su te pjesme
nastale jedne uz druge kao dva bliska izdanka istoga tla, kao
dvije, odnosno tri refleksije povijesnih dogadaja koji su u toku
burnih vjekova jednakim intenzitetom Zivjeli u duSama Muslima
na, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. I dalje, da prosirimo ovu
tvrdnju: ne radi se ovdje sarno 0 podrueju Bosne i Hercegovine
nego 0 djelom teritoriju Jugoslavije, !to najbolje potvrduje pri
mjer opjevanog lika Kraljevica Marka koji je junak ne samo Srba
nego i Hrvata, pa i Muslimana, i dalje Crnogoraca, Makedonaca i
Bugara.
Takva podudarnost, medutim, ne iskljucuje Cinjenicu da svaki
od jugoslavenskih naroda ima autohtona obiljezja u svom naro
dnom stvaralaStvu, i to je ono sto daje posebnu ljepotu knjiZevnoj
baStini naSih narada. Tako su i priCe i pjesme, sale i poslovice
Muslimana u Bosni i Hercegovini obojene vlastitim mentalitetom
i etnickim duhom, Ie sa vrlo zanimljiv specifikum u stvaralaSlvu
jugoslavenskih naroda. U samoj Bosni i Hercegovini u gradovima
i mjestima, pa i mnogim selima kao sto se vet na prvi pogled
zapata specifiCna arhitektura muslimanskih ku6a i mahala, dla
mija, turbeta i groblja, isto tako se u samorodnoj knjizevnoj
baStini jugoslavenskih naroda s lakocom prepoznaju one umotvo
rine koje su nastale u muslimanskoj sredini, jer im je ta sredina
dala svoj govor i boju, svoj duh i mentalitel, svoj izraz i sadrZaj.
VII
Sastavljae ovog izbora to zeli potkrijepiti najljepsim primjerima
iz obilnog narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine, iz
saljivih i ozbiljnih prica i pripovijedaka, zgoda i anegdota, pjesama
i pitalica, poslovica i zagonetki, bajki, legendi i basni. Na kraju
sam dodao krace ulomke iz putopisa Evlije celebije (XVII st) i
dijelove memoarskih zapisa Mula Mustafe BaSeskije (XVIII st)
da budu barem fragmentarni tumac vremena i sredine, ljudi i zbi
vanja u kojima se stvaralo i s generacije na generaciju prenosilo
muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini.
Samorodnost i autohtonost ovog narodnog stvaralaStva, me
dutim, ne govori 0 njegovoj iskljucivosti, 0 njegovoj zatvorenosti
i.
.,
u stroge regionalne okvire. Naprotiv, u muslimanskom blagu ima
11 pravih dragulja koji su ocito nastali kao refleksi poznatih tema
1"
u pricama i pjesmama istocnih i zapadnih naroda. Takva je na
II primjer izuzetno privlacna novelisticko-anegdotska prica "Dram
II
jezika u kojoj se na vrlo impresivan nacin iznosi sudbina raspu
II
'1
snog aSiklije Omera iz Sarajeva, koji kada ostane bez roditelja i
imetka, u neimastini od Zidova I sakara posutluje trideset kesa
dukata, da bi mogao ozeniti lijepu Mejru i dohraniti njene rodi
i
\
,
telje baveci se trgovinom. Ali Omer uzimajuci zajam pristaje i na
muCnu pogodbu - ako za sedam godina ne vrati dug, da mu zidov
ima pravo odrezati dram jezika. Istu temu obratluje veliki engleski
rt
dramaticar William Shakespeare (XVI st) u Mletackom trgovcu
If Umjesto Omera tamo je trgovac Bosanio, a lihvar zidov Shylock
ako hoce naplatiti svoj dug, smije duzniku odrezati samo tocno
pogoaenu kolicinu, kao u muslimanskoj priCi dram jezika, funtu
mesa u Shakespeareovoj tragikomediji.
I metlu muslimanskim pjesmama ima primjera velike slicnosti
sa Shakespeareovim motivima, sto nas uvjerava da ima mnogo
zajednickih, ponekad istovjetnih sadrzaja u narodnom i umjet
nickom stvaralaStvu, a koji su nastali u davnoj proslosti, a kao
rezultat kulturnih strujanja i u davnini za koju smo ponekad
skloni vjerovati da je bila barbarska. U desetak muslimanskih
pjesama, obraaena je tema jagluka (marame) koju poklanja milo
snica svome dragom:
Zavadi se i m!ilo i drago:
Mlad Orner-beg 5 OmerbegoV'icom,
U po no6i u rneIru duseIru,
Da kroza Sto, ne bi DIi zalili,
Vee !Zoog jednog vezenog jagluka,
Zlatorn 'VeZeal, u dulsiji bjeljeal,
Da od njega b i ~ e 1 dvor mime,
,I.
,-I I halvatJi gdje Orner-beg spava,
110
..,
Da su mu ga milosnice dale.
I (Svada zbog jagluka)
'k
II
Isti motivobradio je Shakespeare u poznatoj tragediji "Otelo,
u kojoj hrabri i vjerni crnac udavi svoju voljenu Dezdemonu zbog
sumnje da ga vara a s dokazom svilene marame' koja intrigom
dvorjanina Jaga dospiieva u ruke lijepog i mladog vojskovode
Kasija. los bi se viSe naSlo primjera gotovo identicnih motiva
VIII
narodnog stvaralaStva Muslimana s istima na Istoku. Meautim,
naglaSavanjem tog momenta zelim utvrditi cinjenicu da je narodno
blago Muslimana u Bosni i Hercegovini svojim vitalnim nitima
tokom stoljeca bilo otvoreno prema udaljenim krajevima svijeta i
na Istoku i na Zapadu, a sto je pridonijelo njegavoj sirini i obu
hvatnosti u temama i sadrzajima. Najveci dio muslimanskog
narodnog blaga nastao je izravno u svojoj sredini, rodio se kao
vlastiti izraz duhovnog kretanja i poimanja kao vlastiti pogled na
etiku zivota i opstanka, kao originalni, samosvojni gavor na svome
flu kako u leksickom profilu, tako i u motivskoj obradi.
Pa ipak, Citalac ove specificne antologije susrest ce se na
mnogim stranicama s pojmovima Turcin, turski kao sinonimima za
Musliman, musIimanski, a to moze neupucenima biti zaprekom da
shvate njihovu pravu sustinu. Gotovo pet stotina godina stanovni
stvo Bosne i Hercegovine bilo podijeljeno na tursko, to jest
muslimansko i na krscansko. U to vrijeme i sva Evropa je tretirala
prisustvo Turaka na Balkanskom poluotoku kao sukob polumjeseca
i kriZa. Meautim, bili bismo u punoj zabludi kada bismo Musli
mane Bosne i Hercegovine i u samo tursko doba identificirali
s Turcima kojih je u naSim krajevima i tada bilo vrlo malo. Histo
rija je dokazala da je velik broj bosansko-hercegovackih Musli
mana nastao od Bogumila koje su Turd zatekli u tim krajevima.
Drugi dio Muslimana potjece od hrvatskih plemica koji su Xl
vrijeme prodora Turaka u XV stoljecu vladali Bosnom i Hercego
vinom pa su priman}em islama sacuvali svoje feudalne privilegije
i odmah postali turski dostojanstvenici, age i begovi. Iz povijesti,
kao i narodnih pjesama i prica poznato je da su Turci iz osvojenih
krajeva odvodili djecu svojih podanika na skolovanje u Carigrad.
Tako su postale brojne turske paSe i veziri srpskog iii hrvatskog
porijekla iz Bosne i Hercegovine.
Mada pokorena i raznim pogodnostima pridobijena, Bosna
je nekoliko stoljeca bila vrlo teiak kamen Porti u Stambolu.
las ad Kulina bana ta svojeglava zemlja (Kome Bosna - tome
dosta!, narodna poslovica) osjecala se vise vezanom za svoje tlo
nego za daleku tursku carevinu. Ona joj je bila tuaa kao i njen
nerazumljivi jezik kojeg. su mali samo malobrojni skolovani
ljudi. Prave Turke doseljenike Muslimani su u Bosni zvali pogrdnim
imenom - Turku!e. A da nisu Muslimani u Bosni bili zadovoljni
s turskom vlaScu, dokaz su bune i ustanci koje su domoroci,
bosanske age i begovi potpomognuti narodom, dizali u Sarajevu,
Travniku, Banjaluci, Visokom, Mostaru, Krupi, Bihacu, Novom
Pazaru, Bijeljini. Bilo je za turske vladavine u Bosni preko 40'
pobuna i krvavih borbi bosansko-hercegovackih aga i begova protiv
turskih paSa i vezira. U poznatom romanu Zmaj od Bosne
hrvatski knjizevnik losip Eugen Tomic u epskom sjaju prikazao
je lik muslimanskog junaka Huseina Kapetana GradaScevica koji
je 1831. godine digao vojsku protiv centralne turske vlasti, a za
samostalnu autonomnu Bosnu.
Ovi dogadaji otpora, sukoba i stalnih nesporazuma Muslimana
Bosne i Hercegovine nasuprot tutske vlasti, nisu prosli bez spe
cificnog odraza u muslimanskoj narodnoj priCi i pjesmi. Izmedu
IX
mnogih navest cu samo jedan kraCi dtat iz pjesme Sestra oslo
batJa brata", u kojoj turski paSa uhapsi Bosanca Kopci6 Diafer
-bega, ali za njim paSi dotrci njegova sestra i odresitim govorom
prisili turskog generala da joj vrati brata kojeg su ve6 bili poveli
dzelati da ga pogube. Karakteristicne su rijeCi pase kojima se
obraca domalocas osul1eniku na smrt:
0, eujes Ii, KopOic DZafer-beze,
Da mi hoces poklomti seku,
Ja bib tebi poklonio gIavu.
Kakva ti. je mudra d !raztmllla -
Umjela hi cam dZevap dati,
Umjela bi BOSillom okreeati.
Pa ipak u ve6ini prica i pjesama turske paSe, sultani pa i
carevi prikazani su kao ljudi puni humanog razumijevanja kaji
iznad svega cijene hrabrost i pamet. U prici :lena acu majka car
je nekag akrivljenag covjeka osudia na smrt i to glal1u. Nije
dopustio da mu itko iSta donosi u tamnicu. K6er osutlenoga
namolila je cara da svaki dan ulazi svome ocu u tamnicu kako bi
mu olakSala posljednje trenutke iivota, ali ni ona nije smjela niSta
od hrane unijeti osul1eniku. Mel1utim, i pored toga osul1enik je zivio
40 dana i to veoma zacudi cara, pa pozove tu zenu i kaze joj, ako
mu otkrije tajnu kako oca hrani, da ce joj pokloniti njegov zivot.
Tada ova zena kate da rotlenog oca hrani svojim mlijekom, jer je
upravo bila rodila i prsa su joj bila puna. Car se zadivi mudrosti
i hrabrosti te dovitljive zene i pusti na slobodu njenog oca.
U muslimanskim priCama, pjesmama, poslovicama kao i baj
kama, basnama i zagonetkama prikazane su sve ljudske eticke i so
cijalne vrijednosti, citava skala pozitivnih i negativnih osobina ljudi
raznih staleza i vjerskih pripadnosti. Velik broj tema odnosi se
na vezire i paSe, age i begove, hodte i hadiije. Mnogo je prica u
kojima se govori 0 kadijama, tim muslimanskim sucima koji umi
ju na Svakw(, testo sebi u korist ali ima i divnih primjera u kojima
kadije iskazuju duboku mudrost i objektivnost u zamrsenim slu
cajevima kada samo svojom dovitljivoscu mogu razrijeSiti sporove
a da pred sobom nemaju jasne dokaze tka je kriv a tko prav. Tako
je poznata prica 0 kadiji koji sudi nekom kmetu sto tvrdi da je
posudio dukate i agi koji negira da je zajam primio. Kad su dosli
u mescemu (sudnicu) kadija je naredio da ih se obojicu izmjeri
na kantar i zatim ih otpustio s tim da se jave za mjesec dana.
1
,
Kad su ponovo dosH kadija je kantarom ustanovio da je aga
odebljao, a kmet smrsao, te je prema tome zakljuCio da je za
proteklih mjesec dana aga samozadovoljno uiivao sto je primio
dukate a za to nema dokaza pa ih ne mora vratiti, a kmet se
izjedao sto ne moze dokazati da je dukate zaista posudio. Tada je
kadija naredio da agu stave pod batinu, naSto je ovaj odmah
priznao dug i vratio primljene dukate.
Ne bi se mogla sastaviti ova zbirka humora i mudrosti bez
prica 0 narodnom saljivdZiji Nasrudin-hodf.i. Mada je poznato da
je domiSljati efendija, zivio i umro u Turskoj, njegove su doga
dovstine preplavile Bosnu i Hercegovinu i nitka vise ne moze vje
x
rovati da Nasrudin-hodia nije iivio u naSim krajevima i u mnogim
trenucima govorio iz dwe naSega narada 0 njegovim teSkocama i
teinjama, patnjama i radostima. Tako su mnoge zanimljive aneg
dote i mudri odgovori koji su plod uma i osjecanja naSeg covjeka
pripisani Nasrudin-hodZi.1 od njega narod traii pom06 kada treba
rijesiti neku zamrsenu situaciju. Tako je Nasrudinu dosao neki
cjepar i njegov poznanik koji je tratio dio zarade od cjepara, jer
je on, dok je cjepar udarao sjekirom po cjepanicama vikao heh
i time, veli, pomagao cjeparu u radu. Nasrudin-hodza je uzeo
metalni novae koji je dobio cjepar, bacio ga u zrak i kad je novae
pri padu na plocu zazveeao, upitao je cjeparova pom06nika, da
li je CUO zvek, a kad je to ovaj potvrdio, Nasrudin mu je rekao,
neka on uzme taj zvek, jer to njemu pripada za njegovo vikanje
heh, a novae pripada onome tko je stvarno radio.
Mel1utim, ne sarno hwnoc i smijeh, a koji su obiljezje samo
naroda visoke kulture, nego jos jedna znaeajna kvaliteta stalno
je prisutna u muslimanskoj raznolikoj narodnoj prozi i poeziji,
a to je mudrost kao duboko zivotno iskustvo zasnovano na sto
ljetnim spoznajama dobra i zla, nevolje i radosti, trijumfa srca
i odmjerenog meditiranja ljudskog uma. Humor i mudrost susre6u
se u simbiozi narodnoga duha kao bitno obiljezje njegova stvara
laStva. Muslimanski humor sadr!i u sebi i notu poznate sporosti u
razrjeSavanju fabule, a to je zapravo vrijeme misaonog procesa koje
traje od apsurdne situacije do njenog uoblicenja u poantu, mudru
pouku, iznenal1ujuCi finale koji priguSuje smijeh, a dwu ispunja
sjajem ljudskog uma. Kad je beogradskom paSaluku jednom
zakasnila pla6a dosjeti se neki Husein, obuCe se u srpske haljine
te ode u petak pred dzarniju i rece da se h06e poturciti. Muslimani
po obiCaju da pomognu onoga koji stupa u islam, odmah skupe
nekoliko stotina grosa. Kad su mu htjeli nadjenuti ime ispostavi
se da je on Husein i kad ga prisutni stanu karati sto zbija salu
sa svetinjom, Husein im reee: Aka do drugog petka ne dol1e pla6a,
onda ce i delibaSa doCi da vam se poturCi
U svom izboru ograniCio sam se na narodne price i pjesme,
bajke i basne, zagonetke i poslovice, uueCice i pitalice. Ne smatram
da su te sve oblasti ovom zbirkom iscrpljene. Naprotiv, uvjeren
sam da tog blaga jos dosta ima rasutog na mnogo strana, pa i
nezabiljezenog, te ako moja knjiga nekoga potakne da nastavi ovaj
rad, ili mi pomogne u dopuni, moj trud ce uroditi pravim re
zultatom.
U prenosenju tekstova drzao sam se izvora i sarno u krajnjem
sluCaju pogreSaka ili oCito krivo transkribiranih rijeci i pojmova
vrsio sam ispravke. Zbog dosljednog prenosenja iz raz[icitih izvor
nika dogodilo se u ovom zborniku kao neizbjezno da su neki
prilozi u ikavskom, neki ijekavskom, odnosno jekavskom govoru,
a to je bilo potrebno ostaviti i zbog razliCitosti stedina u kojima
je nastajalo to narodno blago Muslimana Bosne i Hercegovine.
Strucni Citalae 6e otkriti da su neki prilozi pretrpjeli i redakciju
prvih sabiraea kao i kasnijih prirellivaea, pa je i to dokaz utjecaja
vremena i prilika i na oblik govora i leksicke obojenosti narodnog
blaga Muslimana Bosne i Hercegovine. RijeCima kojima nedostaje
XI
glas h, a koji je oojvjerojatnije postojao u narodnom govoru,
dodavao sam taj glas, jer mi se Cinito opravdanim da se takva
pogreska ranijeg prireaivaca sada ispravi.
U ovaj izbor bezimenog narodnog stvaralaStva uvrstio sam i
tri autorska priloga. To su dva spjeva - Abdiju Jusuf-bega
CengiCa iz Foee (1886) i Duvanjski arzuhal (1806), nepoznatog
age koji pise u stihovima Bosanskoj vladi u Travnik molbenicu
da njega i njegovu cetu premjeste u neki drugi kraj. Dodao sam
tim spjevovima i Poziw: lusuf-bega Filipovica 00 nauk (Saraje
vo, 1880), budnicku pjesmu u narodnim osmercima sa poukom da
se namd prosvjecuje skolovanjem, sto je nekada bio krupan pro
blem mellu Muslimanima, jer su se bojali da im se djeca u svje
tovnim skolama odbiju od islama. Sva tri autorska priloga imaju
izrazitih osobina muslimanske narodne poezije jednostavnog kazi
vanja i upravo zbog toga su meau Muslimanima poznati te su s
generacije na generaciju prenoseni kao dio autohtonog narodnog
blaga. To se posebno odnosi na spjev Abdiju, koji je na prvi
pogled religiozno-didakticnog karaktera, meautim, danas Abdija
gubi svoje prvotno obiljetje, pa nam je viSe zanimljiv kao eticka
i socijalna stika muslimanskog doba i ljudi u Bosni i Hercegovini
proslog stoljeca. Pojedine dijelove Abdije vrijeme je dovelo na
rub humora, mada u cjelini ovaj spjev privlaci naJu patnju kao
oblik narodnog razmiSljanja 0 zivotu i sudbini covjeka.
Mada je muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini
nastalo prije viSe stoljeca, cUalac ce otkriti mnogo suvremenog
u njegovu humoru i mudrosti. U ovoj zbirci moglo bi se naci u
pricama i pjesmama, anegdotama i poslovicama velik broj suvre
menih tema i pouka s dosta knjitevne ljepote i zanimljivih filo
zofskih gledanja. Ovaj predgovor, mellutim, telim zavrSiti s dva
krajnje bizarna primjera koji nam govore da je narodni stvaralac
Muslimana Bosne i Hercegovine imao maJtu najsuvremenijeg izu
mitelja. U pripovijetci s elementima basne Agina s6i izmellu osta
log stoji: posaljimo ga k jenidunjal-divojki sehsadi po ogle
dalo u kom se vas dunjaluk vidL Zar to nije naJ danaJnji
televizor? - Na istu asocijaciju navela me priCa Cudestva Hadzi
-DerviSa u kojoj stoji: Krava kad zine, otvore joj se u ustima
straJne planine, brda i ledine, a po njima se igraju ona zvjerad i
jedno drugo ne jede. Moglo bi se jos dosta naci slikovitih detalja
koji potvrlluju maJtovitu vidovitost muslimanskog pripovjedaCa
i pjesnika, mellutim to nije predmet ovoga uvoda.
I nije cilj sastavljaea ovog izbora da citaoca upu6uje u traga
laeko otkrivanje raznolikih vrijednosti prezentiranog narodnog
blaga Muslimana u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je ako danaJnji
citalac uvidl da u tim pricama i pjesmama, bajkama i poslovicama
ima dosta svjezih Ijudskih istina kao da nisu kazane prije nekoliko
stoljeca nego upravo danas. Osim toga ova ce knjiga sebe potvrditi
ako citaocu prutl jos jedan argumenat da su Mislimani uBi H
odavno formirani kao jasno izrazena etni6ka cjelina koja danas u
socijalistickoj lugoslaviji dotivljava svoju afirmaciju i slobodan
razvoj u zajeanici naroda Bosne i Hercegovine.
Nasko Frome
XII
PRICE I ZGODE
ALIPASINA NAREDBA
AliipaSa RizvanbegoVlic jedanput dade naredbu da niko po
noCi bez fenjera ne hoda. Uskoro jedne noCi uhvati karakol jednog
ihtijaTa bez fenjell"a pa ga upitaju:
- Zar ti ne 2lnas za Alipasanu naredbu da 'se noeu ne smije
bez fenjera hodati?
- Znam - odgovori ilitijar.
- Ba kamo fenjer?
Eve ga - d ,])okarla im fenjer, alii bez svijece.
- A kamo svijeea?
- 0 sV'ijeCi nije niSta reeeno, vee 'SarnO' da valja s fenjeror:n
hodati.
Oni ga <pUSte ll'ekavSi fIllU da t.reba i svdjeeu da ima u fenjeru.
Drugu veeer uhvate ga opet bez fenjera.
Zar opet bez fenjera? - proderu se na nj.
- Jok veld on - evO' fenjell'.
- A sV'ijeea?
- Evo d svijeea!
- Pa !ito rujesd zapalio?
- Nije rusta 'reeenO' da se zapaH.
DUBROVCANIN NA NAPLATI DUGOVA
Pripovijeda se, ka:lro je doSao nekakav DubrovcalIlin da napla
6lje dugove od nekoliko duZmika, ~ sO'bom 1znese teftell' od is'Vlih duf
nik!a. BuduCi da n:ije nikad pcije III Trebinje dolazio, Ii nevjeSt! rodu,
pcijavi se jednome svome prijatelju i upita ga, na koji hi naain svo
je pare naplatio, a ovaj mu kafe, da treba tefter kadiji ponijeti, pa
Ce kadija sazvati sve duZnike ii. po carskO'me kaounu naplati'lJi. Du
brovCanin takO' d uCini, i posto predade kadiji teftell", opet sek
svome prijatelju u ducan povrati. Tu se PO'razgovore, TUeaju, i kad
poCeSe piti kafu, zaoIruisa hodZa s munare podne, a DubrovCa.:nlin
ne OUO nikad hodiu, pa upita svog prijatelja:
- TkO' 000' 'ViCe? Koga ODO rove?
DUCand2liJa lSe desio bljd'V, a vesele vO'lje, i ikaZe mu:
- Bogme iIlareddO' kadija, da zorve sve tvoje dumike na sud, i
da napla6uje svalru pam i dinar!
3
Dubrov6aIllinu bi milo, inesto se zamilsli, pa potrea k dzamiji i
vidje hodzu gdje vice pa mu ozdo ispod munalI'e govo:ri:
- Hodza, po bogu brate! Zovi mi Jusufa Ramica, zaoboravio
sam ga u tefter zapisati! DUZa!Il mi je drvadeset i tillplete i sedatll1I1a
est para, ovo je treca godrina!
NE PUSTAVA COSO BOSNU
DoCuo Coso od nekog ,ka!ko je Sultan polclonio Bosnu neka
kvome krScanskome kralju, pa potrci kuCi te pripase sablju i iza<te
u ca.miju, pa metnuv&i. ruku na sablju pocne ivikati:
- Neka dooe sad taj kTalj da primi naSll BosIlJU!
- Ma bolan - odgovore mu - nece nijedan silom ni na zor
nego mu je cestiti Sultan poklonio.
A Coso ce:
- Ako je i Car dao, ja ne dam. Carey je Carigrad, a BOS1Ila
nam je napola, pa Car neka gospoduje u Stambolu, a ja cu u Bosni,
i lijepo mu stoji doklen se ja ne raZljutim - rekao Coso na
kTaju i opasan sabljom otJisao niz earSiju.
BEKRI-MUJO
Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav TurCin
BeklIliMujo kome 1e iza oca ootaIo nebrojeno blago, pa on propivsi
se lSVe popio i procerdao tako da nikakvih drugih haIjina nije imao
osim jednog cebeta kojim je ogrnut po sokaku 1:sao i neka:ke stare
kapetine, kroz koju mu je perCin bio propao. Jeda!Ilput srete ga
wI1Slci car na sokaku pij'a:na .j stane ga karati sto je toliko blago
propio i do takvoga sramotnog stanja dotjerao; no on se osorno
osijece na cara govore6i. mu:
- 810 je -tebi staIo sto ja pijem? AIm pijem, za &voje novce
pijem; ati ako mislis da ja nemam novaca, poSta CeS mi dati
Stambol?
Car, premda je mao da on nema ni pare, opet porn:i5li u sebi
da ga mje podgovorio ko drugi ko ima novaca, pa posto se obreee,
ne moze se natrag udariti azato mu odgovori:
- Ne dam ti, Mujo, cijeloga Stambola Illiposto, nego eu tJi pola
dati po to i po to, pa onda za nevolju mozemo u njem oba carovati.
I;
Mujo mu na rto odgovorl.:
Ii
- Dobro! Sutra 6u 'Ii ujurtlru donijetd novce.
I tlliko se rasta:nu.
Kad sut:radan M u ~ o ne do<te u od:re<teno 'VI'ijeme s novci:ma, car
posa:lje te ga dovedu; no sad Mujo trijezan prizllla da nema IIIi pare,
a kamo Ii da kupi Carigrad m polovlnu njega. Onda car odmah za.
poV'jedi da ga posijeku 810 je tako lagao i s carem sprdnju zbijao.
Mujo se i1JIlajprije stane moliti za oproStenje, akad vidi da mu
niSta ne pomillZe, ondarekne caru:
4
Kad si naumio, lasno ces me pogubiti. Nego te mollm da
u6inis jednu milost prije nego me pogubis. Da na<tem u tvome car
stvu tri Covjeka: 'jednoga siromaha 'koj>i Illista na svijetu nema,
jednoga slijepa koji niSta ne vidi i jednoga bogalja koji nema ni
jedne noge, nego samo t:rup; pa da ih dovedes i da ih lijepo nahlra
nis i napojlis, a nas cemo dvojdca gledatJi sta ce oni radJti.
Car na to pristane i odmah zapovjedi te se tako -tri Covjeka
nadu i dovedu, i posadivSi jednoga do drugoga, donese im se jelo i
pice ri 'sta!IlU se c()Jsrtiti. Kad se podobro najedu 1 napjju, onda slije
pac progomri:
- Hvala bogu i cestJitome earn koji nas je nahranio bi:jeloga
hljeba i napojdo crvenoga vinal
A bogalj ni pet ni devet, nego na njega:
- Hr<to corava! Kako ti znas da je hljeb bijeli i vino da je
orveno kad ne VlidiS? Sad eu ,te nogom udaritJi!
Hz to lSiromah powce:
- Udrl. ga 'll moj odgovor, ja eu ga platirti.
Onda Bekrl.-Mujo progovori earn:
- Vidis, eestiti care, sto Oind pice! NJ.ti slijepac irml oOiju ni
bogalj nogu, ni siromah novaca; a 'sad -kad se napise, i stijepac steee
oei, i bogalj noge, ri siromah novce. Tako sam i ja jure bio stekao
novce da Jrupim od tebe Stambol.
V!i;djevSoi car Ii sa!SluSavsi to sve, oprosti BekJrl.-Mujd i pokloni mu
zirvot. PosHje toga cudeei se car kako vino ta:ku sUu rima i gledajuCi
kako pijanice za njim gin'll, nami'Sli da ga jednom i on ogleda; i
tako zapovjedi te mu jedno veee donesu najljepseg morskog vina
pa 'Se dobro napije. K()Jd bude drugi dan ujut:ro, car bolesta:n, boti
ga glava, ne moze da je pocligne s uzglavlja. Kako se to razglasi po
dvoru, skupe se brle.bolje IS'V'i IjekalI'i da lijere cara; no car kaZe da
od te njegove bolestizna bolje lijeei1J. Bekrl.-Mujo, nego svi Ijekari,
vee njega odmah da rou dozovu. Kad Bekri-Mujo do<te, car mu kaZe
kako je bolestan, i oda sta, i zapita sta Ce sad Ciniti; a on mu odgo
vorl opet da pije ono sto je i sinoe pio pak Ce ga odmah glava
procL Car ga onda zapita:
- Pa Sto eu Oiallti a!lro me poslije, ikad se otrijemim, opet glarva
uzboli?
A Mujo odgovori:
- Opet pij nanovo.
- Pa dokle ee tako trajati? - zapita car.
- Dok ne ogrnes cebe ovako kao i ja - odgovori mu Mujo.
MEHAGINA CORBA
- 8m to rti, Mehaga, toliko pijeS vorlu?
- Ama, brate, rekoh jutros fend, da mi ruOku svari corbu i da
metille u oj'll jedno pola jajeta, a njoj izmace, ja - jalllli!
Wi oijelo jaje, te evo vazdan pi1em vod'll, kolilro sam se prejeo!
s
DOSJETLJIV UDOVAC
Qno je bio jedan udovae, wao je tri. sina ozenjena. Siinovima
rna se ruje 'sviaalo, da im se otae pod starost zeni, zato narede
svojim zenama, da liijepo sa ocem postupaju Ii da ga dobro poslu
zuju. lena svaka pred 'svoj'ijem muzem ,kazivala, da mu oea poslu
z,uje, ali u ,stvari nije bilo tako. Siromah strurac da bi dokazao
sinovima, da mu je nuMa Qzeniti se i da ga Slnahe aman ni'kako
ne pos1uzuju, smislli ovaj namn. Jednog dana zovne sva tri sina u
svoju sobu, te ee im re6i:
- Ja sam amaQ tri:sta dukata u SVQjoj sobi, pa mi je nestaJQ.
Jedna ,izmedu vasih zena ukrala je pare, jer i sami 2lnate da drugi
nitko ne ula:ci u moju sobu.
Tada sinovi dOZQVU zene, te Ce naj'stmiji z8ipitati svoju da nije
tJ!Zela oceve pare. A ona ee:
Ako sam mu i usIa u sobu ima osam dana, da bog da ni od
stasreee TIe limala!
Pa zatim se sredinja zakune da mu nije u sob'll 'I.lSla ima dvije
nedjelje. A najmlada se ,isto tako za:kune da mu nije u soba usIa
ima i mjesec dana.
Tada otac rekine:
- Evo para, nije mi ih nestalo, sarno sam ja srio, da vase
Zene same pri'ZIladu da me ne posluruju. Vee evo lVam 'Ow n'Ovci, za
vas sam ih i uiited!io, a eto sami vidite, da mi je nuMa zenia se.
T'ada mu ,se sinovti zastide i odmah ga ozene.
JUNACKO SRCE
lwuiila zena muia, a on pcibjegao u komsi.1uk ti. okupio pla:kati.
Slegose se ikomMje oko njega: - &0 jeeiS, holan? Koja ti je grdna
rana?
A on jecajuti: - Izrufila me zena, pa mi ne moze junaeko
srce octoljeti.
~ , ~
MOSTARAC NECE MOSTARCA
Prirpovijeda se kako je nekakav Mostarac bio oSQbite naravi,
tako da nijednJOg Mostarca IDije mogao eu'fli iIli vddjeti. Jedan dan
prihvati sobom svoju zena te otide iz Mostara, Ii svuoo gdje dolazio,
p!tao je ima Ii u onom mjestu Mostaraca, i gdje bi lib naJazio, oct
onamo bi bjeZao daJje. Na cetrdeseti konak kad je sa zooom dopao,
srete jednog ooVtjeka u obje noge hroma, pa ga upita:
- OkIe sim, prijatelju?
J a sam rodom i2l Mostara, a sad OIVdje zivdm.
Posro on to Cu, olcrene se put zene pa joj rete:
- VddiS Ii, zeno, sijaseta! Kad je ovi hTomi dorpro 40 konaka
od Mostara, sto Ii ih ne6e hiti zdravijeh naprijed? No vrat:imo se
opet u Mostar.
6
CRNOGORAC U DZAMIJI
Jedan je Cmogorac d05aQ pred dZarnqju, da vidJi. kako Turci
klanjaju. Kad se vratio 1ruei u Cmu Gom, ispricao je svojima:
- Cuj! Bozja vjera, jedva sam glavu iznio. Jedan'se ispe gore na
&kaline pa poce lViikati i grditi, a oni svd sate iko zaliveni. Dok ti
jedan djetie zawka ozgor sa tavana, oni svriposkak'ase na noge.
Dok on1 na noge, a ja, BQzija vjera, - tabanwa vatru!
LUKA VI LAKOMAC I TRGOVAC
Bio je nekakav prelalromi. i stedljivi cojek koji bi vazda ku
povao gdje je vidio da je Da!jjeftiuije Qno s1:.o rnu u kuCi treba, a
najslade hi mu bilo onda ,kad bi mQgao koga prevariti u kupoVlini.
Mnoge je duCaindZije prevario, dok se desio na jednoga koji mu je
u seeer stavdQ tTeei dio sitnog bijelog pijeska; pa kad lakomac
orpazi, i'Zllrisli svojom lukawtinom tka:ko ee mu se osvetitli. Sutridan
zaIllOli rtelala da mu Icroz Cariiju nekoliko, puta zavice:
- Juce je kupio taj i taj u earSiji kod jednoga dueandZije oku
seeera i u seeeru biijeloga pijeSlka; pa ako mu do 'Sutra u ovo dQba
ne donesu dvije oke zdravoga seeera, javitu da ga sva earsija zna
,i da ga prntomKawju.
Sutridan ni jos sU!nce ne bjeiie ogranulo, evo f:i lukavom coje.
ku Qd pet l!rgovaca, svadci natajno silje, po dV'ije oke najboljeg
seeera.
TRI BRATA U HANU BEZ PARE
Hodihi rtri brata po sV'ijetu pa, vraeajuC:i se kuOi, naumase mu
kte od J:lana u han braniti se i konaCitii vara;juOi handiiju. Evo kako!
Orui hi narediili:
- Deder, handZija, donesi nam sto najbolje imaii !i ZllaS uraditi
da veeeramo i daj nam najboljega vina kojega waS za gotOlVe pare.
Hand;mja hi dooio sto je najbolje imao: a tkad hi se dobro
najeli i napili, 2iOViIluld hi handZiiju:
- Deder, handZija, kazuj kolitko je harea?
Posto im handmja kafe, sva tri brata vade pare da pIacaju,
a poene jedan drogom mati:
- Neees ti plaeati, no ja!
Tako dok se u q>repilranju ne zavade, jedan od njih vazda hi
rekao:
- Znate li tkoja je? Evo ovdje handZije! Mi ustacimo sva m
na noge Ii itzmjeiiajmo .sc, a zavezimo handZiji oei, pa 'koga handZiJa
oct nas trojice uhvati zmurke, neka om ~ ,plati.
- Tako, tako!
7
A d handZiji bi red na ovo uslovlje pllistanuH, pa da ih se
prije ku:r.tar:ise, pusta se da mu zavezu oei rucrrikom od t:rpeze.
On pocepo odaji tra1Jiti, oni svi trojica jedan po jedan napoIje.
No videCi da ni jednoga ne moze nabrbatli, skine rucnrik s oeiju,
pa ikad Vlidje soo je, rere:
- Evo ociju, ali nije pameti!
ZLA :lENA
ISli rputemdvojica prijatelja i opaze podaleko jedan -sroup ze
na pod jedndm mastom gdje u hiadu tefurice. Zapovrgnu izmedu
sebe govor 0 tim Zenama. Jedan reee: - Cujes, drufe! Bi Ii m
meni umio kaza1Ji, koja je u onOm skupu zena zla zena?
- A tko bi to Mao, brarte? - odgovorJ drugi. - Ja ne znarn
od njih ni jednu, ni koja je zla!
- Ni ja ih ne pomajem u glavu, - odvrati prvi, - ali znam
koja je zla dzmedu Illjm.
- Da se ne saliS? Ja ti ne vjerujem!
Ne 'salim, - odvrati on. - Sad cerno illi do njih stiCi :i ti
res vidje1Ji, da 6u ja odm-ah poznati izmedu sviju !lJijih zlu zenu.
Zapute d dodu do fena. Kad su dosLd do zena, prvi ih najprije
ld.jepo pozdravi, a onda !1'eee:
- Kako si ti, zla feno? - A jedn-a izmedu njrih odgovori.:
- Dobro, hvala Bogu! Anla otkud ti Mas, da ,sam ja zIa zena?
- Tvoj mi jezik kaza, - odgovori on i nasta-vi put sa svojim
prijateljem.
Vlsl SUBASA NO PASA
U nekakvome selu bio je jedan TmCin subaSa 00 najve6ih
zulumcara dasu se od njega Vlise bojali aTurci i hriscani nego od
samoga vema, ali earn, jer je svak mislio da 000 sto hoee s'ubaSa,
hoCe i car i paila. JedJla baba onoga sela ,klela je vise subaSil no sve
ill
l
selo za >to, sto 'joj je jos u nje mlados.ti na zor potur6io sirna i poslao
na peSkes sultanu. Pred samu njezinu smrt dode Qni njezin sin
paiom IU BOSllU, i odanah propita je Ld mu mati Ziva, pa posto mu
kafu da jest, aini je k sebe d'Obaviti, akate joj se, da je on njezin
sm. Ona v:ee u dubokoj svojoj starosti, a preprosta Zena, ne mlaju6i
da je paSa viSi cd subaSe Tete sinu: - Ta., ubio Bog 1. Wk.u caIlSku
milostl Kad te poturcise, sto te dajbudi ne subailom, da
zapovijedas kao nas Hadii-Dedo?
8
SARAJKA PREVARILA MUlA
SarajIija kupio sljive pa ponio kuCi, i zeni, rece joj da
spremi de ona ma pod IkIjue da ne bi ko od sljive pio, nego neka
se nade u kuci ako bi ko dosao, da ga caste. Jedan dan zena mu
pritegne bocom te napije se sljive kao vode, a malo stavse, zove je
muz ill vrta, u komu ovaj dan sadase zelje, da mu donese rutak, a
deca mu odgovore placud: - Bogme, babo, mami se neSoto dogodi
i leze, ne marna aLi je Ziva, ali mrtva. - Kad je euo, potrai doma,
pa kad vJdi zenu de je u'svu duf potrbuske legla uz duvar, upita je:
810 1Ji bi, moje lijepo zIato? Onda ona njemu jeeki kao bonik
odgovori: - Poseta mis po ovoj vise mene polici, te obali sunder
te mene u giavu, pa mi samata mozak grde nego da oom pjana. -
PLAt ZA KOBILOM, A SMIJEH ZA :lENOM
Hodio nekakav cojek na pazar, pak stigne nekakva seljaka u
putu, koji i plakase. Zaeudi se, pa ga upita: - 8to
bolan - Ne pitaj me, brate! 8to cu ti kazivati, kad mi nista ne
mozes pomoCi? - Prode mimo nj, dok evo ti za njim onoga
istoga rovjeka i s njime jos nekakva, i ovi prVti. u 'saY grohot se
smijase i govoraSe: - Blago mem! - Putnik se sad veema zacudi,
je jutros ovome covjeku, te malo prije plakase, a sad se veseli
i sroije, te ga opet upita: - Ma kati mi, kume, oba ti svijeta! Zasto
prije onako jadikovase i a sad se radujes? - Valaj eu ti,
prijatelju, sad pravo kazatd. Jueer mi je lipsala na precac mlada
suZdrebna kobila, pak plakah i krukah, jer nemam novaca da drugu
kupiro, a danas 'Ovi moj komsija stiZe me i kaza mi, da mi je proSle
noei umrla - da prostiS - moja zena, te zato pjevam. - Pa
zar ti viSe ialis kobilu no zenu, budalo jedna? - To se zna, jer
zenu mogu dobaViiti mlaou i bolju, a kobilu ne mogu onaku za
manje od 300 grosa.
ZLO DODE I PROBE KAO I DOBRO
Nekakav putnik svrati kod jednog zenclila covjeka na konak, pa
vidi de je svog mba upregnuo u jaram s volom te ore, pa mu se
mali, te reee ooome domamuu, bi Ii mu prodao onoga roba da se
onako ne muCi; a kad to euje rob reee mu: - A je tebe za to, i
to ce proei. - lacudi se putnik no sta bi sad radio? Stisne glavu u
ramena pa produlji svoj put. Nakon godine opet ga nanese put u
istu lrufu, kad Ii mu kafu da je 'Om gospodar umro i da je sve
onome robu ostavio sto je imao, na koje rou se putnik: ohiraduje, a
rob mu onu istu lanjsku rijee: - I to ce proei.
9
I
SUTI, BOGA TI! KAKO TE NE MRZI GOVORITI?
Kaiu da turski car dembele hrani i odijeva, ali najprije
svalroga ogleci1vju je li upravo za dembela: da ne hi mogao sto
raditi. Tako su pod dvoJicom 5to su bHi dosH da ih W1mu U dembele
zapalili hasuru da vide sta ce raditi, onda jedan od njih rece
onom drugom: - Ustani da sidemo s ove rogozine, izgorjeCemo. A
onaj drugi odgovori: - Su1:i, boga til ikako te ne rum govoriti?
Onda ovoga UZlIllU u dembele, a onoga sto je rekao da ustanu,
otjeraju i kaZu mu da on nije za derubela.
I:
!
ZENDIJA I HIZMETAC
Pribio se u jednoga zendije s1uga, da mu bez pogodbe hizmet
cind. Ovi ga zendija zovne preda se i rete mu: - Evo ti dukat, kupi
mi za nj' OV1Ila, pa od njega pustek.iju, pa od njegova mesa peeen
cevap i opet ovi iSlti dukat da si mi natrag donio, a rna za druge
pare ne kupio. Dajem ti trideset dana vremena, a ne ucinis Ii to,
beli ces glavu dzgubi1li.
V.idi hiwletac da nema sale, pa ode kaharan u svijet. Kad bi
petnaesti dan hoda, nanese ga put na jedan mlin. Tu sjedi starac,
prosula mu se brada dQ pojasa i melje mlivo. Zapita ga hizmetac,
00 li mQgo tude zanoOiti, a sta.rac veLi, da ne bi u mlinu, van u
njega. Tako podu :njiha dvojica i za dugo niko nista ne progov<>ri.
U neke ce hizmetac: Ponesi, ja ti mene, ja ja tebe. Starac
ne reee niSta i podu opet muCe. Idu uz stranicu i pate se jer je
bila visoka. Onda uuu u sumu, a hizmetac opet rraz,Disi: Us!i smo
dvojica, da izademo eetv<>rica. M11nar suti, nista ne divan1 i opet
podu dailje. Sad padose pod moo na njivu. Opet poce hizmetac:
- Dobra senica, Cija je? A mlinar veli: - Moja. Onda opet hiz
metae: - Dobra senica, Hpa senica, ako nije !izjedena. Mlinar opet
ni cr:ne l1li bile, i tako pad05e na prag. U mlinaaa bila cura sasiJo
kasta !i ona Un izpeeekahvu. Rete joj hlzmetac: - Dobra kuca,
lipa kiuOa, aLi joj je badZa n3lmvo. A njemu cura: Ako joj je
badZa na mvo, dim pravo izlazi.
Sad side hiwletac, da pijekahvu, a mLinarr i cura mu uuu u
kuw. U neke se w:ne d reee ruzmetaeu: - Stto si me prije pHo,
nisam 1:1 mogo odgovoriti, van evo sada da 1:i kaiem. Kad rm.i ,rece
j' da p<liJJeseID ja ja tooe, ja ti mene, .tQ je 0010, ja da ja govorim,
ja ti, da ne idemo muce. S'1o si reko kad mIlO se uz brdo
,
hode6, da smo usli dvojica, a da izademo cet'Vorica, ,to je OOio, da
" llIS'icemo po jedan staJp, da se podbatamo i da lasnje lizademo. Kad
smQ ,izaSli poo kucu na njiV1ll, 1li si rekQ: - Dobra seruca, lilpa
senica, akQ lllije izjedena - Na nju nije ni tica 'pala, jer je zelena, a
I, ja nilSam dvirlac, da sam ju zeloou u:napred lizijo. Sad se zacudi
I:
hizmetae, kako je mlinar sve pogodio, pa ga zapi<ta, ko moll je to
kazoo Mlinar nije mogo QbSutirti, te kaZe, da mu je to sCi kazala.
10
A molim te zovm mi je, veli hi21metac - i ja hi je nesto zapito.
Mlinar ju rovne d zamoli se je: MoLim te, za 'Svoje zdravlje
namini, a moju glavu 1rurtariSi: Moj aga meni dao ovi dukat, da mu
kupim ovna, od njega pustekiju i cevap pecenamesa, a da ovi
dukat cio natTag donesem, a rna ne kupivSd za druge pare. Ne
uCinim li tako, - beli cu gla'vu izgubiti.
U nje se desilo ISrce milostivo, pa mu kaie: - Kad me zakli
Ja cuti kazati, alii da me nilSi odao. U21mi Itaj dukat, odnesi
tome cobanu kod ovaca, pa kupi ovna, koji nije ostDizen i
jalov: pOdaj eobanu dUlkat, dok mu doneses novce za ovna.
Sad b:i veseo hizmetac, ode k eobaninu, tkJupi ovna, dade mu
dukat ru zalog, dok donese deset grosa. Pa je curl donie ovna, a
ona ga je wUrojila, od onoga cevap izpekla, pa oOOa ga ostrigla,
od vune otkal'a dvije pustekije, jednu je hizIllletac prodo e:a dvadeset
grosa, pa je dao deset Cohanu, a deset curi sto je mdila. coban mu
vratio drnk:aI1:, a on uzeo ovna ziva i pustekiju i cevap, odneso sve
svome agi i k.urtariso glavu.
NESREtNI tELO
Uno ti bio jedan celo pa Uraiio sluzbe. Namjera ga namjeri
na jednog hamiju. Pita ga hadZija:
- Sta je, moj sinko?
- Bogme, had2:ija, traZ:i.m sl!uZbe.
- Pa, sinko, mozes kod mene sl'llziti, sarno mi kaii, posto ces?
- 810 groSa, dragi hadZija.
HadZdja mu Qbeca sto grosa, a ceJ.o upita:
- Sta eu ja kod tebe raditd?
- Moj sinko - veli hadZija na ti kljuc, pa hajde u hambar
i U!spi varicak d po Zita, pa hajde u mlin.
Celo ode u hambar, usu varicak i po zita i pode u mlin. Usput
je celo uvdjek govorio, da ne bi zaboravio, koliJko je IUSUO:
- Varicak i po, 'VariCak i po.
!dum celo u mHn i govore6i -tako, namjeri se na ljude, gdje
vrhu ZitQ. Ljudima se 1:0 neSto ucini eudnQvato, sto on gov<>ri: 'Va
ricak i po, a oni maj'll, da moze biti makar sto weea. Oill pomisliSe,
da dIn je Celo dwmanin, pa da ne zeLi, da oni vUse 00 varieaka i po
zita u W'saju 1madnu; sroga S'koCise, popaoose vile i grablje i mog
Celu zbUlbaSe. A telo ill. tada r.z:amoo, da mu ,kaZu, kako ce on odsele
govoriti. Oni mu vele:
- Govori: - Ove gOOine ItoLiko, a dQ godine stotinu!
Mum telo dalje i govoce6i: - Ove godine wliko, a do godine
stotinu! - susretne ljude gdje nose mrtvaca. Ovo onim ljudima, sto
su IOOsiIi mrtvaca, bi pokrivo, pa :ti se i oui skleptaju te -ti Celu
istuk!u. Celo kukavni zamoli i njih, da mu kailu, ikakQ ce govoriti,
a oni mu rekose:
- To vam bilo i prvo I posljednje!
11
iii
j
i!
1
!
Cel0 se odatle oHsne govoreci To vam hilo i pTVO i posljed
nje! - pa susretne svatove. Svatovima se uCini krivo, 8tO celo vice,
te ti oni: netko kapom, netko 8akom, i tako ti mog celu istuku.

Bijen celo po llreei put upi:ta svatove, kako ce odsele govoriti. Oni
ga naputise, ,da govori ovako: - To vam bilo sremo Ii korisno, i s
njom porod izrodio!
Celo je govario dalje, ,kako su ga svatovi nauCili, dok nije sreo
popa, gdje tjera knmacu. A kad pop ou, &fa celo kaZe, popade uzrieu,
te ti moga celu iza liSiju. Siromah ceIo pita popa:
- A ka:ko OU ja odsele govoritli?
Pop mu kaZe:
I
I,
- Govom: - To ti hilo ISla:sno Ii maSInO, iza zuba ti strcaIo, i s
njim bradu namazao!
Celo ,pos1ooa popa, pa ortiste od njega govoreei - To ti bilo sla
[III
sno i masno, iza zuba ti strcalo i s njim bradu namazao! - A tu, po
II
nesreCi ceIinoj,stajao Cov.jek, koji se traspasdvQ (3.50 porad sebe).
IF
Kad ovaj covjek CU, sta mu celo :vehi, i on se pa Celu ispre
bija. Celo ga upita kao i sve prve:
- Da sta cu ja govoriti?
- Govol1i.: - To ti 'lako ispalo, a drugo jos Iakse!
Celo posltiSa i toga cov.jeka pa poCe govOI1iti, sto mu je on
rekao, ali, ,po nesreCi, sretne se 'sa Covjekom,koji je bio u jedno
oko corav. Coro reline rijeCi upaNse, pa ga J on izdeveta.
Namah dzatoga, prispio je celo u mlin, pa je iZaI9UO :lito i sa
;1
mJiio. A kad lje samlio, nije mao, kako ce mHn zaustaviti. Onda on
"

ode da upita Ijude, kako sern1in zaustavlja. A oni rou kaZu:
- lzadi pred mlin pa zavrni v,mtiocem, a zovi.
Onda on ode 'pred mHn i ,zaVime svojim vratom Ii poene zvati,
ali se mIin nece da zaustavi. Kad vidio celo, da nece mIin da stane,
ude unullra Ii poenerukom mHn ustavljati. UstavljajuCi ga tako,
mYn mu zamota rukave, pa i ruke 1 njega,i tako ti celo pogine.
HRSUZI I HRSUZBASA
U jednom selu zivio je jedan Covjek, lkoji je bio, SamO ako je
sto ukrnsti, veIik majstor. lato >su ga '11 selu i okolini hrsuzbaSom
zvali.
Jedamput on nakolje nekakvih brava, koje objesi 0 pantu na
taval11u, da mill se 'stiSe. NaCiViija pun tavan mesa, da se sve crnilo.
PoSto je sve meso objesdo, ode nekamo od kuce, a zeni reee:
- Tko god <Iii danas done III Ikuen, slliSaj dobro, sta ce goVOIli:ti,
da mi sve veeeras kaZes, kadse kuci watim!
PoSto mu je Zena obrekla, da 6e uOi:mti onako, kao sto je zapo
vjedio, on se onda zaputi, a ona sarna ostade kod kuee.
Domalo vakta evo ti dvojJce ljudi u kuOu, Jwji su se takoner
hrsuzijom ba'Vili. Zapitaju za hrsuzbaSu, a ona ill kaZe, da je neka
mo omsao. Tada jOOan pogleda u tavan Ii reee:
- lh, brate dragi, sto se je naoblaeilo!
12
A orogi doceka, gledajuci i on u tavan:
- Eh, akobogda, i razvedrit ce se!
Tu su jos neko vrijeme posjedili, a onda odu.
Kad se Illvecer hrsuzbaSa ku6i poY-ran, kaZe mu :lena, sta su
govorili oni Ijudi.
Aja, bogme, zeno - reee joj hrsuzbasa - pokrast ce oni
na5e meso! Deder ti da mi njega skinemo pa da nosimo u hambar
zakljueati, dok nam ga uk:rali mjesu!
fuze bolje skoee. 'skinu meso, strpaju u jednu zaku a. odnesu
u hambllJr rte zatvore. Kad se unoCalo, legnu oni u sobi spavati, a
kljue od hambara metne zena na rafu.
Dok su oni u sesnaest spavaU, usuljali se oni hrsu2Ji. nekako u
kuru Ii stanu 1'raZiti meso. Potjeraj dolje, gore, nigdje mesa. Kad
ne mogose u ku6i naCi, reee jedan:
- E vjere mi, pobro, sakrio ga je u harnbar, nema kud na
drugu stranu.
Kad om hambaru, ai' hambair zakljucan. Nijesu nikako mogli
uni6i.
Nato jedan ode opet u kiUOu. USlilja se nekako u sobu, gdje je
hrsuzbaSa sa zenom spavoo, te ce reei felli, drmnuvSi je:
- zeno, :lenol A gdje ti je onaj kljue od hambaira?
- Eto tamo na rafi! - 'reee ona i opet zahrka.
On done do irafe, uzme kJljue i ode, te otkljueaju hambar, nanu
i izvade meso, pa ga odnesu.
Domalo 4zatoga probudi se hirsuzbaSa. Na urn mu padne kljuc
od hambara, te zenu drmne i V'ikne:
- Zeno, zenor A gdje ti onaj kJjlllc od hambara ostavi?
- Ubio te bog. sto me opet budfrs! Sad 1i kazah, da sam ga na
rafu ostav..ila, a rti opet pitaS!
- Amakome lSi kazala?
- Tebi, eto 'kome sam! - 1lZV'iklnu sad :lena ljutito.
- Aja, bogme, zeno! To si tJi. hrsuzima za kljuc kazala - po
kraY su nam meso!
Odmah on skooi, te u bambar. Karl vidje, da nema mesa, potTei
za hl"StttJima. Stigne dh negdje podaleko od kuce gdje putem i
razgovaraju. Mijenjali. su se, a koji bi god nosio meso, vazda i
prvi iSao, a onaj prazni za njdm. - lh - pomisli hrsuzbasa - kako
6u im oteti meso? Nije samsmio udariti na njih dvojieu, nego
pone za njima, tekaju6i zgode. Idu6i reee JOOan hTsuz drugome:
- Deder ti, brate, hajde nosi dalje meso, da ja malo svrnem
u granje, 8ti6i en te zacasl
- Ne ostani dugo! - doceka onaj, sto je nosio meso - jer
se i meni malo treba odmoriti.
I pone dalje. Dnaj svrne u granje, a hrsuzbaSa polako kraj
njega, pa hajd' za onim, sto je meso nosdo. Dostigne ga i reee mu
polako:
- Deder, pobro, daj da ja ponesem, a ti se odmori malo!
13
I:
t
:1
!
Hrsuz mu dade zaku i swne odmah u granje, a hrsuzballa malo
pode putem u napredak, a onda skrene sputa i vrati se kuCi.
Hrsuz onaj prvi, sto je zaostao, pohiti da stigne onog, sto je
meso odnio, te tako nrimo njeg i promasi, a ovaj drugi onda pode
za njim i dostigne gao
- Kamo 'Ui meso? - upita ga, posto ga praznavidje.
- Pa ti lSi ga ocl:nio! - osijeee se sad ovaj na njega.
- Ama sad ja tebi izruOih meso, a ja skreooh u granje, kamo
meso?
- Vjeruj mi, meni ga nijesi dao!
Ii
- Ih, to je nas hrsuzbaSa prev'ario i oteo nam meso! - povika
J:
ovaj. - Poteoimo, da prije njega stignemo IIIjegovoj kuCi!
Poteku i prije hrsuzbase kuCi dotrCe. Jedan od hrsuza sav
se ~ e do gaea Ii koSulje, pa lSe uvuce u \kueu i rzatvori vrata.
HrsuzbaSa domalo izaoog dotrei s mesom, i katko dode, odmah
za1upa na vrata:
- lena, zeno, otvoni!
Onaj In''surl brZe bolje pritrCi i otvori wata, a onda se :poene
protezalf!i, tram ooi i zijevati, kao da je Iisrom iJZa sna ustaO.
- Deder - izdere se hrSU'lJbaSa - Sta si se uzela protezati,
nosi ovo meso zatvori u hambar, pa mem \kljue donesi! Ja idem
malo kljusetu .poloziti, a ti, eujes, merJ.!i odmah kljue donesi!
On se vrati i ode u staju, a hrsuz se iSulja !i,z kuce, pa sinu za
jedno s drugom ponesavs.i meso sa sobom.
Kad se hrsuzbaSa povrati u kueu, nade zenu u sobi gdje spa'Va.
leno, zeno, kamo kljue? - upita on.
Ama kakav hoees klj<ue nocaSnje fioei?
Ama kama kljne?
Kakav?
- Sad ja tew dadoh meso na kuendm vraf!i.ma i rekoh ti, da
mikljue od hambara donese1l!
- Meni niti si dao meso, nit'ja za kljue znadem - prekinu
ga u govoru zena.
- Aja, bogme, zena! Opet me hr-suzi prevaTise!
Potrei opet za njima drugim pntem, jer je znao, da neee iCi
prvim. Poted, poteoi, dok lih jedva dostigne.
Nadeili na jednom brdn: nalozili vatru, sjeIi jedan prema dru
gome, zaku metnWi preda se, pa mesa vade i peku. - Ih, sta eu
sad - pomisli hrsU7ibasa u sebi. - Ne mogu im sad nikako mesa
otetl. Ai' dosjeti se kako ce ili prevanim: nagaa:aCi se vas po licu i
nekakvu d r o ~ j u na glavu nab!ije, pa onda Cetveronoske pode prema
nj!ima. Jedan ga spazi, pa ce reCi svome drugu:
A zapam1Ji l' 'Iii - veli - pohro, mOOo pJije kuga haraSe?
J! sta sam vee zapamtio - odvrati mu drugi.
Ja, vjere ti, kaikva je ana?
A kakva: oma, debela, s jednim okom - straShra!
14
- A da ruije ono? - uzviknu mu drug i pokaza nagaracenog
hrsuzbasu.
- Uj! Jest - veli - boga mil Bjezi!
Zdime oni odatle niz jedan do gotovo sve jedan preko drugog.
Hrsuzbasa, videCii, gdje oni pobjegose, skoci :i zahalaka za njima.
Oni, posta euju avaz, stanu d oslusaju.
- sta ono? - upita jedan hrsuz drugoga.
Drugi posto dOOro oslnsa, odgovOI'i:
- lh, aka boga znadeS, hrsuzbasa nas opet preva11i i odnese
nammeso!
- Pa hajdemo ga opet u njeg ukrasti!
- Kako uka:asti, pa jos od hrsuzbase?! - odwati drugi. ~
Ne vidiS H zore gdje se iza brda rada?! Nego hajde 1Ji da idemo, a on
nek nasi meso, ko svoje!
Ond kTenu za svojim poslam, a hrsuzbaSa zaprnvsi se mesom
krene kuCi pjevajuei.
GRADl KO lMA, A KRADE KO NEMA
Nekakav zendio covjek gradio kueu, pak je htio da ueini jed
nu stvar 510 drugi nikada nije ncinio i da ,tim dokare &Vijetu
svoje bogatstvo, teizmisli i nacini halku na avlins>kim vratima
srebmu pa pozlacenu, i zapise na vratima velikim slovima: -
Ovako cini ko ima. - Prode putem nekakav eovjek siromah, pa kad
vidi sto nije nikada prije cUO ni vidio, donese po noCi jedno gvoZde
te .razvrati haIku na vratima i ponese pa zapise: - A ovako Cini
koji nema!
KAMATNIK 1 HARCLIJA
Bio jedan covjek vrlo kamatnik, da ni za Clm nije drugo
Ceznuo nego za novcem, pa kad ga je skupio pogolemo, promisIi,
da bi najibolje bilo da ga zakopa u zemlju da mu ili De bi ko tikrao,
Hi uzajmio od kuda bi s mukom naplatio: te ih jedno jutro zakopa
uVlI't pod kueom. NjegovkomMja, kojd je mnogo hareio a niSta ne
radio, vidi, pa u veeer pode kradimiee te mu ih ponese. Pode
kamatnik nakom dva tri dana da vidi, jesu Ii mu novci na mjestu,
i kad ih ne nade, odmah se dosjeti da nije niko d:rugi do onog
komMje; pa pode k njemu kao na svjet, a na tajnu, i reee mu: -
Ahbabu, kaZem ti na vjeru kao poStenom komSdji: zakopao sam na
jedno mjesro neSto malo pare, a :imam gotovine malo viSe - pa
sto bi rekao, bih Ii i ove uz one zakopao ali kako bi? Odgovori mu
komsija: - Nikako bolje, za 5tO je danas krsan zeman a mucan
svijet - kome se uzajmi ne plati. Te on sjutra dan podrani od po
DOei, te sve one novee ope! na isto mjesto zakopa. Kad kamatnik
sjutlra dan pode i nade svoje pare, pa zapiSe na jedan kamen najbli
Zi koji se des!io: - Ovako eim Iko ima i ko umije.
15
BOG SRECV DIJELI
Dva guslara hodahu jednom po Carligradu; jedan vikase: _
Pomozi Boze, a drugi: Pomozi care! - Car slusajuCi guslara gdje
sVa'ki qan vJce - pomozi care, dosadi rou, te noomi sa.svim ga
obogatiti. Zato ga pozva k sebi, pa mu dade hljeb u kom su bili
sami dukati zamijeseni, te re6e guslaru: - Ne vici sad viSe, idi
kuci pa budi sreean. - Guslar ne znajuci sto je u hljebu, krene ku
6; na putu sretne onoga drugoga guslara i pripovjedi mu sve sto se
s njim zbilo, te mu pri tom ponudi hljeb za otkup, posto je drzao da
hljeb nije dosta ispe6en. Guslar,koji je vazda vikao pomozi Boze,
prihvati ponudu i dade mu za hljeb nekoliko ditnara. Kad kuCi dode,
zareZe u bljeb i na veliko svoje Cudo spazi gomilu zutih dukata, te
prestane od rtoga dana pr0s4ti. Gusla!l."' koji vikao - pomozi care,
prinuden bi i na dalje prositi. Kad to car opaZJi, dozove ga k sebi i
cijelu stvar 'ispi:ta, i kad je sve samao Tece: - Ne koTisti t:i vikati:
pomooi care - Bog sreeu dijeIi.
VEZIR I TABVDZIJA
Bio jedan iVezlr u Sarajevu, pa je timao obieaj da uzme durbin

fi'
te da gleda kroz pendZer ne bi Ii ugledao kakvu lijepu zenu. I tako
gledajucikroz pendZer, opazio jedanput jednu lijepu zenu nekog
t3!budZije, i posalje po nju da dode, pa ce biti vezirovica. Kad je
dos.la ona Zena sto ju je vezi,r spremio tabudZinioi i porucila joj
kako joj je vezir kazao da ee biti vezirovica, joj odgo
vori da ona rima'svoga Covjeka, pa nije htjela docr veziru. Vezir se
raZljuH, pa re6e ISvom muhur-sahibiji da ee tabudZiju posjeCi. Onda
muhur-sahibija odgovori ve2liru da ga on ne moze bez ikakva
uzroka posje6i. Vezir sad pocne razmisljati kakav ce uzrok da na
de. NajposIije opremi momka i zovne tabudZiju preda se, pa mu
zapovjedi da od aksama do sabaha nastruie i donese stotinu oka
talaSa. Taburlmja zatiVori svoj ducan, i ode kuci .zabrinut. Kad je
dosao kuei, opaZli na njemu rena da je kaharli, te ga zapita sta mu
je, a on joj isprica sta mu je veziJr naredio. Ali mu zena .reee: _
Sto si se prepao? Ta dugo je od aksama do sabaha! - Zena ga
zovne da veceraju, ali on nije mogao od brige jesti. Onda mu zena
do tri puta kaZe: - Hodi, sto se brines? Dugo je do ujutru, - a on
joj sve govori da ne more, te tako ona vecera, a on ne htjede.
Poslije vecere prostre mu zena da spava, a on kaZe da ne more,
i tako ostane cijelu noc sjedeci. Kad bi pred sabah na jedan sat,
kucne neko na avlijska vrata. Ustane tabudZija da otvori, pa
najprije zapita: - Ko si? - Onaj rece: - Ja sam vezirov momak.
- A tabudZija se naljuti i rece: - Sto ne eekaS dok svane? - i
otvori vrata pa zapita momka: - Sta ces? - Ovaj mu kaZe: _
Vezir je urnI'o, i hocu da mu napravis tabut do sabaha. - Odmah
tabudZija otrci u svoj duean, te do sabaha napravi veziru tabut, i
uzme dukat.
16
TRI PVTNIKA
Sastanu se u putu tri putnika: Bosanac, TurkuSa i Arnaut, pa
kad dodu u jedDo selo, zadstu sva I'trojica mlijeka. Kad im seljanka
donese, sjednu sva tri oko case, i potegnu hljeb, htijuCi svaiki od
njih da zadrobi, ali se ne razumijevahu: jer sto BoSnjak vikaSe: -
Da zadrobimo! - to ga ona dva ne razumjese; sto opet Turkusa
vikaSe: Dogramali! a Arnaut: - Daigrim! - oni ga ne razumjese,
te tako meau njima nasta.de galama i vreva, da se ,i nOZeva lanse,
te malo ka:v ne pade oko drobljenja. Sreoom ,tuda naljeze jedan
oovjek koji se umije.sa menu njm a madijase svi tri jezika, te ee
ih 1ednog po jednog ispitati sta hoce. Kad vim da sva to hoce da
zadrobe, nasmija ill se i rece: - Ma ljudi, vi ste svi na jednoj! -
Uzme hljeb i stane drobiti, a oni zacudeni gledahu jedan u drugoga
i smijahu se svojoj budalastini, oko eega seadijaSe krv pasti.
S toga je Jdjepo znati lSVaki jezik!
TV TI NEeU MANJE OD GROSA
Bio neka!kav, u zemanu, trgovac, pa jednog pomoenika
koji bi mu pomagao u trgovini. U to nade baS valjana mIadiCa,
bistra, radina, i sto se one veli u svemu uredna. - Hoees li, momce,
ostan kod mene? Ne6e ti biti krivo od mene, reee trgovac. - Ho6u,
rece momee. Vise pogodbe najpcije nije bilo. Posto prode neko
vrijeme, rece trgovac: - Dobro bi bilo da se ja i ti pogodimo, jer
se dobro slaZemo, pa se bojim da se ne poijedimo, a mozemo bez
toga. - Hoeu, rece momce, - s drage volje, jer vinMe, Ii aka su
tl1gOyci maCe lUikavi, da ih je ovaj njegov gazda u tome sa njegow.m
majstorijama sve nadmaSio i pretekao. - Koliko eeS mi UZlimati?
zapita trgovac. - Ja vala ni manje ni vise no da mi svaki dan
daS onoldko grosa koliko pu<ta slaZes u ducaIllu, a izvan ti ih neeu
ni brojiti. - Vala i ja na to pristajem, ,re6e ;veselo Itrgovac. Na ovo
i ostavise; vise pogodbe medu nJima nije bilo. Kad prode nekoliko
d3llla, prebrojise laZe, ali svaki dan sto je trgovac lagao u duCanu,
dvadeset i jedan put, a to je upravo po dvadeset ,i jedan gros dnevno.
- Toldko ti ne mogu nikako davati, reee trgovac, - no dosta ti je
za. svaku laZ po groSa. - I na to eu pristati, 'l'eee momee. Ne prode
dugo, kad ali iSe gazda raSirio u ducanu, pa pliCa nekima, da ih
tobolt primami, te da mu teste dolaze, kako mu je macka ponijela
cio brav suha mesa kroz ikrov na vrh kuee, pa u to dunuo sjever
i macka se smrzla, Ii da ju je tako sjutradan naSao gdje leZi smr
muta, a meso joj u zubima. SVii se smiju i cude, najvise iz hatera
onih easica; a naS ti momak sluSa ga, sluSa ga, da mu ne propadne
nadnica, pa ce onako sa strane a glasno povikati: - Tu ti ne6u
manje od grosa.
2 Narodni humor i mudrost Muslimana 17
PAMETAN I MAHNIT
Ono Ce pod dvojica u V'Hajet; jedalIl je bio mahnit. Hajde oni,
hajde, dok dodu do kamena. - Vidi moje majke, - rece mahnit
- baS preslica za mllnski kamen! - A sto ce ti to, bolan ne bio
8to ee, to ce; ja cu uzeti tu preslicu.
U aksam dodose oni u pla:ninu, a tu gori vatra. StraSivo je .tu
nomn, a gdje da note? Opazise homoru, pa ce se 'lJ!Speti obojica na
nju. Hoee onaj da ponese i svoju presliou - Sfa ce -m. ta mIinOina
kmnencina? - Ovaj niSta, nego je izvure na homoru. Kad se oni
USIIDU, a evo ,m rete hajduka. Naloze vatru, zakolju brava pa ga na
ramj'll ;is.peku. - Pusti - vell hararnbasa - da se ohladi. - Osta
vise da se hladi. Utorn mahnit: - Da pusmm miinCin'll! - Nemoj,
ako boga ZllaS. - To onaj i ne s1U!Sa, vee je oti:snu. Kad ona pade,
razbjegose se hajduci pa rastegose kud kojL Samo 'se harambaSa
sakici rza jedno drvo. Utorn oni slete s one homore pa za meso: a
harrambaSa dode k njima, pa da jooe meso. Onaj se jedan prepane,
a malmit reee harambaSi: - Eto ti dJaka na jeziku! - HarrambaSa
ispJazi jezik, a on mu ga nozern odfiikari. Ne more on onda da vice,
nego onaj sarno mei, a hajduci joS dalje bjez'.
U tom i svanu. Hajde oni pa putuj cijeli dan. Stigne i aksam.
Veli onaj pametni: - Gdje cemo na konak?
- Gdje? Na bukvu! - mahniti ee.
- lzjest Ce nas vuei d medvjedi.
- Ti, !kalko hores, a ja eu na l::mk:vu.
Nema movaj kud kamo, nego se uspnu oba na bukvu, a ponesu
sa sobom d onaj prosljen. Doik tako oni, a vuei stanu zavijati:
zajmili oni medvjooa, pa ovi \Stanu vikati: - Tjeraj ga, potjeraj!
- a medvjed zagrebi na onu bukvu pa se uspne i taman Vlise
njihke proleA:1. Vuci lajlll pod bukvom, a on uzmi testeru, pa stani
testeniti onaj &tIIlp, na kojem je hio medvjed. Polu pretesteraj, a
druga se pola ooijepi, a medvjed dolje parle. Vuci ga doeekaj'u, pa
medvjeda na lromade istI'gaju. Utom i dan, a oni dalje. U aksaro
doQu u jednu meu; eto m tu macke, lisice, eto d horoza. Dodu i oni,
a malena ik;uCica. - Gdje cerno lez.ati? - Ma6ka vell: - Ja eu u
lug; horoz: - Ja eu na panjge; lisica: - Ja 6u iCi u budZak.
Namjeste se oni I/:a:k.o u onu kueetinu. Kad hi u noCi, navaIi
ceta, da nOCi u ovoj kuCi. Uljeze jedan da vidi, mogu Ii oui svi
prenotiti. Mahniti se onaj bio popeo vise wal/:a, pa kad ga vidje, a
on ulcini mlinCiniu, a maCka puhni liz luga, a horoz zakilro6i, a Iisica
udri od btidZaka do budZaka bjeZatd. Kad to harambaSa, jedva
pogodi na wata, pa bjeZ' bez daha medu druZinu. Dok on do njm
izbi, a ani navali i pitaj, kako bi. - Ne pitajte, - 'I'eee harambaSa
- kako bi. NeSta najprije oboIli !karoencinu, a nesto leZilse u lugu,
a nelita :tr6i po kuCi, da me uhvati; a neSta vice s Itavana: - Daj da
ga ubijem! Ja gotov, mislih, bozja ti vjera, da ipropadoh, te jedva
ubjegoh d utekoh.
- Dosta mi je tvoje druidne - reee malmiti nego hajde ti
svojdm putem, a ja eu svojim. - U tom se oni razidu, a vise rugda
ne rdadi zajedno.
18
ULOVIO KRIVCA
U HraISTIu u Hercegovini i'Spod kule AlipaSine neko ukrade iz
peelinjaka nekoli!loo uldsta. Kad dozna pasa za kradu, pozove sve
kmetove preda se.
- Nocas mi je netko baratao oko uljanika. Vjera i bog da ga
nadem. Tko je?
SVak Suti.
- Andan sami, sto je pasja stoka, nece se sam kazati, a eu 1',
sad ee ga pcela iza vrata! - Dok je on ovo rekao, vee se jedan
pipao za vratom.
- Amo ga, za degeneka je, na pokonjez mu hio - zawce veseo
pasa, sto je krivca majstorski ulovio.
SELAM OZBOG
Bio -ti je ono jedan met u cuvenoga sa zla Rustanbega Rizvan
begoviea, pa se paOne spremati da ide u age. Stade misliti sta bi
ponio svome agi, da mou dobro ugodi.. Da rou ponese grudn sara,
malo je, a da mn ponese janje, opet malo. - Ima u ruzvanbegovica
vise nego u :mene, pomisli. Sve ,mislio na jedno smisIio: zna da bi
svaki Turein nazvao selaro alejc kad bi dosao, a on bi svakome
u6inio mjesto do sebe. - Vala mu ne6u baS nista nositi, no eu mn
reei selam alejc, pa ce biti dobro. U tijem mislima krenu agio Kada
dode pred agu, nesto od straha, a nesto od navike, ne rece selaro
aleje, nego selam ozbog, aga. - Alejcumu Iistomoe, sinko! rece
Rustan-beg, pa wvnu kavaza i reee mu: - Vodi, Mija, Vlaha na
Bregutovo pa posijeci! On se mojijem selamom maskani. - Ne,
aga, ako Boga znas! - pade mu kmet nogama. - ISti sta god hoees,
samo m:i Zivot pokloni! - E Vlase, neka ti je sada af! Hajde do
ceraj onog debeloga vola saronju, i ne ttTeba vlahu vo SarroiIlja -
Hej, u z'o cas ti ga ja tebi dodoh! - poroisIi kmet, te docera agi
vola saronju.
BOUE DOBRA STEDNJA NO RDAVO TEcENJE
Kad su Turoi u Sarajevu seeIi da nacine najwc.u dZamoiju, svi
se okupe pred dZaroijom je vec bila ogradena), da svm
potpiSe, koliko ee koji novaea za novu dZamiju dati; no jedan
najzendiliji TUIrOin !Illije hio ill jos dosao. Poslju za njega jednoga
od onih te sn se bili okupiH, i ovi, kad dode pred kueu, nade hiz
meeara onaga zend:iJ.a TurCina u avIiji gdje plaCe. Upita ga ovi
poslaniJk: - Sta places, bolan? - Bogme izhio me beg cibukom,
2*
t9
da se ne mogu s mjesta roacH - A za.sto te izbio? - Kad mu pri
pahlh oibuk, ne stavih mu ugalj, nego ukresah usjeku, a on me
vidje, pa mi rete: - ZaSto trosis usjeku, kad ima u mutvaku vatre?
Pa na mene skoCi, te 0 roeni Qni cibuk slomi. Posto ovi poslanik
ou, poroisli u sebi: kad Qv,i beg za jednu usjeku ovoliko cuda uOini,
kako ee da dava nQvce za dZamiju? I tako se waN J sve kare
Turcima. Jedan stan hadZija rece mu: Hajde, more, ti njega
zovni, pa Ces <Suti sta ee biti. On se opet povrabi, i dovede gao Evo
bega; svi rou se podignu i ucine rojesto, pa mu kaZu, zaSto su ga
zvali. A On upiJta: - KoIiko vi svi davate? - Bogme smo iskupili
fili sVli, koji smo ovdje dvije hiljade dukata. - E dobro, a ja sam
toliko davam.
NE ZENI SE PREMLAD
Ozenio nekakav seljak odvee rolada sina, pa poslije dva-tri
mjeseca vidi ga gdje mu se zasukao nos a sunce rou se kroz wi
vidi, pa rou se uboja Zivotu, te ga spremi bratu u planinu i poruCi
mu, da ga kod sebe priddi dva tri mjeseca, da se malo oporavi u
Zivotu. PosIije <tri mjeseca, posto se dobro popravio, opremi ga ocu.
No sin, iduCi putem, vidi jednoga jarca privezana pri smrelci, polu
IDITtva, msta na njemu do kosti i ,koze, no opet ne prestaje vecati,
cujuCi koze na okolo rnjega. Upita eobana one stoke: - Sta je ovo
me jarcu, te ovako veei, a ne moze da ni na noge stoji? - Coban
mu We i pridoda: - Da ga nijesmo privezali, ne bi docekao Ziv
osam dana. - Onda sin rece cobanu: - Ako zeIis da ti se jarac
povrati odma ga posalji u amidze (kod strica), e je bolji za lijek
svoj amidZa, no sto i jedna ilidZa.
PRA VDANJE LUPEZA
U:krnde neko Trurreinu konja s livade, te on brle bolje po
sa:lje nekoHko Ijudi po tragu za kon:jero, i trag ih dovede do pred
kueu jednoga ,raje, istoga cipCije onoga age, te ani ljudi okole ku6u
i uhvate lupeZa, te ga zajedno 'Skonjem povedu agio NasI1Il.e na nj
aga kao bijesan lay, pa ga upi!j;'a: - Sto mi ukradekonja, vlase i
vlaSki sine? - Aman, efendum, vjeruj mi, nijesam znao da je tvoj.
- To moze :biti, ali 'si mao, da nije tvoj nego 'neCiji, drugoga lSahi
bije, - odgovori mu aga. Zapovjede momcima da ga spute i da mu
odbiju 50stapa po tabanima. Kad ga poemu biti, povice cipCija: _
Doma vise, moj zlatni aga. Nijesam ja kriv, nego je tako bilo sudeno
da ja tvoga konja mjesto tudega u1m:adem. - I to moze biti; ali,
ako je bUo sudeno, da ti moga konja bi:gair hak: ukradeS, taka je
sudeno i da prim:i.S 50 stapa po tabanima.
LAZ JE NAJVECI GRIJEH
Bio je nekakav Turcin u vnjeme proroka Muhameda, koji je
hajdukovao i svaka zla radio Turcima i hriseanima, kad god je
mogao, ne bojeei se Boga ni svoje duse. PoSto vee dode u neke
godine, naumi da se prode hajdukovanja i svakoga zla ljudima, i
oti<1e k ISvecu Muhamedu, govoreCi rou: - Ja sam od moje mladosti
mnogo zla svakome bez razlike radio: ubijao sam ljude, krao, oti
mao putnike, pa i hodre, koji su na cabu hodiIi, odirao, tude zene
ljubio, djevojkama sreeu zatvarao, i Bog zna sta nijesam radio.
Pa, zeleci da 5e svega ovoga vee okanim, dosao sam k tebi, kao
bomjemu poslani'ku, da me svjetujes, sta da radjm, eda bih se
grijeha oprostio i pripravljao se za oni svijet! Svetac mu Muha
med odgovori: Sve sto si do sada uradio, to je bos, i halal ti; ali
sarno cuvaj se, da ne bi slagao nikad nikome, jer bi sve tvoje do sad
ucinjene grjehove pred haIc-taIom (pravednim Bogom) na oni svijet
ponio na celu zapisane. - Obveseli se hajduk, misleei u sebi: -
Kad mi svetac ovako rece, ja eu i po danas kao i do danas, raditi,
samo da ne slaZem, a to je najlasnje. Opet okupi svoju cetu hajdu
ka i rece im: - Hajdemo dovece, da razbijemo begovsku dZamiju
i iz nje iznesemo sve sto je srebrno i bakreno. - Kad je bilo po
aksamu, upute se, a u to zapita ga zena: Kud eeS, ako Bog da,
sad pod ovo doba? - Ja znam odgovori joj: - Kad se uputise put
dZamije, srete ih TurCin, koji se vrac-ase iz dZamije doma, i, po
znavsi ih, upita: - Gdje idete, ljudi? - Amo, necemo daleko.
Ma, lijepe vi vjere, kaZite mi, kamo eete? - Evo valaj, posto holSell
da znaS, nigdje, nego hajde s nama da eglenisemo i da se napijemo.
- Kad se vratille doma, onda se tek spazi rijeCi sveceve, govoreci u
sebi: - Vise za mene nema hajdukovanja, jer ne mogu viSe ni pro
stome Turcinu haSati, da nijesam zlo uradio, a kamo Ii bozijem lle
rijatu i carskom hueumetu. - I poslije Zivio je do svoje smrti kao
najpraviji i najdusevniji Turcin.
DERVIS I NJEGOVE DVIJE PARE
Hodao deI'Vis po svijetu, pa dosao u nekakav turski grad, a ne
imao oni dan nista do sarno dvije pare, s kojiroa pode u handZije,
te bpi paru mesa; no, kad se ok:I'enu, da izide, handZija ga zaustavi
govoreOi da mu dll paru. Dervill mu 5e zaklinjase, da mu je platio,
a handZija da nije. Dervis, videoi se na cudu, dade mu -i onu drugu
paru. Sad rnemaSe cim da kupi hljeba, te on smisli, kako Ce ekmes
dZiji zahaSati pam, te pode u ekmesCiniou i zaiste pam hljeba, pa
otole svoj put. Blrnlei!;dZija mu zavice iz ducana: - Daj, dervoisu,
paru bolan! - A on: - Da Ii ti nijesam dao, ako si Turcin? -
EkmesdZija ga se okani, premda zna, da mu nije platio, a dervis,
da rou ne bi bila haram ona para hljeba, otide prvo u dZamiju, pa
20
21
prouei i reee: - Boze! ti vidiS, da sam moran ekmesdziji hljeb bez
pare ponijeti, a da mi dvije uze handzija bigair hak; nego ti, koji
si pravedan, i kako znas, uzmi handziji onu drugu paru, pa je
daj ekmesdziji.
i ,I
JEDAN MUt I DVIJE tENE
Imao je obicaj nekakav Musliman svako jutro odlaziti u kafanu
rano prije ikoga; vazda bi mucao, sve neSto misHo i uz cibuk kafe
suSio. Mnog! Sill se tome njegov'll poslu 6udili, nalazeCi ga vazda
pl"ije ikoga i prerano, pa ee ga jedan upitati:
- Ma, aga, turske ti vjere, sto ee Teei, da ti tako ranD ustajeS
i eejfiS svako jutro mimo ostalih Turcina?
- Bogme, da ,ti pravo kazem, ja vidjeh, da nije dosta za zen
dili ,i mlada covjeka jedna zena, te ja vjencaj i drugu, pa ujutro
sabahile jedna mi pece kafu, druga pomaie, da se obla6im, i posipa,
da se umijem, pa sad sam ti taman rahat, sueur bogu!
Kad cu ovaj TurCin, one iste nedjelje i on vjenca jos jednu, pa
do jedan mjesec dana evo ti ga u onu kafanu svako jutro J:aIllije od
onoga prvoga. Upitaee ga pn'i:
- Sta je to, aga, turske ti vjere, te sad ti dolaxiS u kafanu pd
je mene?
A ovaj ee mu odgovoriti:
- U zli cas te ja poslusao, a u gor.i drugu zen'll u kueu dobavio!
Niti mogu od njihova zla i inata uvecer 5 mirom zaspati, ni od njli
hove me ujuuro prispati, i ,sad znam, zaSto si ti svako jutro ranD
iz knee bjezao, a mene na sdjaset nagnao!
TURCIN I RAMAZANSKI MJESEC
Nekakav Tur6in, kojemu je 0010 tesko postiti od novog do no
vog mjeseca, upita kadiju na nekoliko dana pred ramazan: - Efen
dija, treba Ii zapostiti ramazan prije nego vidim novi mjesec? -
Jok ono - odgovara kadija. Onda Turoin po ovoj rijeei onaj dan,
kad su imal:i svi Turci vidjeti novi mjesec pa odma zapostiti, ucini
5e bolestan i leze. Kaie mu zena, kako su juce svi Turd zapostili i
da se wdi mladi mjesec; a on se razvice na nju govoreci: - Ne
iSluSam ja ni lude Turke ni varljivi mjesee, nego kadiju, koji je
sveeev veCil Ii. koji boZje knjige premece. - Ne izaSavsi iz kuee za
lS dana, zato da ne vidi mjesee, desi se da nije imao niko drugi
poei lIla bunar da napoji kobilu. On je povede, dobro se zamotavsi
ogrnjacem oko gla'Ve, kako ne bi mogao vidjeti mjesee, i kad dode
na bunar, privede kobilu za uzicu da pije, dok u bunaru ugleda
I
I:
mjesec. Naljuti se na koOOlu, pa je oSine dva, tri puta cibukom,
psujuci: - Alah ti belarvesum! Da ne hi tebe, hoeah i ove druge
15 dana mrsiti bez i:kakove g;rehote po kadijinom kazivanju.
22
NIJE VJEROVATI OClMA
Nekakav mm zatekao zenu 5 jednim momkom u hrdavu poslu,
pa odmah potirCi u kadi:je, sve mu kaie, kaJko je vidio, i hote da
otpusti zenu od sebe. Upita .ga kadija:
- Ma je Ii ,j,tko drugi vidio, osim tebe samoga?
T'ko ee da iVidi, efendija?! Jedva sam ~ h i ja zatekao, a ka
moli da svjedoke dovedem!
Karlija cini dozvati onu zenu, i mm pred njom sve kaie ka
diji po drugi put. Upita je kadija:
- Sio govoriS ti, je 11 dstina?
zena poene od prve basati, da nije istina, a kadija na nju srdito
vilme:
Ma kako nije istina, kujo jedna, kad te rom zatekao :i svojim
ooima vidio?
- A zar se moze, efendija, vazda ocima vjerovati?
Kako ne? S10 oei vide, svjedoka ne treba!
- Oprosti, efendija! Tvoja je bolja i starija, ama ne vazda,
jer, kad 00 5e sve oOi;ma vjerovalo, onda ne bi bilo ni arsma ni kan
tara, DIm bi majLStor, karl gradi ,k,ueu, rastezao tunju, da po njoj
zida!
Kad eu kadija, 'reee:
- Dina mi, pravokaie! A 1i, Osmane, ako drugi put ikad vddiS
kakva tovjeka kod tvoje zene, pa, ako ne mogao dobaviti sahite, a
ono dobavi kantar, aTsin i tunju te najprije dobro omjem pa onda
vjeruj mjeri, a ne oeima!
HERO I CAR
PoSao Hero kod cara i ponio mu u peSkes jedan kosic krusaka
sa svoje kruske; no kad uljeze u carevu odaju, vidi pesest ljudi,
koji su neSto bili ukrali, pa ih Jan}icari uhvatili i earn doveli, da
ih sum. Kad to vidje Hero, pribije se u jednu COSU od odaje i za
sobom spremi oni kosic krusaka, pokrivsi ga sa sarukom, da mu
ne bi koju ond lupezi uk,rali. Car, posto saslusa davu, zapovide: -
Vodite svijeh u haps. Pa otolen pode u drugu odaju. Janjicari
poveZu sve one lupeze, pa i Hera; a Hero se poce braniti: - Jeste
Ii vi ljudi, pri sebi? Vidite H da sam ja donio earu na peskeS kru
saka, a ndjesam ja ortak ovih lopova. - To rou ne vjerovase, no
promi51e da laZe, te i jadnoga Hda s lupeZiroa u haps. Nakon godi
ne dana ode car da gleda ta:nmicare i da sasluSa njihove kabahate,
pa da neke pusti, a Dekim da oprosti. Dode i do Hera, te ga upita
- A od kuda tl ovdje, Hero bolan? - Ni kriv ni duZan, cestiti care,
na bigair-hak! Lalli doneseh ti na peskes kosic kruSaka, pa me tvoji
kavazi s onim lupe!ima svezase i uhapsise. Arnan za carsko zdrav
lje! Bi tao earu, pa zapovide svojemu Sanduk-eminu: - Povedi
ga u moje saraje i sta god on hote, neka uzme i neka nosi doma.
23
Sanduk-emm povede Hera i kare mu, sto je car na:redio. Nego.
reee 1m'll, evo u ov-i sanduk parra pa uzmi koHko god oceS. - Hero
ne see vise jz sanduka para uzeti osim deset grosa, pa poce sve
nesto po kiu6i. traziti, J nade te uze jedn'll veliku knjigu iz careva
dolafa, i jednu sjekiru sto je u Cosi ugleda. Sanduk-emin zacudi se
ovome cudnovatome eovjeku, te s njime p:ravo kod cara, kazaiVsi
mu, da nije Hero nista htio drugo uzeti osim 10 grosa, jedan citap
i jednu sjekliru. Car se poce Ismijati d dozove k sebi Hera, govore6i
mu: - Ma bolan! ZaSto jos para ne uze, no samo 10 grosa? - Ne
t:rebuje mi vise, a s ovim moram kupiti opanke, da bos doma ne
idem. A sto ti hoee sjekilI"a? - Vala, da on'll kmsku doma posi
jeeem. - A da soo ti oitap hoee? Kad dodem doma svake godine
na nj metnem obje ruke i da se na Citapu zaklinjem da od danas
neeu -w'semkad carru pe.skes donositi. - Carr se pocme smijati i
priveze mu dobar ajluk da mu se svake godine iz hazne plaea.
doklen bude iiv.
TRI - MISLI TI
Pob:ratime se u nekakvome mjestu hodZa i ,pop, pa mvjeli u
Ijubavi i razgoV'Oru 0 svacem. Upitaee jedan dan pop hodZu: - Ma.
pobratime, 1lU'rske ti vjere! zaSoo vi Turd mOZete uzeti i vjeneati
djevojkiu od 'kojega mu drago ;zakona ona bila, a vase djevojke ne
davate n1kome alkonije Turein? - HodZa Ce mu ;reCi: - Vala,
pobratdme, kad si me zakleo, pravo da ti kazem. Mi Turoi vjetrujemo
sve stare svece i proroke, pa i sarnoga vaSega Isa pegarnbera (Hri
sta) a vi neeete naSega sveca Muharneda, oigloga jednoga Sio ima
mo, pa za inad ne davamo nikome osim Turcima; a sutra, da bi se
htio tti poturoiti, evo ti, turske mi v-jere, moje sest're Zulfe na
pokoion, a 'Po naSemu cistome i pravome dinu mozes jos tri zako
nite, a nezakonitijeh koliko goc hoces, a bogme i mozeS, sarno ako
te cesa Jsrce sImi. No znadi da se u nas kate: - Jedna (zena) kao
nijedna, dvije tkao jedna, a tri - misii ti.
SVOJSTVA LIJEPE DJEVOJKE
Nekaka'V covjek pricao rpokraj vatre na sijelu, da je na.sao u
lrnjigarna kako je djevojka svaka podijeIjena na dva dijela; a to od
pasaniz do u stidno, a od pasa na vise u divno, sto cojeka prema
mi da je vjen.ca. Jedan momak, koji se tu namjerio, reee u druZini:
- Hajte, ljud:i, da svaki pravo kare, ko bi sto najvolio ad djevojke
Iijepe od pasa na vise? - Jedan reee: Ja bili najvolio njezine tri
bijele stvari: grIo, zubove i obraz. - Drugi reee: - A ja djevojacke
tri erne stvari: oei, solufe i obrve. - Tre6i: A ja najvolim nje
zine crljene stvani: - usnice, jagodice i jezik. - A cetVlrti: A ja
njezine tri vitke stvari: - roke, kose i derdan; - a 'Peti: A ja tri
mehke stvari: prsi, misicu i pleca. - Sesti se cesao po glavi i sve
uw.jao lIlesto ramen:ima pa ll'eCe: - Eto, mem ne ostade nista, vee da
bili posao u donje selo na kanak, 'Pa da i ja probiram.
24
ZA STOTINU - HILJADU GROSA
Slusao nekakav prosti TurCin svojega kadiju, de vazda govori:
Ko sit'omahu udijeli jednu paru, njemu ee Alah dati stotinu.
Ovi Turein imao je sto grosa, pa promisli: - Daj da ja ovo sto grosa
razdijelim fukard; pa kad mi Bog da hiljadu, onda se mogu ozeniti.
- Te tako i uradi. Posto sve razdijeli i ostane bez jednoga grosa,
tako da dva dana nije dmao Cim hljeba kupiti, pa onako giadan
otide u dzamiju oj poene klanjati, moleOi Boga ovako: - Boze i
Muhamede pejgambere! Ako daillas nemate da mi date hiljadu gro
sa, dajte nil daj-budi onu moju stotiou, jer vidite da umrijeh od
gladi. Vide6i da mu molitva ne pomaga, iTaZljuti se, te potrci u
kadije da mu on povrati svoju stotinu grosa, i da kadiji halali
OnID bozjih devet stotina. Kad dode u kadijin konak, ugleda jedno
ga raju de uljeze u odaju ,\!:adijdnu, a ostavi svoju torbicu pred
vrata pokrivsi je strukom. Turein ovako gladan pomisli: - Ako Bog
da da u ovoj torbici bude hljeba! pa ukrade onu torbu i
pobjeze kuei. Kad 2lbHja, u torbici cetvrt vruce pokvasice, i sta
viSe! u jednoj krpi zalIIlotano hiljadu grosa koje je oni raja bio
ponio kadiji na dar, da mu nekakav huCum umni.
HERO OSUDEN NA SMRT
SlliZio Hero u cara, pa se pogodi za ajluk:, ali tako, ako hi ikad
ikakve hile uCinio caro, da nema niOim drugim platiti nego svojom
glavom. Jednom ga optuZe caru ostald hizmeeari govore6i da mu
je u baSci lupeSki pojeo smokve. Car onda prizove Heru i reee mu:
- Hej, Hero, vjero pa nevjero! Ti meni ucini hUu ii zaslmi
smrt kojoj si kroiv; ali za ono doMe si me vjerno slmio, dajem ti
carsk!u milost i rijec da izabere.s kojom ees smrCu umrijeti.
- HoceS Ii, cestiti care biti od rijeoi? - upita ga Hero.
- Hoeu, vala! I
Onda Hero: I
- He, cestiti padiSahu, posto je tako, najvolim da umrem od
starosti, kako mi i pokojni habo!
Car se nasmije d oprosti mu ~ i v o t .
PUTNIK I GOSTIONICAR
Ude nekakav putnik gladan u jednu gostionicu a nije pd sebi
imao niSta do deset-petnaest para, pa zavice gostionica'ru:
Hej gazda! Daj da dobro rueam' za moje pare!
Ovi mu iznese dobar ruCak, s10 je najboljega u ovaj mah
imao, a putnik, kad se dobro najede i napJ, opet zove:
- Hej gazda! Hodi, da ti poteno platim.
25
Izvadi mu Dne pare, pa reee:
- OVQ su mDje paTe, ja duse mi mDje, kad sebe vise nemam!
GDstionic3ir vidi da ga je putnik prevariD, pa mu polako rece:
- Hajde, nek ti je prDstD stD si me prevariD, i halaI ti sto si
izjeQ i popiQ, ali te mQldm hajde dQveee u onu rprema mem (pQkaze
mu prstam) gastiQnicu, pa to' ,istQ uradi i onQme drugQme gQslio
niearu.
A putnik mu odgovQl"i:
- Duse mi lIleCu, jer sam kod njega DvakD sinDe veceraQ, pa
me Dn naucia da kDd tebe dDdem rucati!
TURCIN, RAJA I CIGANIN
Ii
HQdile tri kiridzije: Turcin, raja i Cigan,in, pa peCinu na livadi
jednog spahije i puste kQnje da malO' PQpasu. Vidi spahija pa
<I
Qnamo potrCi pa se razviee:
- SkitaCi jedni! KD vam je daQ izun da pasete?
Pa nasta'Vi:
- Ne cudim se Tureinu jer je turska zemlja, niti vlahu jer
je on nas Cipoija; negQ se cudim Ciganinu, Qd koga nema kQristi ni
bog ni sejtan jer ne radi nt agi ni sebi! Dri'te gal - rece dvojici
pak fiU udrite degeneka pO' tabanima da zapamti oiganska traga
kad je naSiu livadu harao.
I Turcin -i raja PQslusaJu spahiju te mu dQbro PDtrprase tabane,
a Giganin Dd muke zaskripi zubima.
Opet spahija reee:
1"
I - Cujes, vlasel Moje mi brade, nije pravo n1 ti da moju l,ivadu
pases. A znas, bDlan, da ja sijeno gonim za mDje konje, jer ti imaS
sVQjega agu. A u turskQj z,i'Vis zemlji pa ne smijes, bDlan, takQ slQ
bodnQ kao Turcm Zivjeti.
Pa nastaVli:
Dederte, vi dVDjdca, drlite tQga vlaha. Nek i on zapamti da
ne mDze bez izuna turske livade pasti.
Turcin i Ciganin jedva docekaju ote PQvale raju te mu Qtresu
obilatno degeneka.
Te opet spahlja:
- A ti, Turcine, prava vjero, praVD bi bilD da si ti bolji Qd
Qve dvaj:ice, jer ti ZTIaS stQ u citabu zapDvijeda nas svetac Muhamed
da ne diras tud mal; nego si JQS nauciD i QVU dVQjicu te si ti svemu
kabajet pak si goo od njm.
Pa namigne onQj dVQjici, a Dni onako ljutiti jurnuse na Turcina
te s njdme 0' zemlju kaQ s napuhanQm mjeSiinDm, pa 8U bDlje
mogli i dDklegod su htjeli PQtkuju ga bez pDtkovai klinaca.
26
DI TI MAL
BiD ti je Dno nekakav hadiija veQma bogat, ama velik cioija
i Mernsa: stD nO' se kaZe, stediD je Dd sVDga bDgaza. Ozeni ti se Qn,
pa prvD jut-rD Dde u carsiju te dooese zeni u pDIi Ijuske orahDve
brasna, a u PQli ljuske Dd ljesmka masla i eejrek mesa Dd vrapca,
pa ee jDj: - EtD, pa siguraj rucak dQk dQdem! - Jadna zena pr-i
premi QnD, akD ce i malO', pa cekaj hadziju, cekaj, a kad ga ne bi,.
a ona QnD izjede. Kad hadiija dDde, zaiste rucak, a OII1a mu reee da
je sve izjela i da je JQS gladna. Na to' se hadzija naljuti, pa je QtrQ
va. TakQ ti se Qn nekolikO' puta zeniQ, traZeCi zenu koja neee mnQgQ
trositi ni jesti. Jest, ama kakD ee taku zenu naCi, kad ziv insan
hO'ee da jede? TakQ ti je Qn sve jednu pO' jedn'll trQvaO'. TO' se
ZID hadzijinQ prQeuje, te viSe nije roQg'D na6i ni devQjke ni udO'
vice kQja bi za nj pDsia.
Zacuje ti to', pobratime dr8igQvieu, jedna devQjka u mahali,
pa ce reei materi: pQkuhaj ti meni, mati, mjestO' ruha, svakDje
zahire 'PUTIe sanduke, pa eu ja poci za hadziju; - Mati je isprva
seer razbijala, da ne ide za hadiiju, ama kad vide da je ne mDre
razbiti, PQkuha pUll1e sanduke zahiire, tepDrucise hadiiji, pa je 0111
vjenea za se. Sjutridan ee reei had2Jija zern: Je Ii dQsta cejrek
mesa za rucka? Jest, hadiija, i mnDgQ! Je Ii dQsta sud bra
sna? Jest, hadzija, i mnQgQ! - Je H dDsta .sud masla? Jest,
hadiija, i mnQgo! - Otide hadzija u carsiju, pa dQnese zeni sve kao i
prvijem: pO' ljuske orahDve brasna, po ljuske IjesnikQve masla, i
cejrek Qd vrapca, pa ce reci: - EtQ pa siguraj za rucka! - Uh!
Hoees Ii DVQ sve mDei. -izjesti, Hjepi hadiija? Ne hih, valahi, za
nedelju dana! - Ode ti mDj hadiija, a zena i,zvadi iz sanduka jela,
pa se naslaga, a kad bi pred PQdne, pripremi QnQ hadiiji za rucka.
Kad dQde hadzija, iznese mu zell1a rueak, a Qn ee jDj: - HQdi,
hanuma, da rucamD! - Uh za BQga. zar u vas jedu zene; ta meni
je dDsta i pare stQ se nasrcem, dDk tQlikD jelD zgDtDvim! - KD je
sada veseliji Dd hadiije: IIlije sala, nail'D zenu koja ne jede!
TO' je trajalQ takD nekolikQ dana. Sve zena gleda sta hadZija
radi, a Qn svakQ jutrD prDbad pO' jednu eahiju u jednu rupu u
duv8lI'U. Kada hadaja ode, prikuCi se hadiinica na Qnu subu, pa
pDgleda kroza nju, kad ima sta i videti: iza sube Citava sQba, a
u njDj jedna devQjka: jadna, mdava, sjedi na dukmima. -sta t1.1
radE, jadna ne hila? - BDgme, eVD, Cuvam hadiijin mal, pa vidis
kakva sam od gladi; !lIe da mi hadiija nista da jedem, negQ
na dan po jednu cahiju - A bi Ji ti mem daIa otalen para, pa bih
ti ja daIa slatkijeh gurabija? - Bih, kako ne hili? - TakD ti se
njih dvije PQgDde, sve leden dukata i leden gurabija. Sad se je
hadiinica imala oklen hraniti. CestD bi puta i braCi i majd pDslala
po kDji dukat. Braea su njezina cesto zvaia hadiiju na zijafet, i
njega Ii zenu mu, ali rn Qna ni njezina maj,ka nije nikad stela nista
pred hadmjQm jesti. Jednom ce hadZija reCi zern: - E vala zeno,
sramQta je vee: tDIikD nas puta tVQja braea zvaile na zijafet, a mi
njih ni jednom. BeB cemQ ih sjutra ZDvnuti! - E pa IijepD, hadZija!
27
- odgovori mu zena. - A hoce Ii biti dosta covda mesa (cijel
vrabac)? - Hoce i mnogD, hadfija! - Hoee 11 biti dosta tri suda
brasna? - Hoce i puno hadfija! - Hoce Ii biti dosta tri suda ma
sla? - Hoce i puno hadZ:ija! - E dobro! - rece hadZija. - Ja
CU ollici te donijeti, - i .poae u carsiju, a zena ee mu na polasku:
A Boga ti, hadzija, kad eemo se toliko hareiti i trositi, a ti zovni
na zijafet jos i muftiju i imama! Svima Ce mom biti dosta. Uzgred
reci mom najmlaaem bratu da mi doae da mi pomogne. - Hadziji
bi drago kad ce mom sa toliilno jela toliike ljude eastiti, pa pozva
sve, i donese hadZ:inioi kao sto je rekao, i dovede joj brata. Posto
hadZija ode u carsiju, uze zena nekolika dukata, pa dade bratu da
joj donese sto joj god treba iz Carsije; jos 'PoruCi po mater, te
nakuhalle sto ne bi ni dvadeset Hera mogio izjesti. Kada se uveeer
svi pozvani okupise, pa sjedose za veceru, a stade se nositi onolika
za1rira, viae hadZija ae je prevaren i da mu je zena nasia dukate,
pa se stade udarati rukom po koljenu vieuci: - Di ti mal! Di ti mal!
-pa zakovrlji i od zaloslli cree. - 8ta bi hadZ:iji? 8ta bi
poeese oni pitalli, ne znajuCi dobrosta govori. - A zar ne vidite ae
mu je vakti sabat dos'o? Zar ne custe, ae vice: - Zeni mal!
odgovori hadZ:iniea.
Tu ti hadZiju sjutradan ukopalle, a hadZiniea raskopa zid, daro
va lSirotu aevojku i pusti je. Talro ti se ona dokopa velikoga hadZi
jina mala.
SVE HODZI LJUBINJSKOME
NiZe zegulje u dZematu Gleaevini zivi porodiea Muslimana
imenom SadZaei. Umre, kako pripovjedaju (a istina je bila) najsta
riji u kuCi. Dogovore se SadZaci da ga lijepo ukopaju, kao sto Un
je na SaID'l'ti i Orner - tako se zvase - rekao, <te posalju po hodZu
u Ljubinje, kome je Orner i kravu ostavio, da ga Iijepo opremi.
HodZa dode, pa kako je bila 'Vecer, ne mogne ukopati Omera, no
ostaVli za sjutra, a rece seljaoima: - Svakako treba da dadete kur
ban, pa je najbolje da ispecete haIvu, jer ce nocas oblijetati duse
oko ovoga mrtvoga, te bi dobro bilo Ida ih nahTanimo, a i grijeh
bi se mrtvom orprostio. - SadZaci pristalllu, a hodZa se dokopa
masla, bras-na ,i secera, te pun puneat kazan ispeee halve. Onda ce
opet reCi seljacima: - Sada Cemo ovu halvu pokriti i ostaviti
rnasred sobe, wata cemo zatvoriti, i sjutra Cemo vidjeti koliko su
ause izjele, a one 5tO pretece, podijelicemo svijetu. - Tako i ueme.
No hadZa se digne obnoe, uzme bisage, te u sobu, i pune ib zbije
halve, a oko kazana prospe mrva, biva, da se rekne kako su duse
jele. .
Ujutro se dig'o bodza, kao i da nije rnjegov pos'o, te sa osta
lim seljacima u sobu. Otkriju kazan, kad halve ni malo, no nesto
malo rorva po podu. Zacude se seljaci, pa i hadza. U to ce Un on:
- Vidite, puno je dusa doSIo. One su jele, i oko halve se otimale,
i po podu su rorve prosule. One su ostale gladne - rnije im ni malo
28
pretekio. Ovaj je mrtvi veoma sagl'l]eSlO, pun je aunaha; to je
iSaret. No znate sta je? Valja ga otkupilli - dati fidJije.- SadZaci
donesu novaca i dadu hodZi dapodijeli. Hodia 'l'azdijeli novee na
hrpice, zaveze u kr-piee, te ce prvi zaveZljaj diCi Ii iskati devar od
naroda: - Koji ee od vas primiti toUko .j toliko grijeha ralunetli
Omera za ovo para? - SeI}aci se uzmuhaju, pogleda jedan na
drugoga, pa ce zapoeeti: - Ja necu, valahl, niposto. - Ne bih,
bilahi, za vas dunjah, - drugi Ce. Tako jedan po jedan - ne primi
se niko. Onda ce hodZa: - Hote hodZa ljubinjski! - i strpa novee
u dZep. TakD ucini i sa drugim, tremm, i sa svim zaveZljajlima, te
sve sebi u dWp.
Odnesu mrtvoga na mezar. Klanjaju dZe'nazu; predadu mu
rahmet, te se seljaci dignu 1 odu, a ostane hadZa, da mu preda
talkm. Posto mu preda talkin i poae s mezara, sjeti se da je na
smrH Orner nan:edJio da mu se dade krava zekulja, pa se opet
povrati na mezar. To seljad opaze, pa im bude cudnovato, te kad
m sHgne hodZa, upitaju ga: - Ama hodZa, dina ti, sto se ono ti
opet na mezar povrati? - NiSta, no me zovnu mrtvi i reee: Eno
sam ti ostavio kravu zekulju, kao sto su ti i kazali; a kad S1 me
tako Jijepo opremio i ukopao, eno nek' ti daju i onu drugu garulju!
S toga sam se vrnuo, a eto vas, pa kako vam drago. - SadZaci dadu
hodZi i gaxulju, te on krave preda se, cohu s mejita rna se, pune
bisage halve poda se, a pare u dZe;pove, pa u Ljubinje.
Taka to bi - sve hodZi Ijubinjskome!
CIST RACUN - BIJEL OBRAZ
Nekakav beg kupi stotinu ovaca i dade ih Arapu na napoIieu.
Amp prizajIni ovce i dotjera ih kuci. Sad stade on jednu po jednu
prodavati Ii lklati, pa kad sve ISmiri, onda se podiie i krene begu
na besap. KomSije se euc:.1ahu tome, pa ce mu reei:
- Ma, bolan, kako Ces .ti pred bega izaoi ii dZevap mu dati za
toliki mal? Valahi ces zlo procH
- Kolaj - rete on - 1ako Cll ja s njim hesap svidjeti; ne
boj.te se vi!
Utom dokopa Arap punu puneatu casu ulciseljena mJijeka pod
debelim kajmakom od prsta i krene begu. Komsije pristanu za
njdm, da vide sta Ce biti; pa kad uljeze Map begu u sobu, oni
ostanu za vratima cekajuci ga. Beg, kad ugleda Arapa, upita ga
!to je dobo. On mn kaZe da je rad vidjeti hesap 0' bravima, a beg
eemu:
- Dobro, dobro, sinak, i ja sam '!'ad!
Pa uze beg kalem i mjdge, a Map stade kazivam J nabrajati:
- Ovoliko ili Jwepalo; ovon.ko vuoi poklali; ovoliko hajduci otjerali;
ovoliko cobani pogubili, - dok ne namini. ravno stotinu.
Beg, da mu merna nijedne ovce, upitace Ijutito:
- A sta je to, oklen to?
29
- Evo, dragi beg, ovu sam Casu mahsuz z.a tebe uklseljio, i
eto ti na peSkes pa za ovce - eto tebe, a eto boga! - izmuca
Arap i prnZi casu s mtijekom begu.
Beg u onoj vatri dokopa casu, paone se derati i psovati, pa
njom Arapa powh glave. Arap vas bijel ad mlijeka dz.leti iz sobe,
a kad ga komSije upitase:
- Sta je, sta hi?
- Evo vidite - reee im on - ko cist racun svidi, bijela
obraza izlazi!
DOBRO JE KATKAD I zENU POSLUSATI
Otide jednom nekakav kmet kod svog age, pa mu nije imao
sta drugo da ponese na dar, nego samo jedan par piladi. Kad
dode do age, pokloni mu se po obicaju i u ruku poljubi, a aga, tek
81:0 ga vidi gdje nood par piladi, il"eee:
- Ej, rajo, kako si?
- Dobro, u tvoje zdravl:je, moj lijepi aga! - odgovol'i mu.
- A jesi Ii, bolan, vee sto donio nego to dvoje zgurene piladi?
- Bogme, aga, nijesam, nego da ti pravo kafem, haeah panijeti
i malo ma5la, pa rod, da oprostis, zena ne dade, govoreCi mi da
nemamo u kuci no nesto malo.
Aga se pogladi po bradi, pa reCe:
- Ko zenu slusa, on je gori od zene, i zato ne valja zenu
nikad slusati.
Nakon nekoHko dQba opet dode nesto paslom do age i ponese
mu malo masla, a on ga upita:
- Bolan, jesi l:i mi viSe sto donio nego to malo ma&la?
- Ne, aga 1ll10j, nego, da ti rpravo kafem, davaiie mi jutros,
da oprostiS, moja zena jedan dobar par kokosi i deset puta rete
mi: - Na, ponesi ovo naiiem dobrom agi - a ja, kako mi ti ono
rece skoro, ne been zenu poslusati.
Na to mu aga rece:
- Dobro je katkad i zenu posluSati.
AKOSTECE PAMET, NECE SE OZENITI
Jedan otac htio da ozeni sina vrlo mlada, no je htio da euje
savjet od jedp.oga svog najmilijeg prijatelja, te k njemu, i
reee mu: - Sto bi me sjetovao, moj po Bogu brate, bib Ii ozenio
ove jeseni mog jeilinka sma? - Ja, da sam s tobom - odgovori mu
ne bili ni jos za koju godinu, dok dajbudi steee malo vise snage, a
i pameti. - Ti si covjek Iud, octgovori mu otac, bolan, ja ga bas
zato i zenim doklen je premlad i Iud, jer ako moj sm steee pameti,
nece se nikad ozeniti.
30
KAKO TURCIN NE OSTA NIKOME DUzAN
Prolafase jedan put nekakav raja pokraj turskoga mezara,
pa vidi, de jedan hriscanin :kopa grob; nazove mu - dobro jutro
- iupita: - Ko je to umro? - A on mu odgovoni: - Moj aga
Bajraktarevic. - E Bog da ga prosti! rete mu, ne ostade nd:kom
duzan. - Kako nije, bolan, - odgovori mu oni, sto kopa grob -
Bogme jest mnogima u carsiji, pa kako cujem i u miriji, i trgovoi
rna u Dubl'Ovniku. - Ne govorim bogme ja da nije dtiZan po
carsijd i u Dubrovniiku, nego ako mu je ko opsovao majku, on je
njemu d oca majku, - odgovori mu putnik.
DECU MI HRANI, A KRUH MI CUVAJ
Pode nekaka'V covjek po s'Vijetu, vrlo twdica i stedljivac, pa
'Svoga komMju za upravitelja sV!ijeh svojijeh dobara i dece,
jer nije imao zene. Pri polasku rece mu: - Doklen se vratim, pazi
\
dobro da u Tedu bude zapisano u dva tetera ulazak i izlazak, a to
kad 1Se ako Bog da vratim da 1llIlam, sto 51 od mojega mala primio
81:0 l:i potroSio; a preporueujem ti, nemoj da su mi deca gladna,
ali mi bIjeb cuvaj. - Posto pode, promisli ovi komsija u sebi: -
Bogme, znates ciganine Ii oiganski sine kad se vra1.iS. - Te on, 81:0
goC je bolje mogao, jew i pij, a dofuo i decu hrani. Poslije godine
vraea se oni doma6in kuci, pa oct namjesrIika zaiste teftere od
rmredenog mu ulaska i izlaska; a on m'll dovede dva sina pa ib
ok:rene licem put oca, a pokafe ,im 'prstom usta, govoreCi: - Ovo
je ulazak, - pa im okrene leda put oca, i pokafe prstom malo
nize, govore6i: - A ovo je mazak.
DVIJE HANUME CARIGRADSKE
Nekalwa gospoda Turk:inja u Carigradu obudoV!i, a na veliku
deou ostane iza mma. lmala je DeStO prstenja i drugih dragocje
nih stvari, i bojeci se da joj ko ne pokrade, ponese u jednoga
trgovca njezina komsije sve lZamotano d zamoli ga, da joj ovi ama
net za 'koje vrijeme pridrzi. On se dragoljubno primi; ali kad je
bilo da ova zena opet prihvati svoje, on joj uineari i kafe da je
luda i da njemu nrje niSta dala. Ova se zena poCe biti sakama u
glavu, i plakaUi da su je sve dueand2ije i ko je onuda prolazio
culi i videl:i. Slueajno, u onaj cas, prolafaSe d nekakva nepoznata
zena zamotana u feredZu, pa zovne onu zenu wan ducana, te je
upita: - Sto ti je? - A ona joj sve po Tedu tkafe. Ova nepoznata
hanuma pruap,ti joj: - Sjutra lila ovi isti sabat dodi opet u ovi
ducan, u kojemu ces mene naci pak mu opet zaisti tvoj runanet
da ja eu.jem, i ako ti ga ne preda, dow sa mnom da ti ja sve
platim kollko po tvojoj dnSi reces da je valjalo. - Pll"Va se obeseli
i otide svojoj kuCi, a ova druga nepoznata sjutra dan uCini jedan
31
zavezaj u finoj marami u kojoj je bilo przine i kamenja sitna okolo
5 aka, pa otide ik onome ducandZiji te mu kradimice pruzi ispOO
feredze oni zavezaj govoreCi mu palako: - Ja sam sultanija;
jutros sam pobjegla iz harema careVa i donijela sam 'Sve moje adi
aare i ostavljam tebi na amanet; jer sam cula da si ti pravi
hak-din Tumin, nemoj me prosociti. - Kad ovo ona njemu go
vorase, eto ti one prve, koja placuci opet ga zamoli da joj preda
oni amanet .i da se on njoj ne grdjesi; onda on brle bolje izvadi joj
njezino ireee: - Oprosti, hanumo! Ja sam se ono juce s tobom
malo nasaIio, a ti si za zbilju primila. - Ona svoje prihvati i pode
doma, a ona druga zena opet za njom svojoj kuci, bez da je ikad
poslije znala jedna za drugu ni koja je ni sta je, a oni trgovac,
pogledavSi 8to je u marami, po6ne se euditi cudu, i pozna da je
eovjeeko lukaV'stvo spram zenskoga nistavo.
KAZI MI, MAJKO, KAKO CU
Kad je nekakva djevojka ugledala svatove da po nju idu,
zovne :ma:j.ku na stranu, pa je na ttajno upita: - Ma, moja majko,
kaZi mi, kako Cu se IVIadam., kad 'lIZ muZa leZem? - Bogme, sinko,
kao i sve ostale, po bomjemu suaenju, a zemaljskome adetu.
Ma, hoeu Ii mspucat anteriju kad lezem? - Hoees, a da kako?
A da hoeu Ii jeeelilllu na prsima? Ne, to nije tvoj posao. - A da bi
on htio, moja majko, sto eu ja? - Ne pitaj me, sinko! Lako je i za
anteriju i za jeeermu, nego ti bila mljutita iIi milostiva, ali dobra,
aId stidna - neees bHi mirna!
DVIJE BULE KOMSINICE
Bila dva Muslimana komsije, koji su se jedne iste go dine oze
nill. Jedan od ove dvojice bio je valjan trgovac, te dan i noc zane
sen poslovdma, kako bi vise stekao, a drugi nikakvog posla drugoga
nije imao, nego prodavao ocina dobra, te dobro jio, a bolje pio i
vazda veselo kraj zene stajao. :zena ovoga zenailoga svaki dan
gledajucr da njezillna kOllllSinka prostire na pendzer pestemalj ,
zavidje joj i ukori muZa, govore6i mu: - Ma bolan ne bio, zaSto
iti ne zivis onako veselo, 'kao [las komSija Ibro? On je fukara
spram tebe, pa je vama veseo, i enD viai, malo kojoi dan da njegova
zena ne silSi pestemalj, a ti pclte od radnje i od velikih misaIa, pa
ees s tvojom ludom pameti evlada mucno dmati. - Kad joj to cuje
muZ, nista joj ne odgovori, nego jedan dan sazove k sebi komsiju
Ibra, i reee mu: - Na, Ibraga, ovu hiljadu dukata, pa se bolan
muci kao i sw ostali ljudi.; jazuk je da tako u zaludu tvoju mladost
provodis. - Ibro to jedva doeeka, te parama ok;reni trgovati u
konje i volove tako, da hi jedva jedan put u mjesec dolazio doma.
Ovi zendili rom upita jedno jutro fenu: - GledaS Ii sada Ibrovu
zenu da prostire peS<temalj? - Ne ja ima dva tni. mjeseca. - A
znas Ii zasto De? - Ne ja. - Ono znam ja, - odgovori joj muf.
32
ALI JE BOUA PAMET ALI JUNASTVO?
Opkladi se pametni i junak. Pametni kaze da je bolji dram
pametd DO ::;to oka snage. Onda prvi rece potonjemu: - Hajd'mo
do carra da ga upitamo, pa kako nam on presudi da mi dva kaili
budOOlO. Kad krenu, privede pametni konja da uzjase, pa rete
junaku da mu pridrli konja i bak:raCliju kako ce uzjahati, a on
to ucini. Onda pametni rete: - Vidis Ii, ludove, da junak pametno
me konja drlJi? - Dobro, odgovori jlmak, ali hajdemo do earn,
kao stosi rekao, pa kako nam on presudi onako da mi pristanemo.
_ Upute se, no kad doau pro nekakve doline u kojoj bjese glib
konju do koIjena, prevali se konj u glib, a pametnoga pnitisne poda
se. ZapomaZe mudri ispod ikonja: - Pomagaj ako 5i Covjek! -
Jok, efendija, odgovori mu junak, tebi se lako izbaviti s tvojom
mudrom gIavom. - 8to mi sImi pamet kad se ovae hoce snaga a
ne mudrost? - A on njemu: VidJis ludove, da oka snage negde
vlise valja nego stotina oka pameti.
CAR DEUAO SILJKE
Nekakav car 5azvao :na veeeIU sv:u 5VOjU gospOOu, lale i vezi-re,
te u drustvu i veselju svi se opiju, pa i sami car, i u pjanstvu ne
sto reee da se sjutra dogovore na divanu kako treba uraditi.. Posta
veCeraju, i posto se gospoda raziau, car se pokaje sto je rekao, pa
u jutru kad ,se probudi, digne se priae nego mu gospoda dodose na
divan te poone deljati siljke, a kad doaose k njemu gospoda, upita
se ga za:CuaeDo: - 8ta to radis, cestiti care!? - Evo, aeljem Siljke,
da zabodem u oko svakojemu onome koji bi 5pomenuo za one
5to je since govoreno, i svakome onome koji bi 5to u pjanstvu
rekao pa ucinio prije nego se rastrijezni.
ZENA OCU MAJKA
Nekakvoga covjeka osudi pravda na smrt, i to da mu nista ne
davaju jesm nego da s'Visne od gIadi, ad koje smrti grae Illema. Ovaj
covjek imao keer udatu, koja je imala dijete pd prsima, pa kad
euje da su joj oca tako osudili, preporuci svoje dijete jednoj drugoj
zeni u susjedstvu, a ona pojase konja te kOO cara, i zamoli ga da
joj dopustd poru kod oca u tamnicu, i da kod njega os1ane dokle
umre. Odgovori joj car: - To ti ja ne mogu nikako dopustiti, za
sto ako je on osuaen na smrt, nijesi ti; ali to mogu: da pooes k
njemu svako jutro i veeer, ali pod tvoju Zestoku odgovornost
nemoj mu sto nositi da jede, ali da pije, jer eu ja narediti tamni
emma, ako te uhvate da mu mo uznosis, da te sovu na komade
iflasijeku. - Ona mu se zakune da neee, da otide. Dna je svako
jutro i voce kOO oca ulazila u tamnicu i svojim ga mlijekom
podoj.ila, tako, da je ZiV'io preko mjesec dana. Car je svaki dan
3 Narodni humor i mudrost Muslimana 33
ocekivao, kad ee mu haber donijeti tamnicari da je umro; no kad
cuje, da je jos ziv, promisli, da nijesu tamnicari podmiceni velilcim
novcem, te on prihvati kljuce od tamnice, i 'sam pocne otvorati i
zatvorati tamnicu. No opet vidi da se u sumuji prevario, pa dozove
preda se onu zenu, i reee joj: - Zenor tvoj je otac jos iiv, a znaS
da je osuden na smrt; a ja mam da ga ti nekako hraniS, ali kako,
to ne mam, rna hoeu da 2Jnam, a na pOtklon ti zivot tvoga oca; a
ne budes Ii kazati pravo, pogubicu i tebe i njega. ::lena se nade
na cudu, e ne zna ali Ce kazati aU nece boje6i se ocinoj smrti, pa
mu rece: Cestiti care! Evo ti pravo kaiem: k tebi sam dosla
na nerodu konju, a za ljubav mojega lSina, materina muia. - Car
se sad u vecem eudu nade, i reee: Hajde zeno, kazi mi sto ce
re6i: ja sjedim na nerodu ikonju, a za ljubav mojega sina, materina
muza, pak iii na poklon otac. - Hoeu, svijetla kruno! - odgovori
mu. Konj, nakojemu ja jasem, ima sedlo, postavljeno od koze
jednog zdrebeta, kojega smo 1Z mrtve kobile [zvadili, pak nije se
rodio; a drugo: za ljubav mojega sina, materina muza to ee
reCi, da sam ga ja hranila molim mlijekom sve do danas. - Kad
to razumje car, pokloni joj oca. I da ste mi zdravo.
ZENSKISER
Ono se prica, kako je jeooom jedan covjek klanjao, pa na dovi
moHo: Da me bog saeuva sejtana Ii njegova sera!"
To je cula njegova zena, te ce mu treCi:
- AIDa, moll ti boga da te saeuva ii zenskog sera!
- Sta? Kakva zenskog sera? sta meni moze zena nauditi?
- Red ti, ja ti kaiem, nece ti biti zgoreg.
- Ja, boga mi, neeu to ni progovoriti, kad meni zensko ne
moze ni kolik jedan mravak naskoditi!
- Eh, imas i pravo, ta sta mi zene mozemo ueiniti! - ujed
Ijivo ee zena.
Jednom domacin bijase otisao u earSiju, a zena mu uzme oku
ribe pa odnese doma i svaku pozadijeva u baScu, u zemlju, kao da
je izn.i.kla.
Kad domacm dode doma, ona ce njemu:
Hajdemo i mi u baseu traZiiii ribe; eno maloprije naSa je
kona nakopaia siInu ribu.
- Kako ce se riba u baSei kopati, bona?! Je si 11 s uma siSIa,
koji ti je wag?
Ali' ona udri otud, udri odOV'lld, boga mi, nekako ga svlada, te
s nJim u baSfu. Kad na njegovo veliko eudo ima sta Ii 'Vidjeti. Svuda
po baSei riba iiznikla, ama kao da si je pOS!ijao. Tu .ti. se obadvoje
sagnu te povade svu ribu, i domacin naredi, da stogod prigotovi za
rueka od ribe.
Kad bi vakat od rueka, dode on doma te je zapita, je Ii ribu
zgotoviila.
- Kakvu ribu? OdaIde riba? Kad Ii si je donio, kad Ii si je
k'lllpio?
34
_ Onu, sto smo je u bascinakopali.
_ Kako ees u basei nibu ,kopati, sto !lboris, ako si bozji, je si
Ii pomahni.tao?! u fudu ee zena. - Ta to dosad nikad nisam
cula!
sta? Skim ti hoceS da salu zbijas, s kim Ii ti mataS?! R3:bu
na srijedu!
Tako on jednu, a ona ih deset, sklape se, uhvati se gungula, sva
sc mahala uzbuni. Komsije doaose da ih razvade, a :lena, kao pravi
vrag, udd u plac i Ielek:
_ Evo ga, bogme, pomahnitao, pa hoce da me bjje, sve na
opuko zbori, hoee nekakvu ribu iz basee!
On se opet zaklinjao Ijudima, da su nakopali sHu ribe, pa da je
ona sakirila, da sama jede.
::lena bi ugrabila ocr komsijama, pa nista nego izvadi rJbu iz
diepa, pa mu (Zamigaj, a on se zgrani:
- Eno Joj ribe iz basee!
Ona udri sad u jos vise kukanje -i pomaganje:
_ Ja ne smijem s nj4me ostati, on je pomahnitao, dobri Ijudi,
svezite ga pa zovite hodZu, da mu ucr.
I, vjere mi, natjera komsije; donesoSe nekakvu konop-inu, te svi
navalise na njega, da ga svezu. On se siromah otimao i pravdao, da
je pri cistoj svijesti, aH oni ne dadu ni opepeliti, gdje ce covjek ei
ste savjesti u baSOi dbu kopati?
Najposlije kad vidje, da ee ga baS svezati, stade se braniti, te
poene mlatiti ljude, a ani onda jos Vise navale na njega, te ga za
cas svezu 1 posalju po hodzu.
Kad hodia dode, on poane moliti hodiu, da ga odrijesi, a .kad
vidje, da hodZa neCe, zaprijeti mu zivotu, a hodZa kao obieno
mahnitu insanu - uhvati za stap, pa mu nekoflko odalarnii, ha maj
ke sine, ovud hocu" ovud necu.
Posto ode hodZa, onda ce mu zena:
_ E, neces Ii ti moliti boga, da te saeuva i zenskog sera?
_ Ah, hoeu, Zenska glavo, samo me odrijesi! Hotu ,viSe Ii u po
cIne Ii u pola noei!
Iza tog je posIije svakog klanjanja molio boga, da ga saeuva
Zenskog setra.
COSE-EFENDIJA
Jedna zena otide u hamanl da se okupa. Tamam se pocela
kupati, kad na vrata unide zena carskog munedZibaSe. Ugledavsi
onu fukaru, rekne: - Izlazi, pasja seeri, ja eu se kupati! Fukara,
ne znajuCi ko je, poene se protiviti, a munedZibasinica pozove
hamamdiinicu i iScera fukaru napolje. Flikara pode uvrijedena
svame Covjeku, i sasu na njega vatru da on mora biti munedmm.
Prodi me se, zenska glavo, ako Boga znaS! Ja nista ueio nijesam,
pa kaka eu biti munedZim! brani se jadni eovjek. :lena skoei, uze
feredfu, odreza joj jaku, pa' namjesti dZube. Onda uze 'svoju
3* 35
havlijui zavi Covjeku kao ahmediju oko glave dade mu pet grosa
i naredi da ide kupiti clivit, kalem i eageta, pa da ide na eose i da
poone pisati. Jadill covjek, hoces neecS, morade posluSati zenu i
poce na jedn'Om cosetu pisani. Bog mu dade, pa k'Ome god zapisa,
odmah ozdravi. Na to svjetina poleti hodZi, te ga i prozvase Cose
cefendija. Kroz malQ vrijeme CQse-efendija uze i ducan, te sada
nije vise na eosetu pisaQ. U tome se razboli i cara seer, pa k'Q
caDska moc, de je CUO za heCima ill hodzu dOV'Odio ga je, ali sve
uzalud. Ne m'Oze niko PQmQoi! Car je 'Obecao silno blagQko mu
seer izlijeci, ali se niko ne cnade. cuk: po cuk, cuje car i za CQse
-efendiju da je pravi hodZa, i 'kome gQd zapiSe da odmah ozdravi,
pa narem da mu ga odmah dQvedu. Kada dQde jedan carsk,i kavaz
i kaza mu da ga car zove, jadni efendija u mal' ne pade od straha.
Poce kavaza moliti da ga ne VQW, jer, veIi, on nista ne zna. Ali 'Sve
uzalud, kavaz ga se nije htio proti - E dobro, ,rekne efendija,
kad nije droge, ja cu iiei s tobQm, samo me pusti 'ku6i, ml Je
Citab ostaQ kQd kuee. Kavaz ga ne htje bez sebe pustiti, negQ i on
s njim PQde. Kada efendiju ugleda zena, izleti pred njega, jer se
haViiza da ima nesto. - sta ti je, za Boga? upita ga zena. - PitaS
me sta mi je! Naopako 8i me ti i zahQdZlla, kad car CUQ da
pisem, pa me zove da i njegQvQj seeri zapisem. I etQ ee me sada s
glavom rastaviti! Ni zeni to ne bijase ill malo drago, pa se PQkaja,
e je ona svemu kriva. U tQme kavaz viknu efenmju, te odQse earu.
Kad je efendija doSao earn, stane mu se pravdati da niSta ne zna,
ali bogme s earem se dugQ ne govori, nego mu ear naredi da mora
odmah iei da vidi sta mu je seeni. cose-efendija, odesultaniji u
sobu, de je lezala kao direk, niH oCiju otvara, nim sta govon. Ali
kakQ efendija unide, sultanija odmah otV'Ori oCi i poce govonti.
Brzo odQse earu na muStullilk da mu je seer progovorila, a ear ih
dobro obdarl. Car zamiluje Cose-efendiju, ati jadni efendija moli
cara da ga pusti kuci. No car ga ne htjede nikakQ pustiti. Jednoga
dana pode car u banju i povede CQse-efendiju sa sobom. Case
-efenddja smisli da se naCini budala, pa kad se car skine da se 'kupa,
<fa ga onda 2la noge iz banje izvuce. On ee misliti da je Iud, i tako
ce ga se .kutanisati. Tamam se CaT skinuo da se kupa, a efendija
uleti, uze cara rza noge, pa ga izvuce na dvor. 1st om 'On cara izvuce,
a na Bozije eudQ prQIomi se kube. Car ponovo zamilQva cQse
-efendiju i nadene mu iDle da je evlija. - Patisahu,rekne mu
efendija,- ja nista ne znam, ja sam jedan mahiI, negQ svemu je
'Ovome kriva moja zena! Pa isprica caru sve stQ je i kako je bil'O sa
njegovom i munedZ1basin'Om ZenQm. Car mu se 'Onda vjerQva, ali
da mu se zafali st'O je njegovoj seen BQg daQ derman njeg'Ov1m
sevebom, i sto ga je iz banje izvuka'O prije neg'O se kube prQIomilQ
cara usmrtilo, dade mu da bude munedzibasa, ali posto on ne
znadaSe uciti, to postavi munedZibasu njegQvim vieilom. Sada viSe
nije smjela muneclli.basiniea ~ g o n i t i efendinu zenu iz banje. Car
sagradi C'Ose-efendiji saraje, te je 'On sa sv'Ojom zenom sretno
ziV'io. Ako ,su fivi i danas am je d'Obro.
36
HVALJENI SLUGA
Jednom pred aksam sastale se age SarajIije na Mejdanu, da
krijuCi od zena popiju aksamluk. Koga ee poslati po rakiju, DIegO
hamala Kaku?
Kako! - zovnut ee ga jedClJD, najdebl}i od svjh aksamlueara.
_ Hoj, hoj! Eto me! odvrati Kako.
_ Hajd', vjere ti, donesi nam sisu rakije, one jute, znas, u Qno
ga vlaha, ernog Jovana u Ti:jesnom Sokaku.
Kako pograbi lIlajve6i bardak - jer je sisa malena - pa hajde
PQ rakiju. Da ne bude dosadno, jedan od njih predloZii da pogadaju,
dakle je, biva, Kako stigao.
Jedan veli: - EnQ ga niz basamake.
Drugi: - Eoo Kak'O obuva kundure.
Tre6: - Eno ga, sanki, niz sokak.
Cetvrti: Sisao s Mejdana.
Peti: - Eoo K<3!k'O trci niz Vratnik kQ pomaman.
sesti.: Kako ti je, sanki, biva, sad prav'O pros'O kroz kulu.
Sedmi: - Pasjli. sin, zadih'O se, i enD ga u Sir'Okcu.
Osmi: - Eno ga pred mehan'Om.
Deveti: - Eno Kako uSQ u mehanu i odceplja bardak.
Deseti: - Eno ga, veli Kara Jovanu: - Daj mi one jute; za
koga je, ti vee znas, - a Kara J'Ovan mu veli: - Je li za age na
Mejdanu? Taman imam za njdh rakije, koja je starija od Muse
Kesedi1ije!
Jedanaesti: - LaZes, vala, eVQ ga vee kod vrata! 0 Kako! Jesi
l' vee stigQ?
1\ Kak'O doista ude na vrata i veli agama:
_ Nisam jos ni POS'O. Dajderte mi lojanicu, ne mogu da nadem
drugi opanak.
HERCEGOVACKA TERA VIlA
U nekom zabaeenom hereegovackom selu pogodili seljani
h'Odfu, da dm 1clanja teraviju. Pri kraju ramazana hodfa sve pogle
daQ, eda ee tko poeeti placati, ali sve uzalud. NitkQ ni rijeCi '0
tome. A hodZa jednak'O pogledao, iscekivao i nadao se, ali svejednQ,
opet uzalud, pa ee ti najposlije posli:je posljednje teraViije selja
nima:
_ Ma, Ijudi, ramazan dode i prode, a meni Ditko ne plaea.
- A bogme ti ga mi platiti neeemQ! - odgQvorise mu seljani
u brk.
HodZa V'idje sta bi, pa se sav razgoropadi i u onoj ljutini okre
nu se seljanima:
- E, boga mi, kad vi meni neeete platiti, ja sam vama krivo
klanjo!
- Ako si ga ti nama krivo klanjo doce<kaSe seljaci u jedan
glas i mi sm'O, beli, tebi svi bez abdesta bili!
37
i
HERO S ONOG SVIJETA
Vraeao se Hero s pazara kuCi pa ljuto ogladnio, a nauCio se
vazda iz tude brasnjenice zivjeti, pa opazi jednog hadziju gleda
teiake kako mu u polju rade, a pred njim stoji jedan
meda i v,ruea pogaca. Hero mu se pokloni, ali hadzija
ce red:
- :tao mi je, Hero, sto te ne mogu ruckom ponudim: vidis
da je i meni malo, a ,kuea daleko; nego svrati mi kuci i tame rucaj.
Ode Hero sjetno neveseo, trudan 1 gladan, ama Hero, k6 Hero,
u putu smisli, sta ce radiN. Kad dode pred kueu, vidje ga hadZijinica
d. upita ga:
Tko si? Kojega si mileta?
A on:
Ja sam, kado, dervis, doSao s onoga svijeta, donie selam
od mnogo mrtvih, i da im kaZem, kad se vratim, kakvo su im doma.
OveseU se kada, brfe bolje iznese preda nj pogacu, cicvaru i
pI'igana jaja i poljubi ga u ,sImt i u ruku, pa ga upita:
- A vidje Ii mi -na onom svijetu sina Aliju, kuku majd?!
- Kako da ne? U jednoj smo odaji.
A kako mi je, lele majd?!
Hvala bogu, zdravo je, ali je, bogme, nekako udal1io -na muku
bez hasluka, a nema nikoga svoga bolecega, da bi mu uzajmio, da
bar kupi kafe i duhana kao ostali zendili Turd, nego ti je selam po
meni, i teSJd mi je amanet pcedao, da te zamolim, da mu krijuCi od
babe posa1jes koju paru.
A kad ees opet gore? - upita kaduna.
I'llsala, dovece pa aksamu.
PotrC1 kada i izvadi jedan zamotuljak para, sto ga je u sanduku
od mu.za krila, te placuci Heri dade, govore6i:
- Na, dervisu, amanet Ii uz amanet pozdrav mome Aliji, jadna
mu i ,kukavllla majka, i ceei mu, neka nezeljkuje ni kafe ill duhana,
nego kad 'mU zatreba, neka mi poruci.
HtijaSe ga kada jos nesto zapitivalii, ali Hero pogleda
i vidje, da se hadZija upuno -na konju kuq, a on :rep u sake, pa no
gama u ledinu, svrativsi se u najblili gnu sputa. Evo dode hadZija
Ii videCi kadu gdje !place, upita je:
- Sta ti je?
A ona mu sve pravo kaZe. Pripi:ta je:
- A kuda okrenu?
- Putem put onoga najvdseg b:rda, otkuda ee, rece mi, po hladu
odletjeti na Illebo.
Dosjeti se hadZija, da je to bio Hero, pa obode mamuzom konja
goneCi Hero i psujuCi:
- AInaseiIla siti! Sad cd znati, koga si prevario!
Potrel ikonja putem, a Hero ga iz grma vixijase, pa u sebi rece:
- Hajde ti. na konju prazan navise, a ja cu, dok prebrojim pare
pu-nane kese, na:niZe! Ti nekome pare oteo nasilu, a ja ili od tebe
primio na hilu! Bog ce nekako prebiti jedno za drugo!
38
POZAJMLJENO RUHO
Neki se Gacanin zenia iz Trebinja, ali bio potanka imovnog sta
nja. Da bi ipak osvjetlao svoj obraz, otae mladozenjin pozajmi her
cegovacko ruho i dode sa svatovima po djevojku. Kad su se ,svatovi
s rodbinom 1 prijateljima kod djevojke razgovarali 0 imanju poje
dinih ljudi i plemena, mladozenjin otae u zanosnom eglenu rece,
da ima mnogo blaga, a osobito shne stoke. U tom casu stize mu de
pesa, a on, ne znajuCi citati, predade je svome prijatelju rekav
si mu:
- Molim te, pr:ijatelju, proCitaj mi ovu depesu, a mislim, da
me onaj moj sin pita, posto eu pradati dvadeset volova.
Kadli u depesi ni govora 0 prodaji volova, nego mu prijatelj
prooita: ,
- Babo, vracaj caksire ~ fennen, jer treba Hasagi.
PUTNIK I TEZAK
Putnik neki, prolazeci putem, natrta slucajlllo pokraj jednoga
tezaka, koji je orao IS dva vola u jednome dolu. Tako, zar po nje
govoj nesreCi, provali se zemlja, i propadne tezaku jedan vo do pola
u zemlju. ZapomaZe tezak izglasa, moleci putnika:
- Pomozi brate, ako boga jednoga znas! Hodi potegni ti za
rep, a ja eu za uSi, pa ne bi Ii ga kakogod kutarisaU.
Siromah putnik, ne misleci nikakva lukavstva, s najbriom hi
trinom pritrci bijednome u pomoe pa dokopa vola za rep, a teZak
za usi, i tako obojica potegnu zajedno. Vo preteiak, snaZan, i, po
nesreCi, odguli volu Tep. Vddeei to tezak, stane putnika grdno pso
vati, govoreei mu:
- A zasto mi, nesretnice, nagrdi vola? Idem 'sad ad kadije
poslati po tel
I poleti u vas trk na mescemu.
Siromah pu1.Jnik, videCi se u cudu, dosjeti se odmah zlu, da mu
sad valja muzuru plath ajekteriju, a sUvise, ako kadijakrivo pre
sudi, eto ti jos vecega belaja: valja na pravdi pla1iti vola. Domisli
5e i wme dvakamena, ,te ih metne u svoja njedra, pa potrCi odmah
za tezakom. Oba zajedno prispiju u mescemu i strulU pred kadiju.
Kadija je puio cibuk, a posto vidi njih, turi cibuk niza se i poene
zasukivati brkove. Ukrotio se kao vuk u gvozdima, pa, misleci, veli
u sebi: Evo mi sad jedne dobre lokme: ha, bit ce masla! Zapita
teiaka, sto su dosli. A teza:k nastavd govoriti:
Ja sam, efendija, oraD u jednom dolu, i tako, zar po nes-reei,
provali se jedan ponor, te mi se stroposta jedan vo do pola u onaj
pOllor, a ja tada stanem u nevolji vikati, da mi tko pomogne, ne bi
Ii 'hkogod k.utarisali vola. Tako imenada clavo donese ovoga obje
senjaka, koji dokopa vola za rep kao bjesomocan, poteZe, bog ga
posjekao, te odadrije volu .rep; ja bih volio, da mi je vo s glave pro
39
pao, nego ga gledati grdna. Ta 5to ce mi grdan YO, on grdan pred
boga izisao dabogda?! No, efendija, naplati mi od njega vola, pa ti
uzmi tvoj resum.
Taman kadija zausti da nesto zbori, a putnik mu presijeee
rijee:
I
- Bfendija, sta sam ja u tQm mv? Ja sam ilio putem, i .on me
jesam zamoliQ, govoreei ani: - Potegni, brate, za rep, -ako znas
5to je nevolj-a, a ja eu za u, i tako oboJica potegnemo, te, po ne
sreei, odguli se volu rep. No, gledaj, efendija, kako je po serijatu,
reee te namignu kadiji pokazujuCi mu rukom u svoja njedra.
Kadija, pomislivsi u sebi: - Ondje ee biti meni dQbra lokma!,
okrene se ,tezaku i srdito mu odgovQri:
- On je uCiniosevap! pQ trojQj mQIbi pl1itrcao ti je u po
moe, rpa stQ je on kriv, sto se volu rep odgulio?! Taiko je bilo sude
no. Hajde, sikter nadvor, u serijatu nije, da ti ga plati, i ne ee ti
ga ni platiti!
TeZak, saV'ivSi glavu, .ode iz meSeeme. A kad1ja prizovne sebi
putnika, i sapne mu polagano:
- Daj mi Qno &z njedara, sto si mi malo prije obeCao. Vlidis
kakQ ja tebi po hatoru presudih, jer da ti nijesam po hatQru pre
SUIDQ, naplatio bi ti onaj 6ulanija vola.
Putnilk se primakne kadiji paizvadi iz njedara ona dva ka
mena Ii rekne ,kadiji:
- Efendija! Da nisi pravo sudiQ, s vrh moje duse, sa obadva
ova kamena udano bih te uvrh tvoje glave!
SAMOUBOJSTVO
Neld eovjeksetase kraj vode, auto dotrea nekakav budalaina.
te -se onakQ u haljinama bad u vodu i poee tQnue. Kad ovaj wdje.
da se hoee utopiti, skoei i ,imadi gao Mahnilli se opet bad u vodu,
a Qvaj ga orpet izvadi, te -posto toO i tTeCi put uOini, onda mahniti ode
i objesise 0 jednom drvetu.
Kad ljudi, koj'i tuda naidose, zapitaSe Qvog, zastQ je pustio co
vjeka, da se objesi, 0Ill odgovori:
- Maloprije je skakaQ u 'Vodu, a sad se objesio, da mu se ha
ljine oci1ede.
BRZ ODGOVOR
Jednog upitaSe:
- KoliikQ godwa ima, kako si se ozenio?
On odgovori:
- Sigurno vam tie mogu katlati, koHko ima otada godina, ali
mam da je to bilQ anda, kad nijesam imao pameti u glavi.
40
BERBER
Neki berber u svojoj berbel'llici zalijepio razbijeno okno na
prozoru papirom. Naidu tuda djeca iz mekteba, te jedno gIavom
probije papir d reme:
- MajstQre, koliko je sabat?
A majstor udari mu jedan samar i odgovori:
- Evo sad jedan kucnu!
PRED VJESALIMA
Kad nekog zIoeinca, koji je bio, vrlo odan pieu, htjedQse obje
siN, ponudise ga: hoee Ii sto pojesti iIi popiti. On zatraZi bocu lju
te rakije. Kad mu to donesoSe, onda zatraZi, da mu daju vode. Upi
tase ga:
- 8to ee ti voda?
A on odgoVQri:
- Kad se ljuta ralcija bez vode pije, izgore dZigerke.
TVRDICA
Neroi tvrdica krene po noei na put. Kad je odmakao od knee
dva sata, nesto mu na um padne, pa se v.rati kuo. Kad dode kuCi,
upita ga zena u eudu:
- Otkud ti, covjece, sto si se vratiQ?
- Za:boraviti kazati - odgovori jQj on - da utrnes svijecu,
ostala je iza }TIene goreCi.
- A kako ti ne bi fao opanaka, podero si !ih kolikQ vrijedi de
set sVlijeta?!
- E, skinuo sam ja opanke, pa ill nosiQ pod pazuhQm!
MUSTAJBEGOVI BRKOVI
Mustajbeg obieavao svaki: dan Iojem mazati brkove, kad bi iSao
u kafanu, il:e bi se onda hvalio, kako je dobro rueao. tako
jednom po Qbicaju u kafanu stade trljati masne brkove i hva:1iti se
jednQm prijatelju:
- lh, prijane, stQ sam ti danas mastan burek okrkao! AIDa ha,
pravi burek! Sve masIQ kipi!
Uto utrea u bfanu njegov sin i povika:
- BabQ, ba:bo, velika 'Se desila: izjela maeka svijecu, 8tO
maZes brkove, kad u kafanu ideS!
41
HRSUZI
Ono ti je bila jedna zena pa imala trl sina, a bila je vrlo
siromasna. Jednom povede mati najstarijega sina da ga da na
zanat. VodHa ga je ad dueana do dueana, no dijete nide nije stjelo
{.
na zanat. Najposlije opazi jednoga na cefenku, de sjedi i mase
nogama, de tame de amo. Dijete kaze materi: - Ja hoeu u onoga
na zanat. Mati ga stane odvraeabi, govoreei mu: - VidiS de i on
sam nema posla, pa sta ees uOiti, sta Ii ees nautiti! a dijete
jednako: - Ja hoeu, pa hoeu. Tada ga mati odvede onome sto
mahase nogama i zamoli ga da joj dijete primi na zanat. A onaj
cojek rekne: - Sto ee mi, kad sam evo i sam bresposlen. No mati
djetinja rekne: - Uzmi ga, pa makar i on sjedio te mahao nogama
k'o i ti, kad dijete hoee .tebi i ntkome drugome. Onaj ga najposlije
primi i dijete sjede s njim mahati nogama. Kad je bilo u aksam
zatvore duean, pa odu kuCi te veceraju. Poslije vecere reei ce
majstor djetetu: - Znas, mall, Ma ja 'radirn? - Stararus, majstore?
upi.ta mali. - Ja kradem carevu haznu, hotes i ti samnom? Dijete
odmah pristane; te tako se oba krenu i ponesu dvije vrece. Kad
dodu tamo, onda majstor otvoni haznu i :rekne djetetu: - Hajde ti
dolje, napuni ove vreee dukatima, a ja eu ovde cuvati da nas ko ne
vidi. Dijete odgovolli: - Hajde ti sad, majstore, pa eu ja drugi put,
dok se malo obiknem. Majstor side dolje, napuni vrece, pa ih doda
djetetu. Dijete izvuce i vreee i majstora, pa odu ku6i, ostave brago
i leglllU spavati, kao da nije nista ni bilo. Sjutridan otidu opet na
carsiju u oni isti duean, sjednu na eefenak, pa stanu mahati noga
ma k'o i juce. I taj dan kad se smrkne podu da kradu haznu. Sad
side dijete dolje, napuni vreee, a majstor izvuce na uie i njega i
weCe. Opet odnesu blago kuCi, a sjutridan su na cefenku opet
klimatali nogama. U tom se oglasi da se eareva hazna krade, pa car
naredi da se u haznu metne kaea puna katrana, pa kad dode hrsuz
nek se udavi u katranu. Kad se smrkne, i toga veeera pode majstor
,:1
: ~
sa djetetom da krade. Kad dodu hazni, bila je reda majstoru da
s'ilazi u haznu. Majstor se spusti niz uzicu, kad dolje a on ti cop u
,':\ katran! Dijete kod hazne cekaj, cekaj, a majstora ni od habera. Po
de i dijete dolje kad imas sta i videti: majstor u katranu, a oko
,I
njega zaftije. Majstor kad ugleda dijete zavice: - Bjezi, jadan
ne bio, aka haeeS da ne panes i ti u ovo perje! Mali se brzo
II'
II vram gore, zgrabi pune sake praha, pa opet pode u haznu. Kad
'I
" dade blizu zaftija 'a on prahom u oci, zaspe i jednoga i dru
;h
goga; dok se straZari zabave oka oCiju, on odsijece majstoru glavu i
pobjegne. Kad dode kuCi upita majstoriea za majstora kuda se
deo, a dijete ne odgovori Dista, vee izvadi iz vreee majstorovu
glavu, pa je bad preda nju. Kad to vide zena stane je kuknjava i
pomagnjava, ali dijete joj zaprijeti da suti, - jer, ve1i- neee dobro
biti; a ako hoees majstora, ja Cu ti g<J, donijeti. Sjutridan kad car
dode, ima sm i videti: ukaci eojek bez glave. Onda car naredi da
azvade trupinu 12: kaee, da je operu i metnu na CarSiju, jer ko mu
bude svojta dOCi ce i plakati nad njim..Odmah se uCini po carevoj
naredbi, a kad euje majstoriea za to a ona sease da ide da vidi
cojeka i da se nad njim isplace. Mali kad cuje sta majstollica hote,
42
ne dadne joj onako iei, vec joj da para i reee: - ldi kupi za ove
pare sree, pa 'kad se vratiS nanid1 onijem ,sokakom, a kad budeS
ispred majstora a ti posrni i pani, srea nek se porazbija, a ti se
onda sita isplaei. Majstoriea ga poslusa, uzme pletenku .j one pare,
ode pa kupi punu pletenku sTee, a ,kad bi ispred muia a ona posrne,
pane i svu sreu polupa; onda otrgne kukati i sita se Zla muiom
isplace. Car kad je vidi de place, sazali mu se, pa joj da cetiri
dukata nek ide kupiti srce sto jerazbila. A zena primi pare i ode
ku6i. Ona trupina stajala je [ stajala, zaftije je cuvale i niko da
dode k njoj da place. Poslije toga mali uzme jednu mehanu blizu
rnajstorove trupine, pa prodavaSe zaftijama rakiju. Jedne nod
napoji on dzabe zaftije, te oni pospaju k'o zaklani, a mali skine
trupinu i bde bolje odnese je kuCi, pa se vrati natrag u mehanu.
Kad se probude zaftije stanu Vtikati -ko im ukrade mrtvoga, a mali
doja cudi sek'o da niSta i ne zna. Kad car doeuje da je nestalo
mrtvoga, a on naredi da ubiju one zaftije sto su ga cuvale. Poslje
naredi car da se jedna deva natovari blagom i nakiti sve dragijem
kamenjem, pa, veli, - anaj hrsuz neee. moei mirovati, doci ee da
ma Mo ukrade. Zato jednastraZa nele ide pred devom, a druga za
devorn, pa :ko se pribliZi devi toga fat>ajte, to je hrsuz! Sve se ucini
po earevoj zapovijedi, nakite i natovare devu, pa podu sa straZom
kroz seher. Onda onaj mali hrsuz ode majstorici pa joj kaze:
D ~ d e r 'se ti obuci u sto ljepse mores, pa kadprodu tako i tako s
devom, a ti propusti prvu straZu, a kad druga nastupi, ,H izidi pred
nju i stani aSikovati, a ja eu devu pa uav},iju, neee niko ni videti.
Majstorica ucini kako joj je mali !I1aredio, pa kad ona stane asiko
vati, a mali s devom u avliju, blago i nakit sakrije a devu zakolje.
Kad euje car za to preneraZli se od cuda, pa onda posalje jednu
babu da ide od kuce do kuee i da trazi deveceg mesa za iladZa.
Baba pode oct -kuee do kuce, pa dode i majstoricinoj kuCi. Zaiste
od majstoriee deveeeg mesa za iJadZa, a mali hrsuz nije bio kod
kuee. Majstorlca joj da Citav but od deve, ababa w:me but, pa kad
mde iz kuce a ana katranom namaZe 'Vreta, da poslje pozna ,kucu.
U tom dode mali dz carsije, pa zapita sto su vrata zamazana, a kad
mu majstoriea isprica, a on ti me bolje katrana, pa sva vrata u
onom sokaku zalijepi. Kad dodu straZari s babom, a ono svaka
vrata umazana; baba ne znawjase de je dobila deveeeg mesa, te je
zaftije sikteriSu. Poslije toga dode carski paSa u jednoga trgovea
na duean i tuj je sjedio. Prode tuda mali, pa begenise na veziru
veliki eurak, pa porrusli: - Beli ce od onog eurka biti i meni
feI'Illen, pa onda pride onome dueanu i 'kupi nesto u trgovca. Dok
je trgovae mjeno, a mali zade s leda veziru i odsijece mu citav
komad od eUlika, pa ode. Kad vezir ustane Ii 'V'idi da mu je skut
odrezan zaeudi se, a zacude se i svi kako se more sa ziva eovjelea
ukTasti. Kad car vidi na svome veziru odrezan skut, preneraZli se
od .cuda, pa qdmah naredi da se po sokak:u prospu dukati, pa ko se
tijeh dukata dohvati, to je hrsuz. Tako i ucine; prospu dukate, a
straiari se saikriju. Mali karl to vidi, nakatrani noge a napuni
njedra golubovima, pa ode onamo de su dukati, pa onda pusti
golubove, stane zvizdati a po dukatima gaziti, dok dukata nestane.
43
Tako se opet ne mogne iznaCi hrsuz; a ear kad cuje sta je biIo zapo
v,ijedi da ko god zivi u onome seheru neka izade na carSiju i radi
svoj mat. Ko ne imadne zanata car ee ga ubiti. !zane i onaj mali
hrsuz, uzme tamburu i stane kueati. Car zade po svijetu od jednoga
do drugoga da vidi ima Ii svak svoj zanat. Kad dode ear do maloga
upita ga: - Kamo tvoj zanat? A mali odgovori: - Evo, ovo je moj
zanat. Tadaj svi zapocnu ,raditi, a straZarpi se prevare pa zaspu, a
mali se di'gne te stane krasti. Nekom mme papufu, nekom firalu,
nekom kesu, nekom maramu, pa onda nekom odsijece brk, a
nekom bradu, i tako svakom :ponesto ucini, a zaftijama pokrade
puske pa ih odnese i pobaea. Ondaj dode u carey dvor i svijem
pasama obrici bradu, pa onda ukrese vatru ;i vidi iko je eaT, pa
njemu obrije ~ bradu i brkove, uzme mu iza pojasa maramu, pa
metne i bradu i brkove u nj. Zatim ode Ii slomi sebi tamburu, pa
legne i on, a metne tamburu na prsa. Kad ujutru ear ustane, jest,
imaS sta i w.deti: na njemu ni brade ni brkova! Stane se ear cuditi
i devletiti, a kad poustaju ve2liri i oni naka2lIli. Zade car po svemu
onome svijeru, kad ovajnema nosa, onaj jednog brka, ovaj bos a
onaJ gologlav. Dode i dohrsuza, pa se zacudi kad vide da je :i njemu
neko tamburu slomio. U tom 5e malik'o b a j a ~ probudi, pa kad
ugleda tamburu stane gor.ko plakati. Caru se Salali, pa mu da tri
dukata da kupi drugu tarnburu. Kad je car vidio da ne more hrsuza
naei, a on pusti telala da viCe: - Ko je pocinio onaj belaj svijetu,
neka dode earn pa nek se kale, neee mu car nista urnniti, voce ce
mu dati hilj-adu dukata. Kad to euje mali, a on ti se odmah uputi
caru, a karl mde pred eara rece: - Ja sam onaj hrsuz sto ga ti tra
ms. Kad ga car 2lg1eda, reee mu: - lill, bolan ne bio, ti tolisni mali
pa da to ueinis, ja to ne vjerujem! A mali na to izvadi iza pasa eevr
mu pa .relkne earn: - Kad ne vjerujes, evose uvjeri, nuto tvoje ee
vrme i u njoj tvoja brada i brkovi! Car se onda zadivi pa reee: - Va
lam i bilahi, odsela de god sto nestane neka znas da je povrh tvoje
glavel Onda naredi te ga istrampaju, pa mu da dukate i mali ode;
ali sad nije smio w.se kTasti. Tako prode nekoLiko dana, dok
jednom mali rekne svojoj majstol1id: - Vala, beli mi se ogadilo
vee deveee meso, idem ja u komsiluik ukrasti mesa, pa makar me
odmah na mjestu ubi1i! Tgko ti. uCini, ode u komsHuk i nade u
jednoga na tavanu suha mesa pa stane ikrasti. Tako je sv6iku vece
krao, dok ne uvreba onaj covjek, pa rekne svojoj zeni: - De, ti
il,
zeno skIoni ono meso u naeve, wdis de ga nestaje! A mali se jednu
i!r vece privu,Ce kuCi onoga cojka, a zena je spavala. Onda mali drmne
zenu, pa je upita: - A de ti je IJdjuc od nacava, jer more doCi hrsuz
pa pokrasti meso. 2:ena milsleCi da je covjek njen pita, reee: - Evo
ga pod jastukom! A mali se docepa kIjuca, otvori naeve i pokupi
meso, pa bjem u brzine! To zafuje onaj Covjek pa 'gapoeera, a mali
bad meso pa bjezi; pa kako je bjeZ'o sve je slcid'o sa sebe haljine
od vreline Ii prije Covjeka dode opet njegovoj ku6i. Kad dode Ii onaj
Covjek, a mali ga presretne pa ga upita: - Moze Ii, covjeee, stiei
hrsuza? A on rekne: - Oteh, meso, a njega nikad sticH pa doda
malQme ono meso, a mald bjeZi svojoj kuci. Kad covjek ude u sobu,
a zena ga zapita: - Kamo, more Ii sta uciniti? De ti je meso?
44
covjek stane od euda: - Pa zar ti ga nijesam malo prije dao? -
Jok vala, meni nijes.i, odgovori zena. Tadaj se covjek sjeti: Jes,
veli, - ono bto hrsuz, tako mi Boga! pa poleti da ga traii. Tue tamo,
tue ama, nema pa nema, hrsuz davno umak'o! Kad je dos'o mali
ku6i pripovijedi majstorici sta je bilo s njdm. Majstorica se poboji
da ga ne uhvate i ne ubiju, pa se zdogovori s malijem te odu u
drugo earstvD, a mali uzme majstorieu za zent! i sreena su zivili.
KOME JE TEZE: ZENI U KUCI
ILl COVJEKU NA NJIVI
U nekom selu zivjeli sou covjek i zena te se prometali koje
kako, covjeik od teZa:kIuika, a zena radiIa u ku6i. covjek bi odmah,
6irn bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi
ostala kod kuee 'l'adeei, te bi mu uvijek donijela rueak na njivu.
Ali covjeku je uvijek bilo krivo, nrisleei da zena nikakva posta ne
radi, vee S3iIllO da Ijenearikod 'kuee, pa to najpos1ije i reee zeni.
- TI, zeno, sarno dZaba le1iis ,kod kuce i jedes, a ne radis
nista. Ja bih say zenski posao uradio za sahat. Md jaooici ljudi po
cio dan se priJimo na sunell.
2:ena se nato stane smijati, te reee Covjeku:
- suti, bolan ne bio, nas je posao stoput tem od vaseg, a vi ga
ne bi nikad mogli svrSiti.
Ali on joj ne dade ni govoriti, vee opet zasu, kako Ijudi vise
rade, a zene nista. Nato mu ona rete:
- E, pa dobro, ja Cu sutra uhvatiti volove pa eu iCi orati, a ti
ees raditi moj posao.
On to jedva doceka, te ugovore da ce tako raditi, bim zora za
bijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda paCe nareruvati eovje
ku, sta treba da on radi:
- To ostajes kod kuCe i dobro mi pazi, 5to ces uraditi: cuvaj
mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomU71 kra:ve, ama cuvaj da
ne podoje telad; skuhaj hljeb, lizmeti mliijeko i spremi rucak pa mi
donem na njm.
2:ena potjera volove, dok joj neSto pade na pamet, te se povrati
;i reee Covjeku:
- Da, zaboravila sam ti kazati, na tavanu dIna u eupu otrov,
Cuvaj se, nemoj se prevariti pa izjesti nimalo onog otrova, jer ces
odmah umrijeti.
- Taman - rete on - ti nemaj brige, ja ell sve lako uraditi,
a ti. dobro gledaj, da uzoreS, sto god viSe moZes.
Zatim ona ode s volow.ma na njivu, a on ostane kod kuee da
radio
tim je Zena otisla od kuee, Covjek se razleti te 5tane da radio
Najprije pomete kuCu i naIoZi vatru, a onda ogleda .kvoeku i pilice
tie se 5jeti, da mu je Zeila rekIa da ih cuva, pa se malo promisli kako
45
ee ih najbolje ueuvati te se domisli, uzme kanafe te poveZe sve pi
lice za kvoekine noge, da ih lito nc odnese. Zatim ode te pomuze
krave, a onda se vrati u kueu i stane zagrtati rukave, da umijesi
hljeb. POOne s1jati brasno, pa mu na urn padne, da mu valja i
mlijeko izmesti, a dotIe mu je vee proMo dosta vremena, te mu
nesto na urn padne, j on reee:
- Ha, bogme, ja eu svezati stap za leda, pa dok ja budem sijao
brasno, mhljeko ee se pomaIo mesti, i tako eu dva posIa uraditi!
Tako i ucini: sveze stap za Ieua i stane sijati brasno. Dok je
brasno prosijao i hljeb u naevama zarnijesio, na mlijeko je posve
zaboravio. Kada je iza toga iznio hIjeb, da ga zapreee, nagne se da
razgrne vatru, a mIijeko preko gIave sve se saIije na va1lru i potrne
je. On 'se razljuti te iziae predkueu, da vidi piliee, a u iSj)i cas doleti
nekakva ptieurina te uhvatikvocku, a kako su bili piliei povezani
za nju, to odmah d njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljutio
te poue u pojatu da vidi krave. Posto je uniSao, opazi telad pod
kravama gdje doje, jer je hiD zaboravio zatvoriti V'rata od teIecaka,
te su teoci izisH i podojili krave. Sada mu omrzne zivot, te se stane
Iupati sakama u gIavu Ii reee:
- Eh, kada sam ovoIiko uradio zijana, idem, vaIa, na tavan
pa eu se otrovati, nek ne zivim!
sto 1e mislio, to i ueinio. Kada se popeo na tavan, nade onaj
eup te zasjedne i stane jesH, sve maIo pomaIo. Kad je nekoliko
puta zalono, stane se okretat,i oko sehe, kad Ce se otegnuti i
umrijeti.
Uto vee dode vrijeme rucku, te zena dode d dotjera volove. Po
sto je usIa u kuCu ugleda hljeh na ognjiStu nepecen, a po ognjiStu
prol!iveno mIijeko. Zatim ode u pojatu, kad tamo,a teoci podojili
kTave gladne i zedne, a kad se htjede vratiti ukueu, opazi da nema
ni -kvocke, ni piliea. Uue u -kuCu te stane vikati mufa.
Ali se on usumo i na6inio se, da je vee umro. :lena se sjeti,
da je na tavanu, te se odmah popne gore i ugleda gagdje jede med,
a ona za'Vice:
- Uh, sta to radis, ako s1 turcin, sto mi sve zijan za 2lijanom
radis?!
On se okrene, pa vee vidi, da nije mrtav, te zato joj odvrati:
- Ma procH me se, zeno, eto si vidjela, sta je hilo Z'ijana, pa
sam se evo popeo na tavan da se otrujem, kad sam toHko zijana
poeinio, nek i ne Zivim!
- Hajde, budaIo, kako ees se medom otrovati, ta to sam osta
vila za lijek, a ti mi ga eto pojede! ldi, moj junaee, pa svoj posao
radi, on, kopaj, lieli u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove,
kad te za to bog nije stvorio!
Kad to on cuje, jedva doeeka, te hrle holje uhvati volove i ode
i hez rueka orati, a zena ostane svoj posao radeCi.
Poslije nije vise govorio da su zenski poslovi laki, vee je iza
toga uvijek govono, da su zenski poslovi jos ten od muskih.
46
SARAJLIJE MARIFETLI LJUDI
Razgovarali negdje seljaci oko Sarajeva oonom svijetu. Jedan
upi!ta:
- Hoee Ii biti u dZenetu duhana?
- Neee, - rete jedan.
A drugi ee:
- Hoee Ii bid u dZenetu SarajIija?
- HaCe.
- Eh, SarajIije Ce njega nabaV'iti.
ZA OKU SOLI POSAO U MOSTAR
Dosao nekakav seljak na pazar u Sarajevo, pa posto je prodao
nesto maIo vune, ode u jedan ducan da kupi oku soli, te upita du
eandziju:
- Posto pxodajes oku soli?
- Kao Ii svakome - odgovon mu - po trideset para oku.
- Ma zaSto, bolan, po trideset, kad je u Mostaru oka po dva
deset.i pet para?
- A ti hajde u Mostar! - odgovori mu dueandZija.
Seljak, za inad onoga dueandZije, vrati se ,kuCi bez 'soli, pa su
tradan osamari konja, uzjaSe, te pravo u Mostar i kupi oku soli. Kad
se peu dan vratio ku6i, upita ga zena:
- Gdjesi hio, holan, ovoNko dana?
- U Mostar sam hodio da kupiro oku soli za inad ciganskog
ducandZije SarajIije, koji htijaSe da mi zaIukay.i pet para!
OKLEN INGLESKOJ KRALJICI TOLIKE PARE
Jedan car sjedio jednom sa svojijem sadrazanom na divanu,
pa mu xeee: - Ima Ii liko bolji i bogatiji od mene, kad ja svakom
ko rekne kad prode ispred mojijeh pendZera fise biillah dadem
dukat? - lma, care, odgovori -sadrazan, - ingleskakraIjica, jer
ona, ko vikne ispred njezinijeh PendZera fise biillah, dade mu uje
danput stotinu dukata. Car se zacudi, pa ga upita: - Oklen ingle
skoj kraIjici tolike pare? a on mu odgovori da ne ma. - To moras
mati i meni kazati, reJme sadrazanu car, - ill na tebi nije glave!
Sadrazan na zapovijest carsku spremi se odmah d pode po sV'ijetu
da ispituje to. Najprije stigne pod pendZere ingleske kraljice i
vikne sto je mogao bolje fise hiillah, nasto mu kraIjica baci s
pendZera stotinu dukata. Tako sadrazan prode ispred kraljicinijeh
pendZera za jedan dan devedeset i devet puta, i sve vic.uei fise
hililah, toe dobi ad kraljice devedeset i devet stotina dukata. Ali ga
kraljica zovne seba. pa ga upita z a ~ t o iste toliko dukata, a on joj
odgovori: - Radi Bogal - Ti nijesi fukara, pa da ti treha prositi,
rekne mu kraIjica. - lstina je -to, kraIjice, odgovori sa<irazan,
47
ali evo uzroka. Jednog dana sjedah sa mojijem caTem na divanu,
mi on rece: - Ima 1i iko bolji od mene, kad ja svakom ko vikne
bililah dadem dukat? Ja sam mu odgovorio da ima ingieska
kraljica, da ona bad s pendzera stotinu dukata svakom ko zavice
fise bililah. On se na ovo zacudi, pa me upita: - Oklen ingleskoj
kralJioi t01ike pare? naSto mu ja odgovorih da ne znam. - To
moraS !Lnati i meni kazati, rece mi car, - iIi na tebi nije glave! Pa
s toga douoh ovde da doznam odaklen ti tolike pare - Odavien
cellrdeset konaka daleko, rece mu kraijica, - ima jedan momak;
sjedi u jednom praznom ducanu i kod njega stoji jedan od tuCa
havan u kome tuce ahnaze, pa prah Illjihov istrese na dIan, puhne,
a praha nes.tane; otidi, pa nek ti on kaie zasto to cini, pa eu ti i ja
kazati oklen mi pare. Sadrazan se odmah spremi i pode dalje. Kad
je proputovao cetrdeset konaka, nade u jednom ducanu pra7...nome
jednog momk:a i kod njega de stoji jedan havan. A bas u taj mah
teial prodavase jedan almaz koji bijase bas toga mladiea. Ali ga
niko ne moze kupiti do opet onaj miadie, koji dade zanj hiljadu
dukata. Kad ga kupi, metne ga u havan, istuce; prah njegov istrese
na dIan, pa puhne, a praha nestane. Sadrazan se pribliii momku i
rekne mu: Oda:klen tJi toliki novd, te ill tako baterisavas? _
OdaV'len cetrdeset -kona:ka daleko ima jedan staT i slijep dedo, rece
mu mladic, - koji sjedi na dorcolu i sve pla:ee. Ko god ispred
njega porode, udari mu dva samara, a dedo mu da:de dva grosa.
Otidi i upitaj dedu za Ito, pa cu ti 1i ja kazati za sto me pitaS.
Sadrazan otputuje cetrdesetkonaka i nade dedu sIijepog na
dorcolu. Dedo mu rekne: - Udri mi dva samara! - Nijesam
dosao, odgovori sadrazan, da te bijem, nego da te pitam sto
sjediS ovde pa ti svijet udara samare a ti mu zato daje8 para? _
Udri mi i ti dva samara, reee dedo, - pa en ti odgovoriti. Na to mu
sadrazan 21vizne dva a dedo mu dade dva grosa i rekne: _
Odavlen cetrdeset kOnaka daleko ima jedan mujezin i tu pere
camasire, a za jedan dan izleti i sleti uz munaru stotinu puta; otidi
pitaj njega sto to cini, pa eu ti d ja na pitanje odgovoriti. Otolen
pode sadrazan i nakon cetrdeset konaka stigne do mujezina. Zapita
FJ!i s10 toUko izlaxi i silazi uz munaru, na koje mu mujezin odgo
vorl: - Ima odavlen eetrdeset konaka, sjedi jedan dedo 1i krpi
posMe. Njemu dode doo pa dva sahata place a cetiri se smije;
otidi upitaj ga za to, pa eu ti d ja kazati. Sadrazan preputuje cetr
deset konaka, i nade dedu. A dedi dosao oni dan, pa poeeo plakati
i ne prestade zadva sahata; a zatim pocne sesmijati i ne svrsi za
cetiri sahata. Onda ga upita sadrazan sto dva sahata place a cetiri
se smije, na 'koje mu dedo odgovori: Odavlen cetrdeset konaka
daleko ima jedan covjek u pustinji Na dva mu ramena stoje dva
arslana, a on niti se tice ni'1:i mice. 01lidi njemu, pa nek ti on kaZe
sta tu radi, pa eu ti ja kazati. Sadrazan ode i dade u pUiStinju, u
kojoj nade jednog oovjeka kao sto mu je dedo kazao. Upita ga
sadrazan sta tu radi, a On mu odgovori: -.Ne phaj! Bijah u jednog
hodZe sluga; on ode na cabu, mene ostavi u njegovoj kuci i rekne
mi: - Sinko, imades svega u kuCi; neces ni tim oskudan biti;
svaku odaju otvaraj, a ow jednu nemoj nipoSto otV'Oriti. Kad hodZa
ode na cabu, a meni davo ne dade mirovati, nego aonu odaju sto
mi je rekao hodZa da ne otvaram, otvorim; kad nasred odaje voda!
Tu skinem sa sebe haIjine i stanem u vodu da se okupljem. Kad.
moj lijepi brate, najedanput stvorih se ovde u pustinji, i evo taman
ima cetrdeset godina od kako ne vidoh covjeka nego tebe sada. Ko
te poslao da me za ovo pitas, tako ees mu kazati, i bajde s miIijem
Bogom! Sadrazan se s n j ~ m halali i vrati se natrag. Stize do
dede sto krpi !postule i sto jednog dana dva sahata place a
se smije. Sve mu pripoV'ijedi 8to mu je pustinjak kazao, dok onda
postuldzija nastavi: - Kad ti je on kazao, i Ja cu ti kazati:
mlad, te jednom dodoh u StamboI, pa me begenisa carska ,sci, te me
car s njomevjenca. Ona me je dobro gledala i ponizna prema
meni bila. Kad hih ja sio -za sofru da jedern ana nije scela, a kad
bih je ja zovnuo da sjedne za SOITu, rekla bi mi: - Ja nijesam
dostojna s tobom jesti. Do jednu godinu rodi jedno dijete, e. do
druge jos jedno. Jednog dana dodoh u kahvu i tu nadoh starca
bijele brade do pojasa. Sve mu kazah 0 mojoj zenl, a On mi odgo
V'Ori: Pazi dobro i gledaj da ana ne idekuda po noei, pa mi
sjutra kaii. Otolen odem. Kad je bilo uvece, sjedoh za sofiru i
veeerah, a rmtim Iegoh spavati. Kad je bilo u neka doba noei, ona
ustane pa me Bone 5ilom u bedra da V'idi spavam li. J a bod sila
pretrpih bez jeka; uCinio \Sam se kao da baS .tvrdo spavam. Zatim
ona ,ustane, otvon sobna vrata pa pode. Ja se polako dignem i
podern za njom sve uza;stopice, da me ona i ne primijeti. Dok
stignemo na jedan mezar. U tom mezaru bijaSe zakopan jedan
mladic. Ona mezar otkopa pa side unj, izvadi iz mrtvog mladiea
dZigericu i izjede je, pa opet mrtvaca zakopa. Je. se tada brzo
vratim kuCi i legoh spavati; potlje i ona dode. Sjutridan odem
traziti anog starca u kahvi, ali ga ne nadoh, niti ga mogoh ide acka
t1. PribliZi se podne, te odem na rucak kuci. Reknem i zeni da i
ana sjedne za sofru i ruea, ali ona ne seede, nego mi odgovori da
nije dostojna sa mnom jesti. Tada joj ja rekoh: ti si sita, jer si
n06as jela dzigericu onog mladica sto je neki dan poginuo. Kad, moj
brate, sta ces videti, ana skOCi d poleee put mene. Stvorise joj se
nokti kao kuke od kantara, te ja 'bjeZd, a ana za mnom, dok prodoh
eetrdeset konaka te sad ovde krpim postule, pa kad mi pane na urn
dvoje djece dva sahata plaeem, a kad mi pane na urn ana, cetiri
se sahata smijem. Sad, hajde s hajrom, pa ko te spremio k mem
tako mu kaii. Nakon cetrdeset konaka sadrazan stigne mujezinu.
Sve mu kaZe sto mu je postuld7Jija ispricao. - Kada ti je an kazao,
i ja cu ti kazati, rete mujezin, pa nastavi: - Jednog dana u podne
adem okuisati na ovojistoj dZamiji, kad najedanput doleee 'nakva
velika tiCurina, pa me zgrabi i odnese na jednu adu, de me i ostavi.
MiSljah se kud eu i kako eu, dok ugledah jednu kueu. Uljegoh u
nju i nadoh dvije devojke. Jedna skOOi pa me uze za ruku i rete: -
Blago meni, evo za me muZa! pa onda okrene se meni i rekne:
cuj! Nemoj nikad 0 svom devletu govonti, ovde Ce ti biti Hje
po. - Na adi proZdvih jednu godinu, am jednog dana kad sjedah
sa njom na pendZeru, rekoh: - Eh, da mi je sad u vilajet otiei, pa
na diamiji OIkuisati! - Tek sto sam to izgovorio. a doleee opet
ona velika ticurina. zgrabi me i ovde me kod dZamije donese; te sad
48
4 Narodni humor i mudrost Muslimana 49
siVe letim uz munaru za dan stotinu puta, ne bi Ii ona ticurina dole
tila, pa me na adu zeni odnijela. Sad haJde, pa eto ko te poslao
tako mu kan. - Dtolen ti sadrazan put za usi i sHjepome
stareu na doreol. Sve mu iskaZe sto mu je mujezin rekao. - E
dobro, - rete sli:jepae, - kad ti je on kazoo, i ja eu ti kazati: bijah
kramar, irnadijah dvadeset i cet1:ci konja. PutujuOi jednom sretnem
jednog dervisa, koji me upilta: - Kramaru, bi li mi nesto natova
cio? Ja mu odgovorim da bih, i podem za njim. Dodosmo pred
jednu peCinu na kojoj bijahu vrata. Dn izvadi knjigu iz dZepa i
poene citaN, dok se vrata peCine otvorise. ZaV'ika derviS: - Daj
harare! - Ja uzmem haTare, te cetrdeset i osam harara nasusmo
para, a dervis jOs iz peCine uzme jedno malo ogledalo. Natovarismo
sve harare na konje, i otolen se krenemo dalje. Kad smo bili u
putu, ja zaistem u derV'isa jedan tovar para, a on mi ga drage volje
dade. Meni se to uCiIl!i. malo, pa za]skah u njega jos jedan tovar
para, a an mi i drugi dade. Opet mi malo, te ja u dervisa zaiskah
sve pare, a on mi sve dade, te tako dvadeset i cetiri tovara imadijah
sve pam sto mi in je dem's poklonio. Ali ja promislim da vdSe vIi
jedi ono malo u dervdsa ogledalo nego sve dvadeset i eetiri tovara
para, pa rekoh derviSu da mi .i ono ogledalo pokloni. o.n mi odgo
von da Ce mi ga dati, sarno, ako ga uzmem, da en se kajati. A ja mu
na to: - Makar se odmah kajoo, daj nri ga, dervisu! - a on mi ga
i dade. Ogledam se na jedno aka: oCoravim; ogledam se na
drugo oko: oeorav.im i na drugo. Najedamput me neSto zgrabi i
',sa svijem parama donese me ovde na doreol. Tako sada, kogod
prooe ovud, udarl mi dva samara, a ja tome dadem dva grosa. 1
ovako eu sve davat za samare pare dok ih god teee, kad nisam na
njima bio zadovoljan nego sam od dervisa i ogledalo poiskao. Ko
te spremio, tako mu kaZi, i sad hajd s hajrom! - Sadrazan se krene
dalje i stigne mladieu sto almaze u havanu tuee. Sve mu kaza
o slijepom stareu, a mladie mu ,rekne: - Kad ti je an kazao, i ja
en ti kazati! - Pa nastavi: - Moj otae dervJS. Razboli se
smrtno, pa me pozove k sebi i rekne mi: - Sinko, eto H svega osta
vljam dosta, pa dobro cuvaj. Ako bateriSes, ja sam ti u onoj staroj
ku6i lI1aCiniO u jednoj odaji vjesala, pa se objesi, jer za tebe nije
z:ivljenje nego smrt. - Zatim se otae sa mll10m halali i izdahne.
Ddnesemo ga u mezar i zakopamo. Bijase mi ga zao pa plakah; a
kad pogledam oko sebe ugledam mojih dvanaest drugova de Ii ani
placu, pa reknem: - Za Boga, more Ii se ovaj plac s eime utjeSiti?
- A jedan od dJr;ugova odgovori: - Ima jedna boca sto se zove
rahatluk i vrijedi pedeset i jedan dukat; s njom se moze plac
utjeS:iti. ...:.. Ja odmah ilzvadim eesu od para i j:zjbrojim pedeset i
jed:an dukat, a se rahatluka odmah donese. Svu je u kap
ispijem. Ddmah se razveselih i zaboravih na sve. Poenem pjevati na
mezaru moga oea; vee od suza ni spo:inena nema. Naredim te se
svaikome mome drugu danese po jedna boca rahatluka. Svaki
svoju bocu .i'Slpije; postanemo veseli kao nikad dotlen. Sad naredima
te dodu sviraci sa tamburama eemanetima, zurnom i bubnjem.
Stadosmo igrati i pjevati na mezarn moga oca, dok nas DoC kuCi
ne oeera. Sjutri sam se dan opet s drugovima sastao j rahatluka
pio. Sve tako, dan po dan, pia. sam s njima Ii veselio se, a nista
50
nisam radio, te se vas istrosih. Kad. na cudo moje, svaki od mojih
drugova otvori duean i pocne trgovati, a ad mene okrenu glavu.
:2::ao mi je rbilo, pa sam cesto u sebi govorio: - Nesta blaga, nesta
prijatelja! - A wail kako su se moji drugovi obogatdli? Dni su
kupovali boee rahatluka, a svaka boca nije vrijedila nego trideset
dukata, .pa su tako od svake boce 'rahatluka za se po dvadeset i
jedan dukat ostavljali. Zivot mi omrzne, te adem u onu starn
kueu da se objesim, kako mi je atae rahmetli naredio. Kad u kueu
uaem, otvorim jednu odaju i vidim u njo] vjesala de 0 sisetu vise.
Popnem se :na vjeSala i namaknem li6nu na 'Vrat Ii Ijuljnem se.
Najedanput se siSe prelomi. i ja s vjesalima padnem dolje, a sa
siSeta zasuse sve almazi. Uzmem jedan almaz, i odem u carsiju pa
ga prodam. Kupim haljirie, i postanem opet bogat. Drugovi moji
urvideile da j'a :fu:nam para, pa me poCeSe sebi zvati, a ja ih nijesam
ni pogledao. Tako sad svaki dan zovnem telala pa mu dadem po
jedan almaz da izide na cijenu od hiljadu dukata; ja ga onda
uzmem i u havanu istueem. Prah njegov istresem iz havana na dIan,
pa pulmem, a praha s dIana nestane. Tako eu sve radit dok jos
dvoj-i'Ca onijeh drugova mojijeh ne svisnu, kao i oni ostali, od muke
i zavisti. Sada hajde s hajrom; ko te spremio tako mu kaZi! -
Sadrazan ode ;i dode u dvor ingleske k:raljice. I'sprita joj sve sto
je od mladiea tuo. Duda lingleska 'kraljdea relme sadrazanu: - lUi
tvome earu, pa mu kaZi da je u mene mudrog Solomona blago. -
Sadrazan ode i nakom toliko wemena dode earu .j dade mu odgo
vor koji ga se tieao glave.
HADZO I DIV
U blizini nekakva grada nalazio se jedan mlin, u kojem su
_ kako svijet prica - divi dolazili mljeti zito. Nitko se nije smio
usuditii da dode u taj mlin, pa su njegovi putevd lJili obrasli zelenom
t.ravom. Tada rere jedan siromailan covjek, da ee on oti6i u taj
mlin i samljeti svoje zito. zena ga od'Vraeala svakako, da ne ide
mljeti u tom mlinu, al' joj on rete:
_ Ja eu iti, pa ilta mi dragi bog da! Ako sameljem Zito i ako
se vratim ziv, donijet eu djed viSe mliva, jer neee mi trebati
plaeati mlinarine.
Zatim uprti torbu na leda ponu noV'ih kukuruza, :lumh ko du
kat. Kad je dosao u mlin, odmah saspe kukuruze u kos, pusti mlin
da melje, a on sjede da eeka. Nije nesto malo sjedio, dok se otvo
rise mlinska vrata, a onda se pokaza divlji covjek visak Ii debeo,
liea neobi6na, ociju strailnih, a cupav kao medvjed, pa Wkne na
njega:
_ Zar ti, hadZo, smijeS doll8.Zi.ti u nail mlin?
HadZo se jedva'sabere pa rekne, da smije.
_ Dndase maramo okuSatd, koji je od nas dvojice joci
rekne div ipritisne rukom miill1ski kamen, taka da se nije mogao
okreeati, nailto kanu neko1iko kapi vode iz novih kll'kuruza od
jakog pritiska, a div nato rekne:
4* 51
- De, da vidim, koliko ces okapi ti dsdjediti.
HadZose brzo dosjeti, i Ikomadic sira, sto ga je bacio za pas, da
ruea, spusti 'sa zitom zajedno pod kamen. Kamen se okreeao, a voda
procuri vise, nego kad je wv kamen pritilskao d zastavio.
Vidjevi div toHko kaplj,i vode ispod kamena, prepadne se pa
povice:
- Aman, .ti si, hadZo, jaci!
Izatoga wv ispruii svoj kaZiprst, pa bub u brvno, nasto se
brvno iscijepa, dok njegov prst skroz prode.
HadW vidje tu divovsku snagu i upita sam sebe: ,.0 majko
moja, kako eu ja?
Nato rece div hadZi:
- De, da viwm,kako CeS ti probuSiti prstom ovo jedno brvno.
- J a eu izabra'lli, koje je najtv<rde govorase hadZo i gle
dase, ne bi Ii kakvu zgodu uoCio, dok, na svoju srecu, opazi nekakav
evor u jednom brvnu, koji se sasuio, te gotovo sam da dspadne;
nato se primak'ile, takne prstom u taj evor ispadne napolje,
a on prstom, ko bajagi, vrti.
Kad ovo vi:dje div, malo ne umrije od straha, a onda zavice:
- Aman, hadZo, ti si jacil
Vidjevsi neznani wv, da ga neee taj jaki hadZo ubiti, primakne
se do brvna i stade se diviti, kako je hadzo cisto brvno probui!iio.
- U tebe, hadzo - veIi div nema ni onih kao
u mene.
PosIije toga opet se div davranise -i reklle:
- De, hadZo, da se malo potucemo, da viwmo koji ce kojega
vise udariti!
- Hoeemo! - rekne hadfu, pomisIivsi u sebi: Majko moja,
cudne ove napasti i moje muke! Zatim se brzo dosjeti, uze sebi
komadic tahte, a njemu uklepa dugacko drvo, kojim ;su, valjda,
mlinari nekad mlinsku badZu zatvarali, i rekne:
- Ja sam jaci, za to udri ti mene tim veliki:m drvetom, a ja
eu tebe owm malim.
Div zamalmi, da udari hamu, a drvo zapni za rogove gore, dok
hadZo onom tahtom osaruari diva cas po desnom, cas po lijevom
obrazu. Dodiju wvu napokoo hadZini samari, pa poviee:
- Arnan, hadZo, nemoj v,iSe!
HadZo stane, dok div opet ucini:
De, hadZo, da se opet malo potucemo, ali neeu ja u mlinu,
iziCi cema1l3lpolje,i ja Cuuzeti tahtu, a tiuzmi ovo vel:iko drvo,
jer ti si 'jaei.
- Pa drage volje - rekne hadZo, pomislivsi u sebi: ,.0 majko
moja, kako bili se ja :k:urtarisao ove 'napasti? Zatim se brzo do
sjeti, uzme drage volje 000 dugaOko drvo, pa udri diva cas u prsa,
cas u trbuh, kad hi god ovaj ,posao da ga osamari onom tahtom i
da mu tako vrati makar jedan samar.
Kad vidi div, da ce ga usmrtiti, ako se jos ustuee s nj4me, pro
de se svakog boja. AI' eto neSto gore: on obrlati hadZu, da :ide s
nj-im, da ga njegova braea '\"ide.
52
_ Ja imam dva brata - veli div - jedan je mladi od mene,
a jedan je stariji. Njrima bi vrlo milo bilo da te vide, kad s1 tako
jak.
HadZo hi se dmge volje izmigoljio, da ne ide s divom njegovoj
kuCi, ali se boji sHe i snage njegove. Napokoo pristane hadZo, i
podu zajedno. Bli su i isIi, dok se na posljetku ne nadose na
jednom otvorenom polju. Na kraju toga velikog polja bjelasala se
njihova kula nadomak jedne planine, i sad kaZe mu on, da je ono
nJihova kuca. Zatim podu bde, a karl biSe tamo, div zavede hadZu
iza kuce, gdje su imali jednu treSnju, a hila rowla ko grozd. Odmah
div savtije vrh od tresnje pocne brati, a hadZo brao one suhe i
slabe, sto su bile na onim donjim granCicama. Opaz4vsi diY, kakve
tresnje bere hadzo, pruii mu onaj svoj ogranak, v,rh od tresnje,
i rekne:
- HadZo, ne 'Valjaju te tresnje, evo tebi ovaj ogranak, a ja eu
sebi saviti drugi.
Tek sto je on uhvatio onaj ogranak, odmah je Ii preletio preko
tresnje, i bub na onaj kraj, ko vreea vune! Div se samo CUWO, kako
hadzo moze lako da preskOCi njihovu treSinju, a eto mu JDS nesto
zacudnije: hadZo ide i vuee za uS!i zeoa, golema koliik. jarac, na
kojeg je slueajno pao, kad ga je onaj Ograllak prebacio.
- Zaboga, hadZo, zar ti tako ioviS?
- Jest, ja ovako :lovim - odvrati hadZo. - Kad ja uzeh onu
groom, opazih zeca onamo gdje jede opale treSnje; da podem k
njemu, opazit oe me i pobje6i, al' da tako ne bude, ja sam se
digao na}prije u zrak, a onda odozgo padnem poput orla, i uhvatih
ga cVJ"so za usi.
- Aman, hadZo, ti si jaci povice div u smrtnom strahu, a
kad vidje, da ga neee hadZo ni ovaj put ubiti, sabere se i rece:
- HadZo, moja su braea otisla u lov, ooi ee donijeti Iovine, a
mi cemo sad ovog zeca ispeCi i pojesti.
- Drage volje - pristane hadZo, jer ne biva drukCije.
Kad htjedose zeca da jedu, div da POlOv.:illU hadzi, a polovinu
sebi, i ucini:
- De, koJi ce' bde pojesti svoju polovinu.
Zatim div uvali u usta malo ne svu svoju polovinu, zaZmiri i
stade kosti hrskatli., a kad nas hadZo opazi, da on ne gleda, bde
bolje spremi svoju polovinu u dzep, pa vikne:
- Ej, zar ti nijesi jos pojeo?
Div pogleda onako hrseuci kosti, kadli se nas hadZo same
obHzuje, kao da je zbilja svoju polovinu pojoo.
- Uh, zax ,ti tako brzo jedes?
- Jest, ja brro jedem, a mogu mnogo pojesti, prema snazi.
Div sit hadZe, pa bi mu, ako ces, rekao, da ide svojoj kuCi na
trag,al' kad bude bram priCao 0 hadZinoj snazi i vjestini, reCi ce mu
braca, da to ne moze biti. Nato uvede hadZu u kulu i kaZe mu, da tu
sjew. Na posljetku i suton poCe da se hvata, dok nesto napolju na
jednom bu-fi, i drugi put bu-fi, kao dva velika topa, kad se ispale.
- Tko one kucuka? - upita hadZo diva, kao da se nimalo ne
cuw toj grmljavini.
53
- To su moja braea illl lova, a ono, sto je dva puta lupiIo, to
ostavise topuze u avliju.
Domalo ~ a t o g a evo ti i njm dvojice; billi straSni i cupavi, kao
i onaj njihov brat. Kako udose, odmah pripeku taibane uz vatru, a
onda potase peei meso i jesti. Njihov brat primse 0 hadzi i njego
voj snazi, vjei!tini i bnini. I hadw je to sve sluSao, dok ce onaj naj
stariji:
- Onda pa2'ite dobro, gdje ee leCi, pa kad bude po noCi, ne,ka
ustane svaki i neka ga po jedanput topuzom opaIi!
Cuvsi hadio njdhovu namjeru, kad bi ok/) po noei, danese ne
ka:kivu samaricu, postaVii na svoje mjesto i pokri neka:kvim eebe
tom, a on ode na drugo mjesto pa leze. Divi jedva docekaIi po noei;
onaj najstariji prvi umne topuz i bub u sa:maricu, misle6i, da tu
hadZo leID, samarica se srusi, a on se wam brad i .kaZe:
- Ala sam ga muski uda:rio, rebra mu srusiol
Nato :izade srednji brat s topuzom u ;ruci i opaIi jedanput po
satrvenoj samarici, vrati se braCd i kaZe:
I ja sam ga jun.aeki opalrio, kosti mu isprebijao!
Onda i onaj najmladi brat uzme topuz, omjeri sam'ariou, vrati
se :natrag, pa rekne braCi:
- Sad mozemo mime duse spavati, on nije ziv, ne moze na:m
nista uCiniti.
Kad bi ill lJ."anu zoru, oni ustase i posjedaSe veselo oko vatre,
dok evo td naseg hadZe. Oni se zaeude, sto je Ziv, dok ga onaj sred
nji poee pitati:
- Kako si hadio, jesi Ii mogao spavart:i?
- Pa vala nijesa:m mogao dobro spavati; nekakva buha nago
uila se triput na me, bihuzur sam bio.
Kad euse, sto hadZo We, biSe zapanjeni od. velikog cuda. Me
der su njemu naSi topuzi kao buhe - pomisle u sebi.
Idueeg dana spreme se clivi i uzmu topuze, da se bacaju, pa
pozovu i hadZu sa sobom. Hadio je vee mao unaprijed, da ee mo
rati i on bacati Be topuzom, pa ako se ne dosjeti kakve varke, da ee
udariti -na sto muka.
- Eno, hadZo, cetiri topuza - reknu oni - pa izabel1i sebi,
koji ,ti drago.
- Meni Ce ,Iwji je naj.tezi - odwati hadZo, motreei gvoodene
topuze, kako su golemi.
- A ti uzmi onaj najveei, onaj je i najtezi.
- Hoeu Ii ja sva tri ponijem?
Nemoj, mi cemo ponijeti i tvoj.
Nasem hadZi sad istom svanu, kad ne mora da nosi gvozdeni
topuz, koga ne hi mogao ni maknutis mjesta, a kamoli da ga nosi.
DosavSd svi na mejdan, gdje se baca topuz, metnu njegov to
puz pred njega, nasto on od muke, da vidi, moze Ii ga rastaviti od
zemlje, prilivati, aIi zakIeo bi se da je pl1ikovan na zemlju! Nato
rekne:
- Bacite se vi prvi, da victim, do1cle bacate.
Oni se odmah bace topuzima uz polje prema nekakvoj visokoj
kuli, na sto on dried za svoj topuz upita:
- Je 11 ona kula tvrda?
54
- ZaSto?
- Moj ee topuz udariti posred .nje.
- Arnan - povieu oni - ona je kula naseg cara! Nemoj, ako
za boga znas, car bi 'nas ubio!
- Ali sto je mem za vaSim carem - Tekne i prihvati pobolje
za topuz, kao da ee se zbilja baciti, dok ddvi opet:
- Aman, nemoj, pa nemoj se ti n1kako ni bacalJi, i fiJi velimo
da se ti mozeS viSe baciti!
DoCekavsi jedva, da se rijesi topuza, zapoee ili pitati:
- Alm vi hoeete, ja eu vaseg cam ubiti.
- Ne, zaboga, 00 ima tn sina, i oni bi nas ubiH; vee -1i hajde
svojoj kuCi, a ponesi sto god hoees iz naSe kuee!
Na to hadZo pokupi, sto je valjaIo, i tako pobijedd svojim zna
njem jake i strailne divove.
UMUE DOBRO DA DUELl
Bio neki siromaSak, pa imao zenu.i vise djece. Od sve stoke
imao je sarno jednu,gusku. Cesto je djeci govorio: - Hranite, djeco,
dobro tu gusku, pa kad se ugoji da je ispeeemo Ii pojedemo.
Jedanput djeca otpo6nu bolje hraniti gusku, i za krntko se wijeme
guska ugoji da ne moze bolje biti. Kad to vidje siromasak, on se
poce svud ,i karl svakoga hvaliti kako ima tu ugojenu gusku. Neki
covjek ruu od komedije Teee: - n bi trebaIo tu gusku da zakoljes,
pa da je i:spoces i odneses cam na poklon. Kad siromasak ode
kuCi, kaza djeci sta mu je onaj Covjek rekao, i reee iro kako to od
istine ne bi bilo hrdavo, i sigurno bi ga car nagradio. Djeca na to
pristanu. Odmah zaklase gusku, lijepo je operjase, a jOs ljepse ispe
koSe. Siromah uzme pecenu gusku i odnese je carn. Car ga lijepo
primi, a on mu reee: - Cestiti care, od sve stoke [mao sam sarno
ovu gusku, pa mi je doolo u vol}u da ti je pokIonim. Evo ti je.
Car primi dar, ali ,rece: - Ja imam sa mnom i caricom dva sina i
dvije keeri, dakle nas je svega sestero, no ti naj ow gusku i raz
dijeld je na sve nas. - Siromasak uze gusku, pa glaw od guske
dade caru govoreCi: - Ti si, care, glava cijele drlave - glava
pred gIavu..- Poslije odsijoce batake od. guske, i po jedan dade
carevim sinovima s riJeeima: - Ovo su stubovi, i kao god sto
su om drZaIi ovu gusku, tako i vi vaseg oca podupirite i potpoma
zite.- Zatim odsijece siju, i pirUZi je carici rekav: - Kao god sto si
tiuz cara, tako je i ova sija uz glavu. - Naposljetku odsijeee oba
kriIa, i pirUZi ih carevim keenma govoreCi: - Ova su krila pomagala
gusku da leti, a i vi cete se razudat'li. odletjet'. - Kad rou ostade
ono resto, on ga sa svake strane zagleda pa rece: - A ovo, cestiti
care, meni sto sam ti ovako lijepo podijelio. - Car zaista ocijeni
da je lijepo podijelio, i dade mu trista dukata, a s:i:romah ode veseo
kuci. Sve je pocupIdvao putem. Blizu knee srete ga na putu njegov
bogati komsija. Siromah nije ni od koga krio, no mu se odmah po
hvaIi i kaza sve sta je i kako je Wo. Komffija onda :reee: - Pa Ii ja
55
imam jedno petgusaka, da l' i ja ne bih mogao tako 5to da ura
dim? - Siromah reee: - Sto da ne mo's? Idi 'ako ces (lvoga easa.
- Onaj ode, spremi svih pet gusaka i odnese caru, pa mu :rete:
- cestiti care, i:mao sam ovih pet gusaka, i od svoje dobre volje
poklanjam ti ih. - Car primi dar, pa ga povrati sa rijeeima: -
Mnogo ti hvala, nohd si mi to dobro utinio, onda razdi.jeli te
guske na nas sestero. - Ovaj odgovon: - cestiti care, moja je
draga volja da 1li sve ovo dam, a vi dijelite kako yam je volja.
Ali car nikako drukCije nece no da se podijeli. Ovaj razmisli, raz
misli i ne Iznade 'kako ce pet gusaka podijeliti na sestero, pa reee:
- Ja ne umijem podijeHti. - Car mu 'kaza: - ldi kod toga i toga
i zovi ga, on ee siguITlO UInjeti. - Ovaj se odmah dize i pozva Carll
svoga kQmsiju siromaha. Car njemu dade pet gusaka da ih podi
jeli. On uze jednu gusku i reee: - cestiti ca'l"e, ti i carica dva,
i ova guska to su tn, - i dade je CMU i cancio Pa mme drugu
gusku, i ca'l"evim sinov.ima rete: - Vi dva, i ovaguska, to su tri,
- Ii dade 1m je. Zatim uze treeu gusku i carevdm kcerima i reee:
- Vi dv.ije, d ova guska, to su tn, - i dade k.cenma. Najposlije
uze one dvije 'guske sto su ostale i reee: - Ove dvije guske, i ja,
to su tm, - Ii. zadria ih za sebe. Carn se ova dioba jos vise dopade
no i ona prva, pa naredi te siromahu dadose tnput vise no prvi
put -- dadose mu devet stotina dukata. Siromah spodbi guske i
pare, pa opet joS vise pocupkujuCi potrea kUOi. Njegov se ,lromsija
podize za njim, pa ga jedva stize Ii poee govoriti: - Dzaba ti guske,
no kamo te pare, nije pravo ti sve da uzmes, daj da podijelimo. -
Ali je uzalud govono i razjasnjavao: siromah ne dade ni guske
ill pare, koje je pravedno zasluzio.
DOSJETLJIVA DJEVOJKA
Posao jednom car tevdilom po svome golemom carstvu, da
vidi sta i njegovi mladi rade. OVako putuju6i dade u jedno selo,
pred kuru nekog staroga dede. U ovoga je dede bila lijepa kei,
same sto Joj je nos bio malo nakrivo. Kad je car vidje, reci ee
dedi: - Lijepe kUee, dedo, da joj illje namvo ,badZa. - KCi dedina
se dosjeti sta to z n a ~ i , pa na mjesto oca odgovon: - Ako je i
nakrivo badZa, pTavodim izlazi. - Carn se dopade taj njezin
odgovor, pa naredi da mu sigura rueak, a on ode u bastu da
se odmara. Dedina kCi - ne ,imajuCi 8ta drugo - i:spece lijep
'cimbur, pa ga posla po ocu caru u bascu. Ona je znala da joj je
otac gladan i da je poblepan na jaja, pa kad pode, reee mu: -
Kada dodes onome Covjeku, upitaj ga je li pun mjesec. - Dedo
ponese cimbur,pa mu se usput smi-gnu na njega te. pojede polo
vinu, a kada sa ostalijem dodek earn, Teei ee rou: - Moja te kei
pita je li pun mjesec. - Car se dosjeti sta to znaci, pa pogleda u
Obnbur, a kad vidje da je polovina pojedena, reo ce: - Ndje pun,
nego polovina. - Posto car to pojede, dariva dedu !i ode, a dedo
pokupi sude i odnese kuei. Kod kuee ga upitakci: - Sta ti je rekao
onaj Covjek? - Rekao mi je da nije pun mjesec nego polovina
56
Bogme si 'se, babo, osramotio sto si ino polovinu cimbura, jer je
ono hio car. - Dedo se prepadepa se stade oklinjati da nije
Cimbura ni okusio, ali mu ona ne dade, no mu reee: - Ne kuni
se msta, kad si se ero sam odao, ama se ne boj,nije car hrdav
eovjek.
Do nekoliko dana pozva car deduna divan. Dedo se prepade,
misleCi da ee ga car za CimbuT pitati, ama carsku zapovijed valja
vrSiti, i tako on ode tUZan i zalostan. Kada 1zide pred cara, car mu
naredi.: - Hajde kuCi, pa red tvojoj keen neka mi sreie curak
od mramora, jer drukcije zlo i po tebe i po nju! - Be dedo ti
se sad prepade, nije mala sala, ko ee srezati eurak od mramora, pa
ode tuzan i neveseo kuCi. Kad je doSao kuCI, kaie kcen sta mu
je oar naredio, a ona ce mu: - Ne hoj se msta, lako cemo roi
za to, no hajde lezi pa spavaj. - Sjutridan posla djevoj,ka oca
k caru i Teee rou: - Kada dodes pred cara red mu: eno ti je
rooja kei srezala eurak od mramora, nogo te je pozdravila da joj
posaljes ibriSima od kuma, da ga sasije. - Kada dedo dode k
caru i kaza mu sta mu je njegova kCi porucila, vidje car da rou je
i u tome doskOOila, pa ee opet dedi: - Hajde, ne traiim joj curka,
ali neka mIi poSalje neeorbe u nesudu po necovjeku. - Dedo ode
kuei pa to kaza 'keen, a ona ce: - Lamo je Ii za to, nego ti
hajde u selo, pa potraii eovjeka koji je svojom vjerom prevrnuo,
pa ga dovedi ovamo. - Dedo ode pa nade jednog poturcenjaka
i dovede, a dedina kCi uze tikvu, prereza je i izdube, i u tikvu uspe
nekoliko zrna pirinca, i podli vode, pa dade onome poturce
njaku i rece rou da nosi carn, da ee ga car lijepo darovati.
Poturcenjak ode i odnese, a kad odnese pred cara, car ce: - Bog
me je baS neoorba i u nesudu, ama zasto bi ova Covjek bio neeov
jek? - Pa ga upita ko je i oklen je. - Ja sam, yell, bio Hriscan, pa
sam se poturCio, a zivim u istom selu gdje i dedo. - Car ee na to
u sebi: - BaS si neeovjek, dok si svoju vjeru,prewnuo, - pa ga
daruje i otpusti. Opet car do nekoliko poruoi dedinoj keeri da mu
dode u dvor sa dvadeset djevojaka, a m jednoj da ne bude viSe
od dvanaest godina, a 1.1 svake cia ima u prsimamlijeka. Karla to
cu dedina ket, ona zade po 'selu pa nakupi djevojaka ne gledajuei
nl na godineni na mlijeko, i d()de s njiroa pred carski dver, te
tu uhvati kolo i zapjeva. Car naredi da se djevojke dobro pogoste.
Carska se slusa, i odmah se postavi velika sofra. Jest, ali kad dje
vojke stadoSe nuditi, be neee ni jedna da progovori a kamoli da
sto okusi, jer ili je talro dedina kOi nauCila nego ona za sve odgo
vorl: - OVdje nema za nas hrane, jera mi ne jedemo nista drugo
nego salate koja raste jelenu medu rogovima. - Taj odgovor
kazase caro, te car glavom dade da vidi djevojke, pa ee dedinoj
k6eri: - Kako ti mozes iskati onoga sto nema? Koje jos cuo da
u jelena raste salata medu rogov,ima? - Isto onaka, cestiti gospo
darn, kao sto ti traZis djevojke od dvanaest godina, a da svaka
ima u prsima mIijeka! - CMU se veoma dopade dosjetIjivost
djevojeina, pa ostale djevojke dobro nagradi i rarudade medu
svoje velikase, a dedinu keer vjenea sebi.
57
ASCIJA I CAR
Ono ti dode car u neku kas<lJbu, pa naredi asCijii da mu donese
jemek naj'sladi i najgorcijii. I, brate moj, ko jadniji a lro Ii zalo
sn:iji od ascije? Nije sala car i njegova zapovijed! - A daj znaj
sta je najslade Ii najgorcije! Ele, dostu moj, asCija je bio kao otro
van i svakog je piltao za savjet, dok ce mu jedan starac: - Ma,
coeee Bozji, lako ti je to, iznesii mu, biva, jezik, pa gotov posao!
- AsCija to i uCini. Car se cisto u cudu nade, jer sto je slasti u
je2!iku je, a sto je zla, pakosti fr goroine, opet je u jeziku. Zato on
lijepo mog aSCiju carski daruje i pohvali njegovu pamet.
MENI JEDAN A TEBI OSTALO
Hodao sultan kroz Stambol, pa tadro hodajuCi sretne na
ulici deou de idu j.z mejtefa. Izmedu ove dece jedan mu dale zapne
za oko, pa ga ustavi i upita sta uCi. Kad mu dijete pokaza sta uei,
car bijase zadovoljan sa odgovorom, pa izvadi dukat i prufi mu gao
Bak nije stio uzeti dukata, a kada car upita zaSto ne uzme, odgo
v.ori mu: - Ja ne smijem od matere, jera ce mi rr-eCi da sam ga de
ulcrao. - Na to ce mu car: Uzmi, pa kazi dati je car dao. - A
dijete ce opet njemu: - Ne smijem, jera ce mi reCi mati: - Da ti
je car dao, dao bi ti viJSe! - Caru se one jOs wille dopadne pa
izvam punu saku dukat'a i dade mu, jos mu naredi da dode k
njemu na divan. Kada je vrijeme doslo, pode mali caru, ali kada je
stJio uljeci zaustavi ga st'TaZar i ne sce ga pustiti. Mali je zadugo
moUo, ali mu sve molbe ne pomogoSe, isprica straZaru sve sto
se s njime i sa CaJTem dogodilo, d zamoli ga ponovo da ga puilti
Carll. StraZar kada euje, reCi ce mu: - Pusticu te ako cemo
pod:i:jeliti ilto od cara dobijeS! - A mali ce stroZaru: - Meni
jedan, a teW sve ostalo! - Pogode se taka, pa ga straZar pusti
carn. Kada je mali irziSao pred eara, upita ga car sta zeli. A on
Ce njemu da nista drugo ne6e no stotinu stapova po tabanima.
Car ga je od toga odvracao, ali poSta ne moze ga odvratiti, naredi
te se donesose tojage. Kada se tojage donesose, reci ce mali: -
Cestiti care, naredi neka se meni udarli jedan, a ostalo onome sto
vrata euva, jera me nije stio pustiti teb1 dok mu ne obecah da
cemo dar dijeliH, a ja sam mu obeC'o sve osim jednoga, s toga
po naSoj 'pogodbi njegovijeh je devedeset i devet Stapova. - Car
kada ovo eu, naredi te straZaru udarise batine, pa ga onda otpusti,
~ maloga uze i dade na nauke, i vele ljudi da mu je poslije bio ve
liki vezir.
58
ERO UBIO MISA
Prtljao Ero agu na selo. IduCi putem Slide aga s konja, pa ga
da Ed da ga povede, a on se svrati u han da popije kahvu. Ero vo
dio konja, pa stane i zapocne prisluskivati kako nesto u bisagama
skagrlja, bas kao mis. Slusao Ero, slusao, a one jednako skagrl}a.
_ Bozja vjera, jes se odnekle uvukao! veli Ero, zgrabi tojagu,
pa po bisagama udri, udri, dok presta skagrljati. U tom stigne aga,
i Bro mu isprioa sta je ucinio. Kad aga otvori bisage, a njegov
sahat vas i:zmrvljen!
HERE U SARAJVU
Sastala se dvojica Hera pa 'razgovaraH 0 svacemu, dok ce
jedan rem: - A nu, Coee, jesi H vidio onolike kuce po Sarajvu? -
Jesam, brate, - odgovori drugi, znas kad sam isa' u Sarajvo.
_ Ama, nicemu se ne cud:im, nego kako Ijudi u onolikom seheru
mogu mati koja je Cija kuea? - Hajde, suli bestdjo, - !reCe mu
drug, - zar misHs da se zna, nego de iko izbirn, onde i nociva.
GDJE JE NAJLJEPSE
Falio se Carigradan Carigradom: - Take kasabe nema na
svitu! - Cu ga Sarajlija, pa ce opet: - Jok, brate, nema kasabe
nad Sarajevom. Sad se odnekle pomoli Travnican: - K:akvo Sa
rajevo, jadan ne bio, kakav li Carigrad, kaJkva Ii u njimaka kasaha!
Ama!Di plota da zanj konja priveZes!
NECE DzABA DA LAZE
U nekom gradu bijalle ihtijar saljivdiJa, pa bi cesto iSoo paSi
u posjete. Pasa ga je odvise volio, pa ga je zaw Ii prilZivaJO k sebi,
i sobom mu je icram Cinio. Jednoga dana paSa sjedase s nekim
uglednim ljudima, dok evo ti ihtijara. DoCeka ga pasa i nacini rou
mjesto kod sebe. Posto starac sjede, paSa mu ponudi duhan, i on
napuni lulu pa zapali. Onda mu pasa Teee:
- Deder Dam, amidZa, stogod slaZi.
- Prodi me se, dragfi. 'PaW, mem sada nije ni do 8m! - tako
tuZno odgovori on.
- Hajd:rola, 8ta ti je? - upita ga paSa.
_ Umrla lUi majka, pa je nemam Cim da ukopam - odgovori
stm.
59
Nato se pasa masi dzepa te mu izvadi tri dukata, a tako i oni
os tali, neki jedan, neki dva. On ill zahvali, i posto jos posjedi kod
njih, ustane izade :iz sobe.
Kad sutra, pasa cuje da u njeg nije mati umrla. Odmah poiSa
Ije slugu po starea, i on dode. Onda mu pasa rekne:
- 8to ti mend ju6er slaga, da ti je mati umrla?!
- Pa ti si mi rek6, da ti sto sla.zem, a ja ne mogu, boga mi,
dZaba da la.zem!
- E, pravo 'si uradio! - nasmija se pasa.i opet ga nadari.
BERICET
Jedanornogorski seljak posao u grad na pazar, pa ga zatece
mrak kod jednog hana, onamo se i navrati da noeL Posto popii,e
kahvu, upita handiiju:
i - Ima 1:i sta za veCeru?


HandZija mu ka.ze da ima, sto god feU. Nato ee Crnogorae:
- Ponesi mi svasta, da se najedem.

HandZija mu donese svake vrste jela, i on poene jesti. Tako je
duo trgne 06 na duvar, ugleda na civiji niz IJutih paprika, pa upita
handZiju:
- 8to je 'no na Ciwji?
- Ono mi je berieet! - odgovori handZija.
- Tako ti boga, daj mi i toga bericeta da okusim, nijesam ni
kad io!
HandZija mu dade jednu papriku dkaZe mu, da se to odje
damput izjede. Crnogorae odjednom turl u usta te iZvaee, dok ga
polise suze, pa ne made ni kako proguta.
Kada ,sutTadan Crnogorac pode odatIe, zovne handiiju, da mu
plati konak. HandZija ga upita:
- Je Iiti dobro nakonakubilo?
- Jest, brate, vrIo dobro, svasta sam kod tebe io! Bogti dao,
pa svasta dosta mao, ali berieeta nikad ne limao dabogda!
NE MOZE IZ TE BOJE U DRUGU
Ii
q
Ono ti je bio nekakav softa pomomah, pa se oiem iz obolje
'kuee. Nekako s mukom sastavi JleSto malo para, pa shoji novu
dfubu. Kada je obuce, odmah pode u puniee, da joj se s novom
dZubom pohvali. Kad dosao tamo, upitat ce punieu:
- Valja 1i rna dZuba?
- Valja, zete, da bog da, da ti bude sretna, pa da i drugu brzo
nabavis!
60
Zet, da bi se pohvalio jos bolje punioi, dade dzubu, pa mu se
oboji u drugu hoju. Kad hi prvi petak, on ohu6e dZuhu, pa opet u
punice, da joj se pohvaH. Punica mu cestita, kao i prvi put. Zet je
taJro dZuhu u nekoliko boja bojio i punici hodio, da joj se hvali, ali
je punica znala, da je uwjek jedna dZuba. Najposlije iZet ohojd dZu
bu u crno, pa ode punici, te se pohvali?
- Valja H mi, punice, ova dfuba?
- Valja, zete, sarno je velika Steta sto ne moze viSe iz te boje
u drugu!
ZENA OD SEDAM MUZEVA
Nekakav Musliman imao sina za zenidbu, pa mu poene traZiti
djevojku s mirazom, a ne mogao naCi, vee fuje za nekakvu bogatu
udovicu te je isprosi vjenca za sina.
Uvecerklad mIadenee uvedu u derdek, opa2'li mladozenja kraj
nevjeste objesenfu pet saruka. Zafudi se, pa je upita:
- Otkuda ovi sdlni sarud ovdje?
A ona mu pravo me:
- Ovi su saruci mojih pet rahmetli muieva, koje sam svaki
put, kako je 'koj.i umirao, ostavljaIa, da se ne bib pobrkala u broju,
koliko sam se puta udavala.
Uplasi se mladozenja, pa objema rukama pritiSte saruk na
glaw i pobjeze iz odaje v.i.CuCi oeu:
- Evu je tebi babo! Ti budi sesti, jer je ovo iena, koja Cisti
muzeve kao jastreb ptiee!
BOSNJO U STAMBOLU
U jednoj bosanskoj varoili bila jedna medresa u kojoj se uCilo
softa. Tu je medresu izddavao sam car, pa bi
svake godine po pedeset cesa preko vezira za izdrlavanje slao.
Jednom dode nekakav valija, ve1ik. jaspresa, pa sto god sultan
slao, sve je on sebi ustavljao. Ali dragi alah koji svalkom misLi, a
naj'Vise 0 .onom ,leo ga hak vjeruje, pobrinu se i ovoj medresi, te
se odrZi i ne zatvori.
U toj medresi ,bijaSe jedan Bosnjo, dosta bogat a nikog od
svoga roda ne imaaase. Njemu dragi alah krenu u sree, te ti on
poee CitIuk po citluk prodavati i sa svojim drugovima Zivukati.
T.alro ti on tI1i godine dana medresu d.rZao, a na :izrnaku treCe godi
ne prodade najposljednji Oitluk. ad ovm para odvoji polovinu te
dade drufurl, i reCe lim:
- Evo, pa se Istijem prevladite, a ja sa ovijem ost'atijem odoh
upravo u Stambol, da vidim .to 1i se je to na nas cestiti padisah
na'Srdi!O.
ToO reee ostavi druZinu, i krenu srecno na put.
61
1.1
!
Za nekoliko dana stize u Stambol. Po Stambolu nije mnogo
vdjao, on odmah ubrusi te ode caru na divan. Sreca ga posIuZi te
ga <:ar brle 'Pusti preda se, i on IIIlU sve lijepo isprica radi eega je
dosao. Ca:r ga namjesti u jedan han i rece mu da tu ceka dok ga on
opet zovne. Radi toga posla car e f t i ~ a u Bosnu da izvidi je Ii mu
BOSnjo pravo kazoo. Kad se teftis 'vratio te kazao earu da je sve
onalko istina kao sto mu je BOSnjo kazao, car zov:nu BoSnju preda
se da mu tisplati za .1:ri godine sto IDije medresa prtimala, taman sto
i pedeset Cesa. Joo mu dade sto i pedeset grosa za troska i ferman
da moze vazda pred eara iziCi ako bi opet medresu ustavIjao.
Valiju jaspresu smaee, a na Illjegovo mjesto postavi postena co
vjeka.
: l
Kad je BOSnjo pr,imio pare, pode da jos soogod pokupuje u
Starnbolu. Da ne bi seve pa:re u.za se vlaoio, odbroji ono sto i pedeset
groSa, a ostalo ostavi jednome dedi koji je u du6a:nu SamO eitabe
prodavao, jer mu se on ucillli najpostemji. Posto je kupio ,sto mu je
trebalo, a potrosio seve pare do viZlina, ode dedi da primi pare
1'a da ide natrag u Bosnu. Kada je dedi u ducan dosao i pare
zaiskao, rem ce mu deda:
- Kakve pare, ako si Tur6in? Ja te, valahi, nijesam nikad
vidio, a nekmoli da &i mi ,kakve pare daD.
BoSnjo se nade na cudu, pa stade dedu moliti i prek1injati, ali
se dedo ne dade ni osoHti. Sta ce ti jadni Bos-njo nego na davu
pred 'kadiju. Kadija pozva dedu, pa kad BoSnjo pred dedom ponovi
davu, a dedo zaintaOi, upiiaCe ikadija BoSnju ima Ii svjedoka. Bo
snjo odgovori da nije niko vidio. Tada 'kadija upita dedu bi Ii se
zakleo.
- Bih, efendija, ako hoees ,i deset puta.
I deda se lepo zakune da mu Bosnjo nije nista dao, te Bosnjo
ode mahajuCi !iaka.
Ko jadan, ko zalostan, od veH:kih misli i muike ne zna !ita ee,
1'a od onoga vizl:ina uzezolotu du'Vana i aide na kraj Stamboia na
jednu Iedinu, pa paCe sve lulu za lulom pusiti. Spram ledine hija.se
jedan pogolem eardak, a na cardaku jed!!la bogata hadZiniea. Kad
hadZinica opazi Bosnju gde onako nemiliee pusi duhan, reCi ce
sarna sebi:
- Onome je Covjeku, beli, nekaJkva golema muka dok onako
pusi -pa spremi sluslcinju te joj zovnu BoSnju.
Kada je Bosnjo pred hadZinicu dosao, upita ga ona sta mu je,
a on joj SVe isprica sta mu se je dogodilo.
- Ne hoj se - reee hadzinica - bice dobro insalah, sarno
malo pricekaj dok se ja spremim, pa ces mi dedin ducan kazati.
Nije dugo pot!rajalo, 'spremi se hadZinica, a eura pred njom
ponese punu boSCu nesta zavijena. Kad pooose, re6i ce hadZinica
BOSnji:
- Hajde pred nama, pa kad budeS blizu deditna dueana, kafi
mi ga pa se ti ukloni. Kada 'llid:i:S na ducanu da sam ja razdrijclila
ow haSeu, onda dodi pa red dedi: - DoSao sam, dedo, da mi dadeS
one pare sto sam ili kod tebe ostawo.
62
Kako .to rekoSe, tako j uOinise, pa kad bilSeblizu dedina du
cana, reee BOSnjo ~ ono je - pa se u:kloni, a hadZinica uprav na
ducan:
- Dragi dedo - 'k'.lZe mu ana - otiSao mi badiija na Caibu,
a ,kuCa mi na osami, pa se .bojlim da me 'ko ne polcrade, stoga te
motim da mi ovaj amanet ostavH\ dok mi hadZija ne dode. - Pa
razvi bosCu. Smuse, majOin sine, dukati, biser, drago ka.menje i
drugi skupi adidari, te dedi stadose oei, pa ce veselo:
- Hoeu, hanumo, soo neeu?
Taman oni u tome ,razgovoru, bahnu BoSnjo kao iz rukavJ.ce
na ducaiI pa ee dedi:
- Dragi dedo, dosao sam da mi dades ono para sto na ama
net kod tebe ostaviih. - Dedo pogleda jos jednam u boseu, pa mu
se ucin[ da u njoj ima Ii tri puta koliko Bosnjinih para, pa odmah.
odgovori:
- Hoeu, sinko, hoCu - te skOOi, izvadi & cekmedZeta BOO
njine pare, Ii. predade mu ili.
Jos nije eestito Bosnjo pare ni primio, a doleee druga sluslcinja
pa ce hadZinid:
- Mustulu:k, hadZinice, dOOao hadZija s cabe.
Kada to vide hadZinica, zavi boscu, pa se lijepo zahvali dedi
sto bi joj amanet pricuvao. Dedo"\l'ide da je prevaren, pa brie-bolje
potrca kuci, i nauci zenu da tuZi Bosnju da joj je covjek i da je
ostavio sa djetetom prije petnaest godina, pa da ga sada tuii za
nafaku i da traZi od njegasto i pedeset eesa. Zena odmah krenu
pred kapiju, te ucini davu, kao to je dedo nasjetovao. Kadija
dobavi BOSuju, te zena pred njim ponovi davu. Bosnjo se poee
cuditi i praevdati kako je naj>bolje znao, aLi sve uzalud, jer po
njegovoj nesreCi dijete dedino Illalicalie dosta na -njega, te ga kad:ija
osudi da pIaU zeni u dme nafake djetinje i njezme >sto i pedeset
Cesa.
BoSnjo rece da nema para, ati dedi!nica doceka:
- Preberite ga, efendija, lima pun cemer para, ja sam mu ih
vidjela kada je smock meni dolazio.
Kada kadija prebra BoSnju te mu nade pare, jos se viSe uvjeri
da je on zaista njen muZ, pa mu oduze sve pare i da dedinici, te
ona ode 'l."abat dedi, a Bosnjo siromah opet mahaju6i saka. Sta ce?
Ko jadniji, ko hlosniji od njega? Kupi op61 za onu drugu zolotu
duvana, pa opet na onu Iedinu i stade lulu za lulom puSiti i dert
razbijati.
HadZinica ga opet opazi, pa C:im ga vide odmah ga poznade, pa
pomisli: - Eto ti ga na, opet ga je nekakva nesreca stigla? - pa
ga brie-bolje wvnu. On, siromah, jedva doeeka, pa ode hadZIDici
i sve joj isprica s1Ja se je opet s njJme des-ilo. Karl ga hadZrinica
saslusa, reCi ce mu:
- Dobro Ce ti biti insalah! Ne boj se, nego hajde kadijd pa mu
reci: - Kada ti. mene osudi da dam tolike pare, harem mi dosudi
da mi ona zena moga sma povrati. - On ce ti ga sigumo dosuditi,
pa 1l:'ada ti ga da, dovedi ga amo, pa se neboj da ce 1i ,pare propasti.
Nece, !!le. No cerno ja !i ti tu jos neSto uSicariti.
63
Kada to BOSnjo eu, uputi se kadiji pa ga zamoli onako kao
sto ga je hadZinica nasjetovala. Kadija kad ga saslusa, reCi ce mu:
- Tako je i hak - pa odmah posla zaptiju da onu zenu s
djetetom dovede. Kad je zena pred kadiju dosia, uze kadija dijete
za ruku pa ga preteslimi Bosnji 2:ena stade plakati ~ moliti da joj
ne oduzimaju dijete, i obecavati BosnJi da ce mu sve pare
povratiti, ama BOSnjo neee 0 tome ni da euje, nego uze dijete pa ga
odvede hadZinici. Dedina zena odletje plaeuci dedi, pa mu ispriCa
kako joj je kadija jedinca oduzeo i Bosnjaku ga preteslimio, pa
stade naricati i dedu kleti. Be, i dedo se sada nade u fudu, nije
lasno onoIikoga sina izgubiti! Taman oni 0 tome jadu i belaju, dok
telal navede dijete vituei:
- Pedeset cesar
Dedo nametnu cesu, a hadZiinica odmah dzade na sto eesa. Tako
su se dedo i hadZinica nadmetali, dok isteraSe na ,trista cesa.
Dedo nije vise imao para, pa posla :lenu hadZinici da je zamoli
da'Vise ne namece. 2:ena ode do hadZirrrice, pa joj pade po iI10gama i
stade je moHti:
- Mi viSe nemamo ni pare, a :lao nam je jectinee puSititi da
ode drugome, no te molimo, ne name6i se.
- Dobra - rece hadZ.inica - hajde donesi pare pa plati, a
dedi kaZi: ko pod drugijem jamu kopa sam u nju pane.
Dedo izbroja pare i pr,imi sina, a hadzinica izdvoji najpre sto
i pedeset eesa pa dade Bosnjaku, a onu drugupolovicu podijelise
po pola. Bosnji reCe hadilinica da odmah ide uprav u svoj vilajet
- jer ti jos nijesi !llautio sejtanluk pa bi te mogao ios ko u ovome
velikome gradu prevariti.
Bosnjo poslusa, i ode veselo u Bosnu da svoje drugove obveseli.
VIDIO SAMOG SEBE U OGLEDALU I UBIO
OtiSla dvojica u kiradu u nekakvu kucu vrlo imucnog covjeka u
Ca:cigradu, pa kad su se uvukl!i u kucu, ukresu Ii uzdiju svijecu. Na
du se u jednoj odaji najgospodskije popunjenoj dragocjenim po
kucstvom, kojega oni ni uobraziti nijesu mogli. Izmedu ostalih
stvari bilo je i jedno to1iko velilko ogledalo, da su se mogli u njemu
s glave, do nogu vddjeti, i promisliSe, da su onamo druga dvo}ica
naoruZani, kao i oni, te od straha na njih obore svoje dvije kubure,
a ogledalo na stomne komadica, pa odmah pobjegose napolje, sto
su najbolje mog1i. Kad umakoiie u jednu usamljenu dolinu, poenu
se 0 svome polasku ,i nenadanoj nesre6i razgovarati:
- Vidje li, Mieune, po ,bogu brate?! Zarna Ii bjehu ona dva
Pvimorca U OTIoj odaji!
- Kako da ne vidjeh?! Nego, vidje Ii Krceta, kako brzo sta
vise roke na oruZje jednako kad i mi?!
- Kako ne vddjeh?! I da mi pm na njih ne upalismo kubu
rama, htijahu nas bez zamjene ondje ubiti!
Ma ovo mi je zaeudo - opet ce prvi reci - kako tebi jedan
od ove dvojice nalikovase, zakleo bih se na oba moja sina, da ti
onamo bijase; no, sreeom, nadosmo se mi hltriH. te ih ubismo. a
jos sremiji, S10 umakosmo, da ne plaeamo
BOSNJAK IZGUBIO SJEKIRU
Nekakav Bosnjak hoctio u drva sa sjekirom pro ramena, pa
svrati u jedan sljivnjak i popne se na jednu sljivu koju je najpu
nijom ugledao, a ostavi sjekiru ispod sljive. Onako gladan poee
jesti sljive a bacati spice na zemlju, dok se tako bio najeo, da mu je
trbuh kao zeni devetoga mjeseca bio nabreknuo. Kad se poceo ski
dat, pukne rnu gatnj'ik od gaea, a u toIiko nekakav putnik prode
krajem njega. On se uboja da k njemu ne dode i da ga s gacama
u rukama ne nade, ukloni se malo na stranu, dok opet
zavezao. VracajuCi se, da prihvati sjekiru, kad Ii je pod sljivom ne
ma. Promisli da mu je onaj putnik ukrao, te za njim vicuCi:
Stan' malo, enserija, da neSto victim! - Kad putnika stiZe i kad vi
dje da kod njega nema sjekire, opet se povrati i pocne nogama i ru
kama razgrtati one spice, kad li, srecom, nade jedva ispod njih
svoju sjekiru.
NEKA ZNA CALMA STO JE GUZVA
Bio Je nekakav ladar mlad kioos, pa, ako je i prevozio s jednu
stranu 'rijeke na drugu narod, opet se kicosio noseei vazda Calmu
oko glave kao prv,i Turcin aga. Jedan dan prevozeei celjad, kad je
bila rijeka visa no obicno, a dunuo vjetar, pocne ladu s nategom
voziti, dok od jednom puce mu guiva na veslu. Nemajuci druge
~ v e u lam, naljuti se pa odmota Calmu s glave ,i naCini od nje
guZvu govoreCi: - Dosta si na mojoj glavi gospodovala i ponosHa
se: hajde sad sidi, da i ti waS kako jadna guiva
POZDRAVI MI SINA ALIJU
K:retala vojska iz jednoga sela na carevu vojsku, pa za njima
pristala jedna stara iena turska, zavita u peCu i feredZu, kojoj je
bio sin Alija vee daVillo posao na vojsku, pa kad naljegu ljudi, O!lla
zrunoli najprvoga turCina: - Mujaga, tako ti lijepoga dina i turske
eabe, pozdravi mi sina Aliju u Cor"'PaSe ordiji, i reci mu selam
mu je od majke Dulsije. - On joj se zak:le da hoce, ali nije ni sina
joj powavao, a kamo Ii nju zavitu od glave do peta. Kad dodu u
64 5 Narodni humor i mudrost Muslimana 65
Joziju gdje su se bili Turd i Rusi, Muji je najprva stvar bila ta, da
izV:l:si amanet stare Dulsije, pa propita 'koja je ordija Cor-pasina.
Kazu mu, i on u ol'diju pode, i za <tri dana sve je neprestano pitao
od Covjeka do covjeka: - Ko je ovdje Alija, sin stare Dulsije? _
Dok najpotle rpoanu se s njdm podrugivati, i jedan mu ilz ordije
reee: Vjeruj HercegovCe, li:li ee biti AIija poginuo, iii si ti 'pamet
izgubio.
METNI U BOJU, PA NOSI KAO SVOJU
Nekakav ooek koji :nije znaO' naiS jezik ,izgubio negde u putu
kabanicu, pa nekoliko dana hO'da odande u nekakoj varosi navali
da pusH teIala da mu da kaibanicu ko je bude naSao. Telal videCi da
ande nije priIike traZitd stvar koja je tako ,daleko izgubljena, uzevsi
svoje napllijed vikne preko carSije ovako: - Taj i taj izgubio O'vde
i ovde kabanicu, ko je nade neka metne u boju, pa neka nosi kao
svoju. Onaj pak 'koji je ilzgu'ooo kabanicu, iSaO' je za telalom i
cuju6i de on vice i misleCi da viCe onako kao sto mu je on kazao,
govono je: - A, a! taka, tako!
STOGOD KO eIN!, SVE SEBI
Dosadivsi se nekakoj buH slu.sajuei svaki dan dervisa de viCe
sokakom: - stogod ko cilni, sve sebi, - naumi da mu dokaZe da
to nije istiJIJ.a, pa pomijesavsi s brasnom podosta sicana, umijesi
lijepu malu pogacicu i dade mu je. Dervili ne ,budu6i gladan ne
name pogace 'Odmah, nego je ostavi u torbu, koju je 0 vratu nosio,
pa otide dalje Viicuei. HO'dajuCi takO' Ii vieuCi. po varosi, udari ispred
ducana mma one bule stO' mu je pogacu dala, .i. budu6i da je iduCi
jeo drugi kolac ikoji mu je neko poiklonio, takQ dijete ovoga Tum
na, koje se u du6anu desilo, navali s placem na Qca da mu iSte u
derviSa onoga kolaea 8to 'On jede. Otac da bi utjelii:o dijete zovne
dervisa i zamQli ga da mu da komadic kolaca. Dervis videai dijete
da plaCe; i imajuei u torbi vise kQlaea, maSi se u nju rukQm i
mjesto kO'mada dade detetu cHavu pogaCicu, i to slucajno onu istu
koju mu je mati onoga deteta dala. Dervis uzevSi od Turcina kao
uzdarje za PQgacu nekolikQ para otide svojim putem, a Turcin
odlQmiwi komad pogace da detetu da jede. Ali tek sto dijete
proZdere nekoliko zalQgaja, a Qno se stane previjati i jaukati da ga
boli tTbuh; otac ga bde bQlje zamQta u eurak, Ii. malo 2Ji.vo odnese
kuCi, de odmah i umre. Kad Turein zero SVQjoj pripQvjedi kakQ je
detetu uzeo od derviSa pogaau, .i poikafu joj je, onda se ana uvjeri
da je ono istdna ~ t Q derWS viCe: - stQgod ko ee, sve sehi.
66
HAJ DIDI KUPUS
UdruZila se dva coeka, pa jedan davao meso, a drugi kupus,
te se hranili zajedno. Kad bi god jeli, onda bi onaj eiji je kupus
rekao: - Haj didi kupus! - SI'llsajuCi to s'Vaki dan onaj cije je
meso, dosadi mu se ,i bude mu zao sto onaj njegova mesa nikad ne
pohvali, nego sve jednako sarno svoj kupus; i buduCi da je on jelo
gQtoviQ, takQ jednom skuva kupus bez mesa. Kad ga stanu jesti,
drug mu ne sarno sto pO' obieaju svome 'TIe pohva.li kupus, nego 10s
rekne da to nije njegov 1mpus, onda mu onaj drugi odgovori da je
kupus njegQv, nego da on svoga mesa nije metnuo podanj, i tako
mu dokaze da sam kupus bez mesa nije nista.
TI CES SVIRATI
Kad je nekakav eoek PQlazio nekud na put, kO'mSije i poznanici
navale oko njega, pa jedan veli: donesi mi ovo, drugi ,veN: donesi
mi Qno, a ni jedan ne daje novaca; onda nekakvo dijete izide
predanj i prufivsi mu paru rekne: - Na ti, moUm te, ovu paru, te
mi .kupi i donesi sviralu A on mu O'nda odgovori: - Ti ees, sinko
svirati.
MIT I GA KAO MATI POPRDLJIVU CERKU
Pripov.i-jeda se kako je nekakva devojka nehotice ispustila pred
proscima, pa prosci udarili natrag od prosenja; po tom mati
devQjaOka V!i.deei lita hi, poklcmi im po koSulju moleCi ih i zakli
njuei da te sramote ne kazuju nikome. PoSto prosci .izidu iiz kuee,
mati stane Mer karati i rufiti i kaZe joj kako je proscima poklonila
po kosuIju. Kad devojka to cuje, ona bde bolje potrci za prosoima
i stigavSi ill rece jednome: - Molim te, brato, <igla mi je u toj
kosulji sto ti je mati moja daIa, nego dajde kosulju da je nadem.
- Kad joj on koSulju da, ona je razvije i po tom je u brzo
:lJguZvelja i metne pod pazuho govO'reei drugome: - Nema je ovde,
valja da je u toj drugoj. - A kad uzme ,i drugu koSuIju, onda im
rete: Ove kosuIje nijesu materme, nego moje, a vi seb'i traZite
devojku bez guzice, - pa se vrati natrag. Onda prosci stanu
gov:oriti jedan drugome: Ova je devojka pametnija od matere, i
mi cemo teSko naci pametniju od nje. Pa se vrate za njom i
isprose je.
5*
67
POTURCIT CE SE I DELIBASA
!i
One godine, kad se biogradski pasa Abdul Rahman premjesH u
B'Osnu, a novi odmah ne stigne, zadoeniplaca biogradskim vojnici
rna, te ne stigne iIi se ne izda na vrijeme. Onda jedan siromah
delija, koji ,valja da se nije zna'O drukcije pomoCi, obuce srpske
haljine, pak u petak posUje podne otide pred dzamiju, ikaze da
ce se poturoiti.. Turci t'O jedva doeekaju i odmah mu ondje izmedu
sebe skupe nekoliko stotina Kad ga P'Ot'Om zapitaju, kako
ce mu ime nadjesti, a on odgovol"i:
- Kao d do sad 5to mi je bil'O!
- Kako?
- Husejin!
- A zar si ti Turcin?
- TurCin, elhamdulillah!
A kadga Turci onda stanu karati, zMto zbija salu sa svetinjom,
on im odgovori:
- Ak'O do drugoga petka ne dode placa, onda ce i deliba.sa
doCi da yam se poturcil
PUSTENA PASCAD, A VEZANO KAMENJE
Uao kroz neko selo, pa ga napa:la seoska pascad. On se
rnam za jedan kamen, da se odbrani, ali kamen zarm:znut za zemlju.
MaSi za drugi, treCi - takoder. Pasead ga izujedaju, koThko su
htjela. Putnik se, vee izujedan i iScijepan, pri polasku okrene pre
rna selu ,j rece:
Proklet neka si ti, nesretni vdlajetu, u kome su paScad pu
stena, a kamenje vezano!
NAVRELU
Dvojica su sjedila kod studenog wela u ljetno ,vrijeme. Stane
jedan gO'Voriti:
- Ah, brate, VIOlio bib se sad napiti ove studene vode, nego da
mi sad tko da gros!
Odgovori drugi:
- Apij. ocate, tlk.o ti brani, ta lrije za placu!
- Bogrne, brate, nernam za tim - ne mogu ad gladi!
68
NAUCIO TURSKI JEZIK
Dosao nekakav pos1ije t'01iko godina kuCi, pa, po
st'O ga je svak po nesto da im 0 svijetu prica, upitat ce ga
jednu vecer otac krajem vatre:
- Amaza sVaSto te, sinko, pitasm'O, a zaboravih te pitati, nauoi
Ii u ovoliko silnih godina turski jezik?
- Kako da ne bih nauCio! odgovori mu sin.
A otae ga opet upita:
- Kako se zove po turski konj?
Bengir.
- A kako se zove kobila?
- Bengirusa.
- A zdrijebe?
- Bas onaj 1sm dan, kad ja kretah liz Carigrada, nadijevahu
mu ime, pa 6sto ne znam, kako ce Zdrebetu lime staviti.
TKO VRIJEDA, UVRIJEDEN JE
setao se nekakav ohoIi momak sa svojim prijateljem pa ugleda
jednoga momka iz obliZnje va-rosi, koji mu u svemu sliean bjeSe,
kao da su se od jedne majke, a u jedan dan rodili. ReCi 6e svome
prijatelju:
Idem se malo nasa:liti s ovim nepoznat1m momkom.
Pl'istupi k niemn j zapita ga:
- Otkuda si ti, momce?
Nijesam liz daleka, a 8tO me pitas?
zelio bih znati., je Ii kojom zgodom dolazila tvoja majka u
naSu yaros.
Ovaj se nepoznati momak odmah dosjeti znacenju onoga pita
nja, pa ce mu hladnokrvno odgovoriti:
Mogu vas uvjeriti, cia moja majka nije nikad u vase rnjesto
dolaziIa, ali jest m'Oj 'Otae mnogo puta!
STO GLUH NE eUJE, TO DOMISLI
RazboHo se Mujagin pm komSija. Mujaga se sprema da ga obi
de i premiSlja, sta ce s njim govoriti. Pitat ce ga prvo za zdravlje,
pa onda <ffioie H. jesti, a najposlije, koji mu heCim dolazi. Hele, Mu
jaga dosao kornsi:j1 i i.za selama upita:
Kako si mi, komSija?
- Nikako, brate! Sto koji dan, sve slabiji.
A Muj3lga bio gluh pa mislio, da je bonik rekao - Nabolje je
- te on njemu:
69
~ .
Neka, sueur Allahu! BaS mi je drago! A mozes li sta
- Vala, haman rnsta.
- Pa lijepo, taka i treba. A koji ti heCim dollWi?
- Vala, nisam zvao nijednQga, dQk mi Allah ne posalje Az'raila!
- Neka, neka, sevepli je ruke!
STRAH OD SMRTI
Nekakav Covjek bio bolestan, i vee se vidjelo, da mu se pribli
ruje posljednji cas. Njegova zena je eesto govonila:
- Voljela hih, da ja umrem negQ da mi umre AliJaga! 8ta bih
ja bez njega?!
T'O doeuje nekakav saljivdZija, pa jednQg dana pokuca na vrata
'On'Oga bolesnika. Zena ga upusti, a on pode u njenu sobu govore6i:
- Ja sam Azrail, pa sam dosao da ti dusu uzmem!
Zena, Cuvsi t'O, poee vikati:
- Azrailaga, tamo je Alijaga! Azrlllilaga, tamQ je Alijaga! ...
TITIZ I D1:0MET
Ono ti je biQ titiz i dZomet, pa podu zajedno putQvati po
svijetu. Od novaca su imali svega pedeset grosa, i tQ u dZometa
ceterest a u titiza deset grQsa. Onda rekne dZomet titizu:
Hocemo ~ i mojih eeterest grQsa priJe trositi? - Titiz mu Qdgovori:
- Pa de, villa! - Putujuei tak'O neko1ik'O 'VII'emena potrose drome
tovih svili eeteres't grosa. Onda rekne dzomet titiJzu: HQeemo Ii
sada tvojijeh deset gro.sa tro.siti, dok ispane kakav krsmet? - Na
t'O titiz 'Odgovori: Kako sma potr'Osili tvojrijeh eeterest grosa,
mojijeh eemQ deset jOg lakse. NegQ ti sebi gledaj krsmeta, a ja eu
sebi. - Iduoi tako dojdu do jednog rask,rsea i tu se rastanu. Dzo
met 'Ode na desnu a titiz na lijevu stranu puta. Dfomet iduci takQ
putov'o je dje1i dan. Pred 'Ieee stigneblizu jedne varosi. Ne scedne
ulaziti u yaros, nego Se zamisli i reee: - 8t'O eu ja u 'Ova doba u
varQsi, au kesi ni prebjene pare nemam. - BliJZu ,te varosi bili su
nekakvi stari mlini. On se svra1Ji u jedan od tih mlilIlova da prenQei.
J'rlje eeterest godiua ti su mlini usahnuli. Dfomet unide unutra.
Ne iroajuoi gdje leCi, spusti se za mlinske kamenice d tu se skupi.
Karl je bia tako oko po DQti, oCuti se pjevanje i svirka. T'O su bili
davoli. Kad 5u hili blizu Qnijeh mlinova, svrate se u Qnaj isti mlin
gdje je dZomet bio. Kad su dQsli u mlin, stanu igrati i pjevati. Kad
su se tako naigrali i napjevali, onda najstaniji medu njlima rekne:
Stanite, dosta je bilo dgranja i pjevanja, - de da pripovijedamQ
stogod od starina. - On poee prvi: - P<rije eeterest godina ovuda
je 'rijeka tekla i ovi mlini mljeli. - Onda rekne najmladi: - Da
zna svijet da se otisla peCina, pa vodi ustavila :v:reIQ, a t'O je na
carsiji na raskrScu. - Na tQ -treei od njihQva druStva rekne: - A
70
znadete 1i vi onQga berbera fukarasa sto bude u onaj kahvici bliJZu
raskrsea kQd dZamije? - Da znate u njegovoj ,kahvj lima sedam
kazana dukata. Ti su dukati bili negoka cara. Da zna onaj berber pa
da podigne samQ jednu plocu, dukaN bi se ukazalL Onda se berber
ne hi 'nako patio. - Tako su se oni tude razgovarali dQ pred zoru.
Kad se zora ukazala drustvo se otalen izgubi. Gim su oni otalen
otiSIi, izajde i dzomet iz mUna i ode u onu yaros, unide u jednu
kahvu, pa stane pitati: - Ljudi, sto se vi patite 'vako za vodu?
- Ljudi mu na to odgovore: - Eva ima ceterest gQdina kako
'vako deveramo. - Dzomet im na to rekne: - Da mi haeete dati
jedno ceterest momaka, ja bih VOOl 's BozjQm PQm.o6i mog'o nati i
prokopati welo. - Oni Cim to euju, odu i prijave veziru. Vezir ga
dozove sebi i dadne mu sto momalka. J05 mu rekne 'Vezir: - AkQ
pronades vrelo, dobrQ eu te Qbdariti. - On ode otalen i dade na
ono raskrsee. Tude se najpre raskoraCi i zakopa. Onda zapovjedi
onim momcima da kopaju. Oni poenu :kopati: kopaj, kopaj, dQk
dokopaju do jedne stijene. Momoi reknu: - Nema vode, nije
fajde kopati! - a dfomet poviee: Ha, tu je voda! - Opet poene
kopatli i opkopaju ok'O stijene. Kad podignu stijenu a 'VQda pokulja
na sve strane. Svjetina se QbTaduje, iskupi se i PQenu i oni kopati.
Voda .proteee onim :istlim putem kud je i prije tekla. eim je pro
kop'o i nas'Q welo, zovne ga vezir pTeda se da ga Qbdari. Kad je
dZomet dQs'Q pred verira, vemr ga zapita:' - Koliko hores da te
obdarim i cim hoceS? - Na to mu Momet odgQvori: - Cestiti
veziru, nista ti ja ne traZim drugo, sarnQ ako hoees uzmi mi od
onoga berbera Qnu kahvicu. - Vezir zapovjedi da se dQzove 'Odmah
Qnaj berber. Kad je berber dQs''O upita ga verir: - Bili li ti prod'Q
onu tv'Oju kahvu? - Berber rekne: - Bih za dobre pare! - Vezir
uzme dZometu kahvu i jOg ga obdarL Dfomet eim izade iz vezirova
konaka uputi se u Qnu kahvicu. Odmah zastre dQbro pendZere,
zapali svijeeu i PQOne kopati one dukate. Nije malo kop'Q, ukafe se
kazanpun dukata. Onda 'On kQpaj, kQpaj, te iskQpa Ii ostalijeh sest
kazana. Uzme nekoliko sanduka i izruci u niih one dukate pa ih
onda zakuje. PQslije toga dZomet naCini kueu i ofeni se, pokupuje
nekoliko dueana, pa se zatrg'OvCi. Jedno jutro sjedeei u dueanu
ugleda jedn'Oga siromaha, say odrpan i poderan. CUm ga vidi, 'Odmah
ga pOZiIla. TQ je bio tlitiz, njegQv drug. Svrati ga na dUcan i ponudi
ga da sjedne. Uvece ga povede sa sobom kuCi da pren'OCi i tude mu
ukafe svoje blago. Titiz se ukoeio od cuda gledajuCi toNko blago,
paga upita: Pa Bogu, brate, otkuda ti toIikQ hlago? - Na to
HiU dzomet ,rekne: - Jesam Ii ja tebi kaz'o da ce hiti krsmeta!
i sve mu iskafe kako je u mlinu euo. Onda titiz rekne dZometu:
Dfaba ti tvoji dukatti., sarno me 'Odvedi u onaj isti mlin de lSi i
ti prenoeio. - DfQmet ga odvede u mlin :i pokaze lllJU QnQ istQ
mjesto de je i 'On lezao kad je u mlinu D'OCio. T!i.tiz legne tude. Kad
je 001'0 'Oko po nOCi zaCuju se oni ism sviraCi.. Kad su dogli u mlin,
stado.se opet igrati i pjevati. Kad su se takQ naignrli Ii napjevali,
ustade najstariji medu njima i rekne: - Dosta je bilQ igranja i
pjevanja, Ite da pripovijedaino stogod od starina. - Na to najmla
<Ii rekne: - A sta hi ti pripovijed'o, kad enG prije smQ pripov.ije
dali, pa protece voda -i nad'Ose se dukati. TQ mora da je nekQ CUQ
71
kad smo 'pripovijedalL - Na to ce srednji od njihova drustva reCi:
Hajdemo najprije obici i videti da nema koga od ljudi. - Onda
ustadose,potraiise i nadose titiza, pa ga svega istTgaSe. Tako titiz
svrsi svoj titiski vot, a dZomet osta u poStenju j bogastvu ziveCi
sretno do duboke starosti.
ISLAMSKI SARTI
Jednoga seljaka neznaHcu uvijek hi seoski hodia napadao, sto
ne zna islamskih sartova, a on, tikvan, nilkad da nauCi. Jedamput
se opet sreo s hodZom, i posto ga hodZa ,izruZio, on se vrati kuCi
vrlo snuzden. U putu ga jedan znanac, pa ga pita, sto je tako
snuiden.
- Hodza me vazda ruzi - odgovori ne2lnalica. - I sad me je
pitao iislamske sartove ...
- Pa jesi 1i kazao, da ili je pet?
Sta zhoris ti? Govorio sam, da ih ima deset, pa opet
uzalud!
KORIST OD MOLITVE
U jednome drustvu reCi je jedan GaCanin:
Dajte, ljudi, da klanjamo!
DoCeka .ctrugi:
- A sto ces ga klanjati, bijesan ga klanjo?! Ta, hodZa je Krva
vac vazda ,klanjo, pa mu je opet granje oba oka izbilo!
NIJESAM BAS IZ SARAJEVA
Momce nekakvo uljeze u berbernicu da se obmi. Berberin se
desio salcma pa htjede malo nasaliti se s ovim mladicem, i zapita ga:
Odakle 51 ti,momee?
- Iz Sarajeva - odgovori mu.
Berberm nastavi:
- Cuo sam, da ima takvih junaka u Sarajevu, koji se pustaju
hriCiti bei: sapuna d vruce vode, nego samo studenom vodom'. Je Ii
istina?
Ono InOmee, da pokaZe, kako je i on junak, odgovori mu:
- Istina je, a ako ne vjerujeS, a ti villi na meni.
Berberln ga namaie sarno studenom vodom bez sapuna, pa
britvom () poslu. Ovaj momak poene od teske muke stiska.ti zube,
wcati usnicama Ii zaZimati oCima, pa, ne mogu& dalje trpjeti, reCe
hrijaeu:
- UCi'ni hator, udri rod vrueu vodu i malo sapuna, jer ja ru
jesam baS iz Sarajeva, nego malo odalje!
"
PUTNIK I DOMACIN
Putovao zimi jedan covjek kroz nekakvu veliku sumu pa ga
jos uhvati mrak, a on mrtav prozebao, i naide naposljetku na neciju
kueu usred sume. Tu zalupa u vrata i zamoH domacina da ga prirui
na konak. Prozebao je, veli, i platice koliko mu budu i sto
bude posteno. DomaCin ga pusti u kueu i ne htjede mt! uzeti ni pare,
sarno mu kaie:
- Pusticu te da se ogrijd, dacu ti veeere i konaka, ali mi
moraS odgovoriti na sve sto te budem pitao, pa sto budes znao,
dobro, a sto ne budes udaricu ti po jedan samar, pa se drli!
Putnik, sta ce, kUd ce, nego pristane, a domaCin ga onda
odvede veceran za bogatu sof.ru, pa kad su veeera1i razgovarali 0
svemu d svacemu, onda upita domaCin gosta:
E hajde sad da mi kazes !ita je ovo? - pa mu pokaze rukom
na macka ispod sofre.
- Maeak! - odgovoni putni<k misleci u sebi: Sta me pita ono
sto i djeca 2'lnaju?
- Nije macak! - rece mu domacin, pa mu odvali dobar
samar, - to je, prijatelju, Oistota!
Pocute zatim nekoliko vremena, gost se cudi u sebi sta mu je,
pa ce mu domaCin reCi pokazujuCi na kt'eag vode:
A !ita je ovo?
- Voda! odgovori gost.
- Nije! veli domaem - pa mu pIjusne jos jedan samar
to je dobrota!
Opet ocute, pa mu onda domaCin pokaie na vatru i zapita
onda:
- A kaZi sta je ono tamo?
VatTa! - veli gost.
- Nije! - i opet samar njemu - to je prijatelju divota! -
Hajd, to nisi znao, da vidim sad znas Ii !ita je ono gore? pa mu
pokaie na Itavan.
- Tava:n! - odgovori gost, a domaCin njemu zvizne i cetvrti
samar:
- Nije, nego je to vdsota!
VS:di putnik da neee biti kraja, pa ustane od stoIa i zamoli
domaCina da ga pusti Casom u dvoriste da se razmisli malo, pa ce
poslije znati da mu boIje odgovara, i domacin ga pusti. Onda on
i;zisavsi ,jz kuee uhvati velikog macka, pa mu priveze zapaIjenu
mblju Iuca za rep, pa poleti za njim. Macak od st'raha uteee pravo
na tavan, a putnik se vrati domaCinu pa mu reee:
- Cistota uze divotu i odnese na vasotu, nego bri.e daj dobrotu
da ubijemo divotu!
Zbuni se doma6in ne ZTIajuci !ita ovaj haee da kaie, jer nije
pa2Jio !ita mu je malOCas govorio, pa se Ijutne na gosta:
- Ljudski mi kazuj! - veli, a ovaj 'kad to cuje, tek se sad
naljuti, pa vikne:
- A, tako Ii ti mas! - i \Tati mu prvo jos bolja cetiri vruea
samara, pa m'll onda rastumaCi:
- Gori ti kuca, prijatelju! - i onda ga ostavi i ode.
72
73
HERO I NJEGOVA KRA VA
Hero imao prestara konja, pa ga pogna jedan dan na pazar, ne
hi li ga kome prodao. No, ne naae musterije za novee, nego ga pro
mijeni s nekakviim seljaninom za jednu ]Qravu. To vide tri, eetiri
saljiva momka te jave kroz earsiju i ugovore, kad Hero povede kroz
carsiju kravu, da mu svak cestHa onaga lijepoga konja. Kad Hero
naiae s kravom kroz earsiju, pocne mu svaki sa svoje strane ee
stitati:
- Mubarec ti konj, Hero!
HairH dorat, Heraga!
- MaSala, masala! Dobra konja u Here!
Kad i2iae u polje iz carSije, poee misliti i gOVOI1iti:
;[
- Ma ili sam ja jutros izgubio pamet i oei, ill onoliko carsin
H
lija? Ma hajde, bogme, kad onoliko ljudi veli, da je ovo konj, a n1je
d
krava, sad cu te uzjahati!
Od:rijesi sa sebe pas, te kTavi naCini oglav, pa preko nje pre
I
metne struku i uzjaSe, a kifava se pomami po polju, kao da joj je
obad pod rep doliao. A Hero:
II
- Stan', dorusQ! Nijesam ja kriv, nego carsinlije, ako boga
znas!
II
i!
'I
I:
Ii LISltJI REP
1
d
'I
Ii
Bio nekakav glasovi1 nushadZija po imenu Mula Zu1fo. Doae
mu jednoga dana nekakav cicija, poznati skrtica, da mu zapiSe
"I
:I
r'
sinu, jer mu je - veli on - jako bolestan, pa se boji, da mu ne
, ~
urnre.
- Ne zalim novaea, sarno nek mu bude fajda! - veli eovjek
i pruZi mu podosta novaca, sarno U;1; usIov, da mu novae "rati, ako
JI
mu se sinu ne okrene na balje.
I'
NushadZija stane malo premiSljati, a onda zazbori:
I
- Dobro, ja primam tvaj sarto Ali i ja imam jedan sart, a to
f je, da ti, dok ja budem pisao, ne mislis na lisicji :rep.
skrtica rado pristane na taj prdjedlog, a hodZa pocne pisati
zapis. Za cijelo vrijeme, dok je hodZa pisao zapis, cicija mahao gla
vom. A kad mu hodZa napra,vi zapise, pruzi mu ih :i upita:
Ama sto tJi onoHko maies glavom kao konj, kad ga zaokupe
muhe, sve dok sam ja pisao zapise?
I
- Ab, brate, odgonio misli, jer dok si ti pisao, meni se cinilo,
I
da mi lisicji rep sve maSe ispred ociju!
.;
I
...,- E, onda ti. ne jamcim za djelovanje zapisa.
,I
Oicija stavi zapise u dZep i upita:
'I
- JlI. hoee 1i ikoliko biti fajde?
iii
- Evo, meni je bilo, a za njega ti ne znam reci!
74
tUDNOVAT SLUGA
Nekl velikas imao vrlo eudnovata slugu. Dadne mu jed:nog dana
pisamce rekavsi:
Evo ti ovopismo, pa idi Osman-efendiji ,i ponesi od njeg
odgovor.
Sluga strpa pismo u dZep, pa ode. Kad dode onom efendiji, po
obicaju ga pozdravi, pa stade. Efendija ga upita, sto je dosao, a on
rece:
- Efendija ti je selaro, i poslao me, da od tebe donesem od
govor.
Osman-efendija neko vrijeme Sucase, a onda izdize glavu, pa
rece:
- Glupost!
Sluga ga opet pozdravi i ode. Kad doae svom gaspodaru, javi
mu:
- Efendija, onaga, kome si me poslao, nasao sam i kazao mu
tvoj selam.
- sto si uradio od pisamceta?
Evoga u mom dZepu.
- U drepu, dalele, zaII' ga nijesi dao onom efendiji? ...
- Jok, vala, jer mi nijesi ni rekao, da mu ga dadem.
- Bog te ubio! Jii sta 5i mu rekao, kad si dosao?
Rekao sam mu: Efendija lI:i je selam.
- Dobro, a sto je onda on rekao?
- On pnimi selam, pa onda gledaSe neko vrijeme, i potom sa
mo reee: - Glupost! pa vee ja sad ne znam, je Ii tebi, iIi meni.
KOLIKO VALJA RODITELJSKI BLAGOSLOV
Bio jedan vrio zgodan covjek, koji ostavi sinu sedamdeset
magarz.a hlaga i rete mu: - Eto, sine, da :livis sedamdeset godina
i troSiS sve na godinu po magazu, more tJi biti za cijelog zivota.
lza toga otac umre a sin ostane u svemu bogatstvu njegovu. Kaleo
je bio s parama, oko njega se uvijek skupljalo citavo drustvo.
Ele, tako jedanput doae s drugovima u mehanu. Tuj vidi ae Ijudi
piju .raikiju. On zapita sta je to u fildZaniU, a -drugovi mu kaZu
da je to slatka vada. - Ja posto je fildZan? - upita on. - Du]Qat
fiildZan, - kaZu mu drugovi. - E, dajte mi jedan fildZan!
i pruZi dukat. Posto popije, namrgodi se i strese, a drugovi mu
kaZu da se strpi malo pa Ce p'I'oei, a kad malo uminu, zaiste drugi,
za koji mu naplate dva dukata, za tre6i tri, i tako je gonio do deset.
Malo po malo oda se sasvim pitu i .beknijanju, pa s drugovima
gOfiii. dallas, goni sjutra, - ubl1Z() uputi ,sve ono sedamdeset maga
za blaga i ostane go k'o prst. Cak i lialjine proda sa sebe, te mu
nekakav oojek iil milosti da pokravac da se zamota unj i uputi
ga da ide pred dZamiju u koju car dolazi: on daje prosjacima .po
dukat kad uniae u dZamiju .j po dukat kad iziae iz nje. SiromaSak
poslulia cojeka i ode pred dZamiju onako zamotan u pokrovac.
75
:i'
:i
I
I,
Tu je bilo jos mnogo prosjaka, te i on stane medu njili. Kad eto
II
'\
ti cara i pred nj'im haznadar, dijeli prosjacima. Ugledavsi car onO
ga u pokrovcu, zacud'i se i pomisli u sem: Ako onome ne da
dukat, beE eu ga posjeei! - Hawadar dijeleei dode do onog u
pok:rovcu d preS'koCd ga, pa sva:k:om drugom prosjaku da po dukat,
a njemu nista. Tako uCini i kad car izide i,z dZam1je: svima da po
dukat, samo preskoci onoga u polGrovcu. Zacudo earu, ne more se
iscuditi, pa jedva ceka da dode samo do dvora. Kad dode u dvor,
,I
odmah pozove haznadara preda se i zapitaga: - eije ti jutros
I
dijeli pare: svoje i:1i moje? - Haznadar mu odgovori: - Bezbeli
I tvoje, padiSahu! - Ja sto ti preskoei u prosjacima onaga najsiroma
i
snijega, sto nema ni haljina na sebi, vee se umot'o u pokrovac? -
Na to mu veziT kate sve i ko je onaj i 'kako mu je iza oca ostalo
sedamdeset magaza blaga, pa je sve profuek'o sa drugowma_
- S toga mu nijesam ni dao sadaku, jer grehota je takome i dati.
- Je Ii tako? upita car. - Jeste, gospodaru! -odgovori haznadar.
Na to car naredi da ga odmah iZ'Vedu i posijeku, a na njegovo
mjesto postavi drugog haznadara. Zatam sakupi sve 'Verire na do
;i govor. Kad su se svi sabrali, zapita ih za toga i toga siromaska.
om mu kafu da ga waju i ,ispritaju mu sve i kako mu je otac
'f.
I
ostavio sedamdeset magaza i kako je on sve to s drugovima brzo
potrosio, pa i haljme sa sebe prod'o, te mu neko iz mdlosti dao oni
t
pokrovac na njemu. Car odmah pozove siromaSka Ii rspita ga za sve.
I
II
1;1 Posto mu on sve kaie po istini, car unide vezirima i kaie im: -
Znate Ii sta je onome siromSiSku? Njemu je otac ostawo sedam
deset magaza blaga, ama mu mje ostavio blagoslov, zato ga je
tako brzo i rasuo; nego dajte ja eu mu uciniti dovu, a vi svi
vicite amin, pa eemo ga pustiti nek ide kud zna odavlen! Veziri
1,1
poslusaju, te car dovu, a oni amm, car dovu, a oni amin, tako do
},
i
tvi puta. Zatim ga car dozove preda se i da mu eeterest kesa,
'\
II
pa mu reee: - Evouzmi ove pare, pa odmah da bjeziS odavle kud
zuaS, sarno da te oci moje ne vide vise, jerako te wdim, odmah eu
te pogubiti! - Siromasak priIDi pare, ode u carSiju i kupi nesto
haljina, pa onda hene do demija. Raspita sve kuda ee koja, pa kad
nade jednu da :ide u Misir, ude u !adu i krene ,put Miska. Kad
je dosao tamo, odsjedne u jedan han [ zaiste naroCitu odaju.
HandZija mu da odaju, te ti on prenoCi'VSi tu sjutridan izide u
carsiju i lkupi sebi begovske ha:ljine. Onda upita handZiju bi Ii
mogao naCi dvanest slugu, makar i golijeh, da ga dvore. HandZija
mu nade dvanest Jjudi, koJima on uzdurise Jijepe halj:iJne i krene
ad kahve do kahve. De god dodi i popi kahvu, podaj dukat kahve
dZiji. eudii se sV'ijet novome begu i njegovu malu, pa stanu govoriti:
- Otkako je Misir zakopan, jos taki beg nije bio u njemu! Tako
beg svalci dan s momcima od kahve do kahve, i de god dodi i
popij kahvu, ~ ' J V a d e podaj po dukat. Dan po dan, izmicu se pare.
Eli dokotur'o bijaSe do Sestotina grosa, a jos bandZiji nije platio
za ikOllla:k i In-amu; Ele tonko se nekako i njemu zaduZio, - more
i njemu .platiti, pa sta Ce vlse? Kad jednu veee izbi u taj isti han
nekakav Piru-ihtijar iz Arnautluka. eim dode, zatraZi u bandZije
sobu, rastovari konja i smjesti se. Malo po malo novi'Se beg upoma
s tijem trgoveem, k'o kad su u jednome hanu. He jedne veceri reCi
ee beg handziji: - Daj mi nacini jedno osamnaest sahana jemeka,
hoeu da pozovem onoga dosta na veceru. - HandZija mu zgotovi sve
kako je naredio. U 'Vece zovne beg ihtijara sebi na veceru. Zacudi
se Covjek kad vidi lIOliki zijafet, pa mi:sli: - Bog zna ko je ovi
oojek i 'koHlro je zgodan kad me ovako doceka? - Sjutridan naredi
ihtiJar handziji jedno pet !lest sahana jemeka, da on pozove
bega na veceru. NaredujuCi handiiji reei ce mu kako on ne more
bega tako doeekati k'o sto je on njega. A handZija lfiU ode prieati:
od kako je Misir 'Zakopan da nije -taki beg unj doS'o. De god: svrne
u ,kahvu i popije fiIdzan kahve, daje zanj po dukat. Jos ihtijar
naredi da mu uzduriSe suha sira u jednom sahanu i da ga poklopi
ozgo dZamOilil. Ele, kad bi uveee, ihtijar pozove bega na cast.
SjedajuCi za safro ihtijar se pravdase kako on ne more doeekati
bega k'o 81:0 je beg njega. VecerajuCi opazi beg kako ihtijar umace
kroz dZam u siJr, pa da zapita: - ZaSto ne jedes? - Ama ne mogu,
- i tako oj ovako izvlaCi se ihtijar, - ja najvolim sira. - Pa sto ga
ne jedes kad najvoHs? - zapita beg. - Ama, eto, ne mogu ni sira,
nego mi se ovako Cini slade. - Vim beg da je ,ihtijar tvrdica, pa ee
ga zapitati: - Ja kazuj ti mem ko si i oklen S1 i itnaS li kome
og.taviti kad tako stems? - Ihtijar mu kite: - Ja sam odovud
od Arnautluka i nemam nikoga svoga, vee kad umrem sve ee
uzeti pejtoman. Ovamo sam dosao u t!l'govinu i ponio sam sobom
jedno pet hiljada dukata, koje cuvam u bisagama. Za nekoliko dana
stiCi ee mi arna ceterest lada i domjeti sto i dvadeset sanduka
civita. U svakome tome sanduku usred civitaima po muSema od
hiljadu dukata. eivi.t eu ovde prodati, a pare iZadim, pa nakupo
vati robe i iCi opet u svoj vilajet. Potom ihtijar zapita bega da mu
prica ko je, od kuda je i sta radi u Masiro. Beg mu ispriea sve
svoje devere i kako mu je otae ostavio sedamdeset magaza, pa
kako je sve sa drugovima profuek'o i'do cega je dos'o bio. Kate mu
i kako je pred dZamdjom prosio ikako ga je car ZV'llO, raspit'o ga
i dao mu cetereset kesa, pa kako je dos'o u Misir, kako ide od
kahve do kahve i plaea sve po dukat sto popije kahvu. Kate mu
kako je sve pare gotovo spirio, jos, veti, ima jedno sestotina grosa,
a toIiko duguje handZiji. Kad mu sve isprica, jos jedanput ga pri
pita za lade i za sanduke kad ee doei, pa se tu vece rastanu i ode
svaki u svoju sabu. Sjutridan urani beg i side u kahvu, pa poslje
handziju da mu zovne onoga ihtijara, - da malo promuhabetimo.
Ode handZija, kad ihtijar len u postelji. Kaie mu da ga zove beg
na ,razgovor, a on odmahne rukOID: - Ne mogu, - veli, - bolestan
sam! - Side handZija i kaZe begu sta je. Kad bi u podne, a ihtijar
oprosti se s ovdm svijetom. Brie ism-Ci beg u njegovu sobu, te za
bisage, u kojijem nade kesu s dukatima i strpa je sebi u dZep.
HandZija javi pejtomanu za smrt ihtijarevu, te odimah dodu ljudi
i prepiSu sve sto ima. Zatim ihtijara odnesu i zakopaju, Beg jednako
hoda od kahve do kahve d sve placa po dukat de popije fildZan
kahve. Za pare lIl!ikome ne tkazuje. Treei dan iza ilitijareve smrti eto
ti lada pod Misir. Ljudi kaiu Ciji su sanduci, te pejtoman da sve na
telala. euje i beg za civit te nastavi alterisavati sve po gros, dok
osta1i ljudi eeraju po marijaS. Cudi se sv-ijet ko to tako mnogo
76
77
i
I'
f
cera, dok ce jedan kahvediija: Ne morete vi s begom na k!raj
izici! Takli cojek nije dos'o u Misir otkako je on zak!opan, - i ispri
ca im ,kako po dukat daje za kahvu. Ljudi se atkane viSe ceranja, te
na begu ostane civit. - Daj placaj! Ilavice telal, a on odgovori:
- Starije je jutro oct veCera, nego mi dajte kljuce oct magaze, da
pregledam sta sam kupio. - Pejtoman mu dade kljuCe, te ti on u
magazu. Obije jedan sanduk i naae u njemu musemu, obije drugi,
'lUeCi, i sve 'tako do deset, a!' u svak!om po musema. Otkani se daljeg
obijanja, nego povadi te pare i sjUl'ridan isplalti pejtomanu 6i:vH.
Posto povadi kese iz sV'iju sanduka, da opet Civit na telala i proda
ga dobro. Kad se beg dobro sigurisa, isplati handZiji dug, pa ga
zapita: - Bi Ii ti meni prod'o ovi han? - A s'to ne hih, za dobre
pare! - odgovori handZija, i tako se pogode te beg kupi i oni han.
Cim ga kupi, naredi da se rusi, a na tom mjestu podize veJiku kucu
i flarv.rh kuee jangi-kulu. Onda namjesti gore strniara i naredi mu da
koga goa putnika vidi u izdrpanim halj'1nama, daga svraca u tu
kueu, ae ce domti sve dZaba i hr'anu i konak, pa eak! i odijelo.
Jako se sVlijet stade eudit1 begu i ne mogase se iscuditi oklen mu
toliko silno blago. Jedanput navale nanj da se zeni. Jedan mu nudi
sestru, drugi seer, dok ee opet jedan kahvedzija reei: - Prodite se,
dobri ljudi, nijesu vase devojke prema njemu, jer ovakog eojeka
nlje Misir zapamt:io. Jedino sto ja mam da bi prema njemu bila
aevojka, a to SCi nasega sadrazana, koja bi mu donijela hiljadu i
pet stotina eifluka, hiljadu i pet stotina dueana i sto Ii pedeset
hiljadu dukam. - Dopane se ljudima sta reee taj kahvedmja, te
bde bolje posalju po sadrazana da doae meau njih. Kad dooe
sadrazan, oni mu kaZu sve sto je i !<ako je i kako su Slkontali da je
za tog eojeka samo njegova sci prilika. - Ne branim, - sadra
zan, - daeu mu je odmah; kad neeu njemu, ja kome eu! - Tako
se beg ozeni :i privali mu se jos toIiki siIni mal. Pa naCini u Misiru
dZamiju kakve nema us'Vemu turskome vilajetu, a kad umrije sa
drazan, dopane mu sve njegovo imanje. Eto :lato je bolji blagoslov
roditeljski, nego sve blago ovoga svijeta.
ZA NUZDU SE LAZE
Bio neld Mujo koji je uvijek lagao, ali tako fino da kad bi
poslije dva dana sam svoju laZ euo, on bi sam pomislio da je
,sama istiria.
Jednoga jutra Mujo ustane iz postelje, pa se stane misliti sta
Ce i kako Ce taj dan provesti, jer ne imaaaSe u dZepu ni cigle pare
a zeni i djeci valja donijeti, pa makar ukro.
Dugo se mislio i premisljao pa najposl1je pane mu na pa:met da
neSto slaZe, pa jeda tijem kakogoct do para dode. Otalen ti on odmah
skoci, uzme cibuk i duhankesu u ruku, pa upravo u kahvu meau
svoje komsije. Uniae u kahvu, a nikome ni selama ni sabaha ne na
zva, a snufdio se, brate, kao da mu je sve pomrlo i mrtvijem kocem
zakopano. Tu ti on sjede pa stane lcucati lulom 0 tie, ani skim ne
78
govori, i nlkako muceCi se otud-odovud i na zor pusti nekoli:ke
suze niz obraze. Os tale age sjedilse tu i puSise, dok Ce Vi jedan
izmeau njih reCi:
- Cujes, bolan, Mujo, odavno nam nijesi nista slagao; de nam
bogati, sad Sofo slili, ama onako kakono ti vee umijes.
Mujo 'fie seede ni oka na njih haciti, ,vee jednlllkopreda se
gleda i kuea praznom lulom 0 tle, jer ne imadijase je otklen na
puniti kad u kesi ni praske duhana a u dzepu ni 'prebijene pare.
Utom opet jedan aga zavice na Muju da im 5to slaZe, a Mujo jedna
ko sUl'i. Na to svi skoCise:
Te sto ti nije da ti nije, valja ti nam stogod slagati!
Siromah Mujo sta ce, najposlije skOOi. na noge pa otpoene
plakati i suze trti rekavsi:
- Ama me se, dobri ljudi, ako boga znate, u mene
je jutros veliko zlo osvanulo, jadan sam i prejadan, da yam oct
tegobe ni kazati ne mogu.
Na tosv:i zavieu:
- Sta je, bolan, Mujo? Kazuj sta ti je bilo!
Onda Mujo nastav.i:
- Nemate zasto pitati, zena mi je jutros u kuei mrtva osva
nula, sirota scela je roditi, pa radajuCi dZan 1eslim uCini. Ostalo mi
je sestoro djece, sve jedno drugom do uha; koct kiuee mi jauk
i wiska, ja ne znadoh sto eu ni kako eu, 'Vee evo doleeeh ovdi, ko
jadan, ko zalostan, nemam parita u da m je mogo ukopati a
kamoli da djed hljeba kupim.
Kad sasluSaSe age Muju, u sviju unide tuga u lice i svi ga
pOCese zaliti:
- E, 'lavale Muje, sta mu :i:znenada na glavu doae!
Onda ti poceSe kupiti, te neki gros, neki dva, i Muji se puno
para skupi u rod. Onda zavikaSe svi:
- Hajde, Mujo, alah rahmetile zeni, cini sueur bogu kad ti
je kobila ziva a zenu ti je lahko nabaviti; maS, stono ima naSa
stara rijee: - U sretna zene mru, a u nesretna kobile.
U tome ti jos neki zapita Muje:
- A kad ces Mujo dZenazu kopati?
Ali Mujo ne euje. On ga pita jednom, pa i drugi put, pa ga
najposlije drmne za rame:
- Ta govori, bolan, kad ceS renu kopati?
Tada Mujo jedva haz plae progovori:
- Na podne sam'l'ad da je snesem u dZamiju, a na Bakije en
je ukopati jer je tako rvasijet uCinjena.
Jedan opet od tijeh aga poee Muju tjeSiti:
- Nemoj, Mujo, plakati, d u me:o.e je rena umrla, pa evo me
Ziva. Znam ja kako to zaboli kad zena umre, ali, sueur bogu, taj
bol caskom prode, zena kad umre tako ti je: ko kad se fuvjek
nehotice ubije ,u lakat, ja u golijen oct noge, plaho ti ga moze
zaboljeti, ali Caskom proae, ko da nista nije bilo; eini sUCur te
ti je komIa Ziva, te moreS na njoj snijeti tovar drva u earSiju pa
proctati i djeci koru hIjeba kupiti.
79
Mujo na to zaviee:
- E, sueur alanu, dobri ljudi! - pa okrene lena i ode pa u
tadiji kupi mesa, odnese kuei da burek skuha za rueka, ponese
sobom od kuee zembiIj te u tarsiju; nakupuje svega sto mu treba,
be jos ruu pretekio para! Rahat pone pred podnekud, ama Mujo
rahat i prerahat, va je u tome bio zaboravio i na OIlO sto je siago.
Kad on tako iduCi primakne se bIizukuee, kad al' ima sta vidjeti:
pred njegovijem vratima dmade sto Ijudi sto su se nakupili i ce
kaju podne da Muji!llu dienazu snesu u dZamiju. Mujo se u pm
mah bio prepo sta je d kako je al' u neko doba palo !Il1U je na urn.
Opet se snufdi, pa menu njih; neki mu reee:
- Da ti je zdrava glava, Mujo!
A on jedva izgovori: Da su zdravi prijateIji! - AI' zamal sto
se ne nasmija.
Uto Mujo dode do svojih vrata, otvoli vrata, pa se okrene
wma:
- sta je, Ijudi, sto ste se iskupili ovde pred mojim vratima,
&ta hoeete?
Na to svi odgovore:
- Ta dosH smo da dZenazu ilOSimO u dZamiju.
Onda im Mujo na to odgovori:
- Ta jeste Ii vi, Ijudi, pli svojoj pameti iIiste pobudaljeH?
Rekoste Ii vi meni jutros u kahvi da vam stogod siaiem sto ni
euo ni vidio mjesam, pa sam vam i siagao, a drugi put vam ovako
nikad siagati ileCu, ako bogda kada mi zena umre, kazaeu vam
ui'stinJi., neeu vam vise slagati - i ova je Iaz qd nufde bila! Pa
zat<vori vrata rte u kueu. Ljudi neki odu, a neki ostanu vituei i
psujuei Muju, al' je Muji svejedno: on ee danas sa burekom brke
omastiti.
DRAMJEZIKA
Omera bi svaki dan otackarao da 5e bavi 0 zanatu, a da 5e
procte karaduzena Ii. asikovanja po sokae:irma sarajevskim.
- Ti si, sinko, mlad; mi smo stari, raditi ne mozemo. Tko ee
nas drugi hranriti ako ne ti?
On bijase u Sarajevu poznat kao kolovod:a sviju a1lika. Od kuee
do kuee, od pendZera do pendZera, to mu bijase zanat. Svak je vidio
da Omer jos za zenidbu ne bijase dorastao; Ii. da mu mladost ne bi
smetala, smetaia bi mu prazna kesa. Svak je lako cijenio da Omer
od bijesa Ii. vragoluka aSikuje. Sramota i ruglo koje od toga nasta
jase na jadne roditelje padase. Tuga i zalost za rasipnim sinkom
brzo im prekide Zicu ad zivota: oni Uillru.
Omer ostade starjesina u praznoj i razdrtoj !ru6i na troje siro
cadi. On je, doduSe, to odavna zelio da bez prikora roditelja lakse
i slobodnije mogne sluiiti svojim budala1ltinama, ali naskoro osjeti
kako je biti bez roditelja, kadno sljeme padne na njegovo tjeme.
Tko ee tkati, tko ce presti, tko ee kueu mesti? Valja se
proei budalastine!
Posldje ovakvog razmisIjanja Teee Omer:
- Dajder bugariju! Nije druge, valja se zeniti!
Tamburu pod skut te Iijepoj Mejri pod pendier.
Bijalle upravo jacija kad Omer pod pendZer stupi. Svijeca go
raSe, asaptanje se cujase u sobi. Na stakio ruene, saptanje umukne,
liZ bugariju zapjeva, a svijeea se utrne. Njemu rntko ill glasa ne
daje.
Za tri noei hi dolazio Omer pod pendZer, ali uvijek odlaiase
tufan i Wostan. Mejra mu se nikad !Ili javila ne bi. Cetvrtu noc
opet dolazi mladi asik:
- Daj da joj jos malo posljednji put zapjevam pa vee neee
moja noga pod njezin pendZer.
Bijalle lijepo ugodio tamburu pa zalosnim glasom uz nju popi
jevati stade:
Trunburice, moja dangubice!
Terzijane, moj golem zijane!
Dosta si me gladna nahranila
i Zenana V'Od.e napojila,
djevojaka na dvor :izrnamila,
djevojackog Iica nagledala ...
Tamburiee, moja dangubice!
Terzijane, moj golem zijane!
Gdje izgubih dneve i godine
pjevajuei Mejci uz pendZere,
na me Mejra ni gledati nece!
Na ove besjede svijeea se u sobi utrne, prozor se najedanput
otvoli. Omer ad radosti ne znadijalle za se misleCi da 0 cemu je ho
dio, da je vee dohodio. Mejra ee:
Sva je prilika, da si ti poludio, Omere. Ja se tvojoj buda
Ialaini ne mogu natudJiti. Sta trazis oko mojih pendZera? Od tog
nece nista biti, neka znall!
Omerova radost brzo minu, stovise napade ga tuga veea nego
ikad prije.
Mejra videei Omera smetena, opet nastavi govoriti:
- Moj budaeko! Ti hi moze biti htio mene za zenu imati. Jelde,
Omere?
- Tako je - odgovori OIl.
- Toga se Vi bni! - priU7JIlle ona. - To bit ne moze! Ti ni
komad bljeba u kuci ne imas, pak opet 0 Ze!Ilidbi sanja1l. Ja znam
sto res ti reei: S1i:ka priliku trwl Da oSalll i ja siromaSnih roditelja,
to je istina, ali promisIi zajedno da od mene ne ima pristalije dje
vojke u sverou Sarajevu, pa bas zato bit eu sreena; na6i 6u mjesto
u kuQi prvog kog trgovoa sarajevskog. AI cuj, Omere! Nije blago ni
srebro ni ziato, vee je blago sto je srcu drago! Ja bili tebe 'Volila
nego cijelo Sarajevo, ali sveta je zakletva mojih roditelja. Nju ne
smijem prekrSiti! Melli se je reda za onog udavati koji ee ne same
mene vee.i. moje rodite1je sreene uCiniti, posteno ih do smrti dohra
niH .. Sve svoje rane u me su zavili.
6 Narodni humor i mudrost Muslimana 81
80
Cuvsi ovo, Orner se malo razabra:
- Ako je dakle sarno za tim stal0, koliko bi se htjelo da rnoja
postanes, da te otkupiti rnogu?
- Ne bih rnnogo! - rekne Mejra. Da stogod ducana otvo
riS, to jest da trgovati poenes: rnoje roditelje i svoju sirocad moras
hrariiti, a bogme i ruho pokrojiti.
Na to Omer:
- Allahemanet Mejro! Ja razumjeh sve, i ako iz toga mogne
stogod biti, sutra cerna vidjeti.
Pun radosti i zajedno pun zalosti ode Omer s pendZera Mejrina.
- Ako gdje uzajrnim jaspre, tko ce bili od rmene sreeniji? Aka
ne, to opet zalosniji od mene nitko biti nece.
Tako je svu noc zamisljeni ailik sanjao. Kad osvane dan, ne
znadijaile od radosti sto Cinjaile. Pade mu opet na pamet da iroade
bogatog jednog trgovea velikog prijatelja.
- Ako mi on ne uzajmi, drugi neCe.
Tako razmisljajuei brZe se spremi da mu ide u pohode. Na
~ v s i svoga prijatelja kod kuee, na svaku ruk:u nagovarase boga
tog Isakara da bi ga prignuo na toIik zajam. Trgovae ukaZe se go
tOY i ,krv proliti za svog prijatelja Omera, a kamoli ne uzajmiti mu
trideset kesa.
- To ee i moja radost biti - rekne trgovae Isakar - da Iijepa
Mejra bude tvoja zarucnica.
Priupita od Omera za rok kad ee platiti.
- Sedme godiJ!1e! - odgovoni Omer.
- Ama, prijatelju! Ako sedme godine ne mognes platirti, sta
Cemo onda?
Ja ne znam tko njima tu pogodbu na pamet donese, sto i pred
kadijom pogode, da ako Omer Isakaru za sedam godina ne vrati
zajam od trideset kesa, da rou Isakar na mescemi irna odrezatd dram
jezika i da nikomu krivo ne bude.
Tko srecniji od mladozenje Omera! Taj dan niSta ne radijaile,
jedino rnu je pamet imala posla kako ee sjajni pir dogotov.iti; koju
Ii ee dibu, ,kakvu li kadifu na svoju MejI'll pokrojiti? Jednom
rijeeju: ne bijase on toliko promiSljao kako ee toliku sHu tudega
blaga powatiti, koliko bail kakvirn bi .se naemom lakse potrositi
mogio.
Poslije mjesee dana Mejra bude dovedena u kucu bogatog
Omera. Pirovalo se cijelih osam dana bez prestanka. Niti se IZl1alo
tko pije, tko -Ii plaea. Poslije osarn dana razide se svaJci sebi. Ostane
sam Orner s lijepcm:t Mejrom. Svak se euclio otkuda Omeru toNka
blago da moze raskos provoditi kao jedan beg. Mnogi su cijeniN da
ga nije iskopao.
AI sto mu drago, vratimo se mi nasem OmeI'll!
Kazalisu davno: cijena zanata veea od zlata! Pa opet: nije sva
Cije ispod sela pjevati.
Tako ,j nail Orner nije mnogo mario za svojim zanatom koji je
naskoro i zaboravio. On je mislio: ostalo mi je jos petnaest kesa;
s ovim cu trgovati.
82
Al za svakog nije trgovina, kao sto ni za Ornera ne bijase. Isti
na, trgovine imao je prepun ducan. Soli, duhana, luca j brezovih
metala moglo se vazda naci u njega. Za drugu robu ne bi se ni
brinuo.
Tako Omer trgovaile cetiri godine. Za sve to vrijeme na njegovu
obrazu nije se rnogla opaziti nikakva zalost. Cinilo se kao da rou
ugovor i pogodba 0 uzarnljenirn kesama nikad nije ni na um pada
lao Al nastavsi peta, sve to veema moglo se vidjeti na Omerovu lieu
da ga nesto zeze. Sedme pak godine napola ga bijasenestalo u obra
zu. Cesto su ga njegovi blimji nasH gdje tuZno pati. Zaludu su
ga pitali za uzrok tolike njegove tuge. On bi svako pitanje zene i
prijatelja svojih odbaoio kao covjek propao.
Meni nitko ne moze pomoci, prooite me set
To mu bijase rvazda odgovor.
Lijepa Mejra vee prvih dana strasne pogodbe saznala je izokola
istinu. Meoutim, ona je za dmnost drZala pitati Ornera za uzrok
tolike boli; za koju da nije nikad nadala se naci lijeka, ne bi se
ni udala za Omera. Jer kojoj hi teni milo bHo imati rnma bez
jezika?
- Vee je vrijeme! - rekne Mejra. - Bosealuk pod skut te
kadiji na koljeno!
Tako ona jednot te i drugi put.
- Ova zena me zastddila - rekne kadija. Mozda! Ne moze
biti da ona ne irna namjeru od mene kakvu milost :iskati pa je stid.
Kad svane trece junro, ali Mejra s jos ljepsim boscalukom pred
kadiju. Poljubivsi u lSkut, htjedaile ona ponavadibjezati, ali kadija
namigne na momke te je zaustave.
- zenska glavo! - rekne kadija. - Vee si me do triput za
stidila. U cemu ja tebi mogu mHost uci.n6.ti? ISH od mene!
Mejra jedva i doeeka. Metnuvsi ruku jednu na eelo, a drugu na
prsi rekne:
Kadijo! Tvoje me dobro sree slobodi te mogu moliti, do
sastog petka samo jedan sat da mogu na tvome mjestu sjediti u
rnescemi.
- Turske mi vjere, zenska glavo! Ako ti je po volji, sjedi cio
dan. Da ti je slobodno!
Poljubivsi u I'llku zahvaH i oprosti se s dobrim kadijom pak
ode vesela cekajuCi petka.
Petak osvanu, dan ugovora kada se zajam mora vratiti. Orner
ni sitniSa ne imaoaSe gotovo u kesi, a kamoli trideset kesa. Valjalo
je, dakle, izvrS:itd drugu pogodbu da trgovac Omeru na mcSeemi
odreZe dram je2ii:ka. Mejra bjeSe zarana u:renila. Kadija je jedva
doeeka, prnZ:i joj svoje haljine pa od dragosti svojom I'llkorn nataee
joj kailk na glavu. Cudno bijase kadiji da zena sudi. Zato se
ukloni odmah u drugu sobu pa tu odluci 'kroz stakleni prozorcie na
vratima gledati. Golobradi nas kadija bijase lulu upravo raspuho
kad trgovac i Orner taruCi suze na meScemu stupise. .. UOinivsi
obieaj-ni poklon, malo se poizmakose ... Proou dva tri-easa dok
kadija pet-sest dimova odbi.
83
Kadija: - Cemu ste vi musterije?
Trgovac: - Dosli smo do tvog suda, dragi eendija.
Kadija: - Koja dobra?
Trgovac: - Dobro, hvala bogu!
Izgovonivsi ovo :j;rgovac Isakar iskafe kadiji kako je on prije
sedam godina Omeru uzajmio trideset kesa; pa kakva je onda uci
njena pogodba meau nJima da ako mu za to vrijeme Orner tih
trideset kesa ne povrati, da mu ima odreza6 dram jezika i da su
za to sad dosH.
Kadija: Je Ii tako? Kako ti je ime? Je Ii istrina sto je ovaj
kazo?
Omer (kroz plat vapijuCi): - Efendija, sve je prava istina.
Kadija otvori eitab te list po list stane premetati. Na jednom
mjestu zaustavi nekoliko puta, usnama klapne ...
Istina dakle! Sve se tako i u Citabu piSe - rekne kadija.
- A jesi Ii donio britvu? nastavi opet.
- Dakako, jesam! - odgovori trgovac.
- E, more! - pozeSee ,rekne kadija. - Dobro pazi da sarno
dram odrezes, jer nek' znas, ako manje iIi vise odrezes nego lito
ste pogodili, ostetu news moei dati.
Na ovo se ponesto smete trgovac:
- Jok, vafu, neeemo tako, dragi efenc1ija! Vee ako mu odre
zern vise od drama, ja eu mu zlatom nadomiriti, .ili nek on moga
toIiko odreze; ako se ipak manje trefi da odrezem, na poklon mu!
- Bre, siktur! - srdito vikne kadija. Zar si ti posto kadija
da na meseemi propisujes zakone? Ni1jedna lihvarska vjero! Odmah
da si rezo!
Eto muke i nevolje za trgovca!
- Arnan, dragi efendija! Ja se u carskeposIove neeu metati.
J a znam, tebi je reda po Oitabu suditi, ja ne mogu ni tamo ni ovamo
Alal .mu trideset kesa! Alal mu dram jezika ... Mi smo priJatelji!
Na ovo se kadija jos veema uzbuni, drekne na momke:
- Brzo mi iZOvnite dZelata da nauCim nijednu vjeru tvgovacku
kako se na meSCemi slulla! .. , Odmah da si xezo!
Dzelat s golom sabljom dotrei, trgovac pane na koljena te
skut ljubeci poene molino Kaddja ne dajuci se umoLiti we jedno
govofaSe:
- II' rezi dram jezika, il' gIavu podvrgni dZelatu!
T'rgovac se osjeti ,da nije druge ... valja se otkupljivati:
- Dragi eendija! Tvojih je trideset kesa! Toliko duiIlliku
opraStam; a te me nevolje izbavi da nikome ne rezem jezika, a jos
manje mome prijatelju Omeru ... Arnan, efendija, i otac i majka!
Amanl Ja sam zaludio, t!i meni opros1li!
- Sjeci kudru! - drekne kadija.
Dzelat povuce za1osnog tTgovca koji se hijaSe dobro za kadiju
uhvatio:
- Medet, efendija, ako si Turcin!
Na ovo poleti Orner te stade kadiju Ijubiti i mo}iti za svoga
prijatelja. Ovo hijaSe i cekao kadija:
84
- Omere! - ifeCe on. - Za tvoju volju nek mu je oprosteno,
a turska je vjera tvraa od kamena. Upamtio bi trgovac ce reCi
meseema i kadijinski sud!
Tl1govac izbroji kadiji tddeset kesa; ovaj ga opet ponudi da se
poljubi s Omerom.
_ I da nitko ni od koga ne ima trafiti, ja cu zapisati u
Citab od mesceme.
Poljubivsi jos jedanput Cilim i mestve kadijinske, zahvale se
obadvojica kadiji na pravednoj osudi i ocinskoj dobroti te ostave
mescemu.
Jedna se vrata zatvore, druga se otvore. Uniae kadija (pravi)
zakocenut od SITrijeha.
_ 2enska glavo! Tako mi imana, ni u musafu te pameti ne
vidjeh! Boga mi, da '5i musko, takog kadije do Stam:bola ne bi bilo!
Mejra se zahvali na tolikoj milosti sto je jedan sat povise ka
dijom hila, ponuddvsi mu petnaest kesa od novaca oglobljenog
trgovca. Kadija ne htjedne uzeti, vee ju jos s jednom kesom nadari.
Dna joS jedanput uCinivSi svoju dumost poIjubi mu skute i zahvali
se; spusti pecu te prije Omera kuCi stigne.
Orner se bijaSe zadrZao u kahvJ. Ugledavsi ga Mejra s pen
dZera gdje na avlijska vrata ulazi, od sale mu se stane irUgati:
_ Eto Omera odrezOOla jezika tepaju6i mu govorase:
- Nisi domolila - rekne Omer.
Ona kao zacuaena sto ne tepa, stane ga pitati:
- Sto dakle bi?
_ Bog i pametan kadija ( a kakav je Jijep ko jabuka! ... Bog
mu dao svaku sreeu!), on mene od napasti i:zbavi, a trgovca oglobi.
- Je li Ijepsi taj kadija od mene? - prihvati opet Mejra uka
mu onih trideset kesa.
Omer od radosti proplace na krilu svoje mudre zene te je triput
poljubi u junacko celo. Uznavsi mudru njezinu majstoriju, odsad
mu je tniput drafa bila. Mejrine mudre savjete slusajuCi, Orner
se prihvati zbiljski zanata te domala steee veliko bogatstvo.
PRAVEDNA PRESUDA
U Sarajevu jedan eimt 11lgubio Z8:Sivenu kesu novaea pa
pusti telala i obreee dati s blagoslovom sto groSa onome koji
je bude naao. Posto telal vieuci prodepo sokacima, eto ti jednog
seljaka gdje nosikesu:
- Evo, trgovee, valjda su ovo tvoji navci to si jzgubio.
Cifut pun radosH spopadne kesu, pak je otvori i stane novee
brojiti; ali mu se odma okrene ['adost na most kad pomisU da
mu valja dati sto grosa onome to je nasao; i stane misliti kako bi
mu ji ne dao. Tako, poto izbroji novee, reee seljaku:
- n $Ii, dakle, pobratime, izvadio tvojd sto grosa, jer je u
kesi bilo osam stotina grosa, a sad nema vise od sedam stotina?
Dobro si einio! Fala til
Siroma se eavjek upropasti kad euje to, oi vise mu bude zao
na potvoru nego 2la obreeeni sto groa; zato se stane kleti i prekli
njati da se on novaca nije ni dotaikao, nego da ji je onako donio
kao sto jd je naSao; Oifut pak astane tvrdo pri :svome. I tako se
malo-pomalo svade, i otjeraju se karliji na sud. PoSto se obojica
zakunu: Cifut da je u kesi bilo osam stotina grosa a sad nema
do sedam stot:ina; seljak pak da se on novaea nije ni doruo,
nego da mu je onako donio kao sto je naSao, onda im mudri kadija
poznavsi sta je i ik:ako je, presudi ovalco:
- Vi obojica imate pravo: ti si, trgovee, izgubio osam stot:ina
grosa, a ti si, Hero, nasao sarno sedam stotim.; tako to nisu novci
toga trgovea, nego nekakvoga drugoga eavjeka. Ti, dakle, Hero,
nosi te novee kuCi, pa ji ostavi dok ne dode onaj koji je lizgubio
samo sedam stot:ina grosa; a ti, trgovCe, eekaj dok ti se .ne javi
onaj koji je naSao osam stotina grosa.
ZLOGOVOR
Jedan Covjek nnao slugu, kojemu je uvijek bio obieaj zlo
govoriti i slutiti, pa mu s toga i nadenu .ime: Zlogovor.
Kad je jednom taj eovjek poliao na cabu, (I'eCe .wome sluzi: -
Zlogovare, aJ.ro bog dade te se vratim s Cabe, kad wi ,jzades usu
sret, niSta mi ne kazuj! - Peke, aga, peke! - odgovori sluga.
Karl je biilo VI1ijeme, da hadmje dodu, dzade i Zlogovor sVOillle
hadziji ususret, a kad se sastadose, poljubi Zlogovor had2Jiju u
ruku i upita za zdravlje. - Eh, padobro sam, sueur bogu, i zdravo
- odvrati mu hadZija - a kako su mi kod kuee? (HadZija je bio
zaboravio, da je to njegov ZIogovor). - Sve dobro azdravo, samo
89
ti je kuja krepala, - jedva doccka Zlogovor). Eh, s\'a steta je u
njoj bila, razgovori se hadzija, - a sta joj bi? - Mala - vala
prejede se mazgina mesa, - odgovori mu sluga. - A zar je,
bolan, i mazga krepala? - u cudu ee hadZija. - Cree - vala
nosed staroj naslone - hladno ee mu Zlogovor. - Zar je, jadan,
umrla stara (mati hadzijina)? - problijedi hadzija. - Jest, alah
rahmetejle! - saZalno ee ruu ZIogovor - taman na petnaest dana
prije mlade hanume (zene hadZijine). - Aman sta bi, nesretnice,
zeni? - poviee na smrt blijed hadzija. Prepade se, vala, kad
ti kuea izgorje, - kaze mu Zlogovor. - Zar mi je, nesreeo, i
kuea izgorjeIa? - vikne ocajno hadzija - ja sta mi se, bolan,
radi kod kuee?! - Bogme dobro - odgovori Zlogovor: - Cigani
se naselili; kuju, dimaju; bolje nego kad si ti bio!
BOG ZNA STO tINI
Setao se hodZa po baSCi u kojoj je bio i jedan veIiki dub,
pa ugleda jednu vrijezu od tikve de se popela uz oni dub i na vci
jeZi jednu golemu a na dubu mnostvo zeluda, te u sebe rece: -
Boze moj, je Ii avo protivno tvojoj volji da od ovako male vrijeze
bude ovako veliki rod, a na ovaj gromoradni dub zelud manji od
Ijesnika? - To govoreci pane mu jedan telud s duba te posred
nosa, a on: - Bog zna sto cini; a da su zeludi veliki kao ona tikva,
ja bili grdan bez nosa po svijetu hodio.
NASRUDIN KAO SLAVUJ
Vrativsi se iz mekteba gladan, Nasrudin je vikao sto ga grlo
nosi:
- Mati, ja sam gladan!
Kako nije bio gotov rucak, mati, da ga skine s vrata, odvali
mu komad prosenice i dade rou:
- Evo ti, pa se zadrami dok bude rucak gotov.
Nasrudin 12ade sa subom proseniq)m u rud na sokak, ali je
ne htjede jesti onako subu, nego potraZi nesto da prismoei. Kao u
svakom selu u Anadolu, bili su i u selu Ortu, gdje se to dogadalo,
voenjaci i bostani bez ograda. Nasrudin se obazirao po njima i
begenisao zerdelije. Pope se na jedno drvo i poCe jesti zerdelije s
./ prosenicom .
!
Opazi ga baScovan i veoma rasrden dode pod drvo:
I
- 8ta radiS tu, herif jedan?
i
Nasrudin se ne zbuni, nego doceka:
- Ja sam bulbul (slavuj)! Popeo sam se na drvo da pjevam.
Vlasnik voenjaka se nasmija i, da ga digue na trehu, upita
ga:
- Kad si bulbul, bi Ii nam malo zapjevao?
Nasrudin poCe oponasam bulbulov glas, ali je to bilo ni na
sto nalik.
90
- Kakav si ti bulbul? -ismijavao ga je seljak. - Bulbul
pjeva slatko i umiIjato, da ga se eovjek ne moze naslusati.
Nasrudin mu odgovori hladnokrvno:
- J a sam jos neuk poeetnik. Od mene se ne moze vise ni
tra71ti.
LOVNItANI UtE KUR'AN
Nekoc dode neki Duran Lovnicanin u Sarajevo pa cuje kako
uee softe u mejtefu. To njemu zaCudno bilo, pa pode traziti koga
da mu rekne, sto ani u mejtefu vicu. TraZeCi tako namjeri se na
hodZu, pa ga zapita: - Ama, zdravlja ti, hodZa, sta oni tame vicu?
- A hodZa mu odgovor.i: ~ UCe, biva, kur'an. - A on opet upita
hodzu:- Dragi hadZa, bi l' ja to mogo dobiti? - Bi, ako platis.
- Duran obeca platiti, a hodza mu rekne, da sutra dode po
kur'an.
U to vrijeme nade hodza tikvu pa je napuni st:rsenovima, a
zacepivsi je dobro predade ju sutradan uz dobru placu Duranu. AI'
'kad mu predade tikvu, ovako ga uze svjetovati: - Na ti kur'an,
pa kad dodesined svoje, razgrdj dqbro jednu odaju, skupi znance
i prijatelje, ulegnite u odaju pa se skinite do naga, a onda ti od
eepi tikvu, pa rete svi nautiti kur'an. Duran velikim veseljem primi
tikvu pa put pod noge. Kad dode u LOVrIlicu, spremi sve, kako
ga je hodza nasvjetovo. Ljudi se saberu u odaju, da gledaju Ii uee
cudo od kur'ana. Kad se svi poskidali, odcepi Duran tikvu, a strse
novi proviruju 1Z tikve pa onda bijesni navale na nage Lovnieane i
poenu ,ili klati, a ovi od muke nagnu kud koji 12 odaje bjezati. EIe,
Duran bjezeei pred njima pobjegne preko gaJa. Kad bilo poslije,
zapitat ee jedan drugoga: - Gdje je Duran? A netko se oglasi: -
Eno dva ,;kur'ana" otjerase Durana preko gaja!
RAJA I KADIJA
Dosao raja u kadije i kaZe da mu ima nesto na tajnu pro
govoriti, i kadija pritvori vrata, sjede ,j pripali oibuk govoreci:
- Kazuj 8to imaS.
- Bogme, efendija, tu onomadne jedan nepoznati mi Turcin
gonjase pokraj moje kuee kravu i tele, pa ga snade nekakva muka
i zazva me, govore6i mi: - Vlase, tvoga ti krsta, ako umrem, uko
paj me me na ovo isto mjesto i stavi na mezaru cipele po nasem
zakonu, halal ti ova krava s teletom.
- A je Ii umro? - upita kadija.
- Jest, i ja sam ga zakopao kako se najljepse moglo, pak sam
dosao da te pitam, je li mi krava s halalom iIi nije, [ ako se poslije
obaznade, jesam Ii duian vratiti tua mal.
- Cekaj - rekne mu kadija - dok u kuran zavirim, da vidim
sto piSe.
Prihvati kuran i citab, pa poone llstove prebirati, kao bajagi da
traii, i odgovorice mu:
91
- Evo u hozjem Citabu: krava mene, a tele tebe.
- AIDa, efendija, vidi sto piSe: ako se obaznade, kako Cemo
cmda?
- Evo ,kako 5to god se kadiji donosi, to se viSe ne
odnosi, a ti valja da <tele watis, jer .pise da sma duzni mrtvoga
badava ukopati.
CIGANIN PRED KADIJOM
Ukrao Ciganin potkovu iz ducana jednog trgovea. Trgovac ga
prividi i ode te ga tuZi kadiji. Kadija posalje zaptiju po Ciganina.
on dode, kadija ga upita:
- J esi Ii rti. omme trgoveu ukrao potkovu iz dueana?
- Hasa - odgovori mu Cigo.
- Ama, evo Oovjek kaZe da jesi - reee mukadija.
- Jok! Ja to nipoSto ne bih uillnio - rece Cigo.
- Onda moraS jemin uciniti kako nijesi potkove ukrao
reee mu dalje kadija.
- Hoeu, ako hoceS sto puta - odvrati mu Cigo.
se Cigo zakune, kadija mu zapovijedi da se jos jed
nom zakune. Posto se Cigo zakune i drugi i treei put, reme mu
kadija:
- Sad moras platiti za fa tri jemina tri inace ti se nece
ubrojiti.
Oiganin, ka.d to cuje, pocese se iza uha, pa povice:
- Ta ne :valja potkova vise od grosa, a ti tri! Evo ti jet
Tad izvadi potkovu iz njedara i bad pred kadiju, pa zdimi na
vrata.
NASRUDIN I PAS
Jednom Nasrudti.n-hodia 1$300 nekuda kiroz selo, pa na njega
naleti pas njegova kom1Hje. Hadia, da se obrani, potegne sjekiru,
udari psa u glavu, a pas otegne repinu. Komsija ode kadiji, pa mu
se potuZi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rete .kadija: - sto
nisi drlalicom udardo psa, vee 'Sjekirom? - Nato Ce mu Nasrudin:
- Da je hUo pas mene repam ujesti, ja bih njega udario drlalicom.
KOGA JE VISE?
Ono pitali Nasrudin-hodZu: - Vjere ti, hodZa, ZllaS Ii ti koga
je vise na svijetu, mdka iIi zenska? - zena, - odgovori
Nasrudin-hodZa. - Ama kako Ce to biti? Otkuda ti madeS, nijesi
ih valjda brojio?
- E, - veli hodZa, - ja racunam ienama i one Ijude koji
sluSaju zene.
92
NASRUDIN I CAR
Nasrudirn-hodZa rijeSi da donese earu Smisli i kupi
dvije smokve .i ponese tanjir i kad dode pred earski dvor, rete
slugama da jave earu da mu nosi peskes. Car dozvoli da Nasrudin
dode s peskesom. Nasrudin ponese dvije smokve i turi to pred
cara. Car kad pogleda zapita ga:
- sta je ovo, Nasrudine?
- To su, .cestiH care, smokve!
Premda je car znao soo je, on mu rece.
- A sta ce ovo?
- To se, care, jede!
Car rete:
- Pa kako se ovo jede?
Nasrudin umne jednu smok.vu:
- Evo ovako, care! -
Metne u usta i izjede je, pa mme i drugu, pa je predvoji u pola,
pa rete:
- i ovako, caz:e!
Pa izjede jednu polovinu, pa onda i drugu. I tako car ostane
bez ikakva se i jzjuri Nasrudina.
HonZA SE BOn ZA KRCAG
Kad god je Nasrudin-hodia slao daka po vodu, uvijek ga je
najprije istukao pa onda rou tek dao rkrcag da donese vode. Ljudi
se tome cudili, pa naposljetku ga zapita jedan njegov prijatelj:
- A zasto tl, hadia, najprije istuces daka, pa tek onda mu
daS krcag u ruke?
- Tueem ga zato da mi ne razbije krcag. Jer kakva mi je
hasna da ga tucem ondakad vee razbije kreag?
NADMUDRIO HODZA RAZBOJNlKA
Jednog ralffiazana ldanjao neki hodZa u jednom selu. Kad se
ram.azan svrSio, seljani mu platise dobro, a on krene kuci. U putu
ga sretne jedan .razbojnik na konju, pa mu rece:
- E, efendija, dosta si novca nakupio! Daj, da to raspolovimo,
tebi je mnogo sve.
HodZa poee moliti, da ga se rnzhojnik prode, pa Ce mu on dovu
Ciniti, aId. nekoristi. Dok je ratLbo}nik sjahivao skonja, hodZa se
sagne i uzme kamen, pa ga zamota u rubac, pa onda rete:
93
- Kad nije druge, evo ti novci; ali znaj, da ti ih ja ne mogu
dati svojom rukom, koUko mi ih je zao; vee eu ih baciti dolje na
onu livadu, pa eu otiCi, a ti onda otidi i uzmi.
Razbojnik prista:ne na to. Kad hodza baci rubae daleko od
sebe, razbojnik, pohlepan, pode dolje i ne obaziru6i se na hodzu, a
hodia pojase njegova konja pa stisne bjezati viknuvsi r<1.zbojniku:
Alah emanet i halali!
NASRUDIN U BOSTANU
Prolazio Nasrudin-hodza kraj bostandZijina bostana. Zapele
mu lijepe dinje i karpuze za oei, pa ne mogo sreu odoljeti, pre
skoCi plot pa ih stane u torbetinu trpati. AI eto ti bostandzije:
- Ma bodZo, s10 radis u ovom bostanu?
Nasrudin, kako prmvatio dinju da je utrgne, okameni se kraj
nje i izbulJio oei u bostandZiju:
- Ma bostandZijo, vjetar me donio.
- Ako te vitar donio, sto drZiS dinju u ruci? - upita bostan
dZija.
- DrZim da me dalje ne odnese, - vell hodZa.
- Ma kad se drZis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u
torbu? - pita opet bostandzija.
- Bell ni sam ne znam sto cd straha radim, - doklopi hodza.
MALI I VELIKI KIJAMET
Razgovarali se u kafani Turci 0 kijametu i kako ce biti oni
dan. Jedndkazivali ova'ko, drugi onako, a 1lre6i: - Ma kad znate sta
Ce bili, mate Ii boni, kad ce biti: - Jedan od njm odgovori: - Jok!
Ovde nema ni hadZije ni kadije, flIi uleme ni muftije, ni imama ni
bodZe, koji oozje knjige otvaraju i iz njib znaju sve sto je bilo i sto
ce biti. - U to dode jedan bodZa, te im nazove: - Selam alejc!
A oni njemu: - Alejeumu selam, efendija! - PoSto sjede i poene
uz Oibuk prisrkivati secerli kahvu, IZapita ga jedan stari dedo: -
Efendija, kaZi nam, dina ti, sto u Citabima pise -kad ce hiti kija
met? - A on: - Ma za koji me pitate; ali za mali kijamet ali za
veliki? Ako je za mali, bit ce onda kad mi zena Umre, a veliki onda
kad ja umrem.
94
BODZA OBRIJAO BRADU
Bio je nekakav hodza zaspao, pa od nekuda dode mis u odaju
i slucajno mu prode preko brade, i skorn hodZa iza sna pa vide
da je mis. Brie bolje dozove berberina i svu bradu obrije; no sjutri
dan, kad bez brade pode u dzamiju, svak na nj pogleda i zacude
se 5tO je bradu obrijao. Kad svrse klanjanje i izidu pred dZamiju
sv,i ga jednoglasice zapitaju: - Sto hodza od brade uradi, jazuk ti
bilo na obadva svijeta! - On im kale, za sto je to uradio, a oni:
Pa sto marl, ako si Turcin? Ako i prosao miS, zar se nije mogla
oprati brada vodom i sapunom? - Istina je odgovori im hodZa
- ali sam ja to uradio, da oni miS ne naCini drugome puta preko
moje brade?
TRI BRATA- SVA TRI DOMISLJATA
Bila u davna vremena tri brata te imala jednu Iijepu kobilu
koju im jednoc netko ukrade. Videci braea da im je nestalo ko
bile, reknu medu sobom:
- Hajdemo se domisljati tko nam je odveo kobilu i kuda ode?
Najstariji kao najpametniji rece:
- Tko nam je odvede, taj je visok.
A srednji kale:
- Ako je visok, a one je play.
A najmladi priklopi:
- Ako je play, a ono je covjek golemih brkova; hajdemo za
njim; .
S10 rekose, to i ueiDiSe.
Potekose niz polje te na putu sustigose jednoga covjeka is to
onakva kako su kazali: visok je i play je, a ima i goleme brke;
aI' kod njega ne vidjese kobile. Salete ga kao Ijuti strsenovi pa sve
pitaj:
- Kamo nasa kobila? Sad ili vrati ili plati nasu kobilu, dru
ge ti nije.
VideCi covjek kako ce na pravdi boga nastrada:ti, uzme se oti
mati, moIiti i kumiti bracn da ga se produ, jer on nj.ihove kobile
ni vidio nije, a kamoH ukrao. AI' braca sve jedno te jedno:
- Daj ti nasu kobilu, ti si je ukrao - pa kad vidjese da nece,
spodbiju ga sva trojica pa s njime u Travnik pred kadiju.
Pa kad ih kadija upita:
- Sta cete?
A ani u jedno grIo:
- Dragi kadija! Ovaj nam je covjek ukrao kobilu pa smo
dosli da nam napIatis.
Onda Ce ill kadija upitati:
- A kako vi znate da vam je on ukrao kobilu?
Tada ani reknu:
- Milost te hila, dragi efendija, mi smo se domiSljali pa zna
mo da je baS on ukrao, a ni1ko drugi.
95
Cuvsi ,kadija sto braea govore, izide u drugu sobu, zamota
Hmun u golemu krpu pa ga ovako zrunotana metnu u vreeu te sve
:i:znese pred bra6u i rekne:
- Ako se domislite 5to je u ovoj vreei 1Svezano, naphrtit eu
yam kobiIu; ako Ii ne pogodite udacit eu 'Vam svakom po sto seta
pova na tabane.
Onda najstariji brat rekne:
- Sta je god, ono je okrugio.
Miadi bmtkaZe:
- Ako je okrugIo, a ono je zuto.
A najmlaw nadoveza:
- Ako je roto, a ono je Iimun.
Kad razmotase krpu, a OillO zbilja limun. Jos im kadija ne vje
ruje, vee ih zaustavi kod sebe na konak. Pa kad je bilo uveeer,
naredi kadija da se zakoIje pasce pa da im se zgotovi za veceru.
Kad je doolo vrijeme veeere i braca stala vecerati, rekne im
kadija:
- Aka pogodirte kakvo je to meso, naplatit eu yam kobilu; aka
ne pogodite, udarit eu yam svakomu po s1'o stapova na tabane.
Onda najstariji brat rekme:
- Sto je god, ana je k.asalo.
Srednji kaZe:
- Alro je kasalo, ono je njuhalo.
A najmladi ee izvesti.:
- Aka je njuhalo, aono je paSce.
Onda kadija skoCi pa viknu:
- PogodiIi ste, naplatit eu yam kobiIu!
I naplati je.
NASRUDIN PRED VEZIROM
Dade Nasrudinu haber, da ga vezir preda se zove i da ee ga
pogubiti. Bila muka Nasrudinu - ali sto vezir rece, to jest i tako
jest, na ina ruje - rna giavu traZio. Oprosti se hodZa sa zenom, pa
kad vee poSo, vice ga Zena sa - Kad budes u kasabi,
kupi mi papuee. - Nasruddn se ogleda, pa opet bez rijeCi pode
putem, tek pomisli: ko zenska pamet.
Putujuci tako udari na jednu vodu, sto ,feee mimo vezirova
lronaka. On na vodu, a ono cure pranje peru - rna cure, jedna
lipsa od druge, pa pomisli: e, hodZo, da ti dadu birati, koju hi?
Taka dade i pred vezira. On pred njega, a vezir iz sveg grla:
- Vodite ga i pogubte gal
- Cestiti veziru!, - zaviknut ce Nasrudin, beli ne znam u
koga je od nas pamet veca: Ja idem amoka, da glavu izgubim, a
:lena me vice, da joj kupim papuee, kad budem u kasabi. Meni je
fiviti sabat, dVa, a zaZelio cure, 8tO peru na vodi; ti mi kidiSes glavi,
a ne kaZes nit rad sta, nit za sta.
Vezir vidi da su udarili u besposlicu i halali Nasrudinu.
NASRUDIN SA 1:ENOM
Lego Nasrudin-hodza sa zenom na dusek, raSirio se i napuh
nuo, pa priNsno kukavnu zenu do duvara. Kad to zeni dodijalo reee
mu: - De hodZo, odmakni se, tijesno mi je.
Nasrudin na to ni mukaet, van se spremi pa hajde, hajde,
dok vee sabab ueilo i zora svanula. Eta istim putem komsija gdje
se vraeali sa vaSara. - Sabab..lJajrula! - Sabab-hajrula! -nazivaju
i od:civaju si komsije, pa kad malo odmakoSe viknut ee jim hodZa:
- Kad dodete kuci, popitajte moju hanumu, jesam Ii se dosta
odmakao i je Ii joj jos tijesno?
NASRUDINOV MUDRI ZEe
Bila u Nasrudin-hadZe dva zeea. Jedno jutro, kad je paso k
svojim oraeima na oranje, reei ee zeni: - Spremi nam za rueak
dobru braveeu oorbu s kupusom i iIcrompirom; na bravinu metni
crljena luka; skuhaj pitu ad tikve i poSaIji nam dobra seniena
kruha i oku rakije. - Taka rekavsi uzme jednoga zeca - s njim u
torbu, pa na oranje.
On k oraCima, sve lijepo: - Merhaba! - Merhaba, hodza. - A
Ijudi, sto bi danaske rueaH? - zapitat ce ih hadZa, bili dobre bra
veee eorbe s kupusom i krompirom? - Kako ne bi, po bogu brate?,
vele oraei. - A bi Ii na bravinu crljena luka? - pita hodza.
A rna nikad bolje, - reC:i ce jedan orac, - bravetina tusta, a luk
Ijut: sto luk 12grize, bravina zamaZe. - A bi Ii pitu od tikve?
pita opet hodZa. - A ko ju ne bi, veli opet jedan orae, i mrtav bi je
jeo. - Pa onda bijela senicna kruha, - veli hadZa, - i okica mu
cenice, - doklopi jedan orae. - Pa taman, - nasmija se hadZa.
Tako budavSi, izvuCe Nasrudin zeca 12 torbe, pa mu reee:
- Skokni hanumi i reei joj. neka nam spremi za rueak bravecu
oorbu sa kupusom i krompirom, - na bravmu illeka nareZe crljena
luka, pa neka skuha pitu ad tikve, ama neka ne zaboravi dobra
seniena kruha i oku rakije. - Tako rekav5i ispusti zeca a on bjd,
- pa u sumu. - E, kako odskaee, - veIi Nasrudin, - eto ga sad
kod kuee - ama ni u cara boljeg tatara.
Mill boze sto se oraCi naeudise, kad ucilo podnea eto meka,
ma bas onakova, po kakav Nasrudin poruci. Jedva eekaju noei, da
odu kuCi i da se nagledaju mudraeine zeca. Tako pade i noe, a oraci
zanoee u Nasrudina. Ma nije njima bilo do konacenja, van da
se nagledaju mUdra zeca. Zec ko zec, a oni misle od onoga,
sto je osto kod kuee, da je oni, koga je Nasrudin na oranju
ispustio. - De hadZo, udari mu cinu, pa da trgujemo, - vele
oraci. - Ma sta mislite bani, da je taki zec po pam - dvije? -
AIDa necemo se cjenkat, teke da trgujemo. BeIi se oraei namolise
hodZi i on im za velike pare prodade zeCinu. Odose oraCi veseIi k
sebika, a hoclZa se nasmije, pogIadi bradu [ reCe zeni: - Da nejma
IUda, kako hi mudri Zivili?
96 7 Narorlni humor i mudtost Musllinana 97
KADIJA I KADINICA
Jednu vece, kad se kadija vratio iz meseeme kuCi, kate mu
kadinica, kako joj je cipCinica donijela jednu tUku, koju je ukrala
u komsinice, pa ga upita, hoee Ii je zaklati i ispeCi, ako samo nije
grehota tude muke u kueu unositi. A kadija joj rece, da u Citabu
pise, sto god u peskes dode kadiji, cIa niSta nije grijesno, kao ni
more, sto se niCimizmijeniti ne moze. Ada, moj efendija,
upitakadinica, kati mi, kome najpravije u mdeemi surus? -
Kazaeu ti, ali neka te nesto upitam: - Ali ti je milija krava, koja
mlijeko dava, ali ona te prevall nogom kabao, te se ne d. pomusti?
- Milija prva - E dobro, u srebru ti se okovala! A kati mi: ali ti
je milija ona kokos te ne nosi jaja, ali ona te nosi? - Milija po
tonja. Valaj pogadas ikao po andelu! A kaZi mi: ali rti je milije
proljetno runo vune, ali jesenje? Bogme millje potonje. - Afe
rim hanumo!svaka ti je pra'va kao po koncu. A deder kaZi mi: ali
je bolje maslo, ali skorup? - Bogme bolje prvo. Pravo sudiS kao
dram q madZarija, ali je i prvo i potonje sve dobro. Pa, kad znas
s10 je od sta bolje, zasto me pitaS?
NASRUDIN UTOPLJEN
Poinadio i plahukavgu zakuhao NasrudilIl negdje u mehani.
DosIe rz.aptije, da ga u vreeu metnu i u more bace. Kad to zacu
Nasrudin, uzme put pod noge, pa poteci, poreni, - poteci, poreni,
- ne bi Ii kako izmako.
Tako bjezec susretne oobanina sa ovcama. - Kamo bjezBl,
hadZo? - pita ga cobanin. - Bjezim nevidom, vice hadza, kako ne
bi bjero, - caT dao zapovid, da mu seer oZenim, a ja neeu, pa
neeu! - Ma kud .ti pamet hadZo, cudi se cobanee, da sam ja te
sreee, ne bi ostao ovako pra7.nih ruku. - Paako hoees, evo obuci
moje haljine, a ja eu tvoje, pa ee nam obojici po eeifu bitt
To Coban jedva i doeeko, brie bolje promi:p.e haljine. Nasrudin
odeera ovce, a kad zaptije doeeraSe trag do cobana, ne pitaju je Ii
Nasrudin, .nije Ii, van vreeom preko glave, pa s njim u more.
Tako se NasrudilIl kutardso smrti; a doeepo stoke, pa se vrne
rahat kuCi. Kad dose u rodnu kasabu i mahalu, pa cera onoliku
stoku carsijom, sleze se i stare i mlado, da vide hodZu, koga su
zaptije u more bacile, pa ga pitaju: - De dina ti, hodZo, kako si
iziso iz mora i odakle ti ,tolika stoka?
- He, nasmije se Nasrudin - nista, kad me bacHo u more,
dodem na prilipu livadu, punu stoke svake ruke. Ja sta eu, van'
biraj, dok .gam ovo nesto izabro, te lipo put pod noge, pa izeeram
s10ku na suho i e v ~ , sueur alah, badse me potribu u more, a iza
doh pravi zengjija.
Kad to Cull. toliki Ijudi, razglasise koliko imade stoke u moru,
pa ti se sabralo siromaha, da idu u more po ovce: sve jedan drugo
mu vezu vreeu oko glave i bacaju se u more. Kad vidi svit, da se
niko iz mora ne vraea zapitat ce Nasrudina: - Kako hodZo, te se
98
ovi ne vracaju sa tolikom stokom? A hodia: - Valja su se pola
komili, pa preduboko uSli iii poveli preveIiku stoku pa ju ne mogu
izeerati, a besbeli vide da je ondje }ipse, pa ostali.
KADIJA I NJEGOV SUD
Gladne godine ubio cipCija raja kravu age, pa kad je aga
dosao u jesen, da mu dade od krave kesim, mu cipcija, da su
kravu izjeli vuci, ali aga propita i dozna, 510 je s kravom bilo, pa
pozove Cipciju u kadije i povede sa sobom dva svjedoka, koji oisto
obispatise kako je raja kravu ubio i izio. Kadija osudi, da se agi
krava plati samosedmo i da se oipOiji udalri dvadeset i pet tojaga
potabanima. Kad cuje raja, zavice:
- Arnan, efendija, za carski hljeb i bozji serijatl Ovi su saiti
podmieeni od moga age, nego eu sutm dovesti ja, hoees, dva
deset saita, koji su vidjeJi i culi,kad su sarulju vuci raznijeli.
Taman - reee kadija - a ti ih dovedi sutra, da vidimo,
kuzun eeiremile!
Sutradan upadni cipcija, te pravo kadiji u konak, ali vidje ka
diju gdje oklanja, pa dade njegovome momku dvadeset zlatnih du
brovackih novaca, na kojima je bio izobraZen sv. Vlaha s mitrom
na glavi i sljakom u rud, pa reee momku:
- Dat ces ove pare efendiji, i da sam mu preporucen, da me
kako kurtalise od age, pa predat ces mu i ovu puturu masla i ovaj
sahan meda.
Momak zausta'\d dva od onih novaca, a osamnaest preda kadiji,
kao i maslo i med, i kate mu, sto je raja rekao.
Donekoliko evo J. age i raje pred kadijom, a kadija odusi na
agu:
- Dzenabete jedanl Kako mozes ti potvoriti bigair-hak fukaru
raju, da ti je kravu rno?
Arnan, efendum benuml Ako je malo ona dva jucerasnja
svjedoka, dovest eu ti jos tri!
- Sikter, maj.ku til Raja je meni doveo osamnaest saita, sve
staraca pod bradom i pod samurli kalpakom, a sa stapom u rucil
A momak ispred vrata zavice kadiji:
- Evo i ovamo kod mene, efendija, jos dva, ako je potreba,
da uljegnu?
Jok, jok! Ne trebaju mi vise! - odgovori.
NASRUDIN U HAMAMU
Dolazio se Nasrudin-hodia kupati u neki hamam, u kom se
uvijek desetoro djece kupalo. Dogovore se djeca, da produmbuse
sa hodzom, te ponesu jednoga dana kradomice svako po jedno jaje.
Onda vele Nasrudinu: - Cuj hodzo, danas od nas mora svak po
jaje snesti, ko ga ne snese platit ee drugim hamam. - E taman,
veli Nasrudin, ako vi snesete, vala eu i ja.
7* 99
Sad se uzpne jedno djete na mennernu plocu sto bijase u
hamamu, stade kvocati: - ko - ko - ko - ko - koko - da!
rogne se - i pod njirm pravo, pravcato jaje. Tako ce i drugo, trete,
cetvrto i sve desetero djece: svako kvoca i beli snese jaje.
Dode i na Nasrudina red. U dobar se on dosjeti svome jadu,
popne se na mermernu plocu, zaZme ocima, protegne se .i vilme
sto ga je grIo nosilo: kukuriku!
Sad vide djeca da ih je Nasrudin nadmudrio, pa mu vele:
Ma hodzo, zasto nisi i ti sneso jaje? - Ko je vidio da deset kokosi
bez horoza valjana jaja nesu - a kad bi ih horoz neso, beli bi ko
kosi kukurikale.
NASRUDIN DIJELl OVNOVE
Zarohilo devet gorskih hajduka, deset omova, pa stali da ih
dijele. - Dijeli, pa dijeli, kako god pocmu, na svakog dolazi po je
dan, a samo na jednog po dva ovna. Tako kavgu zametnuse i da ce
Ol."IlZje trgnuti, kad Ii nanese sreta Nasrudina kraj njiha. Kad ga
om vide, v.i!lmu ga: De hadZo, Pejgambera ti, naredi kraj inatu .i
kavgi: - razdijeli nam ovnove, kako te tvoja pravica uci, - pa
kak.o ti reces, nama Ce pravo biti.
Sad ude hodZa u druZinu i rece: - Ako zaista na moju rijec
pristanete, kako po pravu i pravici reeem i ako mi nece niko zlo
biti, t.o cu pravo podijeliti.
Svi hajduci ucinise kletvu, a to 00 Nasrudinu drago - pa ce
ovako: - Vas devet i jedan ovan je deset; - ja jedan i devet ovno
va, pa je opet deset. - To ostavi haJducima jednoga ovna,
a ostalo devet sa sobom odcera.
PRAVEDNl KADIJA
Nekav Turein bekcija ode u jednoga postena i zendila raje i za
moli, da mu uzajmi pedeset talira do malo dana. Raja mu uzajmi
bez :cijeCi, bez pisma i bez sahita. Kad dVa, tri mjeseea da
na, srete duZnika i zadste mu svoje novee. A on, ni pet ni sest, nego
zaincari i udani. u haSu, t.j., da mu nije duian. Raja pode u kadije,
te mu sve pravo kaZe, sto je i kako je. Kadija doz.ove Turcina i
upita ga:
- Jesi li duZan, bolan, ovome raji pedeset talira?
- Ne ja, eiendija, basa, ni pare, tako mi moje lijepe vjere, a
da ti se zakunem, ako sto puta na' sto indZUa!
Vidi kadija kakav je posao, a pritom dobro je poznavao i raju
i Turoina, te sta ce? Naredi svome zaftiji da danese kantar :i da
obojicu na njegove oei izmjeri. Kad ih zaftija izmjeri, We:
- Efendija! U nasega toliko oka, a u vlaha toliko.
100
Kadija negdje zapise, da se zna, pa obojici rece:
- Hajte s bogom, pa od danas do mjesec dana opet doaite, i
gledaj ti, rajo, da nades ispate, a ti, mumine, ako ne bude ispata,
da se zakuneS.
Posto izidu, jadni raja vidi, da je svoj mal ,izgubio, pa od muke
i zalosti svaki dan u zivotu to grdi; a Turcin, znajuCi da ispata ne
rna, nego da Ce mu ih cikti-dikti izjest', jedi i pij svaki dan, kao 5to
se i naucio tude muke.
Izide mjesec, evo raje i Turema pred kadijom, a kadija opet
dozove onog zaftiju i rece:
- Izmjeri opet, Huso, ovu dvojicu.
Kad ih izmjeri, kaZe kadiji, a an zavki u 1efter, pa vidi u raje
manje 5edam oka, a u Turcina jeda!l1aest oka vise, nego sto je prnje
0010. Onda kadija vidi, da .raja pravo kazuje, a da Turcin hoee da
mu zaincari, te zapovijedi svojim mommma:
- Oborite ga i odvalite fiU cetrdeset degeneka po tabanima!
To momci odmah ucme, i tek 8to mu drugu prisiju, zavice
Tur6in:
Arnan, efendija! Dosta vise, za tursku vjeru! Plath cu!
A kadija:
- E, a vi mu udarite jos po dvoje za ono, sto je fukaru raju
mucio!
NASRUDIN I OVeIJA GLAVA
Nasrudinu, dok je bio dijete, dadne otac dvije akce da mu kupi
peeenu ovCiju glavu, ali on putem pojede meso s nje i metnu pred
oca golu kost.
- Kakva je ovo glava, sine?
- Ovcija.
- Pa kamo j.oj usi?
Bila je sirota gluha.
- A gdje su joj ocr?
- Bila je slijepa, nesretnica.
- Gdje joj je jezik?
Nijema je bi:la, jadnica.
- Pa nema ni mesa na obrazima.
- Nije ona sirotica, kriva. Bila je
- Pa zaSto si. je o.nda kupio?
- Ima dobre rube.
- Hej, nalet te bilo, - reee mu otac i usutje.
101
OZENIO SE - POKAJAO SE
Nasrudin-hodza izasao jedno jutro veoma zamiSljen iz kuee. Up i
tace ga prvi komsija:
- HodZa, sto si tako zamisljen i brizan?
- Brate, da ti pravo kaiem. Kad sam se lani ozenio, toliko mi
je zena bila draga da sam je hotio od dragosti zivu izjesti, pa se
sad kajem i zatim, 5to je ne izjedoh!
OD KOGA CE SE KRITI?
Kad je Nasrudin-hodZa bio u Sivri-Hisaru, navaliSe Sivrihlsar
Jije na nj da se ozeni. Hvalili su mu jednu curu, pa se Nasrudin
ukajHi da se njome ozeni, iako je, po ondasnjem obicaju, nije ni
"idio. Nadao se da mu nece uvaliti kakva akrepa.
Ali baS se desilo ono cemu se Nasrudin nije nikako mogao
nadati.
Kad je uniSao u derdek, prosla ga je svaka volja od zene i ze
nidbe, ali nije mogao pobjeci. Bio je potpuno razocaran, ali je ipak
podnio udarac sudbine.
Kad je ujutro ustao, upita ga zena:
- Hodzefendija! Ja sam ovdje strankinja. Ne poznam nikoga.
MoUrn te da me uputiS, pred koga smijem izaCi, a pred koga ne
smijem. Ko su ti sve rodaoi i prijatelji od kojih se Ille trebam kriti?
Nasrudin je pogleda smr.knuto i jedva se suzdria od sta goreg
pa joj odgovori:
- Nemoj meni na oCi, pa izlazi pred koga god hoees!
KLETV A NA NASRUDIN-HODZI
U medresi, gdje je Nasrudin ucio,'bila njiha Cetici serica: Na
srudin i jos tri druga. Jednoga dana ukradu ona trojica svom hodZi
janjca. Jedan ga zakolje, drugi odere, a treCi izpeee. Nasrudin, kako
je svagdje dZumbus vidio, smijo se je od svega srea, sto ova trojiea
rade. Kad hodZa vidje zlu Ii. goru, plaho se naljuti i NasrudIDa pre
da se, pa ga pita, sto je koji od njiha radio. - Ovi je janje zaklo,
vell Nasrudin, oni ga dero, a oni peko. - A sta si t:i radio? - pita
ga hodZa. - BeU rusta drugo van 8to sam se smijo. - BodZa dife
ruku i rece: - Ti, te si klao, - neka i tebe zakolju; - ti te si
derc, - neka !i tebe oderu; - ti te si peko, - neka i tebe peku,
- a 1li Nasrudiine, ti 5Ii se mom zijarnu smijo, nek se i tebi smiju, dok
zemana teee!
HadZa rete i tako bi Pa od onog doba, kadgod .i gdjegod se
o Nasrudinu goveri, - svijet mu se smije.
102
NASRUDIN HAJDUKA ULOVIO
Lego Nasrudin-hodZa sa svojom hanumom i kad ee zaspati, cuje
gdje mu neko hoce u kueu. Nasrudin llstane, privuCe se k pen
dZeru ipogleda vanka, te opazi hajduka, gdje razgleda kako i kuda
ee u kueu. Nasrudin misli sto ee i kako ee, pa sve u jedno smisli,
probudi si zenu, dovede ju na divanhanu, odakle ih je mogo hajduk
dobro cuti, pa poce ovako:
- Valah, zeno, noeas eu ti naplatiti sve dobro, 5to menika ko
:lena radis; ama naplatit eu ti platom, koja se nikakim blagom
nadomistit ne da. Bozjom pomoCi eu te naueit, kako ces se moei
po mjesecevu traku penjati kudgod trak dospije i tebe volja zanese.
Gledaj gore, kako se sa badze trak dole spustio - pa kad nauciS
sto eu ti kazati i proucis, beli Ces se po njem i dizat i spustat
moCi, ko rade po svojoj niti. - Sad uze hodza Citab i stade bajagi
uCiti, a hanuma za njim govoriti. Pa tako sve opet, pa opet, jedno
desetak puta, dok je bio sigur da je hajduk suru naucio, koJi je
sve dolje tiho brao.
Sad ee opet Nasrudin: - E taman hanumo, sad si naucila, pa
kad te zelja zanese 'PO mjeseCevu traku ja gore, ja dolje, a ti to
prouci i penji se. A sad hajde da lezemo. - Tako budavSi leze
zena, a Nasrudin uze sohu, veliku i omasnu, pa se stisne u budZak
kraj pendZera odakle je mogo vidit sto Q kame ce hajduk.
Hajduk stane ogledavati oko kuee, da vidi na kojoj je strani
krov najniZi, pa ondjeka prisloni nekaku staru tahtu, popne se po
njoj, pa puzaj, dok se do badZe dovuce. Kraj badze se nacetvero
nozio pa gleda kueu. Dolje zinula, tamna jama ko bezdan, a kroz nju
sjajan trak svezo badZu za ognjiste. - E, nikad bolje, - mi:sli haj
duk, - fala Nasrudinu sto me je naucio, kako eu u kueu. - Sad
prouOi sto je od Nasrudiina cue, primi se rukama za drlrek, a no
gama obuhvati trak, - direk se desio slab, pa se prekine, a hajduk
tresne na ognjiste. Beli nije ceko Nasrudin dok se hajduk pridigne,
van potegni sohom po ledj,ima uz dlaku i niz dlaku, dok je mogo
rukama mahati.
ZNA KADIJA ZA SVAKU
Pozove raja svoga agu u kadije na sud faleei se, kako mu je
aga silom pognao jz avllje kravu s teletom. Kadija upita Turcina:
- Jel.istina, aga? - Jest efendum! obeca mi da ce se poturCiti, a
ja njemu od prve dadoh kra'VU na kesimu, pa mi slaga. - HaSa,
efendija! Nijesam oba mi svijeta! - A kadija raji: - A ti se poturci,
bolan, pa onda ne smije ni jedan Turcin na tebe, a ti smijes na
raju kad got hores i mozes; tako u Citabu pise. - Neeu, efendija,
dok sam got Ziv. - A ti mu nemoj traiiti krave ni teleta. - Kako
neeu, efendija, za carski bljeb? Krava moja, doma mi se otelila.
103
U to aga pomoIi kadiji jedan dukat, a kadija: - Stani, vlase, da vi
dim lita u cHabu piSe. - Raja se odma spazi, pa pomoli kradimice
kadiji dva dukata, a kadija - traie6i u 6itabu - reCi ce: - Evo pi
se: Ko u sudu danese zdrave i pravesahite, njegov je sud, a ti aga
nijesi izveo osim jednoga sahita; vlaska je krava. - Ode TurOin, a
ostade 'raja i kad mu dade dva dukata u ruku, rekne mu kadija: -
Sjutra mi doceraj tele, a krava ti dZaba. - Ma zaSto, efendija, ako
Boga znas? - Evo vidi bolan! PiSe u citabu da mene ide krava, a
tebe tele, ama ja opet zalimfukaru raju, pa dadoh tebi vise, a
meni uzeh manje; tebi ce se kTava opet do godine oteli:ti, a znam,
bolan, da je po Citabu i krava i tele Turcinu hodilo, no cuti i dobro
ti stojL
KAKO JE HODZA US PAVAO DIJETE?
Ljul}ala Nasrudin-hodzina zena u besici dijete, koje je plakalo
i nikako nije moglo da zaspi. Nasrudin je u to vrijeme gledao u
il" nekakav Citab, pa nije ni CUO djecju dreku.
['l'
- Zaboga, Nasrudin-efendija - rovnu ga zena. - Ako waS
"
"I
'
sto je muka, Ijuljni maIo avo dijete, nece Ii zaspatL Ja viSe nemam
~ ~
snage m u rukama ni u nogama, da ga Ijuljam.
~
til
HodZa ustade sa silteta, uze s rrafe jedan Citab, rastvori ga i
:1 onako rastvorene strane okrene dijetetu, koje se je umivalo u
suzama od placa. Dijete pogleda, osmjehnu se J zaspa.
zena u nevjerici je li dijete zivo;i sta mu bi da odjednom zaspa,
upita Nasrudina:
- Tako ti boga, kako ga uspava?
- Ovim Citabom. Kad god sam kao 'softa u medresi rastvorio
ovaj <Sitab da ucim u njemu, odmah bi me drijem uhvatio i smjesta
bili zaspao ... Znao sam ja da ce i dijete tako zaspati.
HRSUZ I BUNAR
Ukrao hrsuz ispred Nasrudina sirac, pa pore bjezati na jednu
stranu. Nasrud1n skoei i potrea na drugu 'Stranu, gdje je bio seoski
bunar.
- Hrsuz je pobjegao na onu stranu, - vikali su 1judi koji su
vidjeIi kradljivca kako pobjeZe sa sU:rcem. - Poteci za njiro,
Nasrudine!
- Sir je Itoliko sIan, da ce hrsuz morati d06i na bunar da
pije vodu, iIi ee mace orknuti ad zew.
KAD BI DEVA IMALA KRILA
Dosao Nasrudin-hodZa u dZamiju da odrZi vaz. Kako je limao
obicaj pomaknuti eaImu na glavi pcije nego hi poeeo govoriti, do
hvati calmu da je poravna, kad osjeti pod prstima nesto mokro i
prljavo; Skide Cahnu s glmre, kad uno na njoj biljeg od ptice koja
je zrakom proletjela vis njega i uka1jaIa gao
104
Hodza zaborav,io sta je mislio govoriti na vazu, pa rece:
- Narode, zahvalite se Bogu, sto nije dao devi kl'ila, jer da
na kueu slebi, kuea hi se srusila, a da se leteCi zrakom pobalega,
mogao bi insan nastradati.
DVA RAJE U KADIJE NA SUDU
DaSH dvije davudZije, oba raje, u kadije na sud, pa jedan od
njih prvi uljegao .i ostavio dva para kokosi pred vratima ad odaje.
PreporucujuCi se kadiji, da njegova bude pravda, zapjeva kokot
ispred vrata, a kadija: - Dobar glas, ako Bog da! Ponesi, Suljo,
doma prije nego oni drugi davudZija docle. - K:ad Suljo ponese
kokoSke, prvi jos kazivaSe svoje razloge, a u to zableja jedno
jagnje pred konakom. Upita kadija: - Sto je ono, Suljo? A prvome
reee: - Izkli ti sad pred vrata, pa se povrati. - Evo drugoga davu
dZije, i nosi dobro jagnje oko vrata. Kadija ga upita: - Kuda ees
s tijem janjcem, bolan? Zar ne znaS da je ovo boziji serijat i
Alkumn? - Bfendija! za carsJci bljeb i za boZiji serijat sud' mil
- Podaj Sulju jagnje, pa ti kazuj, ama pravo; ovdjen se pravo sudi.
- Raja mu sve s pocetka do kraja kaza, i dozva prvoga i, ne gle
dajuci ga u oa., kaZe mu: - Evo po serijatu i Alkuranu nemaS
nikakva halca, no pla6aj kravu komSijd, a tele da ti je haIal; tako
u citabu pise. - Ma, efendija, tako ja ne pjevaQ, kao sto kokot
pjeva, sve sam ti pravo kazao, a moj ti je komsija lagao. - Cuti
breI A tako ja ne bleko, kao sto jagnje bleji, njegova je, a ne tvoja
pravda.
NASRUDIN U DZAMIJI
Domisli se jednom Nasrudin da ode J on u dZamiju pa da
uci. SabraIa se sila svijeta u dZamiji. Nasrudin se pope na curs,
i sad vidi da je zaboravio uciti: ta bukadar vakta nije iro'o u
rukarna ni kurana, a nekmo Ii drugoga kakova Citaba iIi knjige!
Ogleda se, okrene se svijetu i reCi 6e: - A znate 1i vi sto 6u ja
dallas uCiti? - Ne znamo, hodZa, - vele ljudi. - Kad ne znate, ka
ko bih vas sada ja nauCio? - rece hodZa, sade sa Cursa i otiae.
Pode Nasrudin i drugi dan da uci. Kad to vide Ijud.i hodeCi u dZa
roiju, dogovore se, ako ill zapita eda li madu ~ t o ce uciti, da ce
reCi da znadu. Tako i bUo. Pope se Nasrudin na curs, zapita ih
znadu Jj sto ce uCiti, a kad oni rekose da znadu, osjeee se hodZa:
- Pa kad znate, cernu da vas ja ucim? - i otide iz dZamije. Treci
dan poae opet Nasrudin u dZarniju. Sad se ljudi dogovore, ako ih
opet zap:i!ta da Ii znadu ~ t o ce uCit, da ee polmrica reCi da wadu,
a druga polovica da ne madu. Tako i bi. Nasrudin se pope na curs,
pa dh pita znadu Ii ~ r o 6e uCit, a po1ovica reee: - Znamo! - a polo
vica: - Ne mamo! - Aferim! - nasmije >Se Nasrudin pogladiv bra
du: - Vi koji znate, nauCite one k o j ~ lIle znadu, - i dimDalkne iz
dZamije. .
105
NASRUDIN-HODZI IZGORJELA KUCA
Imao je Nasrudin-hodza zloga komsiju kojenom je bila kuca
mu uz kueu, a pod jednijem sljemenom, te jedan dan promisli
kako bi mu se osvetio, zazdi svoju kueu kako bi se i ona komsijina
zapalila, te izide nekluda u polje kao da nijesu !Iljegovi posli; a kad
se objekuce zapale, nagrne sve selo, pa namjesto da gase pocnu
nositi iz obje IDee sto je ko mogao. Kad Nasrudin cuje to od Ijudi
koji mu kazali da mu ikuca goo, on odgovori: - steta sto se nije
sam doma namjerio da i ja stogod ugrabim, ama kad nije
sam prispio na pljacku, ana idem na vatru, da se, ako nista, daj
budi ogrijem.
HODZU BRIJE NEVJEST BERBER
Jednoga dana ode Nasrudin-hodza da se bl'ije ali naide na
nevjesta berhera. Kadgod ovaj mahne britvom, zasjece ga pomalo.
Nasrudin-hodZu sve muka hvata, suze rou sve lete preko Iica, a
iz ociju mu iskre sklacu. U tom se CUO neki cudnovat glas i neka
larma spolja. Nasrudin-hodZa zapita berbera kakva je to larma
5to se cuje spolja, a berber pogleda kroz vrata, pa rece: - Tu je
blizu nalbantin, pa potkivaju jednoga vola. - Ja sam mislio da ne
koga briju, - odvrati hodza.
NASRUDIN-HODZA - VJEST KADIJA
Dodose neki trgovci u ono mjesto gdje je zivio Nasrudin i
odsjedose u hanu. Iste noCi ukrade neko jednom trgovcu cemer s
novcem, i niko ne moze na6i lop ova. Dozvase Nasrudina da pro
nade lopova.
Kad je Cuo 0 cemu se radi, Nasrudin-hodZa im zapovjedi da
dodu u mescemu. On prvi ode, pa nade jednu bijelu kozu, koju
dobro nagaravi cumurom.
Kad svi trgovci dodose pred Nasrudin-efendiju, on dovede
nagaravljenu kozu u sOOu gdje kadija sudi.
- Vi cete jedan po jedan dolaziti ovdje i giaditi oveu po ledi
ma a pod cijim rukama mekne - onaj je pokrao novae.
UemiSe tako jedan po jedan, pa kad se sv;i izredase, naredi Un
Nasrudin da stalllU u jedan red i da dignu obje ruke u vis, s dla
novima okrenutim !Iljemu. Kad sV'i izdigose ruke, a ono svima
dlanovi crni od Cumura, sarno u jednoga oct njih bijele se ruke.
Njemu pride Nasrudin-hodZa i reee:
106
\ Ti si ukrao novce!
Onaj malo poblijedje, ali ipak rece da n1je ukrao.
Jesi, - veli mu Nasrudin. - Ti nisi smio da pogiadiS kozu,
sarno si onako bajagi vukao dIane iznad njezina hrpta, jer si se
bojao da koza ne mekne. Eto,woji su dlani bijeli, a da si i ti
pritisnuo, ogaravio bi i ti ruke, kao ovi drugi 5tO suo
Lopov je naposljetku morao priznati da je ukrao novae. Trgo
vae je dobio cemer s novcem, a Nasrudin-hodza se time proslavi
po svijetu sa svoje dosjetljivosti.
HODZA UeI KLANJATI SELJANE
U nekakvom selu umro hodZa, a drugoga nijesu mogli dobaviti
za toliko silnih godina, tako da su starn vee pOUilllirali,a mladi ne
naucili. Nanese put jednoga derviSa kroz ono selo, te ga seljani
zamole, da bi kod njih ~ o s t a o nekoliko dana, ne bi Ii naucili
klanjat. DerviS-hodZa drage volje na to pristane, i kad je prvi
put posao s narodom u dZamiju, rece narodu: - Svi gledajte
mene, sto ja radim, pa svaki onako i Zivotom i rukama. - Pocme
hodZa dupke podizati ooi k nebu, pa podbode dva paoca ad ruka
pod oba uha, pa spusti. ruke niza se, te klekne na koljena, pa
pregne celom na dolinu, a oni svi kao ri hodZa. Karl je bio red da po
drugi put panu na zemlju, desio se do njega nekakav debeli aga,
pa, preklanjajuci se k zemlji, pri5apti hodZi: - HodZa efendija!
znadi aklo budes jos i jednom klanjati, ja ne mogu bez moje sra
mote i grehote, jer sam se prejio pite zeljanice i pilava pod kajmak,
te me, da oprostiS, nadulo. - Hodza se naljuti na agu, gdje mu je
molitvu preklinuo, dohv8lti. jednu svoju papucu, te po agi kao po
napuhanoj mjesini. Kad to vidjese ostali seljani, pomislise da to
tako treba da rade, te svak pribvati svoju papucu, pa jedan dru
gaga pocese tuCi, i tako bi se tukli do dugo, da ne zavika izmedu
naroda jedan stari Turcin: - Mirujte Ijudi, ako ste Turci, tako
nijesu nasi stari Turd klanjali, osim ako mladi danas tako narc
duju.
HODZA BABIO SVOJU ZENU
Kad se Nasrudin-hodZi mucila zena s prviro djetetom, rekle
rou zene da izide iz kuce:i da ne dolazi doma prije nego mu poru
Ce. Kxenu hodza bez rucka i bez brasnjenice drz; kuce, pa kad je
bilo ispred akSama, ljuto ogladni i otide kuCi; ali mu stare Zene
ne dadoSe nego ga iZ kuee iscernse veleei mu, da se jos nije Zena
rou s djetetom razdvojila; a hodZa se naljuti, te poteee u earsiju
i kupi groS suhih smokava, onilia d IjeSnika, te setrcke vrati kuei:
107
prihvati jednu tojagu i izagna ,i babicu i druge stare zene iz kuee,
a ispod zene bad sve one smokve, orahe i ljesnike. Upita ga mu
ceea se zena: - 810 to radiS, zio te smelo? - Kako sto? Ja imam
pameti, ako naSe kom15iniceriemaju; sad ees ti vidjeti da ee dijete
i glavu i obje ruke pruziti kad ove slatkise vidi. - Malo stavse
prituze zeni mu prave roc1ene muke, i u mud zapomaga: - Aman,
hodza, pomozi za tursku vjeru! - Kad hodza pritrca, zbilja se
dijete rodilo, pa od vesel}a zavika: - Virus Ii, budalo, jesam Ii
ti ja rekao, da vise valja jedan orah mita, nego sve babice bez mita.
NASRUDIN-HODZA I VRIJEME
Kad je Timur Lenk na svom osvajackom pohodu do15ao u bli
zinu Aksehera, svijet se strahovito prepade, jer je Timur Lenk sve
Zivo stavljao pod mac. Dogovore se ljudi da Nasrudina upute u
susret Timur Lenku, ne bi Ii ga on kako udobrovoljio i .izmolio mi
lost za njih i njihov grad.
Nakon duga put, jaSuci na svom magarcu, Nasrudin stigne do
T1mur Lenkova logora i uspije se prohiti do njegova 15atora. Poljubi
Timur Lenka u skill i u ruku, pa zamoli OOlost za svoj grad .i svoje
sugrac1ane.
- A sta mi za to donosis? - upita ga Timur Lenk.
- 0 premilostivi i nepobjedivi! - poce Nasrudin. - Mi smo
siromasni ljudi, pa ti ne mozemo nista osobito darovati, ali ti
zato obeeajem da en za godinu dana nauCiti svoga pametnog magar
ca da govori ljudsk:im jemkom.
- Zaista? - doeeka Timur Lenk zacuden i raspolozen.
- Obecajem i zaklinjem se! - potvrdi Nasrudin i ode pa
dovede magaTca da ga i Timur Lenk vidi.
- Dobro, - pristade Timur Lenk. - Ali zapamti jedno: ako
magarac za godinu dana ne progovori kao i ti, onda znaj da ni
dijete u majcinoj utrobi nece biti postedeno u tvom Akseheru!
Nakon sto je magarac usijanim macem bio obiljezen, Nasrudin
se veseo i raspolozen 'VTati u Akseher i ~ s p r i C a ljudima kako je
izmolio Timur Lenkovu milost. Kad oni to eliSe, udare u plac
kuknja'VU, jer su sada sigumo znali kakva ill nesreea do godine
oeekuje. Nasrudin na to planu:
- Sutite, budale! Godina dana je duga i preduga! Za to vrije
me m 6u ja umrijeti, ill ee magarac lipsati ill ce Timw:- Lenka
clavo odnijeti. U sVakome od ta tri slucaja, vi ste spaSeni. Jer, ako
ja umrem, onda eete rea Timur Leriku da Dlije mao ko da uci
magarca kako se govori; ako magarac krepa, ja en mu reci da
krepana magarca nisam mogao uCiti, ako Timur Lenka c1avo odne
se, onda, pogotovo, nikom msta. A godina je duga;i preduga, jedno
od to troje sigumo ce se dogoditi!
PISMO NASRUDIN-HODZE
Dosao k Nasrudin-hodZi jedan Turoin moleCi ga da mu napise
jednu knjigu, a da ce mu platiti koliko se za jedno pismo plaea.
HodZa ga illajprije upita: - Kome ces pisati i gdje? - Sinu u
Carigrad. - A od koje ces cijene da ti napravim knjigu, jer ja
znam na tri naeina: jeftino, poskuplje i najskuplje? - Bogme
mas, hodZa, da sam Ja fukara, ne mogu nmogo platiti nego
najjeftlinije 5tO moze biti. - He dobro, Mumicnaga, odgovori mu
hodZa: najjeftinije ti je da ti ja napiSem, a da ti sobom ponese15
pismo sinu u Stambol, i da mu sve naustice kaZes ilto si mu pisao;
drugo pismo poskuplje ti je 0'110 Mo, kad napiSem, paposto se
osuSi, ne mogu ni ja isti da prouCim; a najskuplje td je ono,
efendurn benum, kad ja napisem, pa ga sobom u Stambol ponesern
i proucim, jernitko drugi osim mene ne bi ga znao prouciti, makar
se sva stambolska ulema okupila, pa i sam Seh-Islam.
HODZA DIJELIO ORAHE
Zavadila se dva brata okolo jedne torhice oraha ne znajuCi
kako podijeIiti, te dodu i do ruka. Docuje u kom5iluku hodZa, te
poteci k njima i kad vidje sta je, upita ih: - Hocete Ii da vam ja
orahe podijelim? - Oba mu jednako odgovorise da pristaju. HodZa
ili upita: - Hocete Ii da :ih podijelim na bracku, ali na boziju? -
Pravo, hodza! ti znas boziju pravdu iz vasijeh indZila, - odgovori
se mu. HodZa skide s glave fes, pa ga napuni, te preda se izruci
govoreci: - Ovo meni, - pa drugom: - A ovo tebi, - a trecem:
- A ovo tebi, - i sve tako dok na tri prava dijela podijeli. Kad
braca vidjese, zacudise se, te ga upitaSe: - Ma, bolan hodZa! Ako
smo d komsije, nijesmo braca: sto pristade ti u dio? - He, moje
komsije! U naSem citabu pise da 15to god se doma nosi, Bog oprosti,
a ko ne zna doma doCi s punom torhicom, nema mu mira sa fenom
i djeoom.
KAKVA RADA - TAKVA PLAtA
Nasrudin kao kadija hio je pomat sa svojih duhovitih presuda.
Jednom mu dodo15e dvojica parnicara. Jedan je drugoga pogra
bio za vrat i dovukao ga pred Nasrudin-hodfu. Poce ga optliZivati:
- Hakim-efendija! Ovaj Covjek meni nece da plati moje pravo.
- K.ak:vo tvoje pravo? - upita ga Nasrudin.
- Ovaj Sto sam ga dovukao u meseemu cijepao je jednom
bogatu Covjeku tovar drva. Ja sam ga molio da i ja cijepam, pa
da popola naplatimo a on je rekao da je malo drva i da ee biti
109
108
mala i placa, pa da nemamo sta dijeliti. Kako mi on nijc dao da
cijepam, a i meni su pare potrebne, ja sam, doll: je on eijepao
sjekirom, sjedio sa strane i svak'i put, kad bi on udario po drvetu
sjekirom, othuknuo sa sveg srea - heh-heh! Tako sam zajedno s
nji:roe othukivao i taka mu pomagao da brie i laMe iscijepa.
Kad je zavrsio cijepanje, naplatio je od vlasnika drva za svoj trud,
a meni nije niSta htio dati za one sto sam ja pomagao. Kad sam
mu bio na pomoCi, neka mi nesto i plati.
Nasrudin-hodZa se zamis1i, pa mu rece: - Imas i ti pravo da
nesto dobijeS.
- Ama kako? - bunio sc ejepar koji je cijepaokakva je
to pravda?
Nasrudin naredi da se donese sarafska daska, na kojoj mjenja
ci mijenjaju novae.
- Daj oyama pare! - pozva Nasrudin-hodza ejepara.
Ovaj mu ih oklijevajuci dade.
Nasruclin Iizvisoka baci novae na sarafsku dasku, a novae
dade od sebe zvek.
- Jesi Ii Cuo zvek novca kad je pao na dasku? - upita Nasru
din tuZioca.
- Jesam.
Tvoje je pravo na onaj zvek sto si ga cuo! Uzmi ga, a pare
pripadaju onom koji je eijepao.
HODZA I NJEGOV JORGAN
Jedne zimske noei cuo hodza gdje nekahi Ijudi zbore polako
u avliji, pa, bojeCi se da nijesu lupeZi, prigrne se jorganom te
otvori vrata, a zena mu ostane spavajuci. Kad .ispade u avliju,
ogreznu medu tri nepoznata covjeka, koji okolise hodzu, i ne
videei nista u avliji da mogu sobom ponijeti, reee jedan oct njih:
- Hajte, Ijudi; kad nemamo n1sf;a drugo noeas ponijeti., uzmimo
s hodZe jorgan. - Prihvate rou ga s leda, a hodZa pobjeze u kucu
i od straha i od zime. Nade u odaji zenu, probudenu, koja ga upita:
Kakvi one bjehu Ijudi u avliji, i sto ono zborahu? - Ne znam,
odgovori hodza, koji bjehu, ama znam, da neSto zborahu okol0
nasega jorgana. - A gdje ti je jorgan s leda? - Ne pitaj mene
gdje je jorgan, nego njih.
ZLATNI JEMUES
Jednom tursJci car naci'lli za svoje basce jemljes oct zlata, i
prije nego ga je dao Svome bascovanu da preore carske baSce,
sazove ,sve svoje paSe i vezire na lZijafet, pa poslije jela ukaZe 1m
ovi zlatni jemljeS, i reee: - Koji od vas najbolje ucijeni jemljeS,
koliko parA vrijedi, dacu mu dobar peskes. - Svak poene misliti,
110
ali se 11iko ne smije usuditi da carskoj volji i rijeci odzevapi. A
kad car vidje, poruCi po svoga veseljaka dvornog Indiil-causa, pa
mu rece: De, ti znas svaki sejtanluk, pogodi ti i ueijeni, 5tO
vrijedl ovi zlatlni jemljes. - Indzil-CauS upita: Ma je IQ vas od
zlata? Kako da ne? odgovori ear. Gnda IndZil-caus reee: -
Akopane Ijeti dobra kisa, vrijedi vise no sve tvoje carstvo, a ako
bude ljeto susno, ne vrijedl ni za sto drugo, osim da ga 0 griu nosi
doklen je god ZllV oni ludov, koji ga je dao napravlja1li.
NASRUDIN-HODZA I SIR
Nasrudin-hodza bio jednom kod jednog bega kao gost na rue
ku. Izmedu ostalog dode mu na pamet i zaiste da mu donesu malo
sira, te poene hvaliti sir: - Sir je veoma lijepa stvar, otvori iStab
za jelom, iza njega se s1atko voda pije, a kud god eovjek pode na
put, lako ga moze sa sobom nositi.
U to dode sluga i rete: - U kuCi nemamo ni trunka sira, a ako
zapoViijedas, mozemo ;j,z earsije donijeti.
eim to hodZa euje, odmah primjeti:
- BaS i ne treba, jer za sirom se mnogo vode pije, pokvari se
zeludac, prejede se covjek, pa ne zna kud bi sa sobom.
Na to ce beg hodZi:
- Molim te, kako eu se ja odsada vladati u pogledu sira?
- Da mpravo kaien1, rece hadza, - kad imadnes sira,
onako se vladaj kao sto sam prvo kazao a kad nemadnes, v1adaj se
kako sam sad rekao.
NASRUDIN-HODZA I BEG
Nasrudin-ltodZa otJisao u jednog bega i tu ostao kao gost
nekoliko dana. Beg hodZu hrdavo pogostio. Jedno jutro rete mu
beg:
- Hajde, hodZa, u selo, pa nadi jedno valjano kerce koje zna
goniti zeea, pa cemo iCi sjutra u loy.
Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovee cuva.
Kad ga beg <ugleda, reee Nasrudinu:
HodZa, ovo je kabasto. Ovo ne moze ni potreati. Ovo nije
ker za zeeeve.
Na to ce mu hodZa:
- Nek ostane u tvojoj kuCi sarno nekoliko dana, ne sarno da
ce mOCi treati, nego ce moCi i letjeti, da mu nista fivo nece moei
uteCi.
111 -1 ,f -t
aD CEGA DOLAZI ZIJEVANJE
Jednom Nas'rudin-hodZu zovnu na sijelo, na kojemu je bilo
, mnogo uzvanica. Nasrudin se nadao da ce se, kako je to bio obicaj,
na sijelu iznijeti srogod da se pojede, pa nije doma prije sijela
niSta okusio.
Sijelilo se zadugo, pricalo se mnogo, ali domacin i ne pomislja
da iznese nesto od jela.
HodZa jednom zijevne, a domacin ga upita:
- HodZefendija, od cega dolazi zijevanje?
- Imaju, efendum, dva uzroka 2lijevanju: moze se rijevati
kad je oovjek gladan, a nekad se 2lijeva i kad je covjek pospan.
Ali, meri:! se jos ne spava.
I ZLA ZENA DOBRA ZENA
Nasrudin-hodZa nosio je caru na dar krastavaca, pa slagajuci
ih u jedan kosic, opazi ga zena i upitace ga: - Kome to nosis?
A on: - Caru na dar - Nemoj, reei Ce mu, nego mu ponesi lijepih
smokava petrovaea, bolje ce begenisati nego krastavaca. Hod.Za
je poslusa. Kad dode kod cara, pokloni mu se i stavi preda nj oni
kosic smokava. Car pojede nekoliko, pa kad se nasiti, rece Nasru
dinu: - Stani mi na biljegu, i ako se maknes, brade mi, sad ee
ti polecet glava 'Sa ramena. - Poone ga gadalli sa smokvama kuda
je god htio, a hodfu svaki put, kad bi ga udario, reei ee: -Elham
dulillah! Kad je car svoj ceif namirio, upita hodzu: - Ma, ttl['Ske ti
vjere, pra'Vo mi ,kaii, zalito ono sve jednako govoralie: - Elhamdu
lillah! jer, ako je meni bilo do sale, tebi je bilo do muke. - Pokloni
mu se hod.Za i poljubi mu skut, te ee mu reCi.: Zahvaljivah Bogu
2lato sto sam jutros zenu poslusao, jer, da sam ti danio krastavaca,
a ne smokava, hoeahu me napola mrtva doma donijeti; i ovako eu
obrljan doma pOO, a po danas bolje eu moju zenu slusati.
DVIJE HODzE TURCILI RAJU
Zareknu se dvije hodZe pred bajram koji ce 'Od njih prvo
poturciti vlaha. Jedan od njih dozove svoga Cipciju te ga nekako
obrlati da se potlirCi, pokarujuCi. mu sreeu i lWivanje onoga svijeta.
Promisli se raja, te ee hodZi odgovoriti: - Ma, hodZa bolan, za sve
bi lasno bilo, ali sam ja fukara, necu bojiro se moci svaki dan po
pet puta svlaCit1 pa oblaciili opanke umivajuCi noge da klanjam.
- Valaj budi pravi TurCin u svemu drugGme, a po iIlaSemu kuranu
moze podnijeti da klanjali i U opancima. - Na ovo raja pristane
i poturci se. Oni drugi hodZa za ovo cuje, pa ce prvome reCi:
Ma, sto ucini, eabe ti? Kako moze biti pravi Turcin, kad neee pra
ti noge kaG i ruke i glavu? - OdgoV'OriCe mu prv.i: - Znali Ii koja
Je? Ja sam ga poturCio i do opanaka doeerao, a ti mu ill ako S1
kader, izuj.
NASRUDIN-HODZA I NJEGOVA KRA VA
Ono ti Nasrudin-hodZa imao jednu kravu,koja nije mcemu
valjala. Jednom mu reee zena, da odvede kravu na ,pazar i da je
proda. Kad je hGcfia dovede rna pazar, pocne vikalJi, stG mu grlo
daje:
- Ova krava ne valja niSta, nece na vrijeme da se teli, a kad
se oteli, ne moze ni jednog teleta da othrani. Mlijeka daje posve
malo.
Tako je Nasrudi:n-hodZa kudio svoju kiravu, stG je viSe mogo;
'On je to sve istinu kazivao, jer je 2lnao, da je tai haram.
Kad je svijet CuG, sta Nasrudin-hodZa viCe, nitko ni da pogleda
kravu. U to se Nasrudin-hodZi prikuci jedan njegov komsija i
pmsapne mu u ubo:
- sto takG vices nakravu? Ta nijesi pGbudalio? Znas, da ne
valja svoga mala kuditi, jer ga onda neces nikad prodati, nego
daj ti meni tu kravu, pa da vidiS, kako 'se prodaje, a ti se gdje
sakrij i ne izlazi, da ne po2lnadu, da je tvoja kraIVa.
Nasrudin-hodZa dade mu kravu i sakdje se. Njegov ,komSlija
stane vodati kravu i vikati:
- Evo dobre krave, teli se; kad je mlijeko najskuplje daje
na pomuiaj po pet oka mlijeka.
On je tako falio, auto 15e svijet poeeo kupiti okG krave i pi
tati: posto je?
Tad odnekle iz.bije Nasrudin-hodZa pa poviCe:
- Pa kad je ona tako dobra, necu je ni prodavati!
Uzme kravu od komSije i odvede je kuei.
ZAJAM
Dosao jedan kOll).Sija Nasrudin-hodZi da mu da u ujam $1'0
groSa Ii da mu dadne Cetiri mjeseca vremena da mu wati novae.
Na to ee hGdia:
- Novaca nemam, a vremena ti mogu dati, ako hoeeS i osam
mjeseci.
112 8 Narodni humor i mudrost Muslimana 113
KAD MAGARAC SVJEDOCr
Zamoli neki komsija Nasrudin-hodzu da mu da svoga magarca
na poslugu.
Nemam magarca, rece hodZa.
Upravo u taj cas poce magacac u aharu revaH, a komsija
mu rece:
- Ta eno, cuje se magarcev glas.
- E baS mi je zaoudo, reee hodza - da viSe vjerujes.
magarcevu revanju nego mojim rijecima.
NASRUDIN-HODZA U OPASNOSTI
Nasruddn-hodZa je sjedi'O u drustvu s nekoliko prijatelja,
pa su svi ispricali poneki doZivljaj .i2: svoga zivota. Na kcmcu
upitaju Nasrudin-hodzu da Ii je on u sv'Ome ziv'Otu preturio prek'O
glave kakvu nesreeu.
Nastrudtn odg'Ovori:
- Pa dabogme da jesam. Putujuoi jednom ladom prek'O mora,
iznenadi nas strasna burn, koja skrha ladu, k'Oja je za cas pot'Onula.
Nije se ISpasio ni jedan jeilini oovjek, nije ostao ni jedan komadic
robe, ni jedna daska od lade. Sve je davo odnio. To je hila najveea
nesreca koju sam ja dozivio.
Kad ga zapitase, kako se on spasio, odgovori dm:
- Ja ni:sam ni bi'O na law te sam se tako spasi'O.
NASRUDIN MIRI KAVGADZIJE
Vee Iezo Nasrudinh'Odza sa zeoam, kad Ii cuje na dvoru
galamu.
- Sta je to? - pita Nasrudin.
- Galama, - veli zena.
- To i sam znam, da je galama, al' zaSto je, to ne mam, _
odbrusi h'OdZa, pa 'Ogrnuv jorgan izade pred vrata. On va.'lka, a
vani nekoliko Ijudi kavgu zametnuli. Sad se uplete Nasrudin u
njih ,i poCe ih miriti. To !J."afljuti kavgadZije, pak mu otmu jorgan
i pobjegnu nevidom. Sta ce Nasrudin, pa se vrati bez jorgana
u sobu.
- 0 st'O SU kavgu zametnuli? pita ga zena.
....:... Cini mi se, 0
zenini,m jorganom.
moj jorgan, - veli Nasrudin pokrije se
AKO BUDE I POLA ISTINE, STO HODZA KAZE
P'Odvelezac Isa'O u Mostar uz ramazan, pa kad se vratio kuei,
pitao ga stal1i Ramo navecer na sijelu:
- Mumine, ti si danas bio u M'Ostaru, jesi Ii bio na vazu u
Karadozbegovoj dzamiJi, bio jadan?
- A jesam, buga mi.
- Pa sta kazuje hodza na vazu, kuko jedan?
- Ama sto kazuje, da kazuje, ako bude d pola .istine, sto hodza
kafe, bolje nam je, lje, sv.ima vrat polomiti, neg'O umrijeti!
SIRA T-CUPRHA
NeIci Gacanin slusao vaz u dzamiji. HodZa govori'O '0 sirat
eupriji, i kad su izisli iz dZamije, proZibom Gaeanin:
- Nisam Iud, da mu idem preko te euprije kad su tolike muke
i strabote! Ja eu kabanicu preko ramena pa preko brda. Malo da
lje, alii sigurnije!
NASRUDIN-HODZA I NJEGOV CURAK
Jedne noei posvada se Nasrudin-hodZa sa svojom zenom, i ona
ga gurne nogom ,tako da se skotrljao niz basamake.
Komsije Cule ttl lupu te ujutru zap:i:taju NasrudinhodZu, sta
to bilo. On im odgovori da se P'Osvada'O sa zenom.
Na to oni rekoSe:
- Sve je to tako, ali ita znaci ona Iupa?
On im 'Odgovori:
- Dok smo se tako svadald, moJa se zena razIjuti te nogom
gume m'Oj eurak, a on se poce kotTljati n i ~ a stepenice.
KomSije se ne iZadovoljjse s 'Odgov'Orom, pa zaintaCiSe dalje
pitati:
- Kad se curak k'Otrlja niz basamake, onda ne m'Oze biti
13k,va Iupetanja.
- Ama s13 ste me toltiko napali? dojadilo Nasrudinu n}ihovo
ispitivanje. - Ta ja sam bio u curku.
"
NASRUDIN-HODZA U HAMAMU
Ode Nasrudin-hodZa u hamam, a bamamdZija mu dadne neki
poderan peS:kir Ii pdjav peStemalj a i .inaCe nije ga ltijep'O doeekao.
Nasrudin-hodZa mu ne l'eCe mrijeci, ali kad po4e iz hamama dade
hamamdZiji deset akci, a u to su vrijeme samo najbogatiji mogli
tonka dati.
114
8* 115
U drugi petak ode opet Nasrudin-hodz.a u harnam. Tad mu
hamam&ija dade najciSce peskire i pestemalje i doceka ga naj
uljudnije. Kad poae Nasrudin iz hamama, baci hamrundZiji sarno
jednu akcu, na sto mu hamamdZija rece:
- Sta ovo maci, efendija?
- To je plaea za kupanje i poslugu od prosH put, a onm
deset aspri sto sam ti dao proslog petka, to je za danasnje kupanje.
NASRUDIN-HODZA I UEKAR
Nasrudin,hodZa slomio se niz basamake, te se grdno udario u
kirsti i u obje ruke, pa odmah poslje po heCima, a kad heCim
doae i reCe mu da ce ga izvidati, upita ga hodza: - KaZi ti meni
najprije jesi Ii se kojom lomio n:iz basamake? - A ljekar mu kaZe
da nije nikada, i ne dao Bog. Onda mu hodza rete: - Jok, jok! Ti
me ne mozes izvidati kad nijesi padao, nego ali se hajde slomi
oklen sam ja panuo, iIi mi nadi drugog he6i:ma, koji je padao niz
basamake kao i ja.
NASRUDINOVA VARALA
Utestale tuzbe sultanu da hodza izvara svijet do gole duse.
Kad sultanu dodijale tuZbe, Z01/iIle hodZu da se s njlime vara.
Dosavsi hodZa pred sultana, ponizno ga za-pita: - sto hoces,
premHostiv.i padisahu? - Onda sultan rekne: - Ej, Nasrudine,
CUO sam, a i mnoge su mi tmbe protiv tebe prispjele, da ti izvara
svijet. Pa kad si takav majstor, de prevarl i mene, a ne prevaris Ii
me, skinucu ti sa ramena glavu. - Ej, cestiti paclisahu, ja se tome
nijesam nadao, pa i ne ponesoh svojih varaia, nego te moIim da
mi daS jedna kola i dvanaest volova, pa res vidjeti sto su varala.
- Car mu sve to dade. A Nasrudin ode pjevajuCi gonec kola i
volove. - Proae dan, proae i drugi, navrsi se borne i mjesec; car
sve ceka, al' nema ni Nasrudina, ni njegovijeh varala. RaZljuti se
sultan, pa Z01/iIle Nasrudina preda se, okosi se na njeg: - Ej, more
hodza, ja tebi dadoh dvanest volova da dovuceS varala, a ti ni
mui:ajet. Kamo kola, kamo volovi, kamo varala da se varamo? -
Ej, dragi pamsahu, u mome zivotu jos nikoga ne prevarih tako !k'o
sto sam tebe! - I tako sultan videCi da je prevaren, nasmija se pa
pusti hodZu zdrava i vesela kuCi.
116
NASRUDIN-HODZINE BISAGE
Jednoga dana nes-tade Nasrudin-hodZi bisaga. Na to hodZa liza
de iz kuce te zaprijeti svojim IIi mi vratite bisage, ill
Cu ja ucini1Ii sto sam naumio! - Kasnije nadu susjedi bisage i od
nesu ih hodzi. Samo su zeljeli znarti sto je hodZa bio naumio uCiniti
da mu ih ne bijahu nasl1i, te ga to zap.itaju. A 0'Il im odgovorl: - Da
mi bisage nijeste nasIi, ja sam bio naumio jednu staru vreCu raskro
jiti pa ih od nje (Ilapraviti.
NE VAUA BITI UVIJEK NI PRISTOJAN
Nasrudin-hodZa je uvi:jek ucio svoje dake kako ce se vladati
prema starijima, pa im je medu ostalim pravildma pristojnosti
isticao da trebaju uvIjek, kad nekokihne, zapljeskati dlanovima i
viknuti mu: - Na zdravlje. - Daci su ga poslusali Ii uVijek su tako
radili, kad god je on iIi neko drugi stariji kihnuo.
J ednoga dana nes-reoom se Nasruwn-hodza omame i pane u
bonar, te stane vikati u pomoc. Daed brzo nadose me te ga spustiSe
u bonar, a Nasrudin se uhvati za nj i dad ga povuku.
Taman jos malo da ga povuku, a on, kako je bio mokar i
ozebao, kihnu.
Svi aaci ispustise uze, zapljeskaSe dlanima i povikase kao iz
jednog grla: - Na zdravlje! - a siromah hodz.a se opet otisne u
bonar.
Tako su ga dva-tri put izvukli do samog vrha, a kad bi hodZa
kihnuo, oni bi zapljeskali i ponovo ga pustili da pane.
Prije nego su ga ponovo povukli naizvan, zavice im hodza sa
dna bunara:
- Kad je ko u 'llevolji, ne gleda se na pravila pristojnosH.
NASRUDIN DOBIO PESKES
Jedan seljak donio Nasrudin-hodzi zeca na peskes. Nasrudin
se poveseH gdje je mukte doso do tako Iijepe zecine i ustavi seljaka
pri rucku. Kad porucali, ostane seljak i pri veeeri: kad poveeerali,
ostane seljak i na konaku. Pa tako dva-tri dana dok se i seljak
casti ne nasiti i ne oude.
Eto jednoga dana drugoga seIjaka.
Hos geldum!
- Sefaik geldum! Ja sam komsija u onoga seljaka sto je
zeca donio.
Nasrudin mu spece kahvu, ustavi ga na rucku, veceri i ko
naku, a sutradan seljak ode.
Jedva sto je taj otiSao. eto ti nekoliko drugih seljaka.
- Hos geldum!
- Alah erazol! Mi smo komsijine komsije u onoga seljaka te
ti je zeca donio.
Seljaci zasjedu, a NasrudLn prostre sofru, donese komad
kruha, casu punu vode taze :i u casi kasike.
- 8ta res s tom vodom, hodZo? - pitaju ga seljaci.
- E to da vas castim - veli hodZa - to je od zeceve vode
voda!
I tako se kutarisa nezvanih musafira.
NASRUDIN SA KAZANOM
Rabio Nasrudin kazan. Sam ga ne .imo, van ga posudi u
komsije. Kadispeko pekmez, vrnu komsiji i kazan i saviSe malenu
casu.
- Kako rni posla ovu casu, hodZo? - reCi ce komSija - ja
sam ti sarno uzajroio kazan.
- Eh! - nato ce Nasrudin - radio kazan mlado, pa i 000
tvoje.
Dogodlne ustreba opet Nasrudinu 'kazan i pozajmd ga u
istoga komsije. Kad nas hodZa ispeko pekroez, ode u carSiju i
prada kazan.
Ceka komsija na kazan hoee Ii ga povrnutl, ceka pa
kad ne moze docekati, poae k njemu Ii pita ga sto mu ne vraca
kazan.
- Kako bi ti ga vrati'O, dobar coece - veli Nasrudin - kad
mi je umro?
--:- Kako bi, bolan, kazan umro? - zaeudise
- Ama .kad je mogo roditi - veIi Nasrudin zasto ne hi
mogo i umrlijeti?
118
UMRO A DA NUE NIKAKO ZIVIO
Nasrudin-hodza je mnogo putovao po Turskoj. Jednoga dana
pred sami aksam doae u jedno seIo, pa se uput:i pravo u dzamiju.
Prolaze6i kroz harem pred dZamijom vidje i s jedne i s druge
strane puta zasadene niSane (nadgrobne kamenove), na kojima su
bila ispisana irnena umrlih seljaka. AU zacudo. nije pisalo kao
drugdje da je pokopani umro te godine u toj i toj godini zivota,
nego je kod jednog hilo isklesano na basluku da je ziv.io petnaest
dana, na drugom da je pokopani zivJo sedam dana, na trecem
trinaest dana i sve tako redom. Niko od pokopanih nije Zivio ni
mjesec dana, a basluci su bili kakvi se stavljaju odraslima, a ne
djeci.
U hajatu pred dzaIIliijom zatekao je Nasrudin-hodza dosta
seljaka. meau koj,ima je bilo i starijih ljudi, a i sredovjecna svijeta,
pa i mladica.
Kad se pozdravio s prisutnima d upustio u razgovor, upita ill
kakvi su ono baiiluci i zasto je pisano na njima da je taji taj zivio
samo nekoliko dana.
- Efendija. rete mu jedan star seljak. - mi brojoimo u
zivot samo one dane. kad je Covjek bio potpuno rahat. kad nije
imao nikakve brige.i nezgode. U nas su u zivotu sarno rijetki dani
za koje se moze reei da je covjek taj dan bio rahat. Zato samo i
zapisemo na basluk broj tih dana, a taj broj nije nikad velik.
- Eh ljudi, - rece im Nasrudnik-hodZa. - Ja sam veceras
musafir u vasem selu, pa ako mi veceras doae umrH cas, vi me
zakopajte Ii metnite mi basluk na mezar, ana basluku napiSite:
- Ovdje je zakopan Nasrudin, sin Abdulahov, koji je umroa' da
nije nikako ni :liviD.
NASRUDIN-HODZINO TURBE
Hodza je poceo stariti, a kao dobar musliman uvijek je mislio
na smrt i vjerovao je kao .j svaki dobar musliman u proZivljenje
poslije smrti. No nikad nije bi'O mrzovoljan i za svaku priliku je
volio napraviti !;lalu. Pa i kad je napravio turbe, gdje je htio da
bude pokopan poslije smrti, napravio je salu sa sarnim sobom.
Nacinio je turbe na drvenirn stupovima, sa svake strane otvoreno.
bez ikakva zida, samo je s jedne strane izmeau dva stupa napravio
vrata, a katancem je zakatancio.
ga Ijudi:
- Zasto nisi sa svih strana zagradio?
- Ko je Covjek, u6i ce na vrata, a ko je pas, moze svukuda.
119
NASRUDIN UMRE IOlIVI
ISo Nasrudin-hodZa sa svojim magaretom u sumu u drva.
Popeo se na veThk ogranak pa ga pod sobom Slice. o.to iSo jedan
seljak ispod tog dI"'veta, pa ugledav sto hodza radi, ,rekne mu:
- Da bog sacuva, hodZo, kako to podsica.s ogranak? - srusit
ees se kad ga odsites.
- &item kako sicem, i drugi su sikli pa se nisu srusi1i!
Jedva to progovori, udaci sikirom, presice granu i ljusne 0
zemlju. Kad to vidi seljak, udari u smih:
- Nisam li ti kazo da ces se srusiti?
- Valah jesi i pravo si kazo i umis pogoditi. De bolan.
Pejgambera ti, kad tako umis pogoditi, kaZi mi kad cu umrti?
- 8to bi ja reko - veli cesli seljak - umrti ees kad budes s
magaretom uzbrdo iso. Poslusaj mu onda kod zadnjice, pa kad prvi
put popusti, dusa ee ti se pomaknuti do koljena; kad drugi put. a
dU8a ee ti skoCiti do pasa; kadli. treCi put, onda ces beli
Tako rekavsi seljak nazove evala ,i ode sumskom stazicom.
Nasrudin natovari ogranak na magare i pode kuei. Ide, misH,
8to mu seljak reee; ide, ide i ugledav pred sobom ovisoku stranicu
kojom ga testa vodila, pomisli u sebi ne bi Ii mu bilo sudeno da
tuj umre.
- Hajd, mali! - podvikava magaretu, a sve strlie usima da
cuje hoce Ii magare popustiti. Taman, nije pet-sest arSina uz
stranicu poso, kad Ii magare odapne. Eh, zaviee hadZa, eto
duse u kaljenima! - beli ju oCuti i poee teze koracati. Ali ako je u
koljenima, nije u pasu, tjesi se hodza, pa tira magare i posluskava.
Ide, ide i ne bili do pola stranice, al magare opet ispusti. - Vaj!
taman skoei u pas! - vikne hodZa i primi se rukama oko pasa. Vee
je teskam mukom hodo, al si opet pomisli: ako je u pasu, nije jos
izasla. Taka mis1i i penje se uz stranicu i kad bi blizo gJavice,
poveseli se kako ee ju sretno prebaciti, ali magare i po treCi put
odrapi. - Lailaihe ilalah, promrmlja hodZa i spusti se na kamen
kraj teste. Zatvori oei ,i leZi, lezi, pa kad je tako vee podugo lezo,
zaZeli znati edali se je vee ohladio. Pr.u.zi ruku pod zadnjicu da se
opipa - studen kamen, a ohladila se i zadnjica. Sad mu navrise
suze na 00. - Valah pogodio seljak pomisli Nasrudin - beli
sam sada odisto umro: evo ohladio, ko studena zemljica.
Istim putem vraeale se njegove komsije iz neke obliznje kasabe
pa ugledav Nasrudina gdje sesva1io i pruZio ko mrtav, guraju ga i
pitaju sta mu je.
- Hajte kuci i sprem'te mi dZenazu - veli hodza - eto
sam ovdjeka umro.
Ama kako ,51 umro, kad divanis - vele seljaci.
- Ako nisam, vidieete - reee opet hodZa i viSe ni mukajet.
Kad to vide seljaci, misle, druge nije van ga pogrepsti. Odu
kuci, spreme 'Sve i pauu po njega; operu ga, namiste i ponesu.
Put ih naveo na blata, a lijevo i desno visok plot.
Kako cemo ovuda? Kako 1:i ga preIlliti, kako Ii ga se kutari
sati? veli jedan nosioc.
Valah rad Nasrudina blato gazit neeu, a po plotu se penjat
ne mogu - veIi drugi.
- Da je odakle brvno, da ga premostimo pa predemo suhe
noge reCi ee opet ~ r e C i .
To vee Nasrudinu dogustilo, pa skoei iz tabuta i zavikne:
Hej dok sam ja Zivpio, vira je sam ovuda preskakivo! - pa
se zaleti, preskoei blato i ode zlovoljan kuci.
NASRUDIN-HODZINA PUNICA
Jedanput proIa Nasrudin-hodiina punica haljine na rijeci, pa
joj se noga omakne, pane u vodu i nestane je. Odmah odu neki
koj,i &! to vidjeli d jave Nasrudinu da mu je punica paia u
vodu i uduSila se. On potrCi i zagazn u 'Vodu da je tram gdje je pala,
pa pode uz vodu. Nato mu, u cudu, reko.se ljudi koji su to gledali:
_ A 8tO ides, efendija, uz vodu? Treba niz vodu da ides, jer ce
nju bujica Iriz vodu nositi.
HadZa 1m q-eee:
- Ne znate vii nju. U nje je sve naopako. 8to god bi govorila,
sve je naopako radiIa. Ja nju znam najbolje.
NASRUDIN-HODZA IlENE
Nasrudin-hodza se bojao svoje zene, a taj strah toliko m
krio od svijeta, ali je opet zelio znati da H se kao on i drugi ljudi
boje svojih zooa.
Jednom, kad je u Akseheru u dZamiji driao vaz, zapita prisutne
da Ii se boje svo}ih zena. - Ko se boji, neka na noge ustane!
poviee hodZa.
Svi ustado.se osim jednoga.
Nasrudin-hod2J:i odlahnu na Srell, kad vidje da nije usamljen,
ali kad Vlidje jednoga da sjedi, bi mu drago da lima barem neko ko
se ne boji zene.
_ Evo, Ijudi, pogledajte junaka! Evo covjeka koji se ne boji
svoje zene!
_ Ama jok, efendija! tim ti spomenu zenu, mem se obje noge
podsjekose, pa nemam snage da na njm ustanem - doeeka onaj.
120 121
NASRUDIN-HODZA I FRANCUZ
Dosao nekakav Francuz u Stambol i jav,io se u carski saraj.
Car ga primio lijepo, a Francuz mu kaze da bi se poturCio ako
mu ko mogne misH pogoditi. Traii. car gore-dolje, ne moze nikoga
naCi ko bi mogao s tako ucenijem covjekom a jos manje
ko ee mu misli pogoditi. KaZe mu neko za Nasrudin-hodzu i vell:
- Ako mu on ne pogocli, drugi niko ne moze!
BrZe car posalje sluge po Nasrudina. TraZili su ga dugo, nigdje
ga stiCi. A Nasrudin svaki bi dan uzjahao pa iSao nekud u Stam
bolu kud on hoee, a taj dan pustio magarcu da ga nosi kud maga
rae hoee. Jedva u neko doba nadu ga carske sluge i kaZu mu da
ga car odmah zove k sebi. Nasrudin okrene magarca pa uprav car
skome saraju. Gladan je ko vuk jer vazdan nista nije jeo, kao kad
je iSao za magareeom pameti; pa ga eto snade jos veCi belaj jer zna
da nije dobra cim ga car zove preda se. Ele kako mu nedrago, sjaSe
s magarca, priveze ga za avlijska vrata pa pred cara. Kaze mu car
sta je i kako je, i zasto ga je zvao, a Nasrudin se stade pravdati
da ne zna francuski govoriti. No carski ljudi navale na nj makar
iSaretom da govori s Francuzom Ii tako ga skolesaju. Vde Nasrudin
u jednu odaju i sjede na minderluk.
Dok eto ti Francuza Ii sjede prema njemu. Francuz pogleda
Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga, a Nasru
din opet rukom kao da presjeca krug na pola. Opet Francuz rukom
iz sred onoga kruga sa uzdignutim prstima gore mice rukom neko
liko puta, a Nasrudin opet rukom ozgor kao da sto prosipa po ono
me krugu. Cudi se Francuz pa poteze jaje iz dzepa a Nasrudin ko
madie sira pa prema njemu. Skoci Francuz pa upravo caru.
U
,I
,I
ii
!,
- Pogodi veti sve S10god sam mislio, i sad turCi me kako
god hoeeS!
- Kako to bi? upita car.
- Eto kako: ja zaokruZim ispred sebe, k'o velim: zemlja je
okrugla. A on raspolovi, biva: polovina je voda. J a opet ozdo ru
Ii
kom pokaZem kako iz zemlje raste svakojako bilje, a on opet
rukom ozgor pokazuje kako kisa pada i bez kiSe ne moze rasti. Ja
potegnem iz diepa jaje misle6i ovako: evo ovakva je zemlja, a on
pokaza komad sira: takva je kad snijeg pada.
Izide Francuz, a car zovne Nasrudina pa ga pohvaIi i upita,
kako pogodi sve sto je Francuz mislio.
- To je bar bilo lasno - veIi Nasrudin. On zaokruZi ispred
sebe, kao vell: imam dobru pogacu, a ja kako sam gladan jedva
doeekam i prepolovim rukom, misIim: pola meni, pola tebi.
On opet uoini rukom ozdo, kao kad kvrca pilav, i veli: imam dobar
pilav; a ja pakaZem rukom ozgo, veIim: zamasti, dobro zamasti!
On pruii jaje, ko veti evo pa eemo i Cimbur ispeCi; a ja pokaZem
komad sira, velim: evo pa eemo naCiniti i omak.
Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti, Iijepo ga obdari i ot
pusH, i od tada asta rijec: razumjelli se k'o Francuz i Nasrudin.
122
NASRUDIN-HODZA I KADIJA
Prica se kako je neki kadija uvijek zvao Nasrudin-hodzu da
mu dode u posjete, ali mu on nije htio nikada doei. Zato kadija
nagovori svog pisara da stogOO naljuti hodzu neee Ii on doCi da
ga tuzL Iza toga malo vremena ugleda pisar hodzu na pazaru gdje
nesto kupuje. Pisar se dosulja do hOOze te mu iza leda odvali podo
bru eusku, a onda tabani rna vatru i pobjeze. Rodza potrCi za njim,
ali on utece i negdje se sakrL Sutradan dode hodza kadiji u mesee
mu. Kad unide, ustade kadija prema njemu na noge govoreCi mu:
- Rodi, hodza, izvoli sjesti, otkada mri nijesi dosao!
- Neeu sjediti, vee sam dosao da tuzim ovoga tvoga nesret
nika - .i pokaze prstom na pisara. - Jucer mi odvali samar na
pravdi boga, nasred earSlije.
Nato se kadija okrene pisaru i zapita ga:
- J esi Ii ti osinuo hodiu samarom?
- Jesam - odgovori pisar.
- A zas10? zapita kadija.
- Efendum, u mene ima jedna mana, a to je: dode mi svakog
mjeseca pa moram osinuti samarom koga prije dohvatim. I jucer
mi dode ona moja mana, pa posto je hodza bio najbliii njega udarih
i odoh svojim putem.
Na to kadija dohvati Citab, otvor,i ga i prevrnu nekoliko listova
pa ee pisaru:
- OVdje pise da dades hOOzi za pravdu cetiri pare sto si ga
udapio, a on neka tebi oprosti.
- Nemam sitna - rece pisar.
- Pa idi razmijeni - doceka kadija namignuvsi okom na
njega neka bjezi.
Pisar ustade i ode. Kadija ee opet hodzi:
- Sjedi, hodZa, dok on donese pare.
- Mogu stajati - rece hodza.
Prode dosta vremena, sat - dva, a pisara nema. Vidje hodia
da pisar neee dom s parama pa se primace kadiji, koji gledase
knjigu smijeseCi se, priveza mu jedan samar sto moze bolje, go
voreCi:
- Eto tebi svoju pravdu predajem! Kad dode pisar i donese
6etiri pare, neka <i.h tebi dade, ja nemam kada cekati.
To rekavsi pobjeze na vrata.
HTIO PREV ARITI NASRUDIN-HODZU
Nekakav mudrac CUO za Nas,rudin-hodZu da ga niko ne moze
prevaI'iti. Ele, i on posao da ga nadmudri. Dode u gradie gdje je
tada zivio Nasrudin i nade u jednom sokaku gdje nekakav covo
drli na ledima gotovo srusen 2lid.
- ZnaS ti, zemljace, gdje je Nasrudinova kuea? - pita ovoga
mudrac.
123
- Znam ja - odvra1li ovaj. - De mi ovaj zid pridrli da se
ne svali, ja Cu ti ga sada dovesti.
- Dobro! - i mudrac se odmah sagne pod zid, a ovaj ode.
DrZi on tako zid sat - dva, - tri, dosadilo mu se, a onoga
nikad s hodZom.
Neko tada naiSao pa ga pitao sto zid drli. Mudrac mu :we kaza.
- E, moj brate! Taj sto te je ostavio tu bio je gIavom Na
srudin-hodZa.
NASRUDIN-HODZINA MACKA
i Nasrudin-hodZa je volio lijepo sto pojesti i vazda je nastojao
da se dobro hrani. Zato je svak!i dan kupovao meso na kasapnici
i slao kuCi, ali je malo komsti imao od toga, jer zena mu se desila
raslipna, pa bi spremljena jela iznijela svoj1m konama i prijateljica
ma, a kad bi hodZa zapitao za koje jelo od mesa, ona bi vazda naSla
neki tizgovor: tili nije imala kad da prigotovi, a gdjekad bi svallla i
na macku da je pojela meso.
Jednog dana hodZa posalje kuci dvije oke mesa, a kad dode
,
Jtua, od mesa ni zalogaja na sofri.

>{

,; - Gdje je meso? - upita on zenu. - Zar nisi nista od mesa
;'1
pripraV1ila?
I
- Ah, prokleta bila ova mocka!
I Nista od nje osta11 ne moze.
!
I
't.i
- sta? u cudu ce hodZa.
poslao. Zar je sve pojela?
:
! - Sve.
- udari zena u psovku. _
Pa ja sam dvije oke mesa
Hodza se zestoko rasrdi, spopade ma6ku, pa je metnu na
terezije. Matka bijaSe teska upravo dvije oke.
Na to hodZa upita zenu:
- Ako je ovo macka, gdje je onda meso? A ako je ovo meso,
gdje je macka? Obadvoje ne moze biti!
MANJE OBAVLJENA POSLA - MANJA ZARADA
Nasrudin-hodZa sjedio jednom na obati mjeke, kad mu dode
jedna grupa od deset slijepaca. Pogodise se s njim, da mu plate
deset akCi da ih svih deset prenese preko rijeke.
Dok ih je jednog po jednog prenosio, desi se da mu posljednji
spane sIena i utopi se u mjeoi. Slijepci osjete po pomaganju topca
da nesto oije u redu, pa nadigose stlI'aSnu viku na Nasrudina zbog
nepafuje.
Kad nije uspio da spasi slijepca iz vode, hodZa Un reee:
- sta se derete? Platite lUi jednu akfu manje Ii stvar je u redu!
124
NASRUDINOVE GUSLE
Jedne nOOi pode Nasrudlin da krade i tako dode k jednom
ducanu, koji je zakatancen bio. Izvadi turpiju, pocne turpijati
lokot. U to vrijeme naidu straZarl Ii zapitaju Nasrud,ina:
- Sto to, hodza, radis?
A on im odgovori:
Gudim.
I opet zaplitaju straZari:
- A zasto ti se gusle ne euju?
A hodZa im na to:
- Cut ce se sutTa.
Kad bude sutradan, a duean pokraden.
NASRUDIN-HODzA U DEPUTAGIJI
Mongolski vladar T<imur.J..enk upotrebljavao je u svojoj vojsci
u i slonove. Iza jedne veliike bitke razdijelio je nekoliko
slonova po oblifujim semma na prehranu. Tako je jedan sion
dospio Ii u selo u kojemu je tada Zivio Nasrudin-hodza. Kako slonu
treba mnogo hrane i kako nikakva ograda oko usjeva ne moze
odoljeti slonovoj snazi, to ovaj slon za kratko vrijeme urusti
seoske usjeve, da se seljaci listom digose da tuze za si:lne stete sto
im je slon poCinio. Kome ee, vee Nasrudin-hodzL On ih lijepo
saslusa, i sam uvlidje da je opravdana, pa rece seljacima da
bi dobro bilo da se posalje jedna deputacija samom Timur-Lenku,
da dm on sk,ine s vrata ovu nesreeu. Svi odmah pristanu na to i
deputacija se izabere s hodZom na celu.
Kad su posli iz sela, bio ih je prilican broj, ali sto su se viSe
primicali mjestu careva boravka, to seljaka sve manje. Na posljetku
u vladarevu predsoblju opazi Nasrudin-hodZa da je ostao sam.
Osmjebnu se pa sam sebi rece: - Hoee lukavli seljaci da me
prevare: ako bude kame, da je ja sam pretrpim. Da vidiIDO ko ce
koga nadmudriti!
Ude Timur-Lenku bez oklijevanja. Kad ga vladar upita sta
fell, on mu ispriea da je jedan sion poslat u njegovo selo na hranu,
ali ne rece nista 0 steti koju im Oini, nego, yell, kako je slonu
neobieno d neugodno sto je sam, sto nema drugamce, 4 zato zamoll
vladara da im se smiIuju pa da im poSalje i slonicu.
Timur.Lenku to bi vrlo drago, nagradd hodZu svakojalcim
darovima i odmah naredi da se i fensko posalje u selo.
Kad se hodZa povratJi u selo, zgrnuSe seseljani oIro njega da
hi sazna1.i sta im je isposlovao kod cara, a on im odgovori:
- Veselite se, braeo! Dolazi nam d slonica.
125
STA BUDE OD STAROG MJESECA?
Pitali ljudi Nasrudin-hodZu:
- sta hiva od starog mjeseea nakon posljednje eetvrti, a prije
nego se pojavi mladak?
Hodza odgovori:
- Razdrobe ga, pa od rrjega prave zvijezde.
KOJU BI :lENU HOD:lA SPASIO
Neko vrijeme Nasrudin mao dvije zene. Jednog dana dodu
I
one zajedno pred njega, pa ga upitaju:
'I
l - Ko:iu od nas dvije viSe volis?
- Obje, reee hodza i htjede da tako zabasuri -stvar, ali ga one
ne htjedose PUIStiti. Mlada zena mu reee:
- Zamd.sli da smo obje u lam na jez.eru, pa se lada izvrne, a
ti mozeS sarno jednu da spasiS. Koju bi ti od nas dvije spasio?
HodZa se okrenu starijoj zeni i rete:
- teno, one ti znas malo plivati, zar ne?
JA CU SPOLJA, A TI IZNUTRA, PA DA SKUCIMO
KUCU
Hodza odvede svoga magarca na pazar pa ga dade Covjeku da
ga proda. VodajuCi magarea covjek poce da ga hvaH:
- Evo magarca na prodaju. Hod mu je dobar ~ brz. Kad kasa
kafa lSe moze na njemu piti. Mlad je i snaZan je. Nema mkakve
mahane.
Kupci se jedan za drugim pocnu nadmetati u oijenL HodZa je
to posmatrao sa strane, pa kad vidje navalu kupaea, rete u sem: -
Kad je moj magarae ovakav, zaSio da ga Ja sam ne kupim? Za1im
se >i on poene nadmetam. Najzad, magarae ostade njemu, te on
izbrop novae d vrati magarca lruCi.
Uvete isprica zeni kako je prosao na pazaru, a onda mu ona
rece:
-" I ja Sam danas privrijedila neSto ~ a nasu kueu. Kupuju6i
kajmak, neprimjetno Sam stavila I$voju zlatnu narukvieu u tas za
utege pa sam 1:ako za te21inu narukvice dobila vise kajmaka. Zatim
sam buo uzela kajmak -i pobjegla bel. narukvice da trgovae ne
otkrije prevaru.
HodZa kad saslusa to 0 zeninoj dosjetljivostii rece:
- Sarno nastavi tako, sultanijo. Ja en spolja, a ti iznutra, te
da ovako zajednicki sto prije I$kucimo kueu.
126
HAMAL I HADZIJA
Bio nellli vrlo siromaSan covjek, te ne mogase drukCije zivjeti
nego najposlije morade hamaHti same da zaslum koru hljeba, pa
da se prehrani. HamaleCi taka nekoliko vremena, euje on da u
Stambolu ~ m a mnogo posla, te da se maze prilicno novaca zasluZiti,
s toga se on najposlije odluei te pode u Stambol, pa kad je tame
dosao pocne hamaliti sto je vise mogao. Posto je u tom njegovom
poslu bilo mnogo zasluge, zasluzi on kroz kratko vrijeme sto
dukata, pa reee: - Kod nas se maze sa sto dukata vrlo dobro u
ducanu raditi, pa zaiHo bih ja ovaj teret podnosio, kad mogu sad
lakse zivjeti. Sarno eu da zasluzim trosak loa puta, a ove eu novee
dati kakvom postenom covjeku neka mi kod sebe ostavi dok poaem
ku6i. - TraZeei on kome bi novee na ostavu dao, V'jdi nekog starog
hadZiju u veoma bogatoj trgovini, te pomisli: - Ovdje ee mi
sigurno mjesto biti da ih ostavim, - pa najposlije na to smis1i, i u
magazu hadzij-inu uniae. Kad je u magazu dosao, hadzija ga rzapi:ta:
Sta ceS? - On mu onda odgovori da ga mold neka mu ovih sto
dukata prima 'l1a euvanje, dok kuci poae, koje sam, - veli,
sa teskom mukom zasluilio, pa sto bude pravo daeu ti za cuvarinu.
- HadZija na to pristane drage volje i rete da mu neee niSta za
cuvanje naplatim, a jos mu i to rete da on ima i od drugijeh Ijudi
novaea na ostavi. Hamal izvadi dukate pa dade hadZiji, i ode da
zaslilZuje putnl trosak. Radio je hamal po Stambolu, te posto prode
nekoJruko dana wdi da je zasluZio i viSe novaea nego sto mu treba za
putnoga troska, s toga ode hadZiji da zaiSte ostavljene dukate, te
kad je tamo dosao nazove hadZijd selam i zaiSte onili sto dukata.
Kad hadllija to euje, pocne ga psovati veleCi: - Kakve si. ti dukate
meni dao? - i najposlije ga i i.z magaze istjera. Hamal onako tilZan
ode pa stane zamiSljen na nekom rosetu, ae ga voidi neka hanuma
sa pendzera te poslje sluskinju po njega. Sluslcinja dode k njemu
i kaZe mu da ga zove hanuma. On kad je sasluSa, pomisli da ce joj
nesto nositi Ii. pode za njom. Kad je tamo do sao, rece mu hanuma:
- Covjeee, vidim da si nesto tuZan, pa sam 1:e zovnula da te pitam
stam je. - On joj odgovori: - Prom me se, zen.ska gla'Vo, kad mi
pomOCi ne mozes! - Ona mu opet rete: - M&da bih ti mogla i
pomoCi, same mi red iSta ti je. On joj onda sve po redu iskaZe,
lQako je najprije u Stambol dosao,ka:ko je hadZiji duikate dalO, i
ostalo. Ona kad -to cuje reee mu: - To je vrlo lako, ja od priHke
znam lroji je to hadZija, nego me prieekaj dok se ja obucem, pa
eeS preda mnom i6i, te kad ugledas magazu prstom ces mi je
pokazati, pa cu }a onda unutra oti6i, a ti Ces malo prieekati, te
onda umln i zaisti svoje dukate pa ce ti ih hadZija odmah dati. -
Kad se hanuma obukla, pode on pred njom. Kad je magazu vidio,
pokaZe joj je prstom, pa ostane iza nje. Qna kad doae u magazu
nazove hadZiji selam, a hadzija joj odgovori: - Alejkumu selam!
- donese joj stolieu pa rece: - Bujrum, hanuma, sjedd! - PoSto
je ona maiko posjedUa i odmoI1i.la se, zapita jehadZiija 8ta joj treba,
a ona mu odgovOl.1i: - Ja sam dosla da te nesto zamolim, ali da
mi obecaS da neees nikome nista kazivati 0 nasem razgovoru.
127
On joj onda obeea da neee nikome niSta kal"Ji'Vabi nego da ee joj
drage volje uOiniti Ijubav sto ee ga moliti, sarno ako bi mogao.
Ona mu onda pOOne govoriti: - Ja sam hila udata za jednrlm
musirom, pa mi je Covjek umro, a iza njega je ostalo mnogo nakita
i novaca, tako da ,ima vrijednosti oko cetiri do pet hiljada dukata.
J a sam dosIa da te zamolim da mi te stvari ostavis samo dok
prepis 'bude, jer ,ima mnogo miraScija pa da ne unidu u dijel, i
sto bude pravo za cuvarinu, to eu ti dati kad po stvaPi. dodem. _
Hadirija kad to cuje jedva doeeka i rece da ee joj tu ljubav drage
volje uciniti, i da joj neee nis1:a cuvarine uzeti. U to 1<8to vrijeme
dode u magazu i onaj hamal, pa zaiste od hadirije da mu da one
noyce, a hadzija odgovori: Hoeu, sinak, a koliko ono ostavi? _
Hamal odgovori: - S1:o dukata! - a hadzija brzo otvori sanduk
pa hamalu izbrojl sto dukata. Hamal kad dobije u saku dukate
zapita hadZiju: - Koliko cu ti dati euvarine? - a on mu odgovori
da neee niSta, i tako hamal ode sa sto dukata iz magaze, a ona
hanuma onda rete hadZij<i. da ee mu stvavi po sluskinji poslati, pa
ode. HadZija sad ostane veseo Cekaju6i kad ee cura one stvari
donijeti. Ali mu 'bude uzalud, jer niti bi cure ni stvari. A kad prode
podne d ieindija bliizu primace, sjeti se hadZija da prevaren te
pocne za onih sto dukata tuiliti, veleCi: De ja gotovih sto dukata
puStih ih ruka, lakome6i se na vise! - Uzmucen za dukatima,
najposlije Ii magazu od muke jos u lioindiju zatvori, sto Thije nikad
prije, pa mjesto da ide u dzamiju klanjati, ode odmah onaId ljutit
ku6i. Kad je kuci doSao, poCne po kuCi hodati i stvarima lupati, a
zena kad ga onakog vioi, zapita ga: - sta ti je, zasto si tako ljut?
On joj onda sve po redu nsprica, kaze joj za zenu, hamala i
dukate. ana kad ga cuje, rece mu: - To je vrIo lako, samo ako mi
se obeeas da mi neS niSta zamjeriti, pak eu ti ja od hamala sjutra
dukate povm!:iti. - On joj se obeea da joj nece niSta zamjeriti.
sarno neka mu dukate povrati. Kad je ujutru svanuIo, pode ona za
had:lJijom u earSiju, pa kad on vidi hamala pokaze joj ga prstom,
pak se u kraj probije, a ona onda kao bez duse poleti k njemu pa
mu se 0 v:ratu objesi vicuCi: avo je mOj covjek, pa ima vee dvije
godine kako je pobjegao, a mene sa dva mna ostavio bez ide ista.
- Kad on to euje, dode .i:zvan sebe, veleCi: - Otkud meni zena j
djeca kad se nijesam nikad ni Zenio! - ana onda poene nanovo
vikati i grditi ga, veleCi: - Kad me neees da besIeises a 11i hajde
sa mnom predkadiju, pa me pusti. - On joj na to odgovon: _
Nijesam ja tvoj covjek niti te mogu pustiti, mozda si ti sefiIaI
- Ona opet povtice: - Ti 81 moj Covjek, tebe jatrailUn ima toliko
vremena. - Na tu viku dotrce zaftije, svefu ga, pa pred kadiju
odvedu. Kad su pred kaddju zapita kadija hanumu sta hoee
od njega. ana odgovori: -:- Dragi efendija, neka mene i djecu
besleise .ili neka me pusti. - Kadija ga zap<i.ta hoee li je puStiti, a
on, poSto se ne mogaSe opravdati, da nije njegova zena, najposldje
rece da hoee. Kadtija :im na to presudi da joj mora on dati sto
dukata niCaha. On se pome izgovarati da on dukata nema, ali mu
nista ne pomaie. Pooto bijase dukate kod one hanume ostavio,
zaoo morade moLin kadijuda ga pusti te da dukate donese. Kadija
mu dopusti i poslje ga sa zaftijom da donese. Kad je hamal dosao
onoj hanumi, zapita gs ona sta mu je opet te je neveseo, a on joj
pocne sve po redu pricati za zenu i djecu, pa da je dosao da
dukate dade te da je pusti. Hanuma kad to cuje rece mu: To je
hadZijima zena, to je sasvim dobro za te, vee evo ti sto dukata te
joj <fiIi6ah plati, a na djecu neka ,ti kadija hueum-muraselu dade da
su t'Voja, pa ih onda dovedi k memo On tako i uCini: odnese sto
dukata, plati nieah, a od kadije uzme potvrdu 'i djecu, pa ih uzme
i hanumi povede,a had1Jnica poene vikati da joj djecu ne uzirna,
Ii da ih ne da; alikadija njemu rece da ih sIobodno vom. Kad ih
hanumi dovede, dade Un hanuma da jedu, a njemu rete da dode
sjutra pa ee mu ih dati da ih odvede i telalu preda da ill prodaje.
Had2Jinica kad je kuCi dosIa, dotrOi hadZija pa je zapita: - Jesi Ii
izba'ViIa dukate? - ana mu odgovori: - Evo dukati, ali djeca
odose! Kad hadZija to cuje veoma se sneveseli, ali nije mogao
nista uciniti. Hamal kad vidi da je vl1ijeme u hanume iai, spremi
se i ode. Posto je u hanume dosao, rete mu hanuma: - Evo ti ova
djeca, paih vodi u carlliju 1 podaj telalu, pa neka ili viCe sto duka
ta, a ja eu tamo doCi pa se nadmetati s hadZij-om, akad bude
rvrijeme da se <teslime ja en ti wati. - Hamal uzme djecu pa ill
odvede u carSiju i preda telalu, kazavSi mu da vice 5tO dukata.
Telal uzme djecu, poene ili po Stambolu vodati i prodavati, vicuei
sto dukata. Vicuei tako naide ispred hadZlijine magaze, a kad
hadirija spal"li djecu, istrOi ,j rete: - Evo joll jedan! - Na to se
telal povrati natrag, v1euCi: - Sto i jedan dukat! - te kad tako
do hanume dode povice ona: - Ko se to sali sa tom djecom? Evo
pet stotina dukata! - Telal povice sad nanovo pet stotina dukata,
pa kad dode pred hadZijinu magazu i Viikne, hadZija rete: - Evo
jos jedan! - Telal poone mati: - Pet stotina i jedan dukat! i
dode opet do hanume, viknuvsi oijenu, a hanuma telalu rete: -
Hiljadu dukata! Telal vicuei hiljadu dukata dode pred hadZiji
nu magazu, a kad cuje hadirija primetne opet dukat. Telal se povrati
vicuei: - Hiljadu i jedan dukat ovo dvoje djece! - a hanuma
eujuCi opet samo jedan dukat viska povice: - Hiljadu i pet stotina
dukatal - Telal sad poene opet novu cijenu Viikati, te dode glas i
do hadZije, a on opet samo dukat nametnu. Telal poene vikati: -
Hiljadu i pet stotina i jedan dukat! - a kad je do hanume dooao
ona opet rete: - Ko se to jos sa ,tom djecom sa1i? Evo dvije
b:i.ljade dukata! Telal ode i now oijenu oglasi, a kad hadZija to
euje zacudi se i reCe: - Dokle te to vise trajati? - Pa ne mogavsi
djecu pustiti nametne jos dukat. Telal se opet povrati vicuCi now
oijenu, i dode do hanume, a ona zaviee: - Dvije hiljade i pet stoti
na dukata! - Telal nanovo povice cijenu, i kad je do badZije
dosao opet sa visom cijenom to hadZiju vrlo porazi, ali opet ne
svoju djecu pustiti, nametne jos dukat. Hanuma onda
dozove onda hamala i rece mu neka djecu preteslimi, jer je vise
dosta nametati se. Hamal na to telalu rece neka ih teslimi, pa telal
odmah ode hadZiji i djecu mu onu preda, a primi dvije hiljade i pet
stotdna i jedan dukat, i te novee hamalu odnese i preda. Kad
hamal IIlOvce primi, odnese sve hanumi pa metne pred nju ,i reee:
128
9 Narodni humor i mudrost MusIimana 129
II
II'
II
I
I
- Eva ti svi novd, pa mi daj ad nj.ih samo sto dukata, a ostalo
uzmi sve sebi. - Hanuma kad cuje sta hamal govori, zacudi se, pa
mu rece: - To je sve tvoje, ja neeu nista uzeti, nego uzmi novee ,i
odmah iz Stambola odlazi, jer n e ~ ni glave riznijeti. - Hamal joj
se na to topIo zahvaIi i ode odmah kuCi, de je Zivio sreeno i zado
voljno do svoga v.i.jeka.
UZEO VRAGA RADI BLAGA
Hudum brata iimadnu jednu kuru. Najmladi bijMe celav, te
ga azvahu Celom. Kako ostaHi, tako i ova braea podu se dijeliti., a!'
kako god okupe, ne mogu se podijeliti. Na to rekne Celo:
- Mi eemo se lako podijeliti, vi meni dajte sva vrarta, avama
neka ostane kuea.
Oni pristanu na to, poslcidaju sva vrata i dadnu Celi, a Celo ih
iznese pred kueu, pocijepa sva osim jednih, pa kad bi pred llloC,
uprti se vratima i krene od -kuce. Njegova braea ostanu kod kuee,
al'im na urn padne -kako ee prenoCiti u kuCi, u kojoj nema nijednih
vrata, pa podu i ani za njim. Stigavsi ga nadomak nekalwe planine,
poeDU ga nagovarati, da se vrati ,kuei, da kod kuee pren06i; ali im
onreee:
- Jok, ja nemam prava noCivati u vasoj ku&.; ja StliIll uzeo
svoj dio!
Kad oni vidjeSe, da se Celo ne ee vratiti, Ii da bi oni morali
prenociti u kuci bez vrata, oni ga upitase, hise Ii oni asH s njim.
- Pa aka hoeete, ja vas ne vraeam - veli Celo.
Sad podu sva m kroz planinu, ali se ubrzo smrkne Celo stane
pod jednim brastom, paim rekne:
- Ne treba nam i6i dalje od ovog brasta, al' ne smijemo ni
ovdje noCiti, jer hi nas kojekakva zvjerad mogla bihuzuriti, vee
uspet cemo se Illa ovaj brast.
Zatim se Celo prvi uspenje, ani mu dodaju ona vrata, a onda se
i 0l1Ii. uspenju.
Tek Sto su oni sjeli, dodu tri trgovca pod taj brast.
Trgovoi upale svijeeu, naloze rvatru i !pristave veeeru, a onda
poCnu brojiti pare. Celo je sve gledao, pa kad oni btjedose da ve
eeraju, Celo zadreCi. ktl jarae, sto je vise mogao, zalupa onim vra
tima i - tres njima medu njih po onoj vatri. Ko noC, a trgovci sa
mi od sebe straSljivi, natisnu se bjezati glavom bez obmra, ostavivSi
i pare i ostali mal. Oni sidu dolje i poCnu jesti onu veceru, dok od
onih trgovaca, koji je najslobodniji bio, p:oide njima, a oni mu rek
nu, da jede s njima. Kad sq Ibili u po vecere, rekne Celo njemu:
- Zini, eto ti dlake u ustima!
On sirota zine, a Celo,ko da Ce mu izvaditi dlaku iz usta, po
tegne ga jednom rukom za jezik, dok u drugoj drZaSe britvu, pa
frak po jeziku. On odsjeeena jezika skoCi i stade vikati svoje dru
stvo - onu dvojicu, al' je eudnovato bleketao, od eega se oni jos
vise prepadnu, pa bje2li. Celo uzme torbu, u kojoj su pare bile, pa
rekne bra6i:
130
_ Meni ee samo ova torba, a vi uzmite taj ostali mall
Odatle se rasrtanu, ona dvojiea vrate se kuCi, a Celo krene svo
jim putem. IduCi tako sretne ga u putu nekakav had21ija, koji opazi,
da su to u Ce1e u torbi pare, pa ga upita, kamo ceo
_ Da m.i je doti u pm grad, pa bib se najmio u koga - vell
Celo.
- Pa bi Ii htio biti kod mene? - upita ga hadlJija.
Celo vidi, da je u hadZijinu oku njegova torba para, pa da ga
se samo otrese, veIi, da on ne moze biti kod 'Iljega, jer je on bradat.
Hadzija nato sazme ramendma, krene svojdm putem, a!' mu Celina
torba u glavi osta1a, opet se predomisli, !prevrnu haljine na sebi,
upoprijeci put i ispade pred Celu.
- Kamo si posao, delikanlija? - upita ga hadEja promijenivsi
nesto glas.
- Da mi je doti u prvi grad, pa bib se najmio u koga - OOgo
vori Celo.
- Pa bi Ii htio kOO mene?
Celo opazi, da je to onaj isti. hadZija, kojd ga je maloprije zvao
sebi, pa mu opet odgovori, da se ne moZe kod njega unajmiti, jer je
on bradat, nasto mu hadZija rekne:
- Moj sinko, svako je bradat u nasem gradu, ti ceS se najpo
slije u bradata najmiti, a u mene bi ti najbolje bilo.
. Celo vidJi, da se ne moze otresti hadZije, pa rekne:
- Pa dobro, hadZija, ja eu biti tvoj sluga, ako ceS najprije pot
pisati senet, da se neceS nikad razljutiti na mene, te ako bi se raz
ljutio, da et<S biti moj sluga.
Hadzija se zamisli. Ona torba para sve mu b.ila pred ocima; na
posljetku potpise senet.
Prvo jutro da Celi ,komad prosovine i stap i zaputi ga, kuda ee
otjerati goveda, da se napasu. Karl hI pred vecer, Celo vrati goveda,
a hadZija dode da vidi, je Ii Celo napasao goveda, kadli goveda
gladna. Nato on rekne CeLi:
- Celo, nemoj tako brdavo napasati goveda, OOsele dogoni go
veda sita.
- Dobro - veti Celo.
A kad bi sutradan, utjerao goveda u hadEjino fito. Tu veeer
vrati goveda sita ko bure, i tako je radio nekoliko dana, dok hadZija
eu, sta mu je Celo od Zita uradio. Nato rekne Cell:
- Ma oj aden bio, kako ees ugonim goveda u zito?!
- Pa, hadZija, ljutis II se ti? - opomenu ga Celo.
- Vala, ne ljutim - hadZija Ce na to, sjetivsi se kakav je se-
net potpisao.
Izatog Celo je radio sve naopako, a kad god ga je hadZija upi
tao, zaSto je tako tinio, on hi ga samo opomenuo, ljuti 1i se, nMto
je siroti hadZija u v i j e ~ odgovarao, da se ne ljuti. Pokajao se ha
dZija, 8to je uzoo Celu, pa dZa'ba mq njegovo blago, pa bi, ako res
pregorio neki dio i 00 svog blaga, same kad bi se Jrurtal1isao vraga,
al' kako ee, nije mao. Maslio i mislio, dok nije smislio.
9* 131
i
Jednog dana rekne hadZija hadzijinici, da zgotovi dvije, tri piete.
jer da ce tu veeer iei nekamo, a da ce Celo sam ostati kOO kuce.
Hadzijinica odmah zgotovi pite, a hadzija nade jedan veliki sepet.
pa ga natrpa robe, a na vrh metne one pite. Nu, Celo to opazi, pa
irzvadi onu robu, i on se savije u sepet, a one pite metne na se i jos
nesto robe.
Hadmja i ne misleci spopadne sepet i pode sa zenom. Iduci pu
tem ispriea hadiijinici, kako je ugovorio s nekakvim zlikovcem. da
te noCd dode njegovoj kuCi, da ubije Celu i da ga gdjegod zakopa.
- A mi - veli - kad se vratimo, mozemo se samo euditi, kako
je CeIo, bajagi, pokroo Jmeu i pobjegao, dok ,smo mi bili na putu.
Napokon sU5'ta hadiija i sjede da se odmori, pa upita hadZiji
rucu:
- HoeeIl1o li sada malo pojesti?
- Ja sam jeo - javi se Celo iz sepeta - dete i vi.
I pruZi im jednu pitu.
Hadiija 'Se kamenio od euda, kad je vidio Celu u sepetu, pa mu
opet bi tesko, sto Celo zna, soo mu hadzija nrlsli.
Tako podu njih troje, i dodose na posljetku do jednog mora.
HadZija vidi jednu strmu obalu, pa im rekne, da ce na toj obaIi spa
vati. HadZija legne !Ila jedan kraj, hadZijinica usnijedu, a Celo na
drugi kraj, do mora. Celo ko da je znao, da se radi 0 njegovoj glavi,
U'l!!lle svoju sedZadu negdje u pon06, pa je prometne usrljedu i
l ~ e . Izatog zovne hadZija svoju zenu:
- :teno!
- Hit - odazove se Celo promijenivsi glas ko hadZijinica.
Ustaj! - rekne hadzija i skoci na noge, a i Celo za njim. On
uzme sedZadu do gIave, a Celo do nogu, te tres hadZiji:nioom
u more! Hadiija leze opet, ko da nije niSta ni uCinio, a i Celo tako.
Kad nekoliko prode, hadZija se javi veselo:
- :teno!
- Ha - odazove se Celo promijenivsi glas ko hadZijinica.
- J. rabi sueur, mi se kutarisasmo!
Pa jesmo, ja rabi sueur.
Poslije, kad je zabijelilo, hadZija vidi, da je bacio hadZijinicu u
more, a da je Celo ostoo; ne znajuOi, sto bi i kako bi, pritisne kapu
i bjeZi, ne bi li makar on Ziv umakao.
Lutao <tako neko vrijeme ko muha bez glave, a na posljetku se
opet povrati kuOi, al' ubrzo euje, da i Celo dolazi. Sad se hadZija
baci u misao, 8to bi i kako bi, pa namisli ovako:
On zovne trojicu svojih komsija te Un najprije kale svoju
muku i svoj baI, 5tO podnosi od prvog dana, kako je uzeo onog Celu
sebi, i kako se ne moze od njega sakriti nigdje na zemlji, te ih za
moli. da ga zatrpaju Eva u zemIju, naeinivsi kakvu zgodu, kako mo
Ze dihati - pa kad - veli - dode Celo, vi kaZite da sam ja umro,
ne bi l' onda, kad cuje za moju smrt, otisao.
KomSije sve tako ueine, pa onda sjednu cekati Celu, dok se
ubI'ZO i cela pomoli. Prva mu rijee bijase:
- Gdje je .moj bad2Ji.ja?
132
Bogme, Celo, da ti je zdrava glava, hadzija je umro! - 00
govore oni.
lh, majko moja - zalosno 6e celo - pa gdje ste ga ukopaIi?
A sto ti je stalo za tim?
Ma kaZite mi, da mu odem proueiti jednu Fatihu pada ,i ja
idem na svoj sent.
Oni se ovdje prevare te kazu Celi, gdje je hadZrija ukopan. Celo
dode tame na hadZijin kabur pa ko da je znao, da je hadZija Bv,
ne htje uCiti Fatihe, vee se okupi bucati oko hadZijina kabura,
grebsti rukama po kaburu i rikati 'ko YO.
Kad to eu hadzija,misljase, da se to buca nekakav junac, pa
povice odozdo:
Vocke, vuk te ujeo, hoee li me opa'Z/iti CeIo!
cuvsi Celo hadZijin glas iz kabura, stane se jos vise bucati i
praeka1li, dok nije zasuo zemIjom -i onu rupu, :na koju je hadZija di
hao. Na taj naein, vele, hadZija zaglavi, a Celo prisvoji njegov
imetaik.
TRI DILBERA
Tri dilbera u tri grada rastu:
U jednomu Sumbul Selimaga,
U drugomu Karamfil Alaga,
U !J:Tecemu Secera djevojka.
Nju i-sprosi Sumbul SeHmaga,
A za njime Karamfil Alaga;
Zato su se u sud istjeralL
Najpre ide Sumbul Selimaga.
Jll
A za njime Karamfil Alaga,

:!'
A za njime Seeera djevojka.
Kada dojde Seeera djevojIca,
Prema njome kaddja skoCio,
Pa na svoje mjesto posadio,
Pa seeerIi kahvu dodavao.
Govorio Sumbul Selimaga:
- Sudi pravo, veliki kadija,
Sudi pravo, tako bilo zdravo. -
Mislio se veliki kaidija,
Pa govori Sumbul
- Nije za te Seeera djevojka,
Ni za tebe, Karamfil Alaga;
Vee za mene, velikog kadiju. -
Kad su oni r'jeci razumjeli,
Oni idu kuei kukajuCi,
A kadija osta pjevajuei.
PREVARENI DUVEGIJA
Isprosio Sestokrilovieu,
Isprosio seeerku djevoj1ru.
Dado!!ie je i ne pitase je,
Vjenca!!ie je i ne kaza!!ie joj.
Kad je bilo u petak u podne,
Eto Ii ti ]cite i svatova.
Djevojka se bratu zamolila,
Da on ide u lov u planinu,
Da uhvati lieu prepelieu,
Da saSije svileni jastuCic,
cime ee se zaklinjati seka.
137
To je bratac jedva docekao,
Prikrade se tursko momce mlado,
I on ode u loy u planum,
Pa ukrade sve gate sa bula.
I uhvati ticu prepelicu,
Kad se bule od sna probudile,
Pa zasi u 5vileni jastuk.
Svaka vidi da joj gaea nema,
Uze mlada ticu prepelicu,
A Ajkuna suze prolijeva:
Pa je metnu sebi pod pojase..
- Jao, druge, mojih gaea nema!
Da su gate kao sto su gace,
Kada su joj ruke knili,
AI su gace veza stambulskoga:
Govorila lijepa djevojka:
Do koljena vrani i gavrani,
- Ma me knili i1 ne knili,
Cd koljena vuci i baud,
Zivo mi je cedo pod pojasom,
A na turu carevi veziri.
zivo cedo KopCic Ali.bega! -
Povedose kiceni svatovi,
Povedose Secerku djevojku.
Govorila lijepa djevojka: A STO MI SE TRAVNIK ZAMAGLIO
Vodili me i ne vodili me,
zivo mi je cedo pod pojasom,
Dv'jeplanine vrh Travnika grada -
Zivo cedo KopCic All,bega! -
Bukovica, spram nje Vilenica.
:(
NIlita njojzi svati ne govore,
ViIenica Bukovicu pita: 1.:.1'
DadoSe je Sestokrilovicu.
- A lito mi se Travnik zamaglio,
Kad je bila s begom u odaji,
iii gori, IiI' ga kuga mori?
Njojzi beze tiOO govorio;
- Niti gori, nit' ga kuga mori,
- Bel' djevojko, na bijeIu ruku!
djevojka ga okom zapalila,
Njemu veli Secerka djevojka:
crnim okom kroz srcali pendzer!
- S10 eu tebi na bijeIoj rud?
Izgorjese dva nova ducana,
zivo mi je cedo pod pojasom,
dva ducana i nova mejhana,
zivo cedo Kopcie Ali-bega!
i melieema, gdje kadija sudi!
To je begu vrio -tesko bilo,
Kadiji je bno odletio,
Da kadiJa otpusti djevojku.
Kadija je umah otpustio, SVADA ZBOG JAGLUKA
Pa je vjenca Kopoic Ali-begu.
I
Djevojka je ticu izvadHa
jil Zavadi se i milo i drago:
I'!
I tako je na pendzer spustila.
MIad Omer-beg s Omerbegovicom,
U ponOCi u meku dtiSeku,
Ii Kada vidje Sestokrilovieu,
Da kro2;a sto, ne bi ni mlili,
Udari se rukom po koljenu,
Te mu coha puce na koljenu:
Vee zbog jednog 'Vezena jagluka,
- VaraSe me toliki junaci, Zlatorn vezen, u djulsiji b'jeljen,
Niko mene prevario nije, Da od njega bijel dvor mirilie
Doli danas Secerka djevojka! - I halvati gdje Omer"beg spava,
Da su mu ga mifosnice dale.
Omer-beg se ljubi 5vojojpravda:
BULE BANJALUCKE - Ti mal! dobro da ja sestru imam,
Milu sestru ZeCirbegovicu -
Dna mi je vezen jagluk data,
Setale se bule banjaluake,
Zlatom vezen, u djulsiji b'jeljen!
Na tefenc na vodicu hIadnu;
Svaka nosi tikvu i pogacu, Kad to tula Omerbegovica,
A Ajkuna tikvu muzeleza. Ona skoei na noge lagane,
Kada su se mlade ponapile,
Pa uzima divit i kalema.
Sve pospaSe kano i poklane.
Te zaovi si1:nu knjigu pise:
138
139
- Zaovice, ZeCirbegovice
tiv ti beze, i ne zeljela ga,
Jesi l' bratu vezen jagluk daIa,
ZIatom vezen, u djuIsiji b 'jeIj en,
Da od njega hije1 miI'lise
I halvati gdje Omer-begg,pava?
Knjigu gleda ZeCirbegovica,
Knjigu gleda, grozne suze roni:
- Jao meni, do boga miloga,
Sad ako Cu pravo kazivati,
Sa snahom eu braia omrznuti.
Ako Ii eu zakleti se ikrivo,
Ja lSe boJim, izguhit Cu bega.
Sve mislila, na jedno smislila,
Pa uzima divit i kalema,
Ona snahi knjigu otpisuje:
- Moja snaho, Omerbegovice,
Ziv mi beze .i ne zelje}a ga,
Ja sam bratu vezen jagluk dala,
Zlatom vezen, u djulsiji b'jeljen,
Da od njega bijel mime
I halrvati gdje spava!

}f KOLIKO JE U CURE JARANA

q
,
OJ divojko, ima1i li jarana?
I
- Bolan bio, tIro je bez jarana!
KoHko je u godini dana,
Toliko je u cure jarana.
Da joj svaki po jabuku dade,
Curl hrana za godiinu danal
tIN' MI tINI, KOPtICA ROBINJO.
Polegla je bjelipa senica
Od Kopeica do Begova dvora,
:2:anje sen'cu KopCi6a r'obioja
Desnom rulrom,srebrnijem srpom.
Tuda ide Biglic Huscine,
- Selam-alej6, Kopci6a robinjo,
Je Ii dobra bjelica senica?
Je Ii remu Kopeiea .kaduna?
140
Odgovara KopciCa robinja:
- Lijepa je bjeIica senica,
Jost' je ljepsa Kopcica kaduna:
Da je vidiis, raz'bolio bi se,
Da je Ijubis smrtmice bOlan,
Ljubeci je ti bi ozdravio!
AI' govori Biglit Huseine:
- Cin' mi cim, Kopoica robinjo,
Da ja ljubim Kopcica 'kadunu,
Za to Cu te dobro darivati!
Kad to zacu Kopeica robinja,
Bad mlada srebrnoga srpa,
Pa otide dvoru bijelome
I doziva KopCica kadunu:
- Da t' je vidjet', moja gospodice,
Divan ti je BigHc Huseine,
Da ga vidis, razboljela bi se,
Da ga Ijubis, belje bi .ti bilo!
Kad to cula Kopei6a kaduna,
Robinji je tiho besjed:ila:
- Cin' mi eim, moja robinjice,
Da me ljubi BigHc Huscine.
Dosad si mi robinjica hila,
A od sad ce1i po bogu sestrica!
Kad to eula tanana robinja,
Ona zove Biglie Huseina,
Ter uzima od Bigliea zIato,
Dvaput vise od svoje kadune.
PJESMA OD ISTINE
Bra60 moja i druZina draga,
da yam pjesmu od istine kaiem:
Uramo aga Hasanaga,
prije zore na eetiri dana!
Konja jase na magarcu skare
po kupusu - zelenoj livadi!
Gledala ga punica djevojka
sa vrh kule na grani sjede6i.
Zapio se aga Hasanaga,
zapio se zaIosna mu majka
u Mostaru na sred Sarajeva.
U pitu je glavu izgupio,
mrtav pao, jedva kuci doSe.
Kod kuce je mrtvu majku naSo,
joii se jadna ni rodila mje!
141
Od radosti cibuk prifatio,
na gramu ga ljutu pripalio;
na Biograd pusku naslonio
u Travniku zeca pogodio,
peeena ga kerovi don'jell,
na siniju pred agu metnuli!
Eto, braco, pjesma odistine,
od istine sto je za druzine.
PA8A I DJEVOJKA
Sinoe paSa na Grahovo pade.
Jutrom Fata na divan mu stade.
- JadaJll pasa, jedan zulumearu,
Ti uza,pti svoje janieare,
Sinoe su mi na dvor udariH,
Moga babu prid dvor istjerali,
Moju majku cizmom pr:igazili,
Meni mladoj sUu ueinili!
Nasmija se paSa Ali.pasa:
- 0 divoj.ko sa Grahova Fato,
Kako imas prebijelo lice,
I ja bili se paiia prevario,
A kamoll moji janicari!
Razljuti se lljepa djevojka:
- Jadan paso, jedan zulumcaru,
Ti uzapti svoje Janicare,
Ja sarn sarna sad prida -te dosIa,
J a Cu sarna i prid cara iei.
Kod cara su tri dajidZe moje,
Jedan cara svlaei i obIaoi,
A drugi mu rusu glavu briei,
A treCi mu pasaluke d'jeli.
I tebi je, zulumearu, daD,
A ko dao, more i uzeti!
Pripade se pasa Ali-paiia, .
Pa govori lijepoj di'Vojci:
- 0 divojko sa Grahova Fato,
Ti pomaji moje janicare!
- Lako eu ih ja poznati, paso!
SinoC bjese u mrku beluku,
Danas na njem crvena kadifa.
Sinoe bjehu eizme i kalcine,
Evo danas kajzer-jemenije.
U sebi je paiia pomislio:
- Moj sestrieu, godina ti crna,
Kako ee te, dajo, pogubiti?
142
Onda posla dva mrka dzelata.
Dovedose Muju haznadara,
Skidaju mu crvenu kadifu.
Za to Mujo haje i ne haje,
Na divojku okom namiguje.
Zatrka se mrka dzelatina,
Da on Muji odsijece glavu.
Kad to vidje Hjepa Fatuiia:
- Arnan, paSo, pokloni mi Muju!
To je pasa jedva doeekao,
Pokloni joj Muju haznadara,
Pa ih vjenea i dobro dariva.
KLETVA DJEVOJACKA
Aksam dZeidi mrak na zemiju pade,
Istor zeman dragoj na pendZere,
Moju dragu drlige rasplakale:
- Nasa drligo zeni ti se dragi.
- Nek se zeni, zelila ga majka,
Dala sam mu srmom vezen jagluk.
Koliko je u jagluku zica,
Onoliko bolovao ljeta,
Koliko je u jagluku grana,
Onol'ko mu na srdascu rana,
Koliko je na kruski krusaka,
Onol'ko ga ubilo pusaka,
KoIiko je na moru brodova,
Onol'ko ga ubilo gromova.
Koliko je pod Livnom nefera
Onol'ko ga lijecilo berbera,
Svaki berber po godinu dana,
Omerberber devet godinica.
Nikakav ga izlijeCit ne mogo.
KUNA HASANAGA
Konja jaiii Kuna Hasa!Ilaga.
Na vitu se jelu naslanjase:
- Vita je10 mene boli glava,
Hasanaga s mene Ii te boli?
Vita je1o, ja ne velim na teo
Vee me boli, s' trijuh djevojaka.
Jedna, jelo, bijela i rumena,
Druga, jelo, tanka i visoka,
Treea jelo, crnijeh oeiju.
143
stono, jeIo, tanka i visoka,
S one mene zaboljela glava;
Stono, jeIo, bijela i rumena,
S'one, jelo oj srdce i gIava;
stono, jeIo, crnijeh ociju,
S' one junak hoee umrieti.
SESTRA OSLOBADA BRATA
Sinoc pade pasa krajem Save,
Krajem Save,krajem vode hladne.
Jutras pasi dosIi na potugu,
Da je tkogod, ne bib nd fallo,
Nego majka Kopcie Dzafer-bega:
Da je majku pred istjerao,
A arnidZi bradu poeupao;
Da on pije vino ,i rakiju,
Da ne kianja pet vakti namaza
I ne posti sehri ramazana;
Da on ljubi sve cedom djevojke,
I pred njima pasinu sestricu.
Spremi pasa dva hitra kavaza:
- Doved'te mi Kopcic Dzafer-bega!
Odletjese dva Mtra kavaza
Do bijela Dzafer-bega dvora.
Beg Dzafer-beg abdest uzimase,
Sestrice mu mahramu dnase.
Kad ugleda dva hitra kavaza,
Bad bratu mahramu na rame,
Povuce se, uteCe u dvoo-e.
Priletjese dva mtra kavaza,
Dzafer-begu da savefu ruke,
AI' govori beze Dfafer-bere:
- Nikomnista ucinio nisam,
Nevezan eu paSi odlazjti!
Abdest uze i sptiSca rukave,
Pa on pode niz mermer-avliju.
AI' ga zovnu seka sa pendiera:
- Vrat' se arno, beze Dzafer-beze,
Dati rekn'em nekoliko r'jeci!
On se natrag seki povratio.
Njemu veli plemenita seka:
- A, moj brate, Kopcie Dzafer-befe,
Jutros te je opanjkala majka,
OpanjkaIa pasi Sejidiji,
Da si majku pred istjerao,
144
A amidii bradu iScupao,
I da pijeS vino i rakiju,
A ne pet vakti namaza,
I ne postis sehri 'ramazana;
Da rti Ijubis sve redom djevojke,
I pred nJima paSinu sestricu.
Otvor' 00, sto ees govoriti!
Ode beze pasi pod <:adore,
Pasi dode, turski selam dade,
A pasa mu selam prihvatio:
- J e Ii ovo Kopcic Dzafer-beze,
stono mu je sokak-pIjaca t'jesna?
- E, ovo je Kopcic Dzafer-beze,
Stono mu je sokak-pIjaca t'jesna,
Sto sam majku na istjerao
I amidZi bradu pooupao.
Hoce mi se da udaje majka,
Za amidZu, za babina brata,
Pa mi moje sakrivaju blago.
Ako pijem vIDO i rakiju,
To je moja i starina piIa;
Ak' ne klanjam pet vaJcti namaza
I ne postill sehrl ramazana,
Neees za me ti einit dZeva.pa;
Ako ljubim sve redom djevojke,
I pred njima paSinu sestricu,
Kad ja, paso, iz diamije dodem,
Po l:etirl na duSeku nadem,
A pred njima sestricu.
I ti hi se, paSo, prevario,
Koji si se triput ozenio,
I ti bi im Lice obljubio!
Mignu pasa okom na cehaju,
Acehaja okom na dZeiate,
A dZeiati jedan na drugoga,
Povedose Kopeic Dzafer,bega
Da mu rusu odsijeku gIa'VU.
DZafer-begu dobra sreca bjese,
Jer na njemu zlatan fermen bjese.
Zao bjese dvama dielatima,
Da ga orna ne pootrapa krvca:
Stadose mu skidat odijelo,
AI' od zlata sevak ods'jevaSe
Po bijelu DZafer-bega dvoru.
I tu njemu dobra sreea bjese,
Jer mu seka uz pendier sjedaSe -
Odmah se je jadu dosjetUa,
Pa pogleda niz rosne livade,
A bd v:idje bmta i dielata,
Ne umjede kuli n:iz basamlke,
Nego skoOi kuli sa pendiera;
10 Narodni humor i mudrost Muslimana 145
TrkDm trti pasi pDd CadDre.
DDk je pasi dDsla pDd cadDre,
Odmah pasi pDce gDvDriti:
- stD je, pasO', ern ti obraz biD!
Zar ees brata meni pDgubiti?
A takD mi dina i imana,
Kako jesam sad to' tebe dDsIa,
BDsDnDga, bez zutih papuca,
GDIDgIava a ne prekirivena,
'VakD hoeu i dO' cara dO'ti,
I kDd eara tebe Dpanjkati.
KO'd cara su tri dajidze mO'je:
Jedan eara svlaci i Dblaei,
Drugi earn stDji na divanu
I zameee .ture na fermanu,
A treei vam pasaluke daje,
I tebi je url'jeliO', pasO',
On ee tebi glavu odasjeci!
Pa se natrag dVDru povratila.
Pripade se paSa Sejidija,
Pa izade pred b'jela cadora,
I dOZDvnU dva hitra dZelata:
- PDvratite bega Dzefer-bega,
NemDjte mu posijeoi glavu!
PDvratiSe bega Dzefer-bega,
DovedoSe pasi pred eadore,
Njemu veli paSa Sejidija:
- 0, cujes li, KDpcie Dzafer-beze,
Da mi hotes poklonitiseku,
Ja bih tebi PO'kloniO' glavu.
Kakva ti je mudra .j razumna,
Umjela bi earn dzevap dati,
Umjela bi BO'snom okreeati!
A veli mu KO'Pcie Dzafer-beze:
- A Boga mi, paSa Sejidija,
Ne mO'gu ti nista kaziv-ati,
DDk ne pitam mDju seku dragu.
Ja sam Bogu jemin UQiniD,
Da je neeu dati :ni za koga,
Dat je neeu za kO'g seka neee.
Ode beie svO'm bijeIO'm dvO'ru,
Seki kaza stO' je i kakO' je.
Ne see njemu 'nista besjediti,
NegD uze divit i kalema,
I eageta knjige bez jazije,
Pa napisa knjigu sarO'vitu,
Pa je dade sl'U.Z<i Huseijinu:
- Nos-i knjigu paSi Sejidiji!
Ode HUSD i knjigu O'dnese.
146
Kad je pasa knjigu prifatiD,
Knjigu UDi pasa Sej1dija,
Knjigu uti, glavO'm odmahuje.
A stO' mu je Dna atpisala:
- 0 cujes Ii, paSa murtatine,
8to me prO'siS, kad ti PD6i necu?
KakO' bih ti vjerna ljuba hila,
Kad me htjede s bratO'm rastaviti!
A takO' mi dina ~ imana,
Da ja imam devet robinjiea,
J a ti ne bih ni devete dala,
A kamO' Ii vjerna Ijuba bila!
NESRETNI SVATOVI
Karl ViliCi seku udavaSe,
Trista DvnO'V' kurban uCiniSe.
Tri turbeta nO'va sagradise,
Trista djece sunet uCinise,
Da im seka zdravo gO'ru prijde.
Kad je seka zdravo goru prisla,
Goru priSla, u polje uniSla,
UdarHa kisa susnjeZica,
Svi svatO'vi natrag PO'bjegO'se:
Osta zlatO' na sred PO'lja sama.
Na zlatu je devet kavadO'va,
I des eta svilena kO'sulja.
Sve se devet za kDsulju smrzle,
Tanka kO'sa za bijelO' tijelD.
:lute Cizme za krznali nDge,
PrstenO'vi za bijele ruke
A derdani za bijelO' griO',
ZIatna peca za medena usta.
Ona ide duveginu dvoru,
Kad je dO'sla pred bijele dVDre,
IzIazila stara svekrvica,
Ne veU jO'j: kakO' si O'zebla?
NegO' veU: kakO' si nam lijepa.
Izlazila mIada zaovica,
Ne veli joj: jesi l' nam O'zebla?
Vee joj gIeda vezak niz kosulju.
Iziazila mlada jetrvica,
Iznosila cedo u naramku,
Pa S'VO'm 6edu ona gO'vO'rila:
Pitaj duso, je I' Dzebla strina!
Kad te rijeci mlada razumjela
MaSila se rukom u dZepove,
Izvadila jagluk srmom vezen,
U jagluku hiljadu dukata.
10* 147
- Na der tebi, Cedo prenejako,
Jagluk, deri, a strinu spomirrji.
Ona ide u gOl'Ilje cardake,
Tere pade na mehke duseke.
Oni mlidu, da se prenemafe,
AI se zlato i s dUSom razstade.
HADZINA FATA I DIDIJA
- HadZina Fato, izadi na vrata
Da ti vidim crne kose. da iih mrsim ja!
- sto bi bolji bio kad bi dh vidio?
U duCanu turu svile jesi l' vidio?
108 su cmje moje kose, more wdijo!
- HadZiina Fato, izac1i na vrata,
Te pomoli bijelo lice da ga vidim ja!
- sto bi bolji bio kad bi ga vidio?
U citaba list jazije, jesi l' vidio?
108 je bjelje moje lice, more didijo!
- HadZina Fato, izadi na vrata,
Te pomoli bijele grudi da ili vidim ja!
- soo bi ,bio boIji kad bi ill 'Vidio?
U kafezu dva goluba, jeSii l' vidio?
los su bjelje moje grudi, moce didijo!
PLATNO BILl BABA ZABA
Platno bili baba zaba
u jezeru, na kamenu.
Njoj druazi Takna konju:
- Selam aIejc, baba zaba;
- Alejc seIam, raCe bace!
Progovara race bace:
- Daj mi, baba, tvoje gace!
- sto ce tebi moje gace!
skoro sam ti cerku dala!
- Cudnog si mi vraga dala!
Kad na vrata potrkuSa,
karl na prozor - izviruSa;
kad ugleda stan u kuCi:
kakva s' ovo zakucala?
Kad ugleda zenska nita:
kakva s' ovo zamrsala?
Kad ugleda dobar biljac:
kakav j' ovo topliguzac?
Kad ugleda dobar lonae:
kakav j' ovo nabiguzac?
Kad ugleda plug u kuCi:
kak"i s' ovo kozi-rozi?
148
SOVA I ORAO
Sova sjedi na bukovU parrju,
vis' nje oro na jelovoj grani.
Sova orIu mho besjedila:
orIe, ne namiguj na me;
sad su ljudi cudnovate cudi,
pa ce reci: ljubi sova orIa.
Al besjedi siva tica ode:
Id' odatle, sovo bucoglava!
Nije 'vaki celebija za teo
CIJE ZLATO NA VODI ZASPALO
Sunce zac1e, a mjesec izac1e,
Mejru s Mehom na vodici nade.
Meho Mejr:i obljubio lice,
Mejra ciCi kao guja ljuta:
- Ko ce kazat' mojoj staroj majci?
Govorio Meho celebija:
- Ja cu kazat'tvojoj miIoj majci.
I uzjaha dobroga konjica,
Pa on ode pred Mejr:ine dvore,
Ispred dvora pjesmu zapjevao:
- Cije zlato na vodi zaspalo,
Ziato mu je voda odnije1a!
Dok zacica Mejrusina majka:
- Moja Mej!I'a, Zalosna joj majka!
Govorio Meho Celebija:
- sto ce meni biti mustuluka?
la sam junak Mejru uhvatio.
Kad to cula Mejrusina majka,
Mejru mu je mustuluka dala.
To je Meho jedva docekao,
Pa on ode na vodu studenu
I ozeni Mejrusu djevojku.
NAMET
Posetale pasine kokosi,
Dilber Vranka i Karanfil sarka
A pred njima horo celebija.
Govorio horo celebija:
Da sam mladi da me carem metnu,
Stavio bili namet na vilajet;
Na Sarajevo grose i dukate,
A na Travnik fito svakojako,
149
A na Jajce jarce i kozlice,
SkopIje pako davalo bi lonce,
Livno pako varos plemeni'ti,
Davalo bikrave i volove.
Na Visoko, na nesretni varos,
Nametno bi, koze ucinjene
A na Va.res kotIe i sadiake.
Na Zenicu sljive i psenicu,
Banjaluku sladku ljubenicu,
A na Tesanj plemeniti cesalj,
Ana Tuzlu solen-sapuljacu,
I na zepce kukuruze :lute,
A na Zvornik zlato preljevano
Srebrenicu srebro netaljeno,
Na Fojrocu praha puscanoga,
Pak i one tanke pir.litanke.
Na KreSevo ploCe litrenjace
A [ill Vmn:ke klince cavljenjake.
Pak na onu BusovaCu malu,
Na nju pobro mladane kovace
A na novi Seher premaleni,
Na njega bili kose dimiskinje.
A na Ramu jecam i psenicu,
Na Neretvu vino i rakiju;
A na Mostar luka sjemenika,
Na Ljubuski duhan i pinnae,
Na Gabelu ribe j egulj ice,
A na Foeu varos plemeniti,
Na njega b:iih metnuo handiare.
Govorile obadvije koke
Dilber Vranka i Karanfil Sarka:
- Odkako s.i horo ostario,
Vele, ti si paIllet izgubio,
Stogod ljepseg na svijetu ima
To nam nijesi spomenuo, horo!
Gdje su teN mamei Dolacani?
Gdje l' djevojke lijepe Kresevljanke?
Sto ne lrupiS momke i djevojke,
Nek se ljube koliko j<i.m drago.
I junaka nek porode nmogo!
SELAM ALEJK DILBER-MEJRO
Izvor-voda izvirala, bistra,
Zalijevala struk bosiljka, zimi zelena,
Cuvala ga dilber-Mejra, bijela, romena.
Otud ide star na konju, stari delija:
- Selam-alejk, ditber-Mejro, bijela,
romena,
150
P,ije li se izvDr-voda, bistra, studena?
Bere Ii se struk bosiljka, zimi zeIena?
Ljubi Ii se dilber-Mej.ra, bijela, rumena?
- Bajd' otalen, 'star na ,konju, stari
deIija!
Ne pije se ,izvor voda, bislJI'a, romena,
Ne bere se struk bosiljka, zimi zelena,
Ne ljubi se diIber-MeJra, bijela, romena!
Otud ide mlad na konju, mladi delija:
- Selarm-alejk, dilber-Mejro, bijela,
romena!
Pije Ii se izvor-voda, bistra, studena?
Bere Ii se struk bositjka, zimi zelena?
LjnN Ii se dilber-Mejra, bijela, rumena?
- Alejk-selam, mlad na konju, mladi
deUja!
I pije se izvor voda, bistra, romena,
I bere se struk bos<i.Ijka, zimi zelena,
I ljubi 'se dUber-Mejra, bijela, romena!
HASO HASANAGA
Pohvali se Haso Hasanaga,
Da ce za dan obie Saraj'vo
Vas vilajet za petnaest dana,
Na Zagorju naciniti kulu,
Na vijernu se ozeniti ljubu.
Sto je reko, to je ucinio
Pa je za dan obiso Sara'jvo,
Vas vitaje! za petnaest dana;
Na Zagorju naeinio kulu,
Na vijernu se ozenio ljubu.
Podigle se sarajske gospoje
Idu gledat na Zagorju kulu,
I u kuli Hasanaginice,
I pred njima Hasanaginica.
U kuli je Rade neimare,
Gospoje su Radu darovale,
Svaka mu je po rut dukat dala
Aginica cetiri dukata,
I jos uz to rijeei besjedila:
Ova kula vatrom izgorjela,
Iz nje aga mamen izhodio.
Podigle se sarajske gospoje,
I odose u novo Saraj'vo.
Ide ago u vi-soku kulu
Pa on pita Rada neimara,
Sta govore sarajske gospoje,
151
Govorio Rade nelmare:
- Gospoje me dobro darovale,
Svaka mi je po zut dukat dala
Aginica cetiri dukata
I jos uz to rijeei besjedila:
- Ova kula ruZom procvjetala
Iz nje ago pasa izhodio.
To je njemu puno drago bilo,
I on puSCa svoju mladu ljubu,
A stariju sebi dovodio.
TURUNDzICA FATA I TUZLIC KAPETAN
VeZiak vezla TurundZica Fata,
Na krilu joj derdef od merdZana,
Na derdefu dubrovacko platno,
U IUci joj igla oct biljura,
A u jgld svila iz Misira.
Kiraj nje sidi Tuzlic-kapetane,
Pa joj broji po derdefu grane,
Grane broji, u lice je ljubi.
Kad zavika iz dV!Ora robinja:
- Eto Fati iz dZamije biibe,
I dva brata iz pazar-carSiije,
Mila majka iz vruca hamama!
Pripade 5e Tuz}ic-kapetane,
Pa pobize svome bilu dvoru,
Ostade mu u aharu dora,
o Civiji dvije puske male
I pokraj njih dimiskiija Corda,
A na srgu zelena dolama,
Na pendZeru sahat suha zlata,
Na Siljtetu duzdan iz njedara
I u njemu biljadu dukata.
Iza toga do malo zemana,
Mal' zemana, ni nedjelju dana,
Vihor njiSe, c1ulbehar mirise,
Tuzlic Fati sitnu knjigu pille:
- A, Fati:rtla, draga duso moja,
Spremi meni iz ahara doru,
Sa Oivije dvije puske male
I pokraj njih dimiskiju Cordu,
A sa srga zelenu dolamu,
Sa pendZera sahat suha zlata,
Sa s,Hjteta c:tuzdan iz njedara
I u njemu hiljadu dukata!
152
Vihor nji:se, alkatmer midse,
Fata Tuzli sitnu knjigu pise:
- Moj dragane, Tuzllc:kapetane,
Ja sam babi poklO'Ilila dOIU,
Mladem bratu dvije puske male,
A starijem dimiskiju Cornu
I uza nju zelenu dolamu,
Majki dala duzdan iz njedara
I u njemu hiljadu dukata,
A sebi sam sahat, ostavila,
Da ja znadem kada C0S mi doei!
MUHA I KOMARAC
Igra kQnja komar momce mlado
pokraj coska 'kozje dZigerice,
gledala ga muha udovica
sa ca,rdaJm panja kasapskoga,
gledala ga, pa je govorila:
- Boze mili, da cudna junaka!
Da l' me hoce junak zaprositi,
ja bih mlada sutra posla zanjga!
To zaouo komarac delija,
pa on prosi muhu udovicu;
al goV!Ori muha udovica:
- Id' odatle, komar-momce mlado!
Jos su mene i bolji prosili:
obadovi pase i kadije,
bumbarovi age i hadZije,
strsljenovi veliki veziri.
TRI DJEVOJKE CV'JECE POSIJALE
Tri djevojke cv'jeee posijale,
Brdom smilje, a dolom bosilje.
Navadi se momce neienjeno,
Te poeupa cv'jece djevojacko.
Al' djevojke mreZu 4spletose,
UhvatiSe momce nezenjeno.
Jedna veli: - Da ga saZezemo?
Druga veli: - Da ga protjeramo?
Treca yell: - Da ga objesi:mo?
Al' govori momee nezenjeno:
- Nisam zlato - da me saiezete!
Nit' sam hrsuz - da me protjerate,
Vee sam junak - da me objesite:
o zlu drvu - djevojackom grIu!
153
RAZBOLJE SE CAREVICU MUJO
Momci k banjli, a bule iz banje.
Pred rnomcima carevicu Mujo,
Pred bulama Mahmutpasinica.
Da, l'jep ti je carevicu Mujo,
Jos je ljepsa Mahmutpasinica.
Koliko je stasita i l'jepa,
Jos joj Ijepse ruho odgovara.
Razbolje se carevicu Mujo
Za kadunom Mahmutpasinicom,
Ode bolan dvoru bijelome,
Pa on leze u meke duseke.
Sve kadune redom dalazile,
OblazHe Muju carevica,
AI' ne ide Mahmutpasin.ica.
Porucuje carica hanuma:
- 0 kaduno, Mahmutpaiiinice,
Ti si veca od mene hanuma?
Moj je Mujo danas na UIDOru,
Sve su mi ga kade oblazile,
A ti ne see doCi ni obiCi!
Kad to zacu MahmutpaS:inica,
Zapregnula skuteirukave,
Zgotovila celebi ponude,
f>ul-baklavu u zlatnoj tepsiji,
:luto zerde u srebren-sahanu,
I aslarne u medu kuhane,
Seftelije za rose nabrane,
Smora smokve, iz Mostara grozde.
Obuce se stogod ljepse moze,
Pa otide U oareve dvore.
Bez izuna u dvor usetala,
Bez selarna na gomje eardake
Gdje boluje Mujo carevicu.
Ona sjede Muji viSe glave,
Pa znoj tare po eelu Mujinu,
Pa govod hanumi carici:
- Kakva bolest na OVOID junaku,
Taka bolest na mom bratu bila,
I na meru., Mahmutpaiiinici!
Ne boluje veee aiiikuje!
Kad to Cuo carevicu Mujo,
Skoeio je na noge lagane,
Oko bule cardale zatvorio,
Ljubio je tri bijela dana.
Kad eetvrti danak osvanuo,
Mabmut-paiia sitnu knjlgu piSe,
Te je salje earu padisahu:
154
- Sultan-ca're, devlet-celebija,
Zlatna mi je utva odletjela
I u tvoje dvore uletjela
Evo ima tri bijela dana,
Pusti mi je, ako boga znades!
Mahmut--pasi care odgovara:
- OJ, boga ti, cestit Mahmut-paso,
U mene jc soko nenaucen -
Sto uhvati. v ~ / s e ne is-pusta!
CIJI PRSTEN ONOG I DJEVOJKA
TI'i junaka gledali djevojku,
Gledali je Ijetni dan do podne,
Gledali jc i begenisali.
Njojzi svaki svoj amanet daje.
Meho daje tni ogre dukata
Ibro daje biser belenzuke,
Mujo daje zlatan prsten s' ruke;
Svaki hoee da uzme djevojku
Te se kroz to ljnto zavadiSe.
Oni veN moja je djevojka
Drugi veU nije vee je moja
Na meseemu odose kadiji
Da ill sudi koga je djevojka.
Sudi pravo kadi efendija,
Sudi pravo tako bio zdravo:
Koga nas je lijepa djevojka.
Kadija im tiho govorio:
- KaZte meni kako no je bilo,
KaZte pravo sto je koji dao,
Sto je koji dao arnaneta.
Oni njemu po istini kaZu:
- Meho dao tri ogre dukata,
Ibro dao biser belenzuke,
Mujo dao zlatan prsten s ruke.
Kad kadija r'jeei razumio
Ovako je njima presudio:
- Ciji prsten onog i djevojka!
DVORIT' CARA DEVET GODIN' DANA
o stoborje, ti se oblomilo,
o eardace, ognjem izgorio.
Veee ste mi mladoj dodijali,
SetajuCi sarna po cardaku,
SpavajuCi sarna u duseku:
Okreni se s desna na lijevo,
1SS
Nikog s desna, nikoga sa lijeva,
Oko sebe studen jorgan svijam,
A u jorgan sve jade zavijam.
AI', vallahi, sirotovat neeu!
J a eu dati ruho na telala,
Kupovat eu konja i soIrola,
I 'l1a konju stogod konju valja.
J'a eu iCi ka Stambolu gradu,
Dvorit' cara devet godin' dana
I :irIldvorit' devet agaluka,
Pa eu bim pasa u Saraj'vu.
I cudan eu porez udariti:
GraS na momka, dukat ll1a djevojku,
Udovice - po lulu rluhana,
Udovcine - xazb'jene loncine.
JA SE DRAGOM U NJEDRA SAVILA
cudna ti mi godinica dode.
Kad mi dragi ispred dvora prode
I pogleda uz 'pendZere moje,
cini mi se - do mora je moje!
Kad ja vidim dragog u jecermi,
Bas kakono mulu u meseemi.
Karl ja vidim dragog u beluku,
Bas kakono pasu u begluku.
Opas'o se pasom mukademom,
Mukademu rese objesio.
Kad mu vidim mukademu rese,
Poda mnom se crna zemlja trese.
Kad ja vidim svoga dragog oei,
Bv, umrijeh, evo dusa skoci!
Kad mu vidim ruku u miSici,
Pane mem muka po zldOici.
Kad ja v:idim svog dragoga pleea,
Oinimi se - ja naxastoh veea.
Kad mu vidim nogu u topuku,
tini mi se poletjeti mogu.
Vam jelo, istina je bila -
Ja se dragom 'u njedra savila!
U njedrima srma-dzuzdan bila,
Gdjeno stoje grosi i dukati,
A ujutro kafa u fildZ<mu:
Ne bi Ii me u kafi popio,
Ne hi Ii mu na srdasce pala -
Da ja vidim svoga sudenika!
156
SKUPA VEcERA
Ne pije se pivo nekusato,
ne ljubi se zlato nevjencato,
ne nose se nozi bez silaha,
ne primaju pare bez halala,
ne jede se ptica prepelica,
jer ee biti skupa veeerica!
MED SLADI OD SECERA
Seeer Salko, ne seeeri mi se,
jer ako se pocnes seeeciti,
i ja eu se paCe!' medeniti
med ce biti slam od seeera!
LIJEK ZA DRAGU
Sve hanume serbe piju,
serbe piju, halvu 1ju,
samo neee draga moj'a.
Ja upitah dragu svoju:
- Sto ne ijes, sto ne pijes?
Ona mem odgovara:
- Bolan, dragi, bolna sam ti,
pa ne mogu niSta piti,
pa ne mogu nista jesti!
Vee mi zovi komsinicu,
da mi skuha pogacicu
i to triput prosijanu,
da mi skuha maslenicu
i to triput pomascenu,
ti donesi sepet grozda
i to taze ustrgana,
i jos tome saban meda,
meda istom wadena!
Kad pojedem ponudice,
ponudice - te sitnice,
mozda eu ti ozdraviti,
pa Cu onda serbe piti,
serbe piti, halvu iti!
157
NAJBOLJI JE BEKRIJA
Osman-pasa sam na kuli sjedi,
i
Pa do:zivlje svoju vjernu .ljubu:
!
- KaZide mi, moja vjerna Ijubo,
,
Triput &i se mlada udavala,
Sva tri puta za dobra junaka -
Koji te je bolje milovaJO?
- OJ Osmane, mm gospodare,
Kad me pitas, pravo eu ti kazat!
Prvi put sam za Pamcem bila,
U Pasiea dosta pusta blaga,
A,l' me junak zenski milovase.
Drugi put sam za bekrijom bila,
U bekcrije rugdje nista nema,
'j
I
Nego jedna kiicena tambura,
AI' me junak muski milovase!
TreCi put sam za tobom, Osmane,
I s tobom sam dva rodila sina;
Obadva bi za bekriju dala,
Pa bekriji Zice kupovala!
U VODU CURA TONULA
Hladna vodo, livada, u vodu cura tonula.
Ko hi curu vadijo, Idee bi joj gladijo.
Dode babo kraj vode, uze vode pa ode.
Dode majka kraj vode, malko plaka pa ode,
Dode seka kraj vode, nali vode pa ode,
Dode bratae kraj vode, ubra ruzu pa ode.
Dode dragi kraj vode, izvadi je, s njome ode.
VEZAK VEZLA DUDA PENJAVINA
,I
Vezak vezla Duda Penjavina
11
na cardaku prima Latinluku.
Tud prolazi KaUkcija Muso
- Srce, duso Penjavina Dudo,
kome vezes 'jagluk na aerdefu?
- Tebi vezem, Kaukcija Muso, .
ako ees se Latinluka proCi,
i Varosi - varoski' mejhana,
i Aniee, mlade kremariee,
i Marice s Latinskecuprije;
i visoke J6se SamardZica
i lijepe Savke CebedZica.
158
Progovara KaukCija Muso:
Vezi jagluk kome god ti drago,
ja se neeu Latinluka proei,
ni Varosi - varoski' mehana
ni Anice mlade krcmarice,
ni Marice s Latinske cuprije,
i visoke Jose SamardZiCa
i Jijepe Savke Cebedzica.
PRICINILA SE MRTVOM
Kad se zeni celebija Mujo,
Nadaleko <isprosi divojku,
Do tri dana priko polja ravna,
A cetiri priko gore erne,
Peti dana'k do divojke dojde,
Malo joj je roka ostavio,
Malo roka misec i nedjolju.
Kupi Mujo kieene svatove,
Ide Mujo po svoju divojku,
Zdravo Mujo do divojke dojde,
njega majka iSeeala:
- Zaludu si svate sakup<io,
Umrla je tvoja dijevojka,
Ako mi se, sinko, ne virujes,
A ti pojdi u gornje cardake,
Mrtva mlada na duseku spava.
Ide Mujo u gornjecardake,
Kad on dojde u gornje eardake,
Mrtvu mladu na duseku najde.
Al' se Mujo nije virovao,
Ide Mujo u goru zelenu,
On privrce stine mramorite,
Pa on low guje sarovite,
Pa se vraca jopet do divojke,
On }oj mece guje oko vrata,
Niti trene, nHi prene mlada;
On joj mece ruke u nidarca,
N:iti trene, niti prene mlada.
On joj meee .roke pod krilasca,
Haee Ii ga pogledati mlada,
Niti trene, niti prene mlada.
Sad govori Mujo svatovima:
- 0 boga vam, kicero svatovi,
Vi savijte zelene bajrake,
Ne pucajte iz maIm pusaka,
Umrla je moja dijevojka!
Kad su dosli u goru zelenu,
Progovara celebija Mujo:
159
I
- 0 boga yam, kieeni svatovi,
8ta ce reCi punac i punica,
Da ih nisam darom darirvao?
Cekajte me u gori zelenoj,
Ja eu poci do njlihova dvora.
Kad je Mujo u dvor ulazio,
lil
Zastao je pa je poslusao
Ii
Di se mlada s majkom razgovara:
Kad mi meta guje oko vrata,
Malo da se ne pdstrasi', majko,
Kad mi meca ruke u nidarca,
Malo ti ga ne pogleda', majko,
Kad mi meca ruke pod krilaka,
Malo fti se ne nasmija', majko!
Kad to CUO Celebija Mujo,
On daruje punca i punicu,
A divojku prida se na konja
Pa je vodi u gom zelenu,
Di su bili kiceni svatovi.
Vice njima Celebija Mujo:
- 0 boga yam, kiceni svatovti,
Vi razvijte zelene bajrake
I pucajte iz malih puSaka,
OZiviia moja dijevojka!
Zdravo Mujo bilu dvoru dojde
I zdravo su vecer vecerali,
A kad joj se krila dotaknuo,
Onda su se oba nasrmjaIi.
TANKOPRELJA I KUJUNDlIJA
Dva se grada naporedo grade:
Jedan Jajac a drugi Jezerac.
U 'jednome Jajcarnn Alija,
a u drugom Mejra Jezerkinja.
Porucuje Jajcanin Alija,
porucuje Mejri Jezerkinji:
- Cuo sam ja da si tank6prelja;
imam jedno misirsko povjesmo,
poslacu ti misirsko povjesmo,
opredi mi devet boscaluka,
sto ostane, sebi ruho sla.zi!
Porucuje MeJra Jezel1kinja,
porucuje Jajeanin AliJi:
- Ja sam Cula da si kujundZija.
Imam jednu paro carevicu,
da mi skujes stimak i brdila,
i svu hormu sto mi strolU treba.
sto ostane sebi toke sljevaj.
160
K SEBI RUKE CELEBIJA MUJO,
Mj,Ii boze, nasvemu ill hvala,
sto se sjaje nasred polja ravna?
Je Ii aeraef meau djevojkama?
Je 1i igla meau terzijama?
AI' je citab meau hadZijama?
Nije aeraef meau djevojkama,
Nit' je saja meau te:rzijama,
Neg' je &tab meau hadZlijama,
Citab uei celebi:ja Mujo,
A slusa ga Fatima djevojka,
Gdje Mujaga dva grijeha ka.ze:
Pm grijeh smraziti djevojku,
Drugi grijeh zakleti se krivo.
Ucec' Citab celebija Mujo
Na Fatu je asik ucinio,
Stade joj se dirat' do njedara,
A rece mu lijepa djevojka:
- K sem ruke, celehija Mujo,
A da hi ti obje otpanule!
Citab ueis, a 0 vragu radis,
Grijeh ka.zes, a njemu radii'll
Odgovara celebija Mujo:
- Nisam Fato, zivota mi moga,
Neg' ti brojim puca na kaftanu,
Stoje Ii ti tvrdo na gajtanu,
Da !Ii ne bi koje otpanulol
AI' evo ti veIike nevolje:
Zape mu se kopca od rukava
Za Fatinu struku od aerdana,
Pak se prosu biser po l.lokaku.
Tu ih tamna nocca zapanula,
Gdje smrknuSe tu i osvanuSe
Sve kupe6i biser po sokaku.
ZAPJEVALA BULBUL-TICA, MISLI ZORA JE
Zapjevala bulbul tica, misIi zora je,
n ~ eardaku, na visoku kraj dZam-pendZera:
- Ustaj, Fato, ustaj, zlato, d'jeJ.i darove.
- Ja sam mlada, ja sam luda, ja ne umijem.
Udala me mila majka, nisam ni znala.
Kad me u dvor uvedose, mislim moji su,
Karl mi ruke stase kniti, mislim bajram je.
U aerdek me uvedose, mislim brat mi je,
poljubi me, zagrli me, virum drngd je.
11 Narodni humo, i mudrost Muslimana 161
A MOJ DRAGI JEDNA PRlLIVODO
A moj dragi, Jedna pr.iliv-odo,
prHivas 5e Q tamo i amo,
bas ko voda na cetini broda.
I voda ee jednim brodom proei,
a ti, dragi, kroz devet sokaka,
pa ti gledaS devet djevojaka.
Jednu gledas, drugoj prsten dajeS,
treooj saljes ostarilu majku.
Eto majke, fali ti djevojke,
faLi vraga por-ad neSio bJaga!
Na sto 5i se, bolan, polaksio,
zar na sude nekalaj!isane,
na jorgane triput pokrajane,
na ibrike - ni kapaka nejma,
na legenje - ill devaira nejma?
Na sto si <se, bolan, polaksio?
Zuta ti je kano zuta lala,
ati su joj ko zelena 1'rava.
STAR SE tURtlC POMAMIO
Star se CurCiC pomarnio,
B;iojelu bradu obricio,
A brkove namavio,
Dok je Masu primamio.
Kad je hilo 0 ponoCi.,
Stade Curtic leda peti,
A Almasi suze teci:
- Uz koga cu, jadna, leci?
- TI' u tuzi il' u sreei,
Tebi valja sa mnom leei!
Tad se Masa dosjetila,
Slamom jastuk napumla,
Pokraj S'tarca prislonila.
Kad se Curtic probudio,
Slamni jastukzagrlio:
- Kam' ti noge, kam' ti glava?
U jastuku suha trava.
162
IBRISIM I GABELKA
Seka brata Ibrisimom zvala:
IbtiSime, gdje si sinoe bio?
- Ne pitaj me, seko, gdje sam sinoe bio
Ja sam bio, seko, na jednom pendzeru,
Vidio sam, seko, Gabelku djevojku;
I kakva je, seko, Gabelka djevojka:
Bijela a rumcna, tanka a visoka:
Na noguh joj, seko! sedeflinalune,
Po nalunam, seko, gate civCiane.
Po gacama, seko, burundzuk kosulja,
Na kosulji, seko, kratka jeeermica,
Po jeeermi, seko, tanka anterija,
Pa je onda, seko, tanka tkanicica.
Na tkanici, seko, srmali pavtice,
Na pavticah, seko, sindzir do sin<iZira.
Na leaima joj, seko, fesa fino fesa,
I na fesu, seko, kita do ramena,
Izpod fesa, seko, sitni dukatid,
Na srijedi, seko, malo razmaknuto.
Na srijedi, seko, dukat funduklija,
Ono ti je, seko, moja jauklija!
PLACAJ MORE CAREVA POREZA
Pofali se celebija Meho:
- Tako junak sabah ne vidio,
Ako neeu obljubiti zlato,
Cisto zlato, plemenitu Fatu.
Za to cula plemenita Fata,
Oblaei se u musko odijelo,
Pa se gradi carev poreSCija.
Ona hoda od vrata do vrata,
Dok ne dode na Mehina vmta.
Fata kuea halkom na vratima:
- Otvor' vrata, celebijo Meho!
Ali Meho doma ne bijaSe,
Vee izaae ostarjela majka.
Njoj:ci veli plemenita Fata:
- Je Ii doma celebija Meho?
Odgovara ostarjela majka:
- OtiSo je Meho u timare,
Neee doci ni za heftu dana.
- Makar doso za godinu dana,
Cekat eu ga u kuli v;isokoj!
11*
163
Zove slugu Mehagina majka:
Hajde brie, slugo Mehagina,
Zovi namah Mehu iz timara,
Zao mu je doso porescija,
U kuli mu jatak ucinio.
Kada Meho slugu razumio,
Brie ode svojoj bijeloj kuli.
Pred njega je Fata isetala,
Pa je Mehi tiho govorila:
-- Placaj, more, careva poreza!
Meho platJi careva poreza.
OtIe ode plemenita Fata,
Ispod kule jasno zapjevala:
Jadan Meho, sto si se falio
Da ces moje obljubiti lice!
Evo sam ti i u kuli bila,
Pa rni nisi lica obljubio!
Osta Meho jade jadaju6i.
STRADAO U BIOGRADU
SOID leti iznad Biograda,
Moroak spava nasred Biograda.
Budio ga soko sa krilima:
Ustaj, bolan, jabandiija momce
Izgorje ti Biograd nad glavom.
Progovara momak jabandfija:
-- Neka gori, ognjem izgorio;
U njemu sam tri ljeta Ijetov6:
Jedno ljeto za l'jepu djevojku,
Drugo Ijeto za l'jepe haljine,
Trese ljeto za dobra dorata.
Kad bi vr'jeme ljubiti djevojku,
Dadose mi staro, obljubljeno;
Kad bi vr'jeme nositi haljine,
Dadose rni stare izderane;
Kad b ~ vr'jeme jahati dorata,
Dadose mi stara, zaduhljiva.
DELIBASA IBRO ,I HUMUSA DJEVOJKA
Zahvali lSe Sain-begovica
Na sobetu medu drugaricarn:
-- Da mi Bog dft Ijeta docekati
I Jurjeva dana bijeloga,
Da izidu crvene aSlame.
Izvela bili tridest udovica,
164
I ceterest mladih djevojaka,
Dv'je bih kese blaga potrosila,
Dok bi Humi gace sakrojtla .
Na sramotu deIibasi Ibri.
Bog jQj dade Ije1a diOCekati
1 Jurjeva dana hijeloga;
Izidose crvene aslame,
Izvela je tridest udov1ca,
I ceterest mladih djevojaka;
Dv'je je kese blaga potrosi1a,
Dok je Humi gace sakrojila
Na sramotu delibasi Ibri,
Do pol gooa vuci ~ bauci,
Od pol gaca s'Ve junacki broi,
Na okrugi Hasan-paSa s vojl$kom
I pasina c'jela tevabija,
Na u.ckuru paSa u taboru,
Sjedi junak, kao u Stambolu.
Kad to vidi delibaSa Ibro,
On omdesvojoj rniloj sek!i,
Te joj kaze sto je i kako je.
L'jepo ga je seka svjetovala:
-- A, bora ti, delibasa Ibro,
Rasplet' percin turu ibrisima,
Da l' sapletem sitne pletenice.
Rasplete mu turu ibriSima,
Oplete mu shne pletenice,
Obuce mu dibu Ii kadifu
I na ruke z}atne belenzuke,
A na noge od zlata nalune
I dade mu crvene terluke.
Tiho ide del4basa Ibro,
Tiho ide, jos 1:ihije dode;
Sve gospoje u ruke izljubi,
A djevojke pod derdan u grIo.
Al kad dode Humusi djevojki,
Nju poIjubi, gdje joj mendZuh kuca.
Kako ju je lasno poljubio,
erna ju je krvica oblila.
Kad to vidi HumuSina majka,
Ona ide pasi Omer-pasi:
-- Omer-pasa, jedan govedaru:
Zar si doso ovdje goved' cuvat?
N'jesi doso zulumcarom sudit?
Ja sta cini delibaSa Ibro!
Kad to Cuo paSa Omer"PaSa,
On miska deIiibasu Ibru.
Dovedose delibasu Ibru.
-- Udrite mu trista degeneka!
165
At govori delllibasa Ibro:
Zoblje Ii se seftelija.
- Aman, pasa, mili gospodaru,
Ljubi Ii se seftelija.
Da ti vidis gace Hamusine,
Od boga mi. mlad delija,
I ti bi se triput baildiso!
I pije se Tentelija.
- Dones'te mi gace HamtiSine!
I zoblje se seftelija.
Donesose ga6e Humusine,
. I Ijubi se Dulbegija!
Kad ih vidi ,pasa Omer-paSa,
Tri put se je junak baildiso,
Sud dosudi delibasi Ibl1i
I dade mu Humusu djevojku. ZAPIO SE
Zapio se Mujaga
BiogradJija,
NUTO MOJE BIJELO LICE, DERVIS-ALIJA
I on popi sto dukata
Sve za jedan dan;
Nuto moje bijelo Bce. Dervis-Athija! -
I svog ata, zlatna rahta,
- Ak' ufatdm, abljubit eu, dtiSo Hajrija! -
I po Buddma.
- Ak' ufutiS, bas abljubi, Dervds-Alija!
Za to euo Selim-paSa
Nuto moje erne oci, DerviS-Alija! _
Bosne zulumcar,
- Ak' uiatim, pomutit cu, dUlSo Hajrija! -
Pa doziJva mlad Mujagu .
- A:k' ufaJtis,bas pomuti, Dervds-Alija!
Biogradliju:
Nuto moje ruse kose. DerviS-Alija! _
- 0 bora ti mlad Mujaga
- Ak' ufam1m, pOlll!I1Sit eu, duSo Hajrtija! -
Bdogradldja!
- A:k' ufans, baS pO'Inrsi, Dervis-Alija!
Sto ti popi sto dukata
Nut' u mene hazna-kolan, Dervis-Alija! -
Sve za jedan dan,
- Ak' ufatim, otpasat eu, duso Hajrija! -
I svog ata, zlatna ranta,
- AJk' matiS, baS ottpasi, DerviS-Mija!
I po Budima?
Nut' u mene tur-dimije, DerviS AUja! -
Odgovara mlad Muj;aga
- Ak' ufallim, poderat eu, duro Hajrija! -
Biogradlija:
- Ak' matis, bas rpocieri, DeI'ViS-Alija! -
0 bora mi, Selim-pasa, -
- Ufatit eu, poderat eu, duso Hajrija! -
Bosne zulumcar!
Da ti pijes aoo pivo,
Koje pijem ja,
Dati gledas ono zlato,
TEKLA VODA TENTELIJA
Koje gledam ja:
Popio bi tnista dukat'
Tekla voda Tentelija, Sve za jedan dan,
Kraj nje rasla seftelija, I svog ata, zlatna rahta
Pod njom sjedd Dulbegija. I say Buddmgrad.
Tud nalaIL:.l star de1ija:
- OJ boga ti, Dul<begija,
Pije l:i se Tenrtelija,
tENIDBA KOMARBASE
Zoblje 1i se iieftelija,
Ljubi Ii 5e Dulbegi:ja?
- Hajd' Otale,star delija! Kad se ~ e n i KomarbaSa
Nit'se pi'je Tentelija, I uzima malu muhu,
Nit' se zoblje seftelija,
Pa -pokupi sve svatove:
Nit' se Ijubi Dulbegija! -
Lepirove vezirove,
Tud nalm mlad delija:
Obadove paiialije,
- OJ boga ti, Dulbegija,
Dva vrepCica djevercica
Pije Ii se Tentelija,
I dv'je muhe jend:i-bule,
166
167
Kad su bili pI1VU noecu,
Prvu noecu na duseku,
Na duseku, na balezi,
AI' govoni Komarbasa
Svojoj mladi, maloj muhi:
- Skinide mi cizme moje!
AI' govori mala muha:
Kakve su ti tanke noge,
Ja bih ti ih prekrsila!
Pa se skoCi, pa prekrSi.
Stade zuka do Vranduka,
DigoSe se GlarrnoCanJi
I pred njima rak nakonju
Nosi sahu na ramenu
Pa tulumi malu muhu.
Stade muhu tulumiti,
A muha se jaIoVliti.
OPKLADI SE MOMCE I DJEVOJCE
Opkladi se momee :i djevojce
Da spavaju, da se ne diraju.
Momak daje sedl0 i dogata,
A djevojka derdan ispod 'Vrata.
Opkladise, u dliSek Iegose,
Jedno drugom leda okrenuse.
Do po nOCi mirnomirovaSe.
No kad bjese noei 0 ponoCi,
Zaplakala lijepa djevojka:
- Okreni se, ne okrenuo se!
MrtV'a tebe majka okretaIa!
Kad ne zalim derdan ispod vrata,
ZaS'to zalls sedlo Ii dogata?
Tvog dogata 'rastI1gali vuci,
A moj derdan popili hajduci!
DA SE MOZE JA BIH UMRO ZA TE
Bol boluje lijepa Fa.hlra
Pod orahom i pod jOl"govanom.
K Illjoj dolaze svi dilberi redom,
A naj'V'ise Orner momce mlado. .
Pa govori Orner momce mlado:
- 0, Fahlro, bolovo bih za tel
Da se 1OOze, ja bih umro za tel
Odgovara lijepa Fahim:
- Niti bolrij, nit' umin za me,
Vee se svuci, pa Iezi uza me!
168
DJEVOJKA SVEZALA HVALISAVA MOMKA
Pofali se Fala Mehmed-aga:
- Faljen nisam, rui falit se neeu,
zenJen nisam, ni zenit se necu,
dok ne Ijubim NajIu materinu.
Kad to cula Najla materina,
pripe pecu, prigrnu feredzu,
ona ide za goru na vodu,
kad na vodi Fala Mehmed-aga,
ata poji a sokola hladi.
Kad tu dode Najla rnaterina:
- Selam aIejc, Fala Mehmed-aga!
Alejc selarn, Najlo materina.
Hodi, Najlo, da ti ljubim lice!
- Bogme necu, Fala Mehrned-aga!
Moja me je preklinjala majka
da ne ljubim svakakva junaka.
U mene je prebijelo lice.
Ko ne veze naopako roke
ja mu necu pokloniti lice.
Ja da vidiS Fale Mehrned-age,
gdje otpasa mukadema pasa,
pa ga baci pred lipu devojku:
- VdJi, Najlo, kako ti je drago!
Sveza Mehi naopako roke,
sve s njeg skida do tanke kosulje,
s njega skide a na se obuce,
pa ga sveza za zelenu jelu,
pa poteze pletenu kandZiju
kud ga kuca, onud koZa puca,
kud ga bije, crna krvca Iije.
- Eto tako IjilM se devojke!
Ona ode kroz goro zelenu.
Sretaju je Mehlni jarani.
Jedni vele: - Eto Mehmed-age!
Drugi veile: - Mehina sokola!
Kad su dosH Mehini jarani,
progovara lijepa devojka:
- 0, Boga varn, Mehini jarani,
eto doli pod zelenorn jelom
ostalo je viZle privezano,
pusCite ga, osinte ga 'vamo,
ne bi li me vizie sustignulo!
169
(;UDAN MEKTEB
U Mostaru cudan meklteb kaiu,
U njem uci tdsto djevojaka,
HodZa im je Omer-efendija,
A kalfa 1m lijepa Umihana.
Pred kaLfom su tri nova cHaba.
Njoj mi veld Omer-efendija:
- Deder, kalfo, ilta citabi kazu!
Odgl()vara lijepa Umihana:
Jedni kaiu - Hodza, ti s' ozeni!
Drugi ,kaZu: Nemoj liz daleka!
TreCi vele: - Kalfiom liz meklteba!
DIZDAREVA FATA
PofaH se Mujo momce mlado
U mejnam menu jaranima:
- Kol'ko ima u mahali cura,
Ja sam svaku junak obljubio,
Sarno nisam Fatu Dizdarevu;
Vjera moja, poljubit eu i nju!
Pa on sJroCi na noge lagane,
A uzjaha svog konja dorata,
I on ode do vode Sitnice.
U to doba Fata na vodicu.
Progovara Mujo momce mlado:
- L'jepa ti si, Dizdareva Fato,
Svezan bi te junak poljubio.
Govori mu D:izdareva Fata:
- A Boga ti, momce mlado,
Daj da vidim, kako svezan ljubi!
Prevarl se Mujo momee mlado,
Prevari se, ujede ga guja,
Pa on skide sa sebe od'jelo,
I dade joj mukadena pasa,
Da mu svefe prebijele ruke.
sale veze, a dobro pI1iteze,
Pa mu sveza naopako ruke,
loS ga sveza za zelenu jelu.
Tad obuce Mujlino od'jelo,
Za pas zadje dva cHka puSaka,
Oko sebe sa!b1ju pripasala,
A na illoge cizme d kalCine,
Pa uzjaha debela dJOrata
I pobjeze poljem zelenijem.
170
Cika stoji Muje za jelilrom:
- Vrati konja, ujela te guja.
Pa ti hajrle, klud je tebi drago!
AI' to Fata cuje i ne euje,
Veee goq.i pomamna dorata.
Karl je bila usred polja ravna,
Sretose je Mujoini jarani,
Menu su se oni govoI'ili:
- Eto ozdo Muj-ina dorata,
Ali nije Mujo na doratu. -
Mimo njdha Fata natjerala,
Pa je njima turski selarn, zvala.
Obazre se s des-na na lijevo
I mlada je njima govorila:
- Eto gore za jelom zelenom
Svezato je vizle sarovito.
Odr'ste ga i spremite arno,
Nek, mi cuva tuke i kokoSi.
Kad donose do zelene jele,
Na veliko eudo udarise:
Cika stojJ Muje za jelikom
U gacama i ta:nkoj kosulji:
Jadan ti sam odsad do vijeka!
Varase me Turci i hajduci,
Niko mene prevarit ne moze,
Vece jedna lijepa djevojka.
UMIHANA HADZI-JUSUFOVA
Umihana HadZi-Jusufova
Na Vrbasu nugum ostavila,
Na nugumu fesic s dukatima;
lememju na vrhu svezala,
A papuce k vodi okrenula
Da svak mis-Ii da se utopila.
Sva mahala k vodi dolaJZila,
Niklo ne sm'je u VIIbas skooiti
Osim jednog Deli-Ibrabima.
Karl se nes.to iza grmlja javlja:
- Ne budali, Deli-Ibrahime,
Nisam, bolan, u Vrbas sko6ila,
Vee sam bijelo lice umivala
Da ga 1jubi Deli-I:brahime!
171
NJEMICA FATA
Majka Fatu sitno.
pletijase, Fatu svjeto.vase:
- Njemuj, Fato., go.dinicu dana.
MajiCa ti je dvije njemo.vala,
njemujuCi i sina ro.dila.
Mudra Fata, jos mudcija maJka.
Go.Vo.rio aga Ha:sanaga:
- Go.vo.r', Fato., zenicu se na teo
Tude Fata sulli, ne govori,
Go.vo.ri joj do. dva do. tri puta:
- Ja l' go.vori ja l' eu se zenitil
Fata suti, nista ne govori.
Railjuti se ago Hasanaga,
I
J
pa sabjera kieene svato.ve,
pa se nihnu ni:z siroko. polje,
bas daleko Zago.rku d1evojku.
'11 Kad je doso bliZe svo.me dvoru,
!I ustavio. kieene svatove,
go.voI'io kicenim svatov'ma:
- A Bo.ga vam, kiceni svato.vi.
sta 'no. mi se na eardaku sjaji?
!.1
Govo.re mu kieeni svato.vi:
- Ono. ti je Fata ljepo.tica.
Svi svalovi konje smjerno 1aSu,
Hasanaga ko.nja razigrao.
Kako hin je Fata opazlIa,
pred sV'atove mlada !isetala,
ufatJila konja za dizgine.
Pro.govara mla:da djevoj6Lca:
- Hajder, hajder, Fato. njemo.vice,
mo.re aga ko.nja o.drlati.
Progovara Fata njemovica,
- Jo.S ti nisi s konja ni sjahala,
al si prije to.ga prolajala.
Poviknu se aga Hasanaga,
pa ustavi klieene svatove:
- Da l' Bo.ga vam, kieeni svatovi,
hoeete l' mi mladu natrag vratit'?
Daeu varna tri to.vara blaga,
tri brojena, a tri nebro.jena,
evo. meni Fate ljepo.tice.
Primise se b1:aga nebrojana,
Po.vratise devojku Zago.rku.
172
j /./ / .;
/
PRED DVOROM MU CUDNO CUDO KAZU
Je H cano., je l' viso.ko. sunce?
Mogu l' doer na Zago.rje ravno.,
Na Zagorje, pred eeng,ica dvo.re?
Pred dvoro.m mu eudno. cudo kaiu:
eudno. eudo patka podko.vana,
A za patko.m guska o.sedlana,
A za guskom ko.ka u tcrlukam',
A za ko.kom ho.ro. u tozlukam
A za ho.rom lija u derdanu,
A za lijom zeee u dolami,
A za zecom vuee u saruku,
A za vukom medo. u gacama.
Ne eudim se patki potkovano.j,
Dobar konjic i jest za kovanja;
Ne eudim se guski osedlanoj,
At misirski i jest za sedlanja;
Ne eudim se koki u terlukam',
Djevo.jeica i jest za terluka;
Ne eudim se ho.ri u tozlukam,
Mladi junak i jest za tozluka;
Ne eudim se liji u derdanu,
Nevjestica!j jest za derdana;
Ne eudim se zecu u dolami,
Lijep beear i jest za dolame;
Ne eudim se vuku u saruku,
Mrki junak i jest za saruka;
Vee se eudim medi u gaeama,
Kad se vuee, kako ih ne svuce,
Kad se valja, kako. ne 1skalja,
Kad se vere, kako ne izdere.
DVIJE SESTRE BRATA NE lMALE
Dvije sestre brata ne male,
Pa ga viju oct bijele svile,
Od bijele i jos od crvene:
Struk mu meeu drvo simsirovo,
erne o.Ci dva draga kamena,
ObrV1i.ce mor.ske pijavice,
Sitne zube dva niza bisera,
Zalaiu ga medo.m Ii seeerom:
- To. nam jedi, pa nam probesjedi!
173
BOLAN MlJJO I TAMBURA
U polju se al-cador viaase,
Pod njim Mujo rane bolovaSe,
ViS' glave mu tambura stojaSe,
A Mujo joj tiho govorase:
- Tamburiee, moja dangubiee!
Terzijane, moj golem zijane!
Dosti ste me gladna nahranili,
I zedahna vinom napojili.
Ja sam s varna dosta namamio
Udovidl. na gomje cardake,
Puscenica na avlinska vrata,
Djevojaka na demir-pendzere;
Sad eete mi pusti ostanuti.
Tamburice, moja dangubice!
Da te svojoj ja poklonim majci,
Majka dertlj a ti vrlo sesli,
Vazda bi mi majku rastuZila.
Da te svojoj ja poklonim seki,
Malesan je, kueati ne znade.
da te svojoj ja poklonim seki,
Seka luda, a ti vrlo huda,
i
r
Mladu bi je glasom zanijela.
Da te svojoj ja pokilonim dragoj.
Jos je mlada, moze se udati,
Pa ce tebe drugom odnijeti.
Tamburice moja dangubice!
Ja eu junak tebe pokloniti
Svom jaranu, Ibri barjaktaru.
Ne bi Ii me Ibro pozalio,
I s tobom me u pjesmi pjevao!
PREVARENI DUVEGIJA
A k ~ a m svate u gori zatece,
Sv.aki sebi l:adore penjaSe,
Beg Becir beg sebi i djevojai.
Kad je bilo oko poIa no6i,
Govorio beie BeCi:r beze,
Govomo lijepoj djevojci:
- Ljubi, djevo, ti mene junaka!
174
Progovara lijepa djevojka:
o Boga mi, beze BeCir-beZe!
Kad je moja majka umirala,
Onda me je hranom zaklinjala,
Da ne IJubim bradata junaka!
Kad to cUo beze Becir-beze,
On ustade na noge lagane,
Pa uzimlje sablju dimislciju,
Pa obrija bradu i hrkove,
Pa govori l!ijepoj djevojci:
Ljubi. draga, mladoga junaka,
Koji nejma brade ni brkove!
AI' govori I.ijepa djevojka:
- Stan', pricekaj, beze BeCir-beze,
Da ja vidim, je Ii zora blizu!
Ako bude zora na izmaku,
Veceras me poljubiti neees;
Ak' ne bude zora na izmaku,
Ljubi mene, koliko ti drago!
Pa iziae mlada iz cadora
I uzima ata najboljega,
Pa se njibnu preko polja ravna.
Onda ode svome zavi6aju,
Osta mazul beze BeCir-beze
Bez brkova i bez ruse brade
I bez one Hjepe djevojke.
NEVJERNA KADUNA
Posetale careve delije
Ispred dvora bega Ljuboviea,
Pred njima je celebijaRamo.
GIedala ga begova kaduna,
GIedaIa ga pa je govorila:
- 0, A1lahu, na svemu ti fala,
Divan tri je celebija Ramo!
Crna oka, a bijela lica,
Orna brka, gojajli peroma,
Rud mu peron bio wat premo
Kao da je ern gavran panuo.
Blago majci koja ga rodila,
Divna li je sma porodila.
I sestrici koja ga gojila,
Divna Ii je bra-ta uzgojHa
Na Cistome skutu djevojackom.
Blago ljubi koja mu se nada,
Divna li Ce ljubit' gospodara,
GOSIpOdara, celebiju Ramul
175
I,
Na Ramu je asik uoinila.
Od sevdaha nogom udarila,
Dva tavana Ijuta pT'olomHa,
Na treeem se jedva ustavila,
Te doziva svoju robinjicu:
- POW dolje u rosne Hvade,
PozdraVli mi celebiju Ramu,
Nek' dovece na veoeru dode,
Sam, bez svoga druga ijednoga.
Robinja je brle poslusala,
I otide u rosne 'Hvade,
I Rami je tiho govorila:
- Pozdrav tebi. celebija Ramo,
Od kadune, moje prelijepe,
Da doveee na veeeru dodes,
Da ne vodis druga nijednoga!
Kad je Ramo rijee 5aslu.sao,
Od veselja na noge skOOo;
Jedva eeka dok mu noeca dade,
Pa pogleda put ~ a r k o g a sunca,
Pa sa suncem Ramo razgovara:
- Sunce zarko, imades Ii majku?
ceka li te na veceTI majka,
Kao mene seja SenkovUea,
A Ijubovca bega Ljubov.ica?
Kad je veeer 0 veceri bilo,
Ide Ramo dvoru Ljubovriea.
Veeerase gospodske veeere
I svu mrkIu noecu prenoeise;
AI' kad jutro 0 rzorici bilo,
Progovara begova kaduna:
- 0 5vega ti, celebijo Ramo,
Nemoj svojoj druibi kazivati,
Gdje si bio, sta Ii 5i ellio! -
Ramo joj 5e kune Ii 'preklinje:
- Neou, kado, Zivota mi moga!
Au srou sejtan mira ne da,
Sve ee reCi eim druiini dode.
KOPCIC KUCA, DA FATU DOKUCA
KopOie kuje na morn sahata,
Kopae kuje, daleko se cuje.
To zaCula FatUs'1na majka,
Govorila FatuSi djevojci:
- Cujes Fato, Kopcica sahata,
Gdje se kuje, kako Ii se euje!
176
Na to majd besjedila Fata:
Cujes Ii me, moja mila majko!
Ono Kopcie ne kuje na mom,
Niti kuje, nit kuca sahata.
Jer je cIavno sahat sakovao,
Vee on kuca da mene dokuca.
PRELETJET CE ZELENO STOBORJE
l! mahaN jadidiar-djevojka
Svoj mahaN jade rzadavala,
A najVlise jedinom u majke.
Pomeuje jedinoga maj.ka:
- A, bora ti, jadidZar-djevojko!
Ne mami mi sina jedinoga,
JeT tako mi bora zelenoga,
Nacinit eu dvore javorove,
Oko dvora nasadit stobOrje.
U dvore eu sina zatvoriti,
Nek mi sjedi u mermer-avliji! -
Porucuje jadidZar-djevojka:
- 0 gospodo, jedinoga majko!
U mene su krila labudova,
Preletjet en zeleno stoborje,
Doletjet eu u bijele dvore:
U mene su oei sokolove.
Ja eu vidjet tvog sina jedinog.
PEHLIVANI SAVU PRELETJESE
Pehlivani Saw preletjese.
U petak su Gradiskome dosli,
U subotu tenefe penjali,
U nedjelju vasdan preigrali.
Igm igra pehlivan Hasane,
Gledalo ga malo i veliko,
Dvij' unuke Ceric-kapetana,
prelijepa Ekiea Begzada,
I Ajkuna kroz kitu ljubice
I Fatima krorz kitu bisera.
12 Narodoi hwnor i mudrost Muslimana 177
LJUBAVNI RASTANAK
Dva evijeta u bostanu rasla:
Plavi zumbul i zelena kada.
Plavi zumbul ode na Doljane
Osta kada u bostanu sarna.
Porucuje zumbul sa Doljana:
Duso moja, u bostanu kado,
Kako ti je u bostanu samoj? -
Odgovara iz bostana kada:
- 8to je nebo, da je list hartije,
8to je gora da su kalemovi,
8to je more, da je ern mureeep,
Pak da piSem tri godine dana,
Ne bih moiih ispisala jada.
SRDI, DA SE NE SRDI
SrdD moj, ne srdi se na me,
Jer akD se ja rasrdim na te,
Sva nas Bosna pomiriti nece,
Ni sva BDsna, nt Hercegovina.
TRI PUT A JE NA CABU HODlLA
Divojka je malO' divDvala:
Sedamdeset i sedam godina.
Tri puta je na cabu hodila,
Cabi ku6itihD gDvorila:
:....- Cabo kueo, udat bili se mlada!
Iz eabe joj neSto progovara:
- Udat ces se, lijepa divojko,
Udat ees se i pokajat ees se;
Na um ce ti pasti divovanje,
Spominjat ees carstvo divojacko:
Car ti bijah, dok u majke bijah,
Sva me Bosna carem zovijase,
A moj dragi carem i vezirom.
Ne bih carstva za vas Stamboldala,
Agail.uka za tri paSaluka,
Ni mahale, u kojoj sam rasIa,
I u njojzi dragog zagledala.
178
ZOVNI GA, MAJKO, NA KONAK
- Momce mi prode kroz selo,
Tamno bijase, ne vidjeh,
Mucno mi dode, pogiboh.
Zovni ga, majko na konak,
Zovni ga, majko, boga til
Prom se, kceri, momceta.
Ono je momce iz grada:
Momcetu treba rakija,
Momcetu treba vecera
I gradska meka postelja!
- Zovni ga, majko, na konak,
Zovni ga, majko, boga til
Moje mu oei rakija,
Moje mu lice pogaca,
A b'jelo grlo zaslada,
Rosna mu trava postelja,
Vedro mu nebo pokrivac,
A moja ruka uzglavlje.
Zovni ga, majko, na konak!
Zovni ga, majko, boga til
DJEVOJKA JE MALO DJEVOVALA
Djevojka je malo djevovala,
sedamdeset Ii sedam god1na.
Sedam p\ll1:a Cabi dolazila,
sedam puta Cam govorila:
Cabo moja, bi l' se ja udala?
Sedmi put joj Caba prDgovara:
- Hajd', ne luduj, lijepa djevojko.
Udaces se i pokajaees se,
stet' ces muz.a, venuees ko' ruz.a,
stee' ces djece, venuces k'o cv'jece.
SRDO MOJA, NE SRDI SE NA ME
Srdo moja, ne srdi se na me!
Jer ako se ja rnsrdim na te,
Sva )18S Bosna pomiriti nece,
Blitum Bosna ni Hercegovina,
Nli u Bosni seher Sarajevo,
Ni sva sela oko Sarajeva!
Sarno pusta nasa medna usta
I bijele ruke oko vrata!
12* 179
S MERDEVINA PAO, BOGU DUSU DAO
Asikovo Turundzicu Bego,
Asikovo tr.i godiue dana.
Udade se draga za drugQga,
Za najmladeg Fatimbeg'Ovica.
Odvede je bil'Om dv'Oru sv'Ome.
Kad to cuo TurundziCu Bego,
To je njemu vdo mucno bilo,
I on 'Ode Mati kujundZiji,
Ii Pa govori Mati kujundZiji:
0, Boga ti, Mato kujundzijo!
Skuj ti meni lake merdevine,
Od sezdeset i sest basamaka;
I to, Mato, do prvog cetvrtka!
Mato njemu skova merdevine,
Uzeo ih Turundzicu Bego.
Kad je billo uoci derdeka,
Oprema se Turundzicu Bego
BUn dVlOIU Fetimbegovica.
On se penje uza merdevine,
Kad ti Slidi Fatimbegov.icu
Na duseku i mehku sHjtetu,
Na krilu mu lipotica Zlata;
Vesele se ani u odaji.
Tad poviknu TurundZicu Bego:
Znas Ii draga, ni Bog ne zno za te,
Ja sam tebi halvu donosio,
Mimo svoju majku pronosio?
AI govori Hpotica Zlata:
- Ako si mi halvu donosio,
Ti si mene drugom nagojio.
Opet vice Turundzica Bego:
Znas Ii, draga, Ni Bog ne zno za te,
Kad sam tebi svilu donosio,
Mimo svoje sestre pronosio,
Da mi ruho kfl.piS divojacko?
AI govori lipotica Zlata:
- Ako si mi svilu donosio,
Ja sam beli ruho sakupila,
Da ga dere Fetimbegovicu.
Opet vice TurundZicu Bego:
- ZnaS Ii, draga, ni Bog ne zno za te,
Kad sam tebi cvice donosio,
Mimo svoju ljubu pronosio?
Al govari dlipotica Zlata:
- Ako si mi cvice donosio,
Ti si gledo, ja sam se kitila. -
Kad to euo, TurundZicu Bego,
S merdevina oil se privalio,
Do zemljke an je mrtav hie.
180
ZIMA MLADE NEVJESTE
Pala tama okolo Mostara,
Mete rosaoko Sarajeva,
Sitna krupa ek'Olo Klobuka,
Pao sn1jeg po svem Neveslnju.
Po njem sece mlada,
Pa je srete momak saranzada:
- A bora ti, sarengaea mlada,
Je Ii tebi na snijegu zima?
meni na snijegu zima,
Vee je meni na mom domu zima.
U mene je pogan duveglija;
Kada ore, jedva doma dode,
Kada vlaCi, jedva se dovlaci.
Kada ide veeer u loznicu,
Valja mi ga nosit u narueu.
- Ja Ijubim, a on se otire,
o ni' otple sve nebeske munje!
HASAN-PASA I LIJEPA FATA
Hasan-pasa na Hercegovini,
Lijepa Fata u Bihoru gradu.
.KJoHko su na daleko bili,
Jedno drugom jade zadavali.
Knjligu pise Bihorka djevojka:
- Hasan-paso sa Hercegovine,
Nisi zendil koliko te kaZu,
Nisi lijep koliko te hvale!
Da me prosis, ne bib posla za tel
Da s' ozems, bib se otrovala!
To je pasi vrio mucno bilo,
Pa 'On sabra nekolik'O druga
I obuce tebdil-orujelo,
Pa on ode put Bihora grada.
Kad je doso gradu bijelome,
Napito je kueu Biborkinu.
Kad je stao pod demir'pendZere,
Djevojka je na cardaku hila.
BendZijom svede na avliju,
Ocima je dovede do vrata,
Desnom rukom na dogata bad
I 'On ode na Hercegov.IDu.
181
Usput ga je djevojka pitala:
- Kud me neznana del:ijo?
Nojzi sE'I,[bes odgovara:
- sa Hercegovine
Vodi tebe svom bijelu dvoru.
Ja sam tebi djever duvegija,
A druzina kiceni svatovi!
JADNI SALKO I IBRO
Mene mladu kl'ivo potvorHi,
Da ja imam do devet
Nemam borme neg tri Krajisnika:
L'jepog SaJku - ruspu na fesicu,
L'jepog Ibru - u njedrima sVlilu,
L'jepog Mehu - sahat na &rdascu.
Sahat kuca, SaIki srce puca;
Sahat zveei, Ibri srce jeei.
DJEVOJKA I JUNAK U TIJESNU KLANCU
Majka Mehu po pita,
A Meho se po mehani slillta:
- Gdje si, Meho, ziv ne bio majci!
sto te, sine, pasalije tJraze?
- A bora mi, mila majko moja,
Idoh sinoe iz plane mehane,
L'jepa Fata iz vruca hamama.
Sretosmo se u tijesnu klancu,
A ja odoh da prodem mimo nju;
Zape maja kopea cd tozluka,
Za njezine gace sarovite.
A ja cdoh kopeu da odapnem:
Zapnu moji nozi i sindZiri
Za njezmi p'jevac od bisera.
A ja odoh noze da odapnen;t,
Zape moja puca od deeerme
Za njezine dv'je dize bisera.
A ja odoh da cdapnem pucu,
Zapese se brei i solOO.
Tu padosmo, mila moja majko,
Tu padosmo tu osvanusmo.
182
NE SPAVA SE KAD SE LJUBI ZLATO
V,ino piju dva mila jarana,
Jaran Mujoi jaran Alija,
Na gdje piju sarhoM.
Tud prolari beze Isaj-beze.
Njega zovu dva mila jarana:
- Hajde, beze, da pijemo vinal
Man'te me se, dva mBa jarana,
Nije meni ni do moga dina,
A kamoli do vaSega vjna!
SinoC me je ozenila majka,
A jutros mi pobjegla djevojka
Sa jastuka i meka duseka,
Negrljena i ne poljubljena!
PJitaju ga dva mBa jarana:
Bolan bio, sto nisi ljubio?
- Sanan bio, moja bra&> draga,
Sanan bio, san me prevario,
Prevario pa nisam ljubio!
Tad mu vele dva mila jarana:
sokole, beie Isaj-beZe,
Ne spava se kad se ljubi zlato,
Vee se spava kad se kosi trava!
A JA MLADA KO SUH SORGUC OD ZLATA
Divojka sam, na sve mi se zaluje;
Gdi. moj dragi drugu dragu m11uje;
Nit je visa, nit je lipsa od mene.
Esmer..Uca k6 misirska Arapka;
Usmur-struka k6 kaurska Latiuka;
Zubi su joj ko skopljanska smitljika;
Oci su joj kO bosanska surutka,
A ja mlada ko suh sorguc cd ruata.
POVEO KUCI STARU UUBU
Tri su gore naporedo rasle;
Jedno gora crvenog merdzana,
Drugo gora drobnoga bisera,
A treca je mrke hermesade.
Medu njima cura djevovala
Sedamdeset i sedam goruna;
Tri puta je na cabu hodila,
Sva tri puta zdravo dohodila.
183
Na cabi se Bogu pomolila:
- Daj mi, Boze, Muju DZenetica,
Da bog dade, da mi suden bioI
Bog joj dade Muju Dzenetica.
Odvede je dvoru bijelome.
Govorio Mujo mOlIlce mlado:
- Daj mi, Boze, vjetra sa planine,
Da podigne duvak na djevojki,
Da ja vidim, sto ja doma vodim!
Zavikala vila iz oblaka:
- Mlad si, Mujo, staro doma vodiS!
STO tE TVOJE StERI PO PENDZERU?
Vidjeh eudo prije nevideno,
Gdje Cehaja Dul.Jlanumu kara:
- Sto ce tvoje sCerl po pendieru,
Sto l' bijele ruke niz pendiere?
Ona mu se oklinjase mlada:
- Nije Nura tako mi biljura!
Ni Alema, tako mi kalema!
Ni Cimeta, tako mi nimeta!
Ni Almaza, tako mi namaza!
Za Murtu se ja zakleti necu,
Jer je Murta paSu zagledala.
Kud god hodi, na sreu ga nosi,
Gdje god sjedi, 0 pasi besjedi
I s pendzera gleda na dilbera!
UDARISE VUKOVI NA OVCE
U Saraj'vu medu Saraj],ijam
Sobet am Salko Saraj],iJa;
Sve Saraj'vo na sobet sazvao
I lijepu Fatu udovicu,
I majkinu Dulsu jedinieu.
Tu se sV'ake izvodile,
A najposl'je vuka :i ovaea;
Muski vuci, zenskadija ovee.
Udarise vukov.i na ovce, .
Sva1ci IVUCe sebi ovcu vUee.
184
SAtINE GAtE
U kovaca gusta 'basca,
Kroz nju teee gusta voda,
Tu je Saca gace praIa.
Gace praIa, pa z;3'spala,
Pl'ikrade se mlado momee,
Pa ukrade SaCi gace.
Saca skace priko basce,
Ona trazi svoje gate:
- Tko ukrade gate moje!
Spopale ga muke moje!
Nije meni gata zao,
Vee ja zalim za uckurom.
VezIa sam ga tri godine;
Uvezla sam tri dukata,
Tri dukata cista zIata,
I eetiri svake svile,
PonajviSe duvezJije
I bijela tiriplika.
DA SE MOZE, I UMRO BIH ZA TE!
Bona Fare u baSC:i boluje,
Pokrila se kumaS1Horganom;
Po njoj pada inje od oraha,
Dolazi joj mitis od katmera,
Od katmera i od tugisaha.
Bona Fata njima govorila:
- Ne padaj mi, inje od oraha,
Ne dolaz' mi, miris od katmera,
Od katmera i od tugisaha!
Voljela bib da mi dragi dode,
Da mi dode i da me obide!
Ona misli, da niko ne euje,
A to dragi i sIma i gleda,
Pa on stade tjeSit svoju dragu:
CujeS, Fato, eujes moje ziato,
Da se moze, bolovo bib za te,
Da se moze, i umro bib za tel
Al inu Fata ljepse odgovaTa:
- Cujes, dragi, moje milovanje,
Skin' dolamu, pa lezi uza me;
Cim illi se, lakse bi illi bilo.
185
DUGUMLIJA MUJO
f)ugum kuje Mujo,
f)UguID kuje, daleko se cuje,
Bakrom kUje, srmom oblijeva,
f)ugum kuje, dugumu
- Moj dugume, moj bakreni sude,
Ii
Ko Ii ee te na vodu nosHi
I sa vode kuCi donositi,
Po mahali tobom jordamiti?
Rad bib znati i fajdu imati.
OtiOi eu hodZi na zapise,
Neka gleda u svome Oitabu,
HoCe l' dugum nositi Hajrija
Zumbululiom do Zumbul-cesama?
Aka hodZa vidi u citabu,
Da ce dugum nosit:i Hajrija,
Sjutra eu je zaprosit' od
Ako hodZa bude razvidio,
Da mi Hajra nije sudenica,
Salupat Cu srmali duguma,
8to ga kovah devet godin' dana!
MOMKU MRSKA UDOVICA
U Mostaru na Jenjir-pazaru
Prodaje se tursko momee mlado.
Kupuje ga udovica Hajka,
I za nj dala tl1i tovara blaga.
Kad je bilo noCi 0 ponoei:
A boga ti, tursko momce mlado!
Ali ti je u dulieku tvrdo,
Ali ti je pod jorganom zima,
Ali ti je niska uzglavniea?
- Nit je meni u duseku tvrdo,
Nit je meni pod jorganom zima.
Nit je meni niska uzglavnica,
Vee je meni mrska udovica.
PASINA ZUBEJDA
Posetala paSina Zubejda
Ispred hana Hrdus-kapetana.
Za njom idu eeM robinje,
Skute nose, da se ne urose,
A rukave, da s' ne kruni zlato.
186
Govorila pasina Zubejda:
- 0 Boga vam, cetiri robinje,
Je I' mi kratka sindZefli-feredza?
Vide I' mi se krzli-ciftijane?
Gleda Ii me Firdus-kapetane?
Govorile cetiri robinje:
- Gospojice, pasina Zubejdo,
Jes' ti kratka sindzefli-feredza,
Vide ti se krzli-ciftijane,
Tebe gleda Firdus-kapetane,
Sa cardaka, sa visoke kule!
Mon SU TI DVORI OTVORENI
OJ stoborje, ti se oborilo!
A caa:dace, ognjem izgoria!
A junace, jadan nevjemice,
Pod tabom se zemlja prolomila!
II me vodi, il uri ne dohodi,
II me prosi, il eu sarna do6i,
Jer je meni karba dodijala.
Mene kari moja mila majka:
- Prod' se, keeri, momka lafozana,
Lafe mece, uzeti te neee!
A govori momce lafadZija:
- A, sto sam ti izlafio draga?
Ako sam te jednoc poljubio,
Nisu usta na lieu os tala,
Nije majka na lieu poznala.
Pa da pozna okarat te neee;
Da okara, izbiti te neee;
Da izbije, otjerat te nece.
Kad otjera, bjezi k meni, duso,
Moji su ti dvori otvoreni!
STA TI RASTE U NJEDRlMA?
OJ divojko, duSo moja!
Sta ti raste u nidrima?
II su tunje iIi turundZe,
II su smora limunovi?
- Nit su tunje ni turundZe,
Nit su smora limunovi,
Vee su bili labudovi.
187
VAS JE SEDAM, ADEM-AGA JEDAN
Adem-agu nakitila majka
U najljepse cohano odjelo,
Obukla mu fesie d kieanku,
A na fesie maSala priSila,
Ko ga wdi, nek masala kaze.
Njega gleda sedam djevojaka
U avliji lijepe Begzade
I u sebi tiho govorile:
- Mili hoze, kome 1i je suaen?
Pa govore Adem-age majci:
- 0 boga ti, Adem-age majko,
Hoees nama Adem-agu dati?
Odgovara Adem-age majka:
- Kako eu yam Adem-agu dati,
Vas je sedam, Adem-aga jedan?
Progovatra Hjepa Begzada:
- Onda eemo njega dijeliti:
Jednoj fesic, a drugoj masala,
Treooj sabat, a cetvrtoj lanac,
Petoj gunjce, a sestoj cakSire,
Majd kovce, meni Adem momce!
NA TVOME CU KRILU UMRIJETI
Vjetar puse, al-katmerom nise,
Dragi dragoj b'jelu knjigu pise:
- Draga moja, draga duso mojal
Posalji mi duse u pamuku,
Cma oka na jazi-eagetu,
B'jela lica struku bosiokfl,
Ja eu tebi cviea svakojaka:
Milodula, da se milujemo;
Kalopera, da se ne karamo,
Bosioka, da t' ne smeeem s oka,
Dragoljuba, da se poljubimo.
Draga moja, draga duso moja!
Da ja znadem, da ees biti moja,
Ja bili tebe cesce oblazio,
Ja bib tebi cesce dolazio,
U godini svakoga mjeseca,
i
I
U mjesecu svake
U nedilji svakog b'jela dana,
I
'I
A u danu svakog b'jela sata.
Draga si mi ne, mogu te kleti,
Na tvomu eu krilu umrijeti,
U tvojim se njedrim' ukopati,
Tvojima se dojkam' ogmuti,
B'jelim licem busom pobusiti.
I
188
DA JE LJEPSE NA SVIJETU NEMA
Zafali se Fala materina,
Da je ljepse na sV'ijetu nema:
Glava joj je tum iib:rjs.ima,
B'jelo celosdtna bujruntija,
Obrvice smora pijavice,
Trepa'Vice krila Jastavice,
Do dva oka dva vrela studena,
Dva obraza dva aula romena,
Usta su joj kutija secera,
Zubi su joj dva niza bisera,
U njedpim' joj dva b'jela goluba,
Ruke su joj dv'je biserli-grane,
Noge su joj dva dilreka zlatna.
KAKAV JE MOJ DRAGI
Imam dragog biljeg od bisera,
A slaaega od nobe-secera.
Valjaju mu 06 Carigrada,
Obrvice grada Srebrenice,
Trepavice Sarna i Misira,
Hilo lisce bijeloga Livna.
Da bih dragog u knjizi pisaia,
:tao mi ga u mrko mecati;
Da bib dragog na jagluku vezla,
Jagluk ee se brzo poharati;
Da bi1h dragog u pismi pivaIa,
Pisma hoda od usta do usta,
Doe' ce pisma u dusmanska usta,
Pa ce mene s dragim zavad:iti.
MOZE LI BITI PTICA BEZ GORE?
Djevojka vice s visoka brda
S vJsoka brda dz tanka grla:
- Sultan Selime, car-gospodine!
MoZe Ii birtJi Travnik-kasaba
Travnik-kasaba bez paSaluka
I Banjaluka bez agaluka?
Moze ,Ji biti ptica bez gore,
Ptica bez gore, riba bez vode?
Moze 11 hiti dilber-djevojka
Dilber-djevojka bez mlada momka?
189
DA SAM KUTIJA SECERA!
"
Da sam, Bog do, kutija seeera,
Ja bih znala, gdje bih se prosU!la;
I
iili. Prosula se po dragog duseku,
I
Kad se prene, neka secer bere,
Kad se budi, nek me mladu
I
I
I SVATOVSKI DAROVI
Drag se dragoj na livadi hvali:
- Draga moja, mene zeni majka.
- Neka, dragi, zavidjet ti necu;
Tebe boljom, mene za boljega.
Da me hoeeS zvati na veselje,
Ja bih tebi pril'jep dar don'jela:
Babu tvomu svilenu kosulju;
Svile mu se kosti od bolesti!
Majci tvojoj svilenu okrugu;
Svila joj se zmija oko vrata,
i
Sto me nece uzet za nevjestu!
:!i
I
'I
Tebi, dragi, ubrus ern'jem vezen,
Tvojoj dragoj mrklenu mahramu,
S njom omrko, sa mnom osvanuo!
MOMA SE RAZGOVARA S GAJTANOM
Sjela l'DlOma na cardaku,
Na caxdaku na visoku,
SvdIu prede, gaj1an plete,
S gajtanom se razgovara:
- Da ja znadem, moj gajtane,
Da ce tebe star derati.
Ja bih tebe postavljala .
U buniste, za vratiste.
A da znadem, moj gajtane,
Da ce tebe mlad derati.
Ja bih tebe postavljala
U njedarca kraj srdasea!
190
KUN' GA MAJKO I J A SAM GA KLELA!
Vez,ir-Zejna po bostanu seta,
Majka Zejnu na veceru zVala:
- Hodi, Zejno, vecer vecerati,
Serer s mora, voce iz Mostara,
I dulzema na burmu svijana
I baklava medom zalivena.
Vezir-Zejna majci progovara:
Prodi me se, Dulhanuma moja,
Dulhanuma Mahmut-pasinice!
Nije meni do vecere tvoje,
Vee je meni do zalosti moje.
Sinoc mi je dragi dohodio,
U dul mi je bascu uhodio,
Golem mi je zijan nacinio,
Karamfilu drume nacinio,
U ruzici konak ucinio,
A sumbulu lule otruhnio,
Kaloperu perje oblomio,
Bejturanu sime istruhnio,
Svu jaglieu nogam' pogazio,
Bosioku strucak uskinuo,
Na pendzeru biljeg os tavio ,
Neka znadem, da je dohodio.
Kun' ga majko, i ja sam ga klela!
ern mu obraz kano gruda sniga!
Pceliee mu dvorak zamaglile!
Bile mu se hiljadile ovee!
Pokisli mu konji i volovi
Vosak gonec na debelo more!
Vrane koze brda privranile,
A kozliCi zelene dubrave,
Mili janjci zelene doline,
Vrani konji zelene livade,
A teladi zelene cajire,
A kravice sela zaglusil!
VJETAR PUSE
Vjetar puSe, alkatmerom nise,
Sad moj dragi ambe.r-dusom dise,
Dusom diSe, a kalemom piSe:
- Djevojke su zlatne hamajlije;
U jednoj se hamajliji pise:
- Ko te hote, ne ponosi mu se;
U drugoj se hamajliji piSe:
- Ko te nece, ne nameci mu sel
191
Od nameta fajde ne imade
Nit' u rodu nit' utrgovanju,
A kamo 1i u aikovanju.
U trecoj se hamajHji piSe:
- Ne Cin' jada, lijepa djevojko,
Ne oin' jada, ne veti sevdaha!
Od sevdaha goreg jada nema
Ni zaiosti od asikovanja!
Na zalost ce i komSi1a doB,
Al za jade niko :i ne made
Osim Boga d srdasca moga.
KLETVA
Djevojrka je livadu gojila,
Po livadi bostan pooijala,
Po bostanu cvJjet svakojaki,
Svako j!\.l!tro cvijet obIa2Jma;
Jedan danak Ol1a g' ne ob:ilSla;
Navadi se Mujo celebija,
Djevojci je cvijet potrgao,
Njega klela lijepa djevojka:
- Eda Bog da. Ijeti bolovao!
Ja ti mlada ponude noslla;
seeer smora. smokve iz Mostara
I ja'lljeta prije pramaIjetja,
Zeljanice prije kukavice,
KaraiHame u medu kuhane:
Zabun hasta. maj, osladi usta.
JELEN I DJEVOJKA
Crna gora Idstom uro<iilIa,
Sitnim listom i zelenom travom,
Nju mi pase ljeljence ZViijere,
Sahat pase, a dva osluhuje.
Pitala ga lijepa djevajka:
- A Roga ti, ljeljence zvijere
8to ti pases travu na sahate?
- Projdi me se lijepa djevojko!
Imadijah jednu koSuticu,
Sinoe mi je lovci ufatiSe.
- Ej ljeljence, jedne ti smo sreee!
Imadijah dragog prema sebi,
Premami ga moja segrtica,
Segrtica, dilber Ajkunica,
Kojuno sam vezu naucila;
Eda Bog da, s njim se pomamila!
Te pomamna po gori hodila.
192
UZORNA SNAHA
Sjajna mizdo, gdje sd sinoe sjala?
- Ja sam sjala v ~ s e Sarajeva;
Ntisarrn sjala, neg' euda gledala:
Gdje brat seku ludu udavaSe.
Ne daje je, da mu ndje draga,
Vee daje porad pusta blaga.
Svi u dvoru senIi i vesem,
Ali nije divojaeka majka,
Neg' je ona sahtli i kahall:'m.
P.itala je jedJinica Fata:
- 8to je tebi, mila moja majko,
SVii u dvoru senti i veseH,
A ti sama sahtli i kahairli?
- Pro<ti me se, moja keem draga.
Kako tvoju losu srecu kam:
Sve]Qra babu zmaja zestokoga,
Svekrvicu zivu zeraviou,
Dva dive.ra, dva mrka oblaka,
Dvi zaove, dvije guSterice.
Dvi jetI'Ve, dvije zmije ljute.
Njozi veli plemenita Fata:
- Prod' se toga, mila moja majko,
Lako eu im svima ugoditi.
Sveknl bfibi lam ugoditi.
Noge prati d njega sltiSati,
Eto eu mu mlada ugoditi.
Sve]Qrvici lasnje ugowti:
Kasno leCi, a ranD ustati,
Eto Cu joj mlada ugoditi.
Diverove Jrnjizi nau6iti,
I suvUse u loy opremati.
I njima eu mlada ugoditi.
Zaovama ruho sakupiti,
Jetrvama dicu odgojiti,
Eto eu dID .svdma ugoditi.
DOK PRONESU PAMET I LIPOrU ...
Vita jelo, uzVtij brdu grane.
Uzvij g;rane, llZlll'i me na grane,
Dok!le produ gem CrkviCani,
Dok pronesu pamet ii Ii-potu.
Dok pronesu Siroke rukave.
I jos t.ipse. kajisli-opanke,
I jos vise. bunnu nad oeima,
I niz bunnu kitu do Il'amena;
Da j' u mene srdce ad kamena.
Vee hi mi 'Se raztopilo mladoj.
13 Narodni humor i mudrost Musl.imana 193
Vita jelo, uzvij brdu grane,
Uzvij grane, uzmi me na grane,
MUJO I AJKUNA
Dokle produ gerzi Zenicani,
Dok pronesu pamet i lipotu,
Dok pronesu svilene ,rukave,
I jos lipse, fesic nad oeima,
I niz fesie kite do ramena;
Zagleda se Mujo i A}kuna
Bez promjene devet godin dana.
Nit' je Mujo druge drage gled'o,
Nit' je Ajka drugoga dragana.
Da j' u mene srdce od kamena, Ajku prose sa cetiri strane,
Vee bi mi. se raztopilo mladoj. Ajka nece prosca nijednoga;
Vita jelo, uzvij bOOu grane, Zaprosise, pa je izprosiSe,
Uzvije grane, uzmi me na grane, Dadose je i ne pitase je,
Dokle produ gerzi cajdraiani, Vjencase je i ne kazase
Dok pronesu lliroke rukave,
I jos vise, sirite na prsih,
I jos viSe, sargiju u roci,
I jos v.ise, kajisIi-opanke;
Da j' u mene l$rdce od kamena,
Vee hi mi se raztopilo mladoj.
Vita jelo, uzvij brdu grane,
Uzvij grane, uzmi me na grane,
Dokle produ gerzi JanjiCani,
Dok pronesu kerane rukave,
Odvedose ldceni svatovi,
Odvedose lijepu djevojku.
Tude su joj k'nu postaWli.
Tuzan Mujo na pendZere dode,
Kako huknu, tahta dZama puknu,
Kako jelmu, sva odaja zveknu,
Pa on pita Ajkunu djevojku:
Lijepa Ajko, zar ti kniju ruke?
Kniju, Mujo, ;i noge i rukel
I jos vise, kratke fermenCiee, Opet, Mujo, mislim tvoja bUil
I jos l!ipse, sarene peslcire,
Ntiz peskire kite do ramena;
Da j' u mene srdce od kamena,
Vee bi mise raztopilo mladoj.
V11:a jelo, !IlZVij brdu grane,
Uzvij grane, 'llillTIi me na grane,
Dokle produ gem Podbriiani,
Dok pronesu pamet Ii lipotu,
Dok pronesu spuseane kosulje,
Pod kosuljom granate tozluke;
Sve se jenge redom ogledase,
ZgledaSe se, pa se nasmijase;
Oni misle, da im Ajka -laze.
Kad je bilo noei od ponoCi
Sve pospalo kano i poklano,
Ujepa Ajka na sanducim svojiru;
Malo za:spa, al se brzo prenu,
Ona skoei na Doge lagane,
K'nu im je u leden saprala,
Da j' u mene -srdce od kamena, Prstenove u ibrik sasula,
Vee bi mi se raztopiJ.o mladoj. Pa izade na avliska vrata,
Vita jelo, uxvij brdu grane,
UZViij grane, uzmi me na grane,
Dokle produgerzi PutiSani,
Dok pronesu pamet i lipotu,
Dok pronesu prejene kosulje,
Doeeka je celebija Mujo,
Pa je uze po sv.ilenu pasu,
Pa je nosi svom bijelom dvoru,
Ozeni se, radostna mu majka.
I jos lipse, krmezli salove;
Da r u mene ISrdce od kamena,
Vee hi mi se raztopilo mladoj.
Vita jelo, uzvij brdu grane,
SVAK ME HOtE
Uzvij grane, uzmi me na grane,
Dokle produ gerzi Gornjicani,
Dok pronesu pamet i Iipotu,
Dok pronesu puce niz nidarce,
I jos HpSe, cohane eakSire;
Svak me hoee, a ja svakog necu.
Neeu bega, ne begenisem ga,
Neeu age, jer mi nisu drage,
Da j' u mene srdce od kamena. Hoell hodru, hooze su mi drage:
Vee bi mi se raztopilo mladoj.
Jer se hodZe baklavama mane.
194 13* 195
VITA JELA
Vita jelo i pod rtoboon hlada,
Blago onom, tko pod tobom spava!
Dobro ti se 'smisli i naspava.
A ja svu noe premislih, ne spavah,
Koga ee mi Bog u sreCi dati,
n' Hasana, granu dulistana,
II' Omera, bora zelenoga,
II' Mehmeda, dula rumenoga,
II' Mujagu, po celu rubije,
II' Ibricu, srmali kanieu,
Hi Sulju, zlato na mosuru,
IIi Salku, srrnu na jumalru,
II' Aliju, sladku gurabiju,
Iii Avdiicu, paru carevieu.
Sve bi meniu postu priJstalo.
DuIom bi se mlada umivala,
Kiti!1a se borom zelenijem,
Kad hi metla po celu rubi:je,
Lij.epo bi mi lieu ujisalo.
Utegla se srrnali kanicom,
Lijepo hi mi struku ujisaio,
Zlatom vezla, srrnom podpunjala,
A izjela sladku gurabiJu,
Sve bi mlada lako pregorjela,
Sarno ne bi>h paro eaJreV'icu.
CELEBIJA MUJO I DIZDAREVA UMA
Bostan sije CeJebija Mujo,
Bostan sije, a od Boga isee,
Da mu Bog da, da mu bostan :rodi.
Sve olrolo tunje i turundZe,
A po srijedi gospodsko cvijeee.
Bog mu dade pa mu bostan rodi..
Sve djevojke redom dohodile,
Najposli:je Dizdareva Uma.
Govorio CeJebija Mujo:
- A bora ti, Dizdareva Umo,
Ti podigni sindzefli feredZu,
Jell" je rosa po zelenoj travi.
DiZe Uma sindZefli feredfu,
Vidjese se gaee pirLitane;
Sve okolo vuci i bauci,
Po srijedi sve junacki brei.
Na turu je <paSin delibasa,
Na uckmu Celebija Mujo,
Kad to vide Celehija Mujo,
196
Uze Umu po sv,ilenu pasu
Pa je noS'i na visoku kulu.
Tu su bili i dva i ,tri dana
Nit' su jeIi, nit' vooice pili.
Govorio Celebija Mujo:
- Hajde, Umo, trazit ee te majka!
Ne eu, bogme, Celebija Mujo,
Ti si meni i otac i majka.
RUGALICA GARO
Majka Fatu s.Uno pletijalie,
Od petero i od devetero.
Majka Fati ,tiho govorase:
- Moja Fato, moja ljepotice,
lSe id' sarna preko Atmejdana,
Bez robinja i bez hizmeCara,
Vidjet ee te Garo, momee mlado.
Majka m1ide to nitlro ne euje,
Ali to slusa Garo, momce mlado.
Govorase jogun-momee mlado:
- AI, Boga mi, ostarjela majko,
Nije Fata tako ni lijepa.
Glava joj je kube od hamama,
Zubi su joj Begova munara.
Usta su joj Hrvatin-megara,
Dva su oka dva vel'ka findZana,
Dvije ruke dvije oklagije.
MOMAK I DJEVOJKA
Kolo vodi Jijepa djevojka,
Kolo vOOi a pjesmu izvodi:
- Nejma cara nad nasega cara,
Ni vezira nad naseg vezira,
Ni junaka nad mojega momka.
Kad to cuIo zendil-momce mlado,
Govorilo svojoj roiloj majci:
- Cujes li me, moja mila neno,
Uzmi mene na bijelo krilo,
Bric meni bradu i brkove,
Nabijeli me i nabakami me,
Navuci mu surmu i obrve,
Napravi mi glavu djevojacku.
Obuei mi svilenu kosuIju,
Po kosulji dugu anteriju,
-I\nteriju, vezene salvare.
197
Obuci mi zelenu feredzu.
Namjesti me stog god ljepse mozes,
Da ja idem djevojci u kolo.
Majka mu je za rijec hajaIa,
Sve namjesti kako on hotjede.
Obri6i mu bradu i brkove,
Nabjeli ga i nabakami ga,
Navuee mu lSurIDU i obrve,
Napravi mu glavu djevojacku.
Obuce mu svilenu kosulju,
Po kosulji dugu anteriju.
Anteriju, vezene saIvare.
Obuce mu zelenu feredZu,
Namjesti gastogod ljepse made.
Jos je njega mati svjetovala:
- Kada dodes u zelen!ivadu,
Sto je staro sve u ruku ljubi,
Sto je mlado u bijelo lice.
Kolovodu pod bijelo grlo.
On je majein savjet poprimio,
Kada dode na zelen livadu,
Sto je staro on u IlUku ljubi,
Sto je mlado u hijelo lice,
Kolovodu pod hijelo 'grlo,
Pod grlom joj dva zuba ostavi,
KolJiko je lako poljubio
Say Je derdan krvlju ukapaIa,
Droban u njedra sasula.
BEGOVICINA ISPOVIJEST
AH,heg se s ljubom zavadio
Prvu noccu na meku duseku.
Ali-beg joj savezuje roke:
- Kazuj, ljubo, tko te ljubio!
- Gospodaru, otpusti mi ruke!
Sve A.u tebi pravo kazivati:
Dva PaSica i dva Novalica,
I dva bega .Cureic Harlibega,
I dijete iz novoga sehra. - .
Jos joj gore savezuje ruke:
- Kazuj, ljubo, za koliko mita?
- Gospodaru, popusti mi ruke!
Sve Cu tebi pravo kazivati:
Dva Pasica - dva ruta dukata,
NovaIiCi dibu i kadifu,
Dva curciea pedeset dukata,
A dijete - sate iz njedara.
198
ABDIJA
Pod naslovom A B D IfA napisao je 1866. god.
fusuf-beg Cengi! zvani Pafi! iZ Foce pjesmu s kojom
jelsvjetovao svoga sinovca imenom Abdija. Ta se pjesma
IIbrzo rasprostranila po svoj Bomi i Hercegovini.*
1
Hajd' Abdija ti na vazI,
KIanja:j pet vakat
1
namaz
3
,
Tere 4 ne CD bozji faa:z5,
A za Boga, Abdija.
2
'lSrce napuni,
Allah, Allah
7
sve zboni
Svoga Boga spominji,
Ahl sve aui, Abdija.
3
Nemoj dunja
H
milovat',
Krivo zborit' i lagat.
Gafil
9
biti i spavat',
Jazukl0 ,ti je, Abdija.
4
Haram
ll
Iok;mell ne jedi,
ist.inu besjedi,
A besposlen ne sjedi;
Dobro slusaj, Abdija.
'Vaz - predika. 'Vakat vrijeme. 'Namaz - klanjanje, molitva.
'Tere - izostavit,. propustit. !Farz - bozja zapovjed. 'ASk - bozja
ljubav. 'Allah - Bog. "Dunia - svijet na kojem Zivimo. 'Gafil
nemaran, lijen, neharan. IOJaZuk - steta, skocta. "Haram - od Boga
zabranjeno. ULokma - zalogaj, brana, jelo.
* Ovdje je integraIni autorov tekstkao i tumacenje rijeei koje je
dao Mehmed-beg Kapetanovic LjubuSa-k u svojojknjizi NARODNO
BLAGO. 1887. u Sarajevu.
199
5
11.
Nemoj jednu misliti,
Uci bolan i hukCi.
Nemoj drugu zhoriti,
Svoje srce poturCi,
Grohotom se smijati,
AsP nesa
2
sve muci,
Dinu
l
zarar, Abdija.
Duman
J
ti je, Abdija.
12.
6
Dunja
J
jedna leSina,
Radi dobro dok si mIad, Na vratu ti grijeSma,
Jer je marost vel'ka jad A rti jedna mjesina,
Ne ces imat poMje kad, Igpuhat cei!, Abdija.
Kajat ces se, Abdija.
13.
7
Nije Iahko umrijet.
AzTaila
4
podnijet,
Nemoj bim binamaz4,
U raku se zavrijet,
Vak.tmn
5
hajde na namaz6,
Jadni ti smo, Abdija.
Bogu Ci.ni sve nijaz
7
,
Dosta
8
tram, Abdija.
14.
8 Kad ti staDeS mrijeti,
sejtan Ce se smijati,
ProS-Ie vakte' nakianjaj,
Pak ce tebi rijeti:
Od grijeha bjez' u kraj,
Neka, neta, Abdija!
Svom se Bogu priklanjaj,
Nes' se kajat, Abdija.
15.
Kad te metnu u mezar5,
9
Sa sve strane sve duva:r6,
Terc
lo
ne Oini Sunneta
ll
,
A obuzme va1:ra IlaIr
7
,
U musafu
12
ammetal3,
Nije lahko, Abdija.
Velika jeljepota,
Tu,rCi'n
I4
bim, Abd,i.ja. 16.
Nejmas d0Slta8 nikoga
10
Izvan Boga dragoga
I ame1a
9
svojega
N?moj Cinit kilu kalis,
Pokraj sebe,
Uzm' od svakog ti hala1l
6
,
Ne varaj se ti na maI17,
17.
Zlo je po te, Abdija.
Bog je jedan jedini,
Svakom pravo on Oini,
A flaS svetac istini,
'Asi - silan, ohol. 'Nefs - strast. 3DuSman - neprijateIj. 'binamaz
Blago nami, Abdija.
- nepoboZaii. 'Yakat - vrijeme. 'Namaz - molitva. 'Nijaz - ponizan.
"Dost -prijatelj. molitve nadoknadi. " Tere - izostavit, pro
pustit. "Sunnet - sVeCeva zapovjed. UMusaf - luran. DArne - u
kuranu jedno posebno sure (stiva). "Turein - Musliman, muhame
lDin - vjera, mono lZarar - steta. skoda. 3Dunja - ovaj svijet.
dovac. "Kilu kal - svagja galama. 16Halal - oprost. oprostenje. ''Mal -
4Azrail - angjel koji duse prima, vadi. 'Mezar - grob, raka. 6Duvar
novae, imetak.
zid. 'Nar - paklena vatra. "Dost - prijatelj. 'Amel - zasluga.
200 201
i..
il
1
I
18.
Ti se uzdaj u Boga,
NemoH se drugoga
OSljem njega jednoga,
Selamet
1
je, Aibdija.
19.
Uei dobro i pisi,
Ti se ouvaj ne grisi,
A sejtana
2
s:ve plaSi
Od sebeka, Abdija.
20.
Na zlikovce ne gledaj,
Prevarit se ti ne daj,
Li1epo se ti vladaj
Sa svakijem, Abdija.
21.
Slusaj dobro stari1eg
A ne ljuti ni mladeg
Pa se ne boj nicijeg
Abdija.
22.
Nemoj zbonit fuhusa
4
,
Ode i dins i dusa;
I onome tko slusa
Nikako je, Abdija.
23.
Skc
6
besjede zboriti,
Mala jan.j7 d'l'obiti,
U grijehe gaziti -
Vrlo ruZno, Abdija.
24.
U dunja
S
se ne uzdaj,
On ce proei dobro znaj,
Vee od Boga iSCi raj.
Moj po Bogu, Abdija.
'Selamet - spas. 'Sejtan - vrag, gjavo, sotona. 'Reziluk - napast,
ruglo, osramoeenje. 4FuhuS - sramotne rijeei. $Din - vjera. 'Sire
ruine rijeei. 'Mala jani - brbljanje, besposleni govor. 8Dunja - ovaj
svijet.
202
25.
Ovaj .svijet 'proCi ee,
I kraj svemu dod Ce.
NaSe duSe otiei ee
Kud valjade, Abdija.
26.
Bez abdesta
1
ne hodi,
U dZami:ju prohodi,
Halik
2
dragi sve vidi.
Haj:iil po te, Abdija.
27.
Nemoj mehko sterati,
Nemoj tvrdo spavati,
Vazda valja mueiti
Svoga Nefsa
4
, Abdija.
28.
Gin' Abdija ti hajrat
S
I ve-tiki hasenat
6
,
Muhamedu .salava1
7

Valjat ce ti, Abdija.
29.
Citab
S
kaie grehote
I dZenetske
9
Ijepote,
Dzehennemske
lO
strahote;
Placi bolan, Abdija.
30.
Nemoj 'Se ti krivo klet,
Valja brate umrijet,
Gorku muku podIDjet,
Nije lahko, Abdrja.
31.
Smrt je jedna AdXija
ll
,
Tatarska je kandZija
12
,
Ti &i boIan JoIgjija
l3
Ugurolla
14
, Abdija.
'Abdest - umivanje, Cistoea. 'Halik - stvoritelj. 'Hajir - dobrota.
4Nefs - strast. SJiajrat, hajir - dobro djeIo, zaduibina. 'Hasenat
dobroeinstvo. 'Salavat - blagoslov. 'Citab - kuran. "DZenet - raj.
"'DZehenem - pakao. "AdZija - gorhoCa. "KandZija oie, korbae.
IlJoldZija - putnik. 14Ugurolla - sretan put, s Bogom. .
203
I
J
!.\
;.i
'j
L
;1
. 1
I
"
I
:i .1
j 1
, I
I
32.
Sirast
l
tanka cuprija,
Od sablje je ostcija,
A od dlake jos tanja.
Vajha1una
l
, Abdija.
33.
Sirat valja broditi,
Tezak tovar nositi,
A ad Boga iskati
Selameta
3
, Abwja.
34.
Mahser jedna jalija
5
,
A Bog dragi kadija
4
,
Zebaninska
7
dolija
8
,
B ~ ce sVaSta, Abdija.
35.
Na MahSeru valja 'Stat,
Bogu dragom dievap9 dat,
Ne pomaie VejsillO brat,
Vjeruj mi se, Abdija.
36.
Hesab!l davat za sevab
ll

Za grijehe bit azab
13
,
Ko 9to kale naS 6tab
14

Hoee biti, Abwja.
37.
Dzehennem
lS
je vldo plah.
U njega ce svaki vlab,
Pak Ce :vreti kao grab;
Jao njima, AbWja.
ISirat - jedan uski most preko pakla. 'Vajhaluna - tesko i ufas.
no. 'Selamet - spas. 'Mah!ler - strum sud. 'Jalija - prostrana obaJa.
6Kadija sudac. 7Zebani - paklene sluge. 'Dolija - pobjeda. 9D!evap
- odgovor. raeun. l"Vejsil - osobno iDle. "Hesab - racun. l1Sevab
duSevne zasiuge. "Azab - paklene muke. "Citab - nebeska knjiga
(kuran). l'Diehenem- pakao.
38.
Dzehennem 1e wlo vruc,
U glavu ce maljem tuc;
U njdma ce pucat ZUC,
Koj' umau, Abdija.
39.
Allah
l
jedan Resul
2
hak
3
,
AI je danas mucan halk
4
,
Naopako kreno svak;
Vajhaluna
5
, Abdija.
40.
Ahir zeman ulema
6
,
Zajif im je mesela
7
,
Osvojila mamela
8
;
Zio po njiha. Abdija.
41.
Ne ce pravo da sude,
Vece muce sve ljude,
Na sabah
9
se ne bude.
Gafil
lO
ti SU, Abdija.
42.
Dinu
ll
nejma lI'agbeta
12

Turskoj vjeri hurmetalJ.
Hej Zalosti predrta.
sto ce biti. Abilija.
43.
Jusuf1
4
Cengic ovako
Piso. reko i plako,
Jer je tebi obreko
Kazat pravo, Abdija.
IAllah - Bog. 'Resul - bozji poslanik (svetac). 'Hak - pravedan.
istinit. 'Halk - narod. puk. 'Vajhaluna tesko, masno. 'DanaSnjem
sveStenstvu, hodiama. 'Ne moZe se Covjek povjeriti. IJer su $Ie dali po
zlu. "Sabah - jntro, zora. 10 Gafil lijen, nemaran. "Din - vjera.
URagbet - poCast. 13Hurmet - pocitanje. I'Jusuf - osobno ime.
204 205
4.
Ehalija
l
nije razP,
A s njima je BeCi'r kaziJ,
A 'Vojnike on ne pazi
Od zarara
4
, gospodo.
5.
DUVANJSKI ARZUHAL
Pobit ce nas kameni
Kao hrti mameni;
DUVANjSKI ARZUHAL je molhenica
Ne kasaju ni konj,i
koju je iZ Duvna (Zupanjca) 1806. godi'ne opremio neki
OvoNko, gospodo.
aga u Travnik na hosansku vladu mole! da hude na
6.
koje drugo mjesto premjeften i postavljen sa svojom ce
Teska j' ova k!r'ajina
tom, jer Zhog mnogijeh oskudica, hilo mu se je veoma
I krvava haljina,
Ali nas je maJina,
dosadilo u Zupanjcu sjediti. (M. Kapetanovic Ljuhufak) Neka znate, gospodo.
7.
Nisam D!ikad vidio,
1.
A svakiud sam hodio,
sto sam ovdje teglio
Evo pisem anuhaIl,
TeSku muku, gospodo.
Da vam kaiem za svoj haP,
Propade nam c'jeli maP,
Sjeromasirn, gospodo. 8.
Ni Carsije ni hana,
2.
Nestade nam duhana,
Vee puSimo srnrdana,
Bre pomagaj do Bogal Razumte nam, gospodo.
Nije l' nigdi nikoga,
Nikom nije ovoga
9.
Sto je nami, gospodo!
Sakelmisdm basumuz
s
,
Diikillmede jasumuz6,
3.
Agu oldi isumuz
7
,
Insaf idling, gospodo.
StjeraSe nas u Duvno,
Kao konje u guvno;
10.
Neka mate ufano,
Pogibosmo, gospodo.
Mehmed paSa Zade
Za nas Ii ne made;
Evo cinim ifade? -
KaZite mu, gospodo.
lEbalija - narod. lRazi - pristati, odobriti. lJ{azi - kadija, sudac.
'Zarar - koda;. ~ t e t a . 'Dodijalo nam je glavi. Proljevamo suze. TTeZak
'Arzuhal - molbevica. 2Hal - stanje. 3Mal - imetak (novae). nam je posao. 8;:,mllujte se. 'Ifade - prikazujem.
206 207
11.
I sabika
1
teftedarZ,
MQj uzdani gospodar,
Ja sam njegov
Pozdrav,te ga, gospodo.
12.
I timarslci
4
teftedar,
Pozdravte ga 'Said hezar
S
Minetiimuz bi karar6,
Istina je, goopodo.
13.
TeskeredZi efendF,
Bilur kendd her fendi
8
,
Gjorsun. imdi derdmendi
9
,
Pr.ieajte mu, gospodo.
14.
Niti mogu plI'oci,
Ni u Prusac dati,
Ne smim tarno otiti,
8to eu sada, gospodo?
15.
Niti magu sjediti,
Niti jesti ni piti,
Ne znam Sto eu Ciniti,
Svjetujte me, gospodo.
16.
Mislim doCi do paSe,
Al' ako me pozna!!e,
A duSma:ni uznaSe,
Zlo je po me, gospodo.
17.
Vii ste zevku
lO
sefade
ll
,
A mi derdu
12
beladeU,
Svalci danak dZefade
l4
,
Je li pravo, gospodo?
18.
U dan uili tucemo,
Obnoc sjeno vucemo,
Opanke ne sV'Ucemo
Do sabaha
1
, gospodo
19.
DuvanjskJ su ajani2
Koo stari ti:rani,
Oni zi'VU jabani\
Mucno trpit, gospodo.
20.
Nitko ne zna do Boga
Moga bega Omera,
Da nam nije jail njega,
NaHpismo, gospodo.
21.
'"
Bog mu dao dzenet4,
A otcu rou Rahmet
5
,
Dobro cini gajret
6
Na gospodo.
22.
Hotio bi IDueat,
Al ne mogu cucat,
Suha krruha meat
U 1:.upanjcu, gospodo.
23.
Ja sam svuda hodio,
U Stambul dahodio,
Ni,sam ovo v.iciio,
8to je naIrn, gospodo.
24.
Svi po Bosni neferi7,
Evlerii.nde seferi
8
,
A mi aSa-jokari9,
Sto smo krJIV'i, gospodo.
Sabika - "IefttXlar - financijalni upravitelj. 'Hizmeear
sluga. 'Timarski - spahinski. 'Sad hezar - sto hiljada. 'PodloZni smo
sasvim. 'Vezirski tajuik. 8Razuman je on Covjek. "Neka vidi Ato teglimo.
Sabah - zora, jutro. 'Ajani - prvaci. 'Jabani - divlje. 'Dienet
'Zevk - UZivanje. IlSafa - roir, pokolj. IlDerd - muka. uBelaj _
mj. SRahmet - pokoj. 'Gajret - pomoe. 'Nefer - vojnik. SKod kuea
nevolja. "DZefade - muka, patnja.
sjede. 'A mi gore dole kasamo.
208
14 Narodni humor i mudrost Muslimana 209
25
On sekizbinj evlerden
1
,
Gajri jokdur bizlerden
2
,
Jazu kusun seferden
3
,
Kurtul maduh
4
, gospodo.
26.
I dan i noc skacemo,
Neprestano placemo,
Da yam pravo reeemo,
Ne moze se, gospodo.
27.
Ljeti, zimi, sve vcjska,
Da je nasa Imotska,
I po tcvar jos voska,
Dojadil0, gospodo.
28.
Osanmisler neferlerS,
Hadden asm seferler6,
Stranputice giderler7,
Utekose, gospodo.
29.
BjeZi po jedan,
stc 6u cinit ja jedan,
Ako zovnu na mejdan
Ne2lDamskim cu, gospodo.
30.
U dobri cas bib Aga,
DuSti basum dag daga
8
,
Prow bib se ja svega,
Al ne mogu, gospodo.
31.
Ovog hi se ja proso
Da hi kuill ne dcsc
I odavle omic,
AI sramota, gospcdo.
'Od hiljada 'Drugi nejma osim nas. 'Ljeti zimi na vojni.
4Nikad nismo slobodni. 'Dosadilo vOjnicima. 'Veee trpit ne mogu.
'Stranputice odlazee. "Udrih glavom na muku.
210
32.
Mrskc mi se tuziti,
A hodeci ruziti.
Ja ne mogu
Ne znamsta cu, gcspcdo.
33.
Dodija mi vee tuga.
Budue vaSa ja sluga,
Prernnogo ee bit ruga
U i:upanjcu, gospodo.
34.
Varna velim na jedno,
Sastante se u jedno,
Pa govorte zajedno
Raw mene, gospodo.
35.
Eto saljem causa
Starcg Ibru Morusa,
Nern'Ojte mu rec usa
Millimo vas, gosp'Odo.
36.
Smilujte se na svoga
Vjemog slugu staroga,
Pa posIjite drugoga
U i:upanjac, g'Ospod'O.
37.
Jamite nas iz Duvna
Jer bi mogla bit buna
Da je bHzu nas Una
Da skoCim'O, gospodo.
38.
Svojim v'Ojnicirn 'Oturak
l
,
A nama je Ia jutak
2
,
Makul gjormez buni hak
3
,
Cini mi se, gospodo.
'Oturak - sijelo. 'La jutak - 510 se trpit ne maZe, potesko. 'Ni
Bog ne ce odobriti.
14'" 211
39.
Nije nama do smiha,
Nestalo nam liz miha,
Te !]lam dusa ispiha,
Pomrijesmo, gospodo.
40.
Kjotumuzdiir zaten hal',
K:imsede jokdur megjaP,
DfidZe dZunduz kilukaP
Megju nama, gospodo.
41.
A varna je do smiha,
Nama dusa dzdi.ha;
Cuvajse od griha,
Umrijecete, gospodo.
42.
Ovo tuga gOVOI'i
Jer nam vece dogon,
Niti kopaj ni on,
Od kud cemo, gospodo.
43.
Mi smo opet svi vaSI,
Progovorte vi pasi.
Svi nefen su naSi
Goli, bosi, gospodo
44.
Vele mem nefen,
Da im jesek secen
4
,
Sorar senuz haberi
5

Bjezat cemo, gos-pado.
45.
Joktur buna bie takat6,
Nije msta za Zvakat,
Ne mozemo vee ,trkat,
Vjerujte mi, gospoda.
46.
Mi tJraieCi sicara
1
UCinismo zarara
2
,
Pak ce biti fuaral,
Neka znare, gospodo.
47
Gdjekada ,se karamo,
Sami sebe haramo,
I nevolju paramo
U Zupanjcu, gospodo.
48.
Najprvo smo mi ziigjiirt4,
Ne jedemo ni jogUI'1:5;
Rad bi cirrit ja sukjut
6
,
AI ne mogu, gospodo.
49.
Gladni konji nam hriu,
Ne mogu se da diiu,
Jer ~ e uZa sva t r ~ u
Kraduc sjeno, gospodo.
50.
Nedamko ni boba
Ni za pare ni diaba;
Oprostite svog roba
A prid duSu, gospodo.
51.
Ubite nas u 5inu,
Pa nas biju ko svinju,
I iScu nam jos cinu,
Jela pravo, gospodo.
52.
Nije za sto Jrupiti,
A sve ho6e sJrupiti,
Molee zube tupiti;
Koja fajda, gospodo.
ISiear - plijen, dobitak. 1Zarar - steta, skoda. 'Firar - bjegunac.
'NaSe je stanje uZasno. 'Da se trpit ne mof:e. 'I dan 1 noe svagja
42:Ugjiirt - bez novaca. 510gurt - mlijeko. 'Sukjut - lutiti.
je. 'Da sve ~ e C e r jedemo. 'Ako nas vi pitate. 'To se snosit ne more.
213
212
55
~ .
POZIV
Da otmemo hi zorha
1
,
Da krademo jest globa
2
,
Jusuf-bega Filipovica na nauk
Isprazni nam se torba;
Smilujte se, gospodo.
Sarajevo. 15. maja 1880.
54.
Velimo yam mi aman
3
,
1.
Nije I' dose vec zeman
4
Braco moja, svi Bosnjaci,
Da budemo svi revan
s
Osoblto Muslimani,
Nasoj kuci, gospodo.
Cujte mene vi junaci,
Neeete se pokajati.
55.
Biz Duvna je gideJj6, 2.
Taribumuz bezbelF,
Zilkadenn eveli
8
,
U nas mnoga djeca mIa'da
To se znade, gospodo.
Za nauke svake sada,
A nauka sv'jetom vlada,
Dajdermo ih azuciti.
56.
Da znademo kabahat?,
3.
Sto tegtimo melamet
lO
,
Da je ovo zijafetll,
Vidite H, dobri ljudi,
Dodija nam, gospodo.
Koliko se vlada trudi,
Te iza sna naske budi
57. Na nauk nas uputiti
Jednu rijec jos imam,
Oprav te nam taj meram
12
, 4.
Bi nam sohbet
13
vas tamam
14
Naseg cara Velieanstvo,
Falimo vas, gospodo.
To je braco stare caTStvo,
Vjekovito gospodarstvo,
Kom podloZno valja biti.
5.
Nerazunmi neki zjajll
Da Ce iCi u Aziju,
A ne uCit gimnaziju -
Stirn ce sebi nahuditi.
6.
'Zorba - nasilje, otimacina. 'Globa - kazna, muIta.
S
Arnan _
Vjerujte mi, nije muke
pomagaj, smilujte se. 'Zeman - vrijeme. 'Revan - poci. 'Mi u Duvno
oct karla smo. 'DoW mate lijepo. Zillkadeta - mjeseca. 0Kabahat _ Dati djecu na nauke;
krivnja, pogrclka. IOMelamet - muka, patnja. "Zijafet - gostba. S tim nam budu proste '1'Ilke
'IMeram - Zelja. USohbet - rijeei, besjede. "Tamam - smeno. ,
Dobro nase odrZati
214
215
7.
Jos je nama svetac reko
Trai'te nauk na daleko!
Lud bi bio ko bi ceko,
Zato valja pohieeti.
8.
Od bdike do motike
Traf'te nauk bez ra:rJike -
Svetceve su rijeci vel'ke
Sto se mora iizvditi.
9.
Nij' od znanja nista bolje,
Od neznanja sramotnije
S toga svasta znat je bolje
Bel. razlike neg ne mati.
10.
Sv;i naucni napreduju,
A neznani propadaju;
Zato treba imat volju
Sve sto valja nauciti.
11.
f'iJjpovic beg <to rete -
Sa srca mu to potece.
Za nas nejma msta prete:
Neg' svu mladez izuOiti!
LEGENDE, BAJKE
I BASNE
,i
,Ii
1'1 ,I,
~ !
\
CUDESTVA HAD1:I-DERVI8A
Bdo 'je nekakav derviS hadiija, koji je mnoga t:udesa 11 narodu
cinio. Mnogi drugi dervgi, koji su PQmanja eudesa emili, docuju
za !Iljega, te mu poemu zaviditi i dQgovore se, da poou svi na ha
dZinski barjam kQd Radii-dervisa na videnje i na zijafet; pa da bi
mu pokazali da i Qui cudesa oine nista manje nego 'On; svaki Qd
njib uzjaSe na razLiiSito zvije1'e, neki na lava, neki na nigra, neki
na mededa, neki na vuka itd. i svaki sVQje zvije1'e zauzdaQ su
dvije five zmije, a tre6u drZi 'u rukama mjeste kandZije, te svoje
zvijere gQni. Kad dodu do pod kueu Radii-dervisa, 'On dh vidi s
pendie1'a od kule, pa zapovide kuli: - Ded se PQkJreni iz temelja,
pa hajdmQ u susret gostima. - Kula 'PQtroi dervisima u sus1'et; a
kad oni ,vidjeSe, da RadZi-dervis sjedi na pendieru, a da kula pod
njim ide, svi skoCiSe te k hadZiji otidQse i svi mu se poklonise. On
,ih lijepQ doiSeka, i naredi mQmcima, da 'svu Qnu zvjerad i zmije
zatvQre 11 izbu kod njegQve krave. Kad bi u jutru, PQklonise mu se,
te krenu da ridu, a RadZi-dervis ib isprati. Oni uljegu u ahar, da
svaki svoga nazQvi-konja prihvati, a ne videnista drugo Qsrim krave
hadZine. - Arnan, efendum! - Svi povieu. - Ovdje ne VoidimQ
niSta osim woje krave. - Stante malQ da vidimo, - odgoVQri
hadZija. Izvede .k!ravu u avliju i naredi jQj, da zine. Krava kad zinu,
otvore jQjse u ustima straSne planine, brda i ledine, a po njima
se ligra:ju Qna zvjerad ri jednQ drugo ne jede. ReiSe hadiija: - Eno
pogledaJte! 'lnoja lib krava svijeh izjela; nego nek ,svaki od nas
sVQjega konja uhvati. - Oni tako ucine, ali, ne moguCi vidjeti 'One
svoje zmije, zapitaju: - Ada gdje 5U nam uzde i kandiije? M.i ih
ne vidimQ. - EnQ ih pod onim najveCim drvetom u QnQm grohotu
iSPQd QnQga najvisega kamena, pa neka svaki svoju izvadi. - Oui tQ
urade, i, karl svi Qpet, kao QnQ pl'ije, PQsjedaju ikad Qkrenuse, 1'eee
Un RadZi-derviS: - Oisadile, braeQ! znadite, da ne moiete kao ja
cudesa svi vi ciniti prije, dQk ne PQdete stQ i jedan put na cabu,
pa Qpet svi vi neeete mo6i uxaditi kQIikQ ja sam.
219
BORDZA I GJERGJELEZ ALIJA
Bio je u KrajilIli nekakav siloviti junak po amenu Bordza, koji
se po KraJini bio proglasio Il!ista grdi lIlego jos bolji od Gjergjeleza
A1ije. Kad momak prihvati s'VOjilh 25 godina, ruko mu ruje smi:o na
megdan izaCi niti se s njim pohrvati, te on pisi knjigu Gjergjelez
Aliji da k njem'll dode u Krajin'll, i Alija m'll dode. Vidje Bordza, da
je Gjergjelez ad njega jaCi, te ne see ga na smrtni megdan pozvati,
nego mu rece: - Cuo sam za tvoje junaStvo, a ne znam, jesi Ii ti za
moje, pak sam te zvao da se sjutra pohrvljemo, da idimo, ko ee
koga obariti na zemlj'll, Ii. da se pobratimi:mo. - Gjergjelez :na to
pristane, pa po veeeri, kad adose spavati, leze BordZa do Gjergje
]eza Alije, a prije nego IHo je BordZa legao, dozove sestru Almu i
pris3Ipee joj: Kad cujeS da je Gjergjelez zaspao, lezi m'll na dno
noga, pa primaJrni i dobro pribi poplate ad tvojdh noga pri njego
vijema, i pr.idrli jedno dva sata, a ne boj se obrazu: ja eu kod
Al1je Nti. - Djevojka taka i 'llcini kako je BordZa nauoio, ali ne
prode ni po sma GjeI'gjeleza spopade mrtvacka voda, a djevojoi se
uZdi krv taka, kao da je pohijesniJa, te se ruze :i sapti bratu
B<JJ:1dZi, da wse lIle moze uzdrZati poplate uz poplate Ali:jine, kako
joj je on bio rekao. Smm dan dignu 5e, pij'll kafu, rueaju Ii otidu
na Iivadu, da se pohrvlju, i BordZa obori Gjergjeleza na zemiJu.
No kad se vratiSe kuCi, da se bratime, kaZe Bordza Gjergjelezu: -
Pobratime, ja tebe oborih .i. ti mislis da sam ja od tebe jaoa, je Ii?
Nije istina, nego sam ja tebi hilu ucinio, jer sam vido da si ti od
mene jaei i da nad Gjergjelezom Gjergjeleza nema, pa sam te zato
prevario, samo da se s takijem junakom pobratimim.
MLINAR I VILE
Bio neki mlinar, i imao mlin prl nekoj sumi. Jedn'll vecer do
nese on Zito d zaspe da se melje. Karl bude u neko doba noei, mli
nar oeuti neku pjesmu i preplaSi se, pa pode viriti kroz brvno. Ima
sta i vidjeti: vile uhvatile kolo pa igraj'll i pjevaju. Na jednoj viii
pozna mlinar zlatnu anteriju svoje zene. Kad vile malo popjevaSe i
poigrase, stare vile stado!ie mladima govoriti: - Idite sada svaka
koja ruje Boga spomenula, i donesite masla, meda i mliva. - Odose
vile brzo i donesoe pa vatru nalozie i halvu ispekose. Jedo!ie
halvu i svu ne mogose pojesti. Stara vdJa progovorl: - Ovo !ito je
ostalo, ostav.ieemo za onog mlinara. -; Mlmar cuvsi to istrCi iz
mlina ua polje pa pode vilama; one pobjegnu, a mlinar popane
grudu halve pa se baoi za njima, i to na onu vilu sto je na njoj
anterija njegove Zene. Vila m'll progovori: - Mol' se Bogu, mlinaru,
to holOz zapjeva; a ti bi upamtio na koga si se halvom bacio. -
Mlinar se u mlin povrati, mlivo pokupi i brzo ode kuci. Kad dode
kuCi, upita Zenu: - Kamo ti anterija? - Sta ti je, dobar Covje
ce? Moja je anterija 'll sanduku. - Daj mi je, zeno, da je vidinl.
:lena otvori sanduk i dade mu anteriju. On pregleda anteriju, i
nade na njoj biljeske od halve, pa rece feni: - Nocas ti je anterija
na villi hila.
220
STA JE ZENSKI SER
Jedno jutro sjede covjek pokraj vatre ri prlstavi dezvu uz vatru,
da kahvu ispece. CekajuCi dok dezva provri, zamisli se pa ce glasno
reoi: - ~ h a l i je ,to zenski ser? Da mi je znati? - A zena,koja je
brasno prosrija'Vala za naevama, red ee mu: Neka ti nije hatur
ja eu ti pokaza1:!i. - Covjek je uslobodi da joj neee nrista za hatur
primitli, neka te sejtaniuke na njemu izvcii. Zena ucini, te se covjek
prometne u jarca. U tom dode trgovac, pa ga kupi ad zene, te ga
uze za rag i povede. Covjek htede da rece: - Ne vodi, ja sam
covjek, - ali zaludu, posto proavaz,j, admah zadreoa Ikao jarac.
l1rgovac ga advede, rte zatvoci u svoj tor, de su bila jos tri jarca.
Kad dode prvi petak, izvede trgovac jednog jarca i zakla, a osta!ie
n}ih trojica; a kad dade dru!3i petak, zakla drugog, a treeeg petka
treeeg jarca. Sad osta oovjek u jarcevoj kazi sam, miJsleei kaka je
do!iao red na njega, i kako ee ludo d2Jgubiti glavu. Kad dode i eetvrti
petak, dade trgovac ie i njega oboci da zakolje; on opet !ieeo bi da
rekne: - Ne kolja, jadan ne hw, ja sam ooV'jek, ali uzaiud, tim
!ieedne pragovoriti, zadreci kao jarac i u velikom strahu razbere
se. Karl se !razbere a on sjedi na !i1stom mjestu, dezva jos nije
provrela a zena se smije za naevama !ito je on oatav mjesec deverao
kao jarac.
Eto to je zenski !ier.
SULEJMANIC I DZINSKOG PATISAHA SCI
Car Sulejman gradio dzamiju u Stambolu. Taman !ieeo da
zapocne gradnju, kad mu doleti nekakva tica i zavice: - Ama, ama,
ama! - Cuje rto car pa zapita: - Ne demek ama? - A tica mu
yeti: - Nemoj drugog uzeH za ne:i'l.1laxa dzamiji vee onoga koji
mogne na mermeru postaviti jaje da na whu stoJi. - To tica rere
pa odle6e. Car stane traZ!i1li lIleimara kako mu je tica rekla. Dolazi
Ii ovaj i onaj, ama zal'lldu, niko ne more da postavi jaJje na vrh.
Obtledi seaman say Stambol, a ne nade se neimar. Eto ti opet one
tiee pred dvor, pa ee opet: - Ama, ama, ama! Ne demek ama?
- zapita car. - Ti m:aniS u kafezu sina ima dvadeset godina, pusH
ga neka i on proba metnuti jaje na vrh. - To reee pa odleee. Car
Sulejman pusti sina iz kafeza, on kad cuje oko !ita se muce, uzme
jaje, pa skine haIku s prsta, metne na mermer i u haIku jaje. Tako
Sulejmanic post,ane neimar nove dZamije. Kad swsi dZaInitju, opet
doleti ana tica i rece: - Ama, ama, ama! - Ne demek ama?
upita car. - fusti caxeviea malo u loy. - To rece pa odleee. Car
pusm. carreviea da ide u lav. IZaSavsi u Sumu, oio dan je tumarao
tamo amo, dlok lizhi pred njega jedna baba d na glavi nosi pUDU
ruCicu mHje.ka. Carev.it dokopa pusku, naniSani i pras, posred
ruCice. Zali mlijeko babu svu jagom, kao da se okupala u njemu.
221
Na to ce mu baba TeCi: - Ne smirio se, junace, ni umro da Bog da
dok ne vidUo dzinskog patisaha seer! A znaS kakva je? Tako je
bijela kao oni s-nijeg a II:lll11ena kao ona krv po snijegu. Carevicu
se odmah uleze to u srce i sve je mislio 0 njoj. MisleCi tako, sve je
iz dana u dan slabio i venuo, dok ne dode k'o prst. P:ita ga otac sta
l11U je, a on suti, nista ne odgovara. Najposlije zamoli oca da ga
posalje u gurbetluk. Otac ga spremi, da mu sve sto treba za put i
sejsanu dukata. U tome opet doleti tica i zavice: - Al11a, ama,
ama! Ne demek ama? - zap,tta car. - Ako ode carevic, .izgubice
oei svoje, ali Ce videN Ii diinskog patisaha scer!
Carevic krene na put. Idu6i take putem ,izidepred njega davo
u insanskom suretu, te ga zapita: - IIi je bolji ser, iIi hair?
Pa to se zna da je bolji ha:i.r - odgovori carevic. - N.ije iistina
odgovol1i davo - boljli je ser. I tako pregoneCi se, <!avo ga navran
da se oklade 0 oci,koje bude bolje da onaj iskopa drugome oei.
Ugovore da im presudi prvd covjek sto ga sretnu. No davo k'o
iSao je i.s njw i opet se pretvori u dn-sana, pa wde pred njih. Sad
ga obojica zapitaju iN je bolji ser iN hair. f)avo im odgovwi da je
bolji ser. Zatim 'sretnu drugoga Covjeka, pa i treeeg, a 00.0 se sve
davo pretvarao i svm im potvrdd da je bolji ser nego hair. Tada
davo i.skopa oOi carev,ieu Ii ostavQ ga onako jadna i nevoljna na sred
puta. Otale krene carevic dalje, ama kako ne imadase ocaju, ne
mogase daleko. Nirje koraCio nekoJ.i:ko koraeaja, a zapne mu grana,
te preko glave koUka je dug i sirok. Tu lezeCi zadrljema rou se i
zaspi, dok sm da doleCeSe tri goluba i pobiSe se vtiS' njega. BijuCi
5e 1ako, liispanu im dva pera, dok jedan progovor.i: - E da zna
carevic pa cia uzme ona dva pera i da .itz: svoj.ih dzepova izvadi oei,
pa ih metne de su i bile, pa onda cia ode ovdje blizu na vodu i da
zamoei perke pa pomaze ooi, odmah bi progledao. - Posto se
digne careVlic, nade dvije peruSke, uzme ih, nade ooi u dZepu, metne
ih na svoje mjesto, pa nekako se dotetura do vode i onijem
peruskama opra-vSi oei, odmah progleda. U tom .iIlalece i oo.i treci
golub, a on ga uhvati i strpa u njedra, pa hajde dalje. Golub ga moli
da ga pusti, a carevie ni da euje. - Znam ja, - vell mu golub,
kuda ees ti; eto nema oeterest koraka do dZinskog patiSaha. J os
malo pa ces videti pred $Obom velike dvore, do neba dopiru, to su
njegow. dvorJ.. Nego ti mene pustJi., ja eu 11 vrlo trebovati. Kad
doctes pred dZilo:skog patisaha i kaZes mu porad sta lSi dosao, on Ce
te ISWpati u jednu kuhijlU, a ja en biti u kuhijd, i doeekacu te na
kriJa, da se ne IUbijes. Postije ce te car zovnuti na veceru, a po
veOeri iQi ceS sultaniji, njegovoj sceni. Ama znas ko je more dobiti?
Ko bude maJ&tor da je 1rl veC.eri uzamandce na6era da progovori,
jer ona ni s kMn lIleCe da govori. A kad ti podeS devojd, ne idi bez
mene, 'Vec C1m dz kuhije, a ti mene metn<i u rukav. Kad dades
sultaniji, nazovi joj selam. Ona ti ga neee prihvatiti, a ti okreni
vikati selam svemu sto vidis u sobi. U tom mene bad za vrata, pa
nazovi selam vratima. Ja en ti prihvatiti selam, a sultanija Ce
misliti da vrata govore. Ti onda trill da te razgovorim i da ti
kaZem kakvu ierahiju, i reci: - Kad neee sultanija da progovori,
a sjutra mi valja poginuti.
222
Carev,it pusti goluba, pa pode dalje. Nije malo oomak'o, dok
ugleda dvore. Dode do njib. i odl11ah ga pustepred patisaha. Kad
eu patisah zasto je dosao, odmah naredi da se strpa u ,kuhiju. Tu
ga golub doceka na krila, te se ne ubije. Uveee ga patBah pozva na
veceru, a po veceri ce sultaniji. Ama, ako ona ne progovori, ode
glava s ramena, kao sto je mnogima otiSla. Carevic je ponio go}uba,
pa s Bozjom pOl11oCi upravo pred sultaniju. Usavsi carevic u sobu,
pokloni se i nazva selam. Sultanija ga pogleda, pa se okrenu na
pendZer, a nista ne odgovori. Onda carevic okTene: - Selam alee,
pendzeri! Selam alec, duvari! Selam alec, vrata! - a goluba je vee
bio spustio. Dok kao bajagi vrata odgovore: 0, alejcumu selal11!
hoSdeldum, seh zade, carey sine, sultan Selimien! Oklen ti ovde?
Dajte, mojaqraga vrata, vi me 'l'azgovorite, eto sultanija nece da
progovoci, p'a mi valja sjutra poginuti, nego mi ,kaZite kakvu itra
biju! - Dok istom vrata zapoCeSe: - Ho6emo, hoeemo, slusaj
samo. Ono se sastave dunner, terzija i bodza, pa nekud ism u
drus1JVu. Dunder i terzija bili ISU Rlseani, a hodZa TurOin. U putu
zanoee na roeraji. Tu naloze vatru i ugovore da je po redu cuvaju,
svaki po dva sahata, a druga dva da onda spavaju. Prvd ce je cuvati.
dunder. Ele, kako je 08too sam dunder, uzme alat pa stane tesati
jedno drvo. Tesi, teSi, dok od njega benzer Covjeka - Vala
CU ga -metnuti, nek 18e terzija prepane - pa ga uspravi prema vatri
liZ jedno drvo. Kad ustane terzija i pride vatri. Boga mi se poee
kostreSiti kad pogleda. Jest, vjera i Bog, privuk'o se neko, pa
polagano, pa seepa sjekiru, pa zWz po sred glave. Prevrnu se drvo,
a terzija se stade smijatisam sebi od cega se prep'a. - Ovo je, beli,
dunder naOinio, da me prepane -reee terrija pa se nesto domisll:
- Yalaha, kad ga je on naCinio, d ja eu mu skrojiti haljine, pa kad
ustane hodZa, neka se jos boJje prepane - i tako Il11U terzija iIlaCini
haljine, pa ga obuce !i prislonJ. na dsoo mjesto. Kad ustade hodZa i
pride vatni, kad was sta Ii videti: covjek 18e prislonio uz drvo, pa
stoji. Pogleda jos bolje, jes' Covjek pa covjek. Dokopa hodZa sjc
kim, pa pni'VUkavSi se, zvi.zine ga po sred glave. Drvo se prevrnu, a
kad hodZa razgleda sjeti se da su oni objesenjaci to nacinili, da nje
ga prepanu. Dok se nesto domisli: - Vala, kad su ga oni nacinili i
odijelo mu porezali, i ja en moliti Boga da oZivi. - I tako se stane
mol!iti Bogu, a Alahu kudreten, i dade rou dusu i o21iVli - kad Ii
djevojka k'o zlatna jabuka, prav,i dunja duzell E, sad ti nama kill,
careWcu, Oija bi rek'o da je ana devojka? - To 'VTata pricaju a
sima i sultanija, rna niSta ne progovara. Na 1:0 ce carevic: - Ja
mislim, posto je dunder nacinio, da ce biti njegova. - A vrata vele:
- A terzija joj je nacinio haljine, jamislim da Ce b1tJi. iIljegova. -
Dok sultanija progovori: - suttte, budale jedne, ruti je dunderova
ni terzijina, vee onoga koji joj je u Boga dusu, izmolio, ona je
hodZina. - Taman to sam i da ti progovoris! - reOe carevic i
veselo scepa goluba, pa na mustuluk patiSahu: - Sultanija je
progovOJ.'iila.
Opet sjutridan metnu carevica u kuhinju, a golub ga doeeka na
knila. Uveee uzme on gotuba, strpa III rukav, pa ga upita de ce ga
sad ostaviti. - Metni me pod sahmedan. - I tako po veeeri opet ee
carevic suiltaniji. Kako dode, nazove joj selam, a ona ga samo
223
pogleda pa se oMenu na pendzer. - Carevic brie svt1pa goluba pod
sahmedan, pa ee: - Selam ailee, duvari! Selam alec, pendZeri!
Selam alec, vrara! - no sve suN, nista ne govord. Vrata sultanija
sva iscijeprua od IjuNne, pa rnetnula dTUga. Onda ce carevic: _
Selam aJee, salunedan efendija! - 0, alej6umu selam, hoZtteldum,
safadeldum, sehzade, carey sine, Sulejmanieu! - Daj me, dragi
sahme<ianu, malo 'l"azgovori i kaii mi kakvu icrahiju, jer mi sjutTa
valja poginuti, kad neee sultanija da progovori. - Onda ce sahme
dan poeetJi: - Ono su hili oovjek i zena, pa iSvega dmaH, sarno nijesu
imali dece. Jedanput zena milsleci 0 tome ugleda magare, pa ce u
Boga zaiS'kati poroda, pa mak:ar bio kao ono magare. Bog se ne da
dvaput moliti, saslusa joj dovu, i zena po zemanu rodi, kad bas
ozbilja - magare. Malo po malo raste magare, a \J.1oditeljd. ga paze
i cuvaju, k'o svoj evlad. Kad naraste veliko, hoee da se zeni. Nadu
mu devojku, ama vidi jada, koja god s njim zano6i, sjutradan ne
ostane :lJ1va. Ele nade se nekakva devojka koja ee pod zanj. Ama
prdje spavanja navuce derojka m bivoleee koze na se, a roditeljima
njegovim !Ilal"edi Sto god ona izbaci uveee :iz odaje, da oni spale.
Kad bi uveee, mJada ostane sama s duvegdjom. PolazeCi u derdek,
red ee oovegija: - Sta je to na tebi sto ne mdaS? - Skidaj ti, pa
pa eu i ja- odgovord mlada. On skine jednu kofu, :i ona jednu, pa
izbaci napotje, a mati odmah na vatru. Tako ski:de on :i. drugu kofu
i mlarla odmab za n1dm, pa i treeu, ,j sve :izbaoi napolje, a mati sve
sprn. Sad lSiinu momak k'o jarko sunce, daj dva oka da ga se
nagledaju - d taki ostade uVlijek, posto su mu:kloze spa}jene. Tako
su njih dvoje mvjeli sreeno i zadovoljno. Od velike ljubav,i ~ besiku
je ISvojoj mladi naOinm pa je .JjiUljao k'o malo d.iijete. Jedanput ode
on nekiUda, a s}uSkinja ne moguCi gledatitoliku 1jubav medu njima,
nanrisl!i ih l'asta'V.iti. Tako Iju11jaju6i mladu, zabode joj basliju u
glavu. Ona se odmab pretvori u Hcu ii OOleni nekud. Kad dode
covjek ku6, zacudi se kad Vlidi 'sluskiinju u besici, pa je upita za
zenu. - Evo !fJi zene, sto b:i ti druga, kad sam i lijepa i pristala! _
Jok - veti oovjek, - de je ona moja prava rena? - Devojka kaie
kam je ljuljala Ii. po glaV'i milovala, kad ti se, Yeti, ona pretvori u
ticu i odlece nekuda - CoV'jek namisli iet traziti je, i ma da su ga
mac .i ma!fJi odvraeali od toga, ne mognu ga ustaviti. Krene ti se on
u sv.ijet. Prutovoo je dugo d dugo, dok dode do nekakvabega d tu
pozna svoju zenu. --:- E - zaviee on begu - oklen tebi moja zena?
Nije tvoja vee moja! Oha je meni doleeeia k'o golubica na penrlier,
pa sam je m:ilovao Ii. naSao joj zabodenu baSliju u glav,i. Izvadim
onu bas1iju, a ona se stvod oValkak'o sto je sad vidis! - Sta hi ti
rek:'o, caTevieu, Cija je ona sad, iil!i begova iJli ooog prvog Covjeka?
- JI1 mislim onog prvog covjeka, jer je prije nicab ucinio - odgo
vorl caxew.c. - A ja mislim da je begova, 'posto je on kutaris'o
muke - Na -to 5ultanija plabne: -- Laiete obadva, niti je ona
jednoga ni drugoga, vec su >se sve seslero gaj1p uCinili, i ono sest
zVlijezda na noou jesu uleerd njihovl, a njdma ce Alab suditi kad
bUde na rozi mahseru - To ja i hocu! - veli carevic i veseo otrca i
javi patisahu da je sultanlja opet progovorila. Sjutridan opet
carewc pos,}iije kuhije i veeere ude sultaniji. Golub mu je kazoo da
ga metne pod skemiiju na kojoj je sultanija sjedila. Kad ude
carev.i.c u odaju, stane nazivati selaro najpre sultaniji. pa onda
redom ostalim stvarima. 6irak je vee bio promijenjen a drugi
postavljen. Najposlije nazove selam skemliji, a ona mu taman
poCe odgovaratJi, a sultanija rukom po njoj: Porkuljoporkulja
sta, zar ti prije mene da progovordS? Tako careviC dobi sultaniju
i treCi put, te se odmah :razglasi Ii uCini se senluk, jer patisah steCe
zeta, i Bog mi te veselio!
OCEVA MOLBA PRIJANJA K BOGU
Bio je nekakav oovjek vrlo zendil, ali ndje amao ni jedno dijete
od svoga srca, pa je zato Cinio mnoge hajrate i molio se Bogu dan
i noe, da mu podari dajbudi jedno dijete od svoga srea. Dode mu u
snu jedan stari dervis, i reee mu: - Hajde uzjasi konja, pa klanjaj
na eabi, i hajde pravo putem od Meke do Medine, i naci ees jedno
rlrvo dvorogasto d na njemu gnijezdo od hadZilejleka, pa odjaSi
konja i priveii za ono drvo, uzmi avdes, klanjaj pod onim drvetom,
i pomoli se Bogu, i rodice ti hanuma sina. On tako uCini, 1 pdje
godine zooa mu rodi sina. UOini veliko veselje iza zdravlje sinovlje
ogradi u rodnom mu mjestu joonu dzamiju. Kad sin uzraste i ozeni
se, videei se u onome bogastvu, ne vidase kraja da mu otac umre,
pa naum.i da i on pode pod ono drvo gdje mu se otac molio Bogu,
eda mu otae cas prije umre. Upita oca da mu kaze, gdje je ano drvo,
da i on pode moliti Boga, da mu daruje sina, i otac mu kare, ali
nije mogao ni pomisliti, da ee sin moliti Boga za oeinu smrt. Sjutri
dan pojase konja ,i otide. Nade ono drvo, ali ne see uzet najprije
avdest niti klanjat, nego, kad dode pod ono drvo, podiZe oei i ruke
uz drvo, pa se zamoli: - 0 oudotvomo drvo, koje s1 bazijom rukom
usadeno i koje poklanjaS pravim Turcima sve ono za sto te oni
mole, daruj mi da, dok se doma vratim, nadem rnoga oca mrtva.
- Tek sto je ovo dzrekao, slece iz onoga gnijezda nekakva straho
vita tica, te mu obadva oka izbi, a iz vilidi jezik dzvuce, pa negdje
odlece. MIadic onako eorav nade konja i uzjaha, te ode doma na
tiragove kukaju6i i leleeu6.
CAREV ZET I KRILATA BABA
Otac i majka imali sina, pa ovaj usnio da je carey zet. Ujutru
karl se razbudi, kaie ow i majci da je nesto vrlo lJjepo usnio. Otac
i majka zapitaju ga sta je usnio, a on im odgovori:
- Vala, neeu da yam kaiem.
Onda ga otac i majka dobro isibaju i nazovu ga inatom pa ga
otjeraju. Ovaj siromab sto ce, kud ce, te na drum.
Na ovom je drumu zadugo stajao i plakao, dok evo ti carskog
'i
tatarina pa mu kaie:
- Pomozi bog, dijetel
224
15 Narodni humor i mudrost MusIimana 225
A ovaj mu odgovori:
- Bog 1Ji pomogao! Kako si? sta radiS?
- Falaoogu, zdravo, bko 'si ti? A sta ti je te placeS?
A ovaj mu odgovol'i:
- E moj brate, usmo sam jedan sam pa me eerase otac d maJjka
da im kafcm, a ja ne sCeh. Zato me ,jzbise i kazasc da sam inat
pa me oeerase.
E dobro reee tatarin kad nisi seeo IIljima kazati, a ti
kaZi meni. Ja sam caTski Covjek pa eu carukazati, i ako bude sto
dobro, moze i za tebe Hjepo bitL
A ovaj mu odgovori:
- Makar da si i sam carr, ja ti kazati. neeu.
Tatarin otide, no Cim Carll dode, odmah mu sve kafe kako je
jednoga djecka na putu nasao i sto je s njim razgovarao. Onda car
posalje drugog svog Covjeka te ovog djecaka nade q pred cara do
vede.
Sad ga upHa car sta je usmo, a ovaj mu odgovorJ:
- Necu da 1li kaZem.
A carr mu 'rete:
ZnaS li ti ko sam ja, i da sam ja car pa ako meni ne kafes,
ja Cu'te objesiti.
A djecak mu odgovori:
- Vala, ako S1 baS i car, ja ti opet IIlOCU kaza1Ji.
Sad ga car zatvori u jednu sobu, do koje je bila jedna velika
soba gdje je bila carska keer u kafezu. Ovaj se sIromah poslije
domiSljoo sto ee ;i kako ee, kad uveee, moj brate, ali negdje zve
ckaju viljuske i kasike. Djecak usamljen razgledase gdje je duvar
slab da ga kako prokopa i vidi sta je u drugoj sobi ,i sta se u njoj
euje.
Kad lJ, moj brate, prokopa, ali tamo carSika kcer zaspala pa joj
w.se glave gom svijeca saTena, a nize nogu bijeIa; okolo nje spa'Vaju
slusMnje, a na hastalu svega dosta. Ovaj se onda poJagano provuce
kroz duvar i pnilkrade ka hastalu, pa na ODOm sto nade sve pojede
i popije; pa onda OII1U sarenu svijeeu iznad glave proroijeIl!i. pod no
ge, a onu bijelu ispod nogu metne ViiSe glave. Onda otide na svoje
mjesto, a onu provalu tako za21ida da se nikako nije moglo znati
da je duvar ,kvaren.
, I
Kad se ujutro carska keer ra1Jbudi, vidi svijece promijenjene,
I
a hastal :u svemu prazan. Onda stane vika1J.i na sluskinje govoreci
da su to one uCIDile. One se klese da to :nJi:jesu utIDHe, ali carrska
Jeter to ne vjerova. Sad ca.rs:ka k6er ocu svom javi da u dvoranu
noeu sve neko doIazi i s hastaIa pite ;i sve ostalo pojooe ipopije, i
da slusoojanta zapovjedi cia se ne usude viSe sViijece mijenjati.
CM joj uiSni po molbi,ali pri svem tom carska kcer opet po
dozrijevaSe na sluSkinje. Da bi, dakle, i u snu vidjela i uhvatila
I
,I
onoga kojd sve sa hastala pojede i popije, a poslijesvijoce joj mi
jenja, namaZe o{:i nekakvom traVOtn koja i usn'll daje Viid pa OII1da
zaspi posLi1e veCere.
226
Pos.to prode dva tri sahata noCi, a djecak opet provali zid i
ude u sobu te Bve 's hastala pojede i popije; onda uzme sarenu sv;i
jecu iznad glavete je metne pod noge, a onu bijelu ispod nogu vise
glave pa pode da ide.
U tome mahu uhvati ga carska keer za ruku. No kad vidi
kakvi je prekrasan mladic, onda ga 'ispita 'ko je i sta .i otkuda je
u ovu hapsanu doveden i zasto, pa potom mu kafe nek se opet
u svoju sobu vratL
kad svane, poruci carska keer ocu da jos toHko
i pica posalje dokazujuci mu kako su joj sluskinje gladne. Car to
ucini i tako se odsad hranjase mladie s ovom ljepotom djevojkom
dotle dok carnki ferman ne wide da keer njegova punoljetna
i da ee je ooati.
Kad ovo dozna earska ,keer, onda ona pise svom oeu ,i kaZe
mu da ona ni za Ikoga drugog neee pro no za onog junaka koji
dzilitom bedeme njina grada prebaai. Razumjevsi ovo, car pozove
sve svoje velikaSe, veztre i pase ii rzapovjedi 1m da svak,i svog sina
povede u rp.rvi petak. Kad ow. donu i 'Svoje sinove dovedu, onda eax
izvede svoju kcer d s njom dznese dZilit. Onda po zelj.i svoje kceri
zapovjec:li da koji misli Ii feli bin eaxev zet baca di:ilit i bedeme
grada prebacuje. U OVOID junaStvu svJ su se nadmetaLi, ali badava,
npjedan ne moze ni napola dobaciti.
Kad to viai earska keer, onda zamoli svog oca da onog tvrdo
glavca kojeg je pcije 1'ri godine dao zatvoriti Ii kojega ona kroz
duvar opafa kakodiSe J duvarove krece izvede ,i da ogleda njegovo
junastvo. Cuvsi ovo, car mnogo se udivi d kaze da je taj rob jos
prije tri godine ;tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio d misli
da je on odavno dstrunUO. Potom dade ~ s t o g roba izvesti i zacudi se
vrio kad ga ugleda kako e k.rasan mladic, te mu se odmah vrlo do
padne i omili. Sad mu dade diilit i zapovjedi da ogleda moze Ii be
deme prebaci1:i. Ostala pak velika gospoda i njffii ,sinovi smijahu
se potprdivahu gavoreci:
- Ho, ho, jadan ti je, da on prebaci bedeme gradske, kad nasi
sinOw. ne mogu.
No ovo njino smijanje preokrene se u zalost kad vidjese da
ovaj momak trideset Msma preko sv,ih bedema dalje prebaci dzilit
i do polov.ine ga zatjera u jedan velili kamen. Cax, vidoci ovakvog
dobrog junalka d ne mareei sto je on od niskog roda, pozrlravi
ga linom muSirom i potom dade mu svoju ljubaznu a prekrasnu
kcer za renu, a m; nju mnogo clara i b!aga mu pokloni.
Kad vide ovo vezkski sinova, jalw im bude krivo i vrlo mu
pozavide. I da hi nako}i lllaCin od ovog momka earsku k6er oduzeti
mogli, naume s IIljime se opkladiti da vezirow.sinovi u pm :i:duci
petak spreme veceru za mljadu ljudi, da carski zet povede svoju
fenu i hiljadu Ijudi na 1Jijafet, pa ako sve ono sto vezilI"slci sinovi
budu spremiJli ljudi ne pojedU, da carski zet njLma ustupi svoju
Zenu i ISVU p,ratnju. Na ovo obje strane pIistanu j joS se pis-meno
obaveiu.
15* 227
Kad prispije vrijeme u koje je trebalo poei, onda carski zet
pozove druzinu, no ne dode rou vise nego devet stotina devedeset
i pet Ijudi. Sad carski zet uzme onijeh devet stotina devedeset i pet
ljudi ,i svoju zenu pa 'Se krenu na put. IduCi tako naae jednoga
covjeka koji se bijase sagnuo uhorn k zemlji i tako stajase.
Sad mu carski zet rece:
Pomozi bog, brate!
A on rou odgovori:
- Bog ti pomogao.
- A sta tu ,radiS?
- Vala rusta, tek besposlen, pa slusah kako trrava raste.
Kad ovo Cu carski zet, a on mu rece:
- Bi Ii tli, brate, posao sa mnorn u drufinu? Mene zovu ve
zirsJci sinovi na zijafet pa bi i tebi bilo lijepo.
A ovaj mu odgovoIli da hoee, i tako carski zet dobije devet
stotina devedeset J $est Ijudi.
IduCi dalje naae drugog Covjekakoji ukocen na putu stojaSe
i na sve se stlrane ohzirase. Upita ga carski zet s.ta on ovdje radi
ti iseekuje, a ovaj mu odgovor.i da se opkladio s ticom da ona leti,
a on da trci, - pa eto - reee - tri sahata kako sam ovdje zaiSao, a
tice jost nema.
Zacudi se carski zet ovakvoj brzini pa ga zapita:
- A bi Ii !ti, brate, posao sa rnnom u druZinu? Mene vezirski
sinovi zovu na zijafet pa ee i tebi biti lijepo.
Ovaj se obeea i poae, i tako carski zet dobi devet stotina ide
vedeset i sedam ljudi.
IduCi jos dalje opazi treeeg covjeka koji u nebo gledase i upita
ga sto u nebo gleda i sta od tuda izgleda; ovaj mu kaZe da je bacio
dfilit u nebo, Ii evo rece - tIi sahata ga cekam da pane, pa ga
ne lima.
Carski zet pozove i ovog te i taj S IIljim poae i tako dohije
devet stotdna devedeset i osarn drugova.
Iduei S drustvom dalje jedan sahat opazi opet jednog-covjeka
na putu, koji bijaSe zakuhao kazan od tri.sta oka kaCarnaka; ali za
dorucak mu ne bilo dosta te uzeo kutlacu pa po kazanu loj
stlrUguce.
Nazove mn pornozibog, a avaj mu odgovori:
- Bog ti pornogao.
- A sta to radiS?
- Vala - rece - niSta, bijah napravio malo za doruCak pa
da bijaSe jost, 9?gaSe se poharci1li.
Ponudi Ii avog da s njirn poae, a avaj rado pristane, i tako
carsk.i zet dobije devet stotina devedeset i devet drugova.
S ovom druZinom iduci dalje naae petog Covjeka; ovaT bijaSe
popio jedno veliko jezero vode pa stao na sredilni te seiri kako se
ribe praCak:aju.
Nazove mu pomo1Jibog, a ovaj mu odgovori:
- Bog ti pomogao.
A statu radis? - rete mu carski zet.
- VaJa nista, j'lltros malo ;podoruQk:ovah pa se ovdje svratih na
ovu vodicu te malo pijnuh i gledam kako se ow crviei sickaju bez
vode.
Ponudi i ovog da s nJian poae, a ovaj doeeka, i tako carski
zet dobije hiljadu drugara pa s njima u mjesto.
Kad tamo doau, onda odsjednu konje pa se malo odrnore, a
vezirski sinovi sprerni:1i veeeru, d svega dosta - jela i pica da i
cetioni hilljade ljudi pojelo i popilo ne bi. Sad carski zet posalje onog
sto je trista oka kacarnaka pojeo za dort.!Cak pa mu ne bUo dosta,
i kaZe mu da ogleda jelo i piCe i vidi kako je.
Ovaj otide tamo pa uzrne Ikutlacu te od haranije do kazana, od
kazana do haranije; ondale kusni, ondale srkni, dok sve ostavi praz
no, pa poslije i sve piCe popiIje i dode carskorn zetu pa mu We da
je on sam veceru svu pojeo ,i da mu jos nije dosta.
Kad ovo vidi carslci zet, onda pozove vezirske &nove i poiSte
nj.:ine zene da mu dadu. Ovi ga stanu moliti da im po ugovoru
prvom lIle urima zene, da j o ~ jednu opkJadu uCine, pa ako carrski
zet i ovu dobije, onda da mu dadu svoje tri zene i sve irnanje.
Na ovo carski zet pristane, i tako se opklade da oni mare pee
5to bolje mogu, a cars1ci zet da naae jednog covjeka od svoje prat
nje i U ona:ko zaZarenu pee bare, pa ako ne izgori, da m'll dadu
s v o j ~ 1ll1i _zene i sve irnanje; 'ako Ii sagori, onda da carski zet njima
dade svoju zenu d svu pratnju.
Kad ovi zazare pee, onda carskJi zet reee onome sto je popio
jezero vode da Me Ii skoCi u pee, a ovaj odrnah uskoCi u pee pa
pljune iz sebe sOOu vodu i zar pogasi pa onda stane pjevati:
U careva zeta sad ee da budu cetiri zene: naSa je opklada,
naSa je pobjeda.
V!ide6i ve:zJirskd sinovi da i ovom opkladom ne mogase nista
dobiti, uplaSe se zestoko 'I'a umole carsIrog zeta te im odobri jos
jednu opkladu. Onda mu rekose da oni imaju krilato babu, a carski
zet nek naae '0 svojoj druZini jednog brzog covjeka, pa neka on
trci nagama, ababa neka leti, i koje px;ije s !izvora ispod te i te pIa
nine vode donese, onoga je opklada.
Onda cavski zet poV'ice:
- Dajte mi ,jz druZine onog Covjeka koji se bio sa tioom opkla
dio da on tred, a t.ica da leti, pa 1:ri. sahata prije tice doae.
Kad ovaj Covjek dode, onda mu ve2iI1Ski sinovi dadnu jednu
testiju, a krilatoj babi tikvicu. Baba poleti, a ovaj poteei, dok prije
babe doae <te vodu natoOi. Taman natoCi testij'll, [ baba doleti pa ga
prevari te mu uzme punu testiju, a uklepa u ruku praznu tikvicu
pa poleti ~ t o brfe moZe natrag.
228
229
Dok ovaj tikvicu natoci, baba daleko izmakla; ali onaj sto cuje
kako trava raste odmah opazi sum babiinijehkr.ila pa dotrci i kaz.e
carskom zetu:
Baba prevarua naseg covjeka, uzela rou punu testiju, a ukle
pala praznu tikvicu. I dok ovaj natoCio evo baba gdje je
izmalda i sad ce hi>ti tu; cujem vee kako leti.
Onda carski zet pozove onog sto je baoio dzilit u nebo i tfi
sahata cekao da padne pa ga jos nema. Ovaj ugleda babu pa po
tegne dziHtom u oblake te babu u prsi, baba mrtva na zemlju pad
ne, a covjek stize i donese vodu.
Sad carskti zet mme tl1i zene veziI'Skijeh sinova [ sve njino
blago pa sa svojom zenom, vezimkim snahama i pratnjom dode
ooravo i veselo svom dvoru, gdje dozivi zadovoljstvo do svoga
vijeka.
CAREVIC I DIVOVA KCI
Ono ti je bio nekakav carevic. Carev,ie kao carevic, nije ti :onao
sta je muka ni nevolja, nego uvijek zivio u izobilju. Ta samo !reci
caJrevic pa vee mas! Kada se domasi snage ,j pamet'i, vidje jednom
nekoga sli.romaska gdje moli milostinju, a upravnik dvora pMi mu
nekoliko marjasa. Carevic kad to vidje, zacudi se, pa ce zapi,tati:
- Ama cemu ovaj iSte para? - ISte jer ih nema. A zasto ih
nema? - Nema jer je siromah. Ama kakoto si-romah? A
bogme lijepo, Ne mogu bi.ti svti IJudi oogati, no neko siromah, a
neko bogat. E kad je to tako oVdje, a da kako je po ostalom
carstvu moga babe? Ja eu, beli, obiei i v:idjeti, rpa gdje mognem
pomoei. 8to carevic rece, to i ucini. Zamoli oca, te mu on dade
izun i dosta para, pa se on diZe da obide prostrano carstvo svoga
babe. Gdje je god dolazio, svugdje je siromahe potpomagao, pa mu
i ocu to ne bijase mrsko, s toga je za njim pocesee para slao. lednom
se otisnu carevtic niz more. Nesreea ega pricera, te rou se lada razbi,
i on se sam samcat na jednoj dasci kutarisa. - Eh, brate, kutari
sali ga onoliki sevapi sto je sirotinji podijelio. lzisao je na suho;
ama evo sada muke, pustinja, brate, pustinja, nigdje msta izjesti,
a on jadan a gladan. ISao je tako nekoliko, dok ugleda jednu
peOinu, a pred peemo:r:1 zenu. - Borelli mem jakd pomozi!
uzvikne carevic, pa se uputi pravo k petini. Kada dode pred pecinu,
mm nazva Boga, umoran sjede da otpoeine. Zena sto bijase pred
peOinom, reCi ee rou: - Momce, bjeZi otalen, jazuk je da tako
mlad zaglavis, moj je mm diy, pa ako dode, pojesti ce teo Ne
mogu ti od umora odavlen nikuda, pa neka radi kako mu drago. -
DivovdoibLjaSe :laO' momCeta, pa rou rece: A ti barem uljezi u
pe6inu, pa eu te'ja sakl'iti a:ko budem mogia - Karla carewc uljeze
u pe6inu, :imade sta i vidjeti. Djevojka kao na g<J!l1i vHa! em se
njih dvoje zagledaSe, odmah se zamilovaSe. Tu carevicu dadO'se
veeeru, pa ga u jednu TUpll nadrnO' peCine pI\i!kri.Se. Kada uVeCer
dode cliv, odmah namiJrisa da imade neko, pa 6e: - Ovdje ima
pitomoga mesa, nego kazuj gdje je, pa eu ga izjestL - zena ce mu
230
na to: - Eto ti teIe, pa jedi, baS veeeras neces ovo momee pojesti,
jer mi se Cini veoma umiljato i vaJjano. Dobra. - rece div, ja
eu mu dati sjutra posla, pa ako sv.rsi, onda cu ga pustiti. Sjutra
dan dozva div carevdca preda se, pa ee mu: Cujes mladieu, evo
ovdje imade tovar ,i tovar psenice zajedno smijesane, pa ako
do dovecer ne nema na tebi glave. - Carevic se sada
dade 1.1 hrigu, ama ne zna kuda ce ni s.ta ee, pa stade razbirati.
Kada mu divova kCi donese rucak, ne bijaSe ni po dvije sake
razabrao, pa joj se stade jaditi i tuziti sta mu je njezin otac
zapovjedio. Kada to eu djevojka, izdize jednu sipku, pa mu reee:
S POIllOCU ove sipke sve ce se razdvojiti, ne boj se. I sipkom
razmijesa zito, a ono se sve razdvoj1. Sada uze opet svaokog po jednu
saku pa smijesa i reee mladicu da se s tijem zabavija do veceri.
Kada uvecer dode div,i vJdje posao svrsen, veoma se zacudi, pa ce
momcetu: - SVrSio 5i, s toga 1:i zivot oprastam, ama da odmah
odavlen ides. Siromah carevic bi iSao, ama jedno ne zna kuda ee,
a drugo, sve ga je neSto vuklo k pe6ini, pa ,se opet uputi upmv te
pred peCirnu. Tu zamoli diva da ga jos bar jednu noe pusH da noei,
a da ce ga on zato sto posluSati. Div se smilova te ga pusti; dadu mu
veeeru i tu pren06i. Sjutradan dize se diy, pa zovnu mladiea te ga
odvede na jednu l1ijeku d reee mu: Hoeu da ovdeiskopaS do
dovecer ponor, u koji ce m06i sva voda uvreti, da korito ostane
suho. - CareviC se sada jos vise prepade, ali se pouzda u djevojku,
keer divovu. Tu njega div ostavi, a on se dade na posao. Kada mu
divova kCi donese on jedva bijaSe ovecu rupu iskopao. On
joj se ,sada opet potuZii sta mu je i kako njezin otac naredio.
Ne boj se, - rece djevojka, pa izdize sipku i zavika: S pomocu
moje sipke neka sva voda kroz ovu rupu u zemlji uvre. - I tako
i bi, i korito suho ostade. Kada uveeer dode div te vidje, bogme se
jos viSe zacudi, pa ce mu: - Odmah odlazi, ja te vise ne trebujem.
Ljubav nije sala, rte :ti Ii. moga carevica dovede opet pred pe6inu.
Kada ga vidje diy, reCi ce mu: Dosao si opet, hajde noei, noei,
ama ees sjutra dobiti posao koji bas neces lako svrsiti. - Sjutradan
kada ustadose, pokaza mu div jedan komad sume Ii. reee mu: -
Evo vidiS ovu sumu, do doveeer hocu da je sve posjeceno i iscije
pano i ,slozeno sve na jednu stranu, a zemlja preorana i posijana,
- i ostavi gao Carevic se nije htio viSe ni mueiti, jer je znao da bi
njegova muka bila uzaludna, s toga se prisloni uz jedno drvo u hlad
i eeka divovu keer. Kada mu ona donese ruca'k, on jO'j kaz.e sve sto
mu je otac njezin naredio. Dobro, - rece ona, - ni za to se ne
bojimo, - pa diZe Sipku: - S pomocu ove Sipke neka je 'suma
posjecena, drva iscijepana i slozena, a zemija poorana i posijana.
Jos to ona nije ni izgovorila, a sve hi ucinjeno. Uvecer kada dode
illv te vddje da je carev,ic sve svrMo, naljuti se, pa rou u toj ljutnji
ne reee nista, no ode u petinu. Carevic je i tu vecer dosao u pecinu,
ali mu div ne reee msta. Kad bi uvecer te po1ijegase da spavaju,
rem ce div zen.i.: - Ama ovoga mladica ne mogu lSe Ili1kako kutari
sati, a kakva euda cini, ne smijem se usuditi na nj udariti,
nego cemo ga, kada san dobro utvrdi, ubiti i pojesti. - To
je .cula divova kci, pa se brie bolje krijuei dize i probudi
carevica i reee mu: UstaDli da bjezimo, moj ce te otae ubiti..
231
Carevic se dize a divova kCi izvadi dvije bube pa ih bad u vatru s
rijeOima: - Moje male bubice, dOik: izgorite, odgovarajte za mene.
Carevic uzjaha na jednu mazgu, a divova kCi na svoju sipku, pa
pobjegose. Malo zatijem snijevala je divova zena da je carevic sa
njezinom keeni pobjegao, pa probudi illuZa i kale mu svoj san, a
on zovnu kcer po imenu, a jedna se buba odazva. Zatijem zovnu
momka, a druga se buba odazva. To ih primiri malo, ali tim divov
ka zaspa, opet joj na oei oni ism san, pa dh opet poCe zvati po
imenu. Jest, ali se sada niko ne odziva, jer bube bijahu vec izgor
jele. Kada di'Vovka vidje dasu pobjegli, brle bolje probudi muZa,
pa mu Teee: Pobjegld su, nego brle obuci one eizme sto mogu u
jedan korak sabat puta uhvatiti pa ih golli. - mv se pridrnu, obuce
Oizme d poeeraih, i taman da ih stigne, a divova sekOi okrenu i
opazi ga pa rete carevicu: - Pogibosmo, evo oca. - Carevic se
prepade pa rete njoj: - Tebi nece msta, jer sd mu kOi, ali ce mene
izjesti. - Divova kCi ddze SipJru, i 'Zapovijedi te se mazga pretvori
u baSCu, carevic u jedan dZbun rue, a ona u celu. Kada je div do
ove ba:Sce doilao, zacudd se, jer nilje prije na tome mjestu bailcu
vidio, pa je stade razgledati, ali tela jednako oko dZbuna oblijece,
zu, ZU, zu. Medutijem iIlaljeze drugi diY, pa ga divbaila upita je Ii
vidio njegovu kcer i kakva momka. Div mu ll"eCe da mje, te se div
baSa vrati JruOi. Kada ,dode kuCi, upita ga :lena: - StiZe Ii ih? -
Jok, bogme, ne stigoh. - Ama Vlidje Ii sto neobdcno na putu. -
Vidio sam sto prije llijesam, jednu lijepu bascu, u njoj ruu i oko
nje celu. - To su oni, nego brle bolje dok ti nijesu opet pobjegli.
Div se vrati da traZi baSeu, ali ni bailee ni od basce traga, jer dok
se div ilJ.atrag watio, divova k6i opet se pretvonila kako je d bila, pa
pobjegli. Otalen ih opet pocera div, pa goni, gOni, i taman da dh
stigne, ali se divova kOi te ga opazi, te brle bolje pretvori
mazgu u livadu, carevica u ovce, a sebe u fubamicu. Kada dbv stiZe
do njih, upita cobanicu je ,Ii vidjela kal..va momka i djevojku da su
'I
prosLi, a ona odgovori da II1ije, i div se vram opet kuci. Kada se je
't
II
vratio kuci, me sve zeni, a ona murece: A hajvanu jedan, to su
oni b1H., nego daj oyama Cizme da ih ja gonim. - Div skine cizme,
a divovka obuce pa ih poeera, Ii tamoo da ih stigne, a opazi je ilJ.je
;"1' zina kCi i zavika carevicu: - Evo matere! Ona je gora od oca, nego
I
'I
evoti ova dlaka pa ako ti kad dode nevolja prekmi je, - pa brle
bolje pretvoni mazgu u rijeku, carev,ica u ladu, a sebe u patku.
Kada ddvovka dade k vodi, pomade w, pa zovnu kcer po imenu; ali
odgovor bijase sarno - kva, kva, kva. - Na to ce 1m divovka:
Pretva::raJ.i se, ne pretvall"aJi, ja znam da ISte vi to, a evo vee imam
sipku tvoju, pa ako neces sa mnom kuci, sada eu je slomiti, i ti ces
ostati do vijeka patka. - Ako ceS mi obeeati da neees u ovoga
momka dia:ati onda hoeu, alIi ako neces, onda volim ostati patka
dovijeka. - Mati joj obeea da nece, i ona sve opet pretvoni. u
pra'Vi lik. Nu divevtka za.bOll"avi na obeCanje, pa polece svom snagom
na momka. Moroak: VlideCi se u lIlevolji prekdde dlaku, a Amp askoei:
- Bta zapoVlijedaS, gospoclaru? - Zapovijedam da me odmah 00
neses u Stambol. - I sto hi .rekao tn, on se stvan u Stambolu, a
divovka sa keeri ode u pecinu. Car se je sinu jako obradovao, stan'
ti kad nije znao gdje je ni. ka!ko je, IIlO ga je odavno ubrajao medu
232
mrtve. Carevic, i ako mu je bilo lijepo u oeinom saraju, misleei na
divovu keer danassjutra razboli se. Car se je dao u veliku brigu, pa
je traZio svud lijeka, ama sve uzalud. Carevieu je bivalo sve gore
i gore. Divovoj kced je tako 0010 zao careV!iCa, pa ilJ.ekako po
bjegne od oca i dode u Stambol, gdje se pnidvori '11 hizmet carski
jeh sultanija, misleci da ce tako najprije vidjeti svoga carevica. Car
je slao sve sultanije po redu da zabavljaju i razgovaraju carevica,
ali sve uzaJud: on ni s kojom ne progovori ni cije6L Najposlije
okupi car sve zensklinje, medu kojima je bila i divova kci, i ode sam
s nFma k careVlicu. Carevic je bio veoma iznemogao te ne moze
divove keeri POZIl3lti. Kada to vidje divova kei, podize Sipku 1 za
vika: Kako sma se rastalii, onako se i sastaM! - i najedanput
stvoni se se I1ijeka, carevic u ladu a ona u patku, pa stade vikati
kva, kva kva. - Svi se preneraziSe, a car od velika euda i straha
umalo da ne ,poremeti pa:mecu, aLi djevojka ubrzo opet S'Ve pre
tvori u pravi Id.k, te je carevic tako poznai stade je Jjubiti [ grIiti.
Kada je prva ,radast prosla, onda carevic .i:sprica sve sto je doZiwo,
a carib blagosloVii vjenea, pa ako su zivi i danas im je dobro.
VEZIROV SIN
U jednog bogatog vezira bio jedinac sin, koji se je u svacemu
dobro i posteno vladao. PoSto vezir ostari, razbolje se jednoga
dana. Bta ces: starost slabost. On dobro razbere da mu je vakti
-sahat dos'o, te zovne renu i rekne joj: - Ja sam se veoma razbolio,
joS malo, Cind mi se, pa 6u i ja na oni svrjet. Sin nam je sada, hvala
Bogu, dobar; alIi sta se zna, eudo je golemo eovjek, te jail kad je
mlad, vrele krvi, mog'o bi se i on uskalasiti, te ovo moje imanje
potrositi, pa bi tebi pod starost hrdavi dani dosli. S toga ti uzmi ova
tri kljuea od tri tajne sobe, pa ill cuvaj k'o oCi. u glavi! Dok njiih
U2funades, nece ti msta manjkaVi. - 1:ena uzme kljueeve, a verir do
nekoliko dam.a umere.
Sin oca lijepo opremi, sve po adetu, sto se najljepse more. Sva
lci mu je dam. isao na mezar i dow uCio. U vezira su bile jos iri
s}uge, koje je ,vem dobro pazio; ali na smr:ti :ih se ne sjeti. Sluge
se pobojase da im vemov &in neee posteno ajluke platat k'o njegov
otac, te se poanu zdogovara,ti kako bi se najlakse naplatiLi, pa da
idu u bijeli svijet. Najmladi se sluga sjeti neeem te ce im reei:
Ne bojte se VIi! Kakav svijet? Ja c.u njega propiti, pa ce nam sve
ajluke pla1iti. Be, ni na <tome nam se nece razmdnut: kutarisaeemo
mi od njega makar polovinu njegovijeh dobara.
Sjutll"adam. pade ve7lirovic po svome oNeaju na mezar oeev da
ucini dovu, a moj ti sluga s casom rakije u jogluku odmah te za
njim polagacice, da ga ne vidi. Kad vezirovic poee govociti dovu,
sjedne sluga blizu njega na jedan mezar, prekrsti ilJ.oge, odri<jesi
polagaeice krajeve od jagluka, pa stane pijuckati rakiju. Veziro
vic to opazi, ali ne htjede bataliti molitve, no ga, posto zavrii, zapi
ta: Sta tu radis? - E, - vell mu sluga, - ovo mi je bAbov me
zar, pa gledam b.bu kako mi lijepo sjedi u dZenetu uz Pejgambera.
233
,
- Cuj! A kako ces ti vidjeti oca kad ti je na onom svijetu? Evo
ja dolazim svaki dan te einim dovu, ama ga ne mogu nikako vidjeti.
- E IDOj dragi vezirovioo, da ,se ti napijes ove cudot\'orne vode,
kao ovo :i. ja, vidio hi i ti tvoga! - Vezirovic se zacudi, kal(Va je to
ta cudotvorna voda, te zamoli slugu da mu da da se i on napije;
ali mu sluga odgovori: - E ne mogu ti dati.. Ova je voda veoma
skupa. Pa neka je! PlatiCu ti. Ostavio mi je babo, hvala Bogu,
dosta mala ti. para. Imam, hvala Bogu, oklon platiti. - Dobro,
dobro, kad je tako. Daees mi deset dukata, pa ces ovu svu vodu
popiti odjedanput, pa ees vidjeti babu. - Evo na! - progovori ve
zirovie, te mu dade deset dukata, a primaee casu ustima: kuc, kuc,
evrknu joj u dno dna. Nema tu viSe. Zaboravi i na babu i na Pej
gambera. Za tili se casak natrolja. Tako pi danas, pi sjutra, nauCi
se na rakiju, i za nekoHko dana nije bilo veee pijanice od njega u
cijelom gradu. Bogme prodaj danas citluk, pa odmah u mehanu,
a az nje ne izlazi dok one sve para ne uputi. Tako danas, tako sju
tra. Pr'Odaj ,komad po komad, dok za lllekoUko godina cijelo svoje
veliko imanje, sto mu ga je babo 'Ostavio, ne uputi'.
Posto sasvijem osiromasi, ne imadija?!ie kud kamo nego se naj
mi u jednoga ekmesCije. Pa ni on ga nije mogao za svasta uzeti: za
nata nije ni mao, pa ga namjesti da prodaje hljebove. A neko ti do
euj za tajne sobe njegove matere, te razglasaj po gradu, dok glas
dode i do njegovijeh usiju. Jednoga ti se dana on smisli, pa ode ma
teri, te je zamoli da mu dade barem jedan kljue. Mati k'o mati:
smilova mu se te mu dade jedan kljuc. Kad on otvori sobu ima ?!ita
i videt. Nade jednu sandueinu: jadna istrijesana; da je Ciganin Ci
! , ganinu prodaje, ne bi mogao dva grosa, sto'no reknu za nju uzeti.
U sanduku nide nista, do u prijedeljku jedna jasprena eesetina. Kad
to on vide, reee u sebi: - Nuto euda! Meder je i on bio nekad siro
masan k'o i ja; ama makar! Uzeeu je. Mogu meeati u nju majstoro
ve pare, - te je tun u dzep, pa se uputi u duean. Kad dode u duean,
poce trpati pare u eesu, kad nu cuda! Sto god u nju metni, svaka se
para stvori dukatom.
V<ideei ovo vezirov,ie obiradova se veoma i pomisIi: - Bas mi je
otae - Alah rahmetile - ostavio blago, koje nikad ne mogu po
troSiti! - Sjutradan zaN'ika telal da se udaje carska keel', i da ee
svijet prolaziti ilspred nje, pa na koga se ona nasmije, da ce onoga
uzeti. Ali ko god hoee dz. protte ispred nje ikroz nje2linu sobu, treba
da pIaU S'Va:Ici put na watima deset eesa. Kad to eu ve:lirov-ie, ode
odmah, plan deset eesa i ptrode ispred carske ikeeri; aN mu ona ni
mu.kajet, a ne da hi mu se nasmijala. OpazIvsi ,t'O veziroVlie povrati
se, plati joo jednom deset cesa, aU prode kao i prvi put. On se po
waH jos jedan put i uljegne pred ea,revu keer po treCi put. Kad ga
onaVlide, rete mt:: - E momee, momcef Kako ti nqje zao trosjtj to
like pare uzalud? - E lahko je meni trositi, - odgovori on, - meni
je ralunetli babo ostavio cudotvomu cesu, pa mi neee nikad
nestati u njoj para. - A gde ti je ta cesa? - Evo je! - progovori
on, te je izvadi i njojzi dodade. eim se careva kei dokopa eese,
udari mu sinle i iscera ga napolje.
234
Vezirovie k'o jadan k'o zalostan vrati se majstoru i poene opet
prodavati somune. Sjutradan ode: opet materi ,j zamoli je da mu
dade i drugi kljue. Majka k'o majka, dade mu ,i drugi kljut, Kad on
otvon sobu, nade jednu sanducinu i u njoj jedne gacetine, a ne bi
ih mog'o Cigooin za dv.i'je pare prodati! ZacudivSi se pomisli u sebi:
- Hvala Bogu, sta ee ovo sad biN? pa obuee gace i pode u
ducan. Kad dade u duean, zapita rnajstora: - sta ell raditi?
Majstor se stade obzirati: cuje ga gde govo:r.i, ali ne vidi ga, te ce
mu reei: - Ama oklen ti to govoris? - Ja te ne vidim. - Sad se
tek sjeH vezLrovie da njegove gaee i:maju tu moe da ucme covjeka
nevidimim, kad ih obuee, pa se ukloni, te ih svuce i dode pred
majstora, a on mu dade da prodaje somune.
Posto se smrce, obuee veZlirovie gaee, pa se uputJi uprav u ear
ski dvor i prode sve ,straZe - akako ih ne bi prosao kad ga niko
ne vidi - i dode carevoj keeri u sobu. Tu je stade grliti. Careva
se keer zacudi: osjeea da je neko grId, a ne vidi nikoga, pa ga stane
zaktirrjati i moliti da joj se kaze Ma je i kako je. - Ja sam,
rekne joj on, - onaj sto si mu otcla eesu, i neeu te pusHti dok mi
ne pO'\1ratis eesu i obeeas mi da ceS poei za me. - CareviCka se
hitro dosjeti, te ee mu reei: - A zar ti nije dosla knjiga? Ja sam
ti odmah sala da se powatis, da seuzmemo. Ja sam te sarno ,ku
sala. Nego mi kaZi kakvo imas sada eudo kod sebe, da te ne vidim.
.::..- E moja draga! Ja imam na sew eudotvorne gaee, pa me niko ne
vidi, kad ih obucem. - Pa snimi ih, - reee mu eareva kei, - da
rahat sjednemo i progovorimo. J a sam te od one doba, kad ,sam te
prv.i put Vlidela, begenisala, pa sam te pozeljela. - Vezirovie se
opet prevari, te snimi gaee i njojzi dade; a ona, eim ih uze, zavika
nanj, te on jedva utece ispred sluga sto hijahu potrcali da ga mlave.
Sjutradan otide vezirovie opet svojoj materi, te je zamoli da
mu dade i treei kljuc od treee fajne sobe. Mati pomisli: - Ta nije
bilo nl u ove dvije sobe Ikakve vrijednosti, pa neee ni U ovoj, - te
dade ii tre6i .kiljue svome siuu. Kad on otvori sobu, nade u njoj
jednu sanducinu i u njojzi sv.iralu. U cudu dune vezirov,ic u sviralu
a predanj iskoOise dva Arapa: - Zapovijedaj, gospodaru! Posto
se vezirovie bio priueio na razliCita cudovista, ni malo se ne prepa
de no ,rece: - Zapovijedam da skupite veliku vojsku, kakvu 'Ova
zemlja ruje jos n>i:kad upamtila ni vidjela, ida bude sjutra ranG na
brdu viSe Stambola. - Arapi se pokl'One [ reknu: - Biee sve u
redu, - i iIlestane ,ill. Kad se caT ujutru probudi, dodose mu glaso
nose da je nekakav veliki sah dosao sa veHkom voJskom nad
Stambol i da mu pdjeti pogibija. Kad car vide da je to sve istina,
prepade se, te skupi veliki wbet, Sta ee, kako li ee ciniti. Ali se car
ska keer dosjeti da ee to biti vezirovic, te se brie bolje ukrade,
obuCe muske haljine, uzjaha hata i ode pravo ve:lirovieu u tabor.
Kad je si'raZe uhvate i pred vezirovica dovedu, kaie rou se ona
odmah da je carska kCi, pa ga stadekoriti sto je onako birzo po
bjegao. - Ja sam se Yeti, same salila; a poslije sam te traiila. -
Vellirovic joj povjerova [ sada, a ona, eim v.ide da ga je zadobila,
zapi.ta ga ka.kvu ima sad majstoriju uza se. On joj pokaza sviralu,
ali joj rete da joj ne da. Ona brie bolje tde sVliralu i ote mu je,
235
te ga klepnu njome po gJavi, da je odmah zaglavio i u nesvijest
p a ~ . Onda ona dmIe u sV'iralu [ 1skoce Airapi, bas k'o i vezirovicu,
te zapitaju sto zapovijeda. Zapowjedam yam, - reee im, - da
se ova sve 'l'azide. sta ce ovHika vojska? - Ne bi ni dlanom 0 dIan
udario, nestade svega, kao da nije nista ni biIo, a ona uzjaha konja
i ode sa sv.irnlom u Stambol. Siromah vezn.rovic osta golijeh nokata
na ledin1.
Posto se prene iz nesvijesti, prornislise kuda ce i kako ce, te
opet lstarome majstoru. Majstor ga doeeka, izgrdi, naruzi, ama sto
no irekilu: 'I1i pas s mesom, te mu dade opetstar.i posao, da prodaje
sommIe. lednoga 2Jimskoga jutra podize se vezirovic da obide svoju
staru majku, ali je ne nade kod ikuce. Onda dzide u basen, da malo
prohoda. Kad dode u base'll, 1ma sta :i videti: u jednom budZaku
tresnja, a oko nje se ovila loza, e rodilo oboje, ama viSe ne more
ni jedno da ddl ploda. - Hvala Bogu, pomdsli vezirovic u sebi,
- svasta li ti Ije imao moj otac! Nije sala, treSnja, pa u sred zime,
- i u cudu ubere dvije i izjede. Nije, sto no reknu, sasvijem ni proz
dro, a dva roga imikose na vrh glave, i sto hi dzhrojio do deset
uzrastose kolik arsin dugaeki. - los mi je ovo manjkalo, - uzdah
nu vezirovic, pa pate kleti tresnju, ali kad pogleda na jagode po
misli: - Vala eu ubrati jos dwje jagode grozOa, pa kud puklo da
puldo. Gde su dva roga, neka budu d cetiri! - Ali nu euda! cim
tizjede grozae, odmah mu .rogovi otpadose, k'o da muih ko rukom
odnese. - Ah! pomozi ti jaki Boze! - pomisli u seOO, - povra'ticu
ja sebi i cesu Ii gace i sviralu, Cini mi se, ako Bog da! - Onda na
bere cetiri pet oka itresanja, saspe iih u jednu krosnjlicu i ode do
careva dvora. Tu nade jedno dijete, tte mu dade krosnjicu iSipremi
ga caru, da odnese tresnje, ali da ih ni;kome drngome ne dade, jer
Ce mu, veli, car vehiki baksiS dati. Dijete uCini k'o 510 mu je zapo
vijedeno, i car se veoma zacudi tresnjama u sred 2Jime, pa ga dobro
nadari i pusti kuci, a da ga nije ni zapitao oklen mu tresnje. Car
je htio s ovijem tresnjama svoje ukueane iznenaditi, pa ih sakrije
do vetere. Po veeeri pokaZe on treSilje, a ISvi se zaeude i poCnu ili
jesti. Ali eto i vecega euda: koliko god koje okusilo tresnje, ono
liko rou tizniklo rogova na glaw. Sad se car nade na nevolji. Ta
ruje sala: orogatio on i sva rou porodica, a ponajgore kcer mu, jer
ona bijase pohlepna na tresnje, pa se punom sakom zasula. Sve
jedno beternije od drugoga. Ne mogu jedno na drugo od bruke da
pogledaju. Pa jos poslao nekoliko Ii seh 4sIamu, pa i on orogatdo!
Car nije znao sta ce ciniti: ne lSmije da razglasa, a ne more se
1:ijeciti. Da vis sad moga vezliroVlica! Obuee sehsko odijelo Ii pode
carskome dvoru. Tu zamoN sluge da puste pred cara. Kad hoees!
Nece da ga sluge puste pred cara, pa ni od njm svaki ne smije
pred cara: sarno je jednom hilo dozvoIjeno da smlje uljeci carn, a
on ga neee da pUsta, govoreci da car ndkoga ne pusta preda se. -
Hajde ti caru pa. mu kaZi da je meni Pejgamber u snu dosao i da
me je posiao da IizLijeeim nekakvu bolest 5.to je car zadobio. - Kad
to fu sluga, veoma se obeseli, te bde bolje dojavi caru, a car za
povjedi te dovedu vezirovica preda nj. On dode i zapovjedi carll
da stisne oCi. Car stisne oei, a on mu u usta uvali dvije jagode
grozda, te rogovi odmah otpadnu, k'o da ih nije ni 0010. Tako on
1ijecaSe sve jedno po jedno, dok ne dode do carske kceri. Kad dode
do carske keeri, rece: - E ovu 'ne mogu izlijeeiti. Ovo je velika
grjesnica. - Onda stade car oko njega oblijetati, i svakako ga
moliti da i nju izlijeCi; ta nije ni sala: jedinica mu je, a kako ee je
danas sjutra udati? - Dobro, - rece vezirovic, sarno nek mi
kaZe ima Ii ikakvijeh tudijeh stvari u nje. - Ona se je dugo isprva
otimaJa, da ne ima nikakvijeh tudijeh stvari u sebe, ali kad on
rece da je nece ,izlijeCiti dok mu ne dadne tn tude stvari: jasprenu
cesu, gaee i sviralu, sto Ih ima uza se, priznade ona sve :i dade mu
sve tri stvarti. E ko ti je veseliji od vezirovica: zadobio sve stvari
sto mu dh je bila uzela! Onda on ispriea caru sve to je bilo izmedu
njega ti njegove kceri i reee mu: - Cestiti care! Akomi neces po'
klonitli tvoju kcer, da se ,s njome vjencam, necu je ni lijeCiti. - Car
se malo promi!s1i: da mu je ne da, ostace mu rogata, pa je onda
nece mOOi ndkako udati; a ni vezirovicu nije mane, te najposlije
reee: - Boljega zeta necu ni dobiti. Sretno yam bilo! - Onda ve
zirovic dade carevoj keeri onliko jagoda koliko joj je bilo rogova
na glav.i i vjenca se s njome. Ako su Zivi, lijepo im je 1 danas.
STAKLENI GRAD
Bio u cara jedinac. I bude u drugom carstvu bitka pa pojde i
on na bitku. Otac ga lijepo opremi kako se pristoji carskom sinu:
da mu zadosti mane, zadosti svega. Putujuci tako udari na more,
pa kad se vozio morem, duhnu vjetar, uzburka se voda, a Iada mu
se razbije 0 stijenu. Tu se, moj pobro, potopi s'Ve, samo on osta
placue sam, ka panj na studenu kamenu. - Kuku meni do boga mi
loga, kud cu sada, nigdje suha ne vidim; muka ostat, a muka mi u
vodu skociti. - Tako naricajuci stade tupati okolo, dok ne natupa
na jedan put pokraj onaga kamena te plaeuc pojde onim putom i
namjeri se na vrata u kamenu. Na ta vrata ude u kamen pa najde
jednoga starca bijele brade do pasa. Pdta njega starac:
- Otkud si, dobar covjete, zapo na ovaj kamen?
Onda njemu carevic poce kazivati kaka je poso na bitku pa
kako mu se razhlla lada na morn, te najposlije rete:
- Vee te prosim kakono oca svoga, bi Ii ti mene mago na suho
kako god izbaVliti?
Ali starac zadrma sijedom glavom i bijelom bradom pa mu
odgovori:
- Nijesam, brate, ja nigdje suha nd Cuo, a karnoli vidio. Vee
ima u mene stariji brat, a imam pod sobom sest stotina orlova, oni
ce te odnijeti do mog brata; pa ako'ti on ne uzmogne pomoCi, ja
vee ne znam druge pamoCi. A evo ti pismo, nek' zna brat da si k
mem dolazio.
Onda starac izvadi iz njedara srebrenu sviralicu pa zasvira
i odmah zahuci, zaSumIi ko da se vjetrovi nagone i doleti sest sto
tina orlava. $tarac im rekne zasto ih sazvo, a kad fuse sta je, uzeSe
kraljevica medu se pa ga odnesose uz more i snesose i opet na je
dan kamen. Tude bili dvoroVri najsttarijega brata, a i on hio starac,
236. 237
i njemu se struniJ.a brada do pasa, a bijelakosa do ramena. Carevic
dok ga ugleda, namah mu potkuru bratovu knji.gu; pa kad prouei
sto mu brat u knj&gi poru6uje, rokne careV'icu:
- Eh, brate moj, ja sada idem na bitku, pa ti ne mogu nista
kazati dok ne dojdem. T:i budi kod moje kuce za cijelu
dana, dok se vrratim. Nista se ne hoj da ces bHi gladan, sve ce pred
te gotovo dolazit jel01 pHo. I evo ti kljuci od devet hodaja i svaku
moreS otvoriti, aI' devetu O1emoj otvarati: ako otvoris, pokajat Ces
se; ako ne otvoris, pokaja1 ces se.
Ode stan. na vojsku, a carevic osta sam ko suzanj. NEita fiU
pomanjkalo nije. Kad bude rucati, a rucak gotov pred njega dolazi;
kad bude veeerati, a veeera gotova pred njega dolazi - a on ui
koga ne vidi tko mu rucak i veeeru donosi. Prolazio dan za da
nom, a on sve sam te sam. Pa kad mu vee dotuZilo, sarnotovat i po
ouih osarn hodaja hodati, stade najednoc misliti sto bi moglo biti
u onoj devetoj hodaji pa mu stad reko: ako otvoris, kajat ces se,
ako ne otvoris, kajat ces se.
- Eh, ja eu otvoriti devetu hodaju, pa b110 sto mu drago, .ta
valjda baS illje za giavu - rekne on, pa otvori hodaju.
Kad otvori devetu hodaju, a onamo lijepa basca a i po baSel
ziatno cv.ijece Ii sarno jedna zlatna ruZica a pod ruZicom vedro zele
no jezero. Sarajuc oCima ovarno-onarno, opazi okolo jezera tragove,
ko da net-ko k jezeru dolazi. To njemu vrlo eudno bilo pa se
sakirije u ruZice pa ee gledati SID ono k jezeru dolazi. Malo potra
jalovrijeme, a neSto zaguce u zmku i odmah nato padose dvije
grlice pa upravo na ovo jezero. Kad se skidose, a ono dvije lijepe
djevojke da se dva oka nagledat ne mogu. Kad on to Vlidje, skoei
iza ruike pa uze one jedne koSulju od perja i metne je u njedra.
Onda dvije djevojke ciknule ko da ih ljuta ujela guja, te jedna
se prometne gr1kom i pobjegne, a ona druga ostane i rekne:
- Ja sam tvoja zena dovijeka.
Tu, dakle, zivjelo njih dvoje za godinu dana, dok ona ponese
dijete. On onu kosuljdcu sve nosio u svojim njednima i nikad se od
nje odvajao. Ele jednoga dana izide malo nadvor, a kosuljicu
zaboravd na pendZeru. Dok. se sjeH, ta' se i povrati da llzme kosu
Ijicu, al' kosuljice nema, vec grlica sjedi na pendZeru pa mu
govori:
- Zbogom, gdje najdeS stakleni grad, ondje Ces li. mene
naci.
To rece pa odleu. On se suSi danas, suM sutra za njom, eh,
osuSi se ko biljka. Uto se i stan vratio 1z bitke pa kad ga V'idje
onako osusena i pOruSena, rekne mu:
- Jesam Ii ti govorio da devete hodaje ne otvaras?
Onda njemu carevic odgovori:
- Po bogu.si mi otac, jesi Ii igdje od stakla grad? Jii
Ii CUO jii l' vidio?
Zadrma starac sijedom kosom i bijelom bradom pa mu rekne:
- Sinko, nijesam mgdje suha ill euo a kamoli wdio, evo
godi:n.a bio sam sve na morn. Vee imam pod sobom sest stotina
orlova, pitat CU svakoga nije l' coo sto 0 SOOll.
238
Tude stari <izvadi iz njedara zlatnu sviralicu pa zas\'ira na nju.
AI' eto tek sto zasvira, usta zuka k6 da se vjetrovi nagone i doleti
sest stotina o1'lova. Sve ih redom starac pitao je 1i na
sOOo izlazio, ali svi kaiu:
- Gospodaru, nijesmo.
Onda starn llpita:
- Ja ima Ii vas ikakav da je gdjegod os to, da nijeste svi
dosli?
A or11 reOCose:
- Jeste, gospodaru, jcdan starac ost6, nije mogo doei, jer mu
od sta:rosH popadalo perje.
Eh, pa hajte pa ga medu sobom donesite preda me.
Odose sluge i donesose onoga starca pred njega. Kad ga ugIc.
da gospodar, rekne mu: .
- Stari, dosta tebl godina imade, jesi Ii ti ikada iziazio na
sOOo?
- Jesam, gospodaru odgovori mu stari oro - kod stakle
nog me grada mam izlegla.
To jegospodaru vrlo milo bilo pa rekne:
- Ja, moj stari, ovog covjeka valja na sul10 iznosit, pa kako
bi to uradili?
- Jabih onso - rekne stari oro - da ja imam svoja krila;
vee ti mene hrani jedan mjesec dana ne bi' Ii se pomladio, ne bi Ii
mi brena pera potjerala.
To je gospodaru pravo bilo, pa ga hranio jedan mjesec dana,
a kad se mjesec navrsi,potjerase orill novakrila. Onda se on uzvi
nebu pod oblake pa ga ne bi za tri djela sata. A kad se povrati
natrag, kaie gospodaru:
- Sarno me jos hrani petnaest dooa jer mi valja putovatd dan
i noc.
P.rehrani ga za petnaest dana. Onda rece carevaeu:
- Hodi sada pa u.2;jaSi na me, al' pone&.i tri ovna za moje
mane i tri mdjeha vode. Kad ogiadnim pa ti se obazrem na desnu
stranu, zalozi me mesom; kad na lijevu, napoji me vodom.
UzjaSi carevic orIa, a on klepne krilima pa se uzvi nebu pod
oblake. I tako putovali devet dana i devet noei. Kad vee budu blizu
sOOa, a oro se obazrije na desnu stranu, a!' evo jada iznenada - u
careviea vee ponestalo mesa. Te ilta ee jadan, vee iskruii komad od
svoje noge pa orla svojim mesom zaloZi. Odmah se je orlo sjetio,
da je to njegovo meso pa ga ne htjede prozdrijeti, vee ga metne
pod jemk. Kad ga donese na sOOo, spusti ga na obalu, al' ca:revae
se sIoZi u travu pa se ne moze diei. Pita njega oraD:
- Zasto ne ides? Eto sam te prenio na suho.
Onda njemu We sta Ije i kako je, a oro izvadi ono njegovo
meso ispod svoga jezika pa pritiSce na njegovu ranu pa najde
travu i pomaza ranu, a carevae izdravi a&koei ko jelen, a oro ga uze
ovako svjetovat:
239
- Ii sad idi, a Da putu nati ees jedan bostan, aI' ga nemoj
jesti: posLije ces nad jedne tresnje, ni nj-ih nemoj mposto jesti.
Tuj ga ostavi oro pa ode nazad, a careViie put pod noge pa
dalje. Iduei tako namjeri se na bostan; kad on bostanu, ai' ozednio,
ogladnio, pa ne mogne srcu odoljeti, vee otkide jednu ljubenicu pa
je poOne jestd. Dok je prvi zalogaj pojeo, duhnu vjetar i bad ga niz
more u jednu planum, te glavdnjaj i turnaraj amo-tarmo ovom pla
ninom, dok ne iziue na jedno polje. Kad on u polje, aI' oeuti ne
kakav inaI/: Ii razgovor, te on za tim razgovorom te vidi gdje se dva
bra-ta inate miraz dijelec. Dva su brata, a trJ komada valja dijeliti:
culah, rkandZiju i pus'tekiju. Om dok ga spaze namah poviknu:
- Evo dde covjek pa nek' nam podijeli.
Te pritrkaSe carev:i.cu pa mu !rekose:
- Dobri oovjece, evo namurnro otac pa miraz dijelimo. Ovo
narn ostalo iza oca pa se nikako nagodit ne mozemo. Nas smo dvo
jica, a troje evo vaIja podijelit.
- Ta to je rlako -rekne carevic.
A oni ko u jedno grlo:
- Kako lako, ako boga znades?
- Hajte niz polje - umo ;ih c a r e v ~ e - potecite se, pa rtko
bude brlii, onoga su sva tri komada.
To om jedva docekase pa odose niz polje i zarnakose daIeko.
CareV'icu bude zacudo zaSto se oni mate za stan culah, jednu kan
dZiju i staru pustekiju, pa mislec svakojake misli, metnu culah na
glavu, a uze kandZiju u ruke pasjede naonu pustekiju. On dok
sjedne, namah mu pustekija progovori:
- Kud ces, gospodaru?
A on joj rekne:
Nosi me u staklen grad!
Kad dojde u grad, smota pustekiju i kandZiju, a culah nature
na glavu pa uze hodati carsijom Ii traZitd svoje zene. A bio to culah
vraZji jer tko ga nosi, svakoga vidi, a njega bas nitko. Izidose na
Carsiju dvije hizmeearice groZde kupovati, a on polagano pode za
njima da pricuti sto hizmeearice govore. Jedna rekne:
- Kako, sestro, je l' tvoja gospoja ljuta tebi?
A druga odgovori:
- Nije. A kako jetvoja gospoja?
Onda ona prva govoI1i:
- Moja je gospoja meni dobra, sada sinka rodila pa ga u
naramku njiSe.
Kad to zacu carevic, rojde za tom hizrneCaricom pa Ce za njom
uni6i u sobu, ai' tu njegova zena drlii sinka u nararnku pa ga njiSe
i sarna sem govbI1i:
- Eh, carevicu, da vidis kakva sam ti sina rodila.
Onda carevic ne UZID9ze odoljeti srcu, vee skide culah. Ona
ga wdi pa poleti k njemu te se s njime izljubi. Ako su zivi, i danas
su zajedno.
TAMNI VILAJET
Bio jedan car, pa dosavsi 50 vojskom na kraj svijeta, poue u
tarnni vilajet, gdje se nikad nista ne vidi. Ne znajuCi karko ee se
natrag vrratiN, ostave ondje idrebad od kobHa da bi ih kobile iz one
pomroiue izvele. Kad su usli u tarnni vilajet i isH po njemu, sve
su pod nogama osjeeali nekako positno kamenje, a iz mraka ueSto
pOVlice: - Ko ovoga kamenja ponese, kajace se, a ko ne ponese
kajaee se! - Gdjekoji pomisIi: - Kad eu se kajati, zasto da ga
nosim? a gdjekoji: - Daj barem jedan da ponesem! - Kad
se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje; onda
oni koji nijesu ponijel,i stanu se kajati sto nijesu, a oni sto su
pon1jeIi, sto IJ:i:jesu vise.
ZASTO TURCI NE JEDU SLANINU
Pripovijeda se u narodu, kako je umro jos pri Muhamedovu ii
votu nekakav zendil covjek, koji je s lukavstvom i kamatom stekao,
a nikad ni siromahu ni u dZamiju sto poklonio, i zato ga je narod
jednogrlice proklinjao. Dode vrijeme da urnre, a nije nikoga svoga
:imao, a karmo Ii zene aIi djece. Cuje zanjegovu smrt svetac Muha
med, pa sakupi vas narod i rrece: Evo umrije taj i taj i od njega
ostade veLik mal (imanje), pa znadite: koji god od vas prihvati od
njegova maIa sto jedna dlaka iIi para vrijedi, otrovace svu svoju
pravu muku i iskopace mu se trag, kao i ovame sto je jute umro;
nego svaki od vas na posao,'a ja eu najprvi. Pocese dakle kopati
u zemlji jednu strahovitu jamu, i u nju strpase sve sto je od ouog
kamatnika ostaIo, i zatrpaSe zemljom, a kueu mu zapaIise. Sutri
dan opet se sV'i okupe nad onom jamom, da po zapovijedi Muha
medovoj svaki bad po jedan kamen na ono mjesto; i kad dodu,
nadu nad onom rupom jednog krmka, gdje je turinom izriljao koli
ko bi se dva Oovjeka mogla ukopati. Stadose svi da gledaju, sto Ce
biti, dok kinnak otkI1i d -Dade kukuruza, i, tek sto prva zrna bjese
poceo da pregriza, iskociSe mu kroz obje nozdre dva miSa. Onda
rece Muharned narodu: - Vidite Ii, sto se dogodi? Prokleta zivina
od prokletoga zita jela, a dva prokletnjaka iz nozdara mu iskociSe.
Zato da je proklet svaki om, koji u moj citab vjeruje i koji se mo
jemu kuranu klanja, a praScev:ine jede. - Od tada do danas ko je
pravJ TrurC:illl., Cuva se .j da ne vidi lcrrnka, a kamo Ii da od njega
jede.
16 Narodni humor i mudro5t Muslimana 241
240
NE PREDAJI NISTA DAVOLU
Ono ti je bio u nekakvoj varosi tu nedavno nekaki hodZa.
Znao ti je, jadi ga njegovi ne znali, i sta ear vecera. A zapis kad
hi kome dao, mutlak bi bila pomoc. Jednom se razbolje zena
kadije u tome mjestu, nije da se razboljela od kakve bole9tii, [lego,
ucuvaj Boze, uljeg'o u nju onamo 00 (nalet ga bilo od nas hiljadu
i ]edan konak!) pa 1Ji brate, k'o kad ko pomahnita, udarila u ludilo:
sto god bi joj dati da jede, a ona te pod noge Bozji mmet. Siromah
kadi:ja mucio se svakako, zapisivao svugdje gdje su mu god kazali
- u hodza, u popova, u fratara, ama sve badava. Najposlije ode
onome hodzi, pa mu i on zapisa zapis i rece mu: Uzmi ovaj
zapis pa ga metni u proeijep i hajde na tu i tu cupdju, pa sve
stoj! Tuda ce naljeCi svi sejtani, i pred nj<ima njihov ear, pa kad
te op8.1li, pitace te sta ces, ama ti nemoj za iivu glavu progovoriti,
no eekaj dok ti on sam uzme zapis. Kada ti uzme zapis, pa kad
svega" nestane, hajde uprav' kuCi. - Kadija uzme zapis, pa u
gluho doba te na ono mjesto gdje mu je hodza naredio. Jos on
nije ni stao, dok, majCin sine, nagrnu vojska: tu su ti bubnji, tu
sv:i:rale, tu konjici, tu topovi, i Bog te sam pitao sta tu nema, a
pred svijem ear vas u zlatu. Kad to vidje kadija, prepade se, ama
Sta bi, nema kud tamo ni 'vamo, no stoj pa cekaj tu i tutilo. U
tom dode do njega ear pa ga upita: - sta ces t1 tu, hemserija? _
Taman on zausti da mu odgovori, dok se sjeti one hodZine, pa
zaveza, ni erne ni bijele. Car ga upita dva tr1 puta, pa kad vidje da
mu nece niSta odgovoriti, uze mu zapis iz proeijepa pa procita.
Kad proCita zapis, ok'l"enu 5e vojsci pa ce: - Koji je stao na put
ieni ovoga Cavjeka? - Nijesam ja. - Ni ja, ni ja, - svi se
iZTedase. Ima Ii vas gdje joskoji? lma, jedan hrom, nije mo
gao s nama. - Bde ga donesite! - Nije cestito ni izgo'Vocio, a
hTorna donesose. hromo, jesi ld ti stao na put zend ovoga
Cavjeka? - Jesam. - A zasto? - Dode jedna komsinica da joj
zajmi masla, a ona ce joj: nemam, seko, davo odnio! A ja ono maslo
te kao svoje. Pornislih, da mi je brasna i meda, naOinio bill halvu,
dok ce onakomSiniea: ,A bi Ii imala malo u fildzanu meda?'
'f)avo odnio, seko, ako imam :i malo' - A ja uzmem i med. U to
dode jedna prosjakinja da prosi braSna, a ona ce: ,Nemam davolje
praSke, taman danas poslala u mlin.' Onda ja uzeh i brasno, a u nje
uknidoh kotao, pa nastavih halvu pod njezj,n()m strehom. Taman
do provre, a ona dode da mi se u kotao pomokri. S toga je osinuh
malko, da me dobro zapamtii. -Sve si dobro uCinio, - odgovori
ear, - samo sl zio ueinil) sto si 'likrrao kotao, s t()ga sada na
vjesala! - sto bi rekao, dva, tri objesise gao Car onda zabiljezi
nesto na zapisu, i 810 hi se covjek okrenuo, metnu ga u procijep, te
svega nestade. Vee i zora zarudije, a moj ti kadija kuei. :lena se
umirila i zas-pala, a posto se probudi, zdrava icitava.
Sjutridan ode kadija od cuda na cupriju, da vidi ima Ii sta da
je ostalo, kad tamo nigdje nista, no jedan mis mrtav visi.
242
o POSTANKU LJUDI I NJIHOVIH CUDI
Jos za Adema peJgambera, It:ad pejgamberi hodahu po zemlji,
dodoSe neki prosci da mu prose jediniou, sto bijaSe k'o suret
lijepa. On im je odmah obeca; ali iza njih dodu drugi. Ne mogavsi
ih rezil uciniti, obeea je i njima. Ne potraja dugo, al' eto ti i treCih,
a on je i njima da i odgodi vadu u jedan isti dan svoj trojiei
kad ee po djevojku doei. tujuCi to njegova zena, stade se ibretiti
kako je mogao tako ucindti Ii svoj trojici je obeeavati, pa mu napa
sljetku reee: - Kolaj eerno za to - ko prvi dode, onoga je.
On suti. Prolazi dan po daIn, dOk ne dode i ureeeni, a troji se
svati kod kuce sastanu. Lijepo dh doeekaju i pogoste, te tu Ii. zanoee.
Posto se smrkne Ii oni Iegnu, digne 'se Adem-pejgamber i obuce svoju
keer sto je Ijepse mogao; odvede je u Jednu odaju, a uza nju
maoku i kuju, pa ili zatvon. Kad je ujutiI"o bilo da svatovi pruaze,
ode on i otvori 'Sobu ,kad tamo, emerom Bozjim Wi cure, sve tri
jednalke, da nije mogao svoje keeri On izvede jednu i da
je svatovima, pa ih isprati. Tako i d:rugu, i -treeu - sve tT'i lsprati.
Iza toga prolazilo je vrijeme, a on nikada habera 0 kcerkna, te kre
ne da ih obide. Kad je bio podaleko od kuce, nade oobane kod
ovaea gdje se igraju. On ispita sve jednoga po jednoga Cijri je i
kako se lOve, dok ce jednoga upitati kako dm je snaha. On se
stane tuZiti da joj je sve tekmil, alii kad se raZljuti, hoce 1m <svijem
po kuCi oei da izvadi. Halon se sjeti: to je od macke. Svrati se k
njoj i uputi se dalje. Tako dduei, nrode ope! na cobane, te Ii njih
ispita kao Ii prve. Kad je zapitao jednoga kako lim je snaha, on mu
odgovori: Sve je dobro, ali kad joj nesto dode, sve hrsum po
kuCi cirri i hoee da nas iskolje. On se sjeti da je to od kuje. I njoj
se svrati, pa se uputi dalje. Opet iduCi dode. do. Cabana, kact. medu
nj<ima jedno lijepo, Cisto odjeveno dijete, da sve na njemu pjeva.
Priprtilo ma1u finu tarbicu Ii u njoj hljeba i smoka, pase veselo
osmijava. Upita ga Adem-pejgamber je ikako im je snaha.
On rou se stane hvaliti da ne moze kud boIje biti i reee: - Uvijek
se sroije i pjeva! - Sad on dozna da mu je to prava keer, i da je
ono veselo i umiljato dijete od Iialsana; pa posto je sve tri zijaret
uCinio i wdio njfuov porod, digne ruke nebu i poviee: - Da Bog da
ova tn nesula ostala i poznavala 5e po materama od dana danaSnje
ga pa do easa kijametskogaJ
I tako je ostalo i bice do kijameta. Jer eno vid:i:S po ljudima
kako nekoji planu, bi rekao sad ce ti oOi izvaditi - to je, vidis,
nesul macji. Drugi opet vazda landaju i inade se i kolju - to je
nesul oct kuje. T:reCi. su mimi, vazda 5e smiju i rahat su - ti su od
pejgamberove keeri - to je nesul dnsansld.
16* 243
ZENIDBA MUHAMED-PEJGAMBERA
Bio je jedan eovjek vrlo zendil, koji ernio mnoge zaduibine,
i tako pobozan, da se zakleo, da u njegovome Zivotu neee nikad
niCijeg tudega sto uzeti. Jedan dan, sjedeei kraj jedne rijeke, upa
zi gdje voda nosi krasnu rumenu jabuku, i on pohiti rukom, te je
ugrabi i, zeljan jabuke, uzgrizne je zubima, i u toliko na um pade
mu da se zakleo, da neee tudega nikad niSta; pokaje se i reee
Idem uz rijeku; Cisto eu naCi oni korijen, s kojega je jabuka panula,
a poslije znaeu i tija je. - Kako je rekao, tako je i uradio. Dva da
na i dvije noei hodio je sve krajem vode, dok jedva tred dan nade
oni korijen, s kojega je panula nadena ugrizena jabuka, pa propita u
ono selo, cija je one voeka, a oni mu po imence kazu, da je oni
korijen jabucin toga i t!lga covjeka i pridodadu: - U nasemu ga
selu nema postenijega [11 zendHijega. - Ovi coV'jek pede k onQIlle,
eija je jabuka, fr sve mu pravo kaZe, vrati mu onu zagl'izenu jabuku
moled ga, da mu hala1isto je nehotice tudu ugrizao, pa mu pruzi
eesu od novaca govoreei mu: - HalaIi mi, a uzmi od ovih novaca
koliko god hoees. - Niti eu ti halaliti, odgovori mu, niti eu ti za nju
para uzeti. - Ako je malo ovdje para, kazi mi koliko eu jos dati.
Ma da mi dades sve pare, koje ,gu na OVOllle dunjaluku, ne bih ti
halalio osim sarno halalio bili ti da mi pogodiS ciglu jednu stvar,
koju bih ja zelio. - A kazi mi, Sta je to te ,'tIi zelis, da ti odma
pogodim. - Ja imam jednu seer za udaju, ali znad1 da nema oeiju,
oi ruka ni noga, pa ni usta; ako je vjencas, halalieu t ~ jabuku a
drukCije nikako. - Ovi se skloni i od prve pristade. Otidose u ka
dije, <i ugovorJSe vjencanje. U vece .kad dade vrijeme, pokaza mu
tast sabu, u .kojoj je njegova vjencana zena, pa ga blagoslovi i
zatvori sa IIljegovom seen u sobu. A ovi miadie, kad vidje joj zdrave
ruke i noge, a prekrila obraz zlaeenom mahramom, povrati se iz
sobe, pa poee da rove svoga tasta, veleCi mu: - Ti si me prevario:
nije djevoJka kao sto smo ugovorili, lIlego u svemu savrsena; ja onu
neen nego kao sto sm0 rekli. - Ona je baS ista, za koju sam ti
kazivao. Ako sam tirekao da nema oCiju, znam da do danas nije
nikoga Ziva vddje1a osim svojih roditelja; Mo .rekoh da nema ruka,
znadi da, od kako se rodila, jos nije niSta s njezinijem rukama zara
dila; soo ti rekoh da nemr. noga, znadi da, od kako se irodila, nije
iz odaje nigda iziMa; a usta da nema to ee reci da nije jos nikoga
u obraz poIjubila, pa ni u ruku, osim same svoju mater. Halal ti
moja jabuka, i hala! ti moja keer! Ti rnjesi covjek kao i svi astan,
nego si boziji pejgarnber; tebi ce se klanjati na milijune ljudi, pa i
sami carevi pod krunama. - Ovi je mladic bio Muhamed.
244
NAJVECI SEVAP
Bio jedan vrIo bogat covjek' i imao jedinka sina. Kad dijete
odraste i zamomci se, nikad se smkiti kad kuee. J edanput navali
na oca da mu da dosta troska, pa da .ide u svijet. Otac mu uCini
po volji i tako momce krene u bijeli svijet. Putovao je cio dan, ne
znajuCi ni sam ni gdje ce ni kako Ce. Kad bi pred vece, bahnu pred
njega jedan starac, nazove mu Boga i upita: - Kuda ees, momce?
Idem u svijet, - odgovori momak. A znas Ii de ees noeiti?
opet upHa star-ac. Ne znam - Teee momak, i dalje zajedno
sa starcem. Kad izides iz ove sume, naci ees u strani jednu kueu.
Tu svrati i prenoCi, kaZe mu starac. Na raskrscu oprosti se s
nJim i ode svojim putem. IziSavsi iz sume, doista ugleda kueu u
strani. Po savjetu starcevu uputi se toj kuCi oj upita more Ii kona
citi. Celjad ga lijepo prime i ugoste. No u toj 'ku6i bijase bolesnik.
Kad bi po veeeri, bolesnik se uzmuCi, dok istom ude u lrucu onaj
starac sto je momcetu kazao za konak. Starac pride bolesniku
i uze mu dusu. pa ga najedanput nestade. Nuko to u kuCi nije
vidio, vee sarno musafir. Sjutridan momak se oprosti s celjadima,
zahvali na konaku i pode dalje. Putovao je cio dan, kad pred vece
opet ga srete onaj starac. Posto mu nazva Boga, upita ga: -
Kuda ces momce? - Idem u svijet, odgovori momak. - A znaS
Ii de ees noCiti? - upita starac. - VaIa, ne znam, - odgovori
momak. - Bto, kad izides na vrh ovoga polja, nad ces jednu
kuCicu. Tu svrati i prenoCi, rece starac i na raskrsnici ode
drugijem putem. Kad je momak bio na vrh polja, ugleda kueu i
pode tame da konaci. Celjad ga lijepo docekaju i ugoste. Ali i u
toj kuCi nade bolesnika. Po veceri bolesnik se UZIDuCi, a onaj
starac bahnu i uze mu duSu, pa ga nestade. Niko to ne vide od
domace eeljadi, vee sarno musafir. Opet sjutridan oprosti se mom
ce s celjadi i pode dalje. Putovao je cio dan, a kad bi pred vece evo
ti onoga starca. Nazvavsi mu Boga, upita ga isto kao i prije kuda
ce i de ee konaciti. Momak mu odgovori da ide u svijet, a ni sam
ne zna de 6e konaciti. Starac mu na to rece: Eto u dnu te njive
ima jedna :kueica i tuj svrati nakonak! - To rekavsi oprosti se
sa mladieem i ode na drugu stranu, Momee nade kucicu i sv:rati na
konak. Celjad ga ,rado prime. Kad ima Sta videti: i u toj kuCi nade
bolesnika, s kojim se desi isto one sto i sa prvom dvojicom. Po
veceri dode starac, uze bolesniku duSu i ode, a [liko ga ne vide osim
musafira. Sjutridan momee pode dalje. Nije malo odmakao od
kuee, dok istom opet izbi onaj starac. Posoo mu primi Boga, momce
ga upita: - Arna, stan, sve ti izlazis preda me i konak mi kazujes,
pa de god sam do sad noCio, nasao sam bolesnika, kome S1 ti
dosao i dusu uzeo. KaZi mi se barem ko si i reci mi hoces Ii i
mem dusu uzeti? - Strurac mu odgovori: Ja sam Azrail, 5tO
duse prima. I tebi en uzeti du.su, kao i svrukom covjeku. - A kad ce
to bi,ti? - upita mladi6. - eim se ozerus, pa anu prvu vecer
uze6u ti duSu, - odgovori strura'C i nestane gao
245
Mladic se nade u cudu i stane misliti sta ee i kako ee. Tako
sml:sli da ne ide dalje u svijet, nego da se vrati kuCi, pa da se
ozeni. - Kad ce mi, veli, uzimati dusu, neka to odmah bude. -
Tako ti 'se on vrati doma i kaze roditeljima da ee se ozeniti i vee
jednom smiriti kod kuee. RodHelji se obraduju i kazu sinu da bira
curu de god hoee i oklen god hoee. A sin ni pet, ni devet, nego rete
mated: - U nasem komsiluku ima jedan hamal i u njega ima
sCi na udaju, idi pa mi je isprosi, jer sam zamilovao sarno nju i ni
kakvu drugu, - au sebi misli: kad mi i tako valja brzo umrijeti,
bar da usreCim tu siroticu i njezine roditelje, da me imaju rasta
spominjati. Roditelji se zacude i stanu ga odvraeati od te cure,
k'omje sala, oni bogati prema caru, a cura sirornasna k'o hamalska
sCi, nide niSta do gale duse. Ali momak se ne dam osoHti: ja nju,
ja emu zemlju i zelenu travu, a i ne zna je dobro, vee sarno hoce
da je usreci, da poslije njega moze naOi dobru sreeu. Najposlije
digne se mat!i, te u kueu onoga hamala i zaprosi djevojku. Hamal
i njegova zena zacude se tome i ,sve su drlali da zena s
zbi:ja salu, ali kad videse da tu nema sale, upitase i seer da Ii ee
poci za toga i toga momka. Cura od stida sva se zaplami, pa muhnu
iz sobe, a roditelji povikase: - Neka je sretno i od Boga blagoslo
veno! Mati se momkova vrati vesel a kuCi i kaie da je svrsila
posao. Posto je eura 1 obiljezje dato, momak se da na
posao. On zaiste u oea trista kesa blaga. Otae mu da bez rijeci, a
on tijem parama kupi kueu svome puneu i punici i namakne u
kueu s'Ve s10 treba: tu je pros;I'Irka, sude, namjeStaj, cakar - bakar
sve k'o u najbogatijega. Kad to zruste jos trista kesa, pa
pokupuje na devojku odijelo i naki1:: tu su derdani, ogrliee, poeeli
ee, veliJci dukati, tu biserli pavte, anterije <sve ad svile i zlata i sve
drugo kao u sultanije, k'o kad misli: kad ja umrem, barem neka
me imaju za sta spominjati i blagosiljati. Dan po dan, dode i
urecem dan svadbe i veselja. Momak provede svadbu carski. Say
se oni seher slegao na svadbu, k'o kad se feni najbogatiji momak
u onome seheru. He kad mladenee svedose u derdek, mladozenja
uze knjigu i stade se Bogu moliti, a mladi rece da spava: on ee, veli,
dugo sjediti i a,tall. Mlada Ide i zaspa.
Kad bi oko ponoei, wata se sarna otvorise ti. u sobu ude oni isti
starac sto je momka na putu sretao. aim ude, i rece: - E, de si ti
momce? - Mladozenja primi Boga i odgovori: - Evo me, starce,
spreman sam, jer mam porad sta si dosao - da mi dusu uzmeS. -
Na to mu starae rece: Ja sam, istina, dosao po obeeanju, ali
imam emer od svemogueega Boga da ti poklonim fivot ee
terest godina, jer si ucinio najveCi sevap na svijetu - usreeio si
onu <sirotu devoiku dnjezine roditelje! - To rece, pa ga nestade, a
mladozenja ostade da uZiva sa svima svojima.
246
KO DOBRO tINI NE KAJE SE
Bio ti je one neki vezir, pray, posten i dobar za S'irotinju, ama
bogme opet koliko je god bio dobar, sve mu se je cinilo da je
mnogoga uwijedio Ii uevijelio, kan'ti kada je ko na velikoj paji,
pa ne moze ni on bas sve pravo prosuditi. S toga naUJI:ti da nauci
svoje sinove trgovini ja kakvu zanatu, da ne budu zapovjednici
kao on.
Imao je tm sina, pa ih jednom svu trojiou zovne Ii da im svako
me po sto i pedeset grosa, pa im rete: - Eto svakome podjednako
para, paradite njima kako. najbolje znate heftu dana, pa onda
dodi:te svaki da mi predate hesap, da vidim sta je koji uradio.
Za harac evo Yam svakom dundeluka po tri grosa, ,tijem se mozete
izdrlavati a da ne krecete u glavnieu. - Braea uzese pare, pa
podose svaki na svoju stranu u trgovinu. Dva starija nakupuju stva
ri u varosi, pa podu da rasprodaju, a najmladi ee reCi: - Vala ja
neeu ovdje niSta kupovati, nego odoh da po selima stogod nakupu
jem a ovdje prodam. - Stosmisli to i ucini, pa se krenu od kuee.
Taman kada je iziSao ;jz grada, naljeze pored jednog groblja, kad
opazi sto do tada nije nikada ni CUO ni vidio: covjek jedan iskopao
mrtvaea, pa uzeo stap te ga hije vicuei: - Plati mi dug! - Ama
sta to :radiS, bolan, Ii pomahnitao? sto bijes mrtvog covjeka?
- Kako, sta radim, kad mi neee da plati sto mi je duZan sto
grosa? Be kako ee mrtav covjek platiti? Bogme lijepo, a ako
mi ne plati, ja eu ga rasijeoi pa od njega ispeCi sapun, da svaje
pare izvadim. Vezirovieu se na to sazaH, pa izvadi sto grosa i da.
de kamatniku: Na, pa ostavi toga mrtva covjeka, nalet te bilo! _
Jos potraii hodZu, pa mu dade ono preostalih pedeset grosa, da po
zakonu spremi i ukopa mrtvaea.
Kada dode vrijeme da svi predaju hesap oeu, predadose dva
starija pare i pokazase po -DeSto eara, a najmladi stade savijati
ramenima. - U sto si, more, poha:reio pare? zavikaee otae. _
Bogme, babo, vjdio sam sto prije nikad nijesam V!idio: jedan kamat
nik bije mrtva covjeka, da mu plati dug, pa mi se razali te platih
zanj duga sto grosa, a one ostalo pedeset dadoh hodzi da ga po
zakonn ukopa. - Dobro, - rece otae. - Varna dvojici otvorieu
dueane ovdje, a d, sinko, treba da steces i para i pameti, treba ti
!i.Ci u tu Ii tu yaros i tu ducan otvoriti. Prije no odes treba da nades
slugu koji ne bi htio s tobom za sofru sjesd makar ga i zvao,
niti s tobom kahvu piti ni pusiti. - Veztirovie dugo vremena
traiio onakvog slugu kakva mu otae rekao, ama koga god nadi
niSta no mu zavici: - Bujrum, - a on odmah s njime za sofru.
Jednoga dana sjedio je vezirovie na jednom dueanu, kad evo ti k
njemu nekakva dugajUje: visok, tankovijast, a za pasom mu
crnosapCina, pa ee vezirovieu: - Cuo sam da traMs slugu, pa
sam evo dosao da ti se ponudim bi Ii me primio? - Bih, sto ne
bili, - rece vezirovie. Malo potraja, donesose im rucak. Veziro
vic sjede pa zovnu i slugu za sofru. - Jedi ti, gospodaru, u nas nije
adet da sluga jede s gospodarom! - Ma prodi se ti toga adeta, mi
cemo zajedno putovati, pa treba da zajedno i jedemo. - Jok vala,
247
sluga se ne dade ni osoliti, no osta pri svojoj: nece te nece. Sada
ti se moj vezh"ovic obradova, pa potrea da kaze oeu h..ko je nasao
'nakoga slugu kao sto mu on rekao, a otac lllU na to dade
trideset tovara robe te natovarise. Na pohodu reci ce otae sinu: -
CujeS, jos evo ovo dobro upamti: na prvom konaku ne nocivaj
nikako gdje te aksam zatece, no ja malo prije rastovari, ja malo
naprijed proceraj, pa konaci. Onda, kada dodes na to i na to polje,
ako te tu aksam uhvati, nemoj nasred polja nocivati, i trece, kad
dodes na to i na to jezero, nemoj kraj jezera noCivati, nego ja prije
jezera, ja gledaj, ako mozes, pa se prevezi preko jezera. Vezirovic
obeca oeu da ce ga poslusati, pa krenu na put u ime Boga. Kad su
bili na prvom konaku, dok aksam, a sluga uhvati prvoga konja za
ular, pa ce gospodaru: - Evo ovdje cemo konaciti. - Nemoj,
reCi ce mu vezirovic. Otae mi je naredio da ne konacim na prvom
konaku gdje me aksam zateee, no ja da prije malo otovarim, ja da
malo proceram. - Ne brini se ti, gospodaru, no klanjaj aksam, dok
mi robu otovarimo i vatru nalozimo, pa onda ti mimo spavaj a ja
CU euvati. - Vezirovic ne htjede slugi uz nos, jer je bogme na
putu preei valjan drug no i otae i mati, te pristade da tu konaee.
Posto otovarise, odvedoSe kiridZije konje da pasu, a sluga tovare
sloti unaokrug pa na srijedi nalozi vatJru, a liz bisaga izvadi veeeru
pa metnu pred gospodara. - Ama hodi jew i ti. 'sa annom, bo' ne
bio! - Ne bOOi se ti, gospodaru, sa mnom, necu ja gladan ostati,
jedi til - Posto vezirovic veeera i se malo prorazgovarase,
Ide te zaspa, a sluga ,se izmaee te sjede medu tovare i stade
motJriti. Kada bi oko panoOi, evo ti tri miSa, pa ,ge stadose oko vatre
igrati, dok nadose jednu mrvu hljeba, sto je vezirovi6u iispala
kada je vecerao, pa se oko nje poklase, te onome sto bijase onu
mrvu hljeba ugrabio, ona druga dva oei iskopase, pa ih nestade, a
slijepi kan' ti kad ne vidi kuda ee, osta na istome mjestu. Ne po
traja dugo eto ti one dvojiee, nose nekakvu travu, te onome coravo
me oei pomazase, a on odmah progleda. MiSi na to baeise travu kraj
vatre i odose. Sve je to sluga gledao pa 6e: - Hvala tebi, Boze, eto
zivotinja kolisna je pa bolje zna od ljudi! DiZe se i uze onu travu
te metnu za pas govoreCi: Moglo bi mi gdje i valjati.
Sjutridan krenu dalje, i za nekoliko dana dodose na ono polle
sto je verirovicu otae rekao da na sred njega ne noeiva Tllika:ko.
Taman on na ,gred polja, a aksam. Sluga uhvati prvoga konja za
ular, a vezirovic ce mu: Necemo ovdje noCivati, no proceraj malo
- tako mi je otae naredio. - Ne ,brn ..se nista, gospodaru! - reee
sluga. - Eto i prije ti je bio rekao da ne noCivamo gdje nas
aksam zateee, pa smo mi nocili Ii nije nam, Bogu hvala, niMa bilo.
- Drug je preei na pubu od oea. Vezilrovi6 sleze ramenima, te otova
rise. KiridZije odvedose konje da pasu, a vezirovic otklanja aksam
te vecera. Zove on slugu da s njime jede, ali on neee, te nece. Po
veee:ni leze vezirovic da spava, a sluga se mnaee u tovare pa stade
motriti. Ne potraja dugo, evo ti jednog pustahije, pa obide vatru i
tovare te se vrati natrag, a sluga te za njim nazorice. Kada bi
kraj polja, otvori pustahija jedan kapak, pa se spusti dolje pod
zemlju i reee druZi.ni: - Evo ovamo, uhodio sam jednog trgovea,
no hajdete da ga parobimo i uhljemo. - Sluga sve pa stade
nad onijem :kapkom, pa k'ako je god kojipustahija ozdo izlazio,
a on ti sve jednog po jednog onom crnosapCinom iza usiju klep,
klep - isijece 'sve do jednoga, taman ih tddeset na broju. Posto
vldje da Ulema vise 'lli jednoga, strpa ih sve u jamu, pa se VTaJti k
vatri .posto zatvori kapak.
Sjutridan ne kazuje on vezirovicu niSta, no krenuse i
prispjese uveeer taman do onoga jezera sto je otae vezilrovicu trekao
da na njemu ne prenooiva. Vezirovic se htjede uputiti odmah pre
ko jezera, ali sluga ne dade. - Ta ne boj se, nije ti niSta bilo,
hvala Bog'u, evo dva puta, pa nece ni sad. - Vezirovic pristade, te
tu zan06ise, pa posto vecera, leze da spava, a sluga osta cuvajuci.
Kad bi oko ponoCi, zamuti se jezero, a iz jezera skoci atdaha pa
pode put veziroviCa da ga udavi. Sluga ne bude lijen no emosapcinu
iza pasa pa aidahu klep: ddjednom joj odsijeee glavu. On uze
glavu, a trupina se svali u jezero. Sjutridan krenuse otalen i
dodose U onaj grad gdje ..su naumili.
Posto naoose duCan i ,robu namjestise, zavika telal: - Bi
Ii !iko mogao iz1i:jeciti kraljevu keer, evo ima nekoliko dana da je
oslijepila, a udavala se je do sada pet puta, ali joj svaki rout
prvo jutro osvane mrtav. Ko izlijeCi, daje kralj sto god uziste.
Sad se sjetd sluga one trave te su njome miSev4 izlijecUi sV'oga
dmga, pa se jaVli telalu, a on ga zaruku, hod vod, hos bos, te
pred kralja. Kada ga kralj vidje, zacudi se pa ce mu: - Moj
ja ne vidim da bi ti sto od toga znao. No cujes, ako se
prin1:iS a ne izlije6is, ostao si bez glave, a ako izlijeciS, iSti ilta hoCeS.
Ne6u ti mnogo: daces mi kcer, dvadeset konja, dvadeset Cifta
vreca, i dvadeset sluga. - Kralj se zadugo ejenkao da mu ne da
kcer, ali on ne htjede drukcije, te kralj naposljetku pristade. Onda
on namaza onom ,tJravom nje2)ine oei i ona odmah progleda. Kada
to vidje kralj, ne moze da ne da one sto je obecao, pa ga stade
nagovarati da ostane kod njega, pa ce ga, veli, pos1ije sebe ostaviti
za kralja. Ali se sluga ne dade ni osoIiti, no prihvati kraljevu
kcer, dvadeset konja, dvadeset sluga i eetrdeset vreca, pa odmah
potovari i onu robu sto je docerao, i vrati se natrag da obraduje
vezirovica dobrom trgovinom. Kada su bili kraj jezera, ne mote se
prilStupiiti od smrada: voda izbacila mrtvu atdahu, pa se usmrdila
i uervala. Oni se zaeudiSe, a sluga ce: - Ne cudite se, tu sam
atdahu ja ubio, evo joj glave, pa izvadi glavu od azdahe i
pdnesetrupu, kad taman jedno uz dugo. - One veceri kada smo
ovdje lloeili, htjela je ona gospodara prozdrijeti, ali sam je ja
pretekao i posjekao. - Vezirovic se zacudi, pa stade slugu hvaliti,
ama ga on presijeee. i ka'enuSe dalje. Kad /'iU bilii nasred polja
gdjesluga isjekao pustahije, tu ustavi pa zavika: - Dajte vrece
pa hajte za mnoml te ih dovede do one jame d otvori kapak,
kad ,ima se 8ta vidjeti: t:nideset pustahi:Ja jedan na drugom mrtav
len, a kraj njih blago na gomi1e. - Kupite, - rece sluga, - sto se
moze natovariti u ove weee. - Kada sluge nakupise wece i zave
we, t:ece im da i sebi nakupe koliko hoce, pa i oni nakupille koliko
su mogli, a kako i ne hi: onaiko pusto blago, pa da ostane!
248 249
POSto uzese ,sve i potovarise, TeCi ce sluga vezirovicu: - Evo
vidis, ovo smo mi zajedno stekli, pa eemo sada sve popola podije
liti, - i podijeli konje i tovare, polovinu na jednu stranu, a polovi
nu na drugu. Zatijem sluga uze djevojku za ruku, pa ee vezirovieu:
!
- Drii, gospodaru, za drugu ruku, da i ow car podijelimo, _
pa raspreze ornosapeinom kao da ee je rasjeC:i. - Ne ako Boga
znas! - reCi ee mu vezkov,ie, - Kakva nam je korist od mrtve?
Sluga se ne dade osmesti, no ponovo poteze nozem, a kraljeva se kCi
od straha baildisa, pa u toj neznani izbljuje zmiju sto joj je prve
ljude davila. Posto se osvijesti i malo povrati, ['ed ee opet sluga:
- DrZi, gospodaru, ja nikako drukOije ne pristajem nego da je
dijelimo, - pa opet raspreze nozem. - Nemoj, za Boga. Eto ti
sve trgoVline, sarno meni ostavi djevojku. - Jok, jok, no sve pola
i pola, - i opet razmahnu emosapeem. Kraljeva se kei opet badldisa
i stade bljuvati, l1:e izbljuva trideset zmieaka, Sto ih je velika zmija
okotila. Posto se ona opet osvijesti i povrati, red ee sluga
vezirovieu: - Eto ti sada djevojke, sada je zdrava, kao da je
jutros od majke rodena; nista se ne boj. Eto ti i sve blago, jer ti
ja nijesarn bio ortak, nego sluga. Sada je blizu grad, pa ti ja V'ise ne
trebam, niti mogu dalje kod tebe ostati. Evo ti i ove trave sto se
njome lijeCi sljepoca, ako ti je gdje ustreba. Alahemanet. - Stani
barem da ti platim ajluk ida te obdarim. - Hvala, gospodaru, ti si
meni vee platio; dao si kamatniku za moj dug sto grosa, a pedest
sto si me po drugi put ukopao. Ko dobro Cini i vratiee mu se. _
I u tome ga nestade kao da je u zemlju propao. Vezirovie se veoma
zaeudi, pa okrenu tovare i djevojku kuCi te obradova oea. Djevojku
vjenea za se, i ako su zivi i danas im je dobro.
CELO CAREV ZET
Ono bio jedan ribar, pa imao celaya sina, a stanovali SU u
Stambolu. Ribar je baeao mrezu, pa sto uhvati ribe, to je proda
vaG i od toga su zivjeli. Jednom zarnoli Celo oea da mu dopusti da
i on baea ilIlrezu, da vidi sta hi ulovio. Otae mu dopusti, a Celo
uhva1li. sarno jednu ribiou, ali je hila vrlo lijepa i nikad se prije
nije taka mba vidjela. Celo uzme ribu, pa stade po Stambolu
vikati: - Temiz balukCi, temiz baluk sataT! - Ljudi su prilazili i
pi1ali ga posto ce prodii1li. tu ribu. Celo je svakom odgovarao da
nije na prodaju, nego on to sarno onako vice. Vicuei tako nepresta
no, temiz balukei, temiz balsatar, dode i pred eareve dvore a uprav
je tada na prozoru stajala eareva kcer. Ona posalje sluge da upitaju
Celu posto ce carevoj kceri prodati ribu. Sluge dodu i upitaju ga
postoriba, ali Celo oc;lgovori i njima da nije na prodaju. Sluge odu
i kaiu earevoj kceri, a :ma odgovori: - Hajte ga zovnite nek' ovamo
dode i donese ribu. - Kad je Celo dosao pred sultaniju, reee mu
ona - Prodaj mi tu ribu, pa iS1li. sta hoOes, platicu ti sve dukatima.
- Nije na prodaju, - veli Celo, nego ako hoces, veli, otkri mi eelo
da ti ga vidim, pa nosi ribu dZabe. - Careva kcer se zamisli, pa
najposlije mu otkrije celo, vele6i: - E pa nece me odnijeti na
250
oeima! - Celo joj vidi eelo Ii na eelu ervenu biljegu, dade joj ribu
i ode kuei. Kad Celo dode kuoi, stade ga otae pitati je li prodao
Tibu i gdje su mu pare. Celo kaie oeu da je ribu dao na veresiju,
jer mu, kaie,nije kupae imao sad platiti. Otae na to umuci. Sad
Celo zamoli oca da mu dopusti da opet ide hvatati I'ibu. Otae mu
dopusti, a on uhvati opet onaku ribu, odnese je u carsiju, pa stane
vikati: - Temiz balukCi, temiz balsatar! - ali ribe nije hNo pro
dati, nego je odnese earevoj keeri i rece: - Daeu ti ribu, sarno mi
se otkrij do vrata. - Careva keer se zamisli, ali mu se ,ipak
otkrije. Celo joj vidje na bradi play biljeg, dade joj rihu i vrati se
kuei. Otae ga opet upita kamo mu pare za 'rJbu, a on odgovori da je
opet dao na veresiju, pa da ee odjednom naplatiti. Celo i treei put
zais.te od oea mrezu i ode hvatati dbu, pa opet uhvati jednu ribu
I1sto onaku kao i one dvije prve. Ele, posto je uhvatio ribu, odnese
je opet earevoj keeri i zamoli je da mu se otkrije do prsa, a on da
ee joj dati i treeu ribu. Careva keer mu se i ovaj put otkrije, a on joj
upazi nue vrata biljeg bijel kao snijeg, dade joj Tibu, pa se vrati
kuoi :i opet slaze oeu da je ribu dao na veresiju, i da ee ubrzo sve
naplatiti.
Proslo tako godina, dvije, poslije toga, kad telal zaviee po
Stambolu da car udaje kcer, i da ee je dati za onoga ko pogodi ka
kyo obiljezje ima sultanija. Na taj glas skupe se u earevom dvoru
svi velikasi, veziri, pase pa i siromasi: svak je pogadao, rna niko
nije mogao pogoditi. Till se desi i Celo, pa i on pode da pogada, ali
ga na earskim vratima stanu psovati i biti, odgoned ga ispred
vrata. Vidi to car s prozora, pa zapovjedi da ga puste gore. Celu
puste, pa kad je dosao pred eara, zapita ga car: - E, momee, de
pogodi kakvo obiljezje ima moja kcer? - Celo reee: - Ima tri
biljega: prvi je na eelu i to crven - Sunj, ote md. iz usta - reee
Ciganin, sto je za Celom stajao. - Drugi joj je biljeg na bradi, i to
play - Sunj, ote mi iz usta! - reee opet Ciganirrl. - TreCi joj je
biljeg snize vrata, i to bijel kao snijeg! - Ciganin opet zaviee: -
Sunj, ote mi iz usta! -Pogodio si, - reee car Celio - Sunj,. i ja
saan pogodio - ['eee Ciganin, - sarno sto je on pr,ije mene"izrekao.
Car ne znade kako ce presuditi, nego njih oboj<icu ostavi tude, a
on ode pitati velikog vema kako treba osuditi njtima dvojici. Veliki
vezir reee: - Kad mora biti, opet je Celo prilicniji od Ciganina,
nego ti Ciganina posijeci, a Celu spremi nek ti donese mlijeka od
divice, kazi da si se razbolio Ii. da hi od toga mogao ozdraviti, pa
,ako 1i to donese, ['eci mu da ce ti biti zet, a mam sigurno da ce
tamo poginuti, i tako ceS se oprostiti obojice. - Car zapovjedi da
Ciganina posijeku, a Celi reee da se je razbolio, a da je od nekoga
euo da bi ozdravio od divskoga mlijeka, vee neka mu to donese,
pa onda ce mu dati kcer. Celo se pokloni, izide iz eareva dvora i po
de traziti divskoga mlijeka.
!Sao je tako na konju trideset konaka, dok ugleda na putu
jednoga diva, visoka kao brdo. Celo mu pride i reee: - Pomozi
Bog, po Bogu otae! - Bog ti pomogao sinko! - reee div. - Da
me nijesi nazvao oeem, zlo bi od tebe bilo! - Celo odmah priskoei
te mu makazama rasijece dlake oko oeiju, jer su u divova obrve
251
kao suma. Div ga upita kuda je posao, a Celo mu kaze, i zamoli ga
da mu pOl11ogne da dobije divskoga mlijeka. - Bogme, sinko, ja
ti ne mogu pomoCi, nego idi odavlen trideset ikonaka do moga
brata, on je stariji od mene, pa ee te bolje i nasvjetovati - Celo
se podigne otalen jos trideset konaka, dok stigne do drugoga diva,
pa i njemu Tasijeee obrve;i rete mu: - Pomozi Bog, po Bogu otacl
- Div InU rece: - ti pomogao, sinko! Bogme da me nijesi
pooCio, bi od tebe tnilSta jada bilo, a tako ti necu .nista, nego mi
kazi kuda si posao. Celo mLl sve isprica, a div mu rece: -
Bogme, sffinko, ja :ti ne mogu pomoCi, nego ti ,idi marne bratu,
daleko je odaiVdetrideset konaka, a stariji je ad mene stotinu
godina, pa ce te on nasvjetovati - Celo se podigne, pa hajde, hajde.
dok ne dode do diva, pa i njemu rasijeee obrve d rece mu:
- Pomozi Bog, po otae! - Div mu rece: - Bog ti pomogao,
sinko! Bogme da me poocio, bi ad tebe tr,i'sta jada bilo, a
ovako ti neeu niSta, nego mi kaZi sta si dosao. - Celo mu isprica
sve, a div rou :rece: Bogme, sinko, to ee biti tesko dobiti, ali
pokusaj. Hajdeti tamo u dolinu, tamo je moja zena,
ako je sreeom nadeii gdje spava, a ti pridi pa namuzi mlijeka, a ako
Ii ne bude spavala, nemoj za zivu glavu ni blizu prilaziti. Celo
dzvadi boCicu iz njedara i pode u dolinu. Na njegovu sreeu bali je
divica spavala, te Celo pride i namuze mlijeka, ali taman da uzjase
na konja, a divica se probudi pa za njim natisne letjeti, a Celo na
konja pa leti, leti, dok se tako dotjeraju do diva. Div ustavi divicl1,
a Celo proleti, te se tako sreeno vrati u StamboI i donese caru
mlijeka. sta cemo sad, veziru? - rece car. - Evo Celo dosao i
donio mlijeko - Vezir rece: - Posalji ga nek ti donese kamen ::;
glave jednog diva. Taj je kamen kao sac. Ako donese, puno ce n8iIll
valjati, a ako ne donese, on ee poginuti, pa ceS ga se tako kutarisati.
- Car dozove Celu preda se i rece mu: - Donesi mi dragi kamen s
divove glave, jer mi treba, pa ako mi ga doneses, dacu ti kcer -
Celo se pokloni, uzjase na konja, pa pode traZiti dragi kamen.
ISao je tako ,trideset konaka, dok dode do
brade do pojasa. Celo roU pride i rece:
selam, sinko! Kuda si posao? - Celo mu sve a on mu
Bogme, sinko, ja ti ne znam 0 tome nista nego
ti mome starrijem bratu, on je stariji od mene stotinu godina a
dalje je trideset konaka. - Celo se digne te putujuCi trideset
konaka sUigne najzad do hadzina brata, pa i njemu odmall pride
ruci Ii nazove mu selaro alejc. Starac mu odgovori: - Alejcumu
selam i upita ga kuda je posao. Celo mu sve isprica, a on rece:
Hajde ti, sinko, mome starijron bratu, koji je stariji od mene
stotJinu godina, a dalje trideset kona:ka. On ce te sve I1ijepo uputiti.
- Celo se digne te dode trecem hadzi. Kako ga vidje, prileti mu
rod i nazva mu sela:m alejc. - Alej6umu selam. sinko! Kuda S1
posao? Celo mu isprica sve i zamoli ga da mu bude u pomoCi, a on
mu reee: - Bogme, sinko, najbolje bi bilo kad bi se ti toga okanio,
jer jOs Ditko ziv otuda glave nije iznio. - Kad Celo ne htjede nikako
odustati, hadie mu rece: - Evo ti ave tri bOOice, metni ill u
njedra, pa ha:jde tarno, naCi ces diva Ii na glavi mu drag.i. kamen kao
sac. Ako bude spavao, pridi mu i ukradi kamen s glave pa b jezi
nazad; ako te potjera, pa vidis da ce te baoi za se tu jednu
b06icu, pa bjeZi dalje; ako te opet pn}.stigne, a ti bad i drugu, pa
tako i trecu, neGes Ii uteCi. - Celo zallvali starcu, uzme one bocice,
pa hajde, hajde, dok dode do diva, i :sreeom njegovom nade ga gdje
spava. Brie bolje skine mu kamen s uzjase na paripa,
bjezi, al' se div probudi i prokrivi se sna, da Celo ad
s pallipa pade, te opet uzjaha i odleti, ali mu divdoviknu: - Stan',
neces mi uteCi da si joil lani poletio! Kad se Celo vidje na nevolji
i taman da ga div pristigne, a on zgrabi jednu bocicu pa baci za se,
a to ,se stvonise sami klinci, a vrhovi im gore okrenuti. Malakse div
u klincima, jer mu sve noge izraniSe, a Celo se okurazi, pa bjezi jos
brze, ali div ga opet i vlikne: Nece 1:i to nista pomoCi,
beli mi neces utecH - Celo opet uzvadi bocicu pa je baci za se, a to
se stvori sarna vatra. Div opet poleti kroz vatru, a ranjav, alii opet
pristize Celu, i taman da ga svali s konja, a Celo bad i trecu bocicu,
ali u hitnji d stralm baoi je pored sebe, dok se stvori S1ilno more.
Celo se na konju nade u moru, a i div; Celo na konju otpliva, a div
osta guseCi se u moru. Celo prepliva vodurinu i dode caru s dragim
kamenom. Carn se vdo ,kamen, pa upita vezira: - sta bi
sad? Evo Celo donio i kamen! - A vezir mu rece: - Ti imas zemlju
sto ti se odmetnula vee sedam godina. Koga 5i god tamo poslao,
nije se natrag vratio, posalji i Celu nek ti donese harac od te
zemlje, pa ako pogine, dobro i jest, a ako ne pogine, nego dotjera
harac, onda je zasluzio da mu dades keer: - Car dozove Celu preda
se i zapovjedi mu da rou donese harace od odmetnute zemlje, pa
da ce mu onda zaista dati kcer.
Celo zaiSte sedam konja od cara, pa kad ih dobije. uzjase na
jednoga i pode na put. PutujuCi tako, nade covjeka gdje ore pa ide
za plugom a sve one brazde jede. Celo se tome zacudi, pa pride
onome covjeku i Tece mu: - Selam alejc ja betert - a 0iIl mu
odgovoni: - Alejcumu selam sende ja beter! Kuda si posao?
Posaosam da donesem earn harac od odmetnute zemlje. Pa bi
li mene poveo sa sobom? - upita orac. - Brate. drage volje
odgovori Celo, eto konja pa jasi. - Orac jedva doceka, uzjase
konja, pa se krenu dalje. ISn su tako, iSH, dok dodu do jednoga
sto zemlju u vis baea a od zemlje se stvara mraz. Celo mu pride
te mu 'rete: Selam alejc ja beter! Sta to radiS? - Alejc selam
sende ja beter. Viru6i:na mi je pa se ;rashladujem. A kuda ste posH?
_ Celo odgovori: - Posli smo da donesemo caru harac od odmet
nute zemlje. Pa bi li mene poveli sa sobom? - Bi, rece Celo,
_ eto ikonja pa jalii. - Covjek uzjalie, i oni krenu dalje. ISH su tako
njih trojica, dok ugledaSe jednog Covjeka gdje je prislonio uho na
zemlju pa nesto slusa. - Selam alejc ja beter, - rece Celo kad mu
pride. Alejcumu selam, - odwati covjek. - sta tu radiis? -
Evo slusam sta mrtvi govore. A kuda cete vi? - Celo mu kaZe da
idu domjeti harae oct odmetnute zem1je, a onaj covjek kad to cuje,
zamoli Celu da i njega povede. Celo mu rece da uzjase konja i da
pode s njim. ISH su tako njih cetvorica, dok nadose jednoga dugo
nju sto hvata ,tice po zraku pa jede. - Selam alejc ja beter!
252 253
rece mu celo. - Alejeumu selam odvrati dugonja. - sta to
radiS? - upita ga celo. Evo hvatam tice po zraku pa jedem. A
kuda ste vi posli? - celo mu kaie, a on ga zamoli da i njega
povede, te celo dade i njemu konja i odjezde dalje. ISli su tako
njih petorica, dok nadose jednog covjeka gdje cuva devet zecova,
a na nogama mu dva zrvnja. celo i njemu nazove Boga i povede ga
na njegovu molbu sobom. ISIl su tako nJih sestorica, dok nadu
jednog covjeka gdje usrkuje u sebe jezero i opet ga poV'raea. -
Selam aleje ja beter! - rece celo. Ovaj mu se odazove i upita ga
kuda je on posao s toliko drugova. celo mu isprica, a on ga zamoli
da i njega primi da s njima ide. celo mu dade sedmog konja, te
tako dodu u odmetniCku zemlju. Cim dodu tamo, docekaju ih
odmetnici i reknu da ee im dati harac, ali je u njih adet da nikoga
ne primaju dok ne ode u banju i ne okupa se. Oni pristanu, a
odmetnioi ih odvedu u jednu gvozdenu banju, pa posto lh zatvore,
naloze vatru, da se kllhaju. VatTa je gorjela 'sa sVlih strana i pod
kotlom kao u klacini. Banja se grijala i grijala, dok onijem u banji
nije dokundisalo, da ocr od vrueine dskoce. Onda onaj sto je bacao
zemljll u zrak pa se rashladivao, lati se torbe pa bad grudu zemlje,
a to se sve pomrzne. - Je Ii yam vruee? upHa Jh on. - Bogme
nije, nego zima, - odgovore mu drugovi. Ali to je malo trajalo,
mraz se otopio i vatra opet prevlada. Onda baci i drugi komad
zemlje, pa ih opet rashladi. Dok opet zavlada vruerna. - Drugovi,
rece onaj, nema vise nego jedan komad zemlje, ako brzo ne otvo
re, svi eemo pomrijeti, nego kad otvore, gledajte da svi odjednom
izidemo. - To rece pa baci i treei komad zemlje, a u tome i.odmet
nici otvore, a oni ti svi brzo napolje. ZacudiSe se odmetnici kako
izidose zivi, ali se ucrnise nevjeSti, pa im rekose: - Mi imamo jednu
babu sto pojede. kazan grana od S t O t d ~ l U oka, morate i vi to pojesti.
Oni pristase, a odmetnici im donesose. Onda onaj sto je brazde
Merao liznu nekoliko puta i say tkazan iisprazni. Odrnjetnici vidjese
da 1m 'Ill tu nijesu mogli nista uciniti, pa dm zapovjede da jedan od
njih mora saCuvati sedam zecova, - jer vele, inia u nas jedan
staTaC pa to Sve sam euva. - Onda onaj sto je nogama cuvao
zecove, zaiste da mu dotjeraju, ako hoce, citav dzelep zecova, a on
da Ce sve saeuvat:i. Odmetnici mu dotjeraju zecove, a on ih stane
cuvati, pa kako .koji zec kuda migne, a on samo pruZi nogu pa ga
vrati u hrpu, i tako sactlva zecove. Sad im odmetnici zapovjede
da donese jedan od :njih za sat vode smora, - jer vele, nasa jedna
baba to ucini. - A more je od njih bilo daleko dva dana hoda.
Onda onaj Sto je hvatao tice po zraku pa jeo, uzme CaSu medu
prste od noge, pa koraci sanio nekoHko puta i donese vode prije
nego su om oeeklivaIh Odmetnici sad uoine dogovor da naprave
jednu kueu od tSamQga luCa, pa da ill unutra zatvore, i kad oni
pospu, da kuru zapale, n.eka pogore. Cuje to onaj sto je mrtve
Vide odmetnici da ne mogu s njima na kraj izaei, pa im nato
yare sedam konja blaga i isprate ih, a celo je drugove ostavio sve
jednoga po jednoga, kaiko ih je nalazio, i zahvalio svima na pomoei.
a ..sam dode u Stambol. Kad car vidi to, ne moze ill on dalje, nego
dade celi keer. I tako celo postane carey zet. Ako je ziv, i danas
rou je dohro.
DIJETE SA DEVET CIRAKA
BJo ti ono jedan majstor pa imao jedno dijete za slugu pa bi
Snjime odilazio u garu po drva, te jednoe bavrljajuc Ii tumarajue
gorom najde u zemlji otvorena vrata, al' ne smjede uniCi nego
rekne djetetu: - Hajde, slugo, pa sto dobijemo, po pole eemo. -
Dijete jedva doceka i unide u zemlju, te pipaj te tapaj po onom
mraku, pa natapa na veliki podrum. Kad ali ono tarno tm hrpe
blaga, say se podnun,sjaji od njega: na jednoj sjedi orao, na drugoj
se savila guja od tri glave, ana treeoj cuci davo pa iskesio zube na
dijete. AI' ono ne budi plaSljiva srca, no poteci za jednu karnaru
- ne da -se odnijeti; poteoi za drugu - ne da se odnijeti; poted
zatreeu - ne da se ill ova odnijeti. Ngta ti ono tu ne mogne
odnijeti vec sarno jednu !kutiju, koju metne u njedra, al' dok spremi
kutiju u njedra, duhnu vjetar i zanese dijete u kamenje, u pustu
i gustu sumu, pa ti ono pode te tuc amo tuc tamo, kldm arno klim
tarno, do.k izljegne nekako 1z one sume i dojde k moru. Dosav do
mora ugleda s onu stranu jedan grad: sto ce, kad eto ne moze
prijeei! MilSli se mali, i sve na jednu smislio, pa sabra nesio drva
sto ga moze nosit:i te na01ni splay, pa vozi, pa vozi, te prede nekako
preko mora u onigrad. - Kud eu sada, rekne mali, kad u gradu
svoga nemam! - pa najposlije otidje u jedan han te se najmi u
handZije da mu cijepa drva, a on da mu dadne rucak i veceru. Kad
je bilo drugi dan rekne mu handZija: - Etosam td dao rucak i
veteru, hajde gledaj na drugom mjestu, meni viSe ne trebas! - Ode
ono dijete u car'Siju i prisloni'se na jedan ducan, a gazda ga onog
dueana upirta: - Sta ces, dijete? - A dijete mu odgovori.: - Hoeu,
gazda, da mi dades stogod para da vecerarn, jer sam ljuto izglad
njeo. - Smiluje se gazda pa mu dadne za dvije vecere: - Naj,
dijete, pa lVeceraj. - Dijete otrci, pa kad potroSi pare dojde opet
pred ani duean, i tako tri veceri sustopice. Kad je bilo treeu vecer,
rekne mu gazda: - Hajde, smak, traii nek ti ko drugi da, ja ti ne
mogu vise dati. - ZaCuv ovo ddjete vrati se natrag u han, misIi se
do Boga sta ld ee rucati sta Ii veeerati, te trgajuc i pipljue po sebi
napipa nekako u njedrima onu ikutiju. Kad najde kutiju otvori je,
ai' u kutIi:ji devet ciraka. Onda dijete pomisIi: - Eh da mi je devet
svijeca da usadim u ovo devet 6ira.ka, pa neka gori! - Dosjeti se
mali rte ode jednom gospodaru pa mu se moli: - Daj mi, gosp<)
prisluskivao, pa kaie drustvu, a onaj to je jezero usrkivao u se
darn, devet para: posluZieu te devet dana. - Dadne mu gospodar
Tete im: - Ne bojte se vi msta dok je mene. - Tako oni udu 'u
j
devet para, a on ga sImi za devet dana. DosJuZiv gospodaxa uze za
kucu, a odmetndci oko pooOOi zapale je, aId onaj skoei, pa pusti iz ,J.
ono devet para devet svijeea u ono devet ciraka, ja kad liZeze
svijece al' evo ti devet djevoja:ka na vrata. To je devet djevojaka
sebe jezero i sve odjednom potrne i jos se mnogi podave.
255
254
pjevalQ. kucalQ i igralQ dQ PQla noei. Posto PQla no6i bi, a svaka
potegnll pO jednll kesu blaga i dadne mu je govoreCi: - Naj ti,
gQsPQdam, da imas stogod za troska, - i odoSe. Kad je bilo sju
tridan u vecer, rekne dijete handZiji da mu spremi bogatu veeem,
a se nasmije pa rekne malome: - Nemas ti para da
namiris dQbru veCe.I1U. - AI' dijete mu odgovQri: - MQgu ja SVQjim
parama platiti ovi han, pa mu pokaza onih devet kesa
Onda se handzija cudom zacudi i pa
dragi, Qtkud ,tebi tatike paTe kad imaQ nista: da nijesi te paTe
pokrao, pa da ne bude za mQju zapelo? cuvSi ovo dijete
se uze kleti handziJi: - Ocinjeg mi nijesam jatijeh para
vee mi ih je Bog dao. AI' mi dodi veceras i donesi devet
te posjedi kod mene, pa ees i ti vidjet euda stQ ga nijesi
- U veeer handtija dQnese devet svijeca d dQnese dobm
'ie sjedne do njega, pa gleda sta ce biti. MaIi dok spucka
veceru ta i uzeze onih devet svijeea u devet ciraka, i namah dojde
devet djevQjaka te su pjevale, kucale ,j igrale do pola noei., a svaka
kad pojde dadine mu i opet po 'kesu bIaga, 1 <tako je bilo za svaku
noe, dok mali vrlo obQga'ti, pa ti zakupi pola toga grada. To se
cudo nadaleko culo, pa zacuje car i njegova kci u Stambolu, pa ga
dobave k sebi, a kad ga Qdvedose pred cara zapitace ga car: - sta
u tebe oto ima pa tebi dQlazi devet djevojaka kQje te blagom
darivaju? Onda malri Qdgovori: - cekaj, care, dok smrkne, pa
eu ti pokazati. - Kad se smrac.tlo, doae car i njegQva kCi a s
njQme i mnogQ stambolskih gospoja, a mali uz.eze sV'ijece, [ namah
se pokazase djevojke, te su pjevale, kucale :i igrale sve do pola
noCi, a kad je hilo pola noei i 'One uzele odilazit, svaka je maloga
darivala kesam blaga. To se caTU vrlo miHlo pa oteti kutiju
od djeteta, te drugu veeer skupi oko se stambo,lsku gospodu pa
pojde u malQga. Kada car i sva gospoda posjedase u duseke uzeze
mali devet svijeea, al' dQk uz.eze, usta hrka, usta zvrka, a mjesto
djevojaka l,zleti devet Arapa, svaki nosi topuzinu, te udri po cam i
stambolskoj gospodi! Usta jauk stambolske gospode, a kad cam
dotlizila I\:opuzillla uze moliti dijete da ga oslobodi Arapa a da mu
vec neee 'OUmavi kutije. Onda mali udunu a Arapa namal1
nestade. Otalen se mali vrati u oni svoj grad na mom, pa i danas
je fiv, ako Illije umro.
DJEVOJKA PTICA ZLATNA PERJA
Ono ti je bio u cara u Stambolu jedinak sin. Pas to se on doko
pa snage, PQzeli vidjeti prostrano babovo carstvQ, pa zaiSte izun
od baba. Cam nije to bilo milo, ali nije mogao sinu hatora iSte
titi, pa mu dopuS'lli, i dade mu dosta para i ljudi da ga prate.
lednom lali u pratnji zapovijedi car da dobro pazi na njegova
sma i da mu uvijek javi sta mu sin radri i sa oijem se najradije
zabavlja.
Car ucini ;hair dovu, a carevic krenu na put. U koju bi
god yaros dosao, odmah bi pitao za fukam, pa bi je tu pomogao.
De bi god uz put naSao hraavu cupriju, odmah bi naredio da se
nova nacini. Lala je t'O sve cam javljao, a cam bijaSe veoma milo,
sto mu je sin tako dobrim putem posao, pa mu je jos dva tri puta
slao para, da InU ne bi nestalo. Dok carevic ohisao prostrano babo
vo carstvo, nacinio je samijeh sedamdeset .i sedam c.uprija, osim
sto je druge haire einio.
Kada se vrati carevic u Stambol, car ga lijepo doceka i bolje
ga je pazio stQ puta nego prije, jer, sto mu je god lala pisao za
njega, sve se podudaralo s carevijem tabijatom da ne more
bolje.
Carevic je bio neko vrijeme u Stambolu, ali se zazeli da i preko
mora ide, da vidi prekomol'ske narode. Caru to ne bude milo, ali
sta ces, jedinak mu je, a dobar, pa mu nije mogao hatora iStetiti,
te mu dadne jednu veliku laau punu svacega i dosta ljudi.
Carevic je dugo putovao tako po mom, ali ae je srece, tu je i
nesrece: jednoga se jutra digose vjeurovi, pa uzburkaSe more, a
dalga zanese careviea daleko, daleko u tuw vilajet te ga pri
cera jednome ostrvu. Taman da se iskrcaju,kad daIga udari, pa
razlupa ladu 0 jednu stijenu. Eto ti sad nevolje! sto je god bilo zivo
na laai, sve se podavi. Samo se izbavi carevic i trojica mu slugu na
jednoj stud pa izaau na ostrvo. Posto su se dobro osvijestili i
osusili, vide da iSU U jednoj velikoj pustinji. Kroz tu su' pustinju
iSli tri debela dana, a pravoga puta nijesu moghl naei.. Hranili iSU
se plodom voeaka sto su ih pogdjegdje nalaziIi.
TreCi dan opaziSe jedno malo polje i preko polja grad, te se
obesele i poau upravo gradu. cim su nastupili na polje, okupe ih
nekakvi srsljenovi, kmpni, majCin sine, svaki po palac, pa onaj
odavle, onaj odanle, dok jednoga slugu odmah oborise. Kad se
carevic obazrije, kad nema ni drugoga. Kad se obazrije na kraju,
polja, kad nema ni trecega, pa onako, kao jadan, kao zalostan
uljeze u grad. Kad u grad, kad ima sta i videti: sve sami Jevreji.
Ne da nikakav ni zalogaja hljeba; a on nema ni pare. Be srsljenQvi
bi i njega .oborili, ali nijesu mogli. Nije sala sedamdeset i sedam
cup rij a, sto je on ucinio sevapa. Pa ne da sevap pravome
poginuti.
Onako sumoran tumarao po gradu, dok telal zavika: -
Ko ce hambasinu keer, dace mu hambasa hiljadu i jedan
dukat'i ucinice ga sretnijem? - CareVlic, nemajuci kud kamo, javi
se telalu. da ce ie on uzeti, a teial ga uhvati za ruku i odvede
17 Narodni humor i mudrost Muslimana 257
hambasi Hambasa ga lijepo doeeka: ugosti ga, obuce mu nove
lijepe haljine i dade mu devojku. Tako prodose tri dana. Kad bi
trece jutro, reCi ce hambaSa car.eviCu: - Bi 1i zete, da se malo
prohodamo? - Bih, 5to ne bili. Za tiIi Cas biSe gotova dva konja,
kao dVlije Vlile, a oni pojahaSe.
Kad BU podalelro od grada odmakti, dodose do jedne velike
stijene. Velike, velike, da je kabil do neba tice. Tu oni odjahase
konje. Posto malo otpoCinuse, reo ee hambasa carevicu: cujeS,
zete, ti treba da zakoljes lSada ovoga jednoga konja! - Kako cu,
ako boga klati, kad ja niisaJIIl u svome vijeku nista zaklao? A
8to bih i klao tako dobra konja? - Ne brini se til - rece hambaSa.
- Ko ti je dao toga konja, dace ti i boljega, nego zakolji, jer je u
nas taki adet. - Carevic, nemajuCi kud kamo, zakolje konja. Kad
konj krepa, rece hambasa: - Sada ga Hjopo rasparaj, pa izvadi
drob iz njega! Kako QU, boga ti, parati? - Ta bi Ii oknrario sve
haljine?! - Ne brini se til Ko ti je dao te halj1ne, dace ti ~ boIje.
Nego paraj! To je kOO nas adet! - CareV'ic se saZe, iraspara konja
i izvadi iz O1jega drobinu. - E sada lezi u toga 'konja! - CareVlic ga
pogleda zacudeno, jer nije mao od ibreta ni na kome je dijelu
zemlja. Cum se, pa, da vidi na sto ce to sve ri2Jici, Ide u konja, a
hambasa brie bolje izvadi iz clZepa jednu veliku iglu, pa ga zasi, te
se izmaknu pa ZVliznu na jednu koscurinu. Dolece jedna velika pN
eurina Devekusa, scepa kljusinu i carevica, pa iznese na onu
veliku stijenu. Kada ga iznese na stijenu, zaklikta, pa probusi trbuh
konju, a careviC skoei, pa se zakrivi. Devekusa se prepade pa
uteee, a carevic osta na stijeni. - VidiS l:i iSta oko sebe? - zapita
ga hambasa. - Vidim 'nekakvo veliko sjaj:no kamenje, nego ako
boga znas, skidaj me sa ove stijene! - Ne boj set Kako sam te
lahko tu iznio, jos cu te lakse skinuti, no mi bacaj toga kamenja!
CareviC stade baeati kamenje, a hambasa kupiti. Kad nakupi
pune bisage, opkoraci konja, a eaa'evi6u rece: - Ostani :1;i tu! NaCi
ces jos takijeh mahnitova kao sto si ti, sto sam Iih ja gore
poslao.
Kada hambasa Wmace dogledu, pogleda carevic oko stijene ne
hi .Iii. mogao kuda si6i, i nade viSe od dvadeset ljuokijeh kostura, sve
sto su tu ekapali od gladi. Carevic p'Otrazi put, trazi, nigdje
ni!kakva. Carevic se sada nade na nevolji, pa se u muci i jadu po
moli bogu. Posl.ije je toga poceo lutati i dosao do jedne stijene, pa
pogleda 'Om sebe, kad Silazi s desne strane jednu malu strmu, usku
putanju, pa se obeseli, pomenu a;laha, i uputi se nj'Ome. Brate, taj
ti je put bio tezak, bio je, sto no rijee, kao "Sirat cuprija, tanak ko
dlaka a ostar ko sablja, ama alah njemu pomoze, a odria ga sevap
!to ga je poeinio, pa $'een'O pode putem i dode na jedno velliko
polje.
Kad je u polje dosao, otpocine i tu doeeka icindiju, pa se
uputi preko polja. U sami aksam stiZe pred jedne saraje. Pred
njima jedan bradat dedo: brada mu do pasa; lima mu trista godina.
- Aksam hairosun, dedo! - pozdravi ga carevic. - AIah
raziosun, carevicu! - odgovori mu dedo. Carevic se zacudi
oklen ga po7lIlaje, pa mu pride ruci i zapita kaka ga poz:naje. - E
258
kako ne bih znao, kad u ove saraje ne more niko doci, nego car ja
carski sin, i to jednorn u 5tO godina. A lro dode jedanput, more .kad
god hoce. Sjedi pa se odmol1i! Znam da si umoran. Tu carevic
sjede, a dedo donese gotovu kahvu, pa popiSe i odmoriSe se.
Po kahvi uljegose u te najprije otklanjase aksam, pa
dedo postavi sofru, te Po veceri pocnu opet piti kahvu,
a carevic isprica ko je i oklen je i !ita je na putu propatio, pa onda
zapita dedu sta je on i odaklen je. - E, t'O me, sinko, nemoj pitati!
Ja sam ovde sam, pa mi je bas milo sto si dosao tit da u muha
betu jos koji dan ljepse provedemo. Ti ces ostati ovde uza me!
Nece ti gore biti no i u baba u Stambolu. Pa ako kad krsmet
dode, spremicu te oeu, da ga obeselis.
Tu careviC bi'O u dede cijelu gOOinu dana. U dedesvega kao
u eara. onakijeh lijepih baSta ~ nema u cara. Uza nj je naucio
i mandze gotoviti, pa je odmah treCi dan odmijenio dedu. Kroz
cijelu gOO1nu nije vidio Zive duse osim deda i nekakvijeh cudno
vatijeh ptica, kojima je po dedinoj zapovijedi davao nekakva eud
novata zita iz deset zlatnijeh kutJija. Pdta'O hi dedu, ama je znao da
mu nece kazati.
Kada je prosla godinadana, spremi se dedo na put. Posto
otklanjase sabah i hair dovu, izvadi dedo jedan zlatan
sindzir, na njemu sto i jedan kljuc, svi kljuei od zlata, a u
svakome po dva alema, pa ga dade carevieu i rece: c- Evo ti ove
kljuceve! Ama nemoj cesto i6 u baseu, sto je pod ovijem najma
njijem kljueem, a ako i izides, ne LSila'lli na potok!
Proslo je nekoliko dana otkako je omsao ded'O. Carevic je
pregledao sve decline prostol1ije, koje dotada nije bio vidio, pa
uljeze i u onu baseu. Kad je uljegao u bascu, zacudi se. - Ta nije
ovaki ni dzenet, - pomisli sam u sebi. Puna baSca evijeca.
Boze, ne mores ga se od milina da nagledas. Posred basce tece
potok. CareviC pode potoku, ali se sjeti sto mu je dedo rekao, pa
se vrati i sjede u jednu sofu, pored jednog velikog busa
zambaka.
Taman on sio malo, a dQle6ese dvije puice, kakve nije do tada
ni u deda wdia, pa padose :kraj rijeke. Svukose sa sebe zlatno
perje, pa ostase dvije Hjepe djevojke, kao dvije dZenetske
hurije. Odmah uljegose, da se okupaju u potoku. Uz kupanje se
potese razgovarati: - Eto! Da se sada nesto kogod privuce pa da
nam ukrade perje, mogao bi nas pohvatati, a nismo ni babu kazale
kuda SIflO otisle, pa nas ne bi moga'O ni traZiti. To cuje carevic pa
se privuce Ikroz cvije6e, ugrr-abi jedno perje pa rece: - Ovo je moja,
a ti hajde pa k ~ ocu da je ova ostala u dedilD1im sarajima lIZ
carevica iz Stambola.
Mlada odle6e i jaw 0Cll da je ona druga uz carevica, a kad to
otae eu, umiri se. Ta ne bi je za boljega ni udao!
PoSto mlada odlece, starija se stade uza nj previjaui, m'Oli1li. i
zakJinjaru. ga da joj dade perje, da i ona ide oeu O1a blagos-lov, pa mu
obecavase da ce d.o6i. Carevic se :ne dade nagovoriti, n'O je uze za
:vuJru i povede u sa.ra.je. Tu je on s :rrj'Ome bi'O jedan mjesec dana,
dok se dedo v.ra:ti.o sputa. Dode declo sputa, pa tim vide careviea,
rete: - Sreean lov! Sre6no i tesrtito! Sre6an bio, kad si je ulovio!
17* 259
Tu je kod deda prenoCio carevic jos jednu noc, a sjutra dove
de dedo dvije deve, pa ih dade njima, da na njima odjasu. Pri
polasku poljube om dedu u ruJk.u, a dedo im reee: - Cuvaj to
perje, jer aka ga ona ugrabti, otim ce til Nemoj ga ni spaliti, jer
bi OIllda i OIlla umrIa, jer ga samo njezin otacsroije spalW. - Posto
jos jednom poljubise dedu u ruku, reee neSto dedo devama, i oni
otputovase srecno.
Dugo su tako putovali kroz pustinje, sela i varosi dok najposlje
ne stigose do Stambola. Kad SlU hili kod Stambola, nade carevic
jednog derviSa, jednu golu fukaru, pa ce mu reCi: - Trci
caru na mustuluk! Reci mu da ide sin i vodi sultaniju! -
Kada je car od dervisa CUO da mu ide SIin i vodi sultaniju, veoma se
obraduje, te daruje dervisa, da mu je i dijete nalkon djeteta mogio
ici na cabu. Car naredi te se od veselja opali hlijadu i jedan top.
U to stize i carevic sa sultanijom u Starobol. Car se joil vecma obra
dova kad vide kako mu je snaba lijepa. Lijepa je bila kao dze
netska hurija.
Carevic je ziNdo sa svojom sultanijom mimo i rzadovoljno, a
po djedovu savjetu uSije joj zlatno perje u zllJfnU krpu, pa je tu
krpu uvijek nosio pod pazuhom kao hamajIiju. Jednom bijase
velika VlI'UCina. Carevic Iegao, da malo prospava, pa onako se pre.
VIrOuCi :ispadne mu ana zlatna krpa. Kad to sultanija vide, zensko
ko zensko, radoznalo da vidi sta je, pa brze bolje zgrabi krpu.
Kad otvoni, kad perje! Odmab se obeseli, izvadi perje i obuce se.
P.tica, Ptica! Niko ne bi ni pomislio da je to ona sultanija.
Kada se carevic probudio, kucnu ona kljunom na dzam od
pendiera, pa mu rete: - Ako ces me tra2!iti, traii me preko Zabi.
ruriHazama u Hintu! - To rece pa odleee.
Carevic vide sta hi, ali se nije mogao nikako pomoci. Misli se,
mlsli,sta' ee od zivota svoga? Najposlije se samisli da ide onijem
istim putem dedi, pa zamolio izun od baba. Car je sina dugo
odVTacao i razbijao, ali ga nlje mogao walko razbi.t,i, pa mu dade
Ziun i hair dovu.
Carevic uzme opet ladu, ali mnogo vecu i jacu, pa se krenu
hairli na put. Uli su dugo, dugo po moru, dok s,tignu do onoga
QS1Irva, kod koga se prva lada l1"azbila, tu pritjeraju ladu na kraj, a
carevic mde, oprosti se s druZinom i okrenu'sam u dobri cas. Cudo
je golemo, lrome alah pomaie: prede pustinju, a i ne umori se, dode
na one polje, a nigdje ni jednog SlrSljena. Tu otklanja podne, pa se
uputi u grad. Taman on u grad a telal vice: - Ko ce uzeti ham.
basinu kcer, dace mu hambasa hiljadu i jedan dukat! - Carevic
je imao sada para. Nije fiU bilo lIlevolje liei. Ama on ima drugoga
uzroka sto ide, pa se javi telalu, a telal ga odvede han'lbasi.
Hambasa ne pozna careviea. Lijepo ga doeeka, vjenca ga sa
svojom kceri i dade mu hlljadu i jedan dukat. Trece jutro
podu ani, kao Ii prije, u setnju. Kada dodu do one stijene, zapovi
jedi hambasa da zakolje konja. On se ustezao, kao da ga ne po
znaje, ali kad hambaSa rece po drugi put, zalda konja pa izvadi
.drob i zavuce se u trbuh, isto kao i prvi put. zaSije
kljusinu. zv.imu na onu koscU!rinu, a doleti ptica "Devek,ulia pa
odnese carevica iIIa stijenu, provaIi kljunomtrbuh, a carevic iskoCi,
ptica se prepade, pa utece. - VlidiS li !ita oko sebe?, - upita ga
hambasa. - Vidim nekalcvo kamenje sjajno. Ama ti ga viSe necu
baciti, - odgovori. carevic pa zakotura dvije tiri velike stijene na
hambasu. Hambasa je bjeiao ali ga jedna stijena stize i vasko
lika satre. Ama nema ti druge. Ko zlo radi i doeeka gao Ne more
drukcije obici.
Carevic sada zahvali bogu, otklanja podne pa se uputi onorn
uskom putall1jorn. Kad je dosao pred dedine saraje, nazva boga,
dedo rou ga prihvl:llti, i odmah Ziapita: Zar ti je utekla suitanlja?
- Jest, odgovori carevic pa sam dosao do tebe, da mi po
mognes da je nadem. A oklen 6u ti je naCi, karl ne Zinam ni
oklen je? Znam ja, - odgovori carevic. - Kad je otisla, kazala
mi je da eu je nam preko Zabiruri-Haz!ama u Hintu. - E dobro!
rece dedo. Ovdje cemo prenoeiti, a ujutro eu ti da>ti jednoga
pratioca.
Tu su oni, dZanum benum, prenoeili, a bilo im je lijepo,
kan' ti u deda u sarajima! Ujutro urani carevic i pode na put. Kad
je krenuo, donese dedo jednu pticu, pa je pusta i rece mu: - Hajde
za ovom pticom, pa gdje te ona ostavi, one ti je preko Zabiruri
Hazam u Hintu! - Nije ovo dedo m dobro izgovorio, kad se ca
revic - alahu kudretile! - pretvori u pticu i polece za onom
drugom pbioom.
Nijesu, da reeeS, mnogo ni letili, ama SlU letili brzo i mnogo
su preletili.: sedam gora i sedam mora, dok dolecese u jednu veliku
Yaros. Tica lito je pred carevicem letHa pade na polje pokraj va
rosi, a carevti.c za njorn, ali aim pade na zemlju, stvo;ri se covjekom
kao i ostali ljudi.
Toga istog dana sastrue se u sarajiroa one dvije sestre, pa od
davoluka pocele bacati u grab, da vide gdje je sultanijin dragi.
TaIlllaJIl one razbacaSe grah, a otac im bahnu na vrata, a one brie
bolje grab pomse baSCom pa 'Se - Sta je, sta? - upita
otac. - Niije msta, - odgovori starija. Ne more bit' da nema
msta. - Evo bacale u grab, - odgovori mlada, - da vidimo, gdje
je sada njezin dragi carevic. - Pa lita yam grab We? - .Grah kaie
da je u nasem gradu. - Cim to en sab, djevojaeki otac, odmab po
sla dvije tri sluge, da traie jabandiiju, pa ako koga nadu, da
mu ga dovedu. Nijesu sluge dugo traiile, kad nadose carevic a, gdje
nevjest tumara po gradu. Odmah ga zovnu i odvedu pred saba.
Kad j e carevic dosao pred saba i nazvao selam, doeeka ga on
sto more bo}je i zapita ga ko je i olden je. Carevic mu sve po redu
kaza, a najposNije mu reee radi cega je doSao. Kad to eu sab, zovnu
stariju keer, pa rete: - Je Ii ovo tvoja zena? - Jest, - odgovori
careVlic, pa pane nakoljena pred saba i poene ga moli'ti i zakllinjati
da mu je dade. - Ne boj se, - rece mn Sah. Ta kome bih je bo
ljemu mogao dati?! - Tu je carevic ostao trli dana, dok je sa!h kcer
opremio i veselje ueinio. Naposljetku zovnu carevica sab, pa spali
260 261
perje svoje kceri na ,vatri! - Eta! - rece, sada se nemoj
da ce ti uteci! - pa mu dade keel' i dosta ljudi, da ga prate u
Stambol.
U Stambolu ucmi car veliiku veselje, a careviC je po smrti
ocevoj sjeo na taht ocev i vladao sa svojom sultanijom i lijepo
Zlivio. Uvijek je fukwi dijeHo Ii halire cinio. A,ko je ziv, dobra mu je
i danas, aka je umro, mutlak nije mu, ni na onome svijetu
gore, jer lSe dosta napatio i dusta halira uomio.
BIBERCIC
Ono su ti hila tri brata i wi sestre. Odra'Sli su bili veliki, a
lianalli SU oca i maj'ku. J ednom im se plaho razboli mac i kad vidje
da 6e umrijeti zovne zenu, sinove i kceri, pa se s njima oprosti
i halaH. Sinovima prikrica za kceri i rece im: ko prvi dode da ih
prosi, da se ne zatezu, vee neka ih odma udaju. I otac Uffil'ije.
Taka prode godina dana iza oeeve smrti, dok jedno vece neko
zaaruca na watima. Braea otvore warta, kad upade nekakav Covjek,
DJim ga :lJooju ni poznaju, i zaiSee najstarijru sestru. Braea se sjete
oeeve naredbe i bez ijedne rijeoi daju onome najstarJju sestm.
Covjek je odvede, nit znaju kuda ee, ni dokle 6e. Ta.ko i drogo vece
dode covjek te zaprosi i drugu sestru. Bra6a i nju dadose iako zeta
[ ne poznaju. I ure6u vocer dode Covjek po treeu sestrru. Braea .i
dadose, ne znajuci ni kome, ni kako.
P,rode ,iza toga godinu dana, a oni nit sta cuju za sestre, niti
waju.gdje suo Elem, opreme se cia ih ddu traziti i pohoditi. Putovali
5udugo, dok zadu u jednu veliku planinu i usred planine nadu
nekakve dvore. Polete unutra kad imas sta i vidjetJi: njihove sve tri
sestre u dvoru. Tu se izgrle, izljube, za zdravlje se ispitaju, pa
sjednu cia ~ e odmore. Pitaju sestre odakle one u ovim dvorima, a
one im ka:ru da su sve tri za dlivovima.
Taman orn to govore, doik: topuz pred vrata - puc! Sta je to?
pitaju hraea poplaSeno. NiSta, to dolazi dliv iz lava!
U tome s-mze i diy, pa kad vidje njih trojliou, zacudi se. A zelIJ.e
mu kaiu da su to njihova braea, pa dosla sestrama u pohode. Onda'
5e dliv okrelIJ.e braci, pa lI'oce: - E, ko Ce vatIDu tomti, ko Ii ce dei
u lOY? - Braea kazu da ce orn loliti v'atm, a div da ide u loy. Jos
lim div reee: - Ako ja prije dodem iz lova nege vi budete nalozili
vatru, neka wate, prikovaeu VSlS uz onaj diTek, a aka vi pviJe mene
naloZ:irt:e vatm, prikujte Vii mene! - PosJrijeroga dade im topuz od
olova i cakmak i kremen od olova, pa ode u loy.
Jadna braea mue? se muci, nikada nista! Ko ce iz olova vatro
iskresati? U 1I:om eto ti dliva iz lova. Cim vidje cia vatm nije nalo
zena, baci lovinu, pa spopadne braeu i svru trojku prikova za direk
u ku6i. Nikud 5e nisu mogJri ma6i oOOtle, a sestre SIl ih hranile,
branile i Qi5tile i prale.
Taka produ pune tri godine. Jadna mati oeaja cekajuCi. sinove
da se vrate sputa. Nd:kada ad njih ni traga, ni glasa, kao da SlU u
vooo propali. Neobieno starici samoj, pa ce jednoga dana ugledati
262
pred whom zrno bibera i pomFslice: - Da mi hoee bog dati od
sraa porada, pa makar bio kohk ovo Zl'no bibera:sarno da se imru:n
s kime razgovarati! - Bog joj kabuli molitvu i ana onako stara
i bez svog covjeka zatesca. Kad bi na vakat. rodi se dijete kolik
biberovo zrno. Bir se rodi, bir progovori. a sto omrce, sve viSe
osv-iee. Drago materi sto ima sina, pa ga gleda ko oei u glaNi i pro
zove ga Bibercie.
Elem, jednoga dana, kad je BiberCic vee odrastao upitace
majkru: Boga m, mam, zar:ti [lamaS n1koga do mene? A majka
mu odgovori: - Sad nemam nikoga do tebe. a imata sam prije tebe
tri sina i tri kceri - pa mu sve ispriea i kaie za sinove kako su
otJisIi u svijet da potraze sestre. Onda Bibercic kaie majoi, kako ce
ion oti61 da potrail bra6u i sestre. Majka ga je odvracala i svakako
molri'la da ne ide, alii sve uzailud. .
BiberOie se spremi i krelIJ.e na put. Putovao je pozadugo, dok
u jednJoj pI-anini nadedvanaest Wyola gdje tegle nekakvru gronu
po1ugu od gvoZda, pa ne mogu ljudri cia lisceraju bivole, a zapali u
racve, pa nt maknuH. SikoCi Bibereic pa up.I'ti onu polugu i iznese
je na brdo, kad poglecia oko sebe: ni ljudi, ni bivola, sve se gajip
ucinilo. Bibermc odnese gvoZde kovacu i naredi da mu nacmi
ropuz. Kovac mu skuje grdnu topuzinu, koju dokopa BiberCie i
zavlitla 'je u oblake, pa onda poturi svoja leda ,i doeeka ga. Bubnu
ga topuz u leda, a njamu se uOini kao da ga ujede buha, pa po
misli u sebi: - Ovo je lahku.
Zatim se vrati kuCi i upiJta majku, da 1i je iza njegova oca osta
10 seo gvoZda. Majka mu kaie da ima nekakva gvoZda na tavanu.
Bpbereie skoei i liznade Ijedno dvjesta, trista oka gvozda, pa sve
to odnese kovacu i naredi da mu skuje topuz. Kovac se zacudi
sto 6e mu tolilii ItopUZ, pa pripirta: - Zar ne6es i sablju rkovati, vee
ISve u topuz? - Jok, salblja mi netreba, sarno neka je topuz ko sto
valja - odgovori B'ibercic.
Kad Kovac sVil.'Si topuz, dokopa ga Biber.6ic i zavlitla u oblake.
pa podmetne leda. Bubnu ga topuz, ko iz vime, a Bibercie pasmu
na koljena. - E, taman je sada - pomisli u sebi i krene dalje.
Putovao je dugo dok nabSISa i zade u 'jednu velikacku plaJIllinu.
Us,red plalllline nade dvore ci swne UIIlutm. Zacudii. se kad vidje tri
momka 'PrikoV'alla, a tri ZeiIle ih mane. Tarman sio i poCOOUiO, a
topuz bUbnu pred vrata. BiberQi6 dokopa topuz pa ga wati natrag
divru, a driv ga opet za'V'itla 'Prod meu, ad:i mu ga BiberC<ie vrati i
drugi, pa i <Il1"e6i put.
Zaaudi se div,- jer je woo da ima neko kad ku6e. Ni malo mu
ne W drago, jer se osje6aSe da je boljli junaik: ad njega. slta 6e, nego
seepa topUIZ na rame pa kTene kuOi. aim ugleda onoga kod kuee,
zawce: - E, BiberCieu, zar :sd ti? Jesam, dilberQieu, baS 1a i
glavom i bradom! - odgovori BiberCie. - Pa, Bibercicu, ako ja
ISvoj posoo pnije sV!!.'Sim, priIrovaeu te 'kao ODIU trojicu, 311m ti pvije
sV'rSis, ti mene prliikuj!
263
T'aJko se pogode te Biberoic ostane da 10Zli vatru, a div ce u lov.
I njemu osta'Vi div od olma topuz, cakmak Ii kremen. Bilbereic stane
kresati, pa kad vidje da ne moze, on bde bolje potegne iza bensi
laha svoje ocilo i kremen, te caskom ukreSe i nalozi vatru, a
diva jo.!i nema.
Va,1lra vee uveliko buknja, dol!:: se jedva pomoli dJiv i nosi tri
sme. Skameni se div ,kad ugleda vatru, pa usavsi u lru6u. sOOde
taman nesto da zausti, a BiberCic ga tSapom od topuza po glavi. -
Aman, - zapomaie diY, - sarmo mi zivot ostavi. rob sam ti od sad
do vdjeka! BiberCic mu pokloni mvot i prllini ga za svoga mba.
Sutrarlan podu obojica u lov. Karl zadu u sumu, ugleda Biber
ok diva sa dvije glave. Nabdo rna noge zrvnje pa sve trCi. BiberCic
ga upLta kuda se zaputio, a div mu odgovara: - Ama, cuo sam da
je dosao nekakav Bibercic, temi br:ata ZCliI'obio, pasarrn posao da
ga satarem! BiberCic mu na to odgovori: - Ja sam taj, ilta
hoces? - Div poleti na njega 100 ovan, a Bibercic ga kv'ranu po
gIavd sapom od topuza - dok zapomaga div: - Aman, BiberOicu,
pokloni mi zivot,. bieu ti rob od sada do vijeka! - BiberCic mu po
klol1'i mewt i pnimi. ga III da:uStvo da zajedno love.
Taman se BiberCic odvojio malo od ovog diJva, 'kad ugleda
opet diva sa tri glave. U rod mu mizdrak ko munara, a sve
trOi. BiberCit ga Illpita lruda ce, a on rou odgovori: - Ama sam cuo
da je 'StJigao dVOI1U nekakav Bibereie i oba mi bmta zarobio, pa sam
pohitio da ga smrvim! A BiberCic mu kaie: Ja sam taj, sta
hotes? - Div poleti na njega ko ovan, a Bibercic ga kwane po
glavd sapom od topU1la, dok div zapomaZe: - Aman, Bibercicu,
oprosti mi samo iivot, pa da sam ti rob od sad do vijeka! - Biber
cic 'fiU pokloni ilivot i primi ga u drustvo da zajedno I'ove.
Lovdli su tako po planini lSVa Cetvorlica. Ulov.ili su cetiri sme,
pa naloie va1lrU i ostave jednoga diva da ill peee na ramju, dok
oni jo.!i sto ulove. Div nacini raianj i stane ga okretati. Jednu po
jednu, ispece sve cetiri srne, pa ih prisloni uz omoro. Taman on
svrsio, kad eto ti nekakva cose upravo njemu. - Daj da jedemo.
kad si tako lijepo ispekao - zaviee onaj coso. - Be, hajd sik
ter, ima ko jesti i osim tebe odgovori mu div. A coso ti skoCi,
udari divu sinle, a div se prevrnu. Coso scepa sve cetiri srne i
fuka, fuka, sve ih pojede, pa bog i put.
Taanan se dJilV' rastrijeztllio od Cosma udarca, ,karl evo td one
trojlice: nose jo.!i cetirli. Sine. - Kama ti peeenje, bolan ne bio?
upitaSe gao Div im lSVe ispcica mako je boo i kako je coso sve pojeo.
Onda ostane drugi dJiv da peee one cetiri sme, a njill trojlica odu
opet u loy. Taman on istavio i cetvrtu pecenku, a evo ti onoga co
se. - Daj da jedemo, kpd si tako fino ispekao! - reee on. Be,
hajd sikter, nisam ja za tebe peko, ima ko jesti i bez tebe! odgo
vorl mu div. SkoCi coso, pa opali divu sinle. Div se prevrnu, a coso
zapane za peeooje, Ma, fiuika, sve primusu:ri..
Taman se div rastrijeznio od cosina udarca, kad eto ti i one
trojke: nose jos Cetiri. sme, a gladni ko wei. - Kama petenje,
holan ne bio, zar i lteOO Coso pojeo? - upi:taju gao A diev am kale sve
Mo je i kako je.
Sad ostane tred div da peee, ali njemu coso pojede svo pe
cenje, baS ko i onoj dvojaci. Kad doctu oni lova, vide sta je. a glad
ih savladala, jedva idu. Dode reda da BibereiC ostane kod pecenja,
a divovi da idu u lov. Tako BiberCic ispece sve cetiri srne, jer su ill
to}i!ko opet ubHi, pa taman da i cetvrtu uz omoru, kad
onaj coso. - Daj da jedemo, kad si tako li1epo ispekao!
povika. - Be, hajd sikter. dosta si ih pojeo, beli neces viSe! Coso
poleti na BiberOica, a on ga scepa, uprti ga u naramak, pa nos,
nos, dak ga donese do jedne bukve. Rasoijepi bukvu, pa uwce
Cosi'Ilu bradu kao u procjep i tako ga ostavd. Zatim 'lie vra'ti pe
cenju, dok u tome stigose i divoW, sva:ki nosi po smu. Zacudise se
kad ugledase pecenje, pa kako su bilri g1adni, odmah zasjednu i ne
pitaju6i kako je bilo.
Posto Ise malo podmi:rise, BiberOic im isprlpovijedi sta ura
dio sa easom. Odmah se krenu da vide Cosu. Kad tamo, a ni
od habera, a brada mu u bukvi ostala i sva bukva kriva. Opaze
i kirvav trag kuda je pobjegao, te po onom tragu podu da ga traie.
Hajde, hajde tako sve po tragu, dok stigose do jedne velike kuhije,
i tu nestane Itraga ad knni. - Beli je dolje siSao, - ,pomdsie svi, pa
se IStadooe dogovarati, koji ce si6i u jamu. Div ne smije ni jedan, a
BiberCic onda veli: - Ja bih siSo, sarno se bojim da mi hinlu ne
uCinite? - Neeemo, bog i dusa - lrunu se divoW i tako BiberCiea
spU!Ste u Imhiju.
Karl. Bibercic side dolje, nade jedno veliloo i prostrano polje.
U polju ugleda Jru6u i uputi se pmvo njoj. Kad je uSaJO u kucu,
opailli cetirli. odaje, jednu do druge. Otvorli prvu, ;k;aJd u njoj dje
vojka, daj dva oka da je se nagledaju! Ona sjedi za zlatnijem sta
nom i tka zlatno platno. Poslije toga otvori drugu sobu. kad u njoj
djevojka, jos ljepsa od prve, i pred njom zlatna kvocka i pilici. Ot
vori trecu sobu, kad u njoj djevojka jos mlada i ljepsa, i pred njom
:MalinO IStado. Otvori i cetvrtu 5Obu, kad u njoj najmlada i najljepsa
djevojka sjedi za zlatnijem derdefom i zlatom veze. BiberCic
pomiIslii u sebi: - Ova je, bem, (Il1oja, a one tri pove.!icu za trojicu
robova.
Najmlada ga djevojka upilta: 100 je i arkuda je? BiberC.ic joj
kaie da je lSa gomjeg svijeta, pa je paSo traZi1:!i. cosu. - A, to je naS
brat. Nego, ako hoees da ga pogubiS, 112lIIlli. anu drPvenu sablju ikojom
res ga, kad ga udans, presjeei na dvije polovine, a zahvaticeS jos i
sedam pedalja zem1je. Njega ces naCi tamo ,u basCi de spa'Va. -
BiberOiC pogleda sabljicu pa se zamisli - hi Ii je uzoo, ne bi .1i
pa kao od saile skine drvenu sablJju :i. poIlese je sa sobom.
K!arl :izade u baSou, zateee Cosu gdjespava. Nadnese se viS' njega,
pa poteze i svoju i onu drven'll sablju i zamahnu obaJdvjema da ga
posi:jeee onako na spavanju. Zatim se predomisLi, jer je sramota
tako udanti na junaka, vee ga valja probuditi, da zna od koga gine.
Brie probudi Casu i dok on slroCi q poteze sablj'll, Bibert.ic ga lupi
objema sabljama. I nuto cuda - ona njegova sablja ni obrezala
ga l1'ije, a ona drvena pres.i:jece ga na dvilje polovine i zahvati joo
sedam pedalja zemlje. Onda se BiberOic wati u dvor i povede sve
cetJiri sestre, pa opet na onu mpu, gdje su ga ddvovi spustili. Naj
pniJje re pusti;ti da ViUiku gore djevojke, pa anda njega.
264 265
Tako divovi izvuku jednu djevojku, pa drugu, pa trecu. Kad do
de reda na najmladu, ona ce reCi: - Hajde ti prije mene, jer ako
i mene izvuku, tebe ce ostaviti. - Aja, BiberciG nece da poslusa,
vele6i da su mu se zakleli, da mu nece hinlu ucini:ti. I tako divovi
izvulm i najmladu djevojlw, pa onda baee uzeta i s djevojkama
poou naMag kmCi, a Bri:berCica ostave da se sam spasava i izlazi
kako moze.
Kad v.iJdje Bibercac sta bi, nade se u cudu, pa stade mis:lliti Ma
ee i kako ee. Pok'aja se e ne poslusa djevojku, ama slta ce, tako je
ZlaT sudeno. Ortalen ,se Uiputi kroz oDO polje, pa hajde, hajde, dok ne
ugleda nekakav seher. Krene pravo kako ee u seher. Kad dode
bfuu sehera, ugleda jedno brdo i na brdu se nesto CI1l1II.. Kad se
primace blize, ima sta i vidjeti: djevojlka sjedi na brdu, u emu se
futu zamotala, a svu je futu suzama natopila. Ispod brda opet
iskJUpio se si!m.i. sVlijet 'sa matamma, ougumima, libnieima Ii drugim
sud.ima za vodu.
Bibercie pode djevojci. DosavSli do nje, nazva joj boga i upita
je sto place. Dje<V1OjIm IfiU plac odgovor,i: - BjeZi otale, nez
nani jf\IDace, dok ll!i.jesi i ti poginuo, kao sto eu i 'ja jadna mlada
pogmutti. Bjem, bolan ne bao, ako je meni za nevolju ginrwlli, nije
.;1
I'
tebi!
BiberCie je zacudeno pogleda i upita zasto ee pogffiuti i od
k'1()ga. A djevoj'lm mu Oillda stade pmcati:
- Tu, u bliZli,ni, ima aZdaha, pa uzaptila voou i ne da nikome
nasuti, dok ne dobije tajin - i to svaki dan po jednu djevojku.
Tek onda pusti vodu, i 'stoga se, enD vidas, onoliki naTOd iioskupio
sa sudlima, pa ceka da zahvati vode. I say Ise seher izredao dajuCi
taj.in, a danas dosla reda TIa earevu kcer - i evo cekam sudeni
cas, da me aZdaha proguta, vee bjezi, kaiemti, dok i ti TIijesi
zaglavio.
Biberrnc se nasrnije, pa joj rece, da 'se Oill ne boji smrti vee
zla zivota -Ii sjede kod nje da je razgovoci, a tOPU7Jinu priv.uce uza
, se. U tome nasloni se na djevojacko krilo i zamoLi je da ga pobiMe.
I:'
Djevojka ga stane biskati, a BiberCic zahIlka ko zaklan. BiseuCi ga,
uplete mu u perGin svoj prsten s muhurom.
Dak istom ti se paOne brldo dizati. Djevojka se dosjetli jadu, pa
udri u plac, i suze pokaplju BiberciGa po lieu. Najednom se on tde
riza sna i upiIta je sta joj je. - Zar ne vlidis? - rece djevojka, a
Bibercie bde bolje scepa svoj topuz. AZdaha potegne soluk da ih
proZdere, kad ne moze. IzrnoLi d drugu i treeu glavu, a BiberGie
tJopuz, pa joj zaglavi TIledu celjus,tIi; trgne sablju Ii odsijeee joj sve
tri glave. Onda otsijece usi s glava i metne ih sebi u dzep. U taj
mah doleti odnekale nekakav Map, pokupi sve tri glave od afdahe,
pa brle bolje earu na - kako mu je on kutarisao
keerku i umo aidahu. Car se zaoudi i odmah neJredi da se Oini
senluk po svemu seheru, a Arapu obeea pokloniti keer za zenu.
Bibereic se izgubi U Oillome svijetu, ode u seher Ii odsjede
u' jednome hanu. eim dode, baci topuzinu pred han, a on ude, pa
se odmOI1i. Pos1Jo se odmQrio, krene se u carey dvor i ja'Vi cam da
je pomubio aidahu i spasJ.o mu keer. Cal' se nade u cudu, pa sagle
davsi Bibercica rece mu: - Doso je prije mustulukCija i
266
izbavitelj moje kceI1i - Ii pokaze mu Arapina. Na to ce Ampin reei:
- Odakle da on onolisni pogubi onoliku aZdahu? Ta, eno, nema
ni silaha. - A BiberCic rece: - Moj je silah ostao u tome i tome
hanu, a ako ne vjerujeS, idd pa ga donesi.
Arap skQOi i ode u han. snjuhaj po hanu i tama i ovamo, nide
silaha, a na topuz se pred hanom i ne osvrce. Pun radosti doleti
eapu i k0.ze da nije mogao naci s:ilaha, a kad mu nema SlHalla, onda
on, znaoi, nema nikakvaopuzja. - E, sad ces videti - veli Bibereic
pa otrCi pred han, dQkopa svoj topuz pa pred oara. Za6udd se
oar siN i topuzu, ali mu opet rece: - Tijem se ne sijeku aZldahe:
Kamo ti znak da si je posjeko, ko sto je Arap donio?
- A sto je danio Arap? - upita BiberoiG. I kad mu kazase i
pokazase, a HiberCic pukom u dZep i izvadi svdh sest uha i baci ih
pred eara. - Eto glava, a evo usi, pa reei sad, ko je posjekao
aidahu?
U 'tom i'Zade i eareva kCi i pregledavsi percirn u B:ibereiea, nade
SVlOj prsten IS muhurom i kaze eaJIlU, da je to onaj junak sto je od
smrti izbavJo. Uvjerli se u to car, pa naredi da StIIlaknu Arapa, a
njega stane grlliti i ljuhlitli ko sirna rodenoga.
funudi car Biiberci6u kcer, a on mu, zahvalivSli se, rece, da
Illece ndkaJkve druge TIagrade, nego da ga kako iznese na gornJ!i svi
jet. Pogleda ga car zacudeno, pa ce reCi: - ISci sto hoces drugo,
a to ti ne mogu uCiniiti. - BiberCic mu 'kaie da nece nista drugo.
Onda car, zamilslivsi se, rece: - Jedno dva sahata odavde lima
jedna tliea, ko aZdaha velika - Qna ima svake godine po dva tiCa,
ko dva bivola, ali ih nikad ne moze pothraniti. Neki davo stama
ni joj tice, da lIl!i sarna ne zna sta bude s njima. Idi tamo, pa jQj
saouvaj tice, Ii ako te ona Ille -iznese na gornjli sVlijet, ja ne znam
ko ce drugi. Vee Qdmah pa se dogovorl s njom, a sto god ti
zaisce, dodi mend j:a cu ti da:ti.
Bibercic se otale krene Ii ponese svoju tOPUZlirnU. Karl dade do
onog mjesta, nade grdnu vrbu i na njoj gnijezdo koliko dva velika
guvna, a u gnijezdu dva velika ,tJica, ko dva naj-veca bivola. Matere
im nema, nekuda otisla, no tiOi sami leZe. Kad ti6i rvidjese Bibe!r'Ce
ca, pisnuse ko da ih neko kolje i polete na drugi kraj gnijezda.
Nije maIo potrajalo dok ti se poce wba dizarti, a tiCi polete Bi
berOieu. .on pogleda, ali ima sta ,i vidjetli: velikaOka aidaha po
monla glaVIU da tlice poMere. Potegne solm, a:Li ne moze, dok po
rnoli i drugu glavu, povuce oolwk, aH Qpet ne mQZe. Onda pomoli
trecu .glavu i povukavSli soluk, potegne Ii vrbu Ii piHce i njega i Slve
- a Biberme bde bolje topuz pa njoj zaglavi celjusti, trgne sablju
i otsijeee joj sve m glave. PoH iz aZdahe ko rijeka, dQk se
istom naoblaci. TiCi se skleptaju oko BiberciGa i sakriju ga pod
SlVoja krilla.
Ne prode malo, dok eto rti .one tieuone. 6im se ptrimace gnijez
du CVI1ktnu, a ti6i se ne pomiou. CVl1knu i drugi, pa i tre6i put, <10k
tliCi potIrOaSe prerna njoj. Kad tica ugleda BiberOiCa, reCi ce: - Ha,
Iijo, sad si dolijala! Ti Ii moje tice davis? - A tiCi joj stanu prieati
sm je 4 ka:ko je bilQ. RazveseH se tliea karl Cu sta se desiIo, pa ce
Bibercicu: - ISti sta hoces da ti darn sto si mi djeeu spasiQ!
267
A BliberOic odgovori: da nece nisra drogo, nego da ga liiznese na
gomji svi:jet. T'ica Iga pogleda illv}je, pa ce red: - Tebe bill nekako
i mogla iznijeti, ama taj tVO] topuz ne mogu. - A ja opet bez
topuza nikud ne idem! - odgovori BiberOie.
Onda mu tica rece: - Meni treba ceteres dana da se dobro
wa!llli:m. Za rto cet:eres dana treba mi svaki dan po OVl31l1 - je
ceteres ovnova. Pri 'polaskru trebalo bi jos ceteres ov:nova, ceteres
pogaca i ceteres tuluma vode. Onda metni topuzinu na moja
leila, a ti ulijaSi na to'JYUZiDlU, pa eeuno, u ime bozje klfenuti na
gornji svijet:. U putu, kad se obazreun desono, daees mi ovna i po
gatu, a karl se obazrem lijevo rtulum vode. Sad, a.ko mores sve
to naba'Yiti i tako uciniti, moo ee nesta 1 him.
BiberCie obeea da ee sve na.baviti sto godtica tTaZi, pa se
odmah vrne Calru d S'Ve rou oispcipovti:jedi. Car rou cia S'Ve sto mu je
trebalo i Bibercie ode hraniti ticu. Kad se navrsi cetrdeset dana,
spremi jos cetrdese( ovnova, cetu;deset pogaoa i cetroeset tuluma
vode. Srve to natovari. na mou, ozgo namjes1Ji svoju topuziinu, uzjaSe
na nju, pa, u ime bozje, tica poleti.
Karl god se mea obazni desno, a on joj podaj pogaeu i ovna, a
kad se obazri 1:ijevo, a on podiaj <tulum vode. Malo po malo, izdava
joj sve, ama i tica gotovo bijase iziCi na gomji svijet. Obazrije se
posljednji put, a BiberCic nemalju6i Sta da joj dade, otsijece ko
mad mesa od ISvoje bedre i ipJ.1U2Ji joj. Tica pr:imi u kljun, pa opa
ZIivSd sta je, ne pojede, nego sakr.ije pod jezik. Onda prida svu
snagu i meti gore.
Kad BiberCic ugleda gornj1 svijet, wlo se obradova. Tica ga
spusm, aH on ne moZe na noge, ko toIikikomad mesa odrezo. Tako
lezaSe sedam dana, a i mca se odmarraSe. Najposlli:je 6e mu reCi mea:
Valja da se rastajemo, nego te moIim da mi naciniS ferman
kaJko sam te zdrava iZllrljela, jer 1'a bez femnana ne smijem caru na
oei. - Bibercie joj dade femnaln. Onda rou tiea 'Yeli da ide sada
lrud ho6e. - Ne mogu jos na [loge od silna umora - odgovori
BiJberCic. Amca ga onda upilta Sta joj je pruZio kad se posljednji
put ohazrela.
BiberCic vrc tarno, vrc ovamo, najposldje kaie sta je madio. -
Stoga ti ne mozeS na noge - veli tica, pa izvadi onaj komad mesa
lispod kJjuna i prilijepi mu ga na bedru, gdje je i ramje bio. Cim
to lUI'adi, skoOi Bibercic ko jelen i oprostivsi se s ticom, hene
;kroz sumu, dok Dade on'll di'Vovsku roeu. Kad ga opaziSe divovi,
polete pred njega i - popadaju mrtvi.
BiberOic oslobodi Rrikovane Ij'llde, pa zajedno sa nj-ima, sa
div:skiijem zenama i onijem djevoj!kama krene svojoj kuCi. Mati
se vrIo obraduje kad ugleda sve sinove i keeri, pa im poleti
u susret, i stane grliti starije sinove. Zacudi se Bibercie sta radi
majka, pa ee joj reei: - Bog s taborn, mati, ti grlis tuaina, a
rodenog sima zabomvljaS! - A ma1ii rou odgovori: - Pa i OVQ SU
mi mom, a oro su IDIi keeri, a sve tvoja rodena braoa
sestre; zar ti ne zooS, sine, a otisao si da ib tra2iiS!
268
Jako se sad obrarlova Bibercic, pa nije zatio sto je toliko bela
ja pretu11io, samo karl je nasao braeu i sesrtre. Onda ispriea materi
sve: kud je TSao i na 8tO je udarao. Kaze joj i za divovc, za cosu i
one njegove ceNci sestre, pa svakom bratu da po jednu, a sebi
ostavi najmladu. I tako ostanu da sVii zajedno zive u zadovoljstvu i
svaikoj tSreCi.
CUDOTVORNI PRSTEN
BHa jedna udovica sa jednijem sill1Cicem. Nije imala
mgdje msta osim jedne male lkuedce i jedne basce. Siro.ta udoV'ica
nije mogla nista lraditi, jer je hila sakata, nego je od rnilostinjc
illvjela i dijete hramla
Posto se mali dokopa sooge, reCi ee jedan dan matm: - Vala,
mati, sramota je da mi prosimo, karla sam ja, hvala Bogu, poodra
stao; nego daj da mi prodamo ono malo baSCice pa da kupimo
konja, mogao bib ja vee drva goni<ti, pa se oboje hraniti, a da dru
game ne dodijavalillo. - E moj sinko, - reei ee mu maA:i, - sada
da prodam basmou pa da Jtupim kQnja, ti, bQj se, neees htjeti
dobro konja cuvati, pa ee ga vuk izjesti, te tako neeemo imati ni
basce ni konja. - Jest, ama bogme malisan neee da se okani, no
saleti otud, saleti odovud, dok jedva mati ukabuli i proda baseu
te kupi konja.
Posto se mali dokopa Ikanja, poCe drva goni:m i prodavati, te je
nekako Ziv:otario s materom. I ako :n;ijesu imali da im se pres,ipIje,
nijosu bili ni glarlni, ni bez vatre. Jedno jutro naredi mati sinu da
doeera kuci suhovine, jer da ce taj dan prati :i pariti haljine. -
Dobro, reee mali, pa po obieaju poljuhi mater u roku i ode u
drva. Kada je u sumu dosao, pripe na jednoj poljani kanja da pase,
a on ode saibirati po sumi suhovilIlu. Ne potraja dugo, a on zacuje
neku jaku jeku i pisku, pa potrCi da vidri sta je i kako je. Kad dode
nad jednu dolinu, ima sta i vidjeti. AZdaha prozdrla jelena, pa
mpeli rogovi u Ceijustima, pa ne moze m natrag rui napred, no se
muci i jeci. Cdm njega ugleda, reed ee mu: - cujes momce! kumim
te Bogom i po Bogu da si IDIi brat, karl te je Bog namjerdo sa torn
sjekrlTOm, odsijeci ovome jelenu rogove i ku<tarriSi me belaja. - A
jelen ee mu: - Nemoj ako maS za Boga, nego ubi azdaju, ne bih Ii
ja illv ostao? - Mali se stade misliti, misli, msli.: e da sada pocne
tum 2lI11iju, moze hiti da ee ona izbljuvati jelena, pa i njega proz
drijeti, a naposljetku ona ga je prva Bogom zaklela i pobratimila,
te smisiIi da njoj pomoZe. Bne bolje poleti tamo te sjekirom jelena
po rogovima klep, klep, dok rogovi otpadose, te ga aZdaha serbez
pit"Ozdrdje.
Posto aZdaha prozdrije jelena, reCi ee mu: - E pobratime, ti
mene kurtalisa smrti, a sad je red na mene da ti se oduZim. Moj je
otac zmijskii carr, pa hajdemo njeanu, on ee te dobro darivati. Nego
neunoj se prevani.ni, lito ti god uzdaje nemoj uzeti, nego mu isti
prsten. - Pa pode pred njim. Mali Ce te za njom, a ona ti ga uvede,
pobra1iime si draigov.i6u, u nekakvu peeinu. Kad ga provede kroz
269
peCinu, dodose na jedno velika polje, a nasred polja veliki sto, a
na njemu se zmijski car kurisao, a cijelo polje pdtisle svakojake
zmijurine. Bogme kada ugledase carsku keer, nacinise joj
poSirok put, te se mali malo oslobodi, a bijase se prepao kad je
ugIedao onolillku gamad. Kada azdaha dode do oca, sve mu ispruca
ilta je bilo i kako je bilo, kako je ovo momce kutatlisalo i kako ga
je pobratila, i kako ga je evo dovela njemu da ga za to daruje.
Kada za to OU car, reci ee odmah mladtma da se momku natovari
dvadeset tovara bIaga i dade, ali n11to cuda, momak neCe na to ni
da pogleda, no ee caru: Hvala ti, care, na blagu. Ako ees mi dati
sID, daj mi prsten s mke, a ako mi prsten neees dati, ja ti neeu
nista p.rogo. r- Car mu je davao sto hoee drogo, sarno ne prsten,
ama on zapeo na jednu: pvsten te prsten. Car mu naposljetku
odgovori. da mu pI\Si1:en ne !lUOze dati, a on se oklrenu pa pode i rece
cam i carskoj keeri zbogom. Kada mali pode, a zmija, caI"ska
kd, pode za njim. Kuda ees ti? upita otac. Kako kuda?
Idem sa pobrati!lUOm glavom po svijetu, kada ga ti ne htjede
darivati onako kailro je zas.JuZio. - Caro bi zao keeri, kan' ti
kad mu je jedna, pa povrati mla:dJi.6a i dade mu ,traZeni prsten.
Tada ga posestrima ispratJi do onoga mjesta gdje su se prvi
put sastali,pa ee mu: - Kad god ti sto UlStreba, ptinesi prsten
k vatvi, pa ees svega imati. - Mali je u mislima za konja, a ne
misld na prsten; a kada dode gdje mu je konj pripet bio, ka:d ni
konja ni od konja glasa, same sa:mar d cetiri ploee, a cijela konja
vulrovi pojeli. K'o jadan k'o zalostan, ne imajuCi kud kamo, uprti
samar na leda, a cetiri ploee metnu za pas, pa jedva ni tiv ni
mrtav u mrtvi aksam dode ku6L Sve je dobro do sada; ali da vddis
sada jada, kada ga mati opazi bez konja, pa jos saznade da ga je
vuk pojeo, stade ga grditi i ruZiti na pasja preskakaJa, pa da se
i na tom razminu, no dokopa stapinu, pa odovud pa otud, k'o vola
u kUpusu. Ne da mu niMa ni vecerati, u lSobi spavati. On
jadan, zalostan, uhijen i prebijen, glada:n i pregladan, savi se pa
matko onako umora:n zaspa, 31111a klida po njemu poeese crijeva
kreati i gudjeti, probudd se. Tad se tek sjeti pI1stena, pa ga prinese
k va1Jri, a dva Arapa pa preda nj: - sta zapovijedaS, gospodaru?
da mi podosta donesete, i to odtmah, svake zahire,
i punu avliju dr.a, sve suhovilIle, nekami ima mati su cijem
pariti haljine. - Sve ee biti gospodaru. Poklonise se i odose. Ne
bi sto IIlO se roce dlanom 0 dIa:n udario, a to se sve ispuni kao sto
je on naredio, a on onako glada:n primate se pa se one razne
dakomje nadavaBa, a one puste suhovdnestace na vatru, pa uza
nju leze i zaspa k'o zaklan. Ujutro mu mati poranila, jer se, bogme,
ni njoj mje dalo spavati - nije sala, ode, konj, ode zivljenje!
pa azide pred k'llou, kad ima Ma vidjeti: puna avldja drva. Povrati se
sad da budi sma, kad pogleda oko njega eudo i zahiru, probudi ga
pa mu (foce: - A sta je ovo, s:iJnko? - E110 vidis, mati, to sam ti me
kao za konja. - A sto ti to ne kaza svojoj mated sinoe, nego te
izbih? - Eva ti kaZem sad, 'Ilego kaZi ti meni jesmo li se
sad pomirili. - Jesmo, sine, jesmo, - pa ga stade grliti i Ijubiti.
Till ti je on neko vrijeme s maierom u irobilju Zivio, pa se jednom
pI1isjeti i reee: - S110 bih ja Zivdo u ovatko tijesnoj kuCiai? - pa
270
prinese prstcn k vatri, a dva Arapa pa predanj: Zapovijedaj,
gospodaru! Zapovijedam da mi na to'j i toj merajJ
saraj kao .sID je u cara, a u saraj namjestaj koo 'sto je u cara, pa
kada sve bUde gotovo, da mene Ii mater tamo presciite. - Tu se oni
poklone i odu, a on sa materom za'Iloci u SV10jOj malloj kuCici, a kad
se probudi, ima sta i vidjeti: kao sto je god naredio, sve onako
ucinjeno, pa jos i njega i mater mu prenijeli, a on niti je sta cuo
ni vidio. Sada ti se istom on kurisa u sarajima, pa naredi mated da
nikoga ispno:d saraja ne propusti, nego ko je gladan, da ga nahra:ni,
ko je Zedan, da ga napoji, ko je bos, da ga obuje, ko je go, da ga
zaodjene. - Kad je, veli, nama Bog dao, neka i sirotinja zi'Vi.
Jedno veeeni ovako sjedeCi, reCi ee sa:m ",ebi: A kad je meni
ovako bog dao, zaSto se ja ne bih i oien:i.o, da nijesam sam? - pa
se misli, misli, dok nesto s9sli, pa prsten te k svijeCi, a Ampi kao
i V1azda: Zapomjedaj, gospodaru. - Zapovijedam da mi d011esete
su1taniju, carsku najljepsu keel'. - Oni. se pokloniSe i nestade ih,
i za tili cas evo ih gdje donesose sultaniju. Tu je Qn Hjcpo doeeka i
stade milovatJi, a bogme i ona kad se vidje u onakvom isrom
dobru kao i kod oca, pomisli da je on ja CalI' ja carevic, pa stade
i ona njega milovati, te ti se tu lijepo po zakonu vjenease i lijepo
;'ijivise. Kada car opa2li da mu nema keeri, stade je traZiti i raspiti
vati, aU je nilgdje ne moze prona6i, kao da je u vodu iIi u zernlju
propala. Tada car poce obeeavati veliko blago ko mu kcer prozna,
a to cu jedna stara badza-vjestica, pa od grada do grada, od vrata
dO' vrata, dQk je nade i pozna, pa se odmah vratJi cam i pogodi se
s njime za vel1ko blago da mu keel' Zivu dovede. Posto to seve lijepo
ugovori, uzme baka nekalrovu kozu i sipku, pa hos bos _opet od
vrata do vrata, dok opet doue pred onaj dvor. Kada je bila blizu
dvora, opazi je onaj bivSi siromaiSak, pa ee zern: - Eno nekakove
strote zene, gale i bose, nO' reci mateni. nelka je swati, pa neka je
obuce, obuje nahrani. - Prodi se, Boga ti, starijeh babetina!
stade ga zena razbijati, a on joj veli: - Neeu ja da niko prode
mimo moju kuCu gladan i go. Kad je meni Bog dao, sto ja ne
bib sirotJinji? - Zena kao Zena, e biva ono i '1Jreba da poslusa
muza, Qde dolje pa svrati staru, a !.Svekrvi rece da joj donese
zahirre i haljme. Kada svekrva ode da trati haljine, vjestica ee: -
Boga ti, sultanija, mi1luje Ii ,te kako mm? - Sultanija se zacudi,
pa ee joj: - Boga mi, miJuje, ama mi je za cudo olden ti znas
da sam ja sultanija? Kako ja ne bih znala, kad ja svasta znam!
Ta ja sam to' i prupomogla da ti clodes zanj. Nego cu Ii me, hajde
ti donesi om !Iljegov prsten da ja u njemn nesto proucim, pa ee
te deset pUJta vise milovati nego do sada. - Davno se reklo: u zene
duga kosa a kratka pamet, te 10i ona povjerova babi, pa Weee bolje
brZe k njemu u odaj'll. Po njegovoj nesreCi on bijaSe zaspao, te mu
ona ponajlak snimi prsten s prsta, a svoj mu namace na prst, pa
sa !Iljegovijem prstenom te babi. Kada se baba dokQpa p'l'stena,
reei Ce jQj: - HQdi ISjedJi., duSo, za me na ow kofu! - Ona sjede,
a baka sipkom puc po kQZi, i obje odletise. Nije salla, brate, vje
stiea i njezina sila, nalet je bilo od nas i nase kuce! Ona ti tako
leti, dok doletiSe do eara, te mu baka preteslimi kcer i uze peskes.
271
Kad se si,romasak probudi, zovnu zenu. Jest, aLi nje nema. Zovnu
mater, pa pita za zenu, a!li mu ona odgoVOJ.1i: - Bogrne ja ne znarn,
ja odoh da patraiim onoj babi 5to odijela, a kad se vratih, ne nadoh
ni jedne, te pomi!slih da nije ttl s toborn u odajo.. E vala, gdje je
da je, ja eu je dobawti, pa hrie bolje za prsten, a kad pogleda,
kad nema njegova prstena no mu ienin na prstu. Sada najedanput
kao da ga grom riz vedra neba udari, ko je ialosniji od njega? Vidje
gdje je prevaren, ama je zatvrdo driao da ga zena nije prevarila,
pa se brie bolje preobuce u skomaSke haljine i ode gIavom po ISvi
jel.1U. Kud god je hodio, dode u Stambol, ama kako ee sad da se
sastane sa sultanijom?Mis1i, misli, pa srnisli te ode pravo pred
dvor i prisIoni se uz v-rata. Carski ga ascibasa spazi, pomisli
da je gladan, te ga upita: Sta ti tu cekas? Nemam posIa, pa
bih rad da me primite u tu asCinicu makar i za hranu, a mogao
bih vi ako nista sude prati. - Dobro, dobro, rece rnu ascibasa.
- hajde unutra, dobices posla. - Tu 'm Ise on sadakiurisa i namje
sti i za nelroliko mjeseci nauci zanat, i postade prvi ascija iza
asCibaSe. Posto je bio jabandiija, a ostale a.scije iz mjesta, to su sve
a.sci;je isle s'OOjim kueama na konak, a on sam ostajao u ascinici.
Da mu ne bi bilo neobieno samu po noei, nabaVii jednu macku i
jedno pseto, koje je dobro gledao i milovao. U carskom saraju bila
je jedna robinja, koja je iz ascinice u harem nosila jelo, te ti
se on s njome dobro upoma i pobratirni. Jednom ce on njoj:
Vala, posestrimo, ja bih te neSto molio, ako mi das vjeru da 0
tome neees nilrome nista kazati. Tv:rda vjera od kamena, pobro,
kazuj slobodno. - Onda ee on njoj: ovaj prsten? Ja eu
ovaj prsten metn'Uti evo na ovaj pilava i sahana da dode pred
carev-u kcer. - Hoeu, pobratime, da je i sta VliSe. - Tu ti on
metJn'U onaj sultanij:in prsten u pilav, a posestI1ima dobro uoei
gdje ga je metn'Uo, pa okrenu onaj kraj pred !sultaniju, carsku
kcer. Carska kCi kada zahvam drugi put pilava, ugleda prsten u
ka.sici. ehn, ga v-idje, odmah ga poznade, a kako i ne bi poznala
svoj najmilijd adidar? Brie bolje vjeSto saJkri prsten da ne bi jos
viOOo, pa ga spusti u diep. Uvecer kada ode spavati, zovnu onu
robinju sro ularl u aSCinicu pa je upita: - Ti ula:ziS u asmnicu,
znas Ii, ima Ii kakav jabandiija tamo. - Imade, veli, jedan, ima
tri cetiri mjeseca doSao, pa ga asoija 1UZe0 za 'Sevalp, a on sada
nauoio zanat pa je prvi do aSCibaSe. - A zna.s li gdje I[loeiva?
Znam, nOCiva u a.sCinlici. A noeiva Ii jos ko s njime. Jok, niko,
SaIIllO Mo ima stene i macku. - A zna.s Ii 'n sto za ovaj prsten?
Pa joj wadi prsten i pokaza. Robilnja se malko osrrrjehnu, pa ce:
- Znam bogme. On je dobar i posten i50vjek, pa sam se s njime
pobratila, te me je on, posto sam mu zadala Boiju vjeru da necu
Dikome kaza1Ji, zamoll'O da pila'V okrenem tako da prsten dode preda
teo - Dobro je, nego sada da :i meni vjevu zada.s da ces suti1li, pa
OIl ti nesto kazalti, a bezbeli ees i ti sa mnom sre6na ostan.
Tvrda vjera nego kamen stjena, slobodno govori. - E kad je tako,
znajda je ono moj bivsi Covjek, nego uzmi ove ienske haljine pa
mu nasi u a.sciniou, neka se preobuce i neka s tobom dode k meni.
- U mladeg nema pogovora, nego bosfu pod pazuho pa pobratimu
u asCiniou. Kad je njemu sve kazala, Diko sreooiji od njega
obuce 5e u zemke haljine pa polagano za robinjom te zeni u odaju.
Je Ii iko srecniji no njih dvoje kad 5e sastadose, ama kad prode
prva radom zapi1taee on ieou gdje je onaj njegov pl'sten. - Bogme
ga odnijela ooa baka, - pa mu onda .sve isprica s.ta se je i kako
dogociilo. - Zlo i naopalro, - odgovorJ on, - nikad se viSe ne
cemo moCi na.soj kuei povratin! - Pa nroiemo se mi ovdje
oVaJko tajno Isastajati i lijepo z1vljeti. - Taka je i bilo. On ti preko
dan u asc1n1cu, a preko noe k sultaniJi. Ne pro(1e mnogo vremena
- e, sta ees, svasto na svoje vrijerne kada car nekako za to
saznade, i bi mu velika muka: nije sala taka bruka u cal'skom
dvoru.
Car je toHko Isluga namuCio i posjekao, ama sve uzalud: nece
rulro da ukahuli ono S1:o nije utinio. NajposMje car zovne onu 11StU
badzu,pa ce njoj sve kazan, a ona ce mu: - Irnades u asoinici
jednoga jabandziju. On je onaj isti sto ti je keer odveo bio, ja sam
ga odavno pomala. - Car odmah zovne aSoibasu, i naredi mu
da mu dovede jabandiiju sto je u ascinici. Kada su toga jabandiiju
pred oara izveli, car bez suvalla bez dzevapa osudi jabandziju na
smr:t. Badia ee nalto caru: - Daj, care, meni dva dielata, pa cu
ga pogubiti. - Car joj dade, te ti moga si:rotlog jabandi6.ju pove
dose dZelati s badilom u jednu veliku planum, i dovedose ga [lad
jednu veliku IUpU. T'U badZa narooi te ga baoiSe u Impu, a za
baoise jednu veliku stijenu. Za nji:m bijase pristaia macka i kuce,
te po babinoj naredbi i njib dvoje za bacille u jamu. Ama
kome Bog pomaie, ne more mu nilro nauditi, te tako bi i njemu.
Kad ga baoiSe u jamu, ne ova:nisa na dno no se ustavi na jednom
opecku j malo skioni, dok ona stijena protutnji, u tom i kuce i
mace padnu pored njega. Jest, ama su sad rnnke, nema se sta
jesti. a ne rmoie 'Se iziei, te u svome jadu stade milovati stene i
maaku i s D!jima se gladnijtm.t gladan razgovarati. Tako je proolo
dva dana, kad jednom u onome mraku popipa oko sebe, kad mu
nema rnacke ni steneta. Sada mu jos teze bijase snositi svoju
sudbinu, ali ne potraja dugo, dok se opet oni iStadose oko njega
urniljavam. Kada :ili poee milovati, opazi tJrbtisima da su
siti, pa ce sam sebi: - Bogme su onl negdje [laSli neMo te se
najeli; cekacu dok ogladne, pa Cu za nj,ima, ne bili 1d i ja nasao
selameta. - Do nekoliko krenu kucka i [llaeka opet da rou, a on
1:i se lijepo uhvati stenetu za rep, pa za njima ponajlak pobaucke.
Nijesu dugo Jsli, kad dooooe na aistinu, u nekakav vilajet. Ttl ti
nigdje niSta nema no sami misi. Macka i stene, kan' ti gladni odmah
skooiSe pa poceSe dawti, a misi svi pobjegose k Carll. Kad car
opazi njega, zaV'iikace: - Anum, gospodaru, ustavi tu vojsku, a
iSlJi sro god hoces. - On viknu na macku i stene te dodose k njernu,
pa ee caru: - Neeu ti niSta drugo, nego od te i te bake taki d taki
prsten! - Car odmah viknu dva stara milla, te ih posla, i ne potraja
dugo a oni danesose preko pedeset prstenova razne velicine, a to
sve sto 'Seu od iste badie pokupili. On razgleda sve prstenje, ali
njegova pns1ena tu ne bijase. - Nerna ovdje moga prstena, nego
odrmah ja pr.sten ovam, ill Cu poslati sada ovoga jednog slugu po
veliku voj'SlJw. Nema u babe vise ni jednog prstena, osim jed
nog soo ga vazda drii pod jeziikom, pa ga mi ne mozemo mkako
18 Narodni humor i mudrost Muslimana 273
272
ukrasti. - Brie prsten kako god znate, iii ell sad poslati po vojsku!
Na to ee jedan ma1i ISaJkabi mis, 'koji se bojao aka se voJska pusti
dJa je on prvi na redu: - Ne pustaj, aka Boga mas, ja eu ici, pa
sto god Bog dade! Nego, care, daj mi dva pouzdana i jaka diuga,
Iooji Ce me nositi, jera ja kao sakat ne IYih mogao otiOi. - Car
mu odmah dade, i oni ga uprtiSe, te badZi u sobu. Tu se mali
pomokri u za vratilma, pa u to smetlje zamelja rep, i rece
drugavrima: - Cim ja zgrabian prs'ten, zgrabite vi mene pa hjeZite,
- pa onda ponajlak pI1ivuce se babi koja spavase na pl'sa i bradu,
pa joj ona.ko mokar i praSljiv rep sulmu u nos. Baba kihnu, a iz
usta joj izleee prsten. Hromi scepa brze bolje prsten, a ona dva
druga hrornoga, te umakose prije nego se baba osvijesllila - ute
kase sre6no i ,veselo, i odnijooe 'Pl1sten da i drugove ovesele. Kada
s]romaSak spazi pI'sten, obradova mu se veoma. Jest, ali sada nema
vaWe, a hez vatre se ne moze niMa. Misli se sta ee, dok se neSto
prisjeti pa stade prebirati dZepove i po njegovoj sreci nade jednu
dvije kresavice pa ukresa i prilnese prsten, a Arapi odmah: -
Zapovijedaj, gospOOaru. - ZapovjJjedam da iznesete na ani svijet
mene, 1Il1a6ku i ruoku. - I &to bi dian 0 dian, svd lSe na vrh jame
obreSe. Sada opet ukresa pa naredi Arapima te odmah donesose
babu, pa onda izvaJdise onu veliku lStijen'll sto je baba za njim
u jamu badla. Najprije bacise babu u jamu - jallah, d'lls@ drzi
se zubima za vjetar! - pa za njom zakoturaSe sUijenu. Leti baba,
lebi stijena, dok odjednom dolje 'll bezdan bub, osta za uVijek.
Sada on rahat uze prsten pa dode bli!zu Stambola i zano6i u jednoj
kahvici. Uvece posto svi pospu, primate prsten k vatri, a kad
Arapi iskoOise, naredi ill te ga odmah prenes'll k lSultaniJjd u odaju.
Kada ga ona vidje, i obeseli mu se i ozalosti: obeseli sto ga opet
vidi Ziva, a oZaiLosti bojeCi se da ce saznaM car, pa da ee ih oboje
posjeci. - Ne boj se msta vise, - rece joj on, - ja sam ope!
prsten kutarisao, - pa joj poee pr10ati 8ta je sve pretrpiJo, i kako
je babu ubio i do prstena opet doSao. Tu se oni rahat ucindse,
a kad ujutru svanu, on nece da te ga sluge pripoznase i javiSe
earu. Car odmah uze sobom dva dZelata, pa dode da ih oboje
pogubi. Kad on opazd eara i dZelate, brZe bolje prikresa pa prsten k
vatni; AI'arpi ]skoCise, a on naredi te njegova ce1li.ri dzelata spram
carska dva stadoSe. Kada car viJdje to Cudo, mvi!ka mu: - Ustavi
ti smje dZelate, a ja en svoje, da se malo porazgovaramo. - On
to jedva dOCeka, .te ustavi drelate, a ear ga upita ko je i oklen je.
On earn sve lisprica po :redu kio je i oklen je i Ma je dozivio
ovako kao ja varna - pa mu najposliije reCe: - Ces1jJti gospodaru,
mene je Bog do sada Ouvao, atvoja kei je mend mila, toliko
sam i ja njoj, nego da nam i ti clades dow pa da se uzmemo.
Car se malo proID!islii, pa ce mu: - Tako je sudeno. Dajem ti je.
samo pod tijem ugovorom da ostanes uza me. - Lijepo, Cestiti
gospodaru, sarno ceil mi da1li. izun da odem po mater, da je obra
dUjem i ovamo dovedem. - Car mu to dopu:sti, te on dovede mater,
pa carr uCini veliikd senIuk i vjenca ih. Ako SlU i danalS su
dobro.
274
PRAVDA I KRIVDA
Ono ti je bio jednoc covjek vrIo zgodan i illao tri sina. Posto u
tom gradu ndje hilo dobre vode, on sagradi dobru eesmu sa dva
naest fiskija i dovede vodu iz dva dana hoda. Na samoj Cesmi
sagrardio jednu kulu i na njoj dvanaest pl'Owra, a na sredini
golemo kube. Kad je i to sve bilo gotovo i eesme protekle, poceo
dolaziti svijet, da gleda veliki hajr sto je on sagradio. Dolazio
svijet i eudio se, i zahvaljivao hajr-sabibiji. Naposljetku dode
jedan dedo i posta svc razgleda, rekne onom covjeku, jos da mu je
bulbul-p1li.ca, da tu u kuli pjeva, sve bi onda bUa kao sto treba.
Hajr-sahibija bio dobar eovjek i htio da mu sve bude podtaman,
pa nitje druge vee naredi sinovima svojim, da idu po sV'ijetu, da
nadu bulbul-p1li.cu. U mladega pogovora nema, Ii sva tri- mu se
sina zaputi u svijet traZiti bulbul'ptieu.
Bli su dugo jednim putem, kad najedanput dodu do jednog
raskl'SCa. Sad se tu razdijele i sVaki krene jednim putem, a pmje
nego se raroijele, usadi 'svaki lIla svom putu po jedan jablan. Kad
se 'Povrate, ako koj-i bude umm, jablan ee njegov usahnu1li.. I tako
se ralStanu.
Ahl starijem bratu brzo dajadi hodanje, pa eUn dade u prvu
kasabu, odmah se tu najmi u jednog ta:govca. Srednji isto tako
nije dugo tra;hlo bulbul-p1Jiee, vee se i on negdje u nekak'Va bega
pI1ibi:je i tu ostane ;k:onje timareCi. Najmladi asao svojim putem dugo
i naposljetk'll /Ilabasa na nekakiViU golu gorieu. Kako umornn,
tu pade da se odmoJ:1i, pa 'sam sebi: - Ah, kako je lijepa
ova suma! I tim je on to izgovorio, bozjim hiemetom, ona
gora prolista. Iza toga nastavi put i dode do neke vode, koja bijase
gorka. On opet rekne: - Ah, kako je sla1lka ova voda! - a voda
odmah bude slatka i on se napi-je. Sad ga put nanese lIla nero Mu,
koja bijase debelim i visokim zidom ogradena. Kad dode pred
kapiju, :relrne: - Ah, s10 se ova vrata lako otvaraju! a vrata se
sama otvare. Kad u avliju, nalbasa na velika eudo: na jednoj
stram arslan, a na drugoj konj. Pred konjem bijahu kosti, a pred
arslanom lSijeno. On, ne budd lijen, 1l2l1Ile sijeno pa me1ne pred
konja, a kosti ipred arslana, pa onda ude u klul'll. Kad u pI'VU sobu,
a tu djevojrka, lijepa ko vtilJ:a, a u roci joj bulbul-ptiea.
On odmah uze djevojku za ruku i povede je sa sobom, a po
nese i bulbul-pticu. Djevojka mu u tom dadne nekakvu kutijicu i
rekne, neka to ponese, da bi mu mogla valjatri u nevolji, pa onda
pobjegn'll. Brzo iza toga probudi se gore na kuld diiv, sto je njegova
kiula i ona djevojka s bulbul-pticom, pa kad vidje, da mu nema
djevojke, odmah sikOCi u potjeru za njOID. S1Jigne ih u avJiji, pa
vdkne na arslana: Drzi arsIane, ne dajmi djevojke! - a a:l'Slan
ni da se makne. Ouda Wkne konja: Ha ;ti, konju, ne daj im da
pobjegnu! - a:hi. uzalud. Ha, V1I'ata, zatvoritte se; rijeko, potopi ga;
gom ne daj mu! - ali Dista se ne mice sa svog mjesta. Onda div
ostane jadiilrujuCi, a momak odvede djevojku i odnese bulbul-pticu
sa sobom.
275
18*
Kad dode na 000 raskrsce iv,iJdi da ni jedan jablan nije usah
nuo, on krene s djevojkom trazeCi bracu svoju. Dosavsi u prvu
kasabu, nade najlstarijeg bralta [ povede ga sa sobom. Onda odu
drugim putem i nadu sred.n:jeg brata, pa i njega povedu i tako sva
tri zajedno krenu kuei. Ali u putu starijem isrednjem bratu bude
muka, 8to je mladd brat naSao bulbul-ptiou i on8Jkvu djevojlm,
te se oni dogovore i bace najmladeg brata u jednu jamu, pa podu
s djevojkom kudo Ali nisu dugo isli, pa se i njih dva posvade za
djevojku, pa stariji ubije srednjeg j sam odvede djevojku. Kad
diode kuCi, kaie da su mu braca u putu umrla. Otac zalio sinove,
pa naposljetJku i preboli:o, a bulbul-pticu metne u kulu na eesmi.
Ali vidi euda: ptica nikako nece da pjeva, a i djevojka opet nece
s njim da govori.
Najmladi bralt u jami hao da se kaJrogod iskopa iz jame, ali
niikaJko ne moze. NaposljetJku na um pane mu ona kutijica, sto mu
je djevoJka dala. Uzme je Ii otvori, ali iz nje izleti Amp i upita ga,
8to zeli. On mu ;rekne, da ga odvede njegovoj k'llci. Arap ga odmah
izvede iz one jame i uputi Imei. Kad dode u svoju kasabu, on ne
htjedne svojoj kuCi, vee se obkona6i u jednoj kahvi. Sjutradan pocre
da vidi babinu eesmu: kad tamo, puno svijeta, i sam car dose
da osejru oosmu Ii kulu i bulbul-pacu u njoj.
Svakom 0010 zs.fudo, sto ptica nece da pjeva. Ali vidi euda:
eim 00 UJDide u kulu, ptica odmah zapjeva. Svakome to bude za
eudo, a i ca:r.u, te od:m.ah pozove najmlacreg brata k sebi, a on mu
sve kaie po Tedu. Karl to i ona djevojka potvrdi, onda caT naredi,
da 'Se stariji bralt bad u tanmicu, a mlacri da se ozeni djevojkom.
Tako Ii bi.
Ako su i danas im je dobro.
ATES PERISA
U jednoj varosi zivio neki eovjek dosta siromaski. Uz sirotinju
svoju i.mao tni sma Ii tn kcerli, koji su mu slabo sm pomagali, te se
za svoga zivota dosta napatio i namucio.
Kada mu SJlll'1Jni Cas docre, te ga na bo}ji svijet pozvaSe, skupi
on oko sebe svoju djecu, te im ovaj amanet daJde: - Deco moja!
Ja Varn nemam rusta ostavilli do ove kucice. Nju ostavljam vama
trojioi mus]cica zauVlijek, a vama kCeri moje, da morete u njoj
stajati dok vas hairli sreca nacre. Sarno jos ovo upamtite: ko vas
god pI'Vii zaaste, pocHe, nemoj.te se ustezati; a i vi sinovi moji,
podajte ih, nemojte im s;reCi na put stajati! - KaJd ovo izgovori,
odmah izdahnu i umriJe, te ga sinovi po adetu i zakonu spremise
Ii ukopase.
Nije proslo ni petnaest dana od njegove smrti, kad neko, oko
gluha doba noCi, zakuca halkom na vratima_ Braea ce u cudu
pogledaSe, te se sva tri digose, da otvore vralta Ii vide lko je. Kad
otvomse walta, uljeze neikakav nepoznat covjek i n8JZove boga:
Dobra voce! - Dobra ti sreea! - Dosao 'Sam po on8Jj amanet Sito
mi ga je vaS otac ostavio. - Kakav amanet? - Da mi date vasu
najstGlJIliju sestru. A ko si ti? Ja yam ne mogu kazati. No,
ako hoeete dati, dajte, a ako necete, da idem, jer ne mogu dugo
cekati. Kad neees da kazes ko si i otkuda si, ja ti je ne
mogu dati - reee najstariji brat. - Ni ja mu je ne dam, - doda
srednji Ja, bogme, new gaaJiti rahmetH oeevu lakriliju pro
govol'i najmIadi - 'Pa eu mu je dati.
Onda skoCi, dovede najstariju sestru i dade je nepoznatome
coV'jeku, koga sa sestrom za tili cas nestane a oni se poV'rate u
ku6u. Opet ne prock ni petnaest dana dok evo ti drugog stranca
da iSte srednju sestru. Opet dvojica starija ne dadu, a najmladi
dade. Tako bi i sa treeom sestrom. Posta braca razudaju tako
sestre, zdogovore se i prodadu ku6u, te kupe konje i oruije, pa
krenu u sV'ijet, datraie sestre.
Idu, idu tako ougo vremena, dok ne docru do jedne velike
planine kraj nekakva jezera. Tu su, oko toga jezera, cijeli dan loy
10vili, dok 'se nijesu dabro umorili i pod veeer, pokraj jezera,
pali na konak. NaIoZiili va,tru - da reknes, nije im ni ruZno, sta
ees, u su: veeerali, porazgoV'arali se, a kud ees vise u onoj
pustinji. Dvojica mlacra legli da spavaju, a naj'Starijega ostaviIi da
cuva straiu. On sjedne kTaj vatre, prigledava bracu i uzme pa
zapali. Da (['ekileS: stJ1ah ga je, - nije, ama mu je opet nekako
neobicno. Do po noCi sve tiho, mimo. Kad bi u po noel, imaS sta
vidjeti: zaljulja se jezero, a iz njega se pomoli aidaha, pa onaj
cas put brace da ih prozdere. Ali najstariji brat, ne budi Iijen,
pomenu boga, sk1ne sablju... kIep! Odsijece joj glavu. Onda
onako, ko da D!ista ruje nl bilo, osijece uSi od glave i strpa ih u
dzep od dolame, a trup se povrati natrag u jezero. Kad bi pred
zoru, potakne vatm, ispece kahvu, probudi bracu, pa opet, kad se
razdani, po'Vede loy s braeom oko jezera, u mislima, da i drugu
noe ouva straiu, ne bi Ii jos stogod v.idro.
Kad uveee i porazgovarase se, reCi ee on braci, da ce
on i te noCi straiu cuvati. - Neees, brate! - reCi ce mu srednji,
- moja je reda. Nije ni pravo da ti uV'ijek euvas. - Hoeu! - Ne
ces! - Hocu! Ama neces, brate, beli, nego ja! - Epa, de, eto
cuvaj! - Legne najstari1i i najmlacti, a srednji ostane na straii.
Kad bi oko po nom, zamuti se jezero, a iz njega se pomoIi aidaha
sa dvije glave, ,te sunu put brace, da ih proidere. Srednji brat
pomene boga, trgne sablju, te odmah put nje. Udri, udri, nekako
je svlada i osi:jece joj obadvije glave, osijece im uM i metne ih u
dZep od dolame a llijelo se povrati natrag u jezero. U zorn stace vat
ru, ko da nista nije ni bilo, ispece kahvu, probudi bracu da ustaju:
sve kao i stariji brat proslog jutra_
TreCi dan opet provedu u lovu, kao i prva dva_ Uvece legnu
starija dva brata da spavaju, a najmlaffi ostane da cuva strafu,
jer nije dao da srednji cuva, koji je htio jos stogod vidjeti ri jos
jednu noc cuvatL Kad bi oko ponoCi, zaljulja se i zamuti jezero, a
iz njega isJroCi aidaha sa tri glave, te poletti put brace, da ih
prozdere. NaJmladi brat pomenu boga, trle sablju, te udari na
aidahu i osijece joj svetlI1i glave. Otkide usi od sve tni gla'Ve, pa ih
metrnu u dZep od dolame, glmre baoi, a tijelo se sarno skotrlja u
276 277
i jezero. Kako trupina jako pljusnula u jezero, popljusnu voda
iz jezera te svu vatru pogasi. Sad se on tek nade u nevolji. Nije
sala, braea njega docekala s valir'om i kahvmn, a on nema 6ijem
vatru naloziti, da im ispece kahvu. Ko jadan, ko zalostan, ne znajuei
sta ee, opazi prema sebi, u jednom brijegu vatru, te onarrno pohiti,
ne bi lrl jedTIIU glavnju isproSlio. Kad dode vatrj, Dma sta wdjeti:
oko vatre zasjeli divovi pa se griju.
PoSto im nazva boga, zailska vatre, ali mu divski star.jesina
reee: - LakSe, momce, lakse! Niije odaVllen lahko vatre dobiti.
Nego, 31100 mislis glavu izmijeti, hajde pogubi cara u Stambolu, pa
Cemo ti dati vatre, a drukCije neees ni glave iznijeti, a kamo Ii
vatre! - Prodite se toga, ako boga znate! - odgovori im on.
Kalko eu ja pogubiti cara, kad odavde do Stambola ima ceteres
konalka? - Niista rza to, - odgovori lTIIU divski starjesina. - Ja eu
ti dati divsku postu, koja ee te za tri dekike odnijeti u carsku
0000.
Kad se on v,ide u cudu i neimade kud, poJase diva i za ti:lrl cas
s1Jignu u StamboI. Tu ga di-v skide sa sebe i rece mu: Hajde
sada polahIro, pa snm carll sablju iznad glave i njome ga posijeai!
Momee se primace carll, sni:mi sablju, razmalmu na cara, a udari
diva, te ga na dva komada presijece. Onda ostavi sablju, snimi
carll polahko prsten s ruke i pokrade se iz odaje.
Karl se braea pokraj jezera probudise i brata ne nadose,
pomislii.se da ga je aidaha izjela, te se tUz.nl i zalosni razidose na
dva kraja sVlijeta.
A kad 5e car ujutlro probudi i vidje diva, za6udi se cud-om,
te naredi da mu traie .iz.baVlitelja, ali ga nigdje naCi ne mogose.
Onda car skupi sobet, na kome se dogovore, da po svom carstvu
podignu hanove, u Kojima ce svak dzabe prenoCiste i hranu do
biti sarno da isprica sto je u zivotu dozivio.
Nakon nekoHJco godina sastanu se u takom jednom hanu u
Stambolu sva tri brata, a da jedan za drugoga nije ni znao i da se
ndjesu mogH poznati. Od sve trojdce dade najprije na red najstariji
brat da rpriea, te p06ne svoje doZivljaje pritati, kao sto je vee u
ovoj pmpovjetci do sada reeetlO: kaka je imao braeu i sestre, kako
su sestre rnzudali, kako je na jezeru afd:ahu ubio i jednog brata
izgubio. A za dokaz svega toga izvadi iz dZerpa liSi od afdahe i
pokafe w. Kad je dosaa red da priea srednji brat, on isprica sve
kao i naj'stariji Ii za pawrdu svega toga dzvadi dvoje uSii od dwje
glave afdahine i rece: Ovo ee, mutlak biti moj brat! - te skoci
i izljubi se sa najstarijim bratom. Onda poce najmladi pricati sve
sto je dozivio. Kada poce pricati 0 divovima, uzvrpolji se handZija,
te zavika: - Pricaj brtb, ako boga ZI.1aS! - Kad on sve isprica izva
di, za potvrdu svega, troje usi od glave aidahlne i carski prsten.
Kad handZija sve sasluSa i vide prsten, hoeaSe ga odmah voditi
}>rOO cara, alii. on ne htjede, nego se najprije poznade sa braeom i
izljubi, pa onda sva troj<i.ca podose zajedno opred carat Kad se car po
prstenu uvjeri da je naSao svoga izbavitelja, obdari mu bogato bra
eu i otpusti ib, a njega zadrZa kod sebe, dade mu svoju keer, sulta
niju, za zenu i postavi ga muhur-sahibijom.
278
MulaMustaf&, tako mu je biola ime, kao muhur-sahibija
capski ,zet Ii ljubilmac, uzivao je sva blaga zemaljska, ali ill ovo ne
potraje dugo. Poslije godinu dana spremi se car na eabu. Na po
lasku dade zetu svome sve kljuceve ad prostranijeh saraja i je
dan kljuc za pas od celik kule, za koju mu strogo zaprijeti da je
ne otvara po zivu glavu, jer je, veti, u nju zatvorio AteS PeriSu,
koji mu je bio ugrabio sultaniju, biva njegovu zenu. - Pola me
- rece, - carevine moje stao, dok sam ga uhvatio i u onu kulu
zatvorio.
Posto car otide na put, mUhur;sambija pregleda sve magaze
i odaje od salTaj'a, koje do tada nije bio vidio. Najposlije uze kljuc
ad celik kule, pa rece u sebi: - Karl se ll!ijesam bojao aidahe i
kad sam mogao svladati oova, a remu bih se bajao toga Ates
Perilla? - I nadari ga davo te otvopi kulu; ali eim se vrad:a
otvoriSe, AteS Pemsa puhne, te ga preko zidi:na dvorskih preturi,
uleee u saraje, ugrabi mu suItanoi:ju i pobjeze s njome, bog te sam
pito kuda.
Kad se car povratJi sa eabe i vide sta se dogodilo, zoo mu
bijaSe veoma keeri, ali ni njemu ne mogase nriMa: s1:a ees, zivot
mu je izbavio. Ali Mula-Mustafa ne htjede mirovati, nego zamoli
cara, da mu dade dosta blaga da ide potraii1i Ates Penisu. Car
ga od toga dugo odvraeao, ali se on ne dade ni osoliti, no hoee
svakako da ide. Kad to vidje CalT, dade mu dosta blaga, pa ga pusti
da hairli krene u svijet.
Putovao je dugo, i svukud je za Ates Perisu raspitivao, ali mu
iI1iko ne umjede za njega kaza.tJi. Najpos1ije dode na jedno velii.ko,
simko, pusto polje. Na cijelom tom polju nije nigdje nista bilo
osim nasred njega jedna kula od sedam tavana, na kojoj nije
bilo nigdje vrata, do pod vrhom nekoliko pendzera. Pred kulom
wela bistre vade, a viSe njega jabuka rumenika. Onako umoran
i zedan sjedne on pod jabuku da se odmari i da se vode napije.
Ne potraja dugo, otvori se na kuli pendZer i pomoli se momki
nja. eim ona vidje Mula-Mustafu, povrati se natrag u kulu i dozove
hanumu: - Hanuma, hanuma! Da vidis pod kulom jednog mom
kal Koliko je naIik na tebe, ja bib rekla da ti je brat! - Hanuma se
primace pendzeru i pozna brata. - Jest, vaIlahi, bas moj brat,
najmladi i najdraii, Mula-Mustafa!
Tu mu se ona javi, pa, kad se poznadose, ISpustd mu nekakvu
spravu, te ga izvuku gore u kulu. PoSto se za zdravlje upitaSe
rece joj brat otklen je i zaSto je doSao, a ona mu odgovori:
One noCi, kada ste me dati, odvede me moj Covjek nekakvom
cudnovatom silom, te me zatvori ovde. Moj je covjek car od gavra
nova. Meni je lijepo. Imam svega. Samo sam se vas uieljela, pa, eto,
sueur bogu, Ii ta mi se zelja ispuni. A td traiis Ates Perisu? - Da!
- Bogme ceS ga muCno na6i. Moj ga covjek trai;i sa svom svojollil
silom, ama mu ne mOre Dista. Sad ce mi Covjek doei. Nego ee,
moZe biti, doei Ij-ut iz boja, pa se sa.kri u ovu drugu odaju, da te sto
ne urezili.
279
1ek sto se on sklonio i mrak se poceo hvatati, dolete vrana
i pade na kul:u, a ci;jel0 polje pmmste jato gavranova. Onaj s10 je bio
pao na kulu, strese sa sebe perje osta covjek kao i ostali Ijudi,
i uljeze u kucu. Cim je uljegao u kruu, zavika zeni: - Meni ovde
mirise :ilnsansko meso. Ko ima u kuIi? - Ima moj brat. - A je
Ii naj'starl'iji? - Niije no najmlallJi. - E, kad je najmladi, hajde ga
zovni da dode. A da bijase najstariji, ne bi viSe stariji bio!
Kad se zet i sura sastadose, 0 s'Vacem su se razgovarali. Mula
-Mustafa ispricakako mu je Ates Perna zenu odveo, pa kako je po
sao da ga trail. I zamoIi ga za :porno<:. - E, moj magi, - reCi ce
mu car od ga'V'ranova, ja o1i za njega ne mam niSta kazati. Nego
ujutro porani, pa se uputi uprav istoku! Do podne ces, ako dobro
uzJdes, na6i ovako jedno polje, ali mnogo viSe i na njemu kulu
od devet tavana. Tu ti je srednja sestra za zmaJskim earem. Ako
on sta ne znade za Ates Perisu, dlrugi ti ne more kazati.
Mula-Mustafa j edva doeeka zorn, te se pozdraVii sa sestrom i
i
zetom,inasta'V'i put daije. Oko podne stiZe na jedno veliko, pusto
I
polje. Nasred polja kula od devet tavana, a pod njom vrelo bistre
vode i jabuka rlllIIlemka. Mula-Mustafa sjede ukmj vode, pod
jabulru da se odrooI1i i vode napije. Ne potraja dugo, otvori se na
kuli pendZer i opet se pokaie monikiinja, kao i prije. Oim ona
vddje Mula-Mustafu, vra<ti se natrag i pov,ika: - Hanuma, hanuma!
Da viJdis jednog mladica pod kulom! Koliko je nalik na tebe, ja
bih sto puta rekla da ti je brat! - Hanuma se pI1imakne pendZeru
i pozna svoga najmladeg brata: - Jest vallahi, bas moj najmladi
i najdraZi brat Mula-Mustafa!
Sad rou njiih dvije spuste brle bolje nekakav konopac, te ga
izvuku gore. Posto je gore iziSao 1 sa sestrorn se upi:tao za zdravlje,
.is.prica onS'V'e sestr.i poradi cega je' dosao, a ona njemu kako su
je dobro udomiH. - Ja sam, - rece, - udata za zmajskog cara.
Svega imam. Jedino sam vas pozeldla. Moj je Covjek otisao jutros
sa zmajevima da trati Ates Perisu, koga i ti traZis. No se ukloni
u drugu odaju! More doci Jjunt iz boja, pa se bojim da te ne
ureZiili!
1ek se Mula-Mustafa uklonio u drugu odaju, tStade jeka iz
p:nijeka. Zmajevi se poceSe po polju iskupljaJti, a car zmajski pade
na kWu, pregleda zmajeve, skide sa sebe zmajsko oddjelo, te asta
covjek kao i omaIi ljudi, pa uljeze u kulu. Oim uljeze zew u odaju,
zavilka: - Ima Ii ovde pitornoga mesa! -:- Ima rooj brat. - A koji
je? Je Ii najstariji? Nije, no najmladi! - E, kad je najmladi,
zow gal Neka dode amo. A da bijase najstariji, ne bi ga vise gIe
daila. - 2:.ena se diZe, te Mula-Mustafu. On uLjegne, a zmajski
. ga car Iijepo doeeka i sa njime se upita. Posto vecerase, isp'riCa
Mula-Mustafa 'Sve zmajskom earn radi cega je dosao i zamoIi ga
da ron kaie ako zna sta za Ates Perisu. - Prodi se ti njega!
rete mu zmajski car. - Kad ja sa svojim zmajevima ne 1IIl0gu na
kraj sa njime izaCi, niti saznati kuda luta. - Onda ga staue sva
kako odgovarati od toga puta i nagovori ga da se vrati kueL Ali
se Mula-Mustafa ne da nagovoriti, no jednako bote za Ates Perisom.
Kad zmajski car wdje da ga ne more ra2ibiti da ne ide, rece mu:
280
-Dobra! Ujutro podrani iz moje kule, pa ces do podne 8tiCi na
jedno polje, mnogo vise i prostranije od ovoga moga! Na polju je
kula od dvanaest tavana. Tu ti najmlada sestra za orlujskim carem.
Orlovi daleko dopiru. Moglo bi biti, da ce ti oni stogod za Ates Peri
'su kazati.
Sjutra ranD ustane Mula-Mustafa, pozdravi se sa zetom i se
strom, te nastavi put dalje. Kada bi oko podne, oore se on na
jednom velikom nepreglednom polju. Nasred polja kula od dva
naest tavana; ni od kuda vrata, same pod vrhom nekoliko pendzera.
Pod kulom vrelo bistre vode, a vise njega jabuka rumenika. Taman
on sjeo i odmorio se pod jabukom, dok se istom otvori pendzer, a
ukaza se na njemu momkinja, pa zavika: - Hanuma, hanuma! Da
vidis jednog covjeka pod jabukom! Ja bih se sto puta zaklela, da ti
je brat.
Kad hanuma pogleda dolje, odmah pozna svoga brata:
Jest, vallahi, Mula-Mustafa, najmladi i najrlrili moj brat!
Onda njih dvije spuste njamu zembilj, te ga nekako gore izvuku.
Kad Mula-Mustafa vidi svoju sestru i upita se za Zidravlje sa njom,
zapita je, 'kaiko joj je. - Meni, sueur bQgu, lijepo, ne more biti
Ijepse! Samo sam zeljna nasega svijeta. Imanl svega. Moj je covjek
orlovski car, pa se ima nekoliko dana pojavio nekakav Ates Perisa,
pa se jutros diZe da ga gonl. Bogme i ja traiim Ates Perisu,
odgovori joj Mula-Mustafa, pa joj sve redom isprica sta jc dozivio.
- Ukloni se u oV'U drugu odaju. More biti da ce mi covjek iz boja
ljutit doti, pa hi te mogao sto ureziliti.
Istom se Mula-Mustafa skloni, a kula se zadrma. Na kulu
pade orlusina, a cijelo polje orlovi pritiskose. Orlusina pregleda
orlove i strese sa sebe orlovske haljine, pa osta covjek kao i ostaIi
ljudi, te uljeze zeni u odaju. Cim u odaju uljeze, zavika: - Ovde
tma pitomoga mesa. - lana moj brat. - A koji je? Je Ii najstariji?
- Nije nego najmladi, Mula-Mustafa! - E, dobro, kad je najmladi,
neka dode! Da je najstariji, ne bi 5e 'ViSe glave nanosio! - Hanu
rna se rue, zovne orata da uljegne cam. On ga Iijepo doceka.
Za veeerom isprica Mula-Mustafa orlovskom earn zbog cega
je dosao i zamoli ga da mu kaie ako sta zna 0 Ates PeriSi. - Ja
mu kraja ne mogu da nadem, - odgovori orlovski car, - ama ima .
u mojoj vojsci 'Star.iJjih orlova, da ako koji wadbudne.
Mula-Mustafa jedva doceka zorn. Kad se podobro svanu, izide
s carem iz kule, pa car zviznu na nekakvu veliku a &'Ve
polje pritiskose orlusine. - E, more, znade Ii koji, gde je kula
Ates Perise? - zapita car orlove. Orlovi gledaju. Nema. Ne zna
ill jedan. - Jeste Ii se svi skupili? Ima li jos koji da je ostao?
- Ima jedan starL Ostario je, pa nije lIIlogao doei, nego je ostao
za morem pijesak zobljucL - Odmah da ste ga donijeli! - Car
ko car. Njegova se sluSa. PodiZe se desetak orlova, te ti onoga,
5to bi dlanom 0 dlan udario, donesose. Car ga zapita: - E, stari,
waS Ii ti 8ta, gde je !kula A1:eS PeriSina? - Znam. - A bi Ii mogao
ovoga Co'V'jeka do kule odnijeti? - Bogmene bib, jer sam opao
i obrdao. E, da ja mogu dokiule doCi, odmah hi se pomladio, jer lIla
281
putu imaju dvije planine koje se jedinom u godini rasklapaju, pa
ko bi tamo bio kad se rasklope, onda bi mogao lahko praei. A
medu njima ima ziva voda, pa ko se u njoj ok!upa, odmah postane
mlad. Ja, sto ne bih izio deset ovnova, da mi .krila narastu, ne bih se
smio tamo uputiti. - Kad to Mula-Mustafa zacu, odmah povika:
Kolji zaboga! Ja eu sve platiti.
Car pristane i za deset dana zakolje starom orIu deset ovnova.
Poslije deset dana, zapita car staroga, hoce Ii i6i, a on mu odgovori
da bi mu trebalo joo barem pet ovnova izjesti, da mu se mlado
perje dobro utwdi, pa da bi onda krenuo. Car pristade i na to, te
zakolje starome jos pet ovnova. Kad ito izjede, reee Mula-Mustafi,
da mu se ispenje na leda i ponese sa sobom pusku i malo baruta.
Kad (krenuile na put, zamole mari orlovi svoga druga, .da injima
donese mvoworne vode, te mu objese oko vrata jednu bocicu.
Orao se sa Mula-Mustafoan podiie, te 'su sre6no putovali.
Taman oni k onijem stijenama, kad 5e stijene na njihovu sreeu
oworiiie. Oni sreeno produ izmedu njih, a orao se okupa u vodi,
te se odmah pomladi, a svojijem drugovima natoei vode u bocicu.
Nijesu mnogo dalje putovali, kad dodose do jedne velike stijene.
Orao tu spusti Mula-Mustafu i reee mu: - Eto ti :k:ule Ates
Perisine! Onda 5e digne i ostaV'i sarna Mula-Mustafu. Mustafa se
prikri u jedan siprag, blizu stijene, te cekase olden ee Ates Perisa
izaei iIi uljeei. Kad bi pred vecer stade tutanj zemlje. Eto ti Ates
Perise na njegovu tronogu konju. Kad dode do stijene, sjaha sa
konja, te rukom podize stijenu, te se i on i konj uvukoile, a stijena
se namjesti kao i prije. Ne Zilla se, Hi se je Mula-Mustafa viSe
zaeudio iIi prepao, ali pomenu boga i veH: - Idem pa idem, pa
ilta bilo, da bilo!
Tu, u sipragu, nalozi vatm i prenoCi, a ujutro, posto se dobro
sabra, krenu upravo pedni Ates Perisinoj. Oko pedne stane na
sve strane gledati, dok najposlje ne vidje jednu rupu. Kad pogleda
kroz nju, ima <ilta i vidjeti: unutrima pukla livada, a na kraj nje,
.dvori da ne mogu biti ljepsi, a pod njima njegova zena, sultanija.
Kad vidje Mula-Mustafa svoju zenu, ote mu se nehotice, te je zovnu
po imenu. Cim ona to eu i poznade glas svoga dragoga Mula-Mu
stafe, doleee mu brZe bolje na rupu. Posto -se za zdravlje upitaSe,
nauci je on, da pita Ates Perisu u eemu ruu je snaga, pa veli: _
Dobra zaparnti sta ee ti xatZat, da mi sjutra, kad dodem.
Kad uveCe dode AteS Perisa ikruCi, stane mu se zena ulagivati.
Zena ko zena. Ta ona je prevarila i pejgambera Adema. Stane
ga milovati i ljubiti, dok ga ne zapita: - U eemu ti je, bo
ga ti, snaga? - A to pitaS? - E, kako ne bi pitala! 8to god imam,
sve mi je tvojoan snagoan steeeno. - E, pa kad si rada znati, moja
je <spaga u onoj metli. - To ona dobra upamti, pa kad sjutra AteS
Perisa ode, kaza ona sve Mula-Mustafi sto joj je Ates rek:ao.
- LaZe, reee joj Mustafa. - AIDa nista zato. 8to god imaS
nakita: zlata, srebra, bisera i dragog kamenja, sve nakiti na metlu,
pa je onda metni u v.rh sobe, a kad te AteS Perisa zapita, wto
si to uradila, reci mu: - Kako tleeu, boga ti, tvoju snagu okititi!
282
Tako ona uCini, pa kad dode uVeCe AteS Perisa i vidi metlu
uVl'h sobe okieenu, zapita je: - Sta si ovo uradiJa? - E, pa eta,
tvoju snagu sain oklitila, jer ibez tvoje snage ja ne bi imala sto
imam. - E nije moja snaga u ovoj metli, nego u ovome mom cibu
ku, - reee Ates Kad se sultanija sastala drugo jutro s Mu
la-Mustafom, rece mu sta je Ates Perisa rekao, da njegova snaga
nije u metli nego u cibuku. - Kusa te, jesi li mu vjerna, a laZe.
Ama, svejedno! Snimi sve one nakite sa metle, pa ih metni na cibuk,
i dobro pazi ee ti red! - Tako ona ueini a Ates Perisa joj r06e
da njegova snaga nije u metli, ni u cibuku, nego u onome velikom
bardaku, sto se iz njega vino pije. Treei dan isprica ona Mula
Mustafi sta je Ates Perisa rekao a on joj odgovori, da nakite skine
sa eibuka i metne ih na bardak, pa opet da dobro pazi sta Ce joj re
ei. To ona tako ueini a kad Ates Perisa uvidi da mu je vjerna, reee
joj: - E, 7.enska glavo! Vidim da si mi vjerna i da me volis. Stoga eu
ti kazati da Illloja snaga nije niti u metli, niti u eibuku, niti u barda
lru, nego u mome ,konju tronogu. Tu dolje, na nize, ima jedno
jezera. Iz njega izlazi svake godine kobila te se ozdrijebi. Ko bi
ubio kobilu a zdrijebe uhvatio, bio bi jaci od mene, jer ja nisam
kobilu ubio, nego zdrijebetu jednu nogu odbio i tako ga uhvatio.
To ona sve lijepo Uipamtl i sjutra ispriea Mula-Mustafi. Kad to
on eu, potpraSi pusku i uputi se k jezeru. Tek sto je on sjeo i
otpocmuo pokraj jezera, uzmuti se jezero, a iz njega iskoci kobila
i ozdrijebi se. On skoei, nanisani, opaIi pusku put kobile, puSka
sastavi, puee posred oeiju. Hal E sad je lahko. Poleti te uhvati
zdrijebe i metne ga u jednu peCinicu blim peCine Ates Persine.
Jest, ali eim ees sad Mrijebe hraniti? Jos je Iudo, pa neee trave.
Ko jadan, ko zalostan, olide na mpu, te zovne zenu. Kad ona dade,
zalpita je ima Ii sta s mlijek:om. - Imam, - r06e, - jednu kravu,
pa se od nje svi hranimo i suvise konj tronog. - A bi Ii meni mog
la dati? - Bi, - veli, - pa makar meni i manjkalo. Te skoci
i donese ruu nekoliko u Cas! i kroz mpu mu dodadne.
Kad on stade sa tim mlijekom zdrijebe hraniti, zacudi se
. eudu, jer za petnaest ,dana uzraste veliki konj, veei nego i AteS
PeriSin tronog. Kad ovo vidje Mula-Mustafa, rete u sebi: - Vala
Cu sad uzjahati i svoju snagu okusati.,- 8to smisli, to i uCini.
doeera pred peeinu i pokusa hili je mogao podignuti.
,Kad, tllU euda: sto je AteS PeriSa mogao na jednoj 'ruci dignuti, to
on digne na malom prstu. - sad gde si, Mes Perisa? Evo me, da
ti izadem na mejdan!
Priceka ga pred pecinom. Kad se uveee Ates Perisa vraeao
knei, opazi Mula-Mustafu gdje ga Ceka nasred puta. Odmah se
sjeti prevari; ama ne imade kud, kamo, do prikupi dizgine tronogu
i udari na Mula-Mustafu. Ali Mula-Mustafa ne budi lijen, no ga do
eekaj, ubi, i obori s konja. - Ej, kuku menil Ko god reni vjerovao,
ovako proso! - imsti Ates Perisa pri zadnjem uzdahu.
Mula-Mustafa uzme njegova tronoga, uzjaSe na njega svoju
zenu sultaniju te odjuri u Stambol. Tu su lijepo Zivjeli sve do svoje
smrti. Ako jos nisu umrli, onda su fivi i danas. Gdje su, da su, nije
im ruZno.
283
I:
\Ji
:'j
NOCNICA
Bio car, pa imao vrIo Iijepu kcerku koja je svaku noc iscijepa
la po jedne haljine i poderala po jedne zute Cizme.
To se dodija caru, te pocne raspitivati sIuskinje, da Ii znaju,
da ona, moze birti, De izlazi kuda po Doci, pa tako podere haljme
i cizme. Sluskinje su ga uvjeravalc da carcva kCi nikuda ne iziazi.
Ali im on ne vjerovase, nego postavi strazu koja ee po cijelu noe
stajatipred vratima i paziti, izlazi Ii mu kei noeu iz sobe. No i to
ne pomoze. Cizme i haljine svako bozije jntro poderane, pa po
derane.
Railjuti se car, pa, da bi kako usao u trag, poslje glasnika da
narodu objavi: Ko bi mogao kazati, kuda njegova kci noeu ide i
kako haljine cijepa, da ee mu je dati za zenu.
Kad se ovaj glas raznese po carstvu, 'poCmu daIaziti junaci sa
svijeh strana da cuvaju carevukcer. Ali niko iIlije mogao dokuCiti
kuda se ona noeu dijeva. Toliko se 'Samo doznalo, da 5e ona svaIko
vece tako lijepo obuce, da je nestane, a niko ne mogase vidjeti kad
ni kuda: u zoru je zateku u sobi s pocijepanim haljinama i podera
nim cizmama.
Pode najposlije neki siromasak da cuva carevu kcer, ne bi Ii
ga sreca posluiiIa, da sto sazna. U putu dode na jeduo siroko
polje i nade tn brata koji hoee da se iskrvt: tukuci 5e. Posto im
nazove boga, zapita ih, zalito se tuku.
- E'>to nas pitas, vele mu braca, kad nam pomoci ne mozes?
- Moze biti da mogu, odgovori siromasak, samo mi kaiite
oko cega ste 5e pobili.
Onda mu najstariji brat kaie, kako im je posJije oeeve smrti
ostalo tri stvari: cHimac, kapa i paIica, pa nikako ne mogu izmedu
sebe da ih podijele.
Nasmija se siromasak, pa im re6e:
- Pa oko tijeh sitnica se vi bijete?
- Nijesu to sitnice, brate, odgovorise braca, nego stvari od
velike i velike vrijeduosti. Svaka ad njih ima asobitu silu. Kad
sjednes na cilimac, mozeS otiCikud zelis; kad ustaknes kapu na
giavu niko te De vidi; a palicom mozeS probiti kroz kamen i ze
Ijezo.
- E, kad je tako, onda medu varna mira nema, niti se vi sami
mozete podijeliti. Nego, ako cete mene posiusati, ja cu vas casom
izmiriti i podijeliti da ce svima b1ti pravo.
- Pa de kaii 'kako? rekose I$va trojica u jedan gIas.
- Evo ovako. Izmaknite se na one brdaSce, pa oodje stanite u
red. Kad ja rukom mahnem, vi potrcite, pa koji prvi do mene dode,
onome eu dati cilimac, koji drugi stigne, ooome cu dati kapu, a
poSljeduji ce dobiti palicu.
Zamisle se zavadena braca, pa, najzad, sloze se i pristanu na
to. Predadu skomasku svoju oeevinu pa se upute na brdasce. Kako
su se oni odmak!nuli, siromaSak brie bolje metriu kapu na glavu,
sjedne na cilimac, pallen U2lIIle u ruke, pa pomisli da mu je biti
u carevu dvoru,.:i u taj mah ga nestane.
284
Ka:d je doletio pred carey dvor, skine s glave rkapu, side sa
cHimca, lijepo ih savije i metne u njedra i 'prijavi se caru, da je
dosao da ouva njegovu kcer. Car mu dopusti.
Kad dode ,vece i sve se u dvoru smiri, Iegne siromaS8lk pred
vrata careve kceri, izvadi iz njedara kapu, metne je na glavu i t8lko,
nevidljiv, poce motriti i siaktiti. Oko neko doba noei otvorise se
tiho 'sobna vrata, aizsobe se pomoli careva kCi Iijepa kao gorska
vila. Novo odijelo sve trepti na njoj. Cim prekoraOi prag, navuce
tute Cizme, pritvori za sohom vrata, pa necujno, kao sjenka, prode
kroz dvor i izade nap-oIje, ada je niko ne vidje - osim siromaSka.
Odmah ti on izvadi i ciIimac iz njedara, sjede na nj, palicu
stiste u ruke i pozelje, ,da se st'Vori ,kod nje.
IziSavsi iz carskoga dvora, iSIisu dugo vrijeme jedno za dru
gim, careva kCi Iebdeci najprijed a za njom siromasak pod nevi
dljivom ,kapom.
T8lko dode careva kcerka u jednu Jijepu livadu, pa rrece:
Skioni se, travo, da prodem.
Na to se trava ra2JIIlakne i carevakceICka prode, a siromasak
za njom. SiromaSak se masi d uzbere trave, pa je metne sebi u
njedra. Na to trava progovori:
- I dosad 'si, careva cerko, prolazila, ali mi rujesi mete cinila.
Careva se cenka zacudi, sta te to biti, oba:crije se, ali ne vidje
nikoga za sobom, pa pode dalje.
Potom dode careva kCi u jednu divotnu bastu a kojoj je bilo
svakojaikih drveta sa voeem ad zIata i dragog 'kamenja. Careva
kill progovori:
- Uklonite se,drveta, da prodem.
Odmah rse voCke maknuSe u stranu i naciniSe joj stazu. Siro
masak sve za njom, maSi 5e za grane i uzbere voca od zIata i dra
gog kamenja, pa ga metne sebi u njedra. No drveta odmah na to
progovorise:
_ I dosad si, careva cerko, prolazila, ali nam nijesi stete
ciniJa.
Zacudi 5e careva kCi, sto to moze biti, pa se obazre ali za sobom
ne opazi ni zive duSe, pa pode dalje.
Malo zatdjem dade careva kci na more, pa re6e:
- Ukloni 5e, more, da prodem.
Voda se odmah razmakne i careva kCi pode kao po 'Sahu, pa
i siromasak za njom. Tu siromasak vidi nadnu liIjepih bisernih
skoljaka, uze nekoliko zrna bisera i metne !ih u njedra. Onda more
progovori:
- I dosad 5i, careva cerko, prolaziIa, ali rni nijesi stete
cinila.
Na to se trgne careva kCi i uplasi, pa pornisli, ilta bi to moglo
biti, kad ona nije nikakve stete uoinila. Opet se obazre, ali, kad
nikog ne spazi, umiJ:i se i pode dalje.
Kad !izadose na brijeg, puce pred njima poljice a na sred
njega ,stoji visok jablan a kod korijena mu .k:amena ploea. Careva
kci udari triput cizmom po ploci, ploca se dize, a pred njom se
otvori jaz.. Ca.reva kCi se spusti u jaz, a ploca se nad njom za
tvori.
285
Onda siromasak potegne svojom palicom, udari po ploci, a
kOO se ona otvori, side i on dolje, pa za djevoj\kom nazorice. Kad
dolje, ima tu ilta i v,idjeti! Krasni dvori, visoki pa prostrani: odaje
i dvoJ:1Dke se niru jedna za drogom u nedogled, au njima sve trepti
00 zIata i dragog kamenja. SvjetilJke kao sunca oSlvjetljuju ove
dvore, sve se sjaji i bljesti, da ne mozeS oCima gledati. Vas dvor
je pun nekog svijeta, sve same vile i vilenjaci. Stuge kao na krilima
lete ovamo onamo i posluiuju goste.
U jednijem sobama su postavljene bogate sofre za goste.
Sve najljepsa jela i pica u zlatnom posudu na soframa u najvecem
izobilju. Gostli zasjedose prvo za stolove, te se zaloziSe jelom i
pieem. Siromasak sve to gleda, pa pomisli, sto bi gladan ovdje
stajao 'kad jela, pase ponudi sam. Poane uzimati sa stoIa
sve najljepse zalogaje, bas sve sto mu srce zaz.elje, i piti nuneni\ku
vinoiz ilrojeg iskre skacu. Gosti glede kako ispred njih jela nestaje,
kako se case pune i prazne, glede pa se cude, jer ne vide ko to
cud. No jos se vecma zacude kad odjcdnom nestade ispred njih
zlatnih casa ,iz .kojih su pili. Dok ISU se oni cudHi, siromasak je te
dragocijenosti trpao sem u njedra.
Carevu ,keer je joS na vratima doeekao jedan mladic, Bjep
kao upi;san. To je bio sin vilinskog cara. Kako je OiIla uSia, uzese
se pod ruku i sjedose u jedan ugao. Tu su 8e razgovarali, saHli
i smijali, dok SlU drugi jeli i pili. Njima nije 'trebalo ni jeIa ni pica,
nego bi gledali jedno u drugo d gladni i zedni.
U to zagude odnekuda neka nebeska svirka. Svi gosti poustaja
se 00 stolova i ipOdose na glas svirke, pa i careva kci sa sinom
wlinskog cara, a siromaSak za njUna. Udose u veliku, veliku dvor
nicu. Unaokolo stubovi od slonove kosti, na stubovUna se nadvio
svod kao nebo, a na svodu sjaje na srijedi sunce, a oko njega
mjesec i zvijezde. Odozgor broJi sviI1ka kao da s neba u
harfe sviraju. Vile i vi.lenjaci se pohvatase u kolo i poceSe igrati.
Povede se kolo vildnsko, >isprva lagano, pa 'sve brie i brie.
tini se !kao da i.graci ne staju nogama IDa de, kao da kolo lebdi,
kao da ga zvuci svirke leLujaju tamo i ovamo. Svirka broji Bve za
nosnije, a igraci i igraeice igraju sve plahovitije. Najzad, kao da
ude bijes u njm, pocese skakati. Medu svjema careva kCi kao da
dode u pomamu. Uhvatila se do sina vili.rJiskog cara, jedno drugo
potsticu, sheu, skatu, povode se Cas desno cas lijevo. Na carevoj
kceri odi,jelo sve puca a Eute cizme se sve raspadaju. Od Hjepe
haljine koju je obukla kad kuce visili su sada samo dronjci.
Tako se igralo sve do bijele zore. A kad zapjevaSe prvi pijetli,
svdrka se odjednom ugasi, kolo se raskOOe, vile i vilenjaci podose iz
dvomke u sporedne sol'Je i za tili Cas ih svijeh nekuda nestade.
I careva ,kti pode a prati je njen igrac. Na izlaskru iz podzemnog
dvora LSe zagrlise <i poljubiSe. Ona izade kroz ooaj jaz napolje, a
siromaSak sve za njorn. Sve istijem putem vrate se natrag i u
sami rasvitak dodu u carey dvor. Careva kCi ne6ujno ude u svoju
sooo i mrtva umoma legne u krevet. Siromasak skine kapu s
glave, Cilimac i karpu savdje pa u njedra, paliou pred sebe i legne
na svoje staro mjesto pred vratima.
Kada svane isunce grane, pozove car simmas.ka preda se,
pa ga zapita, eda Ii je doznao. Siromasak mu kaie sve sto je
vidio, isprica kuda mu je kCi noeas iSla, sta je radila, zasto su
joj haljine pocijepane i kako je on nju na nocnom putu pratio.
Car se neobicno zaCudi, kada je sve ovo Cuo, te dozove i kcer
pa je zapita, gdje je noeas bila q kako je haljine pocijepala. Om
mu odgovori da je cijelu noc bila u iSvojoj sobi. Onda car namignu
na siromaska, te ovaj djevojci sve u oei kaz.e, gdje je nocas bila
i sua je radila.
tujuCi sve ovo, care\'a se kCi u prvi mah veoma iznenadi ali,
misleei da je sve to sarno zamka, jer ovkuda ovaj siromasak iii iko
na svije1lu moze nju pratiti na njenoj nocnoj setnji i dospjeti u
podzen:mi dvor, uda:ri u bah i osta pri tom da noeas nikuda iz
dvora nije I1zlazila.
Onda joj siromaSak sasvijem potanko we kud je iSla, sta
je govorila, sta su rekli trava, drveee i more, i izvadi ;jz njedara
dokaze da je i on isao za njom i;stijem putem, pokaie joj caSe i
posude s gozbe i kaz.e joj s kim je i kako je bilo na igranci
u pod:zemnom dvoru. Sada i careva kCi razumjede zaSto joj se tu
zila trava, drveee i more, sto sinoe nije razumjela. Vide da su joj
uhvatili trag i da vee nemakud, zastide se ,i ode u svoju 8000.
A car, uvjerivsi se da je sve istina sto je siromasak rekao, ucini
sto je obeeao i da mu svoju kcer za zenu.
PIJEVAC NA DIVANU
Bio ded i baba, pa baba imala kokos a ded pijevca. Pa kokos
babi snijela nekoliko jaja, a ded vddio pa zaiS1ka u babe dva tri
da mu dade. Ababa mu veli: - Ne dam, Boga !llli, ni jednoga; eto
ti pijevca pa ga oeeraj nek Vi donese jaja. - A kad ded cuje,
iScera pijevca pa ga zacera preko polja. A pijevac pomisli: - Kud
eu ja sad? Vjere mi, idem caru na divail1 pa eu mu pjevati. - Pa
otale pode preko polja, pa srete lisiou. A pita pijevca:
De ces to, rpjevo? - Idem caru na divan. - I ja eu s tobom, - rete
Usica. - Hajde, ama ceS 'sustati. - Neeu. E hajde kad neceS. -
Iduci putem zavika lisica: Ja sustak pjevo! - Pa hajde se meni
zavtici pod krilo! Te mu se zavuce pod knHo. lduCi pjevo dalje sre
te vuka pa ga vuk pita: - De ces to, pjevo? - Hoeu cam na
divan. - I ja eu s tobom, moj pjevo. - Sustaces ti. - Necu! Kako
On ja sustati na eetiri noge, a ti na dvije? - Pa ha:jdel - I otale po
dose iduCi daIje, dok zavika vuk: - Sustak ja, pjevo! - E hajde
mi se zavuci pod krilo. - Pa muse vuk zavuce. IduCi dalje sretu
mijeh vode de se valja, pa zapita pijevca: - De ces to, pjevo?
I
\
- Idem caru na divan. - I ja eu s toborn, moj pjevo. - SuiStaCell!
- Neeu! Kako eu ja sustat,i valjajuei se? - Pa podu iduci nekoliko,
I
287
286
dok zavika mijeh: - Sustak ja, pjevo! - E hajde mi se ispenji
na lena menu krila pod perje, pa lezi. - Mijeh serspenje, pa
leie medu ikrila pijevcu pod perje. IduCi malo dalje pjevo, sretu ga
cele pitajuci ga: - De ces to, pjevo? - Hoeu caru na divan.
I mi cemo s tobom, moj pjevo. Sustacete. Kako emno mi
krilate sustati? - E pa kad neeete, hajte! - Iduci putem dok za
vikase cele: - Sustasmo mi, pjevo! E hajte mi se zavucite l.l
perje. - cele se zavukose, a pijevac pone malo dalje, dok ugleda
careve dvore. Pa done pred dvor i zapjeva: - Kukurijeku! Carn na
divan, earn za inad! - Kad to cuje car, zavika svoje s1uge:
!dire ufatite onu pjevcine, pa ga metnite menu moje gigove i
tukce neka ga ubiju! - Sluge odmah ufatiSe p1jevca, pa ga metnu
se u gigove i .tukce. A pjevo pusti lisicu pa sve pognjavi gigove i
tukce. Fa opet zapjeva: Kukurije1ru! Carn na diNan, carn za inad!
- To cuje car pa zavika: - !dire ga nosite u moje hatove i moje
konje, nece Ii ga ubiti. - SLuge uzmu pjeva, pa ga tl.lre u hatove,
pa odu. A pjevo pusta vuka, pa sve pokla hatove i ostale konje, pa
opet zapjeva: - Kukurijeku! Za inad, earn na diiVan! A car
opet zavika: Ama idite ga ufatite, pa nalozite vatrn, pa ga
metnite pod sac nek se ispece, kad ga nijesu sceli ubiti gigovi ni
tukei, niti pogarriti moji hatovi ni konji! - Sluge casom naloze vat
ru, pa uzmu sae te ga zaprecu. A pjevo pusta mijeh vode te svu
vatrn pogasi, pa se izvuee. Fa opet zapjeva: - Kukurijeku na divan,
caru za inad! - Kad ,to euje car, pra&D.u na svoje sluge: - 8to vi
ne ueini'ste Sto yam ja rekoh? Sluge reku: - Ama smo ucinili,
Boga nam, arna sveooo evo cuda! Turi ga u gigove i tuke, pa sve
pobio. Ni to nam nije voma za eudo. Vet nam je za eudo kako
je pokl'o hatove, a za sve kako je pogasio vatru. - Car zavilka:
- Zar je to I$ve on ucinio? - Jeste care, tako nam Boga! - Brie
amo doneste ga, ja Cu njemu kJazati. - Donesose ga a carsjede na
njega da ga udusi. A pjevo pusta cele, a cele pocese cara zacati,
a car se rnskrivi pa $koCi: - Aj, ziatni pjevo! Kupi za Boga! Na
svaku eu ti peIlku 'Svezati po dukat. A kad to cuje pjevo, pokupi
cele, pa car odmah dozva sluge te mu na svaku perku dukat sve
zase. Pa otale pode pjevo, pa hajde, hajde, dok dode svojoj kuCi,
pa izleti na pante, pa zovnu svoga deda: Steri, dedo, kabanicu,
da ti tresem dukate! - Kad to cuje dedo, U2lIl1e kabanicu pa pro
strije, a pjevo se trehne a dukati pospu dedu po ikabanici dok mu
po nje natrese rlukata. A baba ,to vide, pa iska dva tri dukata. A ded
joj reee : - Ne dam. Boga mi, nijednoga, - nijesi ni ti mem
dala jaja. Vee lijepo oceraj i ti SNOju kokoS u svijet k'o 5tO sam
i ja svoga pjeva. - Ababa odmah prizajmi kakoS oko kuce, a
kokos se nede sakrije. Baba ode u kueu, a kokos nade kusturn
gvoodenu, pa izleti na pante, pa stade kokotati: - Steri, baba,
kabaniou da ti prospem dukate! - A baka eu, pa izleee, a nemade
kad iznijeti kabanice, vet pogleda gore, a kokos pusta kusturu,
pa babu u glavu!
LISICJI SUD
Neki covjek iduci kroz sumu euje, kako na jednom stablu
cvrce mali ptici u svom gniijerou. Misleei da ih lItije napala koja
pozdrljivka gume stapom u gnijezdo,. da ih izbarvi. Tada iz gnijezda
izide zmija, spuzi niz onaj stap te omotavSi se eovjeku oko vrata
rcce: - Sad eu tebe ujesti! - On sc prestrasi, ali predomislivsi se
malo zamoli zmiju, da ga postedi, dok bar koga upitaju, bi Ii
bilo pravo, da ga ona ujede. Zmija na to pristane. Utome naide
jedan covjek, koji bojeCi se svojoj glavi 'Osudi, da zmija ujede
onoga Covjeka, koji ju je uznemirio. Osuneni opet zamoli zmiju,
da cekaju jos koga. Sad dode lisica. Dna rekne, da ne moze tako na
niskom mjestu suditi, nego neka idu za njom do obliinjeg panja,
gdje ce se ona popeti. Kad se je popela na panj, reee zmiji, neka
i ona stane na zemljuusporedo sa svojim protivnikom.
Kad su 'se tako smjestiIi, ,reee lisica covjeku: - Eto, moja
budalo, stap ti u ruci, a pamet u glavi: udri dusmana po glavi!
MACEHA
U stara vremena zivJo jedan Covjek, po imenu Orner. On je
imao vrio eestitu zenu i kcer, kojoj hijase ime Fatima. Fatima je
bila wlo lijepa djevojka i iSla je svako jutro lIlekoj zeni, hodZi
nici, i u nje uCila Ova hodZiniea bijase udoviea i zena na glasu sa
svog znanja i pobofuosti, a ZllaIla je i svasta, i svijet iSao njoj i
pitao zasvaSto. Ali njena poboinost joj je sluzila da pokrije svoja
nedjela. Jednog dana upita hodZinica lijepu Fat.imu: - Draga
Fatimo, eim tebe hrani tvoja mati, pa si tako lijepa i napredna?
Dna odgovori, da je mati hrani medom i kajmakom.
- A gdje ti mati drZi taj med i kajmak? - upita je opet
hodZiniea. - DrZi u sanduku, - veli Fatima Kad hodziniea to
fuje, onda lIlagovori Fatimu, kad joj mati poene vaditi moo i ka}
mak iz sanduka, nek Fatima prihvati kapak od sanduka, pa nek
najedanput spusti, da joj udri mater po glavi i da je ubije. Onda ce
joj ona biti drnga mati i jos bolje ce je hraniti. Kako hodziniea
Fatimu naputi, onako ona i ueini; kad joj mati vadila med iz
sanduka, ona prihvati kapak, pa ga odmah pusti i tako njezina mati
pane od tog udarea i umre. Orner siromah zalio svoju eestitu
renu, ali doskora preboli. U to udovica opet nagovori Fatimu, da
rekne oeu, da nju dovede. da se njom ozeni, a otac ueini svojoj
keen na volju.
Nekoliko vremena iza toga maceha je pazila Fatimu, kako je
i obrekla, a poslije poce nagovarati muZa, da je kako bilo ukine.
J adnom Dmern dotuie tuibe zenine, te obeca da ce gledati, da je
kakogod smakne. Jednog dana, kad je posao u drva, povede Fatimu
sa sobom. Kad su dosH u jed.nu veliku gustu sumu, otac je ostavi
kraj jednog debla i rete joj, da sjedi tu kraj toga drveta, dok
euje da sjekira sijeee, i da se nikud ne mice, - a karl ja, - ve1i on,
- nasijecem dIva, onda eu doci po te i povesti c.u te sa sobom kuCi.
288 19 Narodni humor i mudrost Muslimana 289
Ona ostade pod on:i!ln drvetom cekajuCi svoga kad ce
prestati sjeei, a on naJpra'Vi nekakvu spra'V'll, koja daje glas od
sjekire, da se ne bi Fat:i!lna uznemiravaIa, dok on zamakne do
svoje kute. Fatima, cekajuCi i pogledajuCi svoga oca, doCeka :i noc.
Ona je polaiko ustala ,ispod onog stabla i nasia sebi u jednom
grmu za-lclona od di:vlje Z'Vjeradi, 5to se tuda po sumi sldta. Su
tradan jos nije ni zora zabijelila, a ona je vee po sllmi poceia tllma
rati i trafiti gdjegod svoje srece. IdllCi tako i tllmarajuCi izade na
jedno polje i tu spazi jednll veliku kulu. Od radosti pohrli sto bde
onamo, a kad tama dode nade otvorena vrata te U!I1iae tmutra. Kad
U!I1ide unutra, nade svega i svaceg, sto god treba za kuee. Samo
jedno joj je bilo zatudo, 5to nije mogla vidjeti nilkako zenskih
il.1a, nego sve muSke. Ona u ikiuli sve li1epo uredi, pa se sakrije, da
vim, ko te na veeer doci. KaJd bude pred veeer, alii evo ti u wiu
devet braCe. Karl 'Vide, da je sve uradeno, ZiaCude lSe te najposUje
povikne jedan izmedu njih: - Ukafi se, ko si, mi ti necemo niSta
uciniti; ako si musko brat si naill, a ako si zensko, sestra si nam.
- Onda ona izade pred njih, te je oni ostave kod sebe kao svoju
rodenu sestru.
Tu je il.1joj bilo vrlo lijepo i Zivjela je bolje nego kod svoje
klute. Mi naikon nekog vremena mOuje njerina llllaCeha za nju, kako
je om doSla do svoje sreee, te ode jednoj staroj zeni i lkaZe jOj,
gdje je i kalko je Fatima, te joj dade nekakav pl'sten, da joj odnese
na poklon. Hodajuci ona zena nade onu kulu, u kojoj je bila Fati
ma, pa j'Oj dade na pokJon 0D.aIj pmten. Fatima uze prsten :i metne
ga na svoj pm, ali odmah parle kao mrtva na zemlju.
Pred veCer kad dodu ona devetorioa braCe i spare da .irrn sestra
leZi, rponlisle da je umrla, pa u velikoj zal'Osti htjednu da je uko
paju. Ali prd:je nego je poenu spremati, skilllu joj onaj pl'sten s
ruke, a ona, kao da nije ni lezala, odjednom skoCi. Braca se obve
sele t'Oj il.1enadanoj radosti te ian ona isprica, Si'O joj se dogodilo.
Tada joj braea reknu, da se drugi put cuva.
Dug'O je vremena Fatima u miru Zivjala, dok jed:nom ne cuje
i opet njezina maeeha, da je ona ostala u zivotu, te opet patraZi
drugu jednu zenu i dade joj jednu jabuku, da je ona zena odnese
Fatimi .na poklon. Onauzme jabuk.u, zagrize je i odmah pade
mrtva na zemJiju. Ka:d joj dodu braea i spaze svoju nesretnu
sestru, gdje len mrtv<.1 na zemlji, joo se veema raZaloste. om,
llllisle6i da je m:r:t'Va, iznesu je pred kWu na jednu klupu i tu ostave.
Doskora naide tuda jedan beg na konju, pa kad opazi djevojku,
prepa:ne se. On se aprezrno pribliZi i apazi da se djevoj'ka udavila
jabuJrom. On odmah izVadj onaj komad jabuke iz grla njeZiina, a
djevojka se odmah prene kao h'a sna. Onda je beg upi,ta:
....:.. Ko si tli, zenska glavo?
- Ja sam djevojka, - odgovori Fatima.
- A bi Ii htjella hlti mem zena? - upita beg.
- Bib, to ne bib, - odgovori Fatima.
On je onda metne za se na iIroIlIja, pa je odvede svome dvoru
i njome se oiem. Tako je sremo iiV;jela s begom dvije godine i
290
rodila rnu sina. Kad su proS-Ie dvije-tri godine, zacuje opet njezina
rnaceha za nju, pa se sad sprerni ona Sarna sobom, da je potraZi.
HodajuCi neko vrijerne dode u ono rnjestJo i nade Fatimu. U to
vrijeme bijase beg oroiSao u loy. Fatima bila dobra srca, te pri
macehu - ne poznavajuCi ko je.
Dok: su tako jedna s druJgom razgovarale, dotle maceha zabode
Fatimi u glavu nekakvu sooju rglu, a ana se odmah pretvori u pticu
i odleti kroz prozor DaJpolje, a rnaceha brle-bolje obuce njezine
i postavU. se koo da je Fatima. Kad je dosoo beg iz lova nije
mogao poznati, da sad ima novu zenu. Od onog dana, kad je Fatima
postala pticom, svako jutro bi doletjela na jednu ruiu, koja je bila
kod begovih prozora, pa Cim bi pala na jednu granCicu, rekla bi:
Kako Ii je beg i njegov sin; jesu Ii zdraoo, - pa bi odmah odletjela.
To cuje begov sluga, koji je tuda raidio, pa se po:tJuZi begu: -
Dragi beg, evo nekoHko dana nekakva ptica dolazi na ovu
granciou i pita, kako si ti i tvoj sin.
E pa dobro, - reee beg, gledaj pa :mi uhvati tu pticu.
Druge jutro kad je bilo vrijeme, sluga namafe onu granCicu
smolorn, a ka:d ptica doletli i i2lgovori one spomenute rijeei, on
prnrCi, uhvati pticu i predade Ije svome hegu. Begu se omiljela
ona ptica, jer je bila odvise lijepa.
U to se vrljerne r8l2lboli Fatrlmina maceha, begova il.1ova zena.
Beg zapita, moie Ii ista jesti, a ona odgovori da ne maZe nista,
drogo, nego od one ptice mesa, i kafe, da10j se Cini, da bi odmah
ozdravila.
Begu se zao rastati is ptioom, a nije >druge, valja mu, te je on
odnese da je zakolje i i'Spece. Noseei je pogla:di je po gla'Vi, a nesto
ga bocnu u l.1uku. Karl on jos bolje pregleda, spazi da je igla.
On izvadi iglu, a od ptlice se stoori zena i sakdje se pod skut
njegove gomje >ha:1jine. Poslije il.11U isprica ISve 5tO 1e bila i kafe
mu, da je ono njezina maceha, sto je ostala na njezinu mjestu iza
nje. Beg posijeee nje1!itnu rnacehru, a ooi su jos dugo wemena iza
toga Zivjeti sretni i rahat.
VUK I KOZA
Uhvati vuk 'kozu, koja je bHa Iegla na lcraju osim 'Ostalijeh
koza, pa pode da je izjede, a ona mu se IStaIDe mol:i:ti govoreei da je
.sad mrsava, Illego da je ostavi do jeseni, dok utije, pa onda neka
dode i neka je :izjede. Pristadi kurjak na to, zaJpi1:a kozu kako Ce je
naCi kad drugi put dode, a ona rnu odgovori: Meni je ime Patila,
tako kad dades, ako Illle ne nal1e na ovome mjestu, a 1:i me zovni
po imenu, pa 6uti ja iziti. - Potom kurjak otide, ali koza vise
nigda ne legne na kraju, nego sve usred srijede drugijeh kOila. Kad
jedno veee kurja!k, misleCi da je koza vet debela, dode i ne naSavsi
je na onome mjesru stane je mati: - 0 Patila! 0 Patila - ona mu
iz srijede odgovori: - Da nijes3ll11 patila, De bib se u srijedu
spratila.
19*
291
SILJALI VUKA NA CABU
U nekakvom 1Jurslrom selu ufatili ziva vuka, pa ga za nekoliko
dana hranili eda bi se pripitomio, i lIle bi li pogazio na so i na
bljeb, pa poslije ne lcl.ao 'Ovce. Jedan da!l1 kad su iZaS>li Turd iz
diamije, clogovore se da skupe u selu vuku harac i da ga posalju s
'Ostalim hadiijama na cabu, pa tobozkadse s cabe vrati naucice i
druge vu:k'Ove da zl'O seljanima ne rade. Opreme vuka, i 'On se vrati
hadiijom, pa reee seljanima: - He, m'Oja braco! ja viSe nijesam
kurjak, nego hadii-Vujo, pak mi sad treba da pouem u planinu i
da naueim svu zvjerad da 'Ovce ne k'Olju i insanu :llI'O da ne rade. -
Kad doue 'll planinu, zaurlice i 'sva mu ziv'Otiinja cetveronozna douu
na P'Oklon i na h'Osaeldiju, ali lisice ne douoSe, osim sarno jedna
stara, koja poi2ldaleka gledaSe sto zvjerad i drugo eetveronoZno
einjahu i govorahu vuku. Vuk se tome poslu :lJacudi, pa upita onu
staru lisiou: - Sto je to, lijo, 'Od tebe i od tv'Ojih drugarica? -
Bogme, efendi-Vujo, svaka 0 svom poslu radi da po jednu
kokos ufati i da tebi na peskes donese, da nam ne bi po cern od
glada skuisao posto si se odrekao da neees vise Jdati 'Ovce; a ja ne
mogah od starosti otiCi, negQ me k tebi na pokl'On poslaSe. - A
stQ ce reci da ti ne pristupaS k meni, negQ odalje st'OjiS? - Pravo
ti reCi, rudn'Ovato mi se emi vidjeti hadiiju su cetiri noge, a rep i
zubove ka'O u vuka.
MATERINE SUZE
Utmrl'O jednoj mladoj materi prvo dijete Qd deset mjeseci.
ona za njim dan. i noe i nikad ne prestajala placuei. TjeSile
je komsinice i g'Ovorile joj, da to ne valja, ali se ona nije dala
lutjesiti. Jedne noei, tek sto se iza plata zavela u san, a njezin'O
dijete pr'Oh'OdalQ i doslo nj'Ojzi. 1stQ je onako obucenQ, kao da je
lefalo mrtvo, samo mu po obrazu i rukama velike erne pjege, kao
.opekotine.
Obradova se ona, kad ugleda, i poleee da ga zagrli, ali se dijete
nikako ne da.
- St'O bjeziS od mene, upilta ga ona, i 8t'O ti jeto po 'Obraru i
rukama?
Ovo je is tebe, veti joj ono, sto mi mrtvu ne daS da poCinem.
Evo 'Ove rane, sve su to od tvojih suza, 5tO me peku kao ziva vatra.
tako ga nestade, a Qna ne pusti viSe ni jedne suze.
SUDBINA
U jednome gradu zivjela tri brata. Dva su starija bila ozenjena,
a mlaui noozenjen i vema rasipnik. Oni odiljele njegQv diQ &to je od
oca nasHjedio i rekose mu: - Evo ti tv'Ojega imanja, pa ako hoees
radi, s tobom zajedn'O vise neeerno.
Ovaj mladi brat, post'O uzme svoj dio, ostajao je uvijek pri
svojQj naravi, te vazda trQsio g'Ot'Ovinu, a nikad nije htio niSta
raditi. Kad je vee sve svoje imanje uputio, prihije se 'Opet karl
brace, te ga 0IIli mQlili. da se prode raskalasenosti, a da ce ga opet
ka'O brata sa sobom primiti; n'O 'On se ni'je okanio. Najkasnije mu
reee stariji brat: - Hajde, kud ti drago, mi te viSe necemQ hraniti!
Onda ,on, P'Ost'O ga braea istjeraju iz kuee, P'Omtsli sam u sebi:
Ne mogu raditi, jer nemarn nikakva zanata, a jaidem u svrjet,
pa st'O mi bog dft.
1duCi kroz 1ednu planinu, ne zna ni kud ide, ni sta traZi, opazi
na jednom brdu IStara eovjeka gdje se prignUQ, 'Pa rwSto bere.
P'Omisli sam u sebi: - Idem onom Covjeku, ne6e Ii mi on kakav
selarnet kazati. - Tak'O iduei, d'Ode do njeg, te rnu selam
nazove, a dedo rou selam primi i ne obaziruCi se na njega jednak'O
je bra'O nekakvu travu i trpa'O u t01'oo, koju je nosio objesenu 0
ramenu.
Posto se vee mrak uhvatio, poile dedo, a za nji:rne i Qnaj
siromah, jedan s drugim ni djeei ne gQvore, nego dedo napdjed
ide, a siromah za njim iduci, sam u sebi miSljaSe: - Vala, kud
OValj ded'O oklrene idem i ja, ne6e li biti kakva selameta.
Tak'O iduei dodu pred jednu kolibicu, k'Oju ded'O 'Otvori'O, te oba
uuu u nju. Onda ded'O wadi iz dQlafa k'Omadic hljeba, razlomi
ga na dvoje, pa P'OI'Ovicu dade sir'Omahu, a P'Olovicu sebi, i t'O
pojedu.
Kad 1e ,bil'O vdjeme spavati ob'Oje legnu. Kad je bil'O 'OkQ pola
n'Oei poobudi se siromah i euje, gdje neko dedu kao iz zemlje rove
i kaZe m'll, da se iJXJdilo iste noei tolilko i t'Ohlko hiljada djece, a
dedo zaviCe prema onmne glasu: - Neka je, da bog da, da im
bude nafaka ka'O u mene noeas!
Siromah, cuvsi to sve, nije se ni m<lika'O, da ne made dedo, da
je on euo.
Kad je vec dan svanuo, ustanu oba te dedo poae a siromah za
njim, ali jedan IS drugim ne govQreCi, nego tako odu u phminu. Po
planini je ded'O Citavi dan brao travu iSito kao i pm dan, a za njime
onaj siromah iSao.
Karl je bio pred vece P'Oue dedo, a za njim sirQmah, te P'OUU
pred jednu kucicu, u kojoj ne bija!.ie nikog. Uniue unutra, kad sini
ja na sred sobe metnuta i na njoj malo corbe i komad hljeba. De
do zavice siromahu: - Bujrum! - i sjedu Qba za siniju. P'Oslije
toga legnu spavati. U pola noCi ruje <siromah, isto ikao i prvu noe,
kalko neko rove dedu, a on odgovori: - Neka je, da bog da, da im
bude nafaka kao u mene noeas!
293
I
U j.utro UlStanu, pode dedo, a za njim siromah, te opet u plani
nu, gdje je dedo brao travu, a za njim siTomah isao sve do veeeri.
U vOCe pode dedo, te opet siromah za njim. Sad dodu pred
jednu veliku lijepo sagradenu kuCu. Tu :ili momci doeekaju, uvedu
Iih u <sobu koja je billa namjeStena sto moie biti najljepse. Kad je
bi10 VIl'iJjeme veeereti, donesose sluge vecem, pravu gospodsku, a
siromah se s'Ve Cudi, gdje je doSao, ali ne pita dedu, niti mu on
ka:ruje.
Posto su vecerali i jaciju klanjali, namjestiSe momci
dusek, za svakoga po jedan, te legnu. U pola noci zacuje siromah,
gdje opet neko zove dedu, da se toliko i toliko hiljada djece rodilo,
a on odgovori: - Neka im bog da, da im bude nafaka kao u mene
noeas!
U jutro kad ustanu i kahvu popiju, rece declo onom siromahu:
- Evo ima tri dana i tri noci, kako si ti dosao, nit ti meni sta
govoriS, kud si posao i sta traziS, nit te ja pitam.
Onda siroonah nastavi prieati dedi sve svoje doZivljaje, kako
je bio zajedno.s braeom,kasmje se odijelio, te sav imetak upropa
stio i poSao traZiti selameta, i posto je prvog dedu naSa-o, pristao je
za njim, neee Ii mu 'kakav savjet ,watL
PoSto je dedo razumio siromaha, reee mu: - Hajde ti natrag
mo., svojoj braCi, pa kod njih ZiVli. i ozeni <se OIlom slusikinjom,
kojoj je ime Ha1biba, 8tO je kod tvoje brace u slmbi, pa ces biti
sreta.n!
Siromah u fudu zapilta: - Kako 6u j'a sluskinju uzeti?! Ja
sam iz dobre porodice, a OIla je iz siromaSke, pa mi !I1ece ni braea
dati.
Dedo mu reee: - Nemoj ih slill.Sati, jer ti si se radio onake
veeeri, kako :>rno prvu noc u koliJbi noCili, i vidje H, da je u tebe
onakva nafaka, a ona hizmecarica Habiba, 8tO je u tvoje brace
u naJjmu, ona se rodila OIlakve veeeri, kako nam je nocas bila, pa
ceS biti sretan s njome. - JoS mu dedo rete: - Kad se ozenis sa
Habibom, nemoj niposto reci, da je tvoje imanje, nego njezino.
Siromah setome obradova, posto mu dedo isprica. Skoei na
noge, poljubi dedu u ruku, pa ode pjevajuci svome zavicaju.
Kad dode kuCi braca mu se obradovaSe - kao svome bratu, te
ga rado opet primiSe, da zaJjedno :live.
Istom sto se malo odmorio, poee pricati braei svojoj sve s'Voje
dogadaje, i ka:ko ga je np.kakvi dobri dedo nagovorio, da se ozeni
s njihovom sluSkinjom Habiborn. Kad braca to Me, bijaSe :im
v:rlo teSko, da svog brata sa sluskinjom oiooe, nego ,su mu govorili,
neka on probere djevojiku, koju mu drago, da ce ga odmah oieniti
i kucu mu pripraviti; ali sve uzalud, on jednu, te jednu, da drugu
neee ooim Habibe.
PoSto braca vid1eSe, da ga niJkako ne mogu odvratiti od te
namjere, ozene ga s Habibom i naprave mu malo kuC:ice na jedinoj
njivi, da ill sa zenom Zivi, i ono malo njivice ore, te da sebe i zenu
h.raru.
Kad se vee oienio i preSao u novu kuCicu, uzore njivu, te oruCi
izore cup dukata, cemu se oijelo selo zaeudi, ka:ko mu sreea pode.
294
PoSto je <IlJjivu uzorao i stade sijati psenicu, te kako mu sjeme
na nije doteklo, u:mne dukata pa posije namjesto psenice.
Kod dl'UJgih selJana oko njega tekar zlto poeelo klasati, a kod
njega psenica vee zrela, a klas joj bio zlatatn.
Onda on zovne iz sela mobu da znje psenicu, te posto je pozeo,
poee vezati, a narod ikoji je tu prolazio, eudio se zlatno-lclasoj
psenici.
Kad su poeeli u snapove vezati, naide tuda nekaJkav star covjek,
te upita doma6ina: - Ci:ja je psenica?
On odgovori: - Moja.
Posto s1arac prode, bog dade vjetar, te sve snopove
oblake dizati i nostti, a ikad njemu u pamet dode sta mu je aedo
kaiLao, povice: - Nije moja psenica, nego Habilbina!
U tom se vjetar utiSa i on neilrolfuko 'S1110ip0va spasi od vjetra.
Posli1e nide niIred govorio, da je Sta njegovo, lI1egO sve Habilbi
no, te se jako obogatio, da je sagradio u gradu velike saraje,
ka:kvih ni u !(laSe ne bijaSe, i u njima Itri sina rodio, od kojih je
jedall1 vezir postao. Od to daba nije mu II1.i na urn padalo, da smije
IjenCariti i plallldovati, te je i svalkog besposlenjaka upucivao na
m:ad i posao, a zaj,sta je svojim ra:dom i maTljivos6u svakome i
prednjacio.
Omoj dlallle - areCa ti ne gine!
ZUMBUL I KARANFIL
Pobratime se Zumbul i Karallllf:il u proljece. Pri Ijubavi i dugu
razgovoru pocnu jedan drugoga pitati:
- Jesi li se ozenio?
Odgovorice KaranfH Zumbulu:
_ Ja joS, ama mislim, akobogda, dojduCe jeseni.
- A gdje s:i isprosio djevoj-ku?
_ Nije drueko, 1110 dan hoda. Cuo sam, Ika:ziva1i. su mi da raste
jedna druzel pitoma Ruiica od mene visa i romenija, tamalll ce za
mene wsati.
_ Sretno .ti bilo! - rece Zumbul. - Ali se bojim, pobratime,
da se ne pokajes jer Ruficu ne vidje, cud joj ne znas. Lijepa je,
ali je iz tudega perivoja, a svaka ruza punana je draea; uberi je,
bode te; pomiriS:i je, 1.1lbode ,te; ne mitisi je, ljuri 'se; bataliS Ii je,
uvehnu til Ele presadenica IJJ.i:kad kao usadenical Ja - dalje veli
Zmnbul - odabrao sam Kadifiou is Ikojom se evake godine gledam;
zajedno usadeni, a zajedno podrasl:i. Pomao ja njezmu Cud, a ona
moju, te aSilrujemo pa se i ja mi&lim, akobogda, 0 jeseni Zeniti.
Prom:iIsli Karanfil pa reee:
_ Istilna !Ii Ije, pobratime, sve sto govoriS, aili., bolan, gdje je
Ijepota i miris rumene RuZice, gdje Ii smrdljive Kadifice?
_ Ehe, moj pobratime, ja se vladam po pameti starijih ljudi.
a ti po novoj pametL
- Kakoto?
_ Ljepota djevojaeka za maIo traje, a dobrota za uvijek.
295
NI U GORI ZLA NE GOVORI
Ono ti se zdruii pas i vuk, pa podu zajedno. U putu nadu ovna
gdje pase. Sad vuk upita psa: - Sta eemo s ovnom ,raditi? - Pas
mu odgovori: - $to god ti hoees to i radiI - Onda ce ti vuk ovnu:
- Lezi, da te zakoljem! - Ovan ce rou ;reo: - E nemoj. vala, da
Hje:zem. vee zini a ja eu se zatrkati pa ti ziv u usta uleeeti.
Prevari se vuk i zine, a ovan ti se zaleti pa ti moga vuka rogovima:
grub, gmh! Otalen ti vuk i pas put pod noge, pa bjeZi, pa bjeZi! U
putu naCi ce magarea gdje pokraj puta pase. Opet vuk upita psa
sta ce s magareem raditi, no ti pas pusti njemu na volju. Vuk reee
magarcu da legne, pa da ga zakolje. Magarae legne i zamoli vuka
da mu sldne ploee s nogu. Vuk stane skidati, a magarae ti kletog
vuju nogama odrapi! Elem, i .tu ti pas i vuk zle sreee bijahu. U
putu reO. ee vuk psu: - Ma eujes, ja sam gladan. Bi Ii ti znao ima
Ii gdje sta za jelo? - Pas mu odgovori da ima u varoSi u jednoj
kuCi nesto mesa, ama slana. Sad ti njih obadvojica u varos i pro
vuk:u se nekako u sobu gdje je meso bilo. Posto ti vuk I'>lano meso
pokrha, upitaee psa: - Ima Ji se ovdje sta popiti? Cree .se od zede!
- Pas mukaZe da ma, ali je, veli, kisela. Vuk lIle mari sto je kisela,
nego stane lakati, a to bijMe ra:kija. Do malo ee ti vuk - Ej, ja
bili same malo zavijao. - Pas ga odvracase, .govoreCi mu: - Mani
se, bolan, toga posla: znas ti da je ovo yaros, skoeiee ljudi pa nas
ubiti. - Jok, bos, vuk neee da psa sluSa, vee ce ti reCi.: - E, ta ja
6u 'samo malo u pod vijuenuti. - Pas uSuti, nehtjede niSta zboriti,
a vruk ce 1'i iz svega grla: - Au! Au! Au! - Na to vukovo - Au!
Au! - izlete ljudi, pa okupi psa i vuka! Pas ti nekako uteee, ama
vruka dobro dzmlatiSe, pa .ti jedvauteee u gom. Kad je utekao, stane
sam sebi zboriti: - E, vidi ti mene kaiko sam Iud! Prvo, moji stari
nijesu se sa psima druZili. Drugo, nijesu cekali da im Ziv ovan u
usta uleti. Treee, nijesu s magarca ploee skidali. Cetvrto, iIlijesu
pilikisele vode. Vala sam zasluZ:io da me ko kocem po ledima aSIDe.
- On ruje to ni izgovorio, a Covjelk iza bukve koeem: bub! bub!
Opet ti vuk uteme, pa ce ti reei: - E, ni u gori zla ne govori!
KO SLUSA ZENE, GORI JE OD ZENE
U ojednog plaho zgodna Covjeka razboIi se zena. Covjek je sve
cinio da kutarise i da joj sto bolje ugodi u bolesti. Tako bolesnica
reee oovjeklu da bi ozdravila kad bi joj odticijili kostiju sagradio
cardak na tome i tome brdu. BriZni covjek odmah ode i paCe sa
vijati tice u jedno polje. ~ d a je sve t,iee savio, vide da joS nelllla
jejine (sova). Odmah posalje slugu da zove jejinu. Sluga ode zvati
jejinu, ali ona mu odgovori da ima posla, pa lIle moze daei. Tako
5e wati sluga i kaza gospodairu, ali ga on opet posla natrag u reee
mu: - Ako ne dode, odmah je ubi. - Sluga ode po drugi put, te
jejina dode gospodaru. On je oSttro zapita: - ZaSto nijesi odmah
dosla? - Imala sam dva velika racUllla. - Kakva raOuna? - upita
gospoclar. - RaCuna:la sam iIi ima viSe brda iiIi dolina. - Pa sta
je vise? - upita zacudeni gospodar. - Dolina viSe, - odgovori
jejina. - Kako to? - Eto tako, de je god brdo, tu su dvije doline!
- Tako je, biva, - rece on i zapita je za dmgi racun. Ona mu odgo
vori: - RaeunaIa sam iIi ima viSe ljudi ili Zena? - Pa kojih ima
vise? - upita zaeuueno gospodar. - zena ima vise, - odgovori
jejirna. - Kako ima vise kad je sve CoV'jek i zena! - Jest, ali da
nijesu i ljudi zene koji slusaju zooe. - On se sad sjeti da se to
njega tieesto je poslusao zenu da gradi cardak od tiCijih kostiju.
Smislivsi I'>e malo, gospodar pusti sve tice, a mane se cardaka. Sad
druge tiee zapitaju jejinu: kadw se mogla tako dosjetiti? Ona
odgovori: - E, moje droge, vi ste sve manje, a ja sam najveea, te
bi od mojih nogu bile podumijente (temelj) a od vasijeh sarno dru
gi komadi za kucu, te bi meni najteze bilo.!
PIJEVAC I LISICA
Neka lisica zateee na jednom brefulj.ku vise sela pijevca, gdje
se popeo na neko drvo i pjeva.
- sta tu radi,s? - upita ga lisica.
- Evo okujiSem, - odgovori joj pijevac.
- Deder casalk: okujiSi, - reee mu ,fisica, - pa siai dolje, da
dzematile klanjamo.
Pijevac se dosjeti, da ga haee lisica da prevarl, te joj povice:
- Evo dok ja okujiSem, utom ee se jos dZemata skupiti, pa cerno
svi zajedno kllanjati.
- A tko bi imao jos doCi? - upita ga lisica.
- Eno pogledaj, - reee joj pijevac, - i pokaza joj prstom
prema selu. Liska pogleda OIllamO i opazi lovca s dvoje kereadi,
gdje se penju uza stranu.
Kad lisica opazi pse, prepadne se i povice pj!jev'Cu:
- Klanjajte vi, sada eu 5e ja vrat1ti, jer irlgubih abdest - i
podbrusi wte.
JAZAVAC I LISICA
Hodali po gori jazavac i lisica, i pogode se 5tO koji od njih
dvoje prvo naae za jelo da wjele. Lisica je znala za jed.na zapeta
gvofda i u njima dobar kOllllad mesa, pa navede jazavca, i pokaZe
mu: - Vid'is Ii, brajo, kako je tebe tvoja seja lIlavela da jutros
dobro rueamo? Nego ti si vjestiji od mene, hajde ti polako, digni
meso tvojom vjeStinom, a ja eu Cuvat straru, da ne bi dosao iz seia
oni te je zapeo gvoZda. - Jazavae od prve pristane i poCe da meso 5
Cengele i gvofua vadi, a u to gv&da ~ k l a p ! I njega za obje noge.
Zapomaga jazavac: - Aarum, sejo, pogiboh! - A ana dotro da
otpnca gvozda i poce ono meso jesti, govoreei: - Pritrpi se malo
296 297
dok ovo tude muke pojedem, dok nije ko iz sela dosao, pa cu ti
onda noge kutarisati. Vide jazavae da ga je lisica prevarila, te on
nju zubima za vrat, a u ,to dotrei seljak, pa zaviee jazavcu: - DrZ,
- jazo sokole! vjera ti je moja, sigurna ti je glava. - Ubije tlisicu
i odere joj kom, a jazavcu reee: - Tebe pustavaID, jer tvoja koia
ne vrijedi vise od dva grosa, a lisicja sest, i halaIimo se.
AGINA SCI
Bio aga na krajini i imo seer. Dok mlad bio, ne bi mu druga
med' !j'Ulllaci, al mu pod starost osiabila ruka za s a b ~ j u , a tijelo za
konjiea, ta bilo mu sedamdeset i toliko godina. Jednoe mu dade
od eara femtan da ide na vojsku. Kad staticak proucio ferman,
okupi plakati i Tete:
- Mili bote, sto CU sada? Niti mogu ici, nit ne iti.
To mu CulasCi, pa reee:
- Ne ruguj, Mbo, van ,ti menika podaj svoje haljine i svoje
I
oruije, natrpaj mi dZepove dukatima i podaj mi iz podruma dobra
iii dorata; ja Cu obuCi tvoje haljine, uzjaSit dorata i poCi mjesto tebe
na 'Vojlsht.
Aga ne zna 510 bi prigovorio, pa bome i spremi scer, kaiko je
!.
rekla, i posalje je na vojsku. Ode sci i kad bila na prvom konaku
preteCe je aga, pane u busiju i vilkne joj:
- Stoj junace, :iJl ces poginuti!
Ali mu sCi za to mati i ne marl, pa ucini golom sabljom juris
na agu; kad to ovaj vidi, zavice:
- Ne sijeci, seen, ja 'sam!
- A sto rti tuj radiS, babo? - pirt:a ga sci.
- DoSO sam da vidim jesi Ii dobar Juna:k - veli aga.
Bolje bi cinio da si kucu Cuvo ,kaZe mu sCi - a sad de,
idi kuci.
SCi ode svojim a aga svojim putem.
Kad sCi bila na drugom konaku, pretece je aga opet, zasidne u
busiju i viikne joj:
- Stoj junace, it ces poginuti!
Al mu to sCi slusa i ne slusa, pa golotI1bom saibljom ucini na
njega juris.
Ne sTjeci, sceri - vi,kine aga - ja sam, tvoj ba:bo.
Nato se sCi naljuti i rece:
- De, babo, hajde ikuCi i Cuvaj dvorove, jer koga treei put
u busilji nadem, ma ti bio, ne6u mu gbwi halaliti.
To rekav ode ona svojim, a alga svojhu putem.
Tako jeroeci parle agina sCi u seher na konak. Tuj prenoei,
a sutradan prije nego Ce pOO, vice tela! neka se nidw od voj
nika !Ili.'lrud ne mice, van lmd pao, nek ondje i ostane. Ne bHo
i njoj na mo, te ostane u hanu gdje je konaciIa. Kadli neima
nikakova daljega glasa od caJra, doml"Zille joj se sjedit u hanu
i pode s handZijinim sinom setati. Kad se vrne handzijin sin
k OCU, rece mu:
298
- Alaj, babo, krSne i zor divojke ovog naseg musafira.
- Kakove divojke? - pita ga handzija.
- Bome ovog junaka 5to na voj,sku iJde veli sin - de,
babo, ako boga znades, ozeni ju za mene.
- I meni se nesto preHpa za 1unaka vidi - veH mehan
dZija - al ko ce na pravdu boga kazati da je eura ne uvjeriv
se; vee znas sta, sinko? Odvedi ga u baScu, ako je divoj'ka
poei ce evice brati; ako je muSko, sisti ce kraj vode u hlado
vinu, zapivati i zaZeliti ja virna ja rakije da se u vodici hladi
<10k on u hladu poeiva.
Tako i bi. Pode handZijin sin sa aginom sceri u bascu;
SeCu po dulistanu, ona nit gleda dulove al kad dadose k 'Vo
dici, baci se u hladovi'llu i zapiva tanko glasovito, pa well
vina i .rakiJje, da je u vodici hladi dok ona ill hladu' planduje.
Vrnu se iz baste i handzijin sin kaZe oeu da je u hladu za
piIVaia i zaZelUa vina i rakije, a evite ni pogledala nije. Pa
mu opet rece:
- De, babo, a:ko boga znades oZeni me s ovim nasE
musafirom.
Opet ce mu mehandZija:
- Tesko ,je, sine, na pravdu boga kazati je Ii muSko iIi
zensko ne uvjeriv se; veeznas sto, sinko, povedl ga k mol'\l
dubokomu, ako je zensko, sisti ce kraj mora i opirati noge;
ako je muSka, popet ce se na stinu i .skociti u more.
To poslusa sm i povede musafira k moru: sin side ikraj
obale, a agina se sCi pope na stinu pa skOCi u more i opet
dode na suho.
To bilo mehandZijinu S'inu Zoo i ani se vratise kuci. Kad
se opet desiSe u hanu, prosece agina sCi baScom, a pred sobom
opazi zmiju. Zmija podigne glaviou i ireee:
- Dobar insanu, idl k handZiji i kupi me od njega, a ja
eu ti od velike koristi biti.
To cuvsi agina sCi ode k handZiji i zatraZi da mu prada
:muiju. Handzija trafi pedeset dukata, a agina mu sci daje
dvaest pet, tako se pogajali, dok i handzija ne obali cinu na
dvaes' pet. Isplativsi dvaes' pet dukata, vrne se agina sCi u
baseu, llmle zmilju a ova joj reee:
Dobar insanu, u dobar si lSe ti na mene namirio, a ja
na tebe; ja sam sin zmij:skoga cara. Uzmi ti meneka i odnesi
na jedno Inilsto koje Cu ti ja pokazati; :ja 6u zazviZdnuti, a sve
:muije Ce 5e slrupiti oko nas pa ee nas odllliti k momu ocu.
Kad mi tamoka dademo, pitat ce te otae odalcle sam ti ja, a
ti reci: bog mi ga dao; on ce reei: ruje - meni ga je bog
dao; a ti reci: ja SaID ga Jrupio; on ce ti rea: Karl si ga
kupio, a ti mi ga prodaj, pa ce ti davati sHu novca i dragog
kamenja i svakog lIka i otrova i sve Sio smisIit mozeS, al ti
me ne daj, vee mu Il'eci: Ja De traiim DiSta, van malog do
rata 810 imaS. AlkiO ti dade domta za mene, podaj me; ako
ti ga ne dade, a ti me nepodalj.
299
Tako i bi: zmija ga dovede na jedno mi5to, zvizdne, zmije
dolete i odnesu ih k zmijskom caru, ovi daje za nju sve
bogatstvo i zlato i drago kamenje i otrove i Iikove, al mu je
za to agina sCi ne da, van ga traii malena dorata, nu zmijski
kralj nikako i nikako ne tide dora.ta pregoriti. To vidivsi
agina sCi metne opet svoju zmiJju u njedra i pone od njega.
Kad to vidise zmijskog cara velikasi i rodbina, rekoSe mu:
- Kad si neces rodenog sina da otkupiS, kako bi sto za
nas uradio?
I to cara okrene, pa zovne a.ginu seer i dade joj malena
donlJta, a ona njemuka svoju zmiju i otide.
Kad su odmakli, rece joj dorat:
- Dobri u dobar lSe ti na mene, a ja na tebe
namiri. Uzjasi me ired mi ,k8lIl10 cu te odniti, zafmiri i samo
malo se u sediu rnakni te cerna zaeas ondje biti.
Ona ga poslusa i reee mu da ju odnese u han u kom je
nocila; uzjase na njega, zafuliri, makne se u sedlu i zacas
ih eto u hanu.
Od cara ne dosla joS nikakova zapavid. Agina sci proda
svag prvog konja i zapita dorata sto jede, a on reee da jede
sarno rezacije i pirinc, a vodu da pije. Ona ga nahrani i
reee mu:
- Evo jos ad cara nirkakove zapavidi, pa nit mam sto
eu nit kamo CUi odnesi ti meneka u Stambol da vidim sto ce
od vojske biti.
To rekavM uzjaSe dorata, zafuliri, makne se u sedlu i
istu vecer padose u Stambolu na konak.
sece se agina sCi cetiri, pet Ii dana po Stambolu i sluSa
sto ee telal telaliti, hoce Ii se boj ciniti. Jednoga dana pone
telal uIicama viouc:
- Oujlte i poeujte, dao car hendek iskopatii ko ga pre
skoei, dat ee mu sultaniju.
To euje agina sci i pripovidi dol'ai1:U, a ovi joj rece:
- 1m pa pogledaj hendek i kaZi mi kakav je.
Dna ode, pogleda. ga i povrnuv se rete:
- Dorate brate, muCno ga je ocima pregledat, a kamoIi
preskocit: ima deset arsina dubijine, a trideset sirine.
Dorat joj na ,to re\}e:
- Idi k telalu i reci mu da ces sutra hendek preskoeiti.
To telal javi earn, a ovi UTeee obduljlll na sutradan po
podne.
Kad 'bilo sUllradan' po podne, navro svit oko hendeka,
glava kraj glave, taman say Stambol vanka prohodao. I car
na 60Ske SMO glavom da gleda.. Sad side agina sei na svag
dorata, zafme ocima, makne se u sedlu, a dorat kano vila skoci
i na jos onliku sirinu preskoci.
Carn bilo d!rago sto je takova junaka naSo, povede ga u
svoj seraj, dade mu sultaniju, pir ucinio i u derdek ih sveli.
Sutradan pita sultanijlll mati kako joj je, a ona yell:
- BaS nikako.
Tako bi i drugi dan. TreCi dan dode sultanija k mated
rece joj:
- Pobogu majko, iO.eka vil$e [le iJde k meni, jer eu u more
skoeiti.
TQ rece mati sultanu i oni tiCinise vijeee sto ce s njime.
- I[laCe je zor junak - veti car - i zao mi ga pogubiti.
Posaljimo ga po divsku kobilu, pa se sigurno viSe natrag nece
vratiti.
To i drugi. begenisaSe i rekQse carevu zetu da mu je lci
po divsku kobilu, il glavu izgubiti.
To aginoj seen plaho muano bilo i ona se potuZi doratu:
- Brate dorate, sto eu sada, tiraju me po divsku kobilu.
- ldi u earsijlll - vell dorat - pa kupi t1'i bivolske
koze, namisti od njih ular, pa eemo QtiCi na jedno jezero, ma
vrlo golerno jezero; kraj jezera je drvo suho, povise od insan
skog boja, ti ces se popeti na to drvo, ja eu zavriScat, jezerQ
ce se za1:ilat,kobila divSlka Ce izioi, a ti joj red: "Sidi s mirorn,
babo, ne diraj !\l mQje dite.
Tako rekav, kupi agina sCi tri bivolske koze, namisti ad
njm ullllI', zajaSi dorata, zaZme oCima, malo se III sediu makne
i sto bi dlanom 0 dIan, odietiise k jezeru. Tuj bi &ve tako kako
se dogovorise. Agina sci se popne na suhQ drvo, uzme ular
u ruke, a dorat zavristi. Sad se stane jezero gibati a jz jezera
velika i velika, malone ko kiuea. Agina sci joj
poV'iikne:
- Sidi s mirom, babo, ne diracj u mQje di,te i spusti na
IIllju ullllI'; kobila se smiri i Istane, bilQ joj telisem dQk ular
pane na nju.
Podu oni natrag u Stambol. Izaso svit pred njiha i sve
se c.udi kako junak na males[lu doratu vom ogromnu kobi
leOO'U i ,tQ bi COSU za svakoga i svak se nehote nasmije.
Kad dodese k sultanu, ovornu bi u jednu ruku drago sto
imade dilvsklUkobilu, a u drugu muCno sto mu se zet i nezet
kluei vrno. Ode zet k svojoj sultaniji i tu konak konaCi, a
sutradan Ce sultanija materi:
- Il cu skocit u more, il neka vise k meni ne ide.
TQ we mati sultanu i ueinise vijece. Zao bilo sultanu
zeta i iTece:
- Ne hi bilo pravo da ga u boga pravdi pogubimo, jer
je zor junak ma i bio kukav zet; posaljimo ga k jenidunjal
-divojki Sehsadi po Qgledalo u kom se vas dunjaluk vidi.
Odanle se bell vise vrnut nece.
Tako iTekQse i kazase zetu.
To bilo aginoj sceri plaho tesko i potuZi se doratu; dorat
joj rece:
- sto cemo i kako cemo do njega, ne umim ti kazati, ali
Casa <:asiti nije - podimo kud DaIS dobra sreea i naSa pravda
dooelSe.
300
301
Uzjase dakle agina sci dorata, pa hajd, hajd vas bozji dan,
dok ih i dan prevario a noe olruprla. Taman bilo i 0 jaciji, a
oni jos pod bozjim nebom po gorama jezde.
- Kuda cemo na konak, sta Ii cemo za ogledalo? veli
agina sCi.
- Sad cemo k onOlj vatri u gori - kaie dorat - i llaei
cerno jednu divk:u; kad je zovnes, pomateri ju i ne boj se je.
Prilspiju k vatn, na vatri vrije kazan insana, a kraj njega
leZi divica i prebaci!la jednu sisru preko ramena.
- Selamalejc, mati - vikne joj agina sci, a divica malo
progleda.
- Selamalejc, mati! vikne joj po drugi put, a ona se
tek ma:kne.
- Selamalejc, mati! vikne joj po treci put, a ona joj
se odazva:
- Alej6umu selam, jrunace! Da me nisi pomateno, ne bi
i.iv odavle otiso; evo ima sedamdeset godina sto nije odavle
rriko Zive glave iznio.
Sad ju zapita agma sci:
~ Reci mi, velika divice, gdje je sehsade jenidrunjalije
mea oj, ogledalo?
To ti ja ne mogu kaizati - veli divica - ima od mene
starija sestra u treeoj planIDi; otidi k njoj i upitaj je, mmebit
ce ti ona Ito mati kazati.
Tako budaV'si podu oni datje preko prve, druge i dodoSe
na treeu p1aninu. Tuj vatra gori a lk:raj nje divi:ca lezi sve
ko i na prvoj planini. Agina sci joj selaro dade:
- Selamaleje, majko!
A OIlla joj ga ne odvrati. I tako joj pet puta i selam dade
i pet puta ju pomateri, dolt jru ona pogleda i reee:
- Alejeumu selaro. Fall bogu sto si. me pomaterio, evo
ima sto dv<adeset godina sto odavle niko ii'V izaSo nije, beli
ne bi ni ,ti.
- KaZi mi, divice majko - veli agina sCi - gdje su konaci
jeni;dunjali Sehsade i gdje joj je ogledalo? .
- To ti ja ne umim kazati - veli divica - hna od mene
jiOS za dvaest godina stacija sestra na drugoj gori; ako ti ona
ne made kazati, OIllda vee od nikog ni saznati neCeS.
Taiko bilo i oni opet krenuse na drugu gom. I tamo vatra
gOri, na njoj vrije kazan insana, kraj njega sidi divica i sve
onako ko Ii. kOO prvamlfh.
- Se1amalejc, majko! - doviJcne joj agina sCi, a OIlla joj
i ne odvmu selaro; pa tako sve sest puta i kad joj sedmi
put dade selaro i pomateri ju, pogleda ju divica i reee:
- Hvali bogu, mlad Junare, sto si. me pomaterio - evo
ima soo eetrdeset godina sto odavle niko ziv otiso nije.
Maj!ko divi:ce - rete agina sCi - hi li mi umHa kazati
~ j e su konaci jenidunjali Sehsade i gdje je ujezmo ogledaJo?
302
Bred ces ovu goru veli divica - i pasti na raYno,
a na sridi ravna \\vu gromade kamenja, nu to nije kamenje,
van okamenjeni insarni; tuj ti sjaSi s konja, prouci njima pred
duSu, pa opet uzjaSi i podi na vrh polja. Tuj 8U konaci jeni
dunjall sehsade i na njima sedmera vrata. Pet vrata ces proCi
i naei p:razna, na sestih vratih stoje h111:i a na sedmih konji;
pred hrti ima hrpa sina, pa pred konji hI'pa kosti. Tuj sjasi,
metni sino pred konje, a kosU pred hrtove; unidi u avliju,
popni se u gornje odaje i tuj ces naCi sehsadu. Ogledalo joj
je med pendzeri iradi ga se dobavit, a kad ga poneses, gon1t
Ce te i konji i hI1to'Vi. Akopreues kamenje i panes na ravno,
kutariso si glavu.
To bilo aginoj seeri plaho drago, zafali divici i odjuri niz
brdice i pade na il'avno. 'f,U1j nad:e gromade kamenja, sjaSe i
prouCiv im pred dUiSu, uzjaSe, pa se pope u vrh ravnice i pade
pred dvore Sehsadine. Tuj naue sve ko sto biSe divica rekla
proue peter-a v.rata, na sestih naue hrtove, a na sedmih kOIllje
pred hrtovi sino, a pred konji kosti. Ona metme pred hrtove
tosti, a pred konje .sino, pa se Ulspne u goroje odaje. Tuj naae
Sehsad'll zaspa!lu na 1ast'l.l!ku, a kralj nje med pendZeri ogle
dato. ana polako uzme ogledalo, iSllese Iga u avliju, uzjaSe
dorata i poleti na avliJs>ka vrata. Kad to :vide hrt.ovi i kOnji
poletiSe u poeeru za njom; al ko ee stignuti njena domta.
Sve bjeZ', bjeZ', poteci-poreni preko livade, pa kad pre/lose ka
menje, zav:itk!aSe lwtovi:
- A:ko lSi muSko, budi zenSlko!
A konji:
- Ako lSi zoosko, budi IDusko!
Sad pode opet dalje rahat i stigne u Stambol. Uzme ogle
dato i dade "ga sul"tanu, a ovi 5u1taniji To boo caru u jednu
llUklu milo a u drugu nemilo, a. sultaniji 'll obe nemilo. Pade
noc, a carev zet ode k svojoj sultaniji konacit; ta kud ce dru
gud, s njom se ozenio?
Karl sutradan 'lora svanu}a i sunce granulo, lupa sultanica
na vratima:
- Ustaj, seeri, sto si tako zakasnila?
A ova joj odvikuje:
Stani, majcice, sad Cu doCi!
Kad1i sultanija iza/le iz lomuce, pi.ta j'll m3lti.
- Kako ti je, seeri moja?
A sultarJ.ija joj odgovori:
- Dobro majko, bog mu dao zdravlje i od babinog zdravJja
pola, od tvoga pola i od moga trece hlse.
IZ zbirke NARODNO RLAG,o koju je
Mebmed-beg KapetanoviC Ljubufak sahpio po Rosni i
Hercegovini i susjednim krajevima i objavio 1887. u
Sarajevu.
Ako hoces da si dobar, ne cini drugom sto tebi nije
drago.
Ako hoees da si predobar, ni u gori zla ne govori.
(Ove dVJije poslovice jako mi se dopadaju i cini mi se cia bi
mogle biti temelj za jednu veliku zgradu, pa zato sam ih naprijed
potwio, a ne bi mogle po alfabeticnorn redu rullPrijed do6i).
Ako dijete ne place, roajka rou sise ne daje.
Ako i krivo vatra gori, pravo dim na badZu izlazi.
(BadZa - dimrrjaik. Ovo se k ~ e kada tko ll1a tudem jezi,ku
sto god procita pak to svojim materinjim jezikom protumaci i
razjasni s,io 2lI1aci i gJasi baS onalro' kao !ito i jest, - onda ako je
uno prvo i pogreSn:o proeitao buidu6 da je prav:hlno protuIDacio
We se: ako i krivo vatra gori, pmVlO dim na badiu izlazi).
Aka je daleko Bagdat, nije arSin.
(Hvalio 'Se njek:aikav, cia je skaikao 25 arsma daljine, karla je
bio u Babiloniji. Na to mu rekne drugi: Brate, ako je daleko
Bagdat, nije daleko arsin - deder skoCi, lasno cemo vidjet je Ii
istina.)
Ako je i kusa munara na njoj je cmC mujezin.
(CiSici, t:o je jedna porodica koja se broji medu pl'Ve u Herce
govini. U Mostaru u njihovoj mahaii ima jedna munara, koju je
vjetar davno do polovine srulHo, te je i dan danas kusasta pa se
20* 307
kaie u narodu: Ako je i kusalSta munara, na njoj je ciSic Iffiujezin.
Mujezin arap. r. ime onoga, koji objavijuje vrijeme kada treba
ici Bogu se moliti udzaroiju; 5 tim se haee da roaie: akJo
hnlava stolica - glasovit je onaj, koji na njoj sjedi).
Ako je hitnja mrijeti, nije kopati.
Ako je pas izjeo pitu, ostaia je tepsija.
Ako je tko Iud, ne budi mu ti drug.
Aka mu neces red da laZe a ti mu baremreci: To je od
zemana Kulena bana.
Ako neee neco, hoce hoco.
Alro nece zio od tebe, bjeZi ti od zia.
Aka ne cuvas one 5to imas, neces imati onoga sto nemas.
Ako ne doceka, ne dostiZe.
Ako ne mozes biti giavan i bogat, mozes posten i dobar.
Ako ne mozemo kako hocemo, a mi cemo kako mozemo.
Ako ne pokuci, ne dokuci.
Aka ne zna reCi, Glna leei.
(Govori se 0 zivotinji, tier ka:da joj dotuzi ne zna kazat da
ne IniOze viSe vee sau.no Iegne).
Ako nijesu celjad bijesna, nije kuca tijesna.
Aka sam ti dao kravu, nijesam ti dao moga paSnjaka.
(Prica se kako je nekakav seljak prodao jednome gradaninu
kravu koja je davala svaki dan od 8-10 aka mlijeka. Nakon
nekoliko vremena gradanin vidi seJjaka i reee mu: (;ujes til Ona
krava mi ne daje viSe od 2-3 oke mlijeka, a na to mu odgovori
seljak: Dragi aga, aka ti prodao mojukravu nijesam ti pro
dao moga pasnjaka! - To znati da je u seljaka bio dobar pasnjak
u kojem je dobro pasJa pa je zailsta mogla davati toliko mlijeka,
au gradu naravno nejma golemih pasnjaka kao po selima.)
Ako se ne nakusa, ne naliza.
Ako se zeliS razljutiti, plati 5to
308
Ako smo mi braca, nijesu nam kese sestre.
Ako ti je dusmanin kolik mrav, cuvaj ga se kao lava.
Ako ti kazem grijeh, necu ti kazati gresnika.
Ako vuk i promijeni dlaku, neee cudi nikada.
Aka zeUs posla, budi skrbnik, ako duga, budi jamac.
At mi je daidza.
- konj, Mrijebac; daidza ujak. Pitali mazgu (katuru):
Tko ti otac? Odgovori: Konj mi je daidZa. Ovako se kaie
onomekoji se s materinim sojem hvali i sebe kazuje, a krije
ocevu Istranu. I'stina, zdrijebac je katuri ujak t. j. materin brat,
ali joj je otac Illiligarac, pak 2la to nece se da kaie po DCU, vee
po mated; prava je kukavioa, tko sebe tako prilkazuje).
AdZe Ramo dO'bar ti hvala Bogu jer ne mogu.
(AdZe dolazi od AmidZe t. r. :zlnaCi stric; pdpovijeda se kako
je njekad u Niksicu bio neki glasoviti junak i veUki hajduk: ime
nom Ramo, pa kada je ovi Ramo veoma O'stario i poeeo vee 0 stapu
hoditi, pristala bi mala djeca za njim govoreCi mu gore naznacenu
izreku t. j. Adze Ramo dobar ti si! A on bi im odgovarao: Hvala
Bogu kad ne mogu. Ovo se kaie onim ljudma, koji se kazu i
grade da su dobri, posto im ne ide odruke da sto ucine a inace
kada su mogli, cinili su i da mogu i opet bi cinrli svakojakih
zlocina. Ali hvala Bogu kad ne mogu).
Baba babi prela lan, da joj brie prode dan.
Babi se snilo 5to joj je milo.
Bilbo klanja, majka se krsti, ja se kamenim.
(U KulaSitnu na crnogorskoj granici oct pau.ntivijeka postoji
obieaj, da su Muslimani uzimali :i krseanke za zene, a ne bi ih
poturtili, te bi ane slobodno svoju vjeru iZVTsavale kao i oni svoju,
za to se priea da je reklo kulaSinsko dijete: Majka mi se krsti,
babo klanja, ne znam sto Cu, vee se kamenim).
Banjaluka na Krajini hvala, niko ne zna nicijega hala.
(Hal - poloZaj, stanje).
Bez halata nije zanata.
Bez krila ni soko ne leU.
309
Bez mahne tko traii prijatelja, ostat ee uvijek bez njega.
Bez muke nejma nauke.
Bez starca nejma udarca.
Bez uzdekonj se ne jase.
Bjele pare za crne dane.
Blago onom tko zna da ne zna, a hoce da zna.
Blago prode, a pamet dode.
Bog ce dati i SaIki gace, al se ne zna kad ceo
Bog sreeu dijeli, a ascija corbu.
Bog te saeuvaj ljeporeka covjeka i bogomoljne zene.
Bogu bozje, earu carevo pa mirna Bosna.
Bolja je i prazna kuCa, nego vrag u njoj.
Bolje je biti i kramar nego kiridZija.
(Kramar je irne onome koji nadgleda kiridtije karla putuju;
u Bosni je obieaj kada kirirlZije idu na put, da izabero izmeau
sebe jednoga, kojega je zadaca nadgledati i brinuti se, pogaaati
kiriju, a on je i sam kiri:dZi:ja kao i ostali, ali nas narod kafe da
je ipak bolje biti i kramar nego prosti kiridZija).
Bolje je biti i mali gospodar nego veliki sluga.
B<?lje je biti jedan dan pijevac, nego godinu dana kokos.
Bolje je da na te vicu, nego da te fale.
Bolje je .i ranjen nego ubijen.
Bolje je imati dva rrsta obraza, nego stotinu oka zadnjice.
BoJje je imati u glavi nego u sanduku.
Bolje je gledati iz g1a.vice nego iz tamnice.
Bolje je samovati, nego s hrdavim drugovati.
Bolje je u kolibi pjevati nego u cosku plakati.
(Cook - u velike gospode posebna njeka odalja koja je njeko
liik::o :i:sturena na ulicu odakle ima lijep jzgIed, te se zove oosk
n. pro kao salon).
310
Bolje je svoje tele, nego u ortakluku vo.
Bolje zlato i mnogo harato, nego srebro iz nova kovato.
Bolje je zlo trpjeti, nego zlo ciniti.
Bolje je znati, nego imati.
. Bolje vide cetiri oka nego dva.
Bolji je baht nego carey taht.
(Baht sreea, tahf, carSika stolica, pdjestolje).
Bolji je mrSav sulh (nagoda), nego pretila dava (parnica).
Bolji je dobar glas nego zlatan pas.
Bolji je pametan ,du.smanin, nego Iud prijatelj.
Bolji je vrebac u rud, nego zdral u zraku.
Brat je mio koje vjere bio, jer ga steze krvca i zemljica.
Brz mlin, brzo se satare.
Budi dobra, neees 'biti modra.
BudZa (rupa) miSa spasava.
Car daleko, a Bog visoko.
(U nas MUISlimana ne smilje se ~ Bogu mjesto, vee ka
zema da je Bog svagdje).
Coravu nejma fajde namigivati.
Coravu ne namiguj, a JaSeu ne laZi.
Curci kadiji, gotovina feni, a zemlja djeci.
(Ova se govorilo od prvo meau nama u Booni, jer kada bi
koji umro a ootavio bi iza sebe imanje i nejaike djece, morao bi
kadija prepisati say ostatak i naplatiti za prepis taksu ,,resmi
krsmet"; naravno, v i ~ e puta ne bi bilo gotovih novaca na srijedi, jer
bi ih zena ugrabila i sakrila, te onda bi kadija na svoj raeun uzeo
.iza pokojnog preostavse boode ill eurkove, a tako i na taj hi
naCin S\aiIIIO zemlja ostala djeci).
311
Casa iza case, a za njima istina.
Cini covo sto hoces, ali neces dokle hoces.
Cim imam, tim klimam.
Cist racun, duga Ijubav.
Corbeg sjasi, A1ibeg uzjasi, dok doratu otpadose uda.
Covjek bez slobode, kao riba bez vode.
Covjek snuje a Bog boguje.
Cuvaj zdravlje za starost, a ljetinu za zimnicu.
Da budala zna da je budala, dvije bi parneti imao.
Da daju okaljanu do potoka doci, lasno bi se oprao.
Da ih je za njivom koliko za sinijom (sofrom), lahko bi
se obradilo.
Da je loy korlstan, hila bi jehudija lovac.
Da pamet do kadije, kao sto je od kadije, drugajaCije bi
bilo.
Da je radisa koliko grabiSa, ne bi bilo smutnje.
Da je raii koliko je lazi, ne bi svijet gladovao.
Da je srce od kamena, zlaro bi ga rastopilo.
Da mu sasijes usta, na strainjicu bi progovorio.
Dan po dan dok i smrt za vra t.
Da su u tetke muda, bila bi amidZa iIi daidZa.
Da svako tane pogada, ne bi ni jedan vojnik fiv ostao.
Da te Bog sacuva od zla druga i puta, i od kuce
kapavice, j od zene lajavice i od kuje koja mucem kolje.
Delija se likom opasala a jos pita gdje je bolje vino.
(T. j. opotrebio, ofukario tak!o da se nejma Cime opasati nego
li!kom, a opet zadire i diZe Jl8IVU te pita: Gdje je skuplje vino).
Dobar savjet cijene nejma.
Dobra hasa i hrdave sape pokrije.
(Hasa se rekne onome, cime se konj po sedl'll pokriva; naSki
se kaZe Po starom obicaju, ova je bivaIo zlatorn r srebrom
izvezeno, te se upotrebljavalo kod svatova i druge svecanosti; to
znaci: Zlatna odjeca mnogu sramotu pokriva).
Dobra ovca malo bleji, al mnogo mlijeka daje.
Dobroj macehi i pastorci su sinovi.
Dobro je gdjekat i zenu poslusati.
Dobro mi je i boljem se nadam,
u cem hodam u tome i spavam,
kad veceram rucku se ne nadam,
Boie mio sto sam ti skrivio.
Dobru konju sto mehana, a hrdavu sarno jedna.
Dogovor volove veie.
(Ovo znaci: u jednog seljaka jedan YO, a u drugoga drugi;
napose ni jedans jednim volom orati ne moze, izrnedu sebe ugo
yore i dogovore se, te sveiu volove i izoru svoje njive).
Dok djevojka, bas ko sma, kad nevjesta, bas ni s mjesta.
Dok je 6ohe, bice cohodera, dok je corbe bice eorboloka.
Dok je meda, bice muha.
Dok mu se daje, dotIe haje.
Dok si mlad, trodi, a pod starost - sudi.
Do podne Alija, od podne Ilija.
(Ovo se kaZe u Bosni na HiD-dan koji dolazi na 20. jula;
Muslimani ga ZOVIU Alija a hriSCani Ilija, a svetkuju ga i jedni i
drugi).
Dragi se karnen i u smecu pozna.
Druga pamet macku pod rep.
(T. j. posto se vrati od ka.dide ali od kakva drugoga suda,
moogi se kaje: Sto nijesam ovako rekao, ali macku pod rep).
312
313
II
Drugom jamu kopaj, a 0 sebi mjeri.
Drii se glave, a prodi se nogu.
Dva bez duse, treCi bel glave.
Dva lava u jednom gnijezdu bit ne mogu.
Fajda i zarar - brat i sestra.
Fala ti kao da si mi kueu zapalio.
Fali Covjeka gdje ne euje, a ruzi ga gdje euje.
Fali zito u hambaru, fali zenu u mezaru.
(Mezar t. r. znaCi grob. S ovom poslovrcom mectu nasimna
rodom hoee se da kaZe to: Zito dole se god ne saspe u hambar
ne moze se sigurno faliti, jer prvo nego se pozanje, moze se slucajno
neMo dogoditi, pa da sve propadne i da ne bude od njega nikakve
koristi. Talko ilsto i zena, koliko Ce god bliti kroz ISvoj cijeli zivot
dobra i v8iljana, opet se maZe po nesreei pri m.ajposljednjem Casu
nesto slumti, sto bi joj mOgtlo uniStiti cam i da ne bude dostoJna
nikakove fale; dalkle kada pollteno legne u grob, a fito se saspe u
hambar, tek onda je ilS'tom mirna krajina).
Gatala baba da ne<;e biti mraza pa osvanuo snijeg.
Gavran grkee na jen,
upitajte ga sto veli,
gavran ,kafe i veli:
nek se starac ne zeni.
Gdje dvoje dise, treCe se piSe.
Gdje ima ljudi, ima i Iudi.
Gdje je blaga, tamo je i vraga.
Gdje je kauka, nema jauka.
(Kauk. - jedna je VI'S'ta tulrbana Hi kape koje su smjeli nositi
sarno odliCniji i zgodriiji. dosrojaillstvenici za vremena jalllitara;
gdje je bio kauk, illaravno je da se nalarzila zgoda i blagostanje a
nije bilo plaCa ni jauka).
Gdje je mala, tu je i zijana.
(Mal - dobit, zijan - steta).
314
Gdje horoz pjeva, kokosi su site.
Gdje Iaf ruea, ondje ne veeera.
Gdje novae zveei, pravda jeCi.
Gdje se god naspu dvoja kola mudrosti, mogu i trem lu
dosti.
Gdje se ati biju, magarci mrtvi ostaju.
Gdje viSe grmi, manje kiSe pada.
Gine stoka bez svjedoka.
Glas narroda, glas bozji.
Glava u berbernici, a dupe u aseinici bit ne moze.
GIedaj majku, pa joj uzmi eerku.
Gluh 8to ne euje, to izmisli.
Gost i riba treCi dan smrde.
Goveda se priuzom vezu, a ljudi rijeeima.
Gusle gudu - da nije zaludu.
Hain haina zove, euvajmo se od ove.
(Hain - illevjemik, zloOinac, varalica, izdajica).
Hajde pa hroj po Velebitu vrhunce.
(Ovo se ka!Ze cmome, koji nejma svojega posla, vee besposJen
tude poslove razbira).
Hajde pa delibaSi kaZi.
(Deliba!la, turska rijec, znaci zapovijednik, delija, a deUje su
neka vrsta oruZnika, koji su prvo bi'Vali kod turskih guvemera,
pasa i vezira, od prilike kao Sto je danas straZa sigurnosti. Prica
se kako je njekad u Sarajevu otisla jedna stara zena k d e l i b a ~ i i
potn2lila mu se na svoga sina imenom Mebmeda, da je nece da
pazi i sluSa, vee da je veoma muCi i biJje. Na :to odmah zapovjedi
gospodiIn deliba!la, da se Cim prije dovede Mehmed. Delije odu u
grad i kroz kratko vrijeme uhvate i dovedu jadooga Mehmeda.
Delibasa, cim ga spazi, veoma ga izgvdi i umjesto kazne natovari
mu mater na leda, te mu zaprijeti, da je imade sobom kuCi odnijeti
315
.1
i Hjepo je osela paziti. Tako Mehmed, noseCi mater ulicom kuCi,
slucajno susretne brata kojiga upita: Brate Mehmede, koga to
nos]s? On mu odgovori: Hvo nosim nasu mater! - Bo1an, da
Ii si poiudio, zar ne znas da je nasa mati vee davno umrhl.? Na to
rerone Mehmed: Jest, ali hajde ti pa delibasi kaii; ja nijesam
imao vrea:nena da mu :kaiem, jer sila nejma razloga.)
HeCim lij eCi, a Bog zdravlje daje.
Hiljadu osniva, a ni jedne ne potkiva.
Hrani se kako mozes, a odijevaj se kako treba.
Hrda jede gvoZde, a tuga srce.
Hoee i peeenih divljaka.
(PripoVlijeda se kako je bio u njekakva bega hrt, koji nije
htio niSta drllgo Jesti no peeena mesa i bubrega; taj beg ostavi
svogapsa kod nekakve babe, ,da ga ona hrani dok on dode iz
Stambola, a karla se beg povratio reee mu baka, sada hoee tvoj
pas i peeenih divljaka, jer je balm siromasna hilla, te ga nije imala
s eirrne dovoljno hraniti, pa mu je za nevolju bilo pecene divljake
jesti).
I baba bi kupila svasto, da imade za
I jarac ima bradu.
(Pripovijeda se kako je nekada jedan star eovjek svjetO'Vo
jednog mladica da zapus1Ji bradu, sto svaki Musliman po sve
cevoj naredbi mora ueiniH. Mladit reee starcu, st'O ce mi brada
kada u ISva:k:og jarca imade brada. Na to mu starac odgovori:
lstina je sinko, ali ni u kakva psa nejma brade!)
I jedan grijeh mnogo je, a hiljadu sevapa malo je.
(Se<Vap - dobro djelo; s ovrim se hoee reCi !ito je dobro nikad
ga nije odviSe, a 5to je zlo, a:k:o je i malo, mnogo je i premnogo).
Ima ferka kad je kruska mehka.
(Ferk - razlika; IS OI/'om se reeenicOID hoee da kaie, kako
i:made izmeau zrelih i zelenih kruSaka velika razliika, tako listo
da je velika razlika'izmeau Zene boglllte i s1romaSne).
316
I najostriji noi ne sijece pamuk.
Insan je tvrdi nego gvozdena cuprija.
I tvrdo drvo crv istoeL
I u zloj sreCi mirna nevjesta dobro prode.
Iz dvora bubanj, a iznutra susanj.
Iz mire dva sejtana Vireo
Izbirac nade otirae.
Izgorjele konjicke svijece hesabeCi sarajevsko blago.
(Konjic, time varos-ice, roja se nalazi na bosansko-hercegovae
koj granici u Neretvi. Pripovijeda se kako !SU Konjieani
jednu z;imu sjediJ.i i raaunaLi, koliko je koji bOglllt i zgodan u Sa
rajevu,pa zata da su im uzalud izgorjele svijece).
Izgubio stid, nasao sram'Otu.
Izjela konJa trava.
(Ovo se kaie kada se imade neSto platHi skuplje, nego je
sami predimet vdjedan. Priea se kako je neki gradanin dao svoga
konja jednom seljaku, da mu ga neko vrijeme prehrani, pa kada
mu je seljak. kazao kooiko je potroSio na konja t. j. koliko imade
za hranu platiiti, dva puta 1e bilo nego 1i je sami konj
vdjedio).
Jace selo od medvjeda.
Jadna Foeo sto si docekala,
Kos kadija, pasa Kukavica.
(FoCa, ime kotara na istOOnoj strani bUm crnogorSike gra
nice u Bosni; priea lSe da 1e u tom mjestu njekad zapOV'jedao neki
paa roji se zvao KJUkavica, a u i:s1Jo doba bio je kadija komu je
ime bilo Kos, pa je ta recenica odatlen potekia, jer nije bilo
narodu po voljri stJanje s tim paSOID i kadijom).
Jadna Liko sto si docekala, da te Bosna kukuruzom hrani.
Jaoh nogam pod mahnitom glavom.
Javas aga hendek var.
(JaV'aiS - polahko, hendek - jarak, var - imade; to se kaie
onome koji se hvali da Ce Bog 2lIla sto ucmilti).
317
Ja zapovijedih psu, pas repu, rep diaci, idi dlaka ti si
tanka.
Jeearn trCe a rakija viCe.
Jednu reci, a dvije cuj.
Jezik zenu bije.
Junakova djeca najvise platu.
Kad je ciganin carem postao, svojeg je tacu objesio.
Kad mene ne bude, makar gora biserom rodila.
(Ov.im hoee da rekne: daj mi lito god u ziva usta, jer karl ja
umrem, onda mem Illije nilkaikove korislli).
Kad mozes biti svoj. ne budi tudi.
Kad se lijeni nakani, niko ga ne zaustavi.
!
Kad smo ljudi, budimo uljudni.
I
Kad vlah ogiadni, misli da se nece nikada najesti, a kad se
najede, misli da nece nikada ogladniti.
i
Kada god komsijska kuca, odmah pazi na svoju.
Kakav imam, taki i dZemat.
(Imam - prednjark u molitvi, dZemat - mjeSi:ani).
Kao da se ni na lbajram najeo nije.
(Ovo se kaie onome kioji je kod jela nepristojalll, pa grabi da
mu sto veei komad zapadne i mnogo jede).
Kasalj, suga i ljubav sa1rniti se ne mogu.
Ko dobije na Kolijanu, dobio je i na ahcamu.
.
(Ova je .recenica potektla ad wemena Alii paAe RirLvalllbegovica
karla se je god. 1821. sa svoj.im bratom HadZibegom tako ::ovanim
HadZunam borio i tubo, koji da bude zapovjednik Stocu. Najveci
sukob imadoSe bfuu Klek!a u stolackom kotaro, kod sela kioje se
rove Kolijan. USljed toga priea se da su ne:kii pita;Ii HadZi bega:
SID l;i Ce reei u Carigrardu v.:rhowIi sud (ahca.n:tiadlije), za ttl njihovu
k:avgu, a on da im je odgovorio: Vjera i Bog, tko dobije na
Kol!i;jaalJU, dohlo je i u Stambulu).
318
Kod sHe, razloga nejma.
Koga hoce Bog da kazni, da mu jedinicu za zenu.
Koga je moliti, nije ga srditi.
Koja izleti, ne uleti.
(T. j. rijec izidje iz uSlta, ona se ne za,ustavj, vee ide da:lje od
usta do usta).
Koja se Cesto ogleda, siabo kucu nadgleda.
Koji hrt dva zeca tjera, ni jednog ne uhvati.
Koji priznaje svoje neznanje, taj je pametan.
Kojoj vodi ne znas gaza, nemoj je ni gazitti.
Koju vodu moras piti, nemoj je mutiti.
Kome Bosna, tome dosta.
(Ova recenica moze se na dv()jaki naCin tumaCiti t. j. tko Bo
snom vlada, dosta mu je, iIi tko s njom ratuje, dosta mu je; jedno
i drugo je blizu istine)_
Komu je kadij'a davudiija, nek mu je Bog jardundZija.
(Kadija - sudac, jardundZija - zaSi:itnik; ovim se hoCe
da kaie, kame sudac hoCe da sum krivo, jedilIli ga Bog maze
spasiti).
Kosti moje, meso tvoje.
(Ovako su imali obieaj reci roditelji hodZi iIi ucitelju kada bi
dali svoje dijete u mejtef ill skolu da tamo uci. Ovo znaci, da ovlas
euje roditelj hodZu. neka bije i wee dijete kako ga je volja t. j.
djeti1llje meso poklalllja uchelju a koSti ostavlja za sebe. Rvala
Bogu. ovaj obicaj vee se je poceo iskorjenjivati po svoj Bosni
i HercegoViini).
Krpez i trpez fukaru uzdriaju.
. , .
Kud god ides ostavljaj za sobom vrata otvorena.
Kud svi Turd tud i mali Raso.
(Pnilpovijeda se, ,karla su jos Turd u Srbiji zapovijedali, da je
bio u jednom se1u jednoga bega kao zaatuplIlilk t. j. sUlba5a imenom
mali Haso koji je umro, nu poSto u selu ne bijaSe ni jednog Musli
319
mana, rujesu znali seljaci kako da ga zakopaju. U tome jedan
izmedu njih progovori i rece: mi'Slim da ce najbDlje biti, da isko
parm'O pa da spUJ9tim'O Hasu u nju, a kad ga zagrtati po6nem'O
ja cu glasn'O g'OVOriti: Kud svi Turd, tJud i mali. H3JS'O, a vi cete
svi ostali dodavati, amin! Taj prijedlog bio je primljen, te od tog
doba postoji 'Ova poslov:ica).
Lasno je dairu skupiti, ali ju je mucnD razasuti.
(Daira - skup, Ilbor; s 'OVOID posloVlicom hoce da se kafe, da
je lasno pozvati i sak'llpiti mnogo ljudi, ali da ih je muon'O po
caSltiti i mdovoljne raSipUStiti).
LasnD je okom mjeriti, ali da je nogom doprijeti.
Lasno je poceti, da je doceti.
Lasno je tumm kurcem gloginje mlatiti.
LaZ je debela ali je kratka, istina je tanka, ama je duga.
Leti kao Tatar niz Bus'Ovacu.
(Busovaea, mjes'to bLire TraMnika. Bosa'D'ske pase i vezm
imadahu u svoju st'Olicu, pa buduc nije bilo poste, to
SiU Siva iz Sta:mbula dolazeca pisma, zapovjedi i fermani Tatarl
nosili; kad bi takav jedan Tatar l1st'Onosa bio na domaku Busovaee,
onda bi jos vise 'letro, samo da prije stigne u Travmk, pa je usljed
toga i ova reeenica posta1a).
Lijepa besjeda i gvDzdena vrata Dtvara.
Lijepe kDla vode, a ruzne kucu kuce.
Lice curu
Liska je najmudrija zvjerka, al je njenih kDia najviSe na
prodaju.
Ludi bDj biju, a mudri serbe piju.
Ludi pir cine, a mudd liZivaju.
Ljubav i gDspodstvD druUva ne trpe.
Ljubav za ljubav, a sir za pare.
Magarcu je mDre dD kDljena.
(Valjda siromah misIi da D1iko nije pa:metan i golem kao 'On),
320
Mala sjekrra velik dub povali.
Mali lonac brzo pDkipi.
MalDg lwnja hvali, a na velikog se uzvali.
Mahnitu ili se ukloni iii pokloni.
Manje znao, manje i patio.
Mehak obraz, mDkra stegna.
MiS ugadajuc strainjici, izgubi glavu.
MejhandZiju bajramski top razveseli.
(MejhandZija, birtas iii krcmar; bajrarn turska svetkovina, koja
dode sVrSetkom ramazana; ramazan je u godini jedan mjesec, uz
koji muslimani po danu poste, a jedu sarno na vecer; oni pak
Muslimani koji inace piju zestoka pica dok ne prode rarnazan
uskrate sebi to uZivanje. Cim osvane bajram obicno topovi navjeste
poeetaik te 'Svetkovine, k'Ojom zgodom napune se krOme, uSljed
cega doticni kremar prodaje S'Voje vino i rakiju, te ima razloga da
se veseli bajrarmskom topu.)
Mn'Ogi bi se poturciD kad bi znao da ce pDstati Orner-pasa.
(Ova recmca poslije pomatog Orner-pase potekla je menu
narodom, je je Omer-paSu tako sreca posluiila, da je poturCivsi
se, od prostog hrvatskog granicara, postao serdarekrem, 5to je
kao maT-sal).
MnogD je rnacku goveda glava.
MDj vole bivole, na ti saku kukolja;
bjese mi ga davati dDk sam mogo Zvakati.
Mrtva glava nizam daje.
(Niza:m - reforma, ruredba, preustrojstvo. Dok ne bude mrtvih
glava po srijedi, ne moze se potpUlIlO u starom selu novi obieaj
postavJti ill kakYa uredba provesti).
Nad sUom sila je pravda.
Na malog magarca svako zajase.
Na tefericu se ne gleda.
(Prilikom zabava ne smije covjek pa makar i malD k:rupniju
Salu za uwedu uzeti; ne treba na svaku rijee
21 Narodni humor i mudrost Muslimana 321
Na tudim ledima lahko je breme.
Na vuka sva buka, a lisice meso pojedoSe.
Najbolje je vino koje se mukte pije.
(Ovome stitoo: Bolje je badava sirce nego za placu moo).
Najela se giadnica, nazvala se banica.
Najmucnije je samoga sebe upoznati.
Najradije gleda macka na misju rupu.
NajveeeID ziu smrt je lijek.
Namjerila se vila na Halila.
Nasrudin je do podne sadio bob, a od podne cupao.
Nas Huso, mi ga rodili, mi ga odgojili ami ga i ubili.
se, da se je to dogodilo u Krajmi kod BisCa u jednom
sem, t.j. da je pogmuo jedan MusJi.11l.aIn, kojemu je b.i!lo lime Ifuso.
Bihacki pasa izasalje svo$ mubasira [izaslanika] cia ispita doga
daj i uhvalli ubojicu. eim je OD.aiIIJO pcispio, sakupi ako sebe seljake
pa ih ispitivaSe s10 je po sr.i1edi, zaSto ,i 'ko je Husu ubio. Na to
mu 'Seljani jednoglasoo OOgovore: - Ko ima pravo to pitati i
:iJstra:mvati? NaS Huso, mi ga rodili, mi ga ocI.lmm:Iili a mi ga i ubID.
- Time bude tilstraga dovrsena).
Nasla tendZera kapak.
Ne boj se SIDrti vee zla zivota.
Ne boj se onoga kojem nisi dobra ucinio.
Nece ni miS uvijek u jednu rupu.
Ne ceka vojska dok se kobila ispiSa.
Nedaj ludome stapa u ruke, jer ce te udariti po glavi.
Ne diraj pseto koje spava.
Ne gleda se kakva je kok08 vee koliko jaja nosi.
Ne gledaj me ko sam bio vee ko sam sada. \JtI
Ne gledaj ko kaZe, vee sluSaj sto kaZe.
Ne gradi od sebe plasUo.
322
(Pdpovjeda se, hIm je sin0i6 htio svoga oca prestrasiti u
mraku, otae ga ud.arri po glavi cornagolIl. Sin zaplaCe, te ce svome
bl:ijbi: - Ja sam oee, zast<> me udani tako zestoko? - A otae mu
odvrnti gomjom izrekom).
Ne grize iaba zecu usi, vee onaj sto se nad njime vije.
(PripoV'jeda se, kako je zee lezao negdje u trnju, a imad njega
se jedan veliki orao wjao, u isto doba dade mba i poene zecu
u5i hvale6i se, kako je ona velika juna8na. No zee joj
odgovori: - Hvali Bogu i moli u zdJravlje onaga, koji se eno nad
nama wja; da nije njega, ne bi ti meni sad mojih uSiju grlzla).
Nejma plemena bez slavna imena.
Nejma vina, nejma razgovora,
nejma para, nejma ni jarana.
Nek je vitica od slame, al vjera do jame.
(Kako Sto je kad mnogih nalI'Oda tako je i kOO nas obieaj kad
hote da uzme djevoj'ku, dade joj prsten iIi kakvu viticu
kao mnanet u mall: vjernosti da je nece prevariti. Taj amanet
mole biti od mooe vrijednosti, ali se na to ne pazi, vee nek je
vjera do jame t. j. do groba i motike tvrda i temelj:ilta, pa makar
prsten hio i od lame).
Nek zimu ne ceka ko ljeti ne prede.
Ne kazuj mi maglu na VeIeii.
(Hercegovacka 'Planina na kojoj nilkad magle ne manjka).
Ne kaZi sve sto mas, ne Cini sve sto mozeS, ne vjeruj sve
sto cujes.
Neko se zakloni za list, a neko ne moZe ni za kladu.
Ne kuha pitu ko masla ima vee ko se je naucio.
Nema 0 draci somuna.
Nemoj u Lijevnu pjevati, u Posavini kooja jasiti nit u
Sarajevu kese vaditi.
(Jer u Lijevnu imade od vaj'kada dobrlh pjeva6a, u PoslWiini
dobrih konja. a u Sarajevtu imu6nih Ijudi).
21* 323
Nemoj da te pita starost gdje ti je bila mladost.
Ne moze se s jednom straZnjicom na dva pira iei.
Ne moze se trcati i piSati.
Ne moze temre u harar.
(Temre - koplje, harar - vreea).
Ne naucila se krava orati, pa poUtala jararn.
Ne pJ1(li ni liZ gluha jer ima nos ako nejma uha.
Ne treba ni zacina preko naCina.
Ne udaje se Fata, neg' KobUja Glava.
(Prim se da je u Sarajevu bila jedna veoma ruina djevojka,
imenom Fata, no jer je imala u selu zvanom Kobilja Glava svojih
cifluka, pa je bila i osim toga imuena novcem, to se je udala za
jednog prvaka; kad se je glas raznio da ee se ona naskoro udati,
reko.se njezine koms:i.nice ttl .m:eku).
Ne zna balija sto je halija.
(U Bosni se reee balija Muslimanima koji u selima stoje, i
koji [lose sukneno odijelo, jer Ise zove turski sukno aba. Haldja
Z'IlaCi cilian iIi sag, iI:.j. ne zna seljak cijemti skup dlim vee gazi
po njem kao i po ponjavi).
Ne zna rakija sto je kadija.
Ni bratu se ne ide svaki dan na zijafet.
(Zijafet - goscenje).
Nije parnet u nogama nego u glavi.
Nije siear para, dvije, vee je muka kad je nije.
Nije siromah ko n i j ~ nikad nBta imao, vee je siromah koji
je imao pa nejma.
Nikad mrava na praznu gumnu.
Nijesu svacija usta kutija.
(To znaOi da ne treba svojlih tajna svakome kazilVati, jer sVak
ne moie da muCi).
324
NiSta je covjek bez zanata kao kuea bez hajata.
Neko zna, a neko zja.
Njih najviSe oplakuje majka koji sebe za junake kazu.
Objahuje kao Kopeie Duvno.
(Pripovjeda se meau narodom u Bosni i Hercegovini, a ~ s t o
i po turskoj hi,storiji doznaje se, da je neki glasoviti junak Alaj-beg
Kopcue rodom iz Rame uhvatio u bitci jednog poljskog princa u
15. vijeku kad je sultan Sulejman s Poljacima ratovao. Beg Kopek
kada je doveo pred swtana toga princa, kojeg mu je po.slo za rukom
Ziva uhvatiti, ,rece mu sultan: - ISti sto hoces da ti darujem.
Ovi mu odgovori: Cestiti sulitane! Neeu drugo nista, nego dat
ees mi u duvanjskoj okoIici u mom rodenom mjestu, onoliko
zemlje, kouko mognem za jedan dan na svome konju, Mlikoti
objahati. - To mu je sultan rado i dozvolio. Kada se je vojska
kuCi powatila, na odredeni jedan dan uzjaSi ["ano beg Kopek na
svoga konja Mlikotu, te poene objahivati neka brda, planine i polja
bas onudakuda je on heeo, a za njim su trcal:i. od vladine strane
odredeni povjerenici koji su granice postavili kuda god je on na
svome Mlikoti protreao. Zaista i dan danas gledajue na to ogromno
zea:nljiSte i na. postavljene mede i granice ne hi nikad rekao da
je moguee da jedan fuvjek za jedan dan moze to sve objaSiti. Taj
cijeli teritorium raznovrsne zemlje nalazi se u posjedu potomaka
toga junacine bega Kopcica,kojd Ii sad stanuju u prozorskom
kotaru u selu Rami; imade ih i sad do 30 kuea koji se nalaze u
dosta dobrom stanju. Taj glasoviti beg KopCiC kada je umro,
sahranjen je u svom Todnom mjesru u selu Rami polcraj istaimenite
vode Rame, gdje \SU mu potomci namjestili po tUil"skom obicaju
jedan kamenilti velin spomenik [monument] Turbe. Malo nize
ovoga spomenika, pakopan je Ii niegov konj Mlilkota, nad kojian
je takoder jedan cetverouglastli kamen kao spomen postavljen.
Bezi KopCiCi spadaju moou prve bosanske plemice; nJihov porodic
ni grb ianade na.risan u onoj poZ'Ilatoj kujizi koju je pop RupOic u
15 vdjeku pisao i koja se i dan danas u lcresevskom samostanu
kod franjevaca nalazi. Dakle gore spomenuta reeenica zato je odatle
i potekla. te se i dan danas medu !Ilarodom upotreb1jaJVa).
obraza su sarno dva prsta, a guzice pune sake. W
Od hrdava zdrebeta mnogo puta dobar konj izide.
Od iskre je Moskva izgorjela.
Od kantara boljeg kadije nejma.
Od sutnje glava ne boli.
Od mira boljeg a od rata goreg vremena nejma.
Od noza rana zaraste, a od jezika nikad.
325
Od smrti nejma lijeka.
Od svO'je kese bO'Ijeg prijateIja nejma. '1,\.
Od te kajde nejma fajde.
Odakle si ti? - Odakle mi je i zena.
(KaZu da je tako Nasrudin odgovorio).
Odjeven prikIadan, bogat pametan, a fukara budala.
Odvedi magarca u Stambol, magarac opet magarae.
o Mostaru, na zIu ti si halu,
Na Dadieu i Ali BaHeu,
I na Karl Karabegovieu.
(Hal ZiJla6i. stanje. Balie i Krut'abegovit, to su imena njekih
porodica kO'je i dan danas st.anuju u Mostaru; biva da su ove poro
dice njekad zapovjedale u Mostaru pa se kaZe, da je bio tada
Mostar u zlu stanju).
Oni je mudar koji umije biti i Iud i pametan.
OstaO' kaO' na Drini cuprija.
Otae me prodaje, kadija me kupuje, kome eu plakati.
OtiSo je kao Said u Kladanj.
(Prica se kakG je nekad u SaIDajevu rekao nekJ. aga svojemu
slugi imenOlID Said, da mu valja Sljullra U Kladanj poCi, zaSto
nije rou kazao, vee je hotio naknadno priO'pCiit mu cijel njegovGg
putovanja, nu Said cim je zora svanula uputli se u Kladanj. Karl je
tamo dosao, nade ortaka svoga age, te mu jaw. svoj dolaza:k:, na
sto ga Gvaj upi,ta poMo je doSao, pa .kad IllU Said odgovoriti nije
znao, natovari mu aga veltku cjepamcu luea pa ga spremi natrag u
Sarajevo).
Ozeg za hiIjadu.
(Ovo se kaZe karla tkG umre a iza smrti ostavi mnogo duga
pa dodu vjeroVlllici te l'azvuku sve 8to je Gstalo).
326
Pala muha na medvjeda, a medvjed ni habera nejma.
Pametan misli 8tO' govO'ri, a Iud govori Oil1O' stO' misli.
Pametnije je jutro od veceri.
Pasju krivicu ovee pIaeaju.
(AkO' pas svoje stado valjano ne cuva, vee opruli repinu pak
pod sva:k.im drverom u hladu spava, mnogo se je puta desHo da
je V1U!k ill sume izJnenada koju ovcu drnUO').
Pazi konja kao prijateIja, a jasi kao dusmanina.
Pazi s kim i u dzamiju ides.
PijanO'j nevi mili djeverovi.
(ZaI1:G 'je zabmojeno kod nas MusLimana pi>ti rakije, vtina i
drugo sve sto opija, jer tikG pije Gpice se, a pi:jan ce sVaSta uraditi,
i tako pijana nevjesta 5e TadG siJjka sa djeveroVdma).

(Mlada zena kad prvi put ,ratia). /
/
'
PO' cirpiji kao Bubiea saramsak.
(Bubic je preZime jednog Muslimana kGji stanuje u Mosta,ru.
Pdpovjeda se da je on sadiG sararnsak (bijeli IlJJk) po kOIllOU, pa
zato takG se Teikne, kada je 8tO pravilno poredano i u red stavljenG).
PO'd janjeoom korom mnogG puta vuk lezi.
Podloznu glavu sablja ne sijece.
Pokraj suha drveta i sirovO' izgori.
Polet10 kaO' baba na kahar.
(Kabar - Zailost, ogo.rCenje, IliIlZda. Ova se poslovica euje po
najvecma u gomjGj HercegGvini; Gndje i dan danas kada tko
umre, idu babe na ZaIlost, pa obicavaju jaditkovati i 'P1akati).
327
Po malo, MUjo, sutra ces suho.
Posljednja pamet macku pod rep.
Potok huci, a cijeka muci.
Pozlatio mu dIan.
(Ovo se ka.ze kada tko koga lijepo daruje, dade mu baklliS, ::Ii
osobito onda, ako darovan novae u zlatu bude).
Prije ce slagati sijeda brada, nego gnojena njiva.
(Kada se njJva dobro nagrnojd, ltZore, uskopa i posije, nmavno
je da rodi i lijep plod dade, a moze i sijed covjek sto prevariti).
Prionuo kao gladna macka za dzigericu.
Prom se starog berbera i mladog hecima.
Promece se kao Nasrudin-hodza kroz mutap.
(Mutap - pokrovae od kostrijeti).
Puno se hoce, a malo se moze.
Pusci, konju i zeni ne treba vjerovati.
Razumi se kao magarac u kantar.
Razvrlji pa prievrlji.
(Ova posloVliea jednaka je onoj laltinskoj Div.ite et impera.
t.j. pa Jcraljuj).
Red jednu ali vrijednu.
Rijeci su 2Ja zene, a djela za mtiSke glave. \"'./
Riba s glave smrdi.
Rodu na 'gIas, "tebi na cast.
Ruku koju ne moreS odsjeci, a ti je poljubi.
Sadi 10m iz temelja, zeni sina iz plem.ena.
Sam je junak reseto dukata,
s rodom junak reseto kruSaka.
(Ova se posWvdca najviSe euje u Sara.jevu, gdje gospode zele
imaroi mub koji nejma mnogo porodiee).
Sarna ljubav brzo iScezne. l/\::.
(Ovo se kaie pri kakvo1 zenidbi, gdje se ne pari na ka:kvi
imeta:k ili novae, vee sarno se traZi Ijubav i J.jepma. Zaista ova je
posloviea oeirto 'Vjerojama, jer kad nije sto da se potroSi, bao
prva zelja isplavi; ovome slieno vidi gdje pita mladozenja SNOjU
zaruOniclt prvJ dan: jesi Ii mi lijepa, drugi dan: Ii dobra
i mirna, a treci dan: ll,to si mi dorujela.)
Sa svojim jedi i pij, a alis veriSa ne eini.
(Alis veris - kupoprodaja).
Sa zanatom junak je od ziata, bez zanata reseto krusaka.
Selam ces Aliji u vojsku.
(Ovo se rekne onomu, koji sto neizvjesno ka.ze i govori).
Sestra bratu kao grad, a brat sestri kao VJ1ag.
Siromahu je uhar i lijepa rijee
(Uhar - dobro dosla).
Sirota je i na piru bez kasike.
Sila i pravda ne idu zajedno.
Sina zeni kad hoces, a kcerku udaji kada moZes.
Sita gosta tesko je eastiti.
(Kada je covjek sit, mucno mu je pribaviti jelo koje bi on
begeni:soo, ovome je protirvna poslovica: Gladan kruha ne dopice
ili Zedan konj mume vode ne rambi:ra).
S jaOim se ne bij, sa sigurnijim se ne nosi.
S kim se bijem, s tim vino ne pijem.
SlroCila Pliva u Vrbas, pa izgubila svoj glas.
Skupio se kao ljubuski dufnik.
Slade je svoje zelje nego tuda halva. J
328 329
Slobodnu kDZU brzD vuk pojede.
SmeD se kao Kurtusa kad je darove dijelila.
je ime jedne Muslimanke lroja je nekoe medu ro
aacima darove dijelila, pak jOlj n'iJje doteklo koHko bi joj trebalo,
te se je mdi toga smela).
!
Star bDluje, mlad mu ne vjeruje. v"
StarD drvD mucnD je ispraviti.
Stoji graja kaD u Cifutskoj havri.
StDji mu na vDlju kaD sokcu PDst a vlahu molitva.
Su obje ruke cupa luk kaD hadiJija.
Iii
,
(Pripovjeda se tako je neki seljak zatekao u svojoj basci
l' jednoga covjeka, 'koji mu je luk oupao; opazivsi ga dovikne mu: -
HadZija, nemoj mi luk cupati! - HadZija se okrene, pogleda selja
ka, pa mu rece: - Oklen ti mas da sarrn ja - Na sto mu
sel}aik odgovori: - Eto wdim da objerucke eupas luk, a to je
hadii!j,ski obieaj. - Ova je recenica potekla od tuda: Poznato je,
da svakJi hadZi'ja iIi hodoeasnik, dok ode na Meku i dDk se natrag
povrati, potrosi mnogo novaca. Nakon svoga povratka nastoji, da
potrOiSeni novae nadoknadi, pa se zbog toga hadiijama pripisuje
neka neopravdana stednja i lakomost).
Svacije kudi tko svoga nejma.
Svadile se zene za tude tele. \.<'
Sva je dava OkDl' hodZina jorgana.
Svak Boga moli a sebe voli.
Svak dobar i posten, a moje kabanice nejma. ,,/
Svaka ptica ima svoga kDpca.
SVakDj hrdi ejvalah, osta glava celaya.
Sve beg made tko mu kDnje krade, al ne made tko julare
skida. /v
A
( T.j. poznlllt je taj koji krade, ali ne zna tko ga podupire).
330
S velikim Covjekom nije lahko tresnje jesti.
(Ova je poslovica postala od tog vremena: kaiu da je njekoc
jedain BoSnjaik u T["aVllliku s bosansklim veziJro:m zajedno ruCao,
kad je boo te >su jeli 'tresnje, ovaj Bosnjaik iz tresanja mnage
koStice nagomila pred sobmn, na sto ,se verlru zgarldlo, te mu zapD
vjedi da mora sve kostice progut;;.N, sto je dakako i uCinio, jer
mace otiSla bi glava. Po turskmn obi6aju karla se jedu oceSnje ne
bacaju se kostice na Isofru vee se skirov1to OSlta'Vlljaju u ruku,
ostave se na mjesto za to odreaeno).
Sve mi se vrti pOi glavi kao poDtegloj djevojci udaja. l
(Otegla djevojka, rece se onoj, koja se za nmogo vremena ne
uda vee sjedi kad roditelja). '- /'
Svezi konja gdje ti gospodar rekne.
Svijet je jaka kDbila.
SvijetaD obraz malo vode treba. \
Svila i kadifa u mutvaku vatru gase.
(Mutvak - kiuhinja. Tko kupuje sw1u i karlifu, trosi mnogo
novaca, pa se dDgaaa da nejrna zasto hrane kup1ti).
Svud su bezi pOi HercegDvini
a kad dode beze Ljubovieu,
onda bega ni jednDga nejma.
Sta i sta mejita nad hastu dodu.
(Mej,irt; - mrtvo tijelo; hasta - bolesIriJk; t.j. mnogo zdravih
ljudi dade bolesn'iJkiu u pohode, pak se dogodi. da bolesnik o:zxiravi,
a onaj zdravi u:mre).
Stedi dok je puna vreea, jer poslije nije fajde.
Sto besika zaljulja, to motika zakopa.
Sto ce meni diba kad eu biti blida.
(Diba je neika vrsta dragocjenog i vooma skuipog svilen.og plat.
na. Ovo se kafe pri lJ.lepovoljnoj udaji t.j. karla kaikav bogait starac
hoee cIa uzme mladu djevojku, ona kaie: - Sto ce mi svila i kadifa,
karl 6u biti bU:jeda i nevesela).
331
8to CUO ne CUO, sto vidio ne vidio. 1
(PriiSaju da ovako bosanski zidovi poducavaju Jos iz ma:lena
svoj'll djeou da ovaJro govore t.j. sto sf Cuo ne kaZi, !ito si vidtio,
zataJjd).
8to je dobro i sarno se fali, nije lazum da ga drugi kaie.
8to je proslo, ja te i ne pitam, sjasi s konja, dzaba ti kirija.
8to je ruha na njemu je, sto je kruha u njemu je.
8to jedan ludi pokvari, stotinu mudrih ne moze popraviti.
8to mjesec haje, kad na njega pas laje.
8to sad proklinju, poslije ee blagoslivljat.
(Prlea se kako je nekakav paSa nagoo.io BoSmjake da prave i
bee put, a ovi ga prokUnjali. On :iII.ll rere: - 8to sad govorite, to
nek bude vanna, a pos;lje sto budete govorili nek bude meni. -
Jer je naravno da kada bude put dow!ien da ce bIagosHjatti).
5to si se zanio kao divlji horoz (tetrib).
5uplje glave vjetrom se hrane.
8ute kao Bogomili.
(Ova poslovica ponajviSe cuje se oko Konjica na Neretvi.
Moze biti da se proteze JDS od onog vremena, kada je narod
veC:inom bio poprimio hog)UlD.i:lsIku vjeroispovjed. Kaie Klait u bo
sanskoj POV1jesti, da su bogumiJi sasma malo govorili, ali su toliko
ruli zavladali, da je mal ne sve bosansko-hercegovacko ;!;judswo
bilo primilo njihovu [bogum.i.lsku] vjeru. Oko Ranne i Neretve
ima i dan danas muslimansklih selj3ika, koji su saCuvali molitve iz
bogumilskih vremena pa h u obiJteljskiim krugovima naizust mole).
8uti djevom, suti nevom; ja kada eu govoriti.
(ObWno ;reee se u BOsall djevojoi: Ti Suti jer ne valja djevojka
da govori, a ta!kooer se reee i nevjesti. koja se jak:o dovede, pak:
valjda se je nekoj nevjesti dosadilo dugotrajno sutjeti, te mole
hlti da je za to rekIa gornju izreku).
332
Tankom dlakom svezan za serijat.
(Serijat pravda, praV'i put koga je Bog'll kuran'll ozna6io.
Za to k!aze ,svaki poboZni Mus'lilman, da je tankom dlakom za serijat
svezan q. time hote da kaZe, kako je podlozan zakonu i kolilko
rou je staIo da se ne odvoji od serijatskog suda).
Tara, ne boji se ni cara.
(Tara, ime jedne Irijeke koja teee duZ cmogorske gra.ruice u
fo6anskam kotaru; zimi mnogo pridode, te se ne moze gazit ni
piovit, zato je reeeIlo, da se ne boji ni cara).
Tesko je kadijom postati, a med i maslo sarno ce doei.
(Ovo je moze bilti nekad hilo, ali danas vee toga nejma, ako
zeli :iII.llam meda i masla, mom i kadija kupm za noYce, kao i svaki
drugi, jer je baljdala vee prestala).
Tesko meni i Omeru mome, kad ja nejmam u toboeu
svome.
Tesko mlliu zenu slusajuCi, a bez muza zeni kukajuei.
Tesko onome koga vode iiva, a jos teie koga nose mrtva.
Tesko onome ko je deverli glave.
Tesko onome ko ne zna da ne zna, vee misli da zna.
Tesko onome ko se zeni oeima, a ne ieni se usima.
(T.j. tko sarno gleda na Ijepotu a ne pita niSta drugo, je Ii
dobra, mirna, marljiva, postena itd.).
Tesko onome tko od sebe Salu zbija.
Tesko ovci s vukom ratujuei, i pametnu luda slusajuci.
TeSko punici na zetovoj ullci ..
Ti gospoja, ja gospoja, a tko ce kravu musti? V
Tko brzo sudi, lahko se vara.
Tko hoce krivu ulicu ispraviti, treba mu mnoge kuce
oboriti.
333
Tko ima mnogo kobila i pod kenjce potura.
(Ovo se lkaie i prirojecujepd onom'sIueaju kada u jednoga
Covjeka wade 'riSe kceri, pa kaJd koja ode lZa kakVru svoju nepI1i<1iiku
t.j. nepovoljno se uda, onda se kate ta meka).
Tko izobila masla ima, i muda maZe.
Tko je blizu granice, taj je blizu tamnice.
(Ova se i7lreka ponajvi.se cuje govoriti dui cmogorske g;ra
nice od TlI'ebinja do KuIaSina, gjdje zaista i jest neprestano borba
i kij3lIIlet, a naravno je da se granicari malo gdje u miru naIaze).
Tko je drag ehaIiji, drag je i valiji.
(Ehalia - narod; vaJija - guvemer; dakle koga Ijubi naJI'od,
toga voIi i ljubi i vlada, guverner).
Tko je svakome prijatelj, iii je odvec bogat, ili je predrta
fukara.
Tko leii sa psom, pun je buha.
Tko menikar hator pazi,
Cuprija sam, nek me gazi.
Tko se ad mene benevreci,
Od njega sam pedalj veci.
Tko mnogo govori, malo misli. 1,/
Tko ne Cuva fesa, neee ni kalpaka.
Tko nejma osjeeaja, nejma ni postenja.
Tko ne 1lraii nasihata, izjesce samar musibeta.
(NSlSihat - savjet; mdsibet - kataJsl.TOfa, nesreea).
Tko pravo govon, nek sna ne tvrdi.
(BiJva da ce ga prognati, procerarlli, zato neka sua ne twdi vee
nek: se v32Xla 'Il8 oprezu drZi; zato tiko istinu kaie, v:iJSe puta bude
progjIlat).
334
Tko se u Osmanliju uzda, stapom se na vodu naslanja.
(Ov'a se izreka ponajvise ouje oko Novog Paxara do Rogazne).
Tko sto begeniSe, ono i eglenise.
Tko na malo gleda, malo i valja.
(Tko se za maIu stvar !lla putJu sva<ia, taj Covjek zaista maio
vrijedi).
Tko za salu ne ma, nek ne ide na sijelo.
(Obicno medu naSim narodom kada je sijelo 11:i prelo, tada
ima svake sale Ii eglena, pa koji ne 2l!la za sai!.u, mogo bi biti
uvrijeden, zato je i receno, da tame za takvog mjesta nejma).
Top puce, bajram prone. v/
Traiit ce zec majku.
(Ovo se kate kada je, odvec velika Sltiudena noc pri velikoj
vedrilni ~ burl).
Treba skvasiti gace, pa uhvatiti ribu.
Tria baba lan, da joj prone dan. t./'
T:rpei i krpei siromasni imetak.
Trpi tijelo, pamti duso.
Tuce mu orahe na glavLV
U beeara svakoga sicara, ponajviSe buha i uSiju.
(Beear - neozenjen besposlen skitalica po svijetu: Sicar
stecivo, oobita!k).
U bijesna vuka golem slrok, a kratak vijek.
U cara je kula blaga, al mu je hedija draga.
(Hedija - dar, peSkeS).
335
U jeziku je med i jed.
U k?vaca crneruke, al je bijela pogaea.
U Livnu Cacan, u Duvnu Mecan, u Vinici Kurt - nejma
se kudo
(Ova je poslovica potekla od vremena AJI:i,pase Stocevica, kada
je gospodovao u HercegoV'ini kao mam car. U Livnu bio je zapo
V'jed:nikom neki aga Caoon, u Duvnu Ali-efendiJja Mecan, a u Vinici
Ahmed-aga Kurt, od kojih se posljednji i danas u zivotu nalazi.
Ti Ijudi kupHi su harae i pobirali dumruk (oorinu) , pak su valjda
njihovu s1uzbu strogo obnas.am te je u ml!I"odu ova poslovica
postala).
U nasiba peca na ocima.
(Nasd:b znaei, 1300 je komu od Boga sudeno, to ee mu i biti.
Peca reee <se onome s10 [lose muslillIlanske gospoje na ocima, kada
izlaze izvan kuee. Ova peca opletena je od tanke konjske strune
te se kroz nju prilicno prozire, a onoga oei i lice koji ju nosi, viditi
se ne moze. Ova je reeenica potekla sarno iz musHmanskih kru
gova, pa je s toga mi najvise upotrebljavamo. Iz ove se receniee
razumije, da mora svaki mladic uze1li za suprugu onu djevojku,
koju mu je sudbina bozja odredila, pa bila lijepa Hi ruz.na. Kako
kaZe ova poolovica razumije se, da je u njega t.j. u svakog mladiea
peea na oCima ill takozvana koprena, kroz koju ne moze opaziti
mane i pogreske one djevojke, koja je njegova, vee ju mora uzeti
jer mu je sudena. Zaista klasieno receno; jer i meni se e]ni da nije
ovoga u mladozenja, ta kud bi one djevojke koje nijesu lijepe i
imuene, a ipak ih se vecina uda i malo koja da ostane. Zato se
mora priznati, da u ovoj reeenici ima njesta po srijedi).
U petak jesi li mi lijepa, u subotu jesi Ii valjana a u ne
djelju imas Ii mi mala.
(Muslimani se obieno u oei. petka zene. Kad osvane petak
mladozenja drugo niSta ne pita :n.iJti zem vee sarno da mu je dje
vojka lijepa, - u subotu je pita je Ii valjana a kad u nedjelju
bogme pita lroliko si. mJ. donijela mala, t.j. novaca. Ovako ti se
obicaj i kOO nag poeoo l\:emeljliti od kako je u Booni poeela eivi
ldzadja).
U ploske je na dnu istina.
Ustaknuo mu je culah na glavu.
(T.j. prevario ga je na J:i:jep naCin, a on ne 7Jl1a).
336
~
U svakom zitu bude crnadi.
U SVQju glavu koka kukurice.
(Dogada se gdje kad da kokos zakukurice kao pijetao; to
kukUJriJk:anje tumaCi. naS narod kao slutnju da ee se dogoditi
kakova nesreea t.j. da ce neko u obitelji umrijeti, te s toga
takvu kokos odmah zakolju).
U sutnji je pola mudrosti.
Veceg brda od kucnog praga nema.
(T.j. karla covjek odluCi iei na put i pre de kueni prag, sve
mu je drugo lahko, onda moZe preCi i velebitske vrhunce).
Vehdo krpi, konce harei.
Vele je od recenoga do stecenoga.
Velik mu je dim u glavi.
,
Veliki ljudi i psi, vrata za sobom ne zatvaraju.
Velikoga gospodina i magarcu hator paze.
(T.j. Ni ruagarou vemkog covjeka nije dobro uciniti nesto
protiv rrjegove cudi).
Vjeran sluga tuae kese gospodar.
Vrijeme kule niz Kotare gradi,
. vrijeme gradi, vcijeme razgraauje. V
Volim vjerovati svojim ocima, nego tuaim ustima. v'
_Za koga zena nije, onog zena bije.
Zaludu je kula i pendzeri,
kada nije niSta u tendZeri.
Za malo su zenske suze.
(Ova se poslovica moze protu:maCirti na v!se nacma: 1. Za
maIu stvar zensko place. 2. Kratko vrijeme plaCe za mufem. 3. Plac
zenski nilje va:7an, ne2ll1atan je, od male cijene. Vidi poslovicu:
Dokle lonac izvan vatre vnije, dotle zena muia zali).
22 Narodni hUmor i mudrost MusUmana 337
Za sofrom ruku, a medu Ijudima jezik pokrati.
Za zivota govori se svasta,
suplja daska pokaze istinu.
(T. j. dc;k je eovjeik Zi'll, govOiri se 0 njernu ~ njegovu ime<tJku
PU!I10 i svasta, a posto UlI11re te pokopaju i poktope daskom,
s'Vallrome bude onda pormatto, s,to Ii kako je bio i koliko je imaJl1ja
ioo sebe os1:avio).
Zapala mu sjekira u med.
(T.j. posrecilo mu se odakle se nije ni nadao).
Zapeo kao sehin jarac na kanari.
Zavadio hi dva oka u glavi. \/
(Mutivoda koji laze i zavada neprestano).
Zja kaQ hanska vrata.
Zla se boj, a dobro ti dodijati noce. It/'/
Zlatan kljuc najtvrda vrata otvara.
Zlo je zvijere meded.
(PriCa se, kako je nekakrva seljaka meded .teSik.o oe;1ijedio.
satro i prignjeCio, da je seljak vise od godinu daJl1a marao bolovati.
Posto je vee ozdravio, ustane, hoda ali ostane gluh. Pa ko bi ga
god zaSto upi1:0 mhi mu Il'eko dobro j'Ultro iii dobra vecer, il1a sVaSto
bi seljak odgovorio: Hoee medo, hoee, jer je ono zio zvijere).
Zlu dobra ne ucini, da ti zlijem ne wati.
Zlu se ukloni, dobru se pokloni.
Zna Bog PQsto je aba.
(Aba sukno koje.se veCinom u Bugarskoj, a gdjekad u Sara
jevu tka. Po zaikQnu moraju Muslimani ISvake godiIne od gotova
novca pa i od drugQg nekog paklretnog imanja odbro1irfli eetrdeseti
dio i podijeliti fukari. Taj dio zove se turski: zeeat. Pripovijedaju
kaiko je u SaIl'ajevu lIleki aga t:rgovac davao jednome siromahu ne
koliko arsina abe iii sukna kao zeeat, ali s tim uslovom, da rou
siromah primi svaki avSin UIIIljesto jedrnu stotinu grOiSa i da aga
tako sebi uraeuna. Siromah mu rna tQ odgmroo: Ja eu primiti
bas ikako ti hoceS, ali zna Bog poStQ je alba).
338
Zna on sta car vecera.
Zulumu arsina nejma.
Zudurt hajire gradi, a neozenjen zenu bije.
(Zudur,t kaZe se onome, koji nejma nikakova :imetJka iii novaca.
Hajir zadiUZbina t. j. koji covjek novaca nejma mis!i! i sanja, da
im3m novca, namjestio bi i post,avio bi velike zadmbine, a dok se
ne ozeni misli da bi zenu za malu pogresku bio i tukao, pak slu
cajnQ kad pootane bogat 0 zaduzbinama rneee ni da misli, a tako
rSlto kada ,se Qzeni, mnogog zerna ,tuee a ne Qn zernu).
Zena je jedna muka bez koje se biti ne moze.
Zena, vatra, mOire, ne zna se koje je gore.
Zena se u plac, a hrsuz u krive jemine uzda.
(Hrsuz lupeZ, jemin - zakIetva).
Zene se psuju a Ijudi sijeku.
Zenit se mlsou, rano je, a staru, kasno je.
\
Zivu se vuku rep ne mjeri.
Zao poci, a fao ne poCi. V
Pri svrsetku sakttpljene i dodate poslovice i neke izreke
Ako podem, nagledat se jada,
A ne podern, ja ne vidjeh dragu.
(Ovo je rekao neki mladie kada 5U ga zv-ali illa svadbu da
dode, a njegova je bila jaUikHja t. j. ljubezmca koja se je udavala,
za to mu je bilo muCno poCi a mucno ne poci).
Ako zells prismociti, va1ja prvo poskociti.
Bijelo Hlivno sokolovo gnijezdo.
U tebi se soko10vi 1egu,
Sokolovi bezi Atlamici.
(Ben Atlagi6i, to je bila jedna porodica od najstarijih i naj
glasov1tijih bosanskih sojeva, u kojem plemenu .sve do skora hilo je
i nailaziilo se toHko pasa, beglerbega, aila}bega d t. d. Od ovog ple
mooa od pasa bio je najpos.Ijednji Mehmed-paSa Atlagit, koji je
poginuo godine 1807. u Srbiji, pod Lozmoom, gdje ga je ubio top
pod cadorom sjedeCi. Toga paSe unuk, tfunenom AUbeg AtIagi6, od
sve porodice posljednji je i jedini potomak, te je i on 1861. god.
u Hlivnu na svom iroanju uroro. Iza njega nije ostalo muske djece
nego samo jedna kCi koja se je udala za Abdurahman-bega F:icrdusa
u .tom mjestu. Moja je 'majka njegova rodena sestra, te je i:sti
meni daddza (ujak) , Ta glasovi..ta i starn porodica tako je rizumrla,
kao 5to ceroo svi pomrijeti).
Bogat je ko u drugoga ne iSte.
Bolje se je kajati sto ne rekoh, nego sto ja rekoh.
eudo pasa ujedose vuka; dva Ijesnika orahu su vojska.
Da je tkati kao zjati, sve bi Sarajke svilene kosulje nosile.
(Iz ove poslovice 'se razumije da ve6inom Sarajke puno hodaju
i tefericeC dangube, a da malo kod kuee sjede i posluju).
Dva se me za kiku, a treci ih striZe.
Fukara, hem zadrta.
(Hem - joste; sliono: Koza lipsaje a rep komi).
Gdje si bio kad je Sarajevo gorje10?
(Ovo se reee kada tko ako svijece ill lampe sto mrda, pak je
nehotimice ut:rne).
Gonjaju se kao dan i noc.
Iz ove se koze u drugu ne moze.
Iz ropstva ikad a iz groba nikad.
Ja iz bunara psa vadim, a on me ujeda.
Jedne gace trojice brace.
(P<rica 5e kako su u Bosal!1Skoj KraJjlini bliJa tri brata koji su
imali sarno jedne gace, pa bi ih po redu oblacili. Talco se ova
poslovica 'koristi kad se za nekoga kaie da je veoroa potreban i
sirQlll1ah)
Lai dobro ruea, ali zlo veeera.
Laze, da je djed.
(Ovu sam recenicu najpI'Vo Cuo proste 2lime od pOZlllatog Aziz
-bega PaloSa u Sarnjevu. Pnieao rnd je, .kako ga je iIleki blio nesto
potvorio, pa on da rou je na sva usta rekao, taroo njemu u brk:
Lazes da si djed! Ja sam odmah upitao Aziz-bega, koje i kada je
bio taj djed? On roi odgowri: Djed nece slagati, a ja ne znam, ni
ko je, tm kada je bio. Zato sam dugo mislio i predomisljao tko Ii
hi bio taj djed, pa da je nail narod u njega toliko golemo povjere
nje iroao. Dok roi na jedanput na um parle, da je bio u Bosni, U
Bogumila iii Patarena djed, njihove crkve poglavdca i n j ~ h o v naj
vEii zakonosa od prilike kao sto je kod katolika biskup iii sada
kad nas Musl!:iu:nana Reis-eI-'llIeroa. DaMe, odunah sam zakljuCio, da
je ,ta recenica ostala jos od naSijeh nekadaSnjih ,pradjedova, tako
zvanih Bogurnila.
Sto se meau narodoro priea a sto i sarna istorija dokazuje
baS je sasma vjerojatno, da su se Bogumill sV'i Hstom :iJSturCili pri
padu Bosne kada je sultan Mehrned Bosnu osvojio, jer kako se
razumije njihov zakon bHzu je biotuJ:1Skoroe, pak zato lasno je
vjerovati da su 'svi drage volje Muhamedovu vjeru primili i s time
se dugotrajnog progonstva osloboruhl.. Bosansko mal cie10 plerostvo,.
i poslje pada Bosne malo se is to kao i prije nego je tursku
vjeru primilo na primjer: KulenoV'ici, Ljubovici, Kositerovi6i, Soko
IoviCi, zdralovi6i i AtlagiCi itd.).
Moj sinko, baS ti nikad covjek biti neees.
(PriCa se, kako je nekada bio nelci stari spahija u okolici
visegradskog kotara, koji je diroao vrlo nemiJrna, vatTena i udarljiva
smcica, te bi mu eesce puta obicavao reci: Bas ti sinko nigda
eovjek biti ne ces! Taj mladic kada je stupio u sesnaestu, sedam
naestu godinu, odluCi se od svog oca, ode III StaroboI U'll.id:e u
Skolu, gdje je po t1.II'Skom oblieajukroz mOOo vremena pilIIlO i svasta
nal.l:Cio. Dalje poshIfi rou sreta, srupi u carsku garou, te ikao ween,.
340
341
05trouman i vrstan mladie, malo po malo klroz nekoli
ko godi!l.1a postalne velikim vezirom. Odmah 'sutra dan opremi u
BOSi11lU 1:atara i dovede u Stambol svoga oca, izvede ga preda ,se pa
ga 1.1p1ta: Sjeeas II se ti, babo, kada hi meni iSe pUJta rekao: da ja
nigda covjek birt:i [lecu! a evo ia posta!doh velikiim veziTom. Na
to rou odgCYV'Ori otae: Moj me, ja ti nijesam iD'ikad rebID, da ti ne
ees biti veliki venr, vee SffiIl ti kazao, da neces biti nikada Covjek
kao 51:0 i nijesi, jer da 'So. ti coV'jek, ne bi svoga oea pod starost
tatarom jz Bosne u Cacigrad doveo. Kada to euje vezlr, poljubi
oca u ruku i reee mu: Imas, babo pravo, ja odsele dJrukCije eu
postupati i ti ceS kod mene ostati doik bude Zivota.)
Muka duse ne vadi vee sudeni sahat.
Najdalje je sto je proslo, a najblize sto ce doc.
Nejma slave bez mrtve glave.
Nezvan doso, sramotan otiSo.
Nije siromah tko malo ima, vee tko mnogo zeU.
Niti eu hamala, nit eu bazerdJana, vee eu baNna akrana.
(Hamal- nosac, bazerdjan - trgovae; akran - vrsnjak, ravan.
Ova se iizreka ponajvise cuje od djevojaka u Sarajevu i mao da
ne traZl bogatoga, a neee ni silromaha vee priliku s'Voga oca).
Nudenu gostu brojeni zalogaji.
(Iz ove se posloviice Hjepo ir'aZUIIli da ne valja gosta pr.i jel'll i
pilu q;a sofTam mnogo iIluditi dl:\. jede Ii pije, kao 810 je kod mnogi
jeh taj nesnosljivi obicaj. BaS bi valjalo to uopee zabaciti).
Ono je tudin kojega niko ne poznaje.
Ozeni ga da ne pjeva.
Prodaje se doro od mejdana,
Kupuje ga Omer Celebija,
Za njeg daje hiljadu dukata.
A u dZepu pare ni dinara.
(Ovo se prispodablja onome koji hoee mnogo nesta da kupuje
a u dZepu ni krajeera svoga [lej.made).
Rijeci treba mjeriti a ne brojiti.
Slatke smokve a dragi dina'l'i.
(Ova se rere (kada 1lko h06e neSto da kiupi, a opet ZaJ.i trositi
novaca, pail\. onda ne zna sto da uCini, drago kupirti, a zao po
tro!irtli).
342
Slava i propast jedno za drugim ide.
Smeten trpi gdje se rodi, a pametan ide gdje mu bolje.
Sto je drago moze omrznuti, sto je mrsko moze odraiati.
S1:o ko Cini sve sebi.
(Prica se kako je bila neka stara zena u FoCi, koja je mnogo
goV'Orila pri svakom sliUcaju $to ko en sve sebi! zato je bHa
i prozvana irrnenom: Sveseba. U iSitom mjestu bio je jedan beg
koj,l je imao zenu Ii dva sma. Ova stara Sveseba, rna;! da ne bi
svaki dan dosla do te begoviiee, da joj sto udijel!i, iIleprestano
govoreCi Teeenu iNeku; za to hila je veoma dodijala begovki.
Begovica je jedan dan sarna u sebi smisli!a i rece: vala eu se ja
jedanput kurtarisati te Svesebe, i kazati eu joj da to nije istina
ilto uvijek govori. Begovica uzme sitana, u mlivo .i sikuha
jectnu malu pogacu. ObiCno sutra dan dode Sveseba, te joj da
begoviea tu pogacu. Sveseba reee, 51:0 ko Cini, sve sebi, i ode Iku6i
koju je imala na kraj grada. SutTa dan begovi Isinovi, vrativsi 5e po
kasno iz lova, kad su bili pokraj Svesebine ku6e, rece jedan: Daj,
da se svra.timo :malo kod [laSe Svesebe, neee 'M imati malo bljeba da
nam dade i vode da se IlaIpijemo. Tako svrate se obojka. C:il!ll ili
ugleda stara Sveseba odma zavclee: Hodite mojd bezi dragi, jeste Ii
se umorili i sustaLi? Sjete aa malo otpoCine1:e. Sveseba dadeirrn po
jedan komadi6 od one iste pogare koju je prvo na dan njihova ma
ter njojzi dala. Bezi sjedu malo, pojedu hljeba napiju se vode i
podu ku6i. Kada su bild taman na domak kuce, obojicu zabol:i sree,
pOCIllU plaka:ti, prevrjati se, te kroz nekoliika minuta oba na sred
puta umru. Za to cuje otae i dotrei odma, poslje dode i kadija te
vide gdje Stl djeca naglo umda, kao da su otrovana. Pitaju slugu,
kojli je snjirrna bio u lovu, gdje su bili i jesu Ii $to jeli? Sluga hie,
kako su se svraeali kod Svesebe, i da su ondje jeli hljeba. Na to
pozovu Svesebu, up;iltaju je, i ana svekaze ka.ko je bilo, da im je
dala od iste pogace, koju je njojzi prvo na dan njihO'Va mater dala.
Onda beg zenu zdapli za vrat, ka2Uj zeno, sto je u stvari? Zena
mu kale sve kako je i sto je hotjela uciniti, eto tako posto je
izgubila dva sina ana prirzna za zi.V'U istinu, 5to ko Cini, da je bas
sve sebi).
Tesk' onome kome se iz plijena vra6a.
(Plijen zove se u Hercegovini ovce, koze, goveda i to kad se
od neprijate1ja otme, ill neprijatelj zaplijeni. U Hercegov:ini dut
crnogorske graniee hiD je obieaj, kada bi 5e Cije blago zapJijenilo
i oeeralo, potrCale hi sve kOlllS.tje i priteikli u pOIDOC, te ako bi
taj plijen ad neprijatelja oten d nazad ga povratili, onda bi po
obicaju i narodnom pravu neSto sebi uzeli, a ostalo bi vlastniku
povratliJi. Za to je reeeno: :l>TeSk' onome, kome se pIijena vraea.)
343
Tko mnogo drobi, malo vrijedi.
Tko po selu mnogo ide, ili ee ga psi ujesti
ili ee na rucak nabasati.
Tko rat zelio, kod kuce ga imao.
Tko tudu kokos izjede, neka svoju odmah sveze.
Tko uzme Sarajku, zaboravi oca i majku.
To je na vrbi svirala.
(ZnaCi, to je niSta, iIi: Jedna prazna au drugoj takoder nista.
Ovome slieno je: To je na Velezi magla).
Zemlja mu kosti izmetala.
(Ovo je kao neka mala kletva, kada tko :koga proklinje, tako
mu reee. Obratno onorne: Lahka mu zemlja gdje len!).
Zimno stene i ljetna mlada ne valjaju.
Zla se zena kazati ne moze.
(0 zloj zeni mnogo se nesto medu narodom pnca. Izmedu
ostalijeh pripovijedaka euo sam od jednoga kako je u nekog selja
ka hila zla zena, 5tO bi joj god rekao da ueini, to bi ona sve obratno
i naopako uradHa. Jednoe pode seljak u polje na njdvu, da obra
dill!je svoje zito, te reee zeni: Nemoj mi danas donositi rueka!"
Kada je bilo podne, al eto ti zene i nosi mw,urueak. Ali bila je
tude na njivi, jedna bezdana jama, koju je malo prvo njezin mm
6ilimom poknio. Posto seljak priani od zene ruCak, reee joj: nemoj
ti zeno na anaj Cilim niposto sjesti, jer ees zlo proei. Na to zena
odmah zaskoci se te sjedne na 6iLim i upane bez traga u jamu. Dode
veeer, otide seljak kuOi, susretne ga njegovo dvoje malehne djece
i pitaju ga s plaeem: Babo kamo naSa majka? Na to se seljaku
raZali, te on sutra dan ode da iz jame vadi zenu. Spusti we u
jamu i potegne gore, kad vidi, jedanstarac uhit:io se za me i moli
seljaka da ga izvadi a da ee [JIlU dati jedan savjet, koji ee mu
nebrojeno blago vrijediti. Na to seljak izvadi starca i upita ga
Sta je i ko je? Rete starac: Ja sam (tamo on) vrag, bili smo u
ovoj jami sed.merica, stanujemo ,]rna sto godiJna, pak jueer dode
kod iIlas jedna zla zena, te oni SVii. ipObjegose, a ja ne mogoh, jer
sam u jednu nogu sakat, te s toga sam evo od sinoe say posijedio.
Dalje reee vrag seljaiku: Evo ,ti ova sipCica, a ja idem pak eu uniCi
u ca:revu keer, car ce trafiti svuda tko bi mru spasio dijete. U to
vrijeme mse prokaZi da je moZes 'Spasiti, i am njojzi dodeS, udari
344
je tom s,ibeicom, ja eu odmah iz nje izaCi, za to ee ti car dati
nebrojeno blago, ali viSe ne smijes to einiti, tako reee vrag i ode.
Ne prode mnogo vremena, na jedan put euje se da je :vrag
uniSo u carevu keerkiu, te car daje neizmjerno blago onome, ko bi
je'Sipasio. Seljak rproglasi da on to moze ueiniti, ode tamo, kurtamse
carevu keer i cia mu caT nei=jemo blago.
Do nekoliko vremena euje se da je isto vrag uniSao i u kra
Ijev:u keer. KTalj poruci Carll da mu posalje OIlog selja:ka, da mu
spasi keer, ili da ee mu navjestiti rat. Car za izbjeei od rata
odmah naredi i posaIje seljaka kralju. Kada dode seljak tamo,
moli se bogu i udarr'i onom sibeicom, ali vrag iz nje neee da izade.
Tako Cini za nekoliko dana, ali ,sve bude uzalud. Nakon jedne
sedmice reee seljak IkTaljru, da svalci dan pale s grada po dva topa
5tO je i uCinjeno. Kada je bHo deseti dan, Toce seljak, te opali se
ujedno preko pedeset topova. Na to stane pitati vrag j,z kraljeve
kcerke seljaka: Za sto je pucalo od toHko dana sarno po dva topa,
a danas preko pedeset? odgovori seljak vragu: Za to, jer danas
dolazi ana 7lla zena. em to euje vrog u carevoj keem odmah rete
seljaku: Dakle ja bjeZim u Indiju, a ti bjeii kuda ZIlaS, da ti Bog
bude na pomoei S tim bude spasena i kraljeva keer).
Poslovice u stibovima
Bez mahane tko trazi jarana,
Uvijek ce ostati bez jarana.
(Jaran - prijatelj)
Budi vetil ako posla nejmas,
budi tefil ako dtiZan njesi!
(Vecil zastupnik, punomocnik; cefil
- jamac)
Da su momei oko vatre lonei,
sve bi cure kuharice bile.
Dokle mudd cupriju iznade,
dode ludi preko vode pride.
Dok imadoh ja u dZepu svome,
svak me fali i govori za me.
Dok mi nesta iz dzepa dukata,
svak me kudi i nemilo kara.
Dok je corbe bit Ce corboloka,
~ o k je oohe, bit ce cohodera.
Nikad neee nestat ulizica.
Gluhu saptat, slijepu namigivat,
bas ko trijezan pjana svjetovati.
Halat radi a majstor se fali,
hecim lijeci a Bog zdravlje daje;
covjek snuje a Bog odlucuje.
Igra medo pred komsinskim vratim',
on ce brzo i pred nasa doci.
Kojoj vodi ne znas dobra gaza,
ne treba je ni gaziti ludo.
Kud god odeS, ostavljaj pendzera,
nek se moreS opet povratiti.
Miluj vranu dok steees sokola.
Ne budali udbinski dizdare,
San je klapnja, a Bog je istina,
sve ce biti sto bude sudeno.
346
Od duhana kuc.a popljuvana,
od rakije kuca poplakuje,
a od vina kuca je nemirna.
Od nevolje nema skole bolje.
o starosti, hrdavo oruZje,
zao mrijeti, a mucno zivjeti.
Od kako je svijet postanuo
njekom mati, njekom je maceha.
Svaka krava svoje tele liZe.
Svezi konja gdje gospodar kaze,
pa makar ga raskinuli vuei.
Tesko agi koga uce sluge.
u tudini neznanu deliji
kesa - kuma, torba - posestrima.
Prispodobice
Bos kao pas.
Cakli se kao macje oko.
Crne joj oci kao dvije trnjine.
Ceka kao ozebo sunca.
Dovezao ga se kao svrab straZ:njice.
DrSce kao riba na ostima.
Drfi ga kao malo V'Ode na dlanu.
Drfi ga se kao pijan plota.
Gotov kao baba na kahar.
Hukce kao jejina.
Jak kao mooed.
Jak kao zemlja.
Jede kao mecava.
Klanja se kao vlaska mlada.
LeZe ranjenici kao snoplje.
Loji ocima kao maw kad stetu uCini.
Ljulja se kao babini rubi.
Namrgodio se kao da ce mu snijeg iz cela
udariti.
347
Oblizuje se kao psina oko mUna.
Prionuo kao gladna macka na diigericu.
Pun besjede kao sipak zrnja.
Slatko kao dusa djevojacka.
SIozni kao nokat i meso.
Udara iz njega kao iz bacve.
U2)diSe kao siroce za materom.
Zagledao se kao tele u sarena vrata.
Protivne prispodobice
Bijeli se kao ciganska majka.
Dobro mu je kao raku na ugIjenu.
Faia ti kao da si mi kucu zapalio.
lma kao u zabe dlaka.
Pripravan kao bos u trnje.
Narodne poslovice, odabrane iZ zbirke
Vuka S. Karadfpa
Ako rni ne meteS kuce, mekse rni je spavati, ako mi
ne peres sudova, gusca mi je corba.
(Kazao neunocan svekar zloj snahi).
Ako ne mozemo kako hocemo, a mi cemo kako mozemo.
Ako rekoh, ne posjekoh.
Ako ces da se osvetiS Turcinu, moli Boga da pocne
piti rakiju; ako ces da se osvetis Srbinu, moli Boga da ode u
hajduke.
(Jer Turcin kad poene piti, on pije dok ne propadne sasvim,
a Srbin !kad ode u hajduke, vee je ik,u6u svoju raskuCio, a i glava
mu je gotovo na koeu.) Po Vuku KaradZicu.
Aferim je i magarcu, kad iz blata iznese.
Begovae je begovae, ako nece imati ni novae; a magarac
je magarae, ako ce imati i zlatan pokrovae.
Besposlen Mujo fiseke savija.
Bio i na situ i na resetu.
Bice misja rupa za dukat.
(Kad nevolja doae)
Bogatstvo prikriva horjatstvo.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog srecu dijeli, a viahinja surutku.
Bogu bozije, a earu earevo.
(Valja davati).
Boli viahinju peta, da ne ceslja vune.
BoIje je popa vezati nego za njim natezati.
BoIje je umjeti nego imati.
Bolje je iz daljega ljubiti nego iz bliza mrziti.
BoIji je dram sreee, nego sto oka pameti.
Bostandziji kTastavee prodavati.
(Kazlvati sto onome koji one bolje zma).
Brada narasIa, a pameti ne donijela.
Brani se dok te Ijudi ne objasu, a posto te objasu
nije fajde braniti se.
Brat je mio koje vjere bio.
Budale kuce zidaju, a mudri ih kupuju.
Bujrum Musa kupusa! - Mogu ja i mesa.
(Rekla baka gostukoji 3e grabio 1Z kalje sarno meso, a on joj
odvratio na :svoj naCin).
Carevae je earevae, ako nece imati ni novae; a magarae je
magarae, ako ce imati i zlatan pokrovae.
Car na eara bez velike nece.
Crn ti obraz sutra na divanu,
k!o sto ti je danas na mejdanu!
Cija sila, toga i pravda.
Cista se data hrda ne hvata.
Covjek se uci dok je ziv, pa opet Iud umre.
348 349
Corbe cok, mesa jok.
(Puno corbe nema mesa)
Cuvaj bijele novee za erne dane.
Celava je lasno obrijati.
Cor-beg sjasi, Mustaj-beg uzjasi, dok doratu grive otpadose.
Da zna kadija sto je rakija, on bi mjesto citaba driao
bardak pod glavom.
Dva pehlivana na jednom konpeu ne mogu igrati.
Danas vezir, sutra rezil.
Dobar glas daleko ide, a zao jos dalje.
Dobar konj iIi ce ohramiti iIi Ce ocoraviti.
Dobro je (kadsto) i pametnu renu poslusati.
Dok zmija zmiju ne prozdere, ne moze aZdaha postati.
Dok je moj babo oblazio, donde je kuci dola\lio;
a sad kako pode na precae, onako i zaglavi.
Dok se jednome ne smrkne, ne moze drugome da svane.
Dok se Iisici prouce berati, ode koza na pazar.
Doei ce vranae u tijesan klanae.
Doslo mi je haka glave.
(To i to mi je tako dojadilo, da sam od toga vee gotov
umrijeti).
Drlati jaIovu kravu i sabat, to je svejedno.
Drli se glave, a mabni se nogu.
Drheu mu ruke kao da je tud amanet pojeo.
Drugi dan druga nafaka.
Drugome hater, a sebi zater.
Djeca, budale i pijani istinu govore.
De je svadba, da si deUbasa, de je sofra da si dolibasa.
De je senluk, nek i hala gori.
De se prdi, ne da se klanjati.
Zali boze tri oke sapuna sto poharci bula na Arapa.
Vatra i voda dobre su sluge, ali zli gospodari.
350
Vatra se zejtinom ne gasi.
Veresija pedevsija.
Voda svasta opere do pogana jezika.
Voda svasta opere do erna obraza.
Za nevolju i krmka daidZom zovnuti.
Zdrav, Osmane, ako ti ostane.
(Kad flasa okolo kola).
Zima gizde ne gleda.
Zlatu ce se kujundZija naci.
Zlo je ko ne zna a uciti se ne da.
Zlo cinio, sijaset primio.
Zna se ziato i u dubretu.
Igraju joj oei kao na zejtinu.
Izbuljio oei kao sarajevski cifutin.
Izgorjese mostarrske svijece hesapeCi sarajevsko blago.
Izio pas talambas. Hrdava cast, a golem glas.
Iz prepuna canka nije grjehota odsrknuti.
IIi kupi halat, il ostavi zanat.
I tu ima njegova masla.
I corava koka nade zmo.
Ja tebi glas, ti meni mustuluk.
Jedan u klinae, a drugi u ploeu.
Jedna glava, hilJadu jezika.
Jedno misli pijanica, a drugo mehandZija.
Jeftin espap kesu prazni.
Kad lisica preko leda prede, onda mozes topove voziti.
Kad svi povicu: pjan sil Lezi ako i nisi.
Kad se hrsuzi zavade, jedan drugog izdaju.
351
Kakvo gnizdo, takva tica; kakav otae, takva dica.
Kakvu ko pitu zeli jesti, onakve i juhke razvija.
Kako ti je ime? - Islam. - Tako sam ti i sam.
Kantar kadija.
Kao Nasrudin-hodZa!
(Kad netko radi naopako).
Kao uoci kijametal
(Kad je wlo TUfno vrijeme).
K.asapsko je meso po cetiri pare, Iovacko po gros,
a hrsusko po dukat.
Kasalj, suga i asikovanje ne moze se sakriti.
KiridZija, kamo ti 1cidja? - U handzije i u mehandZije!
Ko besjedi sta hoce, mora slusati sta nece.
Ko visoko leti, nisko pada.
Ko drugome jamu kopa, sam ce u nju pasti.
Ko zenu slusa, gori je od zene.
Ko zna bolje, siroko mu polje.
Ko zna - ne zja.
Ko ima obraza - dobro zivi, a ko nema - jos bolje!
Koj.a vocka sarna pada, ne valja je mlatiti.
Koja kokos mnogo kakoce, malo jaja nosi.
Ko jedanput ukrade, uvijek se za hrsuza ddi.
Koji koga begeniSe, s onim i eglenise.
Koji su bili torbonose, oni su sad barambase.
Kom je zIo, i gore mu se sprema.
Ko nema parneti, ima noge.
Ko od dvadeset godina ne zna, a od trideset nema, tesko
kuCi koja ga ima.
352
Ko ranD rani, dvije sreee grabi.
Ko s vragom tikve sadi, 0 glavu mu se razbijaju.
Ko se fajdi nada, onaj mora i stetu da trpi.
Ko se fali, sam se kvari.
Ko ti je mani, bio ti u najmu.
Ko seer hoee pridobiti, mated valja da se umiljava.
Ko umije, njemu dvije.
Lako je kavgu zametnuti, al je tesko kavgi dZevap dati.
Lijepa laZ - siromaska sermija.
Lijepa (rijec) lijepu iSte.
Lijep debeo, zendZil pametan.
Majmun je majmun, ma u kakve ga haljine obukao.
Metnuli mu perdu na oei.
Miraz djevojku udaje.
Mleci evijet, a CaTigrad svijet.
Moja mati i njegova mati na jednom se suncu grijale.
Nagazio na sugreb.
Nakvasi malo, nisam baS iz Sarajeva.
Na litre uhodi, na drame ishodi. (Bolest).
N.a ranu bi ga privio.
Na cijim se kolima voziS, onoga i konje hvali.
Ne budi primijenjeno!
Ne da Coso Bosne.
Nema smrti bez edZela dana.
Ne moze biti hrsuzin bez jataka.
Ne moze se (kriva) Drina ramenom ispraviti.
Ne mozes dlanom sunce zakloniti.
Nemoj biti Ijuta, da ne budes ruta; veee budi dobra,
da ne budes modra.
23 Narodni humor i mudr05t Musllmana 353
Ne ortaci se s onim skim ces tesko hesapiti.
Ne padaju iz neba pecene musmule.
Ne staje on na truhlu dasku.
(Zna sta radi)o
Ni beza, ni veza.
Nije blago konji ni volovi, nit je blago srma niU
zlato, no je blago sto je sreu drago.
Nije za svinju od kadife sedlo.
Nije onaj Iud koji je devet proha izio, nego onaj koji mu
je dao.
Nikad nece imati tri jake za vratom.
Niko ne moze natkati mahrama, da cijelom svijetu usta
poveZe.
Ni kudi Heraka, ni hvali Petaka, oba su brata jednaka.
Ni pomozi bog, ni selam alejkjum.
Nit se zna ko drobi, nit ko kusa.
Ni u tikvi suda, ni u Vlahu druga.
Obrlatio je hajgir coru.
Od domaceg hrsuzina teSko jesaC-Uvati.
. Od inata,nema gqreg zanata.
Od incara nema boljeg ca<ra.
Od oea sermiju, a od Boga zenu.
(Valja iskati).
od tebe sefte, a od Boga bericet.
Od te kajde nema fajde.
Od usta odvrzi, a na se vrzi.
o jarane, bole Ii te rane? - Da ne bole, neb' se
rane zvale!
Onaj mi je brat, koji mi je dobru md.
354
Pije krv na pamuk.
Po zlo ne valja elcije slati.
Pokomu glaw sablja ne sijeee.
Pribira nafaku.
(Kad bolesnik pred srnrt rnnogo jede).
Prije kadija iz Stambola,nego hodza iz Kotora.
Promece se kao hodZa kroz ponjaw.
Radi, ali ne ukradi.
Razumije se kao magarae u kantar.
Rugao se lonac tendferi.
(8to je crna).
Sacuvaj te Boze, kamkala, jer iskamka.
Sacuvao te Bog s rogatim se bosti i s celavim cupati.
Sacuvao te Bog od Hasana dizdara i njegova krivoga
kantara.
Svakoj susi: Ej, vala!
Osta glava celaya!
Svacern irna prilika, a prijesnacu lopar.
S jednirn Vlahom jedi i pij za hastalorn, a drugoga vezi
u vrecu pod hastalom: sto ti god rnisli onaj pod hastalom,
to ti misli i onaj
Smaza kao Fata pitu._. _
Sreenom zene umiru, a nesrecnom kobile erk'avaju.
(Pripovijeda se kako je neka:kvorn coeku, koji se u 'Dudiu zemlju
bio doseHo, crkla krava pa za njom i kobila, Ii ni jedan ad njego
vijeh susjeda, Kojima se tu.Zio, nije ,rekao da IIl1U naknaili koju od
tijeh steta; a kad im se stane tuZiti da rnu je umrla zena, svi navale
da ga zene; onda on rece da je u onoj zernlji bolje da coeku umiru
zene, nego da rnu crkavaju krave i kobile.
Tvoj sevap, a naS dZevap.
Tele mnogo, koka malo, jagnje bo, te zetu jaje na taw.
Tele za tele, ako i nije Sa'l'eno.
23*
355
"
TeSko Kolaku na zlu konaku.
Tiha v'Oda brijege nosi.
Top je puka'O i bajram je prosa'O.
Top puce, bajram prode!
TraieCi iglu, izgubio cuvalduz.
Ttbuh je najb'Olji sahat.
Trbuh nema pendZera.
Tri stapa i cetvrt'O citab iz dZenetao su izasli.
Tudinu se hvali, a svojemu se pozali.
Vdala se kurva za dZidiju, ad veeeras do jesenas.
'Vzegla oei ka'O eengija.
V zene ,je ~ u g a kosa, a kratka pamet.
Vzeh vraga porad ~ l a g ~ ; blago propade, a vrag ostade.
, . V jato golube. .
.\.
(Da: .te kobac odnese!)
V luda kmeta brza besjeda.
V svak'Om hljebu ima mekinja.
"
V snu se ne snilo.
Ustan1, lijeIrl - Bog srecu.dijeIiI
Vcrn fefter 'koga'zapisati.'
(Zapamtiti kao zla covjeka).
mama a ne oCima, valja se zeniti.
Frk para, pamr te naSao!
Hazur kola bez tockova.
Hazur puska bez kremena.
Hair je na Visegradu cuprija.
Haturdiija ce najvise biti u dZehennemu.
356
Hitar budi sta cuti, a-tih govoriti.
Haee kula izgoriti, ali ce i miSi s njome.
Hoeemo se pomiriti, al se necemo viSe masalama pratiti.
Hrsuzin hrsuzina lahko pozna.
Dzin baska, a sejtan baska.
Sto govoris, to meni, a sto misliS to tebi!
Stogod ko cini, sebi cini.
Sto dalje, sve bliZe smrti.
Sto besika zaljuljala, to motika zakopala.
Sto mi velis, nek mi bude, sto mi feliS, nek ti bude.
Sto ce jesenas, neka bude veeeras.
Sto umuz, to u guz.
(Sto zaradito pojede).
Pitalice
Reka'O neko Hodii: - Hodia, bolan, CUO sam da te se ne
boje djeca? - Vallahl, ni ja djece, pa neka ide cudo za grdilo!
Pitali su HodZu: - Kad ce biti kijamet? Vallahi onda
kad zene poenu zapovijedati i gate nositi!
Pitali kadiju: - Gdje se najbolje zivi? - Ondje gdje se
mukte jede i pije!
PitaU starca: - Kad je covjek u svom vijeku najveseliji? -
Dva puta: prvi put kad se zeni, a drugi put kad mu zena umre!
Pitali kiridiiju: - Bolan, sto si tako pretovario to kljuse?
- Bogme mu ja nisam mv da je konj, i sto se ne bjeSe roditi
beg ali aga.
Pitali ud'Ovicu kad se preudala: - Ali ti je ovi mm miUji,
ali 'Oni prvi? - Prvi je bio, a ovi omilio!
Pitali djevojku, zasto se vjenca za stara covjeka? - Bolje
je uz starca papat, no uz mlada plakat!
357
Pitao brat brata: - Sto tako rano ozeni sina? - Da ne
pjeva!
Pitali staru djevojku: - Zasto se dosad ne udade? -
Bogme, car za me ne cu, a vezir ne vidje, a ja ne htjeh tako s
reda!
Ciganina: - Kako mate kad je u vas podne kad
nemate sahata? - Po trbuhu!
Pitalo dijete oca: - Ali je lakse ugostiti sita ali gladna
covjeka? - Lakse gladna, jer sve pojede, a sit izbira.
Pitali TurCina: - Kakve je dlake najbolji konj? Ne
kupuj vranca, prod se alata, gizdaj dogata, a jasi dorata.
Pitao magarcic oca: - Sto te one danas zovu na svadbu?
- Bite nestalo drva.
Pitali Nasrudin-hodZu: - Koji su najdulji dani u godini?
- Oni liZ ramazan kad se posti.
Pitali hadZiju: - Kako ti bi na 6abi? - Najbolje mi zna
tobolae.
Pitali Nasrudin-hodZu, koliko je od neba do zemlje, a on
odgovori: - Taman koliko je od zemlje do neba.
R:azgovarali se hodZa i kadija, iIi je bolje rano umrijeti,
iii kasno, a cuvsi to kadijino dijete rece: - Bolje bi oboJici
bilo da se niste ni radali.
Upita neko Nasrudin-hodZu: - IIi se je bolje zeniti rano
iIi kasno, a on reee: - Mladu je bolje rano, a staru kasno.
Nekakva djevojka stajaSe zamisljena na prozoru i rece:
Ah da .imam sina sabana, i kulu sa tri tavana, pa da mi se sin
slomije s ovog pendZem, sta bi majka kukavica? - pa se od
jada bad niz prozor i pogine.
Upitali Nasrudin-hodZu, koji je naJbolji Hjek od kuge, a
on odgovori: - Kljuka i motika, - tj. ukopati.
Pitali su Nasrudin-hodZu, ko najgrde psuje, a on odgovori:
- Vlah s koca. - A ko nasrOanije Ijubi - Pjana snaha djevera.
Kad je poslao car turski Hercegovini novoga vezira, povice
Coso, metnuvsi ruku na jatagan: - Ako mu je car dao, ne
damja.
358
Nekakva mati rekla je seeri: - Da znas, sOOTee, kako je
muka Iroditi, nikad se ne bi udala,a ona joj odgovori: - Prijed
nego se udam, ne vjerujem ti.
Kad je umirao Nasrudin-hodZa, stane ga narod moliti da
im ostavi pamet, a on odgovori: Ko sto neka i cuva.
Zagonetke
STA JE OTAC, STA LI SIN
Hodio nekakav veziT u loy, pa ga zatece noe, te bi prinuden
konacru u jednoj seoskoj kuCi, ali se ne kaZe, ko je ni Sta je. Po
veeerisjede& krajem vatre vidi doma6ina gdje uze u krilo jednoga
sinciea, i upiil:a domacma: - 8to ti je to dijete? - A on mu odgo
vorl: - Ovo je moja zabava u besposlici .i u nevolji razgovor. -
Vezir sutra dan otide, i opet dode do pesest godina, pa upita
domaCina: - Ko ti je ovo momce? - Ovo lUi je ortak odgovori
mu. Vezir opet otide, Ii do peSest godina k1uCi 1,z lova swati kod
istoga seljaka, pa, kad mu vidje sina, opet ga po treci put upita:
Koji ti je ovo? - Aon njemu: - Ovo de moj dJusmarn. - Zacudi se
vezilr na ove domaCinove odgovore, pa mu .reee: - Kad sam najprvi
put doSao u ,1Jvojru kueu, 'ja sam mao, da ti ,je one WO ISmcic, a poole
tako isto, ali <rnikaZi, zaSto mi u m ruaha 'kaza ISve drukcije? - Oni
mu domaCin odgovori: - Dok je moj sin bio do desetak godina,
bio je moj razgovor Ii igra, a k:ad mu bi ok01o petJnaest, poee da mi
pomaga ku.cnje j zemaljske poslove svrsivati: zato ga 1a nazvah da
je moj ortak; a sto ti smoC rekoh, da je moj d'llsmanin, maw da
sam ga, ima dvije godine, ozenio, pa mu zena cljeni'Va i traU od
muZa da joj lIlabavi j, sto se moze i sto lSe ne moze, a an lIlema para
da 10j Illl\lbavi, ,te sad moli Boga,da Cas prije umrem, kako ee posle
moje smrti prodavati moje teeenje, da zeni ugodi.
OPKLAD OKOLO KOlE
Nekakav covjek 'llbio u carS:iJji pa posto je meso prodao,
prostre capru rpred S'Vojim dJueanmn da sesuSi. DucoodZ.ija, njegov
komSija, rere nekoldcini koji su moll u dueoo'll sideLi: sjedite vi
ovden, idem se lIlesto Ofikladiti is onim fuvjekom te je juce ubio
kravu, pa ill ja ill on izgubio pieete i vi s nama. Pode k onome cija
je bila kom, pak ga ozbiljno zapita: - Cija je oVo koza? - Moja.
Valalj, n:i:je. - Va:laj, jest. - Da se opkladimo 'll oku vma da ruje.
- Valaj, ho6u taman u dlvije. Opklade lSe, jer 'Be obadva mdaju
da Ce dobiti. llitam ValS: to je ad. ove dvojice dobio opldad? -
Bogme oni cija je koZa bila, ada kako ne? - Jok, nijeste pogodili:
koza nije bila njegova nego goveda.
359
OTAC I TRI SINA
Neki Mu'S1i.man ostavi tiza svoje smrti svoj1m .1Jrlm sinovima
19 deva, pa razdjele tako, da najstariji sin dobije polovinu, srednji
cetvI'1tinu, a najmladi peti!nu. Broca se ne mogahu !llikruko pri raz
ddobi iUjedimti, te otidu lkadij:i, da 1m sudi.
Kako,fun je kadija presudio?
Kadija reee ovako:
- Ja rimam u svojOljstali jednu staru devu,koja mi nije vise
od koristi, pa varn. je poklanjam. Sad broji vasa bas.tina dvadeset
deva. Najstarriji brat neka U2lIlle polov.inu deva, a to je 10. Srednji
brat neka U2l.IDe eetvrti!nu, a to je 5 deva. Najrrniadi brat neka uzme
petinu deva, a to je 4. Svoju stam devu OU ja natrag uzeti, jer je
nijedan neee.
ARAPIN I DVA BEDUINA
Jedan Arapin putovaSe po pustinji. Umoram dode do Satora, u
kom su dva Beduina poeivala. Isti ,gu se baS spremali da rucaju.
Bedu1n A iimao je rtri krusea, a Bedu1n B 5. Obojica pozovu Arapi!na
da sjedne i s njima blaguje. om jedose ii 'Sve rpojedose. Arapin,
bogat Oov;jeik, Ul"Uci BedWnima 8 dukata, da 'podi>jele.
Be<;ltlin A, buduOi da je imao 3 klrusca, reee Bedninu B, da mu
pripadaju 3 duka1a. Ovaj se ne htjede zadovoljiti zeleei 1malli je
dna!k dio sa svojiro drugom, te se posvade i ouau lSueu, a ovaj im
dosudri: da Beduin B ima dobiti 7 dukata, a A sarno 1 dukat.
ZaSto je sudae tako sudio?
Sudac je ovako sudio: Ne zna se, tko je vise oct vas pojeo.
No uzmimo, da .ste jednako je}i, onda je od 8 kruhova pojeo svaki
8/3. Ti A, mao si 3kl1:usca, dakle 9/3, a sam si pojeo naxavski
8/3; iz toga sIijedi, da je putnik od tvoga hdjeba pojeo 1/3. Ti B,
~ m a o si 5 krusaca, t. j. 15/3 ; sam si naravslci pojeo 8/3, a putnik
je pojeo tvojega kruha 7/3. Prip,ac),a tebi, B 7 dukata, a tebi, A,
sarno 1.
OKLAD DVA TURCINA
Pri jed:nom sije1u zai!nade se dvojdea momCadi da je jedan od
od drugoga j1l[laCnijega srca. Stariji ,reee mlademu: Hajdel Ko
od nas dva do veee pode u groblje i nad grobom jednoga mrtvoga
nruoZi vatru pa 2lgotovi u .tavi pirt:u a pojede je a ne uplasi se, oni
ce ibiti prarvi junak i srea junaCkoga. Mladi pristane i Teee: Hajde
td sutta na veee i kad bude po noCi ponesi sobom sve sto treba za
pnu, zgotov.i. je i rpojedi; evo dukat, a ako se prepade, ,td ga das
meni, Pred druS1JVom dadose jedam drugome ruku da ce svoju
rijec obojica obdrZati. Mladi-odmah po akSamu podigne jednu plo
eu i uvali se u grob pa ceka starijega, a ovi kad bi u ponoci evo ga
gdje ide, nosi sobom brasna, masla, meda i sve drugo sto treba za
pitu, ukrese, stakne vatn!, i u tavi poee praviti pitu, i 'kad bi gotova,
saV'ije Doge na tursku poda se pa poce da jede. Mladi ustade u grob
pa sa svom snagom zaprije ozdol u onu ploeu na koju mu drug
sjedijaSe, a ov.i upita od ozgo: Ko je to sto mi ille da IS m ~ r o m
veeerati? A oni iz groba: Mrtvil Da i on malo pite jede, miCi mi
se s groba u kojemu poeivam iilma 20 godiJna, pa mi pita zamirrisa.
Gomji pomisH da Ise nije s ml'tvijem toliko santi, rpobjeZe i ostavi
mu v,ise no po pite u tavi. Pitanje: Ko je od ove dvojiee bio slo
bodnijega ,srea? Oni sto je bio u grobu. - Nije istina nego
ani sto je na grobu pravio phu, jer nije znao da je oni zivi u grobu
bio, nego rmrtvi da se iz groba dignuo.
STA TREBA DOBRO POTKOVANU KONJU?
Prekovao ciganin 'konja nekakvome begu i rekao da mu
potkovacinu plati, no ciganin, ka ono ti ciganin promisli kako bi
bega prevario, te mu rete: Hej moj zlatni bezel Ako pogodis sto
treba dobro potkovanu konju, halaliCu ti sto sam ti konja sad
potkovao: a ako ne pogodis, da mi za svaku nogu platis toliko
kolilko se plata za sve Cetiri potkovane noge. - Hoeu valaj, odgo
vori beg: Bogme se hoce 4 potkova, 24 kIinaca, korac i, klijeSta;
jesam Ii pogodio ali ne? - Nijesi efendum, a ako ne vjerujes
sidimo k tvome konju u podrrum pa da vidimo. Podu obojica, a
ciganin upita bega: Je 1i. dobro ovi tvoj aogat potkovan ali nije?
Beg obiae sve cetiri noge konju i kad vidje da je dobro potkovan,
odgovori: Valaj jest dobra da balje ne moze - He, pa sta sad
treba tvome dobro potkovaillome konju? - Valaj ne treba nista,
ciganme :i oiganski sine, evo ti pare.('
TURSKE MAJKE DIJETE
sikala jedna bUla svoje kutnje dijete u kolijevei pa mu pri
pijevala: Nina, ninaj mog sina, sine, meni unuk i djever. Pitanje; sto
je bilo ovo dijete onoj Turkinji: Evo kako: Turein uzeo djevojku po
smrti prve zene, a sin mu vjenca malo poslije maj'ku ove djevojke
da bi ,tako naslijedili sve sto je majka i keel' :ianala, jer nije bilo
muSke glave u onoj kuru, dakle ova posljednja sikala je dijete svoje
kcere, il:e joj po keeri dolazi &inu mi sin, meni u,nuk jer joj ga
keer rodila, a djever t. j. kao da su zaove u jednoj kuCi udate.
POTPISAO SE DA UBIJE CARA, A NECE
U neikakivome prestomome gradu naume veziri ubiti svoga
eara ali se ubojaSe od jednoga koji mnogo bijaSe svome caiI:'U vje
ran. Dogovore se da ga dozovu i da ga usiluju da se potpiSe kako
i on IDa to IUbis1JVo rprirstaje. PoSto ga dobave, zatvore vrata od sobe
i prikatu mu 0110 pismo na kojem su se svi bi1i. potpisali i zaikleli
360 361
da svoju nad carem izvrSe, govoreCi IIl1:U se iti na ovo
pi!smo ne potpiSes, poginuo si! Kad prouei ppsmo, ni najmanje
se ne uplasi, nego ravnodusno uzme pero i zapiSi ovako:
Ubiti Cara dobro jest, bojati se nemoj.te. Ako vii pristajete
ja ne suprotivim se.
Pitanje: Sad mi kaiite je Ii i ovi pdstanuo na to ubistvo iIi
nije? Jest, a da kako nije? - Nije, a eujte zasto ne. On odma
potrCi i kaie SVOIIlU caru sto su ugovorili njegovi veziri, te car u
ilsti cas dade sve hapsHi: no kad da se i oni njegov vjerni
ljuhimac potlpisao kao i svi mugU, dozove ga k sebi i lI'eee rou: A i
ti 8i IS njima priS1:anuo, nevjemi sine da me ubijete? - Nijesam,
odgovori mu [lego ovako (iste rijeci ali promijenivs,i znake
pravopisa):
"Ubiti cara, dobro jest bojati se, nemojte. Atko vi pristajete ja
ne, suprotivim se.
OD LUBENICE NEMA NO JEDNA
Razbolio se nekakav beg, i na um palo mu na lubenicu, te
posalje sina na pazar da mu kupi, govoreCi mu: }}Meni ne treba
no same jedna, ali ti valja kupiti toliko koUko moras dati dumruk
cijama na Sestoro vrata, a da rnenesamo jedna dode. ga sin:
A po koliko uzimlju dumrukeije dumruka? - Bogme svi redom
po polovicu od lubenice koliko ih goe bude. Pitanje. KoUko je
morao lubenica kupiti za da jednu donese svome oeu? On ih je
kupio 64. Prvi mu je uzeo 32, drugi 16, treei 8, cetvrti 4, peti 2, a
sesti jednu, a jednu ponio oeu.
CAREVA I DERVISEVA POGODBA
Igralo se carsko dijete u basei kraj bunara pak 'slucajno pane
u bunar. Jedan DerviS, koji je bio dosao da prosf, ilead potrei
i ugrahi dijete iz vode, a car to gledaSe s pendZera od Saraja
dozove DerVlisa, govoreCi mu: Ti si moga s.i.na kurtarisao od
sad trazi od mene sto goe hoceS da tipoklonim. DerVlis se
earu pokloni pa mu reee: }}Cestiti Padisa! Ja sam fukara
i 0 milostinji zivim, pa ne traiim drugo osirn same da u tvome
Saraju moLim Boga (la 40 dana, a ti mene da placaS ailuk prvi dan
pa;ru, a do 40 dana 6vaiki dan da mi ailuk taman poIovicu umnoza
vaS (t. j. I-vi dan paru 1, 2-gi 2, 3-6 4, 8 16, 32, 64 i t. d.). Cam se
to ucini wlo malo i obeea mu. Kad se naVlI'sHo 40 dana, 2mate Ii
koliko je iznosilo para? Iznosilo je 306 biliona, 877 miHona, 906 hi
lljada, i 944 pare, !to Cini 7 biliona, 671 milian, 947 hHjada, i 673
fionina i 60 :k:rajcara austr. wednosti. Kad HaI2l1laJdar p:l1ine:se earu
oW raOuiD., car se nade na veiliko eudo pa Teee Derviu: Za sad 'ne
mam sve pare da ti isplatim, a moja se rijec ne porijece, nego nek'
ti pare kod mene stoje na mteres dok si ziv; u mOIne ces Saraju
konaOiti, jesti ii piti 'kao i ja, te mozemo Ii carevati zajedno.
362
SARAJEVO I SARAJLIJE
IZ putopisa Ev/ije Ce/ebije*
(amro 1657.)
Gradevine velikog sehera Sarajeva
Na sjevernoj, sjevernoistocnoj i zapadnoj strallli ovog visokog
grada na terenu i:spresijecanom brdima i dolinama, po pittomim
hrezuljcima, s desne i s tiijeve siraille djeke Mil jacke, po vrtovi
ma i bascama, nanizane su amfiteatralno u grupama, krasne i
simpa1licne kuee sa dimnjacima (badZa) prizemne i na sprat. Pom
vene su veOinom eererrritom, neke sindrom. Svaka kuea ima zivu
vodu.
Prema tefteru nacelnika grada (seher cehaje) Sarajevo (Saraj
Bosna) ima u svemu cetiri stotine mahala. Od .toga u deset mahala
stanuju Srbi, Bugari i Vlasi koji spadaju u raju. I Jevreji takoder
imajusvoje dvije mahale. Grcl, Jermeni i Fra;nci (Evropljani),
ukoIiko ih ima,nemaju ISvojih mahalla, 'jer oni ovdje sarno dolaze
i odlaze.
Dzamije
Ima sto sedamdeset i sedam bogomolja s mihrabom. U sedam
deset i sedam klanja se dZum'a-namaz. Prva je sultan-Fatihova
diamija gore u gradn. TO' je pogO'dna, malena i S1k.romna dZamija.
Dolje u eheru lijepa je Ferhad-paSina dZamija koja je pokrivena
olovom.
U sredini sehera pokraj Sahat-kule nalazi se HtlISrev-begO'va
dZamija.
Ova ,dZamilja je dan-noe puna posjetilaca, jer se nalazi na naj
Zivljem mjestu. To je staJ.'linska bogomolja s kamenim minarom, a
sva je pod kupolama koje IS'U pokrivene olovom. Njen je osnivac bio
jedan od zapovjednika Sulejmanova doba, a sagradio je bIagom
dobivenim u ratovima; too je dZamija kQja odiSe duhom svog pokoj
nog osnivaca.
Kako su Illjeni .vakufi wIo bogati, njen je upraviteIj (mute
veI1i) jednom prilikom kada je bila velika Ii. jarka zilla u Bosni na
redio u ime vakufa da se za brojni dZemat grije voda u kazanima
koji su veliki kao imaretski, pa je kroz sve hanefijske cesme prove
dena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil.
* Prema prijevodu Hazima Sabanoviea
365
Tu sv,j poboini muslianani uzimaju abdest,kad zavrse mDlitvu
blagosiljaju dDbrotvDrra Husrev-bega. Jos nekDliko dzamija imaju
ovwkve cesme s toplom vodom.
Medrese
U Sarrajevu iima mnogo profesora (muderris) i turnaca Kur'ana
(mufessir). Od svih medresa najljepsa je i najimpozantnija Gazi
husrev-begDva medresa.
MesdZidi
U Sarajevu ima stDtinu mesdzida. Hadzi-OsmanDv mesdzid
kDji se nalazi vise Careve cuprije kreat je mnDstvom pDsjetilaca
vise negD :ijedan drugi.
Darul-kurra (Skole za strucnjake u Citanju
Kur'ana)
Na osam mjesta predaje se memorisanje (hifz) i citanje casnog
Kur'a'lla na sedam arapskllh dijalekata (!lciTii.'ati seb'a), ali malo ima
hafiza (koji znaj'll Citav Kur'an napamet). Nema posebnihskoia za
strucnjake u citanju Kur'ana (diiru1-kurra), smjestenih u velike
zgrade i opSikl'bljenih bogatim vakufirna. Ali vdike dzamije dmaju
nastavnike kiraeta (sejhu'l-kurra)
Daru'l-hadisi (Skole za izucavanje islamske
tradicije)
Na deset :rnjesta izucava se .ilsiamska tradicija ('ilmu'l-hadis).
Profesori rslamske tradiciJje predaju besplatno u Carevoj dzamiji,
Ferhadiji, Husreviji, u Kodza Mi-pasinoj i Isa-begovoj dZamiji i
jos lila viSe mjesta. Ali, joS Iilije podignuta nar06ita Skola pod ku
polom za izufuvanje :islams:ke ,tradicije.
Osnovne skole (sibjan mektebi)
Na stotirnu i osamdeset mjesta postoje osnovne skole i odgaja
)jista.
Uza svaku dZanrlju ima po jedna osnovna Skola (mekteb). Va
ljarnoj i vrijednoj djeoi vaikuf daje odje6u.
366
Tekije
U Sarajevu ima cetrdeset i sedam derviSkih tekija. Mevlevijska
tekija nalazi se na Dbali rijeke Mil j a eke, na mjestu divnom kaD
ra}9ka baSta. To. je vakuf-tekija [.reda] Dzelaludiln Rumije. lana
dvoranu za obrede dervISa (sima hane), sobu za lfllZgQVOre(mej
dan) i sedamdeset, osamdeset prostranrh derviSkih celija s gale
rijom gdje derviSi svaraoju (muta:eban) s kuhilnjom (,imaret) i trpe
zarijDm. Njen je starjesina (sejh) obrazovan derviS Cijim molbama
bDg udovoljava. Starjesina njenih sviraca (najzenbaSi), kaligraf
derviS Mustafaima prekrasa:n rukopis.
T'll s'll jOs tek4'je: Musaira, Albdulkadi:r GHanije, halve
tiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendija.
Cesme
U ovome seheru ima preko stotinu deset cesama i:z; kDjih tece
voda. One uDpce nemaju slavme, nego teku stalnD kao
SeIseb11. Lma mnogo i drugih z1v.ih voda. V.relo ,lroje dolaz.i s C r rn i
I a 'jekao voila zivota (ab'll hajat). Prema rijeCima poznavalaca Sara
jeva u seheru hiljadu i sezdeset \Svjei:ih vrela i izvora, ali neka
za to. Ddgovara onaj ko mi je to kazao.
Sebilji
Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane) gdje zedni
Ijudi piju vodu. Oni su podign'llti iz lj'llbavi prema mucenicima sa
K e r bel e. Vecina ih je u carSiji i lila trgu. Impozantni su 'sebilji
Ferhad-pasin, Husrev-begov, Murad-begov, Gm Isa-begov i drugih
prvaka i ugledrnih Ij'lldi.
Bunarovi
lrna sedam stotina bunarova. Kako se lIleke voile za vrijeme
:zllime zailede, to lSe onda 'llpotrebljava voda d!z ovih bunarova. S1anov
Dici Boone su po prirodi mudri pa rzimi bunarrsku vod'll smatra
juci da je to zdravo.
Vodenice
Ima tu sto sedamdeset i sest vodenica- Vode koje se nalaze u
donjem i gomjem rujel'll sehera, slivaju se jedne u druge i pokre
6u brze vodenice. Jedna vodenica za lIlaC same1je pedeset mjerica
(:kiJ.e) sima pSen1ena braSrna. Na svim p'lltav:i:ma ,podignute 5U vo
denice.
367
lavna kupatila (hamam)
Ima pet prwla6nih javniih ,kupatila. Z ~ r a d a Careve banje je
najsvjetlija i najljepsa. Ima jos oko sest 'Stotina i iSedarndeset ku
patila u gospodskim kUeama, jer u svakoj kuCi ima pee, pa su
u kueama prvaka i velhlcaSa podignuta raskosna kupatila. I ja sam
se, siromah, s 'lliJivanjem k'llpao u mnogiim gospodskim 'kupa
tilima.
Karavan-saraji i hanovi
Na ,tri mjesta 5e nalazekaravan-saraji poput gostoljubivih
domova. T'll besplatno konaee putnici i namjennici.
Postoje joll dvadeset Ii tri impozantma, uredena, krasna i kao
tvrdava .cv:rsta hana. Od svih su naj'poznatiji Hadzi-BeSirov i HadZi
Tartarov harn, u sarnoj carSilji.
Becarske sobe
Postoj,i osam soba za samce. Njihovi kuew cuvari nepustaju
nikoga u ove sobe sve dok ne dobiju jemstvo. Tu viada jaka disci
plina. Onoga 'koji jednu noe ostane napoIju bez dozvole, <sutradan
odmah izbace iz hana. Vrata ovih konacista zatvaraju se svaku noe
poslije jacije i mkome se ne dopusta da kasnije ulazi Ii izlazi.
Carsija i bezistan
U carsiji ima u svemu hiljadu i osamdeset ducana .koji su
UJZor ljepote. Sarna carsija je veoma privlacna i izgradema po plan'll.
Svaki pojedini dio carllije je natkriven i:sto kao carilije u gradovima
Hal e p i B r usa, sarno lito ti Movovi ni'Su gradeni od tvrdog
materijala, nego sarno oct debelih greda. Glavne uliee su ciste i po
kaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagradena od tvrdog
materijala nalazi se bezistan.
Tu se more vrio jefti'110 kupiti 'S'vakojake robe iz I n d i j e,
Sind a, A r a b i j e, Per z i j e, Pol j s k e iCe s k e. Kako su
Dub r 0 'V n i k :i M lee i udaljeni od ovoga grada sarno dva
do tri konaka, to se iz Z a d r a, Sib e n i k a i S p 1ita za dva
dana doveze na komorskim konj,ima u ovaj grad bezgraniono mnogo
raznih vrsta ;robe, skupocjenog sukna i finih svilenih tkaniua, koje
se preJijevaju kao mrarnOT, pa se tu prodaju.
Cohadziska (suknarska) carsija, svilarski i kazamlliski ,bazar
su vrJo Zivi.
Mostovi
Na rijed Milj aeki ima sedam tvrdih mostova. Izmedu svih
istice 5e Careva cupnija. To 'je nizak ali wlo dJ.lgaeak most. DuZina
mu je dvije s1oti<ne Ii. pedeset koraka.
Vise ovih mostova, u blizini mevleviske tekije na rjjeci M i
1j a e k i, nalazi se velika brana (bender). Sve drvosjeee ovoga
sehera sijeku ogromno drveee u onim sumarna povrh Iiijeke M i
1 j a eke koje su kao planina B i s u t ii n i ISlpremaju ga za gorivo.
Svaki na drvima koje je posjekao usijece na neki nacin zasjeku i.
oznacivsi tako svoja drva baca ih u Mil j a e k u. Sva grada i drvo
za 'gorivo s.pla'Vlja se vodom. Kad se drva zaustave na spamenutoj
bram (",bend..baSi",), dolaze v.Iasnioi drva i, pazeCi na svoje oznake.
veZ.u svoja drveta u.zetima i Iprenose ih svoj,iIm kueama.
los nesto
U ovome gradu staV'lja:j'll snijeg i led u slamu i cuvaju ih u
podruunima. Kasnije, za ,vnijeme zestoke zege u mjesecu julu, vade
ovaj kao kr.istal ci:sti led d staV'Ijaju ga ukompot oct visanja, te'tako
prave kompot s iedom.
Boja, jizionomija i osobine stanovnistva
Kako je ovdje klima prijatna, ljudi su u lieu rumeni. Sa sve
cetiri strane sehera su planinski pasnjaci, a zivih voda ima mnogo.
Zbog toga je IStanovniJStvo krepko i zdravo. Cak ima viSe hiljada
starih i dugovjecnih ljudi koji su bili i proilli, oronuli i iznemogli,
Ijudi koji su prevalili prosjecni zivot od sedamdeset godina i postali
nesposobni za polni odnos. Sve su ,to pak bogobojazljd'Vi Ijudi,
cistog, ispravnog i nepomueenog vjerovanja. Oni su daleko od
zavisti i mrliDje, a 'Svi su, staro i mlado, gospoda i sirotinja, istrajni
u molitvd. Pa i kad u CairSiji, brojeei novae, cuju poz,i,v na molitvu
(ezan), reknu: "Odazivam ti se, boze, i ostavljajuci novae, onaka
otvoreno, jatimiee hrie u ,dZamiju ne zatvorivsi ni duCana.
Poslije, ,kad obave moJitvu, Yraeaju se i nastavljaju posao u
trgovini, jer se svi stanovnici drZe izreke: Trudbenik je Ijubimac
bozjk
24 Narodni humor j mudrost Muslimana 369
368
Njlk8lko ne vole Slpore nepokretne Ijude bez ikakva
zrumja, a postuju one koji posjeduju ma kakvo znanje. V1sOlko'lice
n:im i moralnim Iljudiuna dajl1.l cak i zekat.
Narod govori bosanski, tUI1S'ki, sppski, latin-ski, hrvatski i
bugarski.
Imena bosanskih ljudi
Narod u ovoj zemlji svoja imena izgovara skraceno, pa
mjesto Mehmed kaZe Meho, mjesto Ahmed - Ahmo, Saban -
Sabo, Ibrahlm - Ibm, fulfilkar - Zuko, Has8lll - Haso, Husejin
- Huso, Sulejm8lll - Sftljo, Rannadan - Ramo, AliJa - Aljo.
Prezimena su im opet kao: Lubzade, Filip-zade, Koski-zade.
Liifi-zade, Covo..zade, Junak-zade, Deso-zade.
Muska i zenska nosnja
Ima vrlo mnogo prvaka (a'jiin) i velikaSa (kibar). Svi prvaci
nose ogr.taee od saja-eohe, saja-kantoSe (navezena dZubeta) i samur
-Ctmkove. Zimi nose 6t.mkove postaV'ljene koZOOl od crvene bosanske
lisice, 6l.wkove postavljene kO:lom od lisici}eg vrata i lkoSulje oct
atlasa, jer su U oVOlj zemlji ooha i atlas vrlo jeftini. Obuea iun je
potpuno rota. Calme su lim zavijene oko glave na carski naCin.
Zav.i!jaju i saJre:ne zlatom :iz.vezene turbane.
Ljudi srednjeg .iunovnog st;;mja nose pohabanu Cohu i idu u
prostijoj obuci; zimi oblaee poznate dubrovacke curkove koji su
postavljeni croom jagnjfltinam.
I ljudi siromas.nog starnja otaikode nose oohu, a mnogi stavljaju
na glavu zelooe krajHike kalpake.
zene su im ljepotice, a cedne su poput R.bije Adevije i
pokriva:ju se. U ljepoti i prlkladnosti su jedinstvene, djeei su im
odmjerene, govor mvarn, a rubi kao nanizani biser. Njihove poput
zv:iJje2lda bllstave djevojlke su povucene i eedne. One su kao
nerascvjetani pupoljci i skupocjeni biser. Osim oea i djeda nikakav
dJ:ugi mus.kaJrac ne moze, valjda, cuti njihove rijeCd.
370
zenska imena su: Saliha, Saniha, Razija, Merzija, Merjema,
Huma, Hava, Hasna, Umihana, i druga.
Zene u ovom seheru odijevaju se u odjeeuod ervene i z,ute
cohe, a na noge obuvaju :lute papuce i tomake. Na glavu stavljaju
obicne d skUipocjene fes:iee od cohe, rube j kadiJfe, apreko '[)Jjih za
vijace od tookog biJelog platna i erne pete. Vrio rijetJko setaju izvan
kuee jer su cedne i cestite.
Crkve
Sve su erkve malene, nema erkve sa zvonom. Crkve srpskih
i latinskih hriseana su u dobrom stanju. Evropejci, Franci i Grci
(Rum) ta:kode v.rse svoje vjerske obrede u ovim erkvama. Ima i
jedna jevrejska sinagoga.
Imareti
U seher.Sarajevu postoje na sedam mjesta javne knhinje
(maret) u lkojiJ:na putn:ici i narrnjernici, daci i mu&avirrj dobivaju
obilno besplatnu branu. Poznati su: Kodza Ferhadov, Husrev
-begov i KodZa Mehmed-pasin Ovaj posljednji imaret gradio
je Simm-aga, glaMlli neimaJr (mdmar-basi) Sulejmanhanov.
lela
Na glasu su im ova jela: uredeni bijeli latinski somun, i
rucka curek, tj. jedna Vlrsta ma:snog eureka koji se jede uz
dorucak - burek oct kokoSijeg mesa, .kajmak04balklava, lI'amowsne
Conbe Old povrea, jaImija od ovCije i govede pastnme, suSooe na
hrastovind, lrupus.ka, tj. kiseli ,kUipus i ISir od suruVke.
Voce i pice
Od voea je poznato dobro erno dZurha grozde, tresnje
mevleviske takije, viSnje, IkruSke jetibillsme, jaJhulke i sljive.
S10 setiee ,piea, U ovame se seheru u proljeee, puna tid mjese
ca, pravi na stOitine hiljada male buradi (fuei) surutke oct kozjeg
mJijeka, tj. 'Vode od sira, koja 'Se prodaje u cail'\Siji i na trgu u
mnogim caibnitima. Ova voda povOlljno uti-ce lIla probavu, a licudaje
rumenu boju.
24* 371
Surutku dobivenu ad mlijeka ride koze uzimaju na jagmu i
piju. Stavise, prema rijecima Ijekara i u drug1m zemljama je kori
sno u proljece P1ti mlijeko ad riae koze, jer one po njihovom
misljenju u ljudskom orgarrrlzmu unistava tue, melanholiju, sputum
(balgam) i s1.
Sirup od v,iSanja, gOruSica (hardelija) i medovina takode po
voljno utieu na raspolozenje (cejf).
1ma jos jedna vrsta pica ,koje se zove ramazanija. Ono ,se pravi
oct @roZda kao i nevareno vino (muselles). s nogu obara co
vjeka. Najbolju vrstu ove .ramazanije imaju imami. To je prijatno
pice kaje oovjeka jaca za molitvu. Mec!utim, onaj koji pije pravo
vino (sarab) nesreCnik jekoga stanoVlIlici ovoga grada izbjegavaju
i prezku.
Basce i izletista
Ovdje ima dvadeset i sest hiljada basca kao rajskih vrtova,
a kroz svaku tece ziva voda. Ti su vrtovi krasnikao zemaljski raj
(bagi irem). UikJraSeru su raznovrsnim hladnjaci:ma, bazenima i
sadrvanima. JedDo izletiste je BaSCa mevleviske tekije na obali
rijeke Mil j a eke. Iznad nje je izletiSte u Gaju male tekije. Tu
ima naka vrsta tako soenog i ukusnog cmog groZda da ga se
coV'jek ne moze zasititi. Zatim 1ma izletiSte na Vrelu Boone. Na
abaIi te riJeke Iljudi i.e; cijelog seher-Sarajeva koji znalju cia uZivaju,
raza.pnu manje i vece satore te u rnrefu love pastrmu, tesku po
jednu aku. Od nje prave ukusne cevape, pa jeduci i pijuci uZivaju.
Rudnici
U ovoj provinciji ima devet razlicitih rudnika kakvih nema
u ostal:im lislamskim zemlja:ma. Iako jeu provindji Bosni postojao
rudnik zlata, njega je Ferhad-pasa zatvorio stogasto mu prihodi
nisu mogli pokrivati izda1!ke.
U gradu S reb r e n i c i vadi se jedna vrsta Cistog srebra. Takvo
cisto lSt"ebro bez ,iikalwe prlmjese ne :kopa :se Cak IIli ill kasabi Nov 0
B :rdo, ni u seheru S i d:retk a psi pokraj Sol un a (Selanik).
U ovoj pokrnjini ima takode ti hrrnze (wsta depilatorijurna). A
ima i lazurita (plavog kamena), koji se kao i evropski (frenk)
preliva u hiljade boja i stotine nijansa.
Ima takode i rudnik olova Ii bakra. Sarno bakrene rude ima
malo i ooa SadrM u sebi zlatnu bicu. Zeljeznih rudnika ima veoma
mnogo. U fojni6kim planinama vadi se zeljezo bez mjere.
U gradu se dnevno kolje civije bilj.ade brava. Na pocetku
gadilne zakolju u pastrnlU a na dimu osuse po cetrdeset hiljada
brava uhranjenih po planinskim pasnjacima. Pokisele za tursiju po
nekoliko stotina hi:ljada buradikupusa, prave salamuru (rasol) , a
zakolju nekoliko hiljada goveda u pastrmu. Za tri mjeseca proljeme
sezone, proizvede se od mlijeka riaih koza po nekoliko stotina
hiljada kaca surutke i sira. Ftrema tefteru trlnog nadzornika
svakog se dana pojede sest stotilna hiljada hljebova,
a ni ra6Ulna ,nema koliko ill se u kucama lspece. To je, eto, veliki
seher u kome ziv<i more Ijudi i u kome se potroSi ogromna kolicina
hrane.
Njegovi su stanovmci po svome junastvu, odvaZnosti ,i cVTstini
vitezovi is osobinama Sarna i Nerimana, taiko da se cak svi ratnici
na kordonu (serhat) ejaleta Bud:i m a, E g r e, K a III i ze i B 0 S n e
u svih sedam stotina i sezdeset pogranicnih gradova regrutuju iz
serhata Bosne. Oni dan-noc vode bojeve, carkanja, ratove i bitke
is neprijateljima na sve strane.
Njegovi stanovnici su dosta dugovjecna zivota i wlo se brzo
mnoze tako da je po gradovima ti selima, dokle sam ja POIIloCU
bozjom dospio, bog dao toliko blagoslova u djed. i porodu da se od
slatkih derana ne moze proci mahalskim ulicarna. Imaju tako jako
mnogo djece. Bog im dao joS :viSe.
372
Narjecje i narodna frazeologija
Isticem prije svega da oni jelo sto ga svako jutra jedu, zovu
rucka, aU ovaj izraz Osmanl<ije Ismatraju nepnistojnim. Jednoga
dana rarnJ:m jutrom dode meni, Hadzi-BeSaret irece:
Evlija celebi, nasi su "kucni dusmani otiSli u hamam;
moja je kuca sada slobodna, pa bib htio da te vodim sehi na do
rucak (ruCka).
Ja sam se, s1romaih, na ave rrjeCi zbU!Ilio. U glav.u mi dodoSe
l'a2ille misli, dok ce HadZi-BeSaret:
- U nasim se krajevima doruCak zove rucka.
Kad kaZu eestiiti pasa, to 2lI1aCi pravedni paSa.
Bosnjaci iii Bosanci
Narod se u ov<im lora:jevima u puCkom govoro zove B 0 s
n j a c i (Bosnjak). Sarno draZe im je kad se kaZe B 0 san c i
(Bosnevi). Kao sto je cist njihov jezik. tako su, zaista, i oni
sami histd Ijudi koji sve ispravno prosudiuju. im je blizak
latins'kom.
Turbeta u Sarajevu
Prije svega nasred seher-Sarajeva u mauzoleju pod svijetlom
kiupolom poklraj dZamije pociva dobrotvor i dobra
,cwtelj Husrev-beg. Imad visokih vrata njegova mauzoleja na
.cetverougaonom mramoru napisan je ovaj natpis:
Njegov hronostih rece blagosiljatelj s molitvom.
Nek je milost bozja na njega svakog dana.
948 (= 1541)
Ovaj vezir Asafove upravljaOke mudrosti potice od svijetle
zvijezde keeri \Sultana Bajezida Svetoga (Vel i). Bio je vrlo dugog
vijeka i pune trudeset Ii tri godilJle kao valija upra'Vljao na serhatu

J,z mletai)lcih ruleu sHorn je uzea stosedamdeset gradova. On
je na serhat-Bosni osnovao cetrdeset .i jednu dZamiju u kojima
se klanja dZuma-narnaz i preko tri stotine vakufa 5to sve i sada
374
postoji. Njegovo blagoSJloveno tijelo poc)iva u haremu (dvoristu)
s lijeve strane njegove dzamije u naroCitomvisdkom turbetu, sto
je vidan odraz njegovog dostojanstva.
Svi pra'Vovjerni 'kad ula.ze i iiIaze iz dZamije poiIIlole se bogu
za njegoVJU dusu i rprolaze. Neka je bozja milost '$ nj&m!
Uz mauzolej ovoga giizije III turbetu, koje je ta:kode pokriveno
plavim olovom, nalae:i se grobnica M u r a db ega.
Grobnica Mevla-oglan Mustafa efendije nalazi se u dvoristu
Hursrev"begove dZamije.
Kad sam ovaj seher, kol:ilk:o'Sam mogao, razglooao i razmotrJo,
oprostih se sa Sari Ibrahim-agom, musellimom naseg gospodara
Me1ek Aluned-paSe i ostalw prvadma i odoh iz Sarajeva u grad
L i 'V n 0 naSem gospodaru Melek Aluned-paSi, koji se taano nalazio
na Cuvanju gr:mice (muhafeza).
Mula Muslqfa Sevki - BaJeskija
o Ijetopiscu Baseskiji znamo samo ono sto je on 0 sebi zabilje
zio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upo
znavanje njegova zivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa
Baseskija sa pjesnickim pseudonimom Sevki. Sin je Ahmedov, a
unuk Kadri-hodZe. Roden je u Sarajevu 1731. iii 1732. godine u
Mimar Sinanovoj mahali. Pocetno obrazovanje dobio je u mektebu
kod hodze Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u
mektebu medu svojim vrsnjacima, vidimo po tome sto postaje
kalfa. BaSeskija je izucio i kazaski zanat kod majstora SahinbaSi
Ca, kazaza i imama jedne sarajevske dzamije, 0 kojem se ljetopisac
ne izraZava najljepse. I nekog Mahmuta Zaimovica spominje kao
svog drugog majstora u kazazskom zanatu. [zgleda da se Mula
Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je,
vjerojatno, produzio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa,
pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod
Ferhadije dZamije. Dvije godine kasnije primio se i duznosti imama
i hatiba Buzadzi hadzi-Hasanove dZamije.
~ . " "
BaSeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom sluibom koju
napusta i 1763. godine postaje narodni pisar. Ovo ce odsada biti
njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio
jedan mali duean u Mudzelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i
pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, zalbe, ugovore,
potvrde, popisivao ostavstine umrlih gradana i drugo. 0 tome da
mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode,
govori nam i cinjenica sto on kasnije iznajmljuje drugi, veei ducan
i angazuje i druge pisare za pomoenike. Pored toga u dva navrata
biljezi prihode i konstatuje koliko je papira utrosio za pisanje.
Svoje licno obrazovanje i usavrfavanje BaSeskija i dalje ne
napusta, pa ga vidimo kako sIma preaavanja 0 serijatskom pravu
i astronomiji kod muderisa Gazi-Husrevbegove medrese Mehmed
-Razi VelihodZica. Kod sejha Hadzi-Sinanove tekije hadzi-Muhame
da izucava misticizam i stupa u derviski red Kaderija. U svom
ducanu, pored pisarskih poslova, poducavao je ucenike medresa i
druge osobe u arapskoj kaligrafiji i serijatskom nasljednom pravu.
Osim toga on 1779. godine biljezi kako se sa nekoliko prijatelja
jednom sedmicno sastajao u kuCi nekog Vilajetovica na Atmejdanu,
gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveeivali citanju
knjiga.
377
IZ knjige: Mula Mustafa SetJki -Baleskija
LJET0 PIS (1746 - 1804)
PrijctJod s turskog i komentar Mehmeda MujezinotJica.
U Sarajevo je dovedena jedna zena iz unutraSllljosti koja od
rodenja nije imala ruJru neg<> je !I.1ogama prela i obavljala druge
poslove. Odvedema je u Istanbul da je tamo pokaZu.
- OSIIDan-Sehdi-efendija Bjelopoljac, koji bijaiSe ugledan (;0- .
vjek u Carigradu, sagradi u Carevoj mahali u Sarajevu biblioteku.*
- KaliJgraf, misirsilci trgovac HaJSan-efendija dovede u Sarajevo
jednog noja i dva (;udnovata ovna. Za njihovo pokazivanje svijetu
uzeo je dosta novaea.
- HadZi Ibrahim Tolo podigao je ces.mu na Atmejdanu, u koju
ponovno dovede vadu s vlrela Pjenkovca na BendbaiSi, i ujedno
sagradi ceSrnu ,kod bunara u medresi.
Umro:
Dugi Ibrahim-efendija, kaligraf sitnog pisma.
- U Bosnu je stiglo sedam stotina deva natovarenih barutom
i kurSUIDOIlll.
- Stigla je ca:rnka zapovijed kojom se Iiareduje da se ad bo
sarnske raje odU2lIIle orufje, koje ce se po odobrenju kadije prodati,
#If
a novae uruCiti vlasnioima o.ruija.
- Cijela rima bijaSe blaga. Jedino u tri navrata po tri dana
bRo je hladno. Neka se to zapamti.
"'Zgrada ove biblioteke nalazila se u lijevom uglu Careve
dZamije. To je bila manja kamena gradevina sesterostrane osnovice i
presvoaena kupolom. Njezin osnivaC Osman Sehdi je sin Mebmed
-efendije Kadiea. Roden u Bijelom Polju. Kada je Hekimoglu Ali-paSa
po treci put dosao u Bosnu za namjesnika, s njim je zajedno stigao
ovamo i Osman Sehdija koji je postao mektubdZija a zatim sekretar
ovog poznatog namjesnika. Osman Sehdi je imao sina kadiju koji je
umro dosta mlad, pa je u znak sjecanja na svog sina osnovao ovu
biblioteku i u nju iz Carigrada dobavio vrijednih knjiga. Zgrada biblio
teke je poruSena 1910. godine, a knjige iz nje prenesene su u Husrev
begovu biblioteku 1914. godine.
379
Ove goddne je lllaredeno da se od raje oduzme oruzJe, pa
nakon ~ t o su ga bili oduzeli, opet raji trgovcima bude odobreno
da smiju nositi oruzje, i tako se ovima povrati oruzje, a oni ga
primie.
Umro:
Trgovac, bazrdan, koji je od nekakvog dertaskocio u vodu
na Bendbai :i utopio se.
- 17. safera (22. VI 1769) udari grom u kutu travnicke tvrdave
i zapali cetrdeset kantara baruta, uslijed cega je stradala tvrdava i
porueno 200-300 kuca. Navodno je stradalo :i 20-40 osoba.
- 24. rebiul-ahira (28. VIII 1769) pojavila se zvijezda repatica
u blizini VlaS:i:ca, u zvijezdu Djev.ice, a na dan 'smrti Merjemine.
Njezin trag se povecao svake veceri. Ona bi se pojavila u 3--4 lSata
a 'kasnije je bila vidljiva sve do zore.
Umrli:
Starac Orner Muzur, notorni pijanica, uvijek je bio pijan, siro
masan, svjetska :ma:skara, ali je bio pravi muzur, jer uvije:k bijase
pripravan na odgovor.
Kaligraf hadZi Hasan-efendija Mis:i:rlija, bazrdan. Imao je 10
kesa a:kci, koji je s mbom dosao u Sarajevo i ozenio se :kcerkom
kl'canma Kambera. Kroz kra1ko vrijerne je dao nekolicini ucenika
diplome m kaligrafiju. Poslije je opet otiSao u Mi:sir, odakle se
ponovo vratio u Sarajevo, .razbolio i umro. ImovJna mu je pdpala
drlavi.*
- Pogledajmo jedno eudo Bozje. Najednom se nenadano u
dvoritu Begove dZamije pod lipom pojavi Cetiri-pet zena, koje
poslije zavrsenog klanjanja podne-namaza povikase da su siromaS
ne, da nema i ne maZe se dobiti mesa, svijeea, ni masla, a, Ii. ako
lima, sve je skupo. Ove zene zahtijevahu da gradSiki ajani postave
red i poredak i konaeno pozvaSesvijet da idu lila mehkemu, kuda
se zaista svijet zaputi. Medutim, u mehkerni lIle nadose muIa-efen
diju, jer on bijaSe otisao u Travnik.
- Dobrotvor hadZi Orner Zetica, abadZija i Salih-aga Smaj:Ia
gic, kao zastupnik, poprav.ise vrelo Hrvatinske 'Vode :i napraviSe
bazen.
*20. muharemal184 {16.V 1770) g. izvrSen je popis ostavine umr
log kaligrafa Hasan Vefai Misirlije, sina Abdulahova, 1Z Careve mahale.
Naslijedile su ~ dvije :lene: Fatima, kci Abdulahova, i druga zena na
stanjena u Misuu, Cije ime nije spomenuto. On je trecinu svoga imetka
oporucio u dobrotvorne svrhe; iz tih sredstava je opravljeno nekoliko
javnih objekata u Sarajevu. Sahranjen je u dvoristu Bakrbabine dZamije
na Atrnejdanu kod Cumurije mosta, gdje mu se do pred drugi svjetski
rat nalazio nadgrobni spomenik s natpisom.
- Hadzi Mehmed-efendija VelihodZic predavli\-o je u Husrev
-begovu mektebu Multeku i astronomiju slijede6im osobama: mula
Ibrahimu AbadZicu i njegovu bratu mula Hasanu, zatim mula
Ahmedu Saraeeviou, mula Sal:ihu ,katiibu u mehkemi i hafiz mula
Mahmudu. I moja malenkost je prisustvovala ovim predavanFma.
Umrli:
Mrsavi Hadzi Osman, sin hadZije Bektasa, tirjacija. Uvakufio
je 12 kesa imetka za Cekrekcijinu dZamiju i u druge dobrotvorne
svrhe.
Suludi dervis Hasan, oblaCJo je 'svilenu kOOulju kao zensko i
stalno i2lgovarao: - Allah !biJr - (Bog je jedan). Svakog, pa i djecu,
bi ljubio u l.1IlIk!u i pri tom izgovorno: - Benim ikardasirn - (Brate
mojl) Postao je sekban, otisao illa vojnu i poginuo. Imao je nekakav
dert.
1z zaduZbme h ~ i Osmana HadiiibektaSev1Ca popravljene
su ceSrne Ka'l'aMustafal'aSma :vakufa zakoje je posebno izradeno
8.000 ounkova. Svaiki. cUllak je stajao 7 akci .i hamajlrija po jednu
akCu, a voda 'je dovedena iz vrela Pjenkovca.
Iz iste zaduZbme izraden je i popravljen ipodzid od Kozje
euprije do Alifakovca.
Umrli:
Smajlagic, koJi 1e brijaobijelu bradu, odliean sahaCija, bogat,
darezljiv, .preko cijelog Rmna:za:na davao bi iftare (veeere); uvakufio
je kafanu koju je posjedovao; cemaluski muteveHja, iz 97. dZemata;
UIllTO na vojilli. Ostavio je mnogo novaca od place.
Siromah Huvo,tirjaCija, ha:Iac, po kahvama je zbijao sale.
Bolesni starac siromah Ali-baSa, knj,igovezac.
1. muharema (4. IV 1772) prosirio sam moj ducan pod
saha1:-kulorn :i zajedno sa mula Osmanorn 'nastaNismo pisarski
posao, pa :smo i dva-tri. mladica poduCavali Jijeporn pisanju.
Ove godine je pokr&Vell1 olovom sadrvan u dvoristu Husrev
-begove dZamije u kojusvrhu je utroseno preko hiljadu grosa.
- Dva puta se vidalo ka:ko leN meteor :koji je bio veoma
sjajan.
- 9. zillrldZe 1186 (1. III 1773) povodom proslave Kurban
-bajrama opali jedan djeeak s prozora iz puSkei rani u leda fenu
kaligrafa Ahmeda, imama s Atmejdana. Ova :lena bijase dobra i pIe
menita, pa izjavi da ce se pokoriti sudbini i da neee podnositi tuZbe
nego ce se strpiti.
Umro:
Mula Ahmed Karakulak Hubjaric, kojJ sebi nije mogao naCi
pogodna ima:ma. za kojim bi klanjao.
380
381
j I
- Ove godilJ1e se dogodio hriSeanski i katolicki Uskrs u isti
dan.
PonoVlJ1o je stigao turnadZJja cradi pozivanja illa 'Voj!l1u. Pos
tawse dvojicu tela:la 'koji su u eavSiji pozivaH j<ailljicaTe i sve za rat
sposobne Mu:slimane da podu illa 'Vojnu. Medutim, <pe>kajaSe se sto
su postavili telalle, jer oni koji Stl htjeli iCi na vojnu vee ru bili
otiSli, a oni koji to nisu htjeli ni zeljeli, ni ovog puta ne odoSe.
Umrli:
Bjelobradi Mustafa Zeher, telal, saljirvoina, mao je hebrejski,
UClO bi napamet Mevlud, veoma bistar; sto god bi zapamtio, ne bi
zaboravljao; onadiundiija.
Vdlajetovic iz Patadii Nesuhove mahale, popularan gasal, cinio
bi dew. On bi ako hoces opremio umrlog za d'Vije pare pa i bes
pIatno, jer je volio da se time zarnima. Ionao je mnogo djece, a uz
to bio jalko dareZljdiv rovjek. SVaJke oi godme ;priTedivaa obilne
gozbe na koje hi pozivao ulemu. Mene je neobieno 'Volio i pisao mi
Ahdname. Volio je zene i za njima Ibi l.hZdisao. Po prirodi saljiv
covjelk:. Imao je rut'll bradu. On je opremio najmanje pet, a mozda
i deset biljada mrtvaca.
EmiT Defterdar, poznat u Citavoj Bosni kao odliean ka1:igraf u
mnogim vrstama pi\Sma, ueen covjek, imao je izmedu 80-90
god1na, a umro je u TraVlJ1iku.
Ovom glasovitom 'kaligraf,u bilo je arne Sejid Muhamed-efen
dija; sin je Ishak.efendije. Posjedovao je viSe nekretnina u sarajevo
skoj caiI\Sij1 i kulu s bascom u Kosevu. 19. iredZeba 1187 (6. X 1773)
izVlI'sen je popis njegove imowne koja je tiznosHa 364.800 alkCi, a tom
prilikom se ,konstatuje da je umro u Travniku.
Umrli:
Mustafa, alemdar, zvani Tufo, iz DaVIUd eelebijine mahale,
bravar, strastveni pusac. BijaSe vjest u otvaranju kataillaca bez
kljuCa, pa bi ga u sv:vhu otvaranja du6ana svijet ikoji 00 rizgubio
kIjuCeve pozivao .i traZio da im otvori brave.
Isic, dugog stasa i bijele duge brade, ponekad bi ga snaslo
ludHo i tada bi sva!1ta govorio, a u norma:lnom stanju se ponasao
kao pametaTI Ii otmen covjek.
Mustafa skoda, ilmjdgovezac, doselio se iz Rame. Pos,lovao je i s
cUl1Setima 1 papirom.
Hadii Ibrahlmefendija HadZiduralkovdc, Dosio je nil. glavi
catalturban; bijase ohol, ne bi se pozdravljao.*
*Iz natpisa na jednom Disanu koji se ranije nalazio u dvoristu
Haseci Hatun-dZamije vidimo da je tu sahranjen HadZi.lbrahim, sin
HadZi-Durakov, umro U88 (1774-75) gooine.
382
Imam dZlami:je illa Begovcu, PuSkin brat, starac u bijeloj hrki.
Oko pola noCi bi izlazio na munaru i sasvim visokim glasom vikao:
- AHah-Allah. - Bio je \SiToma!1an. Njegovu sam ostarvinu popisao
kada je umro a .imosHa je ako 8.000 du.zdi Mei.
Abdulah-efendija Kantamirija, rvooma star, Mba, muderis,
vaiz i bas..katib u mehkemi, veoma uredan eovjek. N1je onu se niko
svidao.*
Starac AliJaga, kujundiija, rveliik,ebrade, rijetko bi klailljao; iz
45. diemata.
Poznati hodZa Sofo, tirjaCija bez granice. Ponekad bi na konju
silazio u carSijlU; wlo eudnovate naravi.
Hadzi-Hasan Mavija, kazandZ1ja, koji je pjeSice otiSao u Meku.
Ludi Mujo, nosio je devrek-turban, bio je bradat i omalesan.
Djeca bi mu govorila - Daj nam za jednu akcu brade. - Uvijek
bi nosio i citao nekakve knjige sliene Melhemi i, iako Iud, mnogo
stosta je napamet illaucio, imao je placu iz 97. dZemata, molitvu ndje
obavIjao, bio je pp}jav, za pojaJsorn hi nosio vel!ilki divit kao kakav
nushadZija. Valio je halvu. Bio je celav.
Omerefendija ZaJiranija, zamjenik katiba u mehkemi, bijaSe
poput kalkvog Osmanlije jordamH, ikaligraf ditVanije p.isma, zucka\Ste
puti.
- Ma\Sa premlati dvije prostitutike, i to Travnicku i AgIDicu,
a zatim ih protjeraju u Skopje.
- Obnoc, kada je 20-30 ljudi tefericilo u Mevlevijskoj basCi,
u bliziDd pociITIe, zacu se u peCini PJ'ema njima glas dim ,i bacanje
kamenja, a culo se i pljeskanje rukama, sto je potTajalo Citava tri
sata. Svi pl'isutilli su to CUM .i pripovijedali. CWo se i u zraku
pucanje kudrettopova, a V'rijeme bijaSe bistro i lijepo.
- Jednog dana, nakon sto je mujezin Kantar proucio ezan
na munan Begove diamije, poeelo je jedno sareno pseto zavijati
'.
dosta vJsokian glasom. Zato sv<ijet poee govoriti da je to predznak
kuge.
*Abdulah-efendija je sahranjen u dvoristu Bakrbabine dZamije na
Atmejdanu gdje mu se nalazio i nadgrobDi spomeDik s natpisom koji
mu je ispjevao Mejlija. Sin je Ahmedov. Na Atmejdanu je sagradio
zgradu za biblioteku i u nju uvakufio svoje knjige, pa je ova biblioteka
i bila poznata po njegovom imenu: Kantamirijina biblioteka. Knjige iz
ove biblioteke prenesene su u Gazi Husrevbegovu biblioteku.
383
Umrli:
Muharem-aga, zvani Taslidzak, mUJe1ll:ll i mutevelija dzamije
Buzadzi Hadzi Hasanove, zivio je u spomenutoj mahali sa svojim
zenom punih pedeset godina. U njegovu kOmSiluku se nalazase je
dan delikanlija, lapov, koji zavede Muharemaginu zenu i jedne noei
uoci petka koneem casnog mjeseca Ramazana sa svojim oeem i jos
nekim covjekom izbode nozem i ubi u postelji Muharemagu. Da bi
sakrili zloein, natovare leS na konja Ii odnesu ga na gdje ga
baoise ill jedan naptiSteni bunar. Muhare.magina zena je, medutim,
kazivala svijem, da joj mm otiSao na selo i da se otuda jos nije
watio. Ona poSalje komS&ju MisiIrliju na Goricu da ga traiL Kada
ovaj ode, pron.ade tamo JeSdnu i tome izvijesti mehkernu, a umrlog
okupaju i pokopaju. Svijet se ovom dogadaju i2menadio. Na ikoncu
se sama da jeto izV1."Seno sa znanje.m njegove Zene ikoju pll."edaju
muteselim'll i ist'Uk,u je. Zena je stvar pl1i:?Jnala. Ukratko, spomenu
tog delikanliju i njegova oca Ibrahlma Pakru, beogradskog jamaka,
zadave, a fenu objese.
HadZi.-Osman. 'bakal, soJlija; prepisivao je mushafe.
HadZi-53!lih .MisiIrlija, umro naikon povratka iz Meke; govorio
je arapski. !mao je velik!u volju za naukom.
Starac Hamza, papu&ja, pmvio je evrste papuce i po tome bio
poznat; brzo bi govorio, brza jezika herif, sofija.
Ali-beg Popovac, visok i star, na glavi je imao catal-turban i
veoma se lijepo odijevao, ugodan covjek. Bio je vjeS1: u igr,isaha.
J a, siromasni mula Mustafa, imao sam ducan pod sahat
-kulom, kod javnih nufnika, za koji sam placao deset akci dnevno
najarnnine. Moj ducan je pdstupaean za pisanje svima stanovnici
rna grada. Okitio sam ga komadima papira izrezanog u obliku mje
seca, zvijezde i drugog. Ducan mi je bio tako stalno okicen ... iz
najmio sam jednu sliku, koja je predstavljala odlazak na vojnu
jednog janjicarskog alaja pa sam je stavio u ducan. Osim toga, na
jednom veliikom papiru bilo je jos zanimljtvih i eudnovatih slika
koje ISU bile taiko :izrezane kao da ce ad sebe progovoriti. Ukratko,
za ,vrijeme proslave svi gradani promatrahu moj ducan.
Pored toga, vidio sam jos jednu vjesto jzvedenu stvar, tako
da hi svako od uCio Vela ha'Vle. Natrne, dva handZara su
tako bila postavljena da je izgledalo kao da stoje 'Il zraku. BHo je
jos mnogo lijepo olcicenih duca:na, a osobito se istieahu ducaru
hadZi Mebmeda-age Dzine Ii joS d'Vojice Zidova u Taslihanu.
- 13. redZeba (28. VIII 1176) na dan Gospoj.iJne ,kada je SUllee
bilo na petom stepenu zvijeZda Surnbul, priredise pekari na Jaliji
blizu Pjenikovca teferic.kusanme, a bijase ih eetrdeset do pedeset.
Pri polasiJru na teferic kriCani su isl:i na Celu alaja, a majstori na
konjima. To se nije svidalo nekim ludama, pa jedan izmedu njih,
po imenu Smajil Skono, potmi se cehaji, na sto kdcani bijahu
384
smijenjeni sa cela. Na ovo nemuslimani zamJense i prigovorise
zasto im se to nije ranije saopCilo i da nije nikako parnetno sto su
ih na ovaj nacin osramotili. Ali stvar se tako dogodila, a poznato je
da neki pojedinci sebe smatraju vrIo pametnim. Medutim, ti isti ne
maju bas ni<kakva .razbora ni pameti i od pilava uvijek prave hlapu.
Umrli:
Poznati asCija,aScij-skii cehaja, starac Jusuf-baSa. Njegove su
pace bile na glasu.
Slijepi Osman, koji je dvadeset, trideset, a maZda i eetrdeset
godina potpuno slijep izlazio i penjao se na munaru Bijele dZamije,
u Dolu na Vrntniku i uCio ezan, a i sv8lki dan hi silazio u carSiju,
i to sam, pjesice. Pratio bi sprovode, stalno bi jezirkom slavio Alaha,
a usna:rna je neprestano rrnicao.
z,atlirn hadZi Mustafa Samsarija, iz Kracula, poz:nat sahaeija,
koji je u svom zanatu slovio kao saV'.rSen majstor. Bog rrnu se
smilovao!
Soeo, prekorno:rski <trgovac stokom, dugo vremena je briCio
bijelu brOOu Ii ikonacno je zapustio, l:ijep, surmeljast i dobar covjek,
uspravan, iSao bi poput kakvog delikanlije. Mnogo je lovio sa so
kotin!la. Bio Ije 'bogat covjek; iza ,sebe je ostavio mnogo djece. Zvali
su ga Mula Osman. OblaCio je janjiearski turban. Umro je 12. iI'a
mazana (25. X 1176). Bog neka mn se sm:Huje!
HadZimuharemovic Vrabae, pekar, zvani seho, Iud, maskara,
mucav, pa bi neke rijeci tesko izgovarao; na primjer, urnjesto
jarebica on bi izgovarao jajebica i slieno, pa hi se tome svijet
smijao.
- U graJdu Sarajevu se rpojavise 6udnova1li cr'Vi, Ikoji pojedoSe
sve Hsce !l1a :zerdelijama a zatim .i na poZegacama. Crv:i su se
toliko narnnozili da su na nmogim mjestima po baseama i po travi
poooli ispredati pauQinu, tako da je drveee od te paucine izgledalo
kao da je obeharalo. Najzad su em poeeU ispredati pancinu i po
avlijama, sacacirna, divhanama i sofama. Njihova navala je hila
tolika, da su neki stanovnici, kako sam CUO, morali ostaviti svoje
kuce i preseliti se na druga mjesta. Kratko receno, Bog zna da se
nesto slitno dogada 'Il pet stotina godina jednorn, a ima pojava
koje se deSavaju jedarnput 'Il hiljadu godina. Dakle, sve gradske
basee i drvece hili su poput pepela izgorje1og duhana. Ovaj ruZni
prizor promatrao Sam sa NiSana i drugih uzvisenja. Voce je bilo
ogoIjelo i !l1e bijaSe nigdje traga zelenilu.
- 22. redZeba 1191 (26. VIII 1777) godine bijaSe teferic mu
tabdZija. Njih petnaest do dvadeset sakupise se u Tabaeki mes
dZid im ucme dovu i zatim odu na teferic u Sejh-Alijinu tekiju.
25 Narodni humor i mudrost Muslimana 385
- I ci2medZije odose istog dana na Souk-bunar na teferic
i tu provedose pestemalj-kusanmu.
- MutabdZije se vratik s teferica u cetvrtak, posto su podi
jelili sesnaestoriCi majstora po cohu. I meni, siromahu, za pisarske
poslove dadose <:etm d po arsina cohe.
- cir2lmedZijska povorka bijaSe :v:rl0 velika i ronogobrojlla, sto
sluti na kJugu, jer naroda hijaSe veoma mnogo, djece bezb.roj, a i
majstora bijaSe mnogo. S rnaj,stol1ima ,i krufama hilo je na ovom
.tmemcu moroa biljadu dusa, a kako vele, samih Ikonjaruka u po
'Yord bilo je 219. Sunce se tada nalazilo u zvijezdu Sumbul, na
eetvrtom stepenu. U defter SIll upisane 33 kalfe.
- Ovi teferiCi su obavljani za lijepog vremena. Na sara6ki ta
feriC je obooe dolarzi..lo mnogo svijeta da posmatra. Ovom tefel1icu
je pnsustvovao d jedan covjek iz neke kasabe koji je pravio va
tromet. On 1e .sbarutom :izvodio mnoge stvari, a '5 vatrom je wo
dio i lIIDoge igre. Utu svrhu je saikupio nmogo novcaIlJih priloga.
Umrli:
Mula Orner, zvani Cajo, iz 97. dZemata, ostrouman, a imao je
i !DeSto sreee u ilivotu. Sagr:adio je HadZi-Beskev han, bio pavje
reni'k kOO gradnje mehkeme, zatim postade mutevelija Ca.I1:Sij-skog
hamama.
HadZi Alija sljivo, misirsJd trgovac, utopljo se u morn.
Sin je Alije, iz HavadZe Kemaludinove mahale. Umro je na
putJU u Egipat (MWilr) iJruda je bio ot15ao t:rgovahkim poslom.
Starac Mula-Ibrahim, tevecelija, bacba, iz Nove mahale. Kako
je nesto mao arapski jezak, ponekad .bi upuCivao neke neznaIi:ce i
nepismene i drlao bi vazove. NUegovi slusaoci ne bi ga shvacali
ll!i. rarumjedi njegove vazove. Rao:misljao sam 0 tome da Ii je on
licemjer, a AIah nafbolje ma! Bio je lj-Ulbitelj zena, pratio bi spro
vode, za pare bi opremio umrlog, a poduCavao je i
djecu.
Siromasni starac Kolar, coso, halvedZija, zbivao je sale i stalno
bi mao: halvu peko i u S'tmjaku sepetu mijeSo.
P'ado, sagrdZija, brat Avdage DZine, irnao je unuka od kCeri;
bijaSe onizak, siromaSan, u kratikom dZubetu, ii statim salvararma,
Iud, ali ne ,sasvim. ISao hi'sasvim brzo. Djeca i deli'kanlije, kada
bi pored njega prolazili, pljunuli bi, a on hitada hvatao za noz i
vikao: Vaj haluna.
sejh HadZi-Muhamed, sin HadZi-Hasanov, u 80. godini, sejh
HadZi-SiIIlanove 'tekije, koji slmbu je obavljao preko eetrdeset go
dina. Imao je brojnu porodicu i svak se cudio odakle se izdriavao,
jer vakuf ne bijaSe bogat, a on je mnogo trosio. Od kadicevaca je
svakaikve neugodnosti Ii prlgovore domvio i slusao, ali on to nije
srcu prilIllao, nije uikoga napadao ni grdio, nego hi govorio: Strasti
386
su zavodljive. Ponekad bi u obliku price ispripovijedao kako on ne
voli prljave poslove. Mene, ovog SJiromaha, jako je volio i davao bi
mi na cttanjeknjige na ampskom jeziiku napiosane, a i druge
knjdge. Lijepo bi pisao, knjigu ne bi odmicao ispred sebe i oi1anja
se ne bi rri:kada zasitio. Bio je ueen, vjeM u astronomijd, znao je
vefk !j reml, nai2ust je znao ,ronogo dova i munadata, bio je vjest
arapskom i perzijskom jeziku. P,rema potCinjenima je b.io zestok,
tako da su to neznahlce smatrali ljutitoscu, ali je on sarno ddao
red. Bijase mrsav i brz; mnogo je proputovao, bio je cak i na
indijskoj skeli. Bijase pravi sejh, ali neznalicama tajne nije ot
krivao.
Starac HadZi-Ahmed Cupo, iz 10. buljuka, pametan heIif.
Mogao je ii. paM odgovor dati.
HadZi-Salih Semiz, postade ortaik u ducanima, majdanima i
hanovdma III Varesu; cesto je putovao i tako sabra nesto :ilrnetka,
Bijase junacan covjek. Jedno vrijeme je petkom na Bakijama pred
njacio u igl1i devekusa, u bacanju kamena s Tamena. U bacanju so
he i kamena bio je ispred trideset do pedest drugova. Na Crnoj
Gori mu je u tijelo unisao puscani metak i tako nestao. Iza toga do
neko1iko godina otvori mu se na tome mjestu rana.
Sejid Hasan MisdrliJa, iz provmcije, ali 'se nastanio u Sarajevu
u Kebkebirovoj mahali. Orenio se :kcerkom Kaukcije i otiSao u nje
zinu kuou. BijaSe covjek osrednj:hl:J. godina,a kuca mu sasvim ured
na i dotjerana. U avliji je wao viSe ceSama i sadrvana, zastore,
jastuke, sofe, kaldrmu. To bijase jedna rijetkost.
Mahmut Neretljak, alemdar, :iz nase mahale, iz 50. dZemata,.
kujundzija, jedno vrijeme je izradivao i faisifikovao bakrenjace
pare i zato je kainjen i protjeran. Bio je staIno pijan, ali bez stete
po druge ljude, krnpan covjek, pravi Neretljak. Imao je veliku
glavu. Pametno bi govorlo.
U mjesecu muhru-emu (30. I - 29. II 1778) pao je crven
snijeg na dva-1l!'Ii mjesta u selima u okolici Sarajeva, 5to je istina,
jer 0 tome stigose vijesti s viSeS'trana.
- Ove god:i!Ile .su jagode veoma TOrule, tako da SIll ih u Sara
jevo donosili tovarom, a bll!kali :hl:J. kremili po sest ,para lIla oiku,
zatim po osam dinara, pa ceuiri pare.
Tako sam ja od jednog seljaka kupio oko tri oke za osam para.
Umrli:
Rob Crnogorac Husejin, rob Hadii-Bege Sabure, delikanlija,
bistrog uma; imao je veUkiu volju za naukom, pa je lijepo uznapre-
dovao u perzijskom jeziku. Posao je sa svojim agom u Meku na
hodoeasce, aili se u Damasku (Sam) razbolio i pao u agoruiju tako
da su mislili da je mrtav. Medutim, kada su ga zamotali u refine,
poeeo je micati nogama. Zbog toga je ostao u Diunasku iIle obavivSi
hadZa, a zatim se zajedno sa svojim agom povrati kuci, nakon
cega je sarno pet dana bolovao i umro.
25* 387
Hasan-efendija, zvani Zuti-hafiz, bijase od djetinjstva slaba
zdravlja, zut, onizak, slaba glasa, ali je imao dobro pamcenje, a
u govoru bijase njezan, slab; becar, nije se nikad zooio, sirmpatisao
je dervise i volio sejhove u tekijama. Bio je pismen i nacitan, a
stanovao je u jednoj kuei gdje bi ga uz Bajrarm mnogo svijeta po
sjetilo. Graaani su ga postJivali. NeldJrn bolesnicima hi davao vodu,
a nekima bi i istihare kla!Iljao za Qzdravljenje. Svoje goste Castio
bi jednim findzan.om serbeta sa malo zulbije, pite ill drugog cega
st.o hi .od svijeta 'primi.o na dar. Neki su smatrali da je vidovit
Covjek i 'll t.o su vjer.ovali. UkTatk.o reCeno: Ovaj herif nije irmaD
nikakvih strasti, ali mu je i tjelesni sastav bio takav. Pred smrt je
zavjestao 400 grDsa, i tD: za KDstrinD turbe, za hatiba Ali pasine
dZamije, za hatiba dzamije vise SinanDve tekije i za samu hadZi Si
nanovu tekiju. Za sve DVO je uvakufio 400 grosa. Bio je malo mu
vesvis i njezan, cllvao hi s'Voje papuce od prasine; oct sVaikog mirisa
bi zacepljao n.os. mjase s'labaSan (zai.f), klanjajuei bi zaspao.
Baseskiija 97. ,dZemata Kara-Ibrahlrm, sin Tosu
na, miran covjek, erne brade, junak. Umro je naprasno istDg dana
naveCer kada se vrati.o i:z Meike. Dakle, ohnoe bijaSe Veseli, a iz
jutra Crni Ibrahim.
Dervis Meho, r.odorn iz Foee, siromah, pr.osjak, u 6ulahu i
hrki, samjast, hrzo i bi g.ovorio, mnDg.o 'je primaD milostinju
od pasa i zabita. PetkDm za vrijeme hutbe stavljao bi u dzamiji
pred posjetioee u safove papire na kojim je bilD napisano: Milo
stinja odbija nesreee i produfava :biv.ot. T.om pI1ilikom hi govorio:
"UdijeHte milostinju! Neka se jos i ovo zna: Djeca bi ucila: "Vela
havle vela kuvete illa billahi. (Alah je najmocniji), a .on bi ih
proklIDjao. Veoma mnogD je ,pus1o i sigurno bi, da je imaD n.ovaca,
dnevno pQpuSio Htru duha!Ila, ali je bio strpljd.v, dDbar i pobozan
<:ovjek. Oblacio bi nekakvu bijelu odjecu, ali veoma staru i prljavu.
Bio je sasijast, pa kada bi gledao u covjeka, oei bi mu bile uprte na
drugu stranu. Bio je moj prijatelj. Bog mu se smilovao!
Sasvim stari coban sabin. Na sebi je imao sarno jednu odjeeu
.od abe, otvorenih prsa, peeen covjek, izdrlljiv na studen, nasmijana
Hea, siromaSan i strpljiv. Kratko recenD, u svojoj osamdesetDj ill
devedesetoj godini nije mu nista smetalo mkiSa ni snijeg pri sje
cenju drva, dobarcovjek. Kada bi is kim razgovarao, 'smija.o lSe.
- Ove godine smo se sastali ilIa Sohbet-halvu ukuCi saraca
Hasan-base na Atmejdanu. Svi koji su prisustvovali ovom druStvu
davali su i halvu, a to bijase kod bakalskog duCana. OV.o drustvo
su sacinjavali: sarac Hafiz-Mula-efendija Sarac-begovic; saracki kal
fa basa Ahmed, kucedomacin Hasan i njegov ortak bakal Mustafa;
sarac Bekir-basa imam Buzad2i HadZi-Hasanove dZamije
Mula-Fazlija Seoo; tiadZi-Ismail Comarn; ham Mahmut, bibliote
kar; Mula-Hasan. Vilajf:toViic; Sarae Tabutae; Osmanov ortak spo
menuti Hasaill; bevber Mula-Omer i, kDnaen.o, ovaj grijesm siromah
Mula-Mustafa, katib. Ovo drustvo bi nakon obavljene vecernjc mo
litve zasjelo u kolo i jedno pola sata bi kao u tekiji llcili tevhid,
Kuran, salavate, a zatim jedno pola sata bi citali iz knjige. To smo
cinili jedn.om ,sedmicno i to uoci cetvrtka.
Sedmi dan proljeca jc telal Praco oglasio po carsiji da niko
ne kupuje na carsiji zita vise od pola sini:ka, zatim da se ne pro
daju djevreci, buza, i Cahije; ascije da ne uzimaju hljeba
nego neka svak sa sobom ponese hljeba, zatim da pekari naizred
kuhaju Ii da 'se svako jutro ide s mektebskom djecom na dovu za
kiSu. Ali svemu ima uzrok, to jest Alah ne mijenja svoje odredbe,
a visoki duhovni svijet je povezan sa zemaljskiIIl. Da bi kisa pala
tomu ima jedan drugi ,uzrok koji je poznat aSironomima, a malin
za ildsu je sarno mak pokomosti i slufenja Bogu, dok to nrje naj
preci uzrok za padanje kiSe, jer kada bi se svaka molitva uslisala,
svijet bi propao, a nama nisu otkrivene tajilIe. Meautim, kada se
pribliZi vJ:1ijeme kisi i neko tada ucini dovu, svijet ga nazDve
dobnim cDvjekom cija se molba IUsliSava. Tako je bil'O J. ovog puta:
mollio se za ikiSu iduCi od Ijedne do drugedZamije i ikonacno zalclju
ciSe da ce joo tri dana iei na dovu kak'O je to preporucio lmami
-Azarm.
MeautJian, ja grijesni siromah hijah CUO prije mjesee dana od
jednog astronoma da ce upravo kroz mjesec dana nastatispajanje
zvijezaa i da ce se vrata otvoriti, to jest da ce nastupiti kiSno
vrijeme, sto se i dogodi. Tako neznaliee poeese razne za
kljuoke, a da zakljuouju i IIIlisle kak.o hote tome nema nilkakve sme
tnje, jer biva 'Ono sto Alah hoce, 7lIlali mi to Hi ne.
_ Kaiko mi je tesko biljeZiti i.zda1ke koje napravim. kroz go
dinu dana za 'kucne potrebe, to sam u nekoliko deftera biljeZio
dnevne dohotke, sto sam ih primao u mom ducanu pod sahat
-kulom piSuci svijetu temesuke, pisma, Zalpise, teskere, a te mi je
prihode bil'O OiljeZiti. PoCev .od 6. hazirana 1192. godine pa do
5. hazirana 1193. godine, to jestkroz 365 dana, zaradivao sam dnev
nD prosje6no po 125 akOi, sio za godinu .imosi 45.625 akci. Ako tome
dodamo jedan peSkir koji sam primio, a koji vrijedi 95 akci, to
onda moj prihod iznosi 45.725 akCi ill 190 grosa. Od toga sam u
kucu troSi.o.
_ U RUIIl1eliji su razbojcici usmrtili trDjicu sarajevskih tr
govaoca.
Umrli:
Tembaic, visoka !'asta, mlad, Begin unuk. Njegova majika,
jedna stara :lena, mnogo je cinila sihd.r, rastavljala je v.oljene a i
druge je sihlre CiIrrila.
DZino, knjigovezae i knjigovezacki cehaja, iniao je pamet poput
zene, ali u knjigovezaCkom zaillatll bijaSe pravi m3'jstor; bio je
covjek iz naroda, uspravan. Umro je od starosti i
389
388
Starac Mustafa-basa, iz Kracula, koji je radio i trgovao s Aus
trijom. Konacno je iduCi na va'sar ubijen u mjestu Lugovima. Ovog
sam pogreooo ubiljezio, jer ga kasnije vidjeh kako na ducanu s
Hasan-baSom sjedi i razgovara. Ovdje se zapravo radi 0 jednom
drugom Mustafa-basi, koji bijase snazan, bradat i umro je kao
du.Znik.
HadZi dervis Mehmed, kazaz. Stanovao je u Kosevu, zapao jc
u asik i otisao bez putnog troska u Meku i postao hadzija. Kada
je ostalo upraZnjeno mjesto sejha u sejh Alijinoj tekiji, ovaj je kao
derviS uzeo tekiju i tamo se s porodicom preselio, a i nadalje se
bavio kazaskim <pOslom. Ponekad hi obnoe obavljao derviSlke obre
de, a bio je d hatib u Ali1JaSinoj dzamiji, uzoo je Cirak, stekao je
i nesto malo imetka, zatim se razholio. Umro je a da nije u zivotu
posVigao sve sto je zelio. Konac.no, to se svakome dogada, ISvak
p:rizeljlkuje da postane ovo iii ono, da stekne ova, d svu snagu svoje
pameti u to upotr.i:jebi. SpomenutJi je bio kratkog slasa, cmoma
njaste brade, ali u godinama. Bog mu ,se smilovao!
Berber, dobar eovjek. Umro je naprasno kada se vratio s
groblja gdje je sahranio svoje dijete, a bijaSe potpuno zdrav. Bi0
je 'Vjest u tufegdZiluku.
Mula-Ismail Gazno, bojadZija, iz 97. dzemata, koji je sebe sma
trao pameUrim Covjekom, a nesto je i znao .i uCio. OstaTio je a
nije se oZenio. Bijase skiljav. Na oeima je imao metaljke, ali t1h je
Bozjom pomocu s laticom izlijeCio. Svaki put bi prije lijecenja
uzeo abdest i izlijeei se. Volio je derviSe, a molitva mu bijase
svakakva.
Uceni ljudi (Sarajevo, 1780):
Ahmed-efendija Cesrija, star pedeset i pet godina, iz kadijske
porodica, pisar u mehkemi, petkom poslije dzume drZao je vazove
u Begovoj dZamiji. I'sticao se kao <lobar poznavalac stdlistike, . ali
ni u ostalim znanostmna nije bio Illeznali'ea. Bio je mjestanin i
sasvim vjesto bi rjeSavao mnoga zampsena i teska pitanja. Razga
vor mu bijase pametan. Bio je sposoboo i kao pisar mehkeme. Uz
sve to bijaSe skroman covjek.
Ahmed-efendija Dupnicanin, muderis Husrev-begove medrese,
koji, ,kao i malooas spomenuti Ahmed-efendija, ne bi uzalud raspra
vIjao niti se bez razloga rjutio, nego je sa svijetom blago postupao.
Obojiea su predavali blagim glasom. I ovome je dme Ahmed-efen
dija, ali je od Cesrije bio neSto mladi. Ni za jectnu granu nauke ne
bi rekao da je ne pomaje. Mec1utim, ne bijase sposoban kao sp<?me
nun mjestanin, njegov imenjak. Bio je -sposoban stilisticar i 10
gicar.
HadZi-Mehmed-Razi Velihodzic, muderis Husrev-begova hani
kaha, takoder mjestanin. Bio je vjest i sposoban u serijatskom
nasljednom pravu. Zapravo se moze reCi da je u tDj nauci bio
veliki znaJac i majstor. Bio je pisar u mehkemii klao spomenuti
390
cesrija vrlo vjest u pisanju. Dobro je poznavao pitanja iz seri
jatskog prava, a bio je sposoban i u drugim gran.ama nauke. Nje
gOY pjesnicki pseudonrm je Razi, jer je pjevao i sastavljao krona
grame. NiSta ne hi citaD sporo i tes.ko. Kada bi mu neko dao kakvo
djeIo, 'kmjigu u roke, on bi je citao sasvim brzo i teeno, kao vodu.
Zbog svega toga prozvaSe ga MarJJfetli vjestak. U matematici je
bio brz i taean. Svake godine je na osnovu kretanja zvrjezda sasta
vljao kalendare-takvime, pa mu kao astronomu nije bilo premca u
Bosni. UCio je .pred Begimamom, aili je i njega nadmailio, jerpoma
se joil i perzijski jezik. Imao je sasvim lijep i dopadljiv rukopis.
Svojom rukom je prepisao Vankulin rjeenik. I on je, kao i dvojica
naprdjed spomenutih hodZa, imao prek:o pedeset godina.
Najpr.ije je ibio pripravnik. Njernu je lime HadZi-Mehmed-efen
dija. Predavao je djeCacima i IUcenicima Iianikaha. Ne bi 1Sao po
dZamijama ri nrje se praV!io licemjer. Bio je ibogat i dva puta je
iSao u Meku.
Zatiun jos jedan sasvim stan H3JdZi-Ahmed-efendija Garibija.
I on je, Ikao i mufhlja, bio mjeSt8ll1in. Imao je mnogo knjiga, pre
davao je gramati"!>:u i sintaksu, a ddao bi i vazove. Kako je bio
zle cudi, ostavi ga njegova okolma, pa se kao neienja povukao i
staMm se ibavio .pisanjem. Imao je izmedu osamdeset i devedeset
godina.
Kuramja, tiji je pjesniCkd pseudonim Mejli, 'kosati derviS u
culahu od ugledne porodice, ueen i obrazovan, odIican pjesnik, tako
da mu ravnog nije bilo u citavoj Bosni. I on je bio mjestanin.
Bjese nerenja, bijele brade, pametan, bis'tra pamcenja, odgojen i
ueen. Bio je slikar. Konacno, iako bijase dobar poznavalac arapske
gramatike i sintakse, nije se isticao kao poznavalac arapskog jezika.
Krasno je pisao pismo talik.
Evo nas jos kod jednog naseg hodze Mula-Mahmuta, bibliote
kara i s:iJbjan-mualima, koji je stanovao i bio imam u bJ.izini pa
sini'h saraja. On je rodeni Neretljak. Otae mu bjeSe seljak. Jedno
vrijeme je boravio u Istambulu, a bio je i hafiz. Po dolasku u
Sarajevo posudivao bi i mnogo eitao knjige, a kako bijaSe darovit i
dobrog pameenja, to se oj ibez ucitelja usavrsi u naud, a uistinu je
bio u svim granama nau:ke jaoi od svih gore spomenutih ueen.ih
ljudi. Medutim, on bijaSe stidljiv i bavio se svojim poslom, a uz to
je bio siromasan d Hcio je na seljaka. U svim znanostima on bi
rjeSavao najteZa pitooja, koja nisu mogli rjes.iti astali uceni ljudi.
Osobito je bio sposoban u astronomiji, taiko da se slobodno moze
reCi da je on drugi Ptolomej. Nije imao lijep rukopis, ali u sabira
nju, mnozenju, dijeljenju i oduzimanju i u drugim vrstama raeUDa
postoje njegovi napisani primjerci. NiSta mu ne bi promaklo i is
pravno bi rjesavao sva pitanja. Volio je dervise.
391
sto se tire MENE, ovog gresnog siromaha, bio sam sawim
i povucen. Zato nisarrn predavao, a niH sam ddao propo
vijedi. Jedino sam predavao ueenicima medresa koji s,u mi dolazili.
Nakon izvjesnog vremena, druZe6i se sa sejhom Sinaoove tekije i
CitajuCi djela 0 tesavufu, sve vise sam se na'sladivao. KoH:ko Ii tego
be podnose nasi muderisi predajuCi konkretne znanosti, a koje
znanosti nisu dovoljne bez misticizma; kao 5tO illi ptica ne moze
letjeti s jednim krllom, tako nispomenuti ueem ljudi ne mogu
doCi do dlja. Nakon sto samsavladao stvanne znaoosti zaronio
sam u nauku misticizma i razmHljajuci danonoeno trudio sam se
i nisam sus'tao dok mi se ikonacno ne otvorise vrata. Eto, ,talko
sam spozIlao SllSllinU Sve sam drugo napustio, jer mi se
otkrila tajna i meni je poznata bitnost i stvarnih znanosti kao i
misticizma. I zaJista ,bi meni hilo zaJbranjeno ["eCi da stvari ne po
znajem. I to shvati.
- U 1194 (1781}-81) godini je jedna skupina mladih kadija
efendija: Hadzimusic Abdulah.efendija, Allkadici, muftijin zet Ku
revija, Cemerlic, Pinjo Abdurahman i Salih-aga, Lutfulah CurCic,
Mutevelic, Sulejmao Alblagija, Ismail HandZtic, Dukatar, Faz!agic,
Cigic .i d.rugi - njm sedamnaest iIla 'broju, priredivalo po dogovoru
dva puta lSedmieno 'Soobet-<halve, na kojima su prisustvovali i ce
baja mehkeme, mulini sinovi, Isa-beg i j05 nekoliko njihovih po
Zillanika i prijatelja. Ukratiko, tu hi se postavilo po sedam satti, na
koj:ima je bilo po dvadeset do tl1i:deset sahana !l"azIDh jela, sviralo
bi se uz naj, pjevale bi se seV'daJIinke i zametale razne sale, a 2la sve
ovo se troSiilo po 40--50 grosa.
Umrlom Mubamedu, sinu Mula-efendije, sahranjenom u
groblju na Alifakovcu, Jusuf-pa.siIDa ,turbeta, sagradeno je na
podsticaj majke pokojnika turbe i dovedena voda u Cesmu u bli
rlni turbeta, koja dotle nije telda.
Umrli:
Hafirz.-Halil-efendija, liz Gumuldiine, kojeg je mutevelija Hus
rev-begova vakufa doveo u Sarajevo. Bijase dobar hafiz, :lijepa
glasa. Bio je imam Begove dZamije. U roladosti je mnogo putovao.
Postao je povjerenik i zamjenik mutevelije spomenutog vakufa i
kao takav sudjelovao je u vakufskim poslovima Ii stekao imetak.
Otisao je u Meku, vra1'io se, ostario. Rio je malena !l"asta, a po7Alato
je dasu svi maleni Ijudi smutiljivci. Bio je Salj1vema, zanesenjak,
navodno je bio Ii karija, mao je nesto arapslci pemijsJci. Pripadao
je ulemi, a pravi nemalioa u tesavufu. Umro je i sahranilii su ga na
Bakijama.
DeIija Salib-aga Ramie; imao je prave muSke ikretnje, pravi
janjiicar, mao je ItUrsiki, sebe je smatrao pametnim a pametno hi i
govorlo. Imao 1e bijelu brndu, eesto se ponaSao kao deIija, a pone
kad bi pio. Bivao je cehaja cizmedZijskog esnafa, druZio se s bafiz
Halilefendijom, iz 97. dZemata.
sahinbasic, hodZa, kazaz, :imarrn iz TaviI HadZi-Mustafine maha
Ie, oct ,kojeg sam UlZeo ,test111'. Spoeetka bi mi davao u posao eskiju,
i tako iz dana u dan. Imao je sedamdeset godina kada mu je umrIa
Zena, pa se zatim oZenio isto tako starom zenom, koja je irnala
Cifluke Ii on je ,saojao 0 tome kako ce ti Cifluci njemu ostati. Punih
petnaest goctina je spletkarenjem nesto poklanjao. Bojao se vlasti
toliko da se to ne da opisati. Ponekad bi navratio meni u ducan i
pitao me za savjet da Ii ima gdjeha ako bi 0 nekom Covjeku iznio
stvari. Bijase oniska rasta, s glavom nagnutom na stranu.
ItSao bi brzo, a imao je izmedu osamdeset i devedeset godina. Veei
nom je bio zdrav. Ueenim i drugim videnijim ljudima ukazivao je
paZillju. Svi rekose da je dobar covjek, pa, evo, Ii ja kaiem neka je
za Injegovu dusu Fatiha!
Mula Mustafa Visoeaoin. Htio je sve da Zilla, bio je sahaCija,
imao je kokoSji vid, puno je govorio i bio hatib Ahmed-telebijtine
dZamije. Lmao je mnogo djece. Ukratkoreeeno, bio je cudnovat
Covjek, da mu se u hiljadu godina ne moze pr1mjoc nad.
- Deset dana u Hamsmu bila je velika studen, tako da su na
Bendbasi popuoale 'VIisoke stijene i uslijed toga se odronile. Po
cijelu noe bi lSe culo puaketanje <laski, a euje se da je ugmulo i
mnogo ovaca, Ikoza, teladi i orlova.
Umrli:
Mladi ucenjak i!Z Hanikaha, Emir, iiIZ Zenice, bio je neko vI'i
jeme imam u FeI'herliji diamiji. Sa&vim mlad, joS je mirisao na
majcino ml!ijeko.
Starac de:rrvis Mujo sa Hrida, beearj nije se ni:kada zenio.
Bijase pobozan, siromaSan, imao je zensku narav, pa je volio da
se sa staricama i uopce sa zenama druZi i s njima bi ucio tevbide.
Postio je i mnogo je Alaha spominjao. Prao bi svijetu cebad, Cllime,
duSemeta Ii drugo na Miljacki.
Baba-Alija, koji zapravo ne bija.se baba. To je herif kojem
se ne bi mogao nati prirojer u hiljadu godina. Bio je siromaSnog
stanja, ranije je bio pekar, a kasnije sltdbeni telal. Bio je rpobozan,
na glavd je imao 'ast31". Njegove kretnje i govor bijahu kao u kakvog
junaka. Bio je pravi i do najviSeg stepena maskaradZija. Osobito je
mao pjevati bosan.ske junaoke pjesme lIZ tamburu ill bi umjesto
tambureuzeo komad drveta. Tom prilikom hi hvalio junake, a
dusmanima sjekao glave. Pri tome bi pravio kretnje rukama i
Citavim tijelom. Tako su ga jednom, karla je rno u Dubrovniku, na
slikali karla 8U vidjeli njegovu vjeStinu. Svijet mu se mnogo
smijao.
HadZi Idris bodZa, bogat, muame1edZija. Zakupio je han u Ko
luku, ali ga je ikasnije prodao. PIlipadao je kaderij5'kom denniSkom
redu, prodavao je u Carsiji voce, koje bi u sepetu snosio iz svoje
baSCe. Bio je i!Z 50. dZemata, pao je s kruSke i nakon toga je cetiri
392 393
pet godina iSao s dvije sljake. Umro je u osamdesetoj godini.
Prilikom njegova devra i meni je dat jedan talilr. Grob mu se nala
;cio na p.rrijinom Hrijegu. Bog mu se smilovao!
Starae derviS Mehmed Mejliefendrja Kuranija, pjesnik, nije
se zenio, kaderija, mnogo jeslavio Alaha, a druzio se s ljudima iz
visih krugova i s nj ima razgovarao.
Sasvim ludi FazllihodZie "PoskoCi Huso, niSta mao.
Kada bi mu djeca govorila Poskoei Huso, on bi to svaki put
cinio, pa makar to bilo i eetrdeset puta.
Ahmedaga caluk, iz SO. dZemata u od bijele lisice
eurku, poput paSiIl10g 6urka, volio je da se 1i:jepo odijeva. Sva
kame bi nazivao sela:m, ali. je malo govorio. Bijase junak.
- Pocela je gJ:'adnja mosta na BendbaSi iz zadutbine hadZj
-Mehmed-age DZine. Moot je graden da bi se drva mogla lakse
plaviti i do'Voziti u Sarajevo. I ovo sedogodilo 'na Jurjev-dan.
Na Alidun se pojavi kuga u selu Ljubogosti, gdje umrije
cetiri..pet osoba. Pet-sest dana nakon toga i jedna djevojka
u celjigovieima, a i na VTatniku biSe dva-tri .smrtna slucaja. Makon
toga kuga prestade haran. Tomu je svakako razlog sto su u isto vri
jeme haJ:'ale dvdje bolesti, ikuga i djeeje ospice, pa tako dvije vatre
ne mogu gorijeti na jednom ognjiStu.
Umrli:
Jedan starae Iutalica, zapravo je bio rodom iz Pocitelja. Imao
je ervene oene kapke. Bio je satjivc1na. Ljudi bi ga zadiPkivali, a on
bi pucao prstima 0 prste.. Noslo bi u rud topuz i nenadano, ali iz
sale, naval:jivao bi na Ijude. Bio je dabar Covjek i saljivCina.
Ahmedaga, iz 97. dZemata, imao je oko devedeset godina. Na
Banjoluckoj vojni postao je aga i prvi je ill'avalio na nepI1ijateIjS'ke
redove prabivsi carku..felek. Ukratko reeetlo, bio je cuven junak,
visoka stasa i naoeit aga. Dugo vremena je zamjenjivao muteve
liju Isabegova vakufa. Volio je piee a pod stare dane. Umro je
20. dana prije proljeca 1196 godill1e (1. III 1782).*
*U velikom groblju Nadkovacima stajala je ranije spomenploCa s
natpisom u kojoj se spominju Ahmed-aga Kandelija i Rizvan Gejlan kao
bajraktari koji su pokazivali veliko junastvo na banjoluckoj vojni 1150
(1737) 'godine. Obojica su urnrll 1196 (1781) g., amali su po devedeset
godina, a sahranjeni su u spomenutom groblju. Baseskija ih, kako vi
dirno, obojicu spominje i ukazuje na njihovo junacko djelo. Na Kande
liju se saCuvao spomen i u narodnoj pjesmi.
394
Zimija Risto, ali ne zapravo Risto, primjera mu na svijetu nije
hi,lo. Na lIljemu su salvare, dolama, pas i na glav.i taca, sve iskrplje
no sa stotinu i hiljadu svilenih zakrpa. Brzo bi iSao, mistik, pravi
kriSeanin, pobozan, Iud, ali nije imao obieno nego vjersko ludilo.
Izueio je eurCijski zan-at; znao je kupovati i prodavati i novae
UilJimati. On nije llikoga uznemiravao. Imao je kueu na Varos,i, koja
je pripala drlavi, jer pokojnik nije imao nasljednika. Ne bi nikoga
psovao ni napadao.
la, srromah, ostavio sam moj veHki duean, 'koji preuze mula
Ibrahim pisar, a ja sam tada oNsao u Zgooeu i tame bio hodZa oko
godill1u dana. Po povratku u Sarajevo nisam se zelio'svaaati i citavu
godinu dana radio sam u 'jednQm malom duoanu u blizinni spome
nutog dueana koji sam napustio. Ali, Bozjom odredbom, umrije
mula Ibrahim, koji je bio bolestan nekoIiko druna, i tako duCan
ostade upraZnjen, pa ga ja iznajmih od njegova vlasnika, hadzi
dervis NUmana, i opet se tamo preselih u utorak dne 13. dzumadeI
-evela 1197, lIla 19 dana prije lurjeva 1197 (26. IV 1783) godine.
Za.i.sta je BozJa milost velika!
- Dvojicu kradljivaea objesiSe, a jednom odsijekose ruku.
Umrli:
Ibrahim, odabaSa, sarac, dobar i ugodan covjek, malo ljutit,
ali pametan, i to u svakom pogledu. Melli je pomogao u pisanju
pisama za dobivanje vojnickih plata. U pismu bi nakon pozdrava
napisao: - Posaljite plaeu! - KaZe da moljakanja nikakva nisu
potrebna.
Mehmed-basa, tarakcija, pohlepan za zaradom, a imao je u
MudzeIit1ma dva ducana, u kojima se za novae mriglo dobi:ti sto god
zelis: baruta, meda, loja, sira, svile, opijuma, gajtana i furde. Sve je
to prodavao. Dobar covjek; malo se obogatio.
Pisar mula Ibrahim, iz Gacka, vrIo ugodne rijeCi, ponizan.
Pisao je pismo divaniju; polako bi pisao. Znao je naizust mnogo
titula i fraza, koje bi stavljao na potrebna mjesta u pismima.
Imao je kuru na Banjskom Brijegu.
Mula Mustafa Sofo, knjigovezacki eehaja ad Rame i Pirozora,
nastanjen u Sarajevu u coban-Hasanovoj mahali. Ako bi zelio
jednu rijec da Iii. kaze, izgovorio bi uz to jos cetrdeset ,rijeoi, mnogo
je 'govorio. Volio je da govori turski, ljubitelj uleme, sofija, kadi
cevac, moj dUCanski komSija.
Smail Karle, bajraktar, umro u devedesetoj godini, starl odmet
nik, Ijubitelj 'lena.
Starac, visoka stasa, krdZalija s Vratnika, uspravan. Slut
bovao je skoro citav Zivot na aginoj kapiji. Snaine Ijude bi on
dovodio u zatvor na .i!zdrZavanje ,kazne, ali nije bio nimalo smutljiv;
bijase Ciste unutraSnjosn. Bio je poznat pod imenom Lalo.
395
Hadzi Ibrahim-efendija, abadZija, koji je ot,isaQ kao zarnjenik
(bedel) u Meku Ii tamo pregodinio. BijaSe tanak, saljivCina, razumio
se poneSto i u astronorniji; bio je derv,is i pismen. Moj prijatelj.
Umro je u Kairu.*
Janjicax, iz 97. dzemata, kojeg su zvali Sutrabeg, veliki saljiv
cina, tomrukCija, dugo vremena je hrijo bradu.
Mladi Jabja-efeooija, pisar u mehkemi, kadija, erne brade,
bogat, zet hase6ije hadii Mahmeda Dzine. Kod mene siromaha
ucio je serijatsko lIlasljedno pravo.
Ueenik medrese Dzumhrur, liz
saba.
Nevesinja, bijase vjeSt u ligri
I
I
:1
J
1
Smrknut1,kazandzija HadZisaibanoviC, mlad, jako bogat, ali mu
se lIla lieu niJcada II1i:je mogao pnimijetiti osmjeh.
Had2rl. Orner zetica, aibadZija i tJrgovac, pohlepan lIla zaxadivanje,
bogat, dobrowor Hrvatma. Osam lkesa novea je potrosio u dobra-
1!Vorne svrhe; bez djece.
Mula Avdija, ta5ar, koji je lIla vojm naucio neSto malo pisati
ta1i:k i divaniju pismo, zbog cega su ga u ortakluku hvaIili i listicali
l1'jegovu vjestinu. Nosio je janjicarsku odjecu, bio je Ijubitelj
derviSa i ponekad bi zalazlio u tekiju. Bijalle bIlkat. Nikome ne bi
nista prigovarao. Nesto malo je ucio gramatilke, sintakse i perzij
ski, a bijase i bistar.
Mula Jasar satie, koji je meDIi siromahu mnoge stvari pisao i
citao. Pisao je talik, divaniju i neshi pi,smo, dakle poznavao je tri
vrste pisma. Otvorio je ducan u kome se lIlekoHko godina bavio
pisanjem i tako je stekao ugled. Pisao je lijepim talik pismom
potvrde, pisma, i drugo. BijaSe stidljiv. Pri pisanju volio je stavljati
brojne rijeei.
Mladi Menzilovic, hafaf, visoka IStasa, stalno je izradiivao i
nosio robu iz kasabe u kasabu; Ijubitelj derosa. Konacno je otiSao
u Kairo, a odatle odmah u Mekute, iako siromaSan, postade
hadZija.
Ludi Osman, kojemu su jednom prillilkom podmetnuli jednog
muskarca preobucenog u zensko odijelo i doveli ;lrao mladu s lkojom
on treba da ide u derdek, jer je on muSkarae. Ove saljivOine pri
premahu Osmanovu alatku za rad, ali se ni ne pomaknu, ;jer je
Osman bio nemoean. BijaSe teve6eldja, malouman, ali dobre naravi.
Roden je na VogosC:i pokraj Sarajeva, nije bio nimaIo pohlepan, ne
bi ni prosio. BijaSe l>gusav i tepeli nosa, iIi, kako se to bosanski
kafe gunjkaJV.
., Iz sidZila od 22. dZumadel-ahira 1197 (25. V 1783) g. vidimo da je
ovaj abadiija, sin Mustafin, iz Orue-Pehlivanove mahale, umro u Kairu
na povratku iz Meke. U ostavini je upisano i 27 svezaka knjiga.
,
:1
396
Ovih dana Emira jazidziju prognase iz naseg sehera, ito,
kazu, bez ikakve kl'ivice, ali svakakQ njegovu izgnanstvu irna neki
uzrok. On bijase pisar sarajevskih aga dvije-trigodine. Rodom je iz
Istanbula. Ove godine je hio poeeo pred Begimamom i VelihodZicem
uciti astronomiju, izuCavat1 usturlab, rubtahtu, a pisao je i zejdi i
u 'svakoj od ovih struka bijaSe sposoban. Za ove je nauke !i.mao
volju i od ranije.
Urnrli.
Delija Zuka, jz 50. dZemata, stalno je ,govorio nepristojne
rijeci, an je tbio poznat kao junak, jer je jednorn pI1ilikom rastjerao
razbojnike. KaSlll'ije je jako osiabio, obnce hi spavao u jednom
rusevnOIll ducanu u carsiji. Umro je od starosti.
Zatim omalesni hadZi Alija Bego, saIjivOina, koji je poCeo
lijeCiti ludake'I po tome postao poznat. On je zapravo imao Ijedan
talisman, prsten, pakada bi ga bacio, sakupili bi se <llini. Tako je u
jednu zenu bio undsao dzin i iz nje bi ponekad progovorio. Svojim
oCima sam vidio kada je spornenuti stavio navedeni peeat u zeninu
ruku; nakon toga ,diin poee jaukati, a fena potom prirodno
progovori.
HadZi Ahmed PreSljo, tl'govae duhanom, poludio od pica.
Nakon ozdravljenja stupio je u derviSki red; obuce hrku, eulah,
zanemari ovaj svijet i postade pravi dervtS. Redovno je obavljao
narnaz, dobar coV'jek, ostario je !i umro.
Zatim zamjenik (bedel) hadZi Mehmed-efendija, astronom,
veliki ueenja:k, pjesnik, pravnik, jako ueem moj prijatelj. On je po
tre6i put otiSao u Meku i, ne izasav na Arefat, umro je. Neka se na
njega izlije velika Boija mHost! Dugo vremena je bio mualim djeci,
zatim pisar u mehkemi i sejh Hanikaha. U nasljednom pravu
odlieno je .rjesavao najteza pitanja. Bio je malo lIlesreden i zatvore
ne naravi; bio je bez djece, mje naginjao misticizmu.
Kaligraf mula Ahmed..ceiebija, sintrgovca hadZi Hasana, imam
s Atmejdana, ali je vee odavno prodao imamsku duZaost. Stalno je
po kafanama pisao, bio je potpuno gluh, pa bi se mimikom i pisa
njem ISporazumijevao. U mladosti su mu hutbe bile na glasu. Plio
je. U starosti se meDio mladom djevojkom. Na glavi je imao eataI
-turban. Valio je raditi oko satova. Sin je trgovca hadZi Hasan
-eelebije.
Kum Salih, sa'l'ac, koji je upotrebljavao opijum. Jednom sam
ga lIla sjedenju kod moldtve wdio kako mu je glava klOlIlula. Konae
no je napustio upotrebu opijuma, a prosao se i duhana.
397
Mgt<>, belukcija, glasoviti mujezin Kebkebirove diamije. U
zoru bi recitovao hvalospjeve i svojim glasom bi naptmio grad.
Bijase b jelobrad. *
Hasan.,basa, sarac, rodomiz Gacka. Naslijedio je oca, brata i
punca u Gaoku. Bio je poslovan Covjek ri mnogo se trudio, a uz to
saljiveina. P02lIlavao sam ga joS od mladosti; sagradio je kuce u
Turovim, lijepo ih uredio i oboj10. Bio je misirski trgovac. Volio
je zene i l<ijepo se odijevao. Cesto sam s njiro razgovarao i njegova
mi se narav svidala. Bio je covjecan, svjetski pametan, ali je brzo
zavrsio fivot. lako bijase debeo i pun u lieu, razboli se i umre i
sve ostarvi. Neka mu je vjeeni pokoj!
Dervis Salih, opancar, sejh hadZi-Sinanove tekije, zutobrad,
kokoSijeg vida, pravi i dobri covjeCuljak, koji se ll'ije ni u sto
mijesao, nego se bavio samo svO'jinl poslom. Nije bio sasvim star,
ali je joS U 1Ill1adosti stupio u dewiskli red, obukao hrku i tulah,
stalno bi uCio virdove. Kod njega, to Alah zna, nije bilo rufnih
svojstava. Bio je bolestan, imao je dvije zene. Bavio se izradom
curkova, bijase pobozan. U velikom pozaru Sarajeva bjezeci iz
dueana od vatre pao je u jedan bunar, gdje je pronaden nakon deset
dana, izvaden iz bunara i sahranjen u grobiju vise Sinanove tekije.
-- Sarajlije su se pocele tilZiti na bosanskog pasu BeCIr-pasu,
pa napravise i tri-eetiri mahzara, od 'kojih ce jedan navodno poslati
padisahu, drugi veziru, a treci janjicar-agi. Bosanski svijet je cu
dnovat svijet, naivan je i nezna1ica, sliean ovci. Ako, na primjer,
neko nekog pohvali, pa bio ,to pasa ill ma ko drugi, svi ga u tom
poenu slijediti, i to ide kao lanac. Medutim, ako domalo iza toga
nelko pokudi, i opet ga slijede.
- 20. dtumadel-evela 1203 (16. II 1789) godine, na eetiri daJIla
prije prvog dZemreta, otpremljen je mahzar. Nakon toga ubrzo
stife coravi tatar Fctah i dovede agama i alemdarima potrebne
cilllovni'ke. Zato se Sarajlije pokajase sto su praviIi i poslali mahzar.
sta ceS, bosanska pamet!
Umrli:
Hadfi Ibrahim, rz:vani MiIjaska, cudnovato S'tvorenje. Dugi niz
godina je u teknetu cistio (ferize i meterize. Sakupljao bi stare
klince, a ni najmanje se nije ustrucavao od neeisti. Jednom prili
kom sam ga vidio kako u salvarama do pasa stoji u derizu i necist
izbacuje rukama kao kakav ribar. sto god bi ko izgubio u nuZniku
on bi to nalazio. Mnogi ljudi, gledajuci ga iz daljine, cudili bi se ilta
ovaj radio Ali, eto, i ovakav siromasni eovjek, sto se one kaZe: co
vjek od jednu paru, otisao je u Meku i nakon povratka kuCi opet je
[,;
nastavio svoj posao. Bio je ugodne naravi, dobar covjek. '1'\
r

! *Ime mu je Mehmed, sin Jusufov. Koliku je populamost kao rou
! jezin svojim glasom stekao medu Sarajlijama vidimo po tome lito se
dZamija Kebkebir hadZi Ahmedova, u kojoj je ,bio mujezin, prozvala
11
ill
njegoviru imenom Miscina mahala i dZamija. Sahranjen je u groblju
prema' Miscmoj dZamiji, gdje se i danas nalaze dva zelena msana koje
tl
tradicija oznacuje kao njegov grob.
398
Soco, prekomorS'ki trgovac stokom. BijaSe bije1e brade. Zivot
je proveo iduCi po Veneciji talijanskim zemljama i na svom
Cifluku kOO Sarajeva. Zato ga u Sarajevu nije skoro Diko ni vidao.
clni mi se da je bio dobw: covjek, a bijase i veoma bOgat.
Osman, bajraktar, poznat pod imenom Crna Rlijeka. On je jos
posljednji od illtijara i jedan od stotilllu bajraktara
banjolucke vojne i kao takav umro je posljednji. Bio je kujundZija,
ali 'siromaSan, prosio je, iz 10. buluka.
Starac Beeic, u hrkd, mev.levija, siromasan. poznavao je naizust
mnogo naboznih pjesama, koje bi recitovao lijepim kalbi-glasom.
Haw Salih, knjigovezac, koji u svom zanatu bijase pravi
majstor. bio ni prarule ruke; stekao je neSto imetka. Bio je
pravi potpuni sofija, Ijubitelj derviSa i bogougodnika, a i sam je
bio bogougodnik. Nosio je ,na glavi catal-turbaJIl, bio je imam. lako
nije bio ueen, ipak se vladao po nauci. Imao je njeZall glas i govor.
Ibrabim-efendija, imam Husrev-begove diamije, poznat pod
imenom Begimam, ali vee odavno nije liOno obavljao ovu dumost,
nego su ga drugi zamjenjivali. Bio je glasovit astronom, kakvom ne
bijaSe primjera od Istanbula do Bihaca. Bogat, starac, trgovac.
Umro je 14. zilhidie 1204. iIi 8. agistosa (25 VIII 1791).
Hadii I'brahim Misirlija, coso. Cesto je putovao u Misir trgo
vaokim posloviroa; bijase ,razgovoran eovjek.
Starac Jasar-basa, koji je nekom priUkom Zlbog neke potrebe
obukao fellinu feredZu i zbog toga mu ostade ime Feredia-JaSar.
On bi 5e ,toga stidio. Bio je tenija.
seho, kopae grobova, sirO'illah, 0 sebi pri sebi, dobar covjek.
Hasan Kozar, u osamdesetoj godini, ali se od svoje cetrdesete
do sedamdesete godine na Bl'ijegu na Bakijama bacao kamena s
ramena, a bacao je i sohu. Svakegodine hi od proljeea do Kasuma
i to petkom od podne do aksama, spomenuti popularni Hasan bio
prisutan :igrama. On je bio sa Vratnika, a s Bjelava poznati baJrak
tar Pinjo od svoje sezdesete pa sve do danas zamijenio je spome
nutog Hasana u bacanju kamena, sohe, igre jataganom i puSkom.
Ahmed-efendija, Mosto, znao je citati perzijske knjige. Bio je
mualim na Kovaeima, bogat, starac, lijepe eudi.
Sin je Omerov, iz Jalrub-pasine mahale. Imao je biblioteku s
fondom od 140 s'Vezaka klnjiga.
Mehmed"baSa Tambur. U starosti je uslijed siromaStva mnogo
nevolje podnio, bio je (futurum, znao je praviti sazove, a i 'Svirati
UiZ saz; u tome mu u eitavoj Rumelij:i nije bUo premca.
399
Vlisoki Karie, lijepo odjeven, volio je da nosi turban omotan na
misirski nacin a tako i da se oblaci; veoma star i poznat misirski
trgovac, velike brade. Zbog male neprijatnosti bi plakao.
Desetgodisnji Halil, koji bi svog slijepog oca vodio za ruku.
Djecakov hodZa hadZi Sadik hodZa istukao je ovog djecaka stapom,
od cega dijete oboli lIla nogama i od toga umre. Eto, takav je posao
nekih nepametnih i zaguljenib. hodZa.
Poznati Alijaga Tago. Protivno svim propisima i zakonima,
postao je zaim, jer je zelio da dvije karpuze drZi pod jednim
pazuhom. Bio je deb eo, crven i nawit. Glava i lice su mu izgledali
poput pendZera. Bio je stalozen. Umro je naprasno.
Halil, hamamdZija, ta:butdZija, dzamdzija. U drvorezbarstvu je
bio odlican majstor.
Jedan bicakCija; izradivao je makaze i u tom poslu mu nije
bilo ravna. Umro je naprasno.
Vrljika, zarobljenik s vojne, veoma star i krupan covjek,
sahacija, a bio je sahacija i Sahat-kule. Volio je derviSe. Lijepim
kalbi..glasom recitovao bi hvalospjeve. Znao je da svira liZ naj.
Vjerovatno,ovako star Covjek rokon njega nije ostao u Sarajevu.
Jedan kaukCija, iz Ahmed..celebijine mahale, poznat starac.
wao je tIi vjencane zene; bio je utidZija. Zvalisu ga T'atwr amidZa.
Ezan bi nCio krupnim glasom, pa ga prozvaSe Horozar.
Delikanlija Vilogorac ubio je u visockoj nahiji dvojicu
-trojicu raja zimija, koji SU, navoooo, na njega napali i htjeli ga
ubiti, pa ih je u odbrani ubio. SVijet mu je ovo odobrio. Ovaj je
rodom iz trebinjske nahije. Uhvatio ga je stolacki serdar. Nakon
toga je iz Sarajeva otpremljena jaka strata i spomenutog ubojicu
dopremila do 1van1l1anine, pa ga tu zadavise iz bojazni da ga drugi
ne bi oslobodiLi. 1 0 ovom se dogadaju puno pIicalo, ali vrijedi 000
pravilo: - Ko ubije drugog bite ubijen.
Tahmiscija;imao je lijepu sarenu odjeeu na sebi. Nelci su mu
predbacivali j dira1i ga da je pederast, a da to IIljemu, navodno,
nikako ne dalikuje, jer da je on varen gospodin i otmen Covjek.
Hadzismajlovic, koji je preko trideset goruna krao i konaeno
ga jedne noCi uhvati strata u trenutku kada je liz jednog mlina
nosio vrecu brasna. U earapama na nogama su mu nasli vise
kljuceva i sutradan ga objesise.
- Stigao je ferman kojim se, nareduje da se na svaku oveu i
kozu naplaeuje po jedna para, zvana tibuk, ali BoSnjaci izjavise
da nece davati ovaj porez.
- Dvo}icakolukCija zaveli su jednu siromasnu djevoj'ku,
beskucnicu, obecavali joj da ce je negdje srnjestliti i da se ona nece
viSeskitati posokaeima, pa su je obnoc odveli na Bendbasu i
silovali. Obojicu su uhvatili ,i objesili.
- Neko].iko osoba sakupi novae od prvaka i namjesto halvi,
koji se obicavahu praviti preko z ~ m e , sazovu svijet na izlete, pa su
nekeage Ii iSle na ove teferice. To je ras'ipnost.
Umrli:
Starae Mrav-hodZa, populami nushadzija. Medutim, on nijed
nog pisma nije poznavao. Ali seljaci i zene to ne mogu uociti i ne
razlikuju znanje i neznanje, i tako je Mrav-hodZa pomotu njih
:livio. Nekakvim bi znakovima napisao po nekoliko redaka. Ime mu
je Ahmed.
Ahmed Begic, 'koji je imao dvije sestre za zene, iz 97. dzemata.
Husej'in Kahl"manovic. Naikon sto se ozenio s dvjema zenama,
pobjeze u svijet i stiZe glas da je umro.
Mula Am Pekara, koji se mnogo saIio.
Salih Smailagic saka, alemdar, slabunjav covjeculjak. Znao je
svirati. Pjevao je narodne pjesme. Bio je siromaSan i pred smrt je
postao nushadzija QfaldZija, a zatim umro od stiSiee, iz 50. dzemata.
HadZi Hasan, rodom iz Prozora, koji se ozenio u osamdesetoj
godini. Bio je dobar covjek. Na deset godina prije smrti dao je
oznaCiti svoj grob, a ja, siromah, napisao sam mu natpis na nad
grobni spomeni-k.
Jasar Sukric, koji u svadama bijase prvi, borben covjek. Bio
je star i siromasan, ali je u svadama i borbama uvijek bio prvi.
1mao je odloiikovanje (niSan). Sve junake s Krejine i njihove cete
nabrojio bi u jednoj pjesmi naizust. Zapamtio je sve junacke
pjesme i u tome bio hafiz Hi tome nesto sticno.
Mula Ahmed Sudzuka, zenio se nekoHko puta, a trgovao je u
ducanu u Bezistanu; trg.ovac raznom ;robom. Bi.o je star, ali se
kretao kao ,kakav mladic, sasvim uspravan. 1zrOOio je 20-30 djeee.
Poznati bogataS grada Sarajeva, iz 10. buluka, ,koji je bia dobro
poznat u svm cetrdeset i osam kadiluka u Bosni, a cijenjen je i
lJIVaZen oj .od strane vezira i .kapetana. U njegovom konaku u Sara
jevu ,boravili bi 'ka.o gosti, pored osta1ih i mnogi propovjednki i
Arapi. Bio je poznat Ikao dareZljiv i gostoljubiv Covjek. U Sarajevu
i okolici ucinio je mnogo dobrih djela: popravio je nekoLiko dZa
miJa, koje su stradale u pozaru, zatim nekoliko mostova. Nije
zelia da bude seroenge6dija, jer je i po svom 1menu bio dobro
po2ll1at, a prezoivao se je HadZi BeSlija Mustafa. Bio je debeo, lijepe
400 26 Narodni humor i mudrost Muslimana 401
i eLste vanjstine, bijele brade. Imao je sedamdeset godina. Sprovodu
mu je prisustvovalo mnostvo svijeta. Posjedovao je viSe saraja i
cifluka. Bio je ozenjen i od prve zene je iza njega ostao jedanaesto
godisnji 'SID.
- 8. safera 1213 (22. VII 1798) gOOne, u petak, doSli 'SU U
Sarajevo pehlivani, ali im dvatri kadicevca pokvarise planove i ne
dozvolise im da pokazuju svoje vjestine, pa su ovi morali otiCi u
Visoko. Za pehliivanima je otisIo i mnogo svijeta. Kadicevci koji
pehlivanima ne dozvoliSe boravak u Sarajevu, mnogo su svijeta
namucili zbog odlaska u Visoko da bi pehlivane vidjeli. Od kadice
vaca i dolaze sarno potes,koce.
,/
Umrli:
DeJ:ija Mujo, -imao 95. godina, seljak, a nastanio se u Sarajevu;
govor mu i bijase kao u seljaka. testo je sjedeci pjevao seooke
bosanske pjesme. Drezio se stamo sa seljadma. Nije bio ikakve
pameti.
Bekri Mustafa, pisao je 'kal:igraf.ski pojedine sastave i prodavao.
Nevjerovamo je lijepo crtao, !iako ne hijase pravikaligraf.
Jedan covjek divanija, zvani Muharemija. Po carsiji bi zvao
na molitvu i govocio da prodaje mulinu kucu, cemu se svijet
smijao.
BIBLIOGRAFIJA
Antologija na'rodnih umolvorina, izbor i predgovor Milivoja V. Kneze
vica, izdanje Matice srpske, Novi Sad i Srpske knjiZevne zadruge
Beograd, 1957.
Antologiia srpskih narodnih pripovedaka, priredio Milorad Panic Surep,
Nolit, Beograd, 1957.
Baseskija Mula Mustafa: Ljetopis (1746-1804); prevod s turskog, uvod
i komentar Mehmeda Mujezinovica; izdanje Veselin Maslesa,
Sarajevo, 1968.
Dizdar Hamid: Narodne pripovijetke Bosne i Hercegovine, Seljacka
knjiga, Sarajevo, 1952.
Evlija Celebija: Putopis, prijevod, uvod i komentar Harima Sabanovica,
"Svjetlost, Sarajevo, 1957.
Etnografski zbomik srpske kraljevske akademije; Rasprave i grad.e,
Knj. 1, uredio Veselin Cajkanovic, Beograd, 1934.
Hrvatske narodne pjesme, ienske; uredio dr Nikola Andric, Matica
hrvatska, Zagreb, 1909.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga sedma; Matica hrvatska, Zagreb 1929.
Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne; sakupio Kamilo
Blagajic, Zagreb, 1886.
Hrvatska narodna sala, uredio Josip PasariC, Matica hrvatska, Zagreb,
1923.
Hrvatske narodne pjesme i pripovjetke iz Bosne, skupio N. Tordinac,
Vukovar, 1883.
Hrvatske narodne pjesme, Zagreb, 1943.
Hrvatske narodne bajke: Drvo__ nasred svijeta, priredila dr Maja
BoskoviC-Stuli, Skolska knjiga, Zagreb, 1968.
Izabrane narodne pjesme, ienske, priredio dr Nikola Andric, izdanje
Drulltva hrvatskih srednjoskolskih profesora, Zagreb, 1913.
Jovanovic dr Vojislav: Srpske narodne pripovetke, antologija, Beograd, .
1925.
Kapetanovic Mehmed-beg Ljubusak: Narodno blago, Sarajevo, 1887.
KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske narodne poslovice, izdanje "Nolita,
Beograd, 1969.
KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske narodne pripovetke, Nolit, Beograd,
1969.
KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske naradne pesme, "Prosveta, Beograd,
1952.
KreSevljakavic Hamdija: Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Narodna
prosvjeta, Sarajevo, 1958.
MaZuranic Matija: Pogled u BOS/1U, putopis, tisak Narodnih novina,
Zagreb,1938.
Muslimanske tenske pjesme, priredio Alija Nametak' Sarajevo, 1944.
Nametak Alija: Od besike do motike, narodne lirske i pripovijedne
pjesme bosansko-hercegovaekih Muslimana, vlastita naklada, Sa
rajevo, 1970.
26* 403
Narodne pripovijetke, skupio Vuk vitez Vrcevic; naklada knjizare
Dragutina Pretnara, Dubrovnik, 1886.
Narodne gatalice i varalice, skupio Vuk vitez Vrcevic, Dubrovnik, 1883.
. Narodne lirske pjesme, uredio dr Branko MagaraSevic, Prosvjeta,
Zagreb, 1951.
Narodne pjesme, izdanje Lavoslava :tupana, Zagreb, 1848.
Narodne pjesme, lI, izbor i redakcija Osman Hadzic, "Veselin MasleSa",
Sarajevo, 1969.
Narodne poslovice i zagonetke, priredio dr Branko Magarasevic,
Prosvjeta, Zagreb, 1952.
Narodne poslovice i zagonetke, priredio dr Tvrtko Cubelic, skolska
knjiga, Zagreb, 1957.
Narodne podrugaCice, skupio Vuk vitez Vrcevie, Dubrovnik, 1888.
Narodne pripovetke, uredio dr Vojislav lurie, Prosveta, Beograd, 1948.
Narodne pripovijetke, izbor i redakcija Subhije Hrnjevic, izdanje
,>Veselin MasleSa, Sarajevo, 1970.
Narodne pripovijetke, priredila Maja Boskovic-Stulli, Zora i MH,
Zagreb, 1963.
Narodne pripovijetke priredio dr Tvrtko Cubelie, skolska knjiga,
Zagreb, 1963.
Narodne pripovijetke, uredio dr Branko Magarasevic, Prosvjeta, Zagreb,
1951.
Prodanovic M. JaSa: Antologija narodnih pripovedaka, SKZ, Beograd,
1951.
Popa Vasko: Od zlata jabuka, rukovet narodnih umotvorina, Nolil,
Beograd, 1958.
Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, prikupio, izbor
i redakciju izvrsio Sait Orahovae, "Svjetlost, Sarajevo 1968.
Skaric Vladislav: Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo, 1937.
Srpske narodne pripovetke, uredio Veselin Cajkanovie, Beograd, 1929.
Srpske narodne pripovijetke, ponajviSe kratke i saljive; skupio Vuk
Vrcevic, Beograd, 1868.
101 Nasrudin-h'Pdzina saJa, izdao Resad Kadic, Sarajevo, 1968.
Saljive narodne pjesme, izbor i redakcija Hamid Dizdar, Sarajevo, 1953.
Saljive narodne price, izabrao Dusan Makavejev, Prosveta, Beograd,
1963.
'Saljive narodne price, odabrao i priredio Alija Bejtic, Seljacka sloga
Zagreb, 1955.
Saljive narodne price, priredila Cveta Kotevska, Narodna knjiga,
Beograd, 1964.
Saljive narodne pripovijetke, priredio dr Stjepko TeZak, skolska knjiga,
Zagreb, 1965.
skaljic Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Saraje
vo, 1965.
Truhelka dr eiro: NaSi gradovi, Sarajevo, 1904.
Velika narodna lira, priredio Ivan Ceneric, Narodna knjiga, Beograd,
1953.
RJECNIK*
A
Abdest, avdest, abdes - pranje Alemdar - bajraktar
ruku, nogu i liea pred molitvu Alidun - Ilindan
Ackati - ubvatiti, uloviti Alim - ucenjak, vjerski ucen co-
Adet obicaj, navika vjek
Adidzar, jadidZar - dragulj, dragi Al-katmer - erveni karamfil
kamen Almas, elmas dijamant
Aferlm - bravo, izvrsno Alterlsavati - podizati cijenu
At uCiniti - oprostiti Arnan - pobogu, zaboga, ako boga
Aga - prvak, veleposjednik ZllaS!
Ahar-odaja - soba za goste Amanet - povjerenje, zalog
Ahdnama povelja, politicki u- Amber veoma mirisljava mate
govor rija
Abmedija - ealma, turban Amidia - strie
Ajekterija - put, poputbina Anasena siti od Anasini siktim -
Ajluk, ailuk - mjesecna placa turska psovka
Akca - para, novcie Anlaisati - razumjeti. shvatiti
Akran, akram - vrsnjak, prija- Anterija gornja haljina s ukra
telj sima
AkSam - sumrak, prvi mrak Arslan - lay
AkSam bajrosum - dobra vecer Arsin - stara mjera za duzinu
Aksamluk - vecernja sjedeljka Arz-odaja soba za primanje
uz piCe i mezu Arzubal, arzohal molba, pred-
AI - otvoreno erven, ruZicast stavka
AlabaSakast sarenoglav, pjegav Asi, asija - obijestan, siledzija
Alah, allah - Bog Asker - vojnik, vojska
Alah emanet - zbogom Aspra - srebren novae
AIahu kudretile - s bozijom po Astar - postava
moti Ascibaila - glavni kuhar
AIab-rahmetile - rahmetejle - AsCija - kubar
boze, smiluj mu set Aliicare - j a ~ , oCigledno
Alaj - svjetina, parada, svecana Asik dragi, momak
povorka; u vojnickom smislu Asikovati - voditi ljubavni ra
- pukovnija zgovor
Alaj-beg - komandant, pukovnik Aslama - tresnja
Alajli - sveCani, paradni At, hat - konj plemenite pas-
Alat - konj rilfaste dlake mine
Aleador - crveni btor Atlija - konjanik
AIeak mangup, vragoljan Avaz - glas
Alejkumu selam - pozdravljam AvaziIe - glasno, na say glas
vas, bozja milost na vas!
Azgin obijestan, nemiran
*Uz najveci dio objaSnjenih njecl 1 pojmova U ovom rjeCniku
izostala su tumacenja nekih izraza za koje nisam nasao sigurnu inter
pretacijn.
404 405
Anail - andeo koji uzima dusu Bihuzuriti uznemiravati
AZdaha - zmaj, ala Bilabi boga mi
Bir - jedan, cim, kako
Birdem - odrnah
B
Biva - tako
Bonluk - izobilje
Babo otae
Bos - prazan, uzalud
BadZa dirnnj ak
Bosea rubae, stolnjak
Baht - sreea
Bosealuk - d a ~ e mlado-
Bahtli - srecan
'. zenjinoj bra6 I sestrama
Bahtsuz - nesretan
'BOMuk - j}rnzruna ---
Baildisati se pasti u nesvjest
Brena pera - pera za letenje
Bajdala - dzabica, one sto je
BudZak - kut, ugao
badava
Bujnun - izvoli, izvolite
Bajram godisnji vjerski praz-
Bujruntija - zapovjedno pismo
nik
pase
Bardak - zemljani sud za vodu
BnIa - vjeroueiteljiea
Basamak - stepenica, preeaga
Bulbul slavuj
na Ijestvama
Burundiuk - koprena
BaS - glava
Butum, butun - sav, citav, cio
BaSkali - odvojeno, posebno
Buza, boza - osvjezujuce piCe
BaSlija - igla s glavom, ukrasna
pribadaca
Batal pokvaren, neupotrebljiv C
Bataliti - pokvariti, okaniti se
Cakar - raznobojnih ociju, raz
Baterlsati - izgubiti
rok
Bazrdan, bazer4an - trgovae
Cakmak kresalo, ognjilo
Betar - neoienjen
Cakmali, cakmakli - sjajne, erne
Beden, bedem - zid tvrdave
i pravilna luka obrve
Bedevija - kobila arapske pas-
CakSire - hlace siroka tura i
mine
uskih nogaviea
Beg feudalae; plemic
Calgija - svirala
Begenisati - izabrati po svom
Calma - platno oko fesa, saruk
ukusu
Camasir ves, rublje
Begluk - begovsko imanje, sje-
Capra - kola
diste bega iIi pase
Cardak lijepa, visoka kuCa, lje-
Bekri, bekrlja - pijaniea
tnikovae
Bekrijanje raspusan zivot
carltu - felek, felet - ratna za
Belaj - nesreca, zio
preka; vrsta topa
Belajisati - patiti se, mucno zi-
Cata! - dvostruki jular iIi uzda
vjeti
sa dva povodea
BeleDZUka - narukviea, karika
Catali - racvast, viljuskast, za-
Beli - zaista, sigurno
mrSen
Ben - madez na lieu iIi tijelu
CalIS - podoficir
BenIuk, beluk jelek. prsluk Cehra lice, izgled, fizionomija
Bensilab - siroki kozni opasac, Cehreli - lijepa izgleda u lieu, ve
pojas za oruZje dra liea
Benzer sliean, nalik eeiz - djevojaeka oprema
Berat carski ukaz, povelja Cejreeiti - komadati, raskidati
Bericet - izobilje eejrek - eetvrtina
Besleisati - hraniti, izdrlavati Cekma - prozorsko krilo, ladica
BeSika - kolijevka Cekmedie, CekmedZa - koveeZic
Beter - los Covjek Celebija gospodin, dZentlmen
Bezbeli - zaista, naravno eengele od eengel gvozdena
Bezistan - pokrivena earilija kuka
Bigair hak - na pravdi boga fevkenl - ukrasni rukavi na do
Bihuzur - ometan lami
406
eevrrna, cevra rubae od finog
beza
Cibuk - kamis, cijev sa lulieorn
za puSenje
Cifak par
Cifluk feudalni posjed
Cipeija od Cifcija krnet, beze
rnljas
CUte, od eift par, dvoje dvo
struki
Ciftijan, Ciftijane - zenske gace,
vrsta dimija
Cikti-dikti - doslo-proslo
Cirak, Cirjak - svijecnjak, svje
tiljka
Cirpija - u boju namoceni konae
CiUuk, Cifluk - begovsko imanje
Civija - klin
Civit - modrilo, indigo
Ciza - graniena erta, rnjera
Cohodar dvorjanik
Cok - rnnogo, puno
Cust bitar, spretan
c
Caba - sveta zgrada u Meki
cafir, kafir - nevjernik, nemu
slirnan
cage papir, hartija
Cahija - vrsta peciva, zasladeni
krulI
car - dobitak, zarada
casa - dublja posuda za corbu,
rnlijeko
catib pisar, cinovnik
cefenak, cepenak - krilo, kanat
starinskog dueana
cefln, tefini, kefini bijelo plat-
no, sifon u koji se zamotava
mrtvae za sahranu
cebaja, eaja - pomoenik, zastup
nik
ceif, cejif, cejf, eef, kejf nasla
da, uiivanje, zelja, prohtjev
Cejfiti uZivati u neeemu
ceifsuz - neraspolozen, maIo bo
lestan
cernal - savrSeIlOst, vrhunae mo
o i slave
cemer - komi ili platneni pojas
u kojem se nosi novae
cevap - jelo od mesa s umakom
Cibarast dopadljiv, lijepa iz
gleda
cifta - trgovcic, skrtae, filistar
Citab knjiga, zakon, sveta
knjiga
corluctti - prkositi
corluk - prkos, inat
cosati - aSikovati, saliti se, nad
mudrivati se
Cosli - smijeSno
coso - llIusko rijetke brade i br
kova
coSe ugao;
cose-efendija - covjek s ugla
uliee
cufur, kufur - bezvjerstvo, nevje
rovanje u jednog boga
cuJanija - vragoljan
culah - kapa
eurak - bunda, kozuh
curcija - majstor za curkove,
krznar
curdija - gornji dio odjece po
stavljen mnoIIl
curs - govornica
D
DaidZa, dajidZa, dajo, dajko, daja
- ujak. materin brat
Dajanisati (se) - podnositi. trpje
ti, odolijevati
Dajanli, dojanli - izdrlljiv, tra
jan, cvrst
Dalga - val, talas
Dava, davija - tuzba, optuZba,
parnica
Davranisati se - oporaviti se
Davudiija, daudiija - tuZitelj
Defter, - kao tefter - biljeznica
Degeneeiti - batinati
Degenek - batina, sipka za ba
tinanje
Delibaa najbolji junak, prvak
mOOu delijama
Delija junak, junacina
De1ikanlija - mladiC u punom
jeku, u punoj snazi
Dembel, tembel - lijencina, ne
radnik
Demek - dakle
Demir - gvoide, zeljezo
Demirli zeljezan, ad zeljeza
Denjiz more
DeredZa - stanje, poloZaj
Derja - velik, sirok, ueen, bogat
Derman - spas, Hjek, pomoe
Demek - vaSar, sajam, narodni
zbor
407
Ders - nastava, predavanje
Deft - jad, briga, muka, bol
Dertli - zalostan
DerviS - pripadnik sekte u islam
skoj vjeri
Devar, devr - otkup grijeha
Dever - tegoba
Deverati - proiivljavati, patiti se
Deverli - tegoban, teZak, mucan
DevekuSa - noj
Devlet, devljet - carevina, car
stvo, driava
Devletiti se - cUditi se
Diba - vrsta teske svilene tkani
ne s cvjetovima, brokat
Dibiduz - potpuno, sasvim, do
kraja
DUber - dragan, ljubavnik; lijep,
krasan
Dimije - zenske siroke pumphla
ce koje se nose umjesto suknje
Dimiskija, damaskinja - sablja iz
Damaska
Din vjera, vjerozakon
Dieek - greda, stup, stoier; gla
var, prvak
Divan - razgovor, vijeee, skupsti
na, savjet
Divanija - vrsta arapskog pisma
kojim su pisani carski fermani
Divanhana, divhana, divanana
prostorija za razgovor, vijecanje
Divit pernica sa mastionicom
zajedno
Dix, diza - red, niska, struka
Dixdar zapovijednik tvrdave
Dohaberiti - dojaviti, obavijestiti
Dohakati doci kome glave, u
propastiti, uciniti kraj necemu
DolaI, dolap - nepomicni ormar
sa policama
Domuz svinja, krmak
Dorat, dorusa - konj, kobila za
tvoreno crvene boje, crvenosme
de dlake
Dorcol, Dortjol - raskrsce
Dost - prijatelj
Dova - molitva bogu, blagoslov
Dovale, dovalje, ejdovale - Zbo
gom, s bozjim blagoslovom!
Dram - mjera za tezinu, tacno:
3,207 grama
Dramaluci, drame earape mu
ske i zenske od najljepse !anke
vune
Duduk - svirala, mala jednocjev
na ili Qna koju djeca u proljece
prave ad vrbove kore
Duman - dim, magI a, prasina;
briga, polusan
Dunder - tesar i zidar
Dunjak, dun'aluk, dunjaluk (du
najluk) - ovaj svijet, ljudstvo
na zernlji
Durati - trpjeti, podnositi
DuSema - kucna prostirka
Dusmanin - neprijate1j, protivnik
Duvak yeo nevjeste, tanka ko
prena za mladu
Duvar - zid
DuveJ - Car, kralj; carstvo, kra
ljevstvo, driava
Duz ravan, uravnan
Duzenli - dotjeran, ureden, nagiz
dan
Duzina - svezanj, snop, tuce ne
kih predmeta
Dvizac ovan iii jarac od dvije
godine
Dt
Dtaba, dZabica - besplatno, dato
na poklon
Dtada cesta, drum
Diahll neznalica, nepismen co
vjek
Dtam staklo, prozorsko staklo
DZamija muslimanska bogomo
lja
Dian dusa
Dianum benum uzreClca: duso
si mi draga, duso moja!
Dzefa - svada, prepiranje, gala
rna
Dzehenem pakao
Dzelat - krvnik
Dtelep, l'telep, l'teljep - stado, kr
do stoke
Dzelepcija, dZelebdZija - trgovac
stokom
Dzemadan, dZamadan - vrsta mu
!kog zatvorenog prsluka od cohe
iIi kadife
D-lemat - sktipstina, drustvo, za
jednica, opCina
DZematiIe - skupno, zajedno u
drustvn
DZemre, dZemreta - topia zraena
struja u proIjece
DZenabet - poganac, nevaljalac,
spadaJo
Dienaza, dZennaza muslimanski
sprovod
Dienet - raj
Dienetlija - onaj koji ce u raj,
koji je zasluiio raj
DZenjak, dzenak, dZanak, dZenek
- bitka, okrsaj, borba
Dzevap, dZevab, - odgovor
Dievapiti, dievabiti odgovarati
Diezva, dZevza - bakrena posuda
za kuhanje kafe
DZida - koplje, tanko i dugaeko
DiidZa - igracka za djecu, zvecka
DZidZali, dZidiajli, dZindiali na
kicen, nadiidian
Dillicija - bacae dzilita, igrae
dZilitom
Diilit - comaga, kratak stap s
kvrgom na jednom kraju; vrsta
viteske igre u kojoj se sluzi dZi
litom
DZilt - povez, korice uvezane u
kozu
DZimrija - skrtac, tvrdica; pro
palica, prosjak
Diin - duh, demon, .dobar iii
zao
Dtomba - provalija, ponor, bez
dan
Diomet, dZormet - darezljiv
Diube, dZuba - adora, mantija
muslimanskih svecenika, obieno
od crne cohe
Diuma, dZurnaj, dZumaja - po
dnevna sveeana molitva petkom
DZumbus, dZumbuS - sala, vese
Ije, zabava
Il
Dahkad - katkad, ponekad
Ilaur, tfaurin, tfavur - nemusli
man, nevjernik, krseanin
Ilecerma, jecrma, jeeerma, geeer
rna - vrsta prsluka sa tokama
Deisija, l'tejisija, 4ejsija - odjeea,
ruho, odijelo
Del, ltela hodi, dobro dosao!
Dela maSalah - Oh dobro mi
doSao, hodi!
Deldi dode, stize
Dem - mala, metalna preeaga
konju u ustima
DemidZija ladar, brodar, spla
var
Demija, gemija - lada, brod
Dene - opet, joll i jos
Derdan, gerdan, gendar ogrlica,
nakit oko vrata
Derdek, gerdek - lozruca, soba u
kojoj mladenci provedu prvu
bracnu noc
Derdef, derdev - postolje na ko
jem djevojke razapinju platno
i vezu
Derz, gerz - momak, mladiC
Ilerzovanje, gerzovanje mornac
ko doba, momkovanje
Devrek-turban - vrsta turbana
zamotanog na kolute
Ilidija, dido, dida - objesenjak,
zivahan mladic; junak
Ilogat, 4ogo - bjelkast konj, bi
jelac, bjelas
Doja - toboze, bajagi
Doz aka; okno na prozoru
Dozluci - naoeale
Dugum - veci bakreni sud za
vodu
I)u] Ma, ruZica, cvijet
1JumiS, dumui - srebro
DumrukCija, l'tumrugdZija - ca
rinik
Dumruk carina
Dunah, gunah grijeh
DundeJuk, 4unduJuk - dnevnica,
nadnica
Duture, 4uturlce - sve ujedno, u
kupno, pausalno
Duturum nesposoban za kreta
nje od starosti iIi bolesti
Duvegija, 4uveglija - mladozenja
Duvezlija svileni konac
Duzdan - noveanik
Duzel, 4uzeli - lijep, krasan
Duzeluk ljepota
E
EbJehu, habJehu, hableho - luc
kast, budalast, caknut
Edepsuz - nevaspitan, neodgojen,
neuljudan
diel - smrt, sudni cas, usud,
kob
Efendi, efendija - gospodin, go
spodar; muslimanski svecenik
Eglen, jeglen razgovor, zabava
u razgovoru
Eglenisati, jegJenisati, eglendisati
- razgovarati
Ehalija - mjestani, narod
Ejdovale, dovale - Zbogom! s bo
zjim blagoslovom
408
409
Ejsahadile, ejsadile, ejsahatlle, ej
sabtile - u dobar cas posao!
Ejvalah, ejvala - dovidenja, zbo
gom; hvala, bas ti hvala
Ekmekcija - pekar
Ekser kIinac, Cavao
Eksik, jeksik - nepotpun, manj
kay, faliean, naeet
Elem, od helem - tako, na koneu
Elhamdulilab - hvala bogu
Emer, emr - zapovijed, nalog, od
redba, naredba
Ememama, emarnama - pismeni
nalog, zapovijed, naredba
Emin covjek od povjerenja, po
uzdanik
Emir prvak, voda, vlastelin;
vladar
Eniierija, kao Hemiierija - ze
mljak, sugradanin
Erbab, erbap vjestak; sposo
ban, okretan
hrana, opskrba
Eskija starudija
Esnaf zanatlija, udruZenje za
natlija
Espap oprema, roba za pro
daju
Esrar - tajne
Esmerlica - poput Misirke
Evlad - porod, djeea, potomak,
rodeno dijete
Evlija sveti (;ovjek, "dobri
Ezan poziv, zov mujezina s mi
nareta na molitvu
Ezberleisati napamet nautiti
Ezijtiti smetati, mueiti,
F
Faiz - kamata, prirastaj
Fajda, vajda - korist, dobit
FaI, faIe - gatanje, predskaziva
nje
Falake - naprava za sibanje po
fJ
tabanima
Faletat, faletanje gatati, ga

tanje
Farz - stroga islamska vjerska
zapovijed, ono sto je strogo oba
vezno
Fatih - osvajac; Mehmed II osva
jac Carigrada
Fatiha - molitva za wnrle
Fenjer - ruena svjetiljka na pe
trolej ili je unutra usad:ena svi
jeea
Feredza - zenski ogrtae, mantiI
od erne iii modre eohe za
ulieu
Ferkli, farldi - drugeiji,
odabraniji
Ferman - sultanov ukaz, nared
ba, earska zapovijed; dugacko
pismo
Fermen dio stare narodne nos
nje, vrsta prsluka od eohe, ka
dUe iIi sajaka
Fes, resie - muslimanska kapa s
kicankom
Fetva - uputa, propis, odredba
vjerskog karaktera
Fidije, Hd'ja - otkupljenje, ot
kupnina za dusu umrloga
Fil, filj - sIon
FindZan, fildZan - soljica za emu
kavu
Firale starinska laka plitka
obuca
Firaun, Hraunka - Ciganin, Ci
ganka
Fise billab - udijeli u ime boga
Fisldja sIavina, strcaIjka za
vodu
Fistan, vistan, fustan - zenska su
knja; muska narodna nosnja u
obliku suknje
Fitne smutljivac, intrigant,
spIetkar
Fitnlja smutljivka, namiguSa,
vragoljanka
Frea - eetka, kefa
Fukara - siromah, sirotinja
Fukarastina siromastina
Funduklija vrsta starog turskog
dukata
Fursat zgoda, prilika, zgodan
eas; samovolja
Fortutma, frtutma, fertutma
zbrka, metez, trka
Furuna, vuruna - pec, limena;
zemljana pekara
Futa - pregaea, kecelja, zastirac
G
Gajip, od gaib, gajb, gajp - ne
vidljiv, odsutan
Gajret, gairet, garjet - nastojanje,
pomoc; privdenost
Gajtan - pamucna iIi svilena
upletena vrpca ia ukraSavanje
odjeee
Ganiluk - bogatstvo
410
Garlb stranae
Gasal od gasul .- kupanje wnrlog
Gazap srdzba, bijes; nesreenik
Gazapluk nesreea
Gazi, gazija - heroj, ratni junak,
pobjednik
Gerz od derz - momak, mladic
Gibet - ogovaranje
Gida - mjera, obrok
Gigo - veliki pijetao zutih nogu
GondZe pupoljak, nesto milo i
drago
Granalija puska Cija je cijev
izvezena na grane
Greblje - groblje
Gurabija - okrugli slatki kolae
Gurbetluk - peealba, skitanje po
tudini
H
Haber, babar, aber vijest, glas,
obavijest
Hadum - evnuh,
Ham - hodoeasce u Meku, sveto
mjesto Muslimana
Hadiija - hodocasnik;
HadZilejlek - rada s cabe
Hadilluk - hodoCaSCe
Hafiz - onaj koji zna kur'an
napamet
Hain, bajin, hajinin izdajica,
nevjernik; nevjeran, zloban,
prepreden
Hair, hajir, hajr - sreea, dobro;
dobrota, korist; dobrotvorna
ustanova, zaduzbina
Hair-dova - blagoslov, bogu upu
cena molitva za nekoga
Haire graditi - zadliZbine podizati
Hair-haSa - ne, ne dao bog
Hairli, hajirU - sretnol neka je
sretno!
Hairlija - sretan eovjek, sretnik
Hairsahibija - javni dobrotvor
Hairsuz, hajirsuz - nevaljalae,
nevaljast, nesretan, neposlusan
Hairat, hajrat - dobro djelo,
dobrotvorna ustanova, zaduZbina
Hajati - mariti
Hajrola, bajru1a - koje dobro?
dabogda prema dobru, 8to ima?
Hajvan - zivotinja, stoka
Hat - pravo, pravda, istina;
zasluga; dio prinosa koji Cifcija
daje agi godisnje
Hakare, hakara, hakaret - grdilo,
rugoba, sramota
Haldk, akik - crveni poludragi,
kamen, karneol
Haldm, haCim - sudija, kadija
Haksuz nepravedno, bespravno
Haktal od hakteala -
bog
Hal stanje, prilika, okolnost,
situac.ija
Halac pucar, pamuka i vune
HalaI prosto, blagoslovljeno,
dozvoljeno
Hala1iti oprostiti, pokloniti
Halhala, ha1ha1 - narukvica u
obliku koluta od zlata iii drugog
metala
Halik - stvoritelj svijeta, bog
Halis cist, pravi, nepatvoren
Halka, atka kolut, karika,
obruc; krug; burma, vitica
Halva - slatko jelo od brasna,
masla i secera
Halvaluk dar, nagrada, bakSis
Halvat - velika prostrana saba u
prizemlju starih kuca, intimna
obiteljska soba
HamajIija - zapis zavijen u platno
iii kozu
Hamal - nosac
Hamam - javno kupatilo; kupao
na u kuCi
HamamdZinica sluskinja u ku
patilu;
Haman - gotovo, skoro
Hambar, ambar zitnica, silos,
spremiste
Han - svratiSte i prenol:iSte za
putnike
HandZar - dugi siljasti nOl s
ostricom na obje strane
HandZija - vlasnik iii zakupac
hana
Hanikah - tekija s internatom za
derviSe
Hanuma - muslimanska gospod:a;
zena, supruga
Harab, harabat, haraba rusevan,
razvaljen, zapusten
Hara<: - glavarina, vrsta lil:nog
poreza
Haram - po vjeri sto je zabra
njeno; nedopustivo, nepravedno
HarambaSa - voda hajduka, haj
ducki poglavica
Haramija - razbojnik, bandit,
bajduk
411
Haran - stidan, lijepo odgojen;
vrijedan, valjan, cestit
Haranija manji bakreni kazan
Harar - vreca od kostrijeti
Harb - rat, boj, borba
Hare trosak
Hareiti - trositi
Harem - zensko odjeljenje u mu
slimanskoj kuCi; ogradeno dza
mijsko dvoriSte
Harvanija, havranija vrsta ogr
taca erne boje u turskoj vojsci
Has - osobit, poseban, pravi, ori
ginalan
Hasna korist
Hasta bolesnik, bolestan
Hastal stol
Hasura - prostirac od meke trs
tike iii rogozine
HMa - niposto, ne dao bogl
Haliati - porieati, nijekati
HaSarija nemirni, obijesni
Haliluk trosak, novae za tro
senje
Hat pismo, rukopis; od at
konj arapske pasmine
Hater, hatar, hator, hator sje
canje, pamcenje; volja, zelja;
pristranost
Hatib - propovjednik, imam
Hatma jedno eitanje citava
kur'ana
Hava vazduh, zrak
Havizati se - dosjetiti se
HavIija - mekani rutavi ruenik,
frotir
Hama - blagajna, riznica, blago
Hamadar blagajnik
Hazreti - sveti, uzviSeni, posto
vani
Hazur gotov, spreman, prisu
tan
Heeim lijeenik
Hefta - sedmica, tjedan
Hegbe - bisage
Helae - propaliea, propao upro
pasten
Hele - napokon
Hemliirija, hemlio zemljak, iz
istog kraja ill mjesta
Herif objesenjak, prostak
Hero, Ero - Hereegovac
Hesap, od hesab - raeun, broj,
proejena
Hesabiti - raeunati, misliti, sma
trati
IUcmet mudrost
412
Hila, hilla varka, prijevara,
podvala
Hise, hisa - dio
Hizmet - sluzba, dvorba,
Hizmetac, hizmeear; hizmeearica
- sluga, sluskinja
Hodaja od odaja - soba
Hodia - muslimanski svecenik,
vjeroucHelj, protesor u medresi
Horjat, horjatin, hojrat, hojratin
neotesanae, prostak, seljak,
prost eovjek
Hobf, hosap - kompot od voca,
izvareno voce
Hosdieldija dobrodoslica;
HolldZeldum, holi geldum dobro
dosao
Hrka - gornja haljina podlozena
pamukom (za zimu)
Hrsuz - lopov, kradljivac;
Hrl!um povika, ljutnja
Hucum - sudenje
Hucumet - drlava, rezim, vlast;
Hucum-murasela - sudsko uvje
renje
Huja - cud, nervoza, srditost,
Ijutina
Hurija - rajska ljepotica
Hutba propovijed za svecane
moIitve petkom
I
Ibret - eudenje, neobicna prica,
bajka
Ibretiti se - snebivati se, euditi
se
Ibrik sud za vodu od bakra
Ibriliim - svileni konac
Ieindija - molitva izmedu pod
neva i zalaska sunea
(Cram - cast, poeast, doeek, po
goseenje
Idara - izdrlavanje, alimentacija,
snabdijevanje
Igbal - sreea
Ihtijar starac
Iklim klima, kraj zemlja
IladZ - lijek
I1idia - toplice
Ilika - petlja, rupica na odijelu
Ilum - znanje, nauka, znanost
Ilumli - ueen, obrazovan
Imam - glavar, svecenik pred
vodnik u molitvi
Imam - predvodnik molitve u
diamiji
Iman - vjera u jednog boga, vje
ra islam
Imdat, indat - pomoe u noveu,
hrani, Ijudstvu
Imdi - dakle
load prkos, kapric, tvrdogla-
Yost
Inaditi se - svadati se, prepirati
se
lnear, inkar - nijekanje, pori
canje
IndZil evantielje, sveta knjiga
Insan covjek
Inllalah, - akobogda
Islam muslimanska vjera; po
uzdanje u boga i Muhameda
Istifan - vijenac nevjeste
Istihare - klanjanje prije sna u
kojem treba otkriti rjesenje
Istintak preslusavanje, ispiti
vanje
Haret znak dat gestom iii mi
mikom
llitah apetit, prohtjev za jelom
ItIak - otpustanje, odresenje,
oslobodenje
Izun - dozvola, dopustenje, pri
vola, pristanak
J
Jabana, jabanac - stranae, tudin;
strana, drugi kraj
Jabandiija - stranac, tuiiin, ne
srodnik
Jacija - molitva dva sata nakon
zalaska sunea
Jadidar - dragulj, dragi kamen,
nakit, skupoejenost
Jafta, japta - tabla s natpisom,
cedulja, etiketa, pismeni ras
pored
Jag mirisavo ulje koje hadtije
, ,
donose iz arapskih zemalja
Jagluk - duguljasti rubae zlatom
izvezen na jednom kraju
Jagma - grabljenje, otimanje,
pijacka
Jagmiti (se) - grabiti, natjecati
se u neeeillu
Jagrz - konj cmomaljaste, ke
stenjaste boje
Jahnija - vrsta jela od bravetine
s Iukom
Jallab - boze pomozi!
Jalan -, Wan, potvoren, imita
cija
Jalduzll - pozlata, pozlacen
Jalija - obala, pust prostor uz
rijecnu iii morsku obalu
Jamak bajraktarov zamjenik,
zastavnicki adutant
Jamiti - uzeti, ukloniti
Jandal, jandan - na strani, po
strani, sa strane
Jangija - pozar, vatra
Jangi-kula pozarniea
Jankesa kozna torba 0 boku,
sarpelj
Japija drveni gradevni materi
jal, graiia; gratia tijela
Jii rabi sueur hvala ti boze
Jaramaz - nevaljalac, nepristojan
Jaran - pripatelj, drug
Jaranica - prijateljica, drugarica
Jardum, jardun - pomoc
Jasin - naziv 36. poglavlja kur'a
na, uei se za dusu umrlih
Jalimak - koprena od bijelog mu
slina
Jatagan - dugi krivi no:?: poput
sablje, hand:l:ar
Jauklall - dragi, momak koji se
voli
Jauklija draga, voljena djevoj
ka, odabranica
JavaS blag, spor; polako, pola
gano, tiho
Jazi-eage - eedulja s tekstom
Jazija - pismo, pisanje, natpis,
one sto je napisano
Jazldiija - pisar
Jarok - steta, zaliboze
Jedek - povodac od julara; rezer
va, konj koji se vodi za rezervu,
ako ustreba
Jedekile - s rezervom, rezervnim
konjima
Jediek - jelo, hrana, jestivo
Jehudija - Jevrejin
Jelek - prsluk
Jemek - jelo, pripravljena hrana
Jemenija - rubac od tankog pIa
tna isarana evjetovima i gra
nania
Jemin - zakletva
Jendibula, jenda, jengija - dje
veruSa, svatovka, obieno zena
starijeg brata
Jendiluk Zensko djeverstvo, ulo
ga
Jenidunjal divojka djevojka iz
novog svijeta
Jenji-Pazar, od Jenipazar Novi
Pazar, grad u Sandiaku
413
1enjisati, jenisati, kao jendisati
nadvladati, nadjacati,
tati, nadigrati
1eribasma - vrsta soene krupne
kruske
1esir - zarobljenik, suzanj
Jetbn siroce, dijete bez jednog
iIi aba raditelja
1etbn-sabiluk - djetinjstvo siro
eeta
10k ne, njje, nema
Jol put, staza
101daS suputnik, drug
JoldZija putnik
lordamiti - ponositi se
JordamJi - ponosit, upet, ohol
Jozija Azija
Jumak mosur za namatanje
konea
K
Kabajet od kabahat - kriviea,
krivnja
Kabil mogucan, moguee
Kabul primljen, uslisan, pri
hvacen
Kabul-dova uslisana molitva
Kabuliti prihvatiti, usvojiti,
uslisati
Kabur - grob
Kada, kaduna - gospoda, ugledna
:lena, dobra domacica
Kadar, kader mogucan, sposo
ban, mocan
Kaderije pripadnici jednog
derviSkog reda
Kadifa - svilena barsunasta tka
nina
Kadija sudija
Kafez, kafaz, kavez krletka
Kaftan - vrsta duge gornje ha
ljine, bez postave, obicno od
cohe
Kahar - zalost, tuga, briga
Kaharan, kaharli Zalostan, bri
zan, neveseo
Kabrlman - junak
Kai1, kajll - sporazuman, spre
man, voljan
Kajmekam, kajmakam - zastup
nik vezira iIi valjje
Kajnak - izvor, vrel0
Kalabaluk - mnostvo, mnoZlla,
puno, brojno
Kalauz - putovoda, vodic
Kalem - olovka, pero od trstike
Kamara - hrpa
414
Kanafa, kanaf - uzica od
plje
Kanara - klaoniea
Kanat - hila prozora, krilo peJ'
nate zivotinje
Kandilj - kandilo, uljena svje
tiljka
KanIi - krvav, erven kao krv
Kantar - starinska zeljezna spra
va za mjerenje tezine
KapidZija - vratar
Kara-ern
Karaduzen - mala tamburica
Karakol - nocni strazar, straZar
Karaslame - erne tresnje
Karati - koriti
Karija - onaj koji pravilno iz
govara rijeci iz kur'ana
Karisik - smjesa, mjesavina;
smjesa dviju vrsta zita
Kasaba - Yaros, manji provincij
ski grad
Kasavet - tegoba, nevolja, briga,
ialost
Kastile - namjerno, narnjerice
Kat red, sloj; struka;
za jedne haljine
Katana - husar, naoruZani voj
nik-konjanik
Kalil krvnik, ubojica
Kauk kapa od debele vunene iii
pamucne tkanine
Kaurin nevjernik
Kaval svirala
Kavaz strazar, pandur, sudski
pozivar
Kazaz svilar, zanatlija koji od
svile pravi gajtane, sirite, kite i
ostal0
Keran izvezen
Kesim zakupnina
Kidisati okoneati zivot; nava
liti
Kijamet sudnji dan, smak svi
jeta
KiridZiJa. kirijas, prevoznik ro
be s kolima i konjbna
Kna, kma svadbeni obieaj bo
jenja ruku, noZnih prsta i koze
mlade prije prve bracne noei
Kobajagi kao bajagi - toboze
Kodiaman, kodZamit - velik, kru
pan, ogroman
KojasiU se - mnoziti se
Kola4ele, kojal4ele - dabogda s
lakoeom da ti bude; na zdravlje,
dobar tek
Kolaj - lako, bez napora
Kolansuz - bez pojasa
Konak - prenociSte, nociSte; je
dnodnevno putovanje; kuca u
glednog covjeka; muliko odje
Ijenje
Koparan - tijesan i kratak halje
tak s rukavima
Kolilja - trka
Kovanluk - pcelinjak
Krdisati razbiti, slomiti, isjeci
Krmzi - erven
Krsmet kao kismet - sudbina
Krzli-eiftljane - crvene dimije
Kubura - mala puska, piStolj;
teskoea, nevolja
Kudret - pomoc
Kuhija kao kujija - duboki bu
nar, jama, eatrnja
Kujisati kao okujisati - s muna
re pozivati na molitvu
KujundZija - zlatar
Kulali konj sivopepeljaste boje
Kulkuma bocica za mastilo, tin
tarnica
Kum pijesak
Kumaii vrsta starog svilenog
atlasa
Kumaiili od svilenog atlasa
Kundure cipele
Kur'an muslimanska sveta
knjiga
Kur'anhamajIija - knjiiica citata
iz kur'ana koja se nosi kao ha
majlija, u limenoj kutijici
Kurban - zrtva, bravce iii goveee
koje se kolje na kurban-bajram
Kurisatl se, kurdisati - postaviti,
namjestiti, napraviti
Kurtarisati (se) - spasiti se, izba
viti se, osloboditi se,
Kustura - noZina
Ktdlukovati rucati
Kuvet - snaga, sila, jacina
Kuzum eeremile jagnje drago
Kvartati se - mijesati se
L
Laf - govor, razgovor; prazan go
vor, nadgovaranje
Lafad2ija - razgovoran covjek
Lafozan - momak, udvarae
Lakrdija - rijee, govor
Lal - tuZicaste boje kao rubin,
rumen
Laia - tulipan; dvorski dostojan
stvenik, carski dvorjanik
Laziti - plaziti, puzati
Lazum - potreban, potrebno
Leden - lavor za umivanje
Lejlek - roda, strk
Libada - zenska kratka haljina,
srebrom i zlatom ukraSena
Licina - uZe, konopac
Liman - luka, pristaniste
Llna musira - znak marsala
LondZa - mjesto sastanka, vije
eanja
Lokma - zalogaj
Lud-a - malodoban, -bna
M
Madiarija - madZarski zlatnik
Magaza - skladiste
Magbul - cijenjen, drag; uvafen,
uslisan, usvojen
Mahala - gradska cetvrt, dio gra
da iii sela
Mahana - mana, greska
Malnnuran - bunovan poslije mi
vanja alkohola
Mahrama - ubrus, rucnik, peskir
Mahsuz - naroeit, specijalan,
osobit
Mabzar - peticija, kolekivna mol
ba iIi tuzba; izvjeStaj
Majdan - rudnik
Mal bnanje, imovina, imetak
Maman - obijestan, vatreo, obi
eno konj
MandaI - zavor, drvena iii zeIje
rna sipka kojom se zatvaraju
vrata iznutra
Mangala, mangal - sud od bakra,
pleha iii zemlje u kojem se drli
zeravica radi grijanja sobe
Mani zavidan, protivan
ManidZija - zavidnik
Manija znacenje, smisao, tn
maeenje
Marifet znanje, umijeee, vje
stma
Marifetli - vjest, snalaZljiv
Maslahat pribor, jestivo
Maliala - baldja, luca, zublja
Malialah, maliala - izraz cudenja
iIi dopadanja, izraz radosti pri
doeeku gosta; zapis protiv uroka
- casa ukraSena sara
rna iIi brulienjem
415
Mavi plav kao nebo
Mazgal - puskarnica na karnenoj
kuli, prozorcic
Medet, meded - avaj, pomagaj,
upornoC!
Medina grad u Saudijskoj Ara
biji
Medresa - muslimanska vjerska
skola
Meder - dakle, bogme
Megara - peCina, spilja
Mehana, mejhana krema, go
stionica
Mehlem, melem - mast koja se
privija na rane, kraste, uboj
Mejdan, megdan - povelik prazan
prostor; vasariste; boj, dvoboj,
duel
MejdandZija, megdandZija - onaj
koji izlazi na dvoboj
Mejit, meit - mrtvac, tek umrli
covjek
Mejtef, mekteb - muslimanska
osnovna vjerska skola
Mejtefari - ueenici mejtefa
Mekter, mehter - muzikant, clan
orkestra
Mekterhana, mebmerhana - tur
ska muzika, banda
Melee, melek, melaiee, melaike
andeo
Mem, memla, nem nem1a - vlaga
Mem1eeet memleee, memleeet
drZava, zemlja, zavicaj; mjesto,
grad
Memli - vlafuo
Menduh, menduhe - nausnice
Menzil, menzul - tatarska, posta;
tatarski konj na kojem se posta
prenosila
Menzilhana, menziIana - turska
postanska stamea
Meraja - utrina, ledina, pasnjak
Merak - naslada, ufivanje, ugod
no osjecanje, ugodno raspolo
zenje
Meram - zelja, volja
Merdevine, merdiven - stube, ste
peniee, ljestve
MerdZan - koral
MerdZanldnja - mala puska ukra
sena merdZanima
Merhaba - dobro dosao!
Merbamet, mebramet - samilost,
mHost ,milosrde
Mesdiid - manja dZamija
Mestve - Iagane kratke cizme
Mescema, mehkema, meheema
sud, sudnica
Meteriz opkop od zemlje, rov,
sanae
Mevlud - rodendan Muhameda
Mezar - grob
Mezarluk - groblje
Mibrab - ovalno udubljenje u
procelju dZamije
Milet - narod
Minder - slamnjaca iii silte vu
nom napunjeno na seciji
Miskal - stara mjera za tezinu
(dram i po); mjera za cistoeu
zlata (1 wishI - 24 karata)
Mizrak, mizdrak - koplje ciji bo
dez ima oluke; koplje od baj
raka
Mor - ljubieast, modar
Muavin - pomocnik
Mubarec, mubarek - veselje, sla.
vlje; sreean, blagoslovljen; do
bar covjek, lijepe naravi covjek
Muderis - nastavnik, profesor
medrese
Muftija - muslimanski svecenik
najstariji po rangu u okrugu iIi
pokrajini
Muhabet - razgovor
Muhur-sahibija - cuvar carskog
pecata (veliki vezir)
Muhzur - sudski cinovnik, izvrs
ni organ suda ili uprave vlasti
Mujezin - dZamijski slufbenik
koji s munare poziva na mo
litvu
Mukadem - muski pojas bolje
vrste od posebne tkanine
Mukajet, mukaet - zainteresiran
pailjiv, obazriv; mukajet biti
obratiti painju na nesto
Mukte - badava, besplatno
Mula, mulla, munla - ucen Co
vjek, teolog; kadija u veCim
gradovima; titula koju je sulta."l
dodjeljivao ucenim Ijudima
Muluc - kralj, vladar
Mumin - vjernik, musliman
Munadiat - sveeana pjesma
bogu
Munara, minara, minaret, minare
- visoki vitki toranj dZamije
Munasib, munasip - umjesno,
zgodno, shodno; povoljno
MunedZibaa - glavni astronom,
astrolog
MunedZim - astronom, astroIog
Murasela - poslanica, sluzbeno
Nasuliti (se) - izmiriti se, poml I,
pismo kadije, pozivnica, nalog
riti se, nagoditi se, naravnati se
Mureeep, mureeef - crnilo, vrsta
Nebaht - nesreca, zao udes
crnog mastila, tinte
Nefer - obicnik vojnik, vojnik
Murtat, murtatin - izdajica
-pjeSak
Musaf, mushaf, - sveta knjiga,
Nesw - porijeklo
kur'an
NiCah - brak, vjencanje, gotovina
Musafir - gost, putnik, namjer
koju muf daje zeni prilikom
nik
sklapanja braka
Muselim - isto i kajmekam
Nijet - namjera, nakana, naum
- zastupnik pase
Nimet - bozja blagodat, bozji
Mullebak - drvena resetka na
dar; hljeb
prozorima starih muslimanskih
Nisan - cilj, meta; biljeg, znak
kuca
na tijelu, madd; orden, odli
MuSema - ovosteno platno
nadgrobni na kovanje; kamen
Musir - marsal
muslimanskom grobu
Mulltuluk, mustuluk - billiS, na
Nizam - regularna vojska u tur
grada za dobru, radosnu vijest
skoj carevini
Mutabdiija - onaj koji pravi po
Nobecija - stratar, redar
krovee
- kandirani, zuti serer
Mutaf, mutap, mutab - pokrovac
Nokta - tacka
od kostrijeti
Nushadiija - spravljac zapisa,
Mutevelija - upravitelj vakufa
amuleta
Muteselim - kotarski nacelnik
Nur, Durak - svjetlo, svjetlost,
Mutlak, mutlaka - po svoj priIici,
svjeZina; plamen koji se javija
sasvim vjerojatno
na grobovima poboZnib (narodno
Mutvak, mutfak - kuhinja
vjerovanje)
Muzur od muhzur - sudski c1-
Nuto - eno, gle
novnik
o
N
Obdulja - konjska trka
Naeve - sanduk za brasno Obeznan1ti se - onesvijestiti se
Nadvor - napolje Obispatiti - posvjedoCiti
NadZak - sjekirica na dugom OdadZija - sobar, sobarica, po
drSku sluiitelj
-
Nafaka - ono sto je covjeku
Odaja soba
sudeno da pojede i popije OdZak - dirunjak; ognjiSte; kuca,
NahiJa - rupa, upravna jedinica dom; porodica, koljeno, rod be
manja od kadiluka govska kuea uvijek otvorena za
NaJ - vrsta inStrumenta putnike namjernike
Nalbant, Dalbanta, Dalbantin _ OdZakIija - soba, prostorija kOja
potkivac konja ima ognjiSte sa zidanim dim
Nalbantnica - potkivacka radnja
njakom
Nalet te bilo - proklet bioI OgraJisati, ogralsati - nagaziti na
Nalune, nanule, nalule - vrsta cine; naici na kakvu neprijat
drvenih natikaea nost, na zio udariti, nastradati
Nam - glas, popularnost OgraS, - borba, okrSaj
Nama - pismo, dopis
Ojsadile od ejsadlle - sretno
Oka - stara mjera za tezinu,
Namaz - muslimanska molitva
koja se obavija pet puta na dan
Okaharlti (se) - oZaIostiti (se),
snuiditi (se)
u odredeno vrijeme
Oklagija - obli stap za razvija-
Namus, namuz - cast, eestitost,
nje jufke
postenje
Okorno - osorno
Nana, Dena - baka, oCeva ill
Okuisati - pozivati na molitvu
materina mati
Opepeliti - progovoriti
416 27 Narodni humor i mudrost Muslimana 417
OpharCiti se - istroSiti se PiSman (se uciniti) - pokajati se,
Ordaga - aga ordije; visoki cin u odustati
janjicarskoj vojsci Pismaniti se - predomisljati se
Ordija - vojska, armija u turskoj Pod taman - potpuno
earevini Pohareiti - potrositi
Orta - sredina, srediste; mejdan, Ponajlak - polako
pozornica; srednji PopiSmaniti se promijeniti
Osanisati se - dosadivati se misljenje
Osejiriti, osejriti - razgJedati, Populan - ukraSen pulama-zutom
prcgledati dugmadi od kovine
Porediija - poreznik
Posuliti (se) - pomiriti se, izmi
P riti se
Porkulja - svinja
PaCe, paea - noZiea, pihtija, hla-
Preteslimiti - predati nesto dru
detina
gom
Padi/lab - car, vladar
Priuza :....- spaga za vodenje govo-
Pafte, pavte - spone, kopce . Ceta
Paj - dio
Promuhabetiti - porazgovoriti
Paja - poloiaj, em, Cast, stepen
Provaziti - progovoriti
Parmak - gruoo otesana daska
PrtIjati - seliti, putovati
Hi letva koja sluii za ogradu
Pull, purli, pulali - ukrasen
Pasa - visoki vojni dostojanstve
malim zutim iii srebrnastim du
nik u rangu generala
gmadima od kovine
Pasalija - Covjek u sluibi paSe
Pusat, puset - oru:ije; konjska
Patisati - zastati, prestati, smi
odora
riti se
Pustekija, pusteeija - prostirac
Pazar - pijaca, pijacni dan; ku
od koze bravceta s krznom
prodaja, trgovanje
Pusula - eedulja, pisamee, potvrda
Pazar-bula - trgovka
Peea koprena na lieu
Putalj konj bijelih nogu do
Pehlivan, pelivan - akrobata na
koljena
iici iIi uzetu
Peik, pejik - glasnik, kurir; brz,
R
okretan
Pejgamber - boziji poslanik, pro
Rabun, rabum Alah - gospode
rok Muhamed
boZe, na svemu ti hvala!
Peke, peke dianum - po volji,
Rade, rada - pauk
kako itellS
Raf, rafa - polka, pregrada u
I PendZer - prozor
ormaru ili stalaii
Penga, penjga - slika, portret
Perde, perda _ zavjesa, zastor na Rahat - zadovoljan,' miran, spo
prozoru, yeo, pregrada, zaklon
kojan
Pervaz - ograda, omr, optok;
Rahatluk - zadovoljstvo, sreea
\1 drveni omr za vrata ill prozore Rahmet - bozja milost, pokoj
PeSkeS, peSi:eS :- dar, poklon Rahmetile, rahmetejle pokoj
I
PeJlkir, peJl15ir - rucni otirae, dusi umrloga
I
ubrus, marama Rahmetli - pokojni
PeStema1j - zastirac kojim se Raht - konjska oprema, nakit
kupac zastire u hamamu konja
Pijade - pjeSak, vojnik-pjesak Rahvan - vrsta konjskog hoda,
Pilav, pilar - jelo od dinstane dresirani kas konja
rue Rakam - brojka, racun
PJ.riru!, pirindZ - futa bronza Ramazan - mjesec posta kod
Pirlitanke - duge izvezene puSke muslimana
Piru ihtijar - covjek u dubokoj Reeat - dio muslimanske molitve
starosti - namaza
418
,